UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“

GRAĐEVINSKI FAKULTET MOSTAR

PREDMET: UPRAVLJANJE OTPADOM

Ak. god.: 2018/2019

SEMINARSKI RAD
- Upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini –

Predmetni nastavnik:

Student: Davor Vučić Van. prof. dr. Suad Špago

Indeks: GM 180012 Asisten: Aida Motika dip. ing. građ.

Mostar; travanj 2019.

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................................... 3
2. PODJELA OTPADA............................................................................................................................ 4
2.1 Definiranje otpada .................................................................................................................. 4
3. GOSPODARENEJ OTPADOM ............................................................................................................ 7
4. OTPAD U BOSNI I HERCEGOVINI ..................................................................................................... 8
5. MOSTARSKI OTPAD ....................................................................................................................... 10
6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................... 12
7. LITERATURA .................................................................................................................................. 13
8. POPIS SLIKA ................................................................................................................................... 14
 1. UVOD

Otpad predstavlja sve veći problem u današnjem društvu. Bilo da se on gomila, razlaže u
podzemnim vodama ili se spaljivanjem širi atmosferom, otpad ozbiljno ugrožava okoliš i
zdravlje ljudi. S toga se u sve većem broju traže riješenja za stvaranjem čišćeg okoliša, pri
čemu se otpad smatra resursom, a nejgova obrada spada u najnaprednije tehnologije.

Racionalno upravljanje otpadom predstavlja jedan od ključnih elemenata održivog razvoja. U

obradi otpada jedan od najvažnijih radnji jest njegovo sortiranje. Kako bi se cilj postigao i
provelo spriječavanje zagađivanja, te smanjenja posljedica po ljudsko zdravlje i okoliš,
upravljanje otpadom se treba obavljati na način koji osigurava:

 minimalno nastajanje otpada, a posebno svođenje opasnog otpada na minimum;

 smanjenje nastalog otpada po količini;
 tretiranje otpada na način kojim se osigurava povratni materijal iz njega;
 obrada otpada na način kojim se osigurava povrat sirovinskog materijala iz njega;

Usljed sve većeg demografskog rasta, industrijalizacije i urbanizacije nagomilavaju se sve veće
količine otpada i u razvijenim zemljama i zemljama razvoja, a kemijski sastav otpada je sve
složeniji, te otpad sve više ugrožava čovjekovo zdravlje i okolinu.

Uspostavljanje integralnog sistema upravljanja otpadom predstavlja osnovu za uspješnu zaštitu

osnovnih elemenata okoliša: vode, tla, zraka, životinjskog i biljnog svijeta.

U Bosni i Hercegovini osnova za uspostavljanje integralnog sistema je zakon o upravljanju

otpadom. Sve države Europske unije pa i Bosna i Hercegovina imaju svoju strategiju
upravljanja otpadom.

Otpad treba posmatrati kao obnovljive sekundarne sirovine i sekundarna energetska goriva,
koje imaju poseban značaj za ekološki i ekonomski aspket u zaštiti osnovnih elemenata okoliša.

Kao krajni cilj upravljanja otpadom smatra se potpuno napuštanje odlagališta otpaa, odnosno
razvoj bezdeponijskog koncepta upravljanja otpadom.

3
 2. PODJELA OTPADA

2.1 Definiranje otpada

Pod pojmom otpad, podrazumijeva se sve ono što se u određenoj aktivnosi pojavljuje kao
bezvrijedan nusproizvod. Prema definici otpada u Bosni i Hercegovini „otpad“ znači sve
materije ili predmeti koji vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili traži da budu odložene u skladu
sa jednom od kategorija otpada. Svaki čovjek obavljajući redovne dnevne aktivnosti proizvodi
otpad.

U stručnom – administrativnom smislu otpad podrazumijeva:

- kruti otpad – koji nastaje u domaćinstvu i industriji;

- tekući otpad – koji nastaje od otpadne vode i mulja;
- radioaktivni otpad – ovaj otpad spada u vrstu otpada koji se zbog svojih svojstava,
načina uklanjanja ili zbog povećane potencijalne opasnosti u pravilu zbrinjava na
poseban način

Prema svojstvima otpad može biti:

1. Opasni otpad – ova vrsta otpada uključuje otpad koji posjeduje jednu ili više
karakteristika radi kojih je opasan za život i zdravlje ljudi , okoliša ili imovine. Ovakva
vrsta otpada potječe iz industrije, poljoprivrede, bolnica, laboratorija i instituta.

Svrstava se pod opasni otpad jer sadrži jedno od svojstava: eksplozivnost, toksičnost,
radioaktivnost, korozivnost, zapaljivost, kancerogenost ili zarazno djelovanje.

Također i u domaćinstvu nastaju, ali znatno manje količine opasnog otpada, a

razvrstavaju se:

 otrovne otpadne tvar – cijanidi, spojevi teških metala

 zapaljive otpadne tvari – otpadna ulja, organska otapala
 koroizvne otpadne tvar – kiseline
 radioaktivni otpad

4
 2. Interni otpad – u ovu vrstu otpada ubraja se neopasni otpad koji ne podliježe značajnim
fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama, te ne ugrožava okoliš i ljudsko
zdravlje. Interni otpad je neotopiv u vodi, nije goriv, niti na koji drugi način reaktivan.
Također nije ni biorazgradiv te ne ugrožava okoliš ( građevinski otpad ).

S tvarima s kojima dolazi u dodir ne djeluje tako da bi utjecalo na zdravlje ljudi,

životinjskog i biljnog svijeta ili na povećenje dozvoljenih emisija okoliša.

Prema mjestu nastanka otpad se dijeli na:

1. Komunalni otpad – je kruti otpad koji nastaje u stambenim naseljim, a uključuje smeće
iz domaćinstva, industrije i obrtništva, vrtni i tržišni otpad, građevinski otpad. Nastaje
u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, te se redovno prikuplja i
zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti.

Smatra se da se iz kućnog otpada može iskoristiti oko 80% sadržaja. Ostatak od oko 20 %
čini sitni otpad ( prašina ), ali i neke također potencijalno iskoristive otpadne tvari, kao što
su naprimjer tekstil, drvo i guma.

2. Tehnološki (industrijski ) otpad – nastaje u proizvodnim procesima, u gospodarstvu,

uslužnim djelatnostima. Po količini, sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog
otpada. U ovu vrstu otpada ubrajaju se ostaci iz proizvodnog procesa koji se koriste u
proizvodnom procesu.

Može biti:

 procesni – otpadne tvari specifične za svaku industriju i razlikuju se po kemijskim i

fizikalnim svojstvima
 neprocesni – ambalažniotpad, uredski otpad

Količina tehnološkog otpada ovisi o industrijskom razvoju zemlje. Godišnja količina

industrijskog otpada po stanovniku u razvijenim zemljama iznosi do nekoliko tona, dok u
nerazvijenim zemljama količina industrijskog otpada može biti čak i manja od komunalnog.

5
 3. Posebne vrste otpada čine biootpad, otpadni tekstil i obuća, otpadna ambalaža, otpadne
gume, akumulatori, otpadna vozila, morski otpad, otpadni električni i elektronski
uređaji i oprema, građevinski otpad.

 Ambalažni otpad je svaka ambalaža ili ambalažni materijal koji ostaje nakon
nakon otpakiravnaj proizvoda i odvajanja od ambalaže. Ambalaža predstavlja
sve proizvode bez obzira na prirodu materijala ( staklo, plastika, papir, karton,
metal, drvo )
 Otpadne gume su gume osobnih automobila, teretnih vozila, radnih strojeva,
zrakopova, te svi korisnici koji zbog isteka roka trajanja, istrošenosti ili
oštećenja ih ne želi upotrebljavati, te ih zbog toga odbacuje ili namjerava
odbaciti.
 Otpadne baterije i akumulatori koji se ne mogu ponovno koristiti te su
namjenjene za obradu ili recikliranje, pri čemu treba znati da baterija ili
akumulator označava svaki izvor električne energije proizvedene izravnim
pretvaranjem kemijske energije
 Električni i elektronički otpad je otpadna električna i elektronička oprema
uključujući sklopove i sastavne dijelove nastale u gospodarstvu, te otpadna
električna i elektronična oprema nastala u kućanstvima ili uslužnim
djelatnostima.
 Otpadna vozila – svrstavaju se vozila koja radi oštećenja, dotrajalosti ili
drugih uzroka, bivaju odbačena ili zbog neispravnosti i ne mogućnosti
ponovno korištena

Osim navedenih kategorija otpada doneseni su i pravilnici kojima se detaljnije regulira

gospodarenje nekim drugim otpadima poput građevinskog otpada, otpada koji sadrži azbest,
medicinskog otpada te otpada od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina.

6
 3. GOSPODARENEJ OTPADOM

Svakodnevno se diljem svijeta proizvodi velik broj proizvoda. Te proizvode stanovništvo

svakodnevno koristi, a nakon korištenja, oni se obično odlažu u nekom od postojećih načina
odlaganja otpada. Pojavljuje se problem odlafanja velikih količina proizvoda, te se kao jedno
od riješenja nameće efikasan sustav gospodarenja otpadom.Otpad je prema Zakonu o održivom
razvoju svaka tvar ili predemt koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Nastaje
kao rezultat raznih ljudskih aktivnosti, primjerice u domaćinstvima, raznim privrednim
djelatnostima te posebno u industriji.Gospodarenje otpadom je ekonomski i ekološki razumno
upravljanje otpadom tijekom njegova nastanka, skupljanja, transporta, iskorištavanja i obrade
do konačna odlaganja, a sve u skladu s pripadajućom i važečom zakonskom regulativom.
Cjelovito gospodarenje otpadom čini sve mjere postupanja s otpadom ( prikupljanje,
razvrstavanje, recikliranje, obrada i odlaganje otpada ). Svaki otpad se mora i može iskoristiti,
a kao preduvjet je odvojeno prikupljanje, jer pomiješaju li se azličite vrste otpada u kanti nastaje
smeće. Smeće je proizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja s otpadom.

Gospodarenje otpadom mora se osigurati na način da otapd koji preostaje nakon postupka
obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja opasnost za buduće generecije. Provodi se
na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje niti dovodi do štetnih utjecaja na okoliš.
Obrada otpada je niz postupaka pomoću kojih se mijenjaju fizikalna, kemijska ili biološka
svojstva otpada u cilju dobivanja sekundarnih sirovina, energije ili tvari prikladnih za konačno
odlaganje.

Slika 1. Prikaz gospodarenja otpadom

7
 4. OTPAD U BOSNI I HERCEGOVINI

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, količina proizvedenog komunalnog otpada po

stalnom stanovniku u Bosni i Hercegovini iznosi u prosjeku 1,07kg po danu. Godišnje se u
Bosnu i Hercegovinu uveze više od 2,2 miliona kilograma PVC vrećica. Tolika ogromna
količina plastike koja se uveze svake godine većinom završava pored puteva, u rijekama, na
deponijama.

Nakon smanjenja nabujalih rijeka širom Bosne i Hercegovine, gradovi se suočavaju s

problemom nagomilanog ambalažnog otpada : plastičnih boca, kesa i limenki koje su se
nasukale na obale rijeka.

U Bosni i Hercegovini, trenutno je prisutna značajna aktivnost na planiranju, projektiranju i

izgradnji sanitarnih deponija, i to naročito deponija regionalnog značaja. Njima se želi
poboljšati stanje upravljanja otpadom, a posebno u kvalitetnijem tretmanu čvrstog
komunalnog otpada.Strategija u Bosni i Hercegovini koja je na snazi bazirana na izgradnji
više regionalnih sanitarnih deponija, koje se u međuvremenu napuštaju kao oblik konačnog
tretmana komunalnog otpada i izmjenjuju centrima za obradu takozvanog Mehaničko –
biološke obrade otpada (MBO).

Zakon, strategija i planovi za rješavanje problema odlaganja čvrdtog otpada ne nedostaje.

Međutim ozbiljnih pomaka nema, a puno je uočljivija nebriga nadležnih institucija od
usvojenih zakona, oslikana u gomilama otpada svih vrsta koje zatrpavaju životnu sredinu.
Broj divljih deponija, kao i onih koje ne funkcioniraju u skladu sa propisima raste.

Slika 2. Svakodnevno stanje u Bosni i Hercegovini

8
Problem odlaganja otpada prisutan je već duže vrijeme u Bosni i Hercegovini, te je kako
vrijeme odmiče sve veće. I pored toga što iznova slušamo kako naša zemlja ima veliki turistilki
potencijal, te kako prirodna bogatstva i samo okruženje kao takvo treba zaštiti i sačuvati, jako
malo ili gotovo ništa se nije uradilo da tako doista i bude.

Dok se učestalo priča i obećaje izgradnja suvremenih deponija za čvrst otpad uključujući i
sistem sabiranja, prostrojenja za povrat komponenti te odlagališta životinjskog otpada koji bi
osigurali zaštitu životne sredine i zdravlja građana, održivo upravljanje okolišem,
modernizaciju usluga, dodatno zapošljavanje, te unaprijediti kvalitet života u Bosni i
Hercegovini, ti prioriteti nisu visoko na listi prioriteta nadležnih institucija.

Jedan od mnogih primjera je katastrofalno stanje dolina rijeke Drine, koja je zatrpana
nelegalnim, divljim i deponijama koje ne ispunjavaju ni minimalni propisani standard.

Slika 3. Dolina rijeke Drine

Ovakve i slične probleme ima gotovo svaka lokalna zajednica i grad u Bosni i Hercegovini,
gdje ni glavni grad države nije izuzetak, iz razloga jer upravljanje otpadom nije uređeno na
nivou države. Broj divljih deponija, kao i onih koje ne funkcioniraju u skladu s porpisima
rapidno raste, a procjenjuje se da takvih deponija u Bosni i Hercegovini ima preko 10 000. Ima
i svijetlih primjera koji govore o tome da se problem odlaganja otpada ipak može riješiti na
društveno odgovarajući način. No, oni su na žalost toliko rijetki, da se u ovom trenutku mogu
smatrati izuzecima. Nažalost, kao i većini drugih oblasti BiH je decenijama daleko od standarda
koji je dostignut u razvijenom svijetu, te smo sve dalj od europskih i svjetskih standarda, te
nam je naše vlastito smeće sve bliže.

9
 5. MOSTARSKI OTPAD

Kao i širom Bosne i Hercegovine, i u Gradu na Neretvi situacija sa zatpranošću otpadom nije
ništa pozitivnija. Smeće u gradu Mostaru se jedino redovno uklanja ispred bolnica, vrtića i
socijalnih ustanova, dok u drugim dijelovima grada rastu brda smeća. Odvozom otapda je
obuhvaćeno 100% domaćinstava užeg gradskog područja Grada Mostara, dok su periferni
dijelovi grada obuhvaćeni sa 95% odvoza smeća. Međutim, zbog određenog broja neplatiša
kao i neriješenog stanja oko statusa javnih komunalnih poduzeća koja su samo na papiru
ujedinjena i jedinstvena za cijeli Mostar, zna se dogoditi da se odvoz smeća pojedinih dijelova
Grada Mostara privremeno obustavi, što posebno u ljetnim mjesecima, predstavlja ozbiljan
problem. U zabalenijim ulicamakao i nekim prigradskim naseljima djelomično se zanemaruje
odvoz otpada, te su iz tog razloga građani primirani zbog prepunih kontenjera otpad ostavljati
pokraj istih na cesti. U Mostaru se ne vrši razdvajanje i reciklaža komunalnog otpada zbog
neposjedovanja potrebne mehanizacije. U Mostaru postoje brojne divlje deponije koje svakako
ne ostavljaju jednu pozitivni sliku o Gradu na Neretvi, a jasko je kako i postojeća gradsak
deponija Uborak nema dovoljan kapacitet za odlaganje otpada sa područja Grada, a kamoli iz
drugih općina. Iz tog razloga po Mostaru se nalaze stotine kontenjera koji zagađuju okoliš i
narušavaju cjelokupni izgled grada.

Mostar je nekada bio jedan od najčišćih i najuređenijih gradova, danas je vjerojatno jedan od
najprljavijih gradova u Bosni i Hercegovini, pogotovo u ljetno vrijeme kas se smeće može i
osjetiti, a ne samo vidjeti.

Slika 4. Stanje u Mostaru

10
Kultura zaštite okoliša, ako je ikada i postojala, zastala je u naćem mentalitetu. Baciti smeće
bilo gdje kod nas je savim uredu. Okolna seoska područja nemaju nikakvog izlaza pa gomile
smeća guraju niz padine, dok je u urbanim ccjelinama čak možda i gore. Zatrpani parkovi,
bacanje smeća s prozora, iz automobila, nepostojanje kontenjera za reciklažu. Apsurdno je
spominjati, i izdvajati pojedine dijelove grada, kako bi se naveo primjer jedne određene
sredine, jer je stanje u gradu Mostaru na gotovo svim njegovim dijelovima preslika drugog
dijela. Broj kontenjera za odlaganje otpada je u Mostaru regularno postavljeno, međutim
ispražnjavanje istih predstavlja problem.

Kada se napokon netko od nadležnih udostoji pokrenuti komunalnu uslugu da uredno radi svoj
posao, za koji je uredno plaćena, događaju se apsurni detalji u našem gradu. Nečesto se
komunalna poduzeća i članovi komunalnog odvaže u aktivnost odstranjivanja otpada u
„udarnom terminu“. Često se može vidjeti da komunalno vozilo stvori čep, pošto svoj posao
obavlja u vremenu kada su Mostarke prometnice najaktivnije. Građani upiru u Grad, a Grad u
građane, a krivci za ovakvo stanje su i jedni i drugi.

Možemo se pohvaliti da je Mostar pored Pariza i Amsterdama i ostalih poznatih gradova

izabran za najromantičniji Grad, ali nažalost po trenutnom stanju nismo ni blizu ulaska na
tablicu najčišćih i najuređenijih gradova.

11
 6. ZAKLJUČAK

Uz danjašnji način života, kojiuključuje iskorištavanje i potrošnju velikih količina

neobnovljivih izvora energije, održivost života na Zemlji dovodi se u pitanje. Zbog razvoja
tehnologije, velikog porasta stanovništva i koncentracije stanovništva u gradovima, društvo se
sve više susreće s problemom otpada. O postupanju s otpadom potrebno je da razmišlja svaki
pojedinac, država, ali posebno jedinice lokalne i regionalne samouprave.Glavni zadatak je
uspostaviti cjeloviti sustav održivog gospodarenja otpadom i zaštita okoliša.

U Bosni i Hercegovini se pojavljuje problem prilikom izbora lokacije sanitarnih deponija. Do

sada se mnogo vremena potrošilo u traženju lokacije za sanitarne deponije, ali bez uspješnog
dogovora sa stanovništvom. Potrebno je uvesti novi pristup ka terminima otpada, jer otpad nije
smeće, nego novac.

12
7. LITERATURA

1. https://www.academia.edu/24495979/ISTINE_I_ZABLUDE_OKO_UPRAVLJANJA
_KOMUNALNIM_OTPADOM_U_BOSNI_I_HERCEGOVINI
2. http://www.cci.ba/download/docs/Indikatori+kvaliteta+zivota+-
+Grad+Mostar.pdf/1eef3f29a4b1988ec1e16eebea36fc82
3. https://zir.nsk.hr/islandora/object/gradst:431/preview
4. http://repozitorij.fsb.hr/4569/1/Barkovi%C4%87_2015_diplomski.pdf
5. https://beslija.ba/bs/2017/04/22/bosno-moja-smecem-poharana/

13
8. POPIS SLIKA

1. http://repozitorij.fsb.hr/4569/1/Barkovi%C4%87_2015_diplomski.pdf
2. https://www.klix.ba/vijesti/bih/dva-miliona-dolara-za-zbrinjavanje-cvrstog-otpada-u-
bih/161222101
3. http://www.ekoakcija.org/category/lokacija/drina
4. https://hip.ba/wp-content/uploads/2018/07/smece.jpg

14