SEMINARSKI RAD

Predmet: Tehnicka mehanika I hidraulika

Tema: Aksiomi mehanike(vrste sila koje djeluju na tijelo)

Sadrzaj:
Uvod

Osnovne postavke mehanike

Mehanika je osnovna i najstarija grana fizike koja proučava zakone kretanja i djelovanja izmedju
tijela.. Kretanje je, inače najopštiji oblik postojanja materije.

Mehaničko kretanje je najjednostavniji oblik kretanja materije, a koje se prikazuje kao

premještanje materijalnih tijela u prostoru i vremenu. Uzrok kretanju tijela je djelovanje jednog
tijela

na drugo.

Pod materijalnim tijelom podrazumjevamo ograničeni dio prostora ispunjenog materijom.

Glavna svojstva materijalnih tijela su: oblik, zapremina, položaj, i ona čine prostorno stanje
tijela.

STATIKA kao grana Mehanike proučava djelovanje sila na tijelo u stanju mirovanja. To se svodi
na slučajeve ravnoteže sila.

KINEMATIKA proučava kretanja materijalnih tijela povezujući položaje tijela s vremenom, ali
ne uzimajući u obzir uzroke koji ta kretanja izazivaju.

DINAMIKA je opšta nauka o mehaničkom kretanju, koja proučava kretanja materijalnih tijela i

uzroke zbog kojih ta kretanja nastaju i mjenjaju se. (Kretanje je samo posledica nekog uzroka,
dakle sile).

Visokostrucno gledajuci razlikuju se sledeci oblici mehanike:

-Njutnova mehanika

-Kvantna mehanika

-Relativisticka mehanika (Teorija relativiteta)

Dinamika pociva na Njutnovim zakonima kretanja takozvanim aksiomima mehanike.

Pojam sile i vrste sila

Sila je fizicka velicina kojom se opisuje mjera uzajamnog djelovanja tijela i njegove okoline koje
moze uzrokovati promjenu brzine, smjera, pravca ili oblika tijela.

Te su promjene povezane i sa promjenom kolicine kretanja i/ili energije tijela. Uticaj okoline na
posmatrano tijelo moze se opisivati kao direktno djelovanje sile od strane konkretnih drugih
tijela, ili kao djelovanje polja sile koje proizvode ta tijela.Polaziste za razumijevanje djelovanja
sila cine Njutnovi zakoni kretanja (aksiomi mehanike)

Sila ima iznos i smjer: to je vektorska velicina i najcesce se obiljezava sa F. Si jedinica za iznos
sile je N (Njutn)

Cestica je klasicnoj mehanici komadic materije vrlo malih dimenzija, cija nas unutrasnja
struktura ne zanima, i ciji polozaj mozemo dobro opisati samo jednom tackom. Kad sila djeluje
na cesticu ona djeluje upravo u toj tacki. Sila cestici daje ubrzanje (sto je preciznije opisano
drugim njutnovim aksiomom). Ako na cesticu djeluje vise sila, njeno ubrzanje se racuna pomocu
ukupne sile koja se dobije vektorskim zbirom svih sila.

Sile kojima okolina djeluje na tijelo nazivaju se vanjskim silama. Kada vanjska sila djeluje na
tijelo, ona moze zahvatiti veci ili manji broj njegovih cestica, a njeno djelovanje prenosi se na
druge cestice tijela zahvaljujuci vezama medju cesticama tijela, te unutrasnje veze su takodje
sile, koje se nazivaju unutrasnjim silama.

Sila moze zahvatati sve cestice tijela i takva se sila ponekad naziva volumenska ili masena sila.
Ako na isti nacin djeluje na svaku od njih , nece izazvati nikakvu deformaciju, medjutim ako sila
zahvata samo dio tijela, ona uvijek izaziva izvjesnu deformaciju.

Deformacije najcesce izazivaju sile koje djeluju na mjestu dodira dva tijela (kontaktne sile). Ako
dodir zahvata znacajan dio povrsine tijela, za kontaktne sile se koristi i naziv povrsinske sile i
cesto se opisuju pomocu pritiska Redoslijed prema intezitetu i nosiocima interakcije:

-jaka nuklearna sila – izmedju subatmonih cestica

-elektromagnetna sila – izmedju naelektrisanja

-slaba nuklearna sila – pojavljuje se u procesima radioaktivnog raspada

-gravitaciona sila - izmedju materijalnih oblika

I aksiom mehanike (I Njutnov zakon) – zakon tromosti (inercije)

-Svako tijelo zadrzava stanje mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog kretanja sve dok drugo
tijelo svojim djelovanjem to stanje ne promjeni, tj. Dok ne interaguje sa drugim tijelom.

Ili:

-Brzina tijela ostaje konstantna po intezitetu i pravcu sve dok neka rezultantna sila, razlicita od
nule, ne djeluje na njega.

Rezultantna sila – vektorska suma svih spoljasnih sila koje djeluju na neko tijelo.

Spoljasne sile poticu od okoline tijela.

Unutrasnje sile poticu od samog objekta i ne mogu promjeniti brzinu tijela (osim kada se radi o
rotaciji tijela).

Inertnost je prirodna tendencija tijela da ostane u stanju mirovanja ili ravnomjernog kretanja po
pravoj liniji i jedna je od osnovnih osobina tijela. Veličinu opiranja tijela promjeni brzine
nazivamo masom tijela (oznaka m, jedinica [kg]).

Brzina je osnovna kinematicka velicina koja karakterise tijelo u kretanju.Pri promjeni brzine
dolazi do izrazaja inercija tijela, pa se masa, kao njena mjera, i brzina javljaju zajedno u novoj,
kompleksnijoj velicini koja bolje opisuje kretanje. To je kolicina kretanja p – skalarni proizvod
mase i brzine tijela ( jedinica za kolicinu kretanja je [kgm/s]):

Impuls, kolicina kretanja p [kgm/s]

Matematicki izraz:

Ukoliko je:
Dakle, kada nema sila koje bi djelovale na tijelo, nema ni njegovog ubrzanja, obrnuto – tijelo
koje se krece ubrzano mora biti pod uticajem neke sile.Ovaj Njutnov zakon (aksiom) upravo
definise silu kao uzrok promjene stanja kretanja

II aksiom mehanike ( II Njutnov zakon)

-Sila je promjena kolicine kretanja u vremenu (kao uzrok promjene stanja).

Takodje odredjuje odnos izmedju sile, mase i ubrzanja (blize definise uticaj sile na stanje
kretanja)

Primjer:

Iste mase, razlicita vucna sila, jaca sila = vece ubrzanje

Jaca sila izaziva vecu promjenu brzine – kolica pod dejstvom jace sile = vece ubrzanje

-Ubrzanje tijela iste mase srazmjerno je jacini sile koja na njega djeluje.

Primjer 2:

Razlicite mase, ista vucna sila

Veca masa = manje ubrzanje (ubrzanje obrnuto srazmjerno masi)

Tijelo vece mase pod dejstvom iste sile dobija manje ubrzanje
Ubrzanje koje pri kretanju dobija tijelo srazmjerno je jacini sile koja djeluje na tijelo, a obrnuto
srazmjerno masi tog tijela.

II aksiom mehanike se moze definisati I na sledeci nacin:

-Sila koja djeluje na neko tijelo srazmjerna je proizvodu mase tijela i ubrzanja, koje tijelo dobija
pod dejstvom sile:

U slucajevima kada na tijelo djeluje istovremeno vise sila, u izrazu za II aksiom mehanike sila F
predstavlja rezultantu svih sila koje djeluju na tijelo.

Iz II aksioma mehanike (II Njutnovog zakona) izvedena je jedinica za silu. Sila pod cijim
dejstvom tijelo mase 1kg dobija ubrzanje 1m/s2 uzeta je za jedinicu sile koja se naziva Njutn
(1N=1kg1m/s2).

Ovaj zakon (aksiom) se moze napisati i u nesto izmjenjenom obliku koji, cesto, olaksava
rjesavanje mehanickih problema:
Kada se kuglica krece po zlijebu na nju djeluje samo sila trenja, koja usporava tijelo:

III aksiom mehanike (III Njutnov zakon)

-Princip akcije i reakcije

-Dva tijela uvijek djeluju uzajamno jedno na drugo silama koje su po velicini i pravcu jednake,
ali suprotnih smjerova.Akciji je uvijek jednaka i suprotno usmjerena reakcija, tj. sila nikada ne
djeluje pojedinacno, nego se sile uvijek javljaju u paru (sto je zapazio Njutn).

Njutn naglasava da ta djelovanja sila nisu jednaka brzinama, vec promjenama kolicina kretanja.

Primjer:

Udarac cekica o esker cini da esker ulazi u zid ali isto tako esker djeluje na cekic koji usporava
svoje kretanje do zaustavljanja. Dakle, udarac cekica izaziva reakciju kod eksera istog intenziteta
i pravca, ali u suprotnom smjeru.

-Svaka sila se moze oznaciti kao sila akcije ili kao sila reakcije na djelovanje one druge, sile
akcije.

-Sile akcije i reakcije djeluju na razlicita tijela i uvijek su iste prirode (kontaktne sile, elektricne,
gravitacione sile, itd.)
Akcija – izlazenje vazduha reakcija – kretanje balona

Jos neki primjeri III aksioma mehanike (III Njutnovog zakona):

 Fg je sila kojom Zemlja djeluje na TV

Fg´ je sila kojom TV djeluje na Zemlju

Fg = - Fg´

Literatura