Fizika (grki phusis, fysis: priroda) je nauka koja prouava prirodu u najsveobuhvatnijem smislu.

Fizika prouava sve od prirodnih pojava i njihovih osobina, pa sve do uzroka tih prirodnih pojava i
zakonosti po kojim se deavaju te prirodne pojave.
Fizika se dijeli na mnogo nauka i podnauka, ali su joj najvanije: Mehanika, kalorika, optika valovi,
elektromagnetizam, nuklearna fizika.

Pogreke
Zadatak nekoga fizikalnog mjerenja jest utvrditi brojanu vrijednost neke fizikalne
veliine. Meutim, budui da je svako mjerenje podlono mnogobrojnim, esto
nekontroliranim vanjskim utjecajima, a k tomu je i otrina ljudskog razluivanja
kao i razluivanja mjernih instrumenata ograniena, pojedinani se rezultati
mjerenja nee potpuno podudarati.
Razlikujemo tri vrste pogreaka:
Sistematske pogreke uzrokovane su sistemom mjerenja. One su ponovljive i prilikom ponavljanja
mjerenja javljaju se u istom smjeru i iznosu. Primjeri su takvih pogreaka pogreno badarene skale,
pomaknuti nulti poloaji instrumenata ili promjene duljine skale zbog temperature okolia. Ove vrste
pogreaka mogu se otkloniti ili smanjiti provjerom i poboljanjem aparature. Ako smo svjesni
mogunosti nastanka sistematske pogreke u nekome mjerenju, esto je mogue osmisliti eksperiment
tako da se takve pogreke ponite. Npr., ako sumnjamo u ispravnost nultog poloaja instrumenta,
mjerit emo traenu veliinu jednako puta s obiju strana nultog poloaja.
Grube pogreke mogu nastati naglim poremeajem u okolini ili u mjernom ureaju, a mogu nastati i
ljudskim propustom, npr. netonim oitavanjem mjerne skale ili pogreno upisanim iznosom mjerne
veliine.
Sluajne pogreke mogu se smanjivati, ali se ne daju potpuno izbjei. Njihov je
uzrok u nestalnosti okoline i mjernog ureaja. Boljom izolacijom od okoline i
savrenijim ureajem mogu se smanjivati sluajne pogreke do granica
tehnolokih mogunosti. Bez obzira na to radimo li manje ili vie savrenim
ureajem i njegovim okrujem, moramo razmatrati sluajne pogreke koje su
preostale. One se unutar jedne serije mjerenja razlikuju po smjeru i iznosu.
Tonost mjerenja jest odstupanje rezultata mjerenja od prave vrijednosti
mjerene fizikalne veliine. Ukoliko pravu vrijednost ne poznajemo ne moemo ni
odrediti tonost pojedinog mjerenja, ali statistikim metodama moemo odrediti
interval u kojem se prava vrijednost najvjerojatnije nalazi.
Preciznost mjerenja govori o prosjenom rasipanju rezultata. Mjerimo li, npr.,
vodostaj rijeke mjerkom preciznosti 0,5 cm, mogue je da e se zbog valova
rezultati razlikovati za vie centimetara. Uzrok tolike razlike nije nepreciznost
mjernog ureaja nego drugi vanjski utjecaji, u naem sluaju valovi. Ponavljanjem
mjerenja moemo statistikim metodama odrediti preciznost mjerenja. Ako
ponavljanjem dobijemo uvijek isti rezultat za vrijednost mjerene veliine, za
preciznost mjerenja uzimamo preciznost instrumenta.
Srednja kvadratna pogreka pojedinog mjerenja (nepreciznost mjerenja, standardna devijacija
pojedinog mjerenja) m
Srednja pogreka pojedinog mjerenja jest mjera odstupanja pojedinih vrijednosti od srednje vrijednosti
Oito je da za dovoljno velik broj mjerenja (obino n10) veliina m poprima
ustaljenu vrijednost, tj. ne mijenja se znatno ako dodatno poveavamo broj

mjerenja. Ona iskazuje prosjeno rasipanje rezultata mjerenja, to je posljedica

nesavrene preciznosti ureaja.

Fizikalna velicina koju oznacavamo odredenim slovom ili znakom sastojise iz

mjernog broja i mjerne jedinice. Mjerni broj, ili brojcana vrijedost fizikalne
velicine, dobiva se mjerenjem dane fizikalne velicine. Opcenito, mjeriti neku
fizikalnu velicinu znaci usporediti tu velicinu s osnovnom velicinom iste vrste.
Primjer 1. Odrediti neku duljinu, znaci usporediti tu duljinu s velicinom

od jedan metar.
Ako izmjerimo duljinu od 3 metra, to znaci da je ta duljina 3 puta
veca od metra.

Navedimo osnovne mjerne jedinice:

duljina l ili s , d metar 1m
vrijeme t sekunda 1 s
masa m kilogram 1kg
temperatura T kelvin 1K
jakost struje I amper 1A
jakost svjetlosti I kandela 1 cd
kolicina tvari n mol 1 mol

Jedinini vektor [uredi]

Jedinini je vektor vektor iji je intenzitet jednak jedinici. Za svaki se ne-nul vektor a moe odrediti
odgovarajui jedinini vektor v iste orijentacije i smjera.
Vektor poloaja (radijus-vektor) je poseban vektor koji odreuje poloaj take u prostoru. Vektor
poloaja svoj poetak uvek ima u koordinatnom poetku, to za ostale vektore nije sluaj, a kraj u taki
iji poloaj odreuje. Komponente ovog vektora zato predstavljaju koordinate take u odnosu na
koordinatni poetak.

Kinematika je grana mehanike koja se bavi prouavanjem gibanja tijela ne uzimajui u obzir sile pod
ijim se djelovanjem to gibanje zbiva. Za to je zaduena dinamika koja se izriito bavi promatranjem
izvora sila na tijelo u gibanju.

Ponekad se pri proucavanju gibanja mogu zanemariti dimenzije tijela i citavo

tijelo
predociti jednom tockom mase m. Takva aproksimacija zove se sitno tijelo,
materijalna tocka ili cestica.
Kinematike fiz veliine . put, vrijeme, brzina i ubrzanje.
Putanja je krivulja po kojoj se tokom kretanja kree materijalna taka ili sredite mase nekog tijela. U
opem sluaju putanja moe biti bilo kakva prostorna krivulja.

Dio putanje koji materijalna tocka prijede u odredenom vremenu se zove put.
Sloeno gibanje tijelo se giba tako da se u svakom trenutku nalazi u toki do
koje bi stiglo kad bi najprije izvrilo samo jedno gibanje u nekom vremenskom
intervalu, a zatim nezavisno od tog gibanja drugo gibanje u istom vremenskom
intervalu
Priinciip superpoziicije Ako tijelo slijedi istovremeno dva ili vie gibanja, tada je
krajnja toka koju tijelo tim gibanjem dosegne neovisna o tome vri li se gibanje
istovremeno ili u sasvim proizvoljnom redu.
Balistika krivulja Krivulja pokojoj se kree baeno tijelo (npr. ispaljeni metak) pod utjecajem
sile tee i otpora zraka.
Kut je dio ravnine omeen s dva pravca koja se sijeku. Obino se obiljeava krunim lukom meu
pravcima.
kutna brzina je brzina krunog gibanja tijela oko neke fiksne toke.

Kutno ubrzanje je fizikalna veliina kojom se iskazuje promjena kutne brzine po jedinici
vremena.
Period je u fizici veliina kojom se iskazuje trajanje jednog ciklusa periodine promjene, kao to je
npr. harmonijsko titranje. To je najmanji vremenski interval nakon kojeg vremenska funkcija f(t) kojom
se ta promjena opisuje poprima iste vrijednosti
Frekvencija je fizikalna veliina kojom se izraava broj titraja u odreenom vremenskom intervalu.
(Brzina promjene fazesinusoidalnog valnog oblika poznata je kao kutna frekvencija.
Sila je vektorska fizikalna veliina kojom opisujemo meudjelovanje tijela i njegove okoline, koje
uzrokuje promjenu gibanja, oblika i/ili energije tijela.
Masa je fizikalna veliina, mjera tromosti tijela.
Fundametalne sile: 1. Gravitacijska sila, 2. Elektromagnetska sila, 3. Slaba nuklearna sila, te 4. Jaka
nuklearna sila.

nefundamentalne sile Razlika izmeu trome i teke mase

teka je svojstvo zbog kojeg tijelo ima teinu
troma svojstvo zbog kojeg se opire promjeni stanja
Newtonovi zakoni gibanja
1. zakon (Zakon inercije): Svako tijelo (i materijalna toka) ostaje u stanju mirovanja ili
jednolikog gibanja po pravcu dok vanjska sila ne uzrokuje promjenu tog stanja.
2. 2. zakon (Zakon o odnosu sile, mase i ubrzanja): Promjena koliine gibanja tijela dp
razmjerna je vanjskoj sili F koja djeluje na to tijelo, a obrnuto proporcionalna vremenu tijekom
kojeg djeluje sila. Promjena koliine gibanja odvija se u smjeru djelovanja te sile. Formula
openito glasi:

gdje je

promjena koliine gibanja u infinitezimalno malenom intervalu

Za sustave u kojima je masa tijela ukljuenog u razmatranje konstantna, a ta generalizacija u praksi

najee nailazi, daljni razvoj openite formule dolazi do poznate formulacije 2. Newtonovog aksioma:

3. zakon (Zakon akcije i reakcije): Sila je meudjelovanje dvaju tijela, i zato se uvijek javlja u
paru: prvo tijelo djeluje silom na drugo i drugo tijelo djeluje silom na prvo. Te dvije sile istog su
iznosa i suprotnog smjera.
Tromost ili inercija je jedno od osnovnih svojstava svih estica u svemiru koje imaju masu, tj.
masa je mjera tromosti tijela. To se svojstvo manifestira kao opiranje tijela promjeni stanja
gibanja, to je izreeno prvim Newtonovim zakonom.
Inercijalni sustavi = sustavi u kojima vrijede Newtonovi zakoni
= sustavi u kojima vrijedi Galilejev princip relativnosti
= sustavi koji se jedan u odnosu na drugi gibaju jednoliko po pravcu ili miruju
Impuls sile, ili jednostavnije impuls, vektorska je fizikalna veliina definirana
umnokom sile i vremena tijekom kojeg je ta sila djelovala. Matematiki se rauna kao:

Koliina gibanja ili zalet je vektorska fizikalna veliina u klasinoj mehanici definirana kao
gdje je
masa tijela, a
brzina. Taj je vektor, dakle, usmjeren u smjeru vektora brzine.

Zakon o ouvanju koliine gibanja [uredi]

Koliina gibanja je vrlo vana i ilustrativna fizikalna veliina. Njena vanost se moe izrei zakonom o
ouvanju koliine gibanja, to je jedan od temeljnih zakona mehanike. Taj bi se zakon mogao
formulirati na sljedei nain:
Koliina gibanja izoliranog sustava je konstantna, odnosno, ukupna promjena koliine gibanja
u vremenu unutar izoliranog sustava jednaka je nuli.
Izraeno formulom:

odnosno:

Centar mase fizikog sistema sistema predstavlja taku u prostoru kojom se moe u odreenim
okolnosima predstaviti itav sistem.
Teite je u fizici toka (hvatite) koja se ponaa tako kao da je masa cijelog sustava koncentrirana u
tu toku.
Gravitacija je jedna od etiri fundamentalnih interakcija. Ona se manifestira kao privlana sila izmeu
svih tijela koja imaju masu. Sila gravitacije izmeu tijela masa

iznosi

Newtonov zakon gravitacije je prirodni

zakon koji opisuje pojavu opeg privlaenja meu svim tijelima u
svemiru.
gdje je

gravitacijska konstanta,

[Nm2kg-2],a

je vektor

njihovog meusobnog poloaja. Kako ne postoji negativna masa (barem zasad nije otkrivena),
ne postoji ni odbojna gravitacijska sila.

Gravitacijsko polje je potencijalno vektorsko polje koje se za svaku toku definira kao sila gravitacije
na tokasto tijelo u toj toki kroz masa tog tijela. Gravitacijsko polja oko mase

je dano s:

Ova veliina govori kojom silom po jedinici gravitacijsko polje privlai tijelo u nekoj toki prostora
odreenoj radijvektorom . Mjerna jedinica je njutn po kilogramu [N/kg],
Elastina sila je sila koju moemo mjeriti na osnovu efekta kojeg ona proizvodi.Za
mjerenje sile najee se koristi dinamometar sa elastinom oprugom.Opruga mora
imati svojstvo da se na poslije prestanka djelovanja spoljanje sile vraa u prvobitan
poloaj.
Trenje je sila koja se suprostavlja relativnom kretanju, ili tendencija prema takvom kretanju,
dviju povrine koje se dodiruju.

Rad je djelovanje sile na putu. Znai, izvreni rad je proizvod sile i puta na kojem djeluje ta sila.
Oznaka u fizici za rad je W (work) ili A. Formula za izraunavanje rada je:
A = F * s, gdje je F sila tijela, a s preeni put na kojem djeluje ta sila.
Tijelo vrenjem rada oslobaa se energije i prenosi je na drugo tijelo.
Jedinica za rad je Dul (jedinica je dobila ime po engleskom fiziaru Jamesa Prescotta Joula). Poto
je jedinica za preeni put 1 metar (m), a jednica za silu 1Njutn(N) ili kilogram metar po sekundi. Imao

formulu za rad:

. Znai, da je formula za rad i

za energiju ista.
Sila koja djeluje ne mora biti konstantna, ona, u optem sluaju, moe biti funkcija koordinata i
vremena, a tada se rad moe dobiti integriranjem te funkcije.

Snaga je izvreni rad u jedinici vremena ili promjena energije u jednici vremena. Oznaka u fizici za
snagu je P (od rijei Power). Ako uzmemo A kao oznaku za rad, t oznaku za vrijeme, a E kao
oznaku za promjenu energije imao slijedeu formulu za izraunavanje snage:

Iz ove formule moemo nai jedinicu za snagu:

Energija je sposobnost tijela da vri rad, a isto se tako moe rei da su rad i energija
ekvivalentni pojmovi, iako obim i sadraj te dvije rijei nije sasvim identian. U biti, promjena
energije jednaka je izvrenom radu pa se stoga i izraavaju istom mjernom jedinicom - dul
[J] u ast engleskog fiziara Jamesa Prescotta Joulea. Vrenje rada se moe manifestirati na
mnogo naina: kao promjena poloaja, brzine, temperature itd.
Kinetika energija je energija koju tijelo dobija kretanjem. Ona zavisi od mase tijelo i brzine
kojom se to tijelo kree. to je vea brzina i masa, to je vea kinetika energija tog tijela
tj.masa tijela i brzina kojom se to tijelo kree su proprcionalne veliine kinetikoj energiji.
Kinetika energija je podvrsta mehanike energije. Mehanika energija se dijeli na kinetiku i
potencijalnu energiju.
Potencijalna energija je podvrsta mehanike energije. U mehaniku energiju jo spada
i kinetika energija. Kod potencijalne energije razlikujemo gravitacijsku i elastinu potencijalnu
energiju. Potencijalna energija ne moe nastati i ne moe nestati, nijednim ovjeku poznatim
nainom, o emu govori zakon o odranju energije. Energija samo mijenja svoje stanje i
prelazi iz jednog oblika u drugi.

Sila kojoj rad ne ovisi o putu ve samo o poetnoj i konanoj toki zove se konzervativna
sila. Takve sile su: gravitacijska sila, elastina sila i Coulombova sila. One ovise samo o
poloaju tijela na koje djeluju.
Rad konzervativne sile po zatvorenom putu jednak je nuli.
nekonzervativna sila Druga vrsta sila su one kojima rad izmeu dvije iste toke A i B ovisi o
putu kojim je tijelo dolo iz jedne toke u drugu toku. To su nekonzervativne sile.
Na primjer: Rad sile trenja ovisi o putu to je put dui, rad je vei.