Princip inercije

Ako tijelo ostavimo na nekom mjestu ono će

ostati mirovati ili se gibati jednolikom brzinom
po pravcu.
Razvio koncept dinamike

Pretpostavio je da je gibanje tijela nečim

uzrokovano

Definirao tri osnovna zakona gibanja

 Gravitacija
 Elektro-magnetska sila (Lorentz-ova)
 Jaka sila
 Slaba sila
proton

+
Elektromagnetska sila
 1038
Gravitacijska sila

elektron
Jaka sila veže
protone
i
neutrone
u atomskoj
jezgri
 proton

+
Slaba sila:
n Raspad neutrona

elektron
 Opis gibanja u klasičnoj mehanici uključuje izbor
referentnog sustava.
 Uključuje izbor:
◦ Prostorno ishodište,
◦ Prostorne koordinate koje odreĎuju poziciju tijela
◦ Vremensko ishodište – mjerenje vremena.
 Dva referentna sustava se mogu razlikovati na više načina
◦ Različita vremenska ishodišta (istovremenost)
◦ Različita prostorna ishodišta i orijentacija osi
◦ Relativna brzina ili akceleracija
 Mudar odabir referentnog sustava može jako pomoći pronalaženju
riješenja odreĎenog problema.
 Svi referentni sustavi nisu fizikalno ekvivalentni.
◦ Zakoni mehanike mogu biti formulirani u jednostavnoj formi u
inercijalnim sustavima.
◦ Zakoni mehanike neovisni su o upotrijebljenom inercijalnom
referentnom sustavu.
 Masa tijela je mjera inercije, tj. otpor tijela promjeni
brzine (akceleraciji).
 Mjerna jedinica (SI): kilogram
 Mjerenja mase
◦ Troma masa
◦ Teška (gravitaciona) masa
 Inercija (tromost) je tendecija
tijela da nastavi s gibanje
kakvo je imalo prije
promjene
 Masa je mjera tromosti, tj.
otpor tijela da promjeni
stanje svog gibanja uslijed
djelovanja sile
 Zaštitni pojas

 Inercija (tromost) je tendecija

tijela da nastavi s gibanje kakvo
je imalo prije promjene
 Masa je mjera tromosti, tj.
Otpor tijela da promjeni stanje
svog gibanja uslijed djelovanja
sile
 Neformalno: mjera djelovanja na tijelo koje uzrokuje
njegovo pokretanje.
 Formalno: mjera akcije potrebne da se tijelo referentne
mase (npr. jedinične mase) pokrene s odreĎenom
akceleracijom.
 Mjerna jedinica (SI): njutn (N)
◦ Newton je definiran kao sila potrebna da ubrza masu jednog
kilograma akceleracijom od 1 m/s2.

 kg  m 
 N 
s 
2
“Tijelo će ostati u stanju mirovanja
ili jednolikog gibanja po pravcu ako
na njega ne djeluje niti jedna sila ili
ako je zbroj svih sila koje djeluju na
njega 0”
Prvi zakon je poznat i kao princip inercije.
To u stvari ponavlja Galileovu ideju inercije (tromosti).
“Akceleracija tijela je direktno proporcionalna
ukupnoj sili koja djeluje na to tijelo, a inverzno
proporcionalna njegovoj masi.”

 F  m  a
 Demo: povlačenje stolnjaka

vaza s
cvijećem

naglo povući
stolnjak

Zbog svoje tromosti vaza ostaje na mjestu jer skoro nikakva sila ne djeluije na vazu
ako stolnjak povučemo brzo.
 TakoĎer se može primijeniti i u 3 - dimezije
◦ Akceleracija može takoĎer biti uzrokovana promjenom
smjera brzine

 prikazuje vektorsku sumu svih vanjskih sila koje

djeluju na tijelo.
 raspisano po komponentama u 3D
Što je veća sila koja djeluje na objekt, veće je
ubrzanje tog objekta.

Sila ubrzanje

mala sila malo ubrzanje

velika sila veliko ubrzanje

Što je veća masa objekta, manje je njegovo ubrzanje,
ako djelujemo na njega istom silom.

mala masa veliko ubrzanje

velika masa malo ubrzanje

 Ubrzanje slobodnog pada
Newtonov drugi zakon objašnjava zašto teški i laki
predmeti padaju s istim ubrzanjem.

Omjer sile
teže i mase
je uvijek isti
(sila teža
ovisi o masi)
• Svatko može sigurno leći ili sjesti
na krevet od čavala, dok god ima
dovoljno čavala da je sila po čavlu
mala.
• Težina od 100 kg(!?) se distribuira
na preko 300 čavala. Sila po čavlu
je 1/3 kg.
• Trebate 5kg po čavlu da bi
probušitl kožu.

• Jedina stvar koju nikad ne želite

učiniti s krevetom od čavala je
skočiti u krevet!
• Veliko usporavanje znači
veliku silu!!!!
 Tijelo se pod djelovanjem sile giba na takav način
da je vremenska promjena (derivacija) njegovog
momenta jednaka sili.

dp
F F
Vektor koji opisuje veličinu i smjer sile
koja djeluje na tijelo

dt
Vector koji opisuje veličinu i smjer
p impulsa (momenta) ili “količine
gibanja” tijela.
Impuls ili “količina gibanja”
p  mv
m Skalarna veličina koja opisuje količinu materije (ili tromost)
nekog tijela.

v Vektorska veličina koja opisuje brzinu i smjer gibanja

nekog tijela.

dr
v
dt
r
Vektorska veličina koja opisuje položaj i udaljenost tijela
relativno prema odabranom ishodištu i osima našeg
referentnog sustava.

Definicija sile je kompletna i točna samo onda

kad definiramo što je to “masa”.
Uobičajena formulacija Newtonovog drugog zakona
Pretpostavimo li da je masa, m, tijela konstantna veličina možemo pisati:

dp d dv
F   mv   m
dt dt dt
Uobičajena formulacija Newtonovog drugog zakona:

F  ma
Gdje je vektor akceleracije a definiran kao
vremenska promjena brzine

dv
a
dt
Uvodimo simboličku pokratu:

dr d 2r
r r 2
dt dt
Newtonov drugi zakon i mnoge druge veličine mogu biti pisane na slijedeći način:

F  mv ar
v r F  mr
av Fp
Newtonov drugi zakon je vektorska diferencijalna jednadžba
drugog reda.
mr  F
U jednoj dimenziji reducira se na
x(t)  F(t) / m
Što se može integrirati
1
x(t)   F(t)dt
m
x(t )   x(t )dt

Za konstantne sile dobivamo poznate izraze

F F 2
v(t )  x(t )  t  vo x(t)  t  vot  xo
m 2m
“Ako tijelo A djeluje silom na tijelo B (akcija), tada tijelo B
djeluje istom silom na tijelo A ali suprotnog smjera (reakcija).
Ove dvije sile su iste veličine ali suprotnog smjera. Ovaj zakon
vrijedi u zatvorenom sustavu”

FAB  FB A r
1

F12   F21
(Budite pažljivi s minus predznakom!
Ovo je vektorska jednadžba!)
2 F12
 n i n’
◦ n je normalna sila , sila kojom
stol djeluje na TV
◦ n je uvijek okomita na
podlogu
◦ n’ je reakcija - TV djeluje na
stol
◦ n = - n’
 Fg i Fg’
◦ Fg je sila kojom Zemlja
djeluje na tijelo (TV)
◦ Fg’ je sila kojom tijelo
djeluje na Zemlju
◦ Fg = -Fg’
 F1   F2
 Pretpostavimo da dva tijela tvore
dp1 dp
idealan izolirani sustav.  2
dt dt
 Pretpostavimo konstantne mase
d d
 m1v1     m2v2 
dt dt
 Akceleracije tih dvaju tijela su u dv1 dv2
suprotnom smjeru. m1  m2
dt dt
 Omjer akceleracija jednak je
inverznom omjeru masa tih dvaju m2 a1
tijela. 
m1 a2
 Mjerimo relativnu akceleraciju tijela nepoznate mase i referentne
(jedinične) mase.

a1
 m2
a2
 Usporedba težina na vagi.
◦ upotrebljavano F= ma & G=mg
◦ g je novisno o masi tijela.
◦ ekvivalencija trome i teške mase !!
 Pretpostavke
◦ Objekti se ponašaju kao čestice (sva masa je koncentrirana u
jednoj točki)
 Možemo ignorirati rotaciono gibanje (za sada)
◦ Mase opruga ili niti (njihalo) su zanemarive
◦ Zanimaju nas samo sile koje djeluju na tijelo
 Troma masa:
◦ Masa tijela odreĎena akceleracijom koju tijelo dobiva pod
djelovanjem vanjske sile.
 Teška masa:
◦ Masa odreĎena gravitacionim privlačenjem meĎu tijelima.
 Hipoteza da su te dvije mase ekvivalentne naziva se
“princip ekvivalencije”.
1. Prvi test principa ekvivalencije izveo je Galileo (Pisa).
2. Newton je razmatrao taj problem koristeći njihala iste duljine imase ali
načinjenih od različitih materijala.
3. Recentni eksperimenti daju jednakost do na nekoliko djelova u 1012.
 U stvarnosti je nemoguće imati izolirani sistem
 ipak…
 Treći Newtonov zakon implicira:

d
 p1  p2   0
dt
 p1  p2  constant
Implicira zakon očuvanja količine gibanja
Vjeruje se da striktno vrijedi pod svim uvijetima.
Esencijalno se koristi kao postulat/osnova moderne fizike.
 Zakoni gibanja imaju smisla samo u inercijalnim referentnim
sustavima.
 Referentni sustav smatramo inercijalnim ako se u njemu tijelo na koje
ne djeluje nikakva vanjska sila giba jednoliko po pravcu ili miruje.
 Ako Newtonovi zakoni vrijede u datom referentnom sustavu onda
vrijede u bilo kojem referentnom sustavu koji se giba jednolikom
brzinom relativno prema prvom sustavu.
 Promjena referentnog sustava koja uključuje konstantnu brzinu ne
mijenja jednadžbe.

d (v (t )  vo ) dv (t )
F m m
dt dt
Ovo se naziva Galilejeva invarijantnost ili princip
Newtonovske relativnosti
 Ne postoji nešto što bi mogli proglasiti
“apsolutnim mirovanjem” ili “apsolutnim
inercijalnim referentnim sustavom”
 I prostor i vrijeme se
pretpostavljeju/zahtijevaju da su homogeni.
 Drugi zakon za fiksno tijelo:

dp d  mv  dv
F F m  mr
dt dt dt
Diferencijalna jednadžba drugog reda.
Ako znamo F (silu) i početne i rubne uvijete
ta jednadžbu možemo integrirati da bismo
našli položaj tijela kao funkciju vremena:

r  r (t )
 Sila općenito može biti funkcija bilo koje kombinacije položaja, brzine
i vremena.
 Općenito ju označavamo kao:
 Uz podsjetnik:
• Bez vanjske sile tijelo ostaje na miru ili se giba jednoliko po
pravcu. Činjenica da je vanjska sila jednaka nuli može takoĎer
značiti da je suma svih sila koje djeluju na tijelo jednaka nuli.
F r , v, t 
• Uz djelovanje vanjske sile tijelo dobiva akceleraciju koja je u
smjeru sile i ovisi o masi tijela.
 Fi  0
i
• Svakoj akciji suprostavlja se reakcija jednaka po iznosu ali
suprotnog smjera.
F
a
m
 Neke osnovne informacije
Kada se primjenjuju Newtonovi zakoni, interesiraju nas samo vanjske sile!

Jer, kao što je opisano Newtonovim prvim zakonom, objekt će zadržati svoje
Zašto? sadašnje kretanje, sve dok na njega ne djeluje neka vanjska sila.

Sila reakcije koja reagira na gravitacijsku silu. Njezin

pravac je okomit na površinu tijela.
Normalna sila, N:

Napetost, T: Sila reakcije opruge na vanjsku silu na nju.

Grafički alat koji je dijagram vanjskih sila na objekt te je

Dijagram slobodnog izuzetno koristan analizu snaga i pokreta! Crta se samo na
tijela objektu.
 Dijagram slobodnog tijela
• Dijagram sila koje djeluju na tijelo

1. Odaberite točku na objektu (hvatište)

2. Identificirajte sve sile koje djeluju samo na odabrani objekt
3. Definirajte referentni sustav s određenim pozitivnim i negativnim osima
4. Nacrtati strelice koje predstavljaju vektore sila u odabranoj točki
5. Izrazite jednadžbu sila
6. Izrazite sile po komponentama
FN
FN Što mislite koje sile djeluju na objekt?
M FG  M g
Gravitaciona sila Sila otpora koja dolazi od podloge
FG  M g
FT
FT Koje sile djeluju u dizalu?
FG  M g
FN Gravitaciona sila Sila kojom dižemo dizalo (napetost)
Me
Što je s paketom u dizalu? FN
m
Gravitaciona Normalna
FG  M g sila sila F BG  m g
F GB  m g 45
 MeĎusobna privlačna sila izmeĎu bilo koja dva tijela
 Izražena Newtonovim zakonom univerzalne
gravitacije:

m1 m2
Fg  G 2
r
Ne mogu čitati
jer moji nisu
uplatili račun za
gravitaciju
 Iznos gravitacione sile koja djeluje na tijelo
mase m u blizini Zemljine površine naziva se
težina tijela G.
 Gravitaciona sila daje akceleraciju od g=9.81
m/s2 što znači da je sila oblika

G  mg
 Specijalni slučaj drugog Newtonovog zakona

Primjer: gimnastičarka mase 51kg ima težinu od 500N

(jedinice!!!).
 Težina nije inherentno svojstvo tijela
◦ masa je inherentno svojstvo
 Težina ovisi o lokaciji
Bez težine?

• da li stvarno?

(NASA)
 Težina djeluje tako kao da joj je hvatište u težištu tijela
Njoj se suprotstavlja normalna sila koja dolazi od podloge.

 Normalne sile dolaze zbog

odbijanja atoma

 Normalne sile su okomite na

površinu

Da li težina i normalna sila predstavljaju par akcija -

reakcija?
Napetost nit dolazi kod užadi ili
opruga i ovisi o pojedinačnoj
konfiguraciji sila.
Za niti bez mase napetost je
konstantna duž cijele dužine niti.
Pretpostavimo da imamo nit s masom, te je
potrebno u računu uzeti u obzir i njezinu
težinu. U statičkom slučaju:

T1  T 2  wR zašto?

Zapamtite, težina je sila te je njen smjer

važan!!
Razbijte problem na
manje dijelove.

Definirajte sile na manjim

dijelovima problema.

Obratite pažnju na parove

akcija – reakcija.
(VAŽNO).
Kolica mase mass m1
postavljena su na kosinu
nagiba 15o. Užetom su
vezana s kantom pijeska
kao na slici. Koju masu
pijeska m2 moramo objesiti
da bi se kolica gibala
jednolikom brzinom?
(pretpostavite da nema
trenja)
Primjer dijagrama slobodnog tijela
Problem:

Dijete drži sanjke na snježnoj

padini (nema trenja) kao na
slici. Ako sanjke imaju
težinu od 77.0 N, naĎi
napetost užeta T i normalnu
silu n kojom sanjke pritišću
podlogu.
 • Odaberite koordinatni sustav
takav da je x – os
orijentirana duž kosine, a y-
os je okomita na podlogu
• Zamjenite gravitacionu silu s
njenim komponentama

1. Uvodimo koordinatni sustav:

Oy: y – okomito na podlogu
Ox: x – duž kosine

Početni podaci:
F  0
kut: a=30° Ox :  Fx  T  mg sin a  0,
težina: w=77.0 N
T  mg (sin 30 )  77.0 N (sin 30 )  38.5 N 
Oy :  Fy  n  mg cos a  0,
Napetost užeta T=?
T  mg (cos 30 )  77.0 N (cos 30 )  66.7 N

Normalna sila n=?
Sanduk mase M se nalazi na kosini bez trenja koja je
nagnuta pod kutom q.
a) Odrediti ubrzanje sanduka nakon što je otpušten.
y
n y F  Fg  n  ma
n Fx  Max  Fgx  Mg sin q
x
Dijagram
Slobodnog x ax  g sin q
Fg q tijela
F= -Mg F  Ma  n  F  n  mg cos q  0

q
y y gy

Pretpostavimo da je sanduk 1 2 1 2d
d  ix
v t  a xt  g sin q t 2  t 
pušten na vrhu kosine duljine d. 2 2 g sin q
Koliko dugo treba sanduku da
dođe do dna i kolika je njegova 2d
vxf  vix  axt g sin q  2dg sin q
brzina pri dnu? g sin q

 vxf  2dg sin q

Mikroskopski površine nisu
idealno glatke već se satoje
od neravnina.

Te neravnine uzrokuju trenje.

Koja sila u stvari uzrokuje

trenje?
Metali imaju mnogo
kompliciranije trenje.

Kako površine dolaze u bliski

kontakt atomi podliježu
hladnom varenju. Razbijanje
tih struktura doprinosi trenju.

Broj atoma u kontaktu definira

kako su jako plohe pritisnute
jedna o drugu.
Eksperimentalno je otkriveno da je iznos trenja
proporcionalan komponenti težine normalnoj (okomitoj) na
podlogu.

Statičko trenje: sila trenja opire se sili koja nastoji pomaknuti

tijelo.

Kinetičko trenje: Sila trenja koja dolazi zbog gibanja tijela.

http://www.physics.usyd.edu.au/~
gfl/Lecture
Kako se tijelo ne giba → nema sile

Empirijska formula

gdje je s koeficijent statičkog trenja

Sila trenja Ff uravnotežuje vanjsku silu do trenutka kad je F=Ff.

Sila otpora koja djeluje na tijelo sve do neposredno prije početka gibanja

Što nam kaže

Sila trenja raste dok ne dosegne
ova formula?
neku graničnu vrijednost!!!
Kinetičko trenje suprostavlja se gibanju tijela

gdje je K koeficijent kinetičkog trenja

Izvan granične vrijednosti, nema više statičkog trenja, već imamo kinetičko trenje
(trenje gibanja).

Za razliku od statičkog trenja, kinetičko trenje ima fiksnu

vrijednost i ne ovisi o vanjskoj sili.
(Da li je to stvarno točno?)
Općenito, s je veći od K (npr. čelik - čelik; s=0.74 and K=0.57)

Nema Relativno gibanje

relativnog
gibanja
 Nema klizanja

Samo što nije došlo do klizanja Klizanje

Početni položaj x(0) = 0 Fx  mx  mg sin q  f
Početna brzina v(0) = 0 Fy  my  N  mg cos q  0 N  mg cosq

y
ali f  N

mx  mg sin q   mg cosq
O
f N
x  g sinq   cosq 

x  g sinq   cosq t
G  mg
q
1
g sin q   cosq t 2
x
x
2
Konj tvrdi da “zbog trećeg Newtonovog zakona kako god ja jako vukao kola i kola
će mene vući istom silom. Kako uopće ja mogu povući kola?!?”
 Sila na Sila kojom
sanjke sanjke
kojom vuče djeluju na
čovjek čovjeka

Sila trenja Sila na Sila trenja na Sila na

na sanjke podlogu čovjeka zbog čovjeka
zbog zbog podloge zbog
podloge sanjki podloge
Newtonovi zakoni djeluju savršeno u inercijalnim sustavima

Za promatrače koji miruju ili se gibaju jednolikom brzinom u odnosu na

situaciju koju promatraju svi Newtonovi zakoni su isti premda su neke
veličine koje opisujemo (npr. brzina) relativne.

Ako pretpostavimo da imamo akcelerirajuće (ili rotirajuće) sustave

(neinercijalne) tada Newtonovi zakoni više ne vrijede!!!
ALI mi možemo učiniti da Newtonovi zakoni vrijede i u neinercijalnim
sustavima ako izmislimo fiktivne sile koje u stvari ne postoje (pod time
smatramo da ne postoji fizikalni izvor sile).

Tako u rotirajućim sustavima možemo dodati centrifugalnu silu da

uravnotežimo centripetalnu silu!
Općenito sile nisu konstantne.
Primjer toga je Hooke-ov
zakon za oprugu, gdje je sila
dana izrazom:

- k je konstanta opruge

Da bi izračunali Newtonove zakone s ne-konstantnim silama, potrebno je integrirati

razne vektorske veličine što je pipkav posao. U slijedećim predavanjima vidjeti ćemo da
se takvi problemi mnogo jednostavnije rješavaju koristeći koncepte rada i energije.
 Elastična svojstva tijela
Mi smo do sada pretpostavljali da tijela ne mijenjaju svoj oblik kada na njih
djeluju vanjske sile. Dali je to realno?

NE. U stvarnosti, tijela se deformiraju kako vanjske sile djeluju na njih, iako se
unutrašnje sile odupiru deformaciji.
Naprezanje: veličina proporcionalna sili uzrokuje
deformacije.
Deformaciju tijela možemo promatrati kao:
Naprezanje i deformaciju
Deformacija: Mjera za stupanj deformacije

To je empirijski poznato da je za mala naprezanja, deformacija proporcionalna sili naprezanja

sila naprezanja
Konstante proporcionalnosti se zovu moduli Modulu elastičnosti 
deformacija
elastičnosti

Tipovi modula elastičnosti

1. Young-ov modul: mjeri elastičnost u jednoj
dimenziji (duljina)
2. Shear-ov modul: mjeri elastičnost u ravnini
3. Volumni modul elastičnosti
 Young-ov modul elastičnosti
Uzmimo šipku površine poprečnog presjeka A i početne duljine Li.
Li Lf=Li+DL
Fex Fex
Nakon rastezanja
površina poprečnog presjeka Fex=Fin
Fex DL
Vlačno naprezanje Vlačno naprezanje  Vlačna deformacija Vlačna deformacija 
A Li
Fex
Vlačno naprezanje A Koristi se za
Young-ov modul definiran  
je kao Y Vlačna deformacija DL
Li
karakterizaciju
deformacije štapa
ili žice kad ih
rastežemo ili
Koja je jedinica Youngovog modula? Sila po površini komprimiramo

1. Za fiksne vanjske sile, promjena u dužini je proporcionalna

Eksperimentalna
samoj dužine
zapažanja
2. Sila potrebne za generiranje deformacije proporcionalna je
površini poprečnog presjeka

Granica elastičnosti : Najveće naprezanje koje se može primijeniti na tijelo prije

nego što se trajno deformira
Ciljevi:

i) Razumijevanje osobine valnog gibanja, posebice sinusne valove i jednostavna

harmonička gibanja, te razumjeti matematički opis takvih valova;

ii) Razumijevanje važnosti jednostavnog harmoničkog gibanja u velikom broju

različitih fizikalnih situacija;

iii) Razumijevanje principa linearne superpozicije valova i što se podrazumijeva

pod konstruktivnom ili destruktivnom interferencijom; koherencija;

iv) rješavanje jednostavnih problema putujućih valova.

• Mehanički valovi (vidi http://library.thinkquest.org/27948/waves.html):

• Mehanički val je poremećaj koji putuje kroz neki materijal.

• Čestica se u mediju giba na način koji ovisi o vrsti vala.

• Transverzalni val: pomaci okomito (poprečno) na smjer putovanja vala, tj. val
na niti.

• Longitudinalni val: pomaci su u istom smjeru kao i smjer putovanja vala, tj.
valovi u plinu (zvuk).
•
Plin u ravnoteži – nema poremećaja
 Zajedničke značajke valova:

 dobro definiran uvjet ravnoteže (npr. opruga ispružena u ravnoj liniji ili plin u
cijevi ima konstantnu gustoću)

 Medij kao cjelina se ne miče: poremećaj putuje s dobro definiranom brzino v,

brzina vala.

 mora se primijeniti energija na sustav da bi se generirao poremećaj.

 Poremećaj prenosi energiju iz jedne pozicije na drugu.

 Periodički valovi:
Periodički valovi se generiraju ako se sila koja djeluje varira u vremenu na
periodičan način. Oni imaju dobro definiranu:
 a) Frekvencija f: broj puta koliko seu sekundi uzorak ponavlja. (Jedinica: 1
Hertz = 1 ciklus / s = 1 s-1)
 b) kružna frekvencija:   2f (rad / s)
 c) Period: vrijeme izmeĎu ponavljajućih uzoraka.

1 2
T  (s)
f 
 F  kx
 Kada je x pozitivan
F je negativna

Kada je u ravnoteži (x = 0)
QuickTime™ and a

F = 0; Animation decompressor
are needed to see this picture.

Kada je x negativna,
F je pozitivna
• Hooke-ov zakon: Sila opruge je proporcionalna produljenju ili kompresiji opruge od
ravnotežnog položaja (za male x).
gdje je x pomak iz
ravnotežni
položaj
Fx  kx položaja ravnoteže i k
konstanta
proporcionalnosti.
(konstanta opruge)
FX = 0 x

x=0
 zamislite gibanje objekta (bez trenje) obješenog na idealnu
oprugu (ona koja se ponaša u skladu sa Hookeovim zakonom).

 Kako se pomak, brzina i ubrzanje objekta mijenjaju s

vremenom?

 Analogija:
jednostavno harmoničko gibanje duž x
↔ x komponenta jednolikog kružnog gibanja
 A

A : amplituda (duljina, m)T : period (vrijeme, s)

 Sinusni valovi: kontinuirani slijed transverzalnih
sinusoidalnih poremećaja.

Valna duljina (l): duljina periodičnog oblika (m).

Točka se pomiče gore-dolje uz period T, a križić

pomaknut za t - x/v. To znači da križić ima isti obrazac kao
u ranije vrijeme t - x/v.

Marker se pomiče uzduž osi za udaljenost l u vremenu T.

Prema tome brzina vala:

v  f
T
Mi ćemo pretpostaviti da se v ne mijenja s l i f. Ovo ne vrijedi
i za svjetlost koja putuje kroz medij jer brzina ovisi o frekvenciji
(disperzije svjetlosti).

Primjer: Kolika je valna duljina zvučnog vala, ako je

frekvencija f = 262 Hz (srednji C na glasoviru)?
Brzina zvuka = 344 m / s v 344ms 1
  1
 1.31m
f 262 s
A

x  Acost
Amplituda: A T  2
Period: T 
Frekvencija: f = 1/T 2 
 Kutna frekvencija:  T

, f 
2

 Matematički opis valova
 Transverzalni valovi:
Vertikalni pomak vala varira s vremenom.
U odreĎenom vremenu, val ima dobro definiran profil a pomaka je različit za
različite čestice.
Amplituda A je maksimalni pomak u smjeru y (m)

 Valni dijagram (val s lijeva na desno):

y
y
A x=0 v t=0
A

T/4 T/2 3T/4 T t

l/4 l/2 3l/4 l x

-A -A

Vertikalni pomak s vremenom. Profil vala u t = 0.

2 y( x, t  0)  Asin kx
y ( x  0, t )  A sin t  A sin t
T
Sinusoidalni val je najjednostavniji primjer periodičnog kontinuiranog vala i može se koristi za
konstrukciju složenijih valova
 Valna funkcija (val putuje s lijeva na desno):
Općenito valna funkcija ovisi o x i t:
y = y (x, t)
U trenutku t, čestica je pomaknuta od x = 0 za t-x/v

 x  t x
y ( x  0, t )  A sin t  y ( x, t )  A sin   t    A sin 2   
 v T  
2
 Definiramo valni broj k: k  (radian/m)

y( x, t )  A sin(t  kx)
 Valna funkcija (val putuje s desna na lijevo):
Vremenski pomak je t + x/v.
Dakle, valna funkcija je:
 x  t x
y ( x, t )  A sin   t    A sin 2     A sin(t  kx)
 v T  

Faza valne je: t  kx (u radijanima)

Valna funkcija

y  A sin(kx  t )
pretpostavlja da je vertikalni pomak y nula u x = 0 i t = 0, a na to ne mora biti slučaj.
Ako nije, izražavamo općenitu valnu funkciju u obliku

y  A sin(kx  t   )
Često se faza φ uključuje da se brijeg (vrh) vala prebaci vremenu:

Faza od 90-stupnjeva mijenja sinus u kosinus

 
cos   t    sin  t 
 2
  Kad je ubrzanje objekta proporcionalno njegovom pomaku iz ravnotežnog
položaja i usmjereno je u smjeru suprotnom od pomaka, objekt se giba
jednostavnim harmoničkim gibanjem.
 Položaj x jednostavnog harmonijskog oscilatora mijenja periodično u
vremenu prema izrazu

x  A cos(t   )
• Brzina i ubrzanje jednostavnog harmoničkog oscilatora su:

dx
v   A sin(t   )
dt
dv d 2 x
a  2   2 A cos(t   )
dt dt
v   A2  x 2
 x T

 Brzina je 90° “izvan faze” s

x: Kad je x u maksimumu, v v
je u minimumu .... T
 Ubrzanje je 180° “izvan
faze” s x

a
F k
a  x
T
m m
 Nađite vmax pomoću zakona očuvanja E

1 2 1 2
kA  mvmax
2 2
k
x  A cos  t vmax  A
m
v  vmax sin  t
a  amax cos  t
Nađite amax koristeći II Newtonov zakon F = ma

kx  ma
kA cos  t  mamax cos  t
k
amax A
m
 Projekcija na os
kružno gibanje sa stalnom Jednostavno
kutnom brzinom  harmoničko gibanje
 1
f 
T
2
  2 f 
T

x  A cos( t   )
k
v   Asin( t   ) 
m
a   2 A(cos  t   )
• Progresivni val giba se u odreĎenom smjeru i pritom se energija prenosi sa
čestice na česticu.
• Stojni val je takav val kod kojeg neke čestice titraju, a neke stalno miruju.
Suprotno progresivnom valu, pri stojnom se valu energija ne širi prostorom.
• Valni paket je valno gibanje ograničeno na odreĎeni dio prostora Dx.
• Dok čestica napravi jedan puni titraj, val prevali odreĎeni put koji zovemo
valna duljina .
• Fazna brzina vala (njom se širi odreĎena faza vala) povezana je s valnom
duljinom i frekvencijom, v=f.
• Brzina vala ovisi o osobinama sredstva kroz koje prolazi. Brzina i valna
duljina se mijenjaju, ali frekvencija ostaje ista.
• Brzina širenja energije zove se grupna brzina.