KONCEPT PREDAVANJA IZ FIZIKE ZA TREĆI RAZRED

NAPOMENA:

KORISTITI UZ KNJIGU I BILJEŽNICU

SONJA VRANIĆ, prof.

1
SPISAK POJMOVA, VELIČINA I ZAKONA

1. harmonično titranje
2. klatno
3. valovi
4. valna funkcija
5. slaganje valova
6. Descartes-Snellov zakon
7. zvuk
8. jakost zvuka
9. Dopplerov efekat
10. ponavljanje elektromagnetizma
11. izmjenična struja
12. otpori u krugu
13. RLC krug
14. snaga
15. generatori i transformatori
16. trofazna struja
17. elektromagnetni titraji
18. zatvoreni i otvoreni titrajni krug
19. elektromagnetni valovi
20. Teslina otkrića
21. optika, uvod
22. fotometrija
23. zakoni geometrijske optike
24. sferna zrcala
25. planparalelna ploča
26. optička prizma
27. leće
28. optički sistemi
29. valna optika
30. interferencija svjetlosti
31. difrakcija svjetlosti
32. polarizacija svjetlosti

Unaprijed se izvinjavam na mogućim greškama.

Ako nešto ne bude jasno PITAJTE.

2
1. HARMONIČNO TITRANJE

ZDT. Ponoviti kružno gibanje iz I. razreda.

Pod TITRANJEM se podrazumijeva jedan zatvoreni ciklus titrajnog

gibanja poslije kojeg se gibanje ponavlja na sličan ili isti način.

RAVNOTEŽNI POLOŽAJ je položaj u kojem postoji ravnoteža sila

koje djeluju na tijelo ili materijalnu točku, tj. položaj u kojem je
rezultanta sila jednaka nuli.

ELONGACIJA je bilo koja udaljenost od ravnotežnog položaja, a

AMPLITUDA je maksimalna elongacija ( najveća udaljenost od
ravnotežnog položaja ).

Projekcija kružnog gibanja na jedan od prečnika datog kruga izvodi

harmonično titranje.

Formule kod kružnog gibanja:

v2
ϕ=ωt+ ϕ 0 , v =ωr , a= , F=mω2 r
r
t n
T= , f=
n t

3
 sl.( * )

Sa sl.( * ) se vidi da je:

y= y 0 sin ϕ= y 0 sin ωt v y =v 0 cos ωt

Prva jednadžba je jednadžba harmoničnog titranja.

Ako je elastična sila razmjerna elongaciji takvo titranje nazivamo

HARMONIČNIM:
⃗F =−k ⃗x

a) b) c)

F – restitucijska ( povratna, elastična ) sila.

k – konstanta opruge,
x – elongacija.

4
Predznak minus je zbog toga što su sila i smjer gibanja suprotni.

U ravnotežnom položaju ( sl. b ) vrijedi:

mg = kΔl0

U neravnotežnom položaju ( sl. c ) vrijedi:

F=mg−k ( Δl 0 + x )=kΔl0 −k ( Δl0 + x )=−kx

Kada se izjednače ( po apsolutnoj vrijednosti ) harmonična i centripetalna
sila, dobije se period harmoničnog titranja:

2 4 π2 2
kx =mω x ⇒ k=mω = 2 m
T
T =2 π
m
k√
Vidi se da period ovisi o masi tijela i o vrsti materijala od kojeg je oscilator
napravljen, a ne ovisi o amplitudi.
Formula za period se može izvesti i na osnovi sličnosti trokutova (sl.( * )):

ΔOMN ~ Δ šrafirani

Fy y Fy 2 y0 ¿ 2
= ⇒ F y = =mω y0 y¿ =mω y¿¿¿
F r y0 ¿
Izjednačavanjem sile Fy i harmonične, dobije se formula za period.

ZDT. Uradi za zadaću.

Iz II. Newtonovog zakona može se dobiti formula za ubrzanje, pa sve

veličine koje karakteriziraju harmonično titranje se mogu napisati na
sljedeći način:

y = y0sin( ωt + φ0 ),
v = v0cos( ωt + φ0 ),
a = -a0 sin( ωt + φ0 ),
F = -F0 sin( ωt + φ0 ).

5
 φ = ωt + φ0 ---- Stanje titranja u bilo kojem trenutku vremena
naziva se FAZA.
ω = 2πf - kružna frekvencija,
φ0 - Stanje titranja u početnom trenutku vremena naziva se
POČETNA FAZA.

2. KLATNO ( NJIHALO ) je svako tijelo koje se nalazi u stabilnoj

ravnoteži i koje se može klatiti oko osovine izvan svog težišta ( npr.
matematičko, fizikalno, izokrono klatno,... )

MATEMATIČKO KLATNO je materijalna točka ( ili, u praksi, tijelo

određene mase, a zanemarivih dimenzija ) obješena o neistegljivu nit
zanemarive mase.

Iz sličnosti trokutova slijedi ( za male kutove luk ( lθ ) izjednačava se sa

elongacijom kod harmoničkog titranja ):

F x mg mg
= ⇒ F= x=kx te ⇒ k =
mg l l l
Iz perioda harmoničnog titranja se dobije period matematičkog klatna:

√ √ √
m m l
T =2 π =2 π =2 π
k mg g
l
Period klatna je funkcija duljine niti i mjesta gdje se nalazi klatno
(gravitacijsko ubrzanje ), a ne ovisi o amplitudi. ( Huygens, 1664. god. ).

6
Ako je mehanička energija klatna konstantna, titraji su neamortizirani.
Ako mehanička energija opada po vrijednosti, tj. kada se smanjuje
amplituda, zbog sile otpora, trenja,..., titraji su amortizirani.

FIZIKALNO KLATNO je čvrsto tijelo koje se iz stabilne ravnoteže

može klatiti oko jedne horizontalne osi.

Period klatna je dat formulom:

T =2 π
√ I
mgd gdje je:

I – moment tromosti,
d – udaljenost točke vješanja od težišta

Reducirana duljina fizikalnog klatna je duljina matematičkog klatna ako

je ispunjen sljedeći uvjet:

Primjer titranja štapa

7
ZDT. Nauči iz knjige primjenu klatna.

Ukupna energija je zbroj kinetičke i

potencijalne energije:

1 1 1 1
kx 2 = mv02 = kx 2 + mv 2
E =Ek0=Ep0= Ek + Ep = 2 0 2 2 2

-Titranje bez vanjskih smetnji naziva se SLOBODNO TITRANJE, a

kada djeluju sile trenja i otpora imamo PRIGUŠENO TITRANJE.

m ⃗a =−k ⃗x −λ ⃗v
jednadžba gibanja

λ – koeficijent koji ovisi o obliku i dimenzijama tijela

Na sljedećoj slici su prikazani neamortizirani i amortizirani ( prigušeni )

titraji.
Koeficijent amortizacije je količnik amplitude tijekom jednog perioda i
amplitude tijekom narednog perioda:

8
 a1 a2
k= = =…
a2 a3

-Ako na tijelo djeluje vanjska periodična sila, čiji se intenzitet i smjer

periodično mijenjaju, takve titraje nazivamo PRINUDNIM.

Jednadžba gibanja ima oblik:

ma = -kx – λv + F0cosωt

9
ZDT. Iz knjige naučiti rezonanciju i spregnute titraje; str. 6-7.

3. V A L O V I

VAL je prijenosnik titrajnog gibanja. Širenje poremećaja kroz elastičnu

sredinu nazivamo MEHANIČKIM VALOM.

10
Površina do koje val dođe u nekom trenutku predstavlja skup točaka koje
su u fazi titranja i naziva se VALNI FRONT.

LONGITUDINALNI VAL nastaje kada čestice elastične sredine titraju

uzduž pravca širenja poremećaja.

Širi se u svim agregatnim stanjima.

11
v t ,č =
√ E
ρ
, v p=
κp
ρ √
E – Youngov modul elastičnosti,
κ - adijabatska konstanta,
p – tlak plina
ρ - gustina plina

TRANSVERZALNI VAL nastaje kada čestice elastične sredine

titraju okomito na pravac širenja poremećaja.

Širi se samo u čvrstim tijelima.

v=
√ N
ρ
, v zž =
√ F
μ
, μ=
m
l
μ – masa po jedinici duljine,
N – modul smicanja

Najkraća razdaljina u pravcu gibanja između dvije čestice, koje se nalaze

u istoj fazi gibanja, naziva se VALNA DULJINA:

λ = vT [ m ]

12
 Pri prijenosu titranja FREKVENCIJA UVIJEK OSTAJE ista, što
znači:

λ1 v1
=
λ2 v2
ZDT. NAUČITI valove na vodi i zemljotres iz knjige, str.10-11.

3. VALNA FUNKCIJA ( JEDNADŽBA VALA ):

y= y 0 sin 2 π ( t x
−
T λ ) Ova relacija predstavlja VALNU FUNKCIJU

Gornja jednadžba je JEDNADŽBA VALA, kojom se određuje elongacija

bilo koje čestice na poznatoj udaljenosti x od izvora vala u trenutku t.

y – elongacija ( m ),
y0 – amplituda ( m ),
T – period ( s ),
x - udaljenost (m)

13
 Elongacija čestice u A data je j-om:

y= y 0 sin ωt
Elongacija čestice u B:

y= y 0 sin ω ( t−τ )
x
τ=
v vrijeme potrebno da se titranje čestice prenese iz točke A u
točku B

ZDT. Povezati ove tri jednadžbe i izvesti j-u vala:

y= y 0 sin 2 π ( t x
−
T λ )
2π
k=
λ --------------- valni broj

λ
v= =const
Brzina vala je konstantna u vremenu i iznosi: T , a brzina
titranja čestice u valu je funkcija vremena i mijenja se po zakonu:

v=f ( t )=v 0 cos ( ωt+ ϕ 0 )

4. Princip da se rezultujuća elongacija dobije algebarskim zbrajanjem

pojedinih elongacija naziva se PRINCIP SUPERPOZICIJE.

14
Ako su elongacije pulseva y1 i y2, onda će rezultujuća elongacija biti:

y = y1 + y2

Proces slaganja valova naziva se INTERFERENCIJA. Za efekat trajne

interferencije valovi trebaju imati istu frekvenciju.

MAKSIMALNO POJAČANJE ( konstruktivna interferencija )

nastaje kada je putna razlika valova, istih valnih duljina, jednaka parnom
broju poluvalnih duljina:

λ
δ=2 k =kλ , k=0 , 1 ,2 , 3 ,…
2

MAKSIMALNO SLABLJENJE ( destruktivna interferencija )

nastaje kada je putna razlika valova, istih valnih duljina, jednaka
neparnom broju poluvalnih duljina:

λ
δ=( 2 k +1 ) , k =0 , 1 ,2 , 3 ,…
2

15
FAZNA RAZLIKA DVAJU VALOVA

Iz točaka S1 i S2 putuju valovi do točke P. Razlika puteva koju prijeđu

valovi

( PUTNA RAZLIKA ) je: Δx = x2 – x1.

Razlika u fazama ( FAZNA RAZLIKA ) je:

y 1 = y 0 sin 2 π ( t x
)
− 1 ,
T λ
y 2= y 0 sin 2 π ( t x
− 2
T λ )
Δϕ=ϕ 1 −ϕ 2=2 π
t x
[( ) ( )]
t x x −x
− 1 − − 2 = 2 π 2 1 =2 π
T λ T λ λ
Δx
λ
Uočava se direktna veza između fazne i putne razlike.

HUYGENSOV PRINCIP glasi:

Sve točke jedne sredine, koje pogodi val, postaju izvori elementarnih
valova; oni se prostiru na sve strane, a interferencijom daju rezultujući val
istovjetan sa valom koji dolazi iz prvobitnog izvora, a koji je izazvao
formiranje novog vala.

16
- REFLEKSIJA ( ODBIJANJE ) VALOVA

Zakoni refleksije: a) Upadni kut jednak je odbijenom kutu

b) Upadni zrak, okomica i odbijeni zrak leže u
istoj ravni

5. DESCARTES-SNELLOV ZAKON glasi:

Sinusi upadnog i prelomnog kuta odnose se kao brzine prostiranja valova

u odgovarajućim sredinama.
Izvođenje zakona:

17
 Drugu dio zakona prelamanja glasi: Upadni zrak, okomica i prelomni
zrak leže u istoj ravni.

Descartes-Snellov zakon se može napisati i ovako:

sin α v1 λ1 n2
= = = =n2 ,1
sin β v 2 λ2 n1

c
n=
v - apsolutni indeks loma
ni,j - relativni indeks loma jedne sredine u odnosu na drugu
c - brzina prostiranja vala u vakuumu

- STOJNI VAL je takav val kod kojeg neke čestice miruju, a neke titraju.
Energija se prenosi prvo u jednom, a zatim u drugom smjeru u ograničenom
prostoru.
-

18
-
- Stojni val pri refleksiji kada je žica učvršćena na oba kraja

λ nc
L=n , n=1 , 2 ,3 ,… , f=
2 2L

PROGRESIVNI VAL je onaj val kod kojeg se prenošenje energije

vrši sa čestice na česticu, teoretski do u beskonačnost.

ZDT. NAUČITI PRIMJERE IZ KNJIGE, STR.17-18.

6. ZVUK, koji čovjek čuje, je longitudinalni val frekvencija od 16 Hz do

20000 Hz. Sve što čujemo uhom nazivamo zvukom.

Brzina zvuka je:

v pl =
√ κp
ρ
vl=
√ E
ρ
- Ovisnost brzine zvuka o temperaturi
-
Iz jednadžbe stanja se dobije:

19
 m m RT
pV = RT ⇒ p= pa je:
M V M

√
mRT
v= κ
VM
ρ
=
κ RT 0
M √ √ T
T0
⇒ v=v 0
T
T0 √
ZDT. Kako se mijenja brzina ako temperatura sredine opada ili raste?

NAUČI iz knjige određivanje brzine zvuka pomoću Kundtove

cijevi, str.22.

7. JAKOST ZVUKA je određena energijom koju zvučni val u jedinici

vremena prenese kroz jedinicu površine poprečnog presjeka. Može se reći
OBJEKTIVNA JAKOST zvuka.

I=
W P
=
St S [ ]
W
m2
1
mv 2
Izvođenje: maksimalna kinetička energija: W= 2 0 ,
maksimalna brzina: v0 = ωy0,
masa sredine: m = ρV, volumen sredine: V = Svt

Kada se sve uvrsti u prvu jednadžbu, dobije se:

1
I = ρvω2 y 2 ⇒ I ∝ f 2
2 0 ( jakost zvuka je razmjerna kvadratu
frekvencije )

20
v - brzina zvučnog vala │m/s│,
y0 - amplituda vala │m│,

ρ - gustina sredine
[ ]
kg
m3 ,
ω- kružna frekvencija │rads-1│.

PRAG ČUJNOSTI je jakost zvuka koja je potrebna da zvuk određene

frekvencije izazove osjećaj zvuka kod čovjeka ( I0 = 10-12 Wm-2 )
GRANICA BOLA je ona jakost zvuka pri kojoj čovjek čuje zvuk uz
neprijatan subjektivan osjećaj ( npr. osjećaj bola ) ( Imax = 1Wm-2 )

RAZINA ( NIVO ) JAKOSTI zvuka ( SUBJEKTIVNA JAKOST ):

I
L=10 log [ dB ]
I0
W
za f =1000 Hz : I 0=10−12 ⇒ L0 =0
m2

-Dva se zvučna izvora razlikuju u intenzitetu za 1 bel, ako omjer

njihovih intenziteta iznosi 10.

RAZINA GLASNOĆE ZVUKA ( subjektivna glasnoća zvuka ):

I
L=10 log [ dph ]
If
If – jakost zvuka za svaku frekvenciju posebno

Jakost, visina i boja zvuka su povezani sa objektivnim svojstvima

zvučnih valova: frekvencijom, intenzitetom i harmonijskim spektrom.
Razina jakosti zvuka je fizikalna veličina, a glasnoća zvuka je osjet
jakosti zvuka u našem uhu te je fiziološka veličina.

21
 Izvori zvuka su : zategnute žice, zategnute membrane i stupovi zraka.

ZDT. NAUČI iz knjige za zategnutu šipku, str. 24.

VISINA TONA je osjećaj u našem uhu koji ovisi o broju titraja u

jedinici vremena.
Razlika među tonovima jednake visine i jakosti, proizvedenim na
različitim izvorima, daje BOJU TONA.

ULTRAZVUK je zvučni val frekvencija iznad 20000Hz. Može se

proizvesti piezoelektričnim efektom, magnetostrikcijom,.... Primjenjuje se
za određivanje razdaljine, u medicini, rezanje tvrdih materijala,...
INFRAZVUK je zvučni val frekvencija manjih od 16 Hz.

ZDT. Vježbaj zadatke iz zbirke da bolje usvojiš znanje.

22
 Koristi knjigu pri učenju.

8. DOPPLEROV EFEKAT ( 1842. god. ) ( dopunio Fizeau, 1848. god. ):

Pojava promjene frekvencije ( visine tona ) prilikom pomjeranja izvora

zvuka u odnosu na promatrača.

a)

23
Izvor se brzinom vi primiče promatraču. Frekvencija izvora je fi.
Brzina zvuka je c.

λ 1=λ i−v i T =( cT −v i T ) =( c−v i ) T

λ 2= λi + v i T =( c +v i ) T
c c c
f p 1= = = f
λ 1 ( c−v i ) T c−v i i
c c
f p 2= = f
λ 2 c +v i i

c
f p =f i
Za gibanje izvora:
c∓v i

b)

Na sličan način se može izvesti formula za frekvenciju koju čuje

promatrač kada se on giba:

c±v p
f p =f i
c
c±v p
f p =f i
Za sve moguće slučajeve vrijedi:
c∓v i

24
 -± - za primicanje, odnosno, odmicanje promatrača,
-∓ - za primicanje, odnosno, odmicanje izvora.

Može se dobiti formula za promjenu valne duljine:

c∓v i
λ p =λi
c±v p

Indeks -i- se odnosi na izvor, a -p- na promatrača.

Machov broj predstavlja odnos brzine izvora i brzine zvuka( npr. brzina
aviona je 2 maha, što znači da je 2 puta veća od brzine zvuka. ).
Kada je brzina izvora jednaka ili veća od brzine zvuka, tada je izvor stalno na
čelu, u samoj fronti poremećaja; stvara se karakterističan tip vala koji se
naziva
ČEONI VAL. Ako je izvor zvuka u zraku naziv je UDARNI VAL.

25
9. PONAVLJANJE ELEKTROMAGNETIZMA

ZDT. PONOVITI iz II. razreda električnu struju, magnetizam, a posebno

Amperovu i Lorentzovu silu, Flemingova pravila, elektromagnetnu
indukciju, Faradayev zakon elektromagnetne indukcije i Lentzovo pravilo.

FARADAYEV ZAKON ELEKTROMAGNETNE INDUKCIJE

( 1831. god. ) glasi:

U vodiču koji se nalazi u promjenjivom magnetnom polju ( ili koji se giba u

magnetnom polju ) inducira se elektromotorna sila koja je razmjerna brzini
promjene magnetnog toka i ovisi o broju navojaka na sljedeći način:

Δφ
ξ i=N [V ]
Δt
LENZOVO PRAVILO ( 1834. god. ) glasi:

Inducirana struja ima takav smjer da svojim magnetnim poljem kompenzira

promjenu magnetnog fluksa usljed koje je došlo do elektromagnetne
indukcije. Pravilo je posljedica zakona održanja energije.
U formuli se to očituje minusom:

Δφ
ξ i=−N [V ]
Δt
Na drugi način se može reći: inducirana struja se suprotstavlja uzroku koji
je izaziva.

11. IZMJENIČNA STRUJA je inducirana struja čija se jakost i smjer

peridično mijenjaju, što znači da jakost struje ima iste algebarske
vrijednosti u trenucima t, t+T, t+2T, t+3T,..., t+nT.

Pošto se magnetni fluks mijenja po kosinusnom zakonu:

Φ = BScosφ [ Wb ] koristeći višu matematiku može se dobiti da se

ostale veličine mijenjaju po sinusnom zakonu, npr:

i= I0sinφ = I0sin ( ωt+φ0 ) USPOREDI sa harmoničnim titranjem.

KARAKTERISTIČNE VRIJEDNOSTI izmjenične struje su:

26
 TRENUTNA VRIJEDNOST struje je vrijednost struje u bilo kojem
trenutku vremena ( i, u, p,... )
Maksimalna vrijednost je najveća vrijednost struje ( I 0 ≡I m )
Ako se pri proticanju izmjenične , odnosno, istosmjerne struje, kroz isti
otpor za isto vrijeme, izdvoji ista količina topline ( Q = I2Rt ) tu vrijednost
struje nazivamo EFEKTIVNA VRIJEDNOST:

I0
I ≡I ef = =0 , 7 I 0
√2
-

Primjenjuje se OHMOV ZAKON u obliku:

u U 0 sin ( ωt + ϕ 0 )
i= =
R R

12. - KRUG IZMJENIČNE STRUJE:

Ovaj krug čine: aktivni ( termogeni, omski ) otpor ( R ) i

pasivni otpori: induktivni otpor ( RL ) i kapacitivni
otpor ( RC )

27
-OMSKI OTPOR

U krugu istosmjerne i izmjenične struje ponaša se jednako.

Struja i napon se mijenjaju po istom sinusnom zakonu pa se kaže da su u

fazi te dvije veličine:

i R =I 0 R sin ϕ
u R=U 0 R sin ϕ l
R=ρ [ Ω]
P=UI S

-INDUKTIVNI OTPOR

U krugu istosmjerne struje zavojnica se ponaša kao omski otpor, a u krugu

izmjenične struje javlja se DODATNI OTPOR zbog struje samoindukcije
koja se suprotstavlja primarnoj struji:

R L=ωL=2 π fL [ Ω ]
N2 S
L=μ [ H ] −induktivitet
l

28
 π
Napon prednjači u odnosu na struju za 2 .

i L =I 0 L sin ωt , u L=U 0 L sin ωt + ( π

2 )
U
Ohmov zakon : I =
ωL

(
ξ L=ξ 0 L sin ωt−
π
2 )
Ako se radi o idealnoj zavojnici ( R ≈ 0 ) tada se električna energija
pretvara
u magnetnu i obratno bez gubitaka.

- KAPACITIVNI OTPOR

U krugu istosmjerne struje kondenzator pruža beskonačno velik otpor, a u

krugu izmjenične struje kondenzator se izmjenično puni i prazni te zbog
pojave struje pomjeranja u dielektriku, kondenzator pruža konačan otpor:

1 1
RC = = [Ω]
ωC 2 π fC
S
C=ε 0 ε r [ F ]
d

29
 π
Vidi se da napon kasni za strujom za 2 .
i C =I 0C sin ωt , (
uC =U 0C sin ωt −
π
2 )
Električna energija se pretvara u elekrostatičku, i obratno, bez gubitaka
ako promatramo idealni kondenzator (R ≈ 0 ).
Ohmov zakon glasi:
U
I= =ω CU
RC

13. SPREGA RLC ( RLC KRUG )

30
Najjednostavnije je izmjenične veličine predstavljati pomoću FAZORA.
To je vektor čiji je početak nepokretan, a vrh se obrće brzinom ω, a to je
ujedno i kružna frekvencija izmjenične struje.

Da se odredi prividni otpor ( IMPEDANCA ) RLC kruga potrebno je

nacrtati fazorski dijagram napona. Jakost struje je referentna veličina, jer
je ista u svim otporima, pošto se radi o serijskoj vezi. Treba odrediti
ukupni napon ovog kruga i primjenom Ohmovog zakona naći impedancu:

Ū =Ū R + Ū L + Ū C vektorski oblik

31
Napon ima pomak prema struji izražen kutom φ:

u = U0sin(ωt+φ)

Iz fazorskog dijagrama otpora se određuju fazni pomak

1
ωL− R
ωC cos ϕ=
tg ϕ=
R i faktor snage: Z.

Fresnelov dijagram otpora:

32
14. SNAGA u krugu izmjenične struje

Trenutna vrijednost snage je data izrazom: p = ui

p= √2 U sin ( ωt +ϕ ) √2 I sin ωt
1
p=2UI [ cos ( ωt +ϕ−ωt )−cos ( ωt +ϕ+ωt ) ] =UI cos ϕ−UI cos ( 2ωt +ϕ )
2

Drugi član izraza se tijekom vremena T/2 poništi pa preostali član

predstavlja SREDNJU VRIJEDNOST SNAGE

Ps = UIcosφ

Iz trokuta snage može se zaključiti:

P≡ S = UI ( VA ) prividna snaga,
Pa ≡ P = UIcosφ ( W ) aktivna snaga,

33
 Pr ≡ Q = UIsinφ ( VAr ) reaktivna snaga.

Trokut snage:

Utrošena električna energija je:

za jedan period W = PT
za k perioda W = kPT = Pt.

ZDT. Iz knjige naučiti primjere primjene, str. 39-41.

15. GENERATORI su uređaji koji uz pomoć elektromagnetne indukcije

proizvode električnu struju, pri čemu se mehanička energija pretvara u
električnu. Glavni dijelovi su stator i rotor.

Kut između okomice na vodič i silnica je: φ = 2πft, a magnetni fluks:

Φ = BScos (2πft )

34
 ΔΦ
ξ i =− =2 π fBS sin ( 2 π ft )
1 Δt
za čitav ram ξ i=2 π fnBS sin ( 2 π ft )
, gdje je: ξ 0 =2 π fnBS

TRANSFORMATORI su uređaji koji rade na principu indukcije i u

njima se napon jedne vrijednosti pretvara u napon druge vrijednosti, ali
pri tom frekvencija ostaje ista. Osnovni dijelovi su primar ( P ) i sekundar
( S ) i jezgra od mekog željeza.

I.ZAKON TRANSFORMACIJE glasi: Naponi na krajevima primara i

sekundara odnose se kao odgovarajući brojevi namotaja:

N P ΔΦ P
ξP − N
Δt
= = P UP N p
ξS N S ΔΦ S NS =
− U NS
 Δt konačno S
 II. ZAKON TRANSFORMACIJE glasi: Naponi na krajevima
primara i sekundara stoje u obratnom odnosu sa strujama primara i
sekundara.

35
 U P IS
Iz P P =P S ⇒ U P I P =U S I S ⇒ =
US IP

16. TROFAZNA STRUJA

Tvorac ove struje je Nikola Tesla. Najvažnija karakteristika je da je

zbroj trenutnih vrijednosti struja u bilo kojem trenutku vremena
jednak nuli.

( )
i 1= √2 I sin 2 π ft , i 2 =√ 2 I sin 2 π ft−
2π
3 ( )
, i 3 =√ 2 I sin 2 π ft−
4π
3
i 1 +i 2 +i 3 =0

Namotaji u generatoru se mogu vezati u zvijezdu i trokut:

Kod veze u ZVIJEZDU možemo vezati šest potrošača i koristiti napone:

3×220 V i 3×380 V. ( fazni i linijski naponi )

36
Kod veze u TROKUT možemo vezati tri potrošača na napone 3×380 V.

37
ZDT. Iz knjige naučiti princip ispravljanja izmjenične struje, str. 48.

38
17. ELEKTROMAGNETNI TITRAJI

- Efekti struje na visokoj frekvenciji

a) Sijalica svijetli zbog velike brzine promjene fluksa u krugu C:

ΔΦ
ξ i=− =−2 πfΦ0 sin ( 2 π ft )
Δt , vrijedi u slučaju promjene magnetnog
toka po kosinusnom zakonu.

b) promjenom kapaciteta kondenzatora može se postići naponska

rezonancija, tj.:

1 1 1
ωL= ⇒ ω= ⇒ f=
ωC √ LC 2 π √ LC
Ovo je Thomsonov obrazac.

c) sijalica najjače svijetli i kažemo da je sekundarni krug podešen na

frekvenciju primarnog kruga.

ZDT. Zaključi na osnovi formule o čemu ovisi REZONANTNA

FREKVENCIJA.
Vježbaj zadatke iz knjige i zbirke.

Izmjenične struje frekvencija većih od 105 Hz nazivaju se

VISOKOFREKVENTNE STRUJE.

39
 - PROGRESIVNI I STACIONARNI VALOVI STRUJE

Električna struja proizvodi titraje elektrona u vodiču i ti titraji se u vidu

vala prostiru duž vodiča.

Brzina širenja vala odgovara brzini svjetlosti. Sijalica maksimalno svijetli

u položajima koji odgovaraju trbusima vala, a gasi se na mjestu čvorova.

18. ZATVORENI TITRAJNI KRUG čine kondenzator, prethodno nabijen i

zavojnica. Zavojnica ima ulogu tromosti sistema, a kondenzator zalihu
naboja. Dolazi do periodičnog pretvaranja elektrostatičke energije u
magnetnu i obratno. Radi se o titrajima električnog i magnetnog polja,
koji su međusobno povezani pa možemo reći da su to elektromagnetni
titraji. Skoncentrirani su na uskom prostoru i zbog nesavršenosti
mehaničkog sistema ne mogu se postići visoke frekvencije.

40
Punjenje kondenzatora

Pražnjenje kondenzatora preko zavojnice

41
 Princip nastajanja titraja

ZDT. Uporedi sa matematičkim klatnom.

19. OTVORENI TITRAJNI KRUG nastaje razmicanjem ploča

kondenzatora i smanjivanjem broja zavojaka u zavojnici. Ovakav krug se
često naziva ANTENA ( električni dipol, l = λ/2 ). Oko antene postoje
istovremeno i električno i magnetno polje, koja se mijenjaju periodično i
prostiru se brzinom c = 3×108 ms-1. Izvor ELEKTROMAGNETNOG
VALA je naboj u gibanju.

Sopstvena frekvencija se određuje Thomsonovim obrascem. Ako dva

titrajna kruga imaju iste frekvencije, kažemo da su u rezonanciji. tj.
vrijedi:

L1C1 = L2C2

42
Električno polje se prostire u vertikalnoj ravni, a magnetno u horizontalnoj.
Valna duljina elektromagnetnog vala određuje se formulom:

λ = cT = 2πc√ LC

- Maxwell ( 1865. god. ) je otkrio pojavu istovremenosti postojanja

električnog i magnetnog polja i njhovu periodičnu promjenu. Svaka
promjena električnog polja izaziva pojavu magnetnog polja i obratno

ΔE ΔB
B∝ , E∝
( Δt Δt ). Električno i magnetno polje su nerazdvojivi i tako
spregnuti čine elektromagnetno polje.
Hertz ( 1885. god. ) pokusom je potvrdio Maxwellovu teoriju:

43
 c c
v= =
E = cB √ ε r μr n Vektori E i B se mijenjaju po
sinusnom zakonu i u fazi su. Njihova frekvencija jednaka je frekvenciji
vala struje u anteni. Val je linearno polariziran, tako da vektor E titra u
pravcu koji je paralelan anteni, a vektor B okomito na taj pravac.

-Tesline struje su visokofrekventne struje, a nastaju u Teslinom

transformatoru:

44
 Primjena: - u medicini ( skin-efekat,
- prijenos energije na daljinu bežičnim putem,...

- Skup elektromagnetnih valova svih valnih duljina čini SPEKTAR

ELEKTROMAGNETNOG ZRAČENJA.

ZDT. Naučiti Tesline struje i spektar elektromagnetnog zračenja iz knjige, str.

56-62.
20. ZDT. Za zadaću naći na internetu o Nikoli Tesli i njegovim otkrićima.

21. SVJETLOST je jedan od oblika materije. Jedna grupa naučnika smatra

da je svjetlost ČESTIČNE ( KORPUSKULARNE ) prirode, a druga da
je VALNE ( ONDULACIJSKE ) prirode. Pokusi pokazuju da su svi
bili u pravu. Svjetlost ima dvojnu (DUALNU ) prirodu. Ova teorija
procese emisije i apsorpcije svjetlosti objašnjava korpuskularnom
prirodom svjetlosti, a pojave vezane za prostiranje svjetlosti valnom
prirodom.

45
 U geometrijskoj optici svjetlost je pravocrtna pojava određene brzine u
nekom sredstvu ( optičkom sredstvu ).
U fizikalnoj optici svjetlost se očituje ili kao val ili kao „čestica“, foton.
U valnoj optici svjetlost je elektromagnetni val, koji predstavlja
istodobno širenje električnog, E, i magnetnog polja, H, u prostor, koji su
međusobno okomiti ( npr. interferencija, difrakcija, polarizacija
svjetlosti ).
U čestičnoj prirodi svjetlosti, svjetlost je FOTON, čija energija je
razmjerna frekvenciji ( npr. fotoelektrični efekat, Comptonov
efekat,fluorescencija i fosforescencija ).
VIDLJIVA SVJETLOST ima ove karakeristike:
Područje valnih duljina: ( 780 – 380 ) nm,
Područje frekvencija ( 3,9 – 7,9 ) × 1014 Hz
Energije kvanata svjetlosti ( fotona ) ( 1,6-3,3 ) eV

Brzina svjetlosti je određena na dva načina:

- astronomskom metodom ( npr. Römer koji je promatrao gibanje
Jupiterovog mjeseca ),
- terestričkom metodom ( npr. Michelson uz pomoć ogledala i prizme
postavljenih na vrhove planina )

Brzina svjetlosti u vakuumu je: c = 299 796 kms-1 ≈ 3×108 ms-1.

22. FOTOMETRIJA ( mjerenje svjetlosti ) proučava vidljiv dio
elektromagnetnog zračenja, mjeri i uspoređuje neke karakteristike izvora
svjetlosti i osvijetljenih površina.

SVJETLOSNI FLUKS je brojno jednak količini elektromagnetne

( svjetlosne ) energije izračene u jedinici vremena u okolinu izvora
svjetlosti:

ΔW em
Φ= [ lm ]
Δt

46
 JAKOST SVJETLOSTI je brojno jednaka svjetlosnom fluksu koji se
emitira u jedinični prostorni kut:

ΔΦ
I= [ cd ]
ΔΩ

Ako izvor ravnomjerno zrači energiju u svim pravcima:

Φ = IΩ

PROSTORNI KUT je prostor ograničen površinom konusa:

S
Ω= 2
[ sr ]
r

OSVIJETLJENOST ( ILUMINACIJA ) površine je brojno jednaka

svjetlosnom fluksu koji pada na jedinicu okomite površine:

Φ
E= [ lx ]
S
ΔΦ
E=
Za neravnomjernu osvjetljenost: ΔS

LAMBERTOVI ZAKONI:

I. LAMBERTOV ZAKON glasi: Osvijetljenosti dviju površina, pri

okomitom upadu svjetlosti, koju emitira isti izvor svjetlosti, obratno su
razmjerne kvadratima njihovih razdaljina od svjetlosnih izvora:

47
 Primjer promjene osvijetljenosti sa porastom
udaljenosti na sl.

Φ1 I1Ω I14 π I1 I2
E1 = = 2
= = , E 2=
S1 4 πr 1 4 πr 21 r 21 r 22
E1 r 22
za I 1= I 2 ⇒ =
E2 r 21

II. LAMBERTOV ZAKON ( Lambertov kosinusni zakon ) glasi:

Osvijetljenost neke površine, na koju svjetlost pada koso, razmjerna je

kosinusu kuta što ga čine okomica na tu površinu i pravac svjetlosnog
zraka.

48
 Φ Φ
E= , E 1= ⇒ ES=E 1 S 1
S S1
Sa slike je : S=S 1 cos α ⇒ ES 1 cos α =E 1 S 1 ⇒ E1 =E cos α

I cos α
E= 2
r
↓↓
Krajnja formula za osvijetljenost bilo koje točke na nekoj površini.

III. LAMBERTOV ZAKON glasi:

Jakosti dva svjetlosna izvora odnose se kao kvadrati udaljenosti od površine

kojoj daju jednaku osvijetljenost:

I1 I2
Za E 1= E 2 ⇒ 2
= ⇒
r1 r 22

I1 r 21
⇒ =
I2 r 22
ZDT. Nauči princip rada fotometra iz knjige, str.68.
Vježbaj zadatke.

49
23. ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKE

1. Zakon pravocrtnog gibanja svjetlosti glasi:

Svjetlost se u prozirnoj sredini prostire pravocrtno.

2. Zakon neovisnosti prostiranja svjetlosnih snopova glasi:

Ako jedan snop zraka svjetlosti prolazi kroz drugi, jedan na drugi ne
utječu.

3. Zakon odbijanja svjetlosti:

ZDT. Ponoviti zakone odbijanja i prelamanja valova. Zakoni su isti.

Huygensov princip i zakon refleksije.

AB je valna fronta upadnog vala. Točka A upadne valne fronte je izvor

kuglastog vala koji se proširi do D. Za to vrijeme se iz točke B proširi val
do točke C. Iz sličnosti trokutova ABC i ADC proizlazi da je:

- Huygensov princip i zakon refrakcije ( Descartes – Snellov zakon )

50
Pomoću FERMATOVOG PRINCIPA mogu se objasniti odbijanje i
prelamanje svjetlosti. Princip glasi:
Svjetlost se prostire po takvom putu za koji je potrebno najkraće vrijeme.
Tada je optička duljina puta najmanja. Ako je geometrijska duljina puta s
tada je optička duljina puta: L = ns.

ZDT. Naučiti nastanak slike kod RAVNOG ZRCALA ( OGLEDALA ),

knjiga, str. 70-71.

51
TOTALNA REFLEKSIJA je pojava da se svjetlosni zrak, koji pada na
graničnu površinu, prelazeći iz optički gušće u optički rjeđu sredinu,
reflektira na graničnoj površini, ako je upadni kut veći od graničnog.

Primjenjuje se Descartes-Snellov zakon:

sin α n2
=
sin β n1

U graničnom slučaju ( sl.3 ) je prelomni kut 900.

sin α 1 1
= ⇒ sin α g =
sin 90
0
n1 n
n2

52
 PRIMJENJUJE se u medicini ( endoskop ), kod optičkih uređaja, za
prijenos signala u telekomunikacijama ( svjetlovodi ),...

ZDT. Naučiti iz knjige primjere primjene, str. 75.

24. SFERNO ZRCALO ( OGLEDALO ) je dio glatke sferne površine koja

pravilno odbija svjetlost.

53
Podjela zrcala:

a) konkavno ( udubljeno ) zrcalo

Paralelan snop zraka se po odbijanju siječe u jednoj točki koja se naziva

FOKUS ( žarište, žiža )

b) konveksno ( ispupčeno ) zrcalo

Paralelan snop zraka se po odbijanju nigdje ne siječe, ali se produžeci tih

zraka sijeku u fokusu, pa je uvijek slika imaginarna.

Zraci koji padaju na zrcalo uvijek se odbijaju po zakonima odbijanja, tj.

da je upadni kut jednak odbijenom. Okomica na zrcalo će uvijek prolaziti
kroz centar.

54
 KARAKTERISTIČNI ZRACI KOD ZRCALA:

Četvrti zrak je onaj koji pada na tjeme i za njega se mora vršiti konstrukcija
da bismo dobili iste kutove, upadni i odbijeni. Promatraju se samo oni zraci
koji divergiraju od objekta i zaklapaju mali kut sa osom zrcala ( paraaksijalni
zraci ).

Kod konkavnih zrcala lik je realan ako se predmet nalazi iza žiže, a
imaginaran je ako je ispred žiže.

OPĆA JEDNADŽBA sfernog zrcala se izvodi iz jednadžbe prelamanja

n n' n' −n
+ =
svjetlosti na sfernoj površini: p l R , gdje je:
n- indeks loma sredine iz koje dolazi zrak,
n'- indeks loma sredine u koju prelazi zrak,
p- udaljenost predmeta,
l- udaljenost lika
R- polumjer krivine sferne površine.

Za n = n' imamo jednadžbu zrcala:

1 1 2 1
+ = =
p l R f
KARAKTERISTIČNI POLOŽAJI predmeta kod konkavnog zrcala:

55
a) predmet je iza centra ( p > 2f ) , a lik između žiže i centra ( f < l < 2f )

1 1 1 L l
= + u= =−
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje lika

b) predmet je u centru ( p = R ), a lik, također, u centru:

56
 1 1 1 L l
= + u= =− =−1
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje lika

1 1 1 1 1
= + ⇒ = ⇒ l=2 f =R
f 2f l l 2f

c) predmet je između žiže i centra (f < p< 2f ), a lik iza centra ( l > 2f )

1 1 1 L l
= + u= =−
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje lika

d) predmet je u žiži ( p = f ), a lik u beskonačnosti ( l→∞ )

57
1 1 1 L l
= + u= =− =−∞
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje
lika

1 1 1 1
= + ⇒ =0 ⇒ l =∞
f f l l
e) a lik:

1 1 1 L l
= − u= =
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje lika

- Kod KONVEKSNOG ZRCALA lik je uvijek imaginaran i nalazi se

između žiže i tjemena

58
 1 1 1 L l
− = − u= =
f p l - jednadžba zrcala, P p - uvećanje lika

25. PLANPARALELNA PLOČA je optička sredina omeđena sa dvije

paralelne ravnine.

sin u n2 sin l n1
= , =
sin l n1 sin u ' n2 Iz jednakosti slijedi da je u = u'
d
cos l =
Iz trokuta, čije su dvije stranice d i a, slijedi: a
δ
sin ( u−l )=
Iz trokuta, čije su dvije stranice a i δ, slijedi: a
Iz ove dvije formule slijedi formula za paralelni pomak svjetlosne zrake:

sin ( u−l )
δ= d
cos l
ZDT. Da li pomak ovisi o broju ploča i njihovoj međusobnoj udaljenosti?

59
 A
A

B C

Promatrajmo kroz ploču osvijetljen predmet A.Točka se prividno

premjesti u točku A' pri promatranju kroz planparalelnu ploču.

60
 A Ā' =B B̄'=O B̄−O B̄ ' ( ¿)
C Ō=O B̄tgβ=O B̄' tgα
sinα α
=n za male kutove: =n ¿
sin β β
O B̄' O B̄ ' β
= ⇒ O B̄ = O B̄ ¿
β α α
¿

Vidi se da prividno pomjeranje ovisi o debljini ploče i indeksu loma.

Pomoću formule se može odrediti i prividna dubina tijela u tekućini.

26. OPTIČKA PRIZMA je svaka prozirna homogena sredina ograničena sa

dvije ravni koje nisu paralelne. Prizma lomi svjetlost tako da uvijek
svjetlosni zraci skrenu ka debljem kraju i daju imaginarnu sliku na istoj
strani na kojoj je i predmet, ali pomjeren ka prelomnoj ivici.

61
 Kut skretanja ( devijacije ) - δ- se određuje na sljedeći način.
Izvođenje formule:

Iz Δ ABC : δ=α 1 −β 1 +α 2 −β 2=α 1 + α 2 −( β 1 + β 2 )=α 1 + α 2 −ϕ p

Iz Δ ABD : ϕ p =β 1 + β 2
sin α 1 n2 sin β 2 n1
Pr ema Descartes−Snellovom zakonu : = , =
sin β1 n1 sin α 2 n2

Devijacijski kut je jednak zbroju upadnog i prelomnog kuta umanjenog za

prelomni kut prizme ( φp ):
δ=α 1 + α 2 −ϕ p

Pokusi pokazuju da je najmanje skretanje svjetlosnog zraka, tj. MINIMUM

DEVIJACIJE, tada kada je zrak simetrično prošao kroz prizmu:

ϕp δ+ϕp
α 1=α 2 ⇒ β1 =β 2 , β= i α=
2 2
δ +ϕ p
sin
2
n=
ϕp
sin
Na osnovi Descartes-Snellovog zakona je : 2
δ + ϕp
n= ⇒ δ= ( n−1 ) ϕ p
Za male kutove:
ϕp

62
 Prizma se primjenjuje kod određivanja indeksa lomova, u fotometrima,
optičkim uređajima,...

Newton je otkrio disperziju svjetlosti koristeći optičku prizmu.

Pojava razlaganja bijele svjetlosti u niz spektralnih boja pri prolasku kroz
prizmu ili druge prozirne materijale, naziva se DISPERZIJA
SVJETLOSTI.
Više će se o ovoj pojavi raditi u valnoj optici.

27. LEĆE ( SOČIVA ) su providna tijela ograničena dvjema krivim

površinama ili jednom ravnom i jednom krivom površinom.

63
 bikonkavna leća bikonveksna leća

Svaka leća predstavlja skup malih prizmi, koje prelamaju svjetlosne

zrake uvijek prema debljem kraju.

64
KARAKTERISTIČNI ZRACI KOD LEĆE:

JEDNADŽBA LEĆE:

65
ΔABF ~ Δ FOJ i ΔA'B'F' ~ ΔIOF'

A B̄ p−f I Ō f
= =
O J̄ f A ' B ' l−f
Sa slike se vidi da je: AB = IO i OJ = A'B', te slijedi:

p−f f 1 1 1
= ⇒ + =
f l−f p l f jednadžba leće

Pošto se prelamanje odvija na dvije površine koriste se jednadžbe za

prelamanje na sfernim površinama:

n 1 n2 n−n1 n−n2
+ = − , za n1 =n 2 ⇒
p l R1 R2

⇒
1 1
+ =
p l
n
n1
−1
(1
−
1
R1 R2 )( )
Ako je leća u zraku ( n1 = 1 ), jednadžba leće ima oblik:

1 1
+ =( n−1 )
p l
1 1
−
R1 R2 ( )
R>0 za ispupčenu površinu leće,
R<0 za udubljenu površinu leće,
n- indeks loma leće.

66
 L l
γ = =−
Uvećanje lika: P p

1
ω= [ Dp ]
Optička moć ( jakost ) leće: f
Vrijednost žižne daljine unijeti u METRIMA .

Sabirna leća daje realan lik ako se predmet nalazi iza žiže, a imaginaran, ako
je ispred žiže. Rasipna leća uvijek daje imaginaran lik.

-KARAKTERISTIČNI POLOŽAJI predmeta kod sabirne leće:

a) predmet je iza centra ( p > 2f ) , a lik između žiže i centra ( f < l < 2f )

Lik je: realan, umanjen i obratan.

1 1 1 L l
= + u= =−
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

b) predmet je u dvostrukoj žiži ( p = 2f ), a lik, također:

67
 1 1 1 L l
= + u= =− =−1
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

1 1 1 1 1
= + ⇒ = ⇒ l=2 f
f 2f l l 2f

c) predmet je između žiže i dvostruke žiže (f < p< 2f ), a lik iza dvostruke
žiže ( l > 2f ) te realan, uvećan i obratan:

1 1 1 L l
= + u= =−
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

d) predmet je u žiži ( p = f ), a lik u beskonačnosti ( l→∞ )

1 1 1 L l
= + u= =− =−∞
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

1 1 1 1
= + ⇒ =0 ⇒ l =∞
f f l l
c) predmet je ispred žiže ( p < f ), a lik je imaginaran, uvećan i
uspravan:

68
 1 1 1 L l
= − u= =
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

- RASIPNA LEĆA

Lik je imaginaran, uspravan, umanjen i uvijek ispred leće.

1 1 1 L l
− = − u= =
f p l - jednadžba leće, P p - uvećanje lika

Leće se primjenjuju kod optičkih uređaja, za korekciju vida,...

NEDOSTACI LEĆA:

69
Isti nedostaci se javljaju u našem oku.

70
28. OPTIČKI SISTEMI

- OKO

71
- LUPA

0 ,25
u≈
Uvećanje lupe: f
MIKROSKOP je uređaj za promatranje detalja predmeta i objekata, čije
su dimenzije reda veličine 10-6 m.

dl
u=
Uvećanje mikroskopa:
f OB f OK

l- daljina jasnog vida ( l ≈ 25 cm )

d- razdaljina žiža objektiva i okulara

72
- TELESKOP služi za astronomska promatranja.

Kod kombiniranih tankih leća ( sistem od dvije ili više leća ) žižna
daljina se određuje formulom:

1 1 1 d
= + −
f f 1 f 2 f 1 f 2 , gdje je d – udaljenost između simetrala leća

73
29. VALNA OPTIKA

-DISPERZIJA SVJETLOSTI

ZDT. Naučiti iz knjige, str. 95-98.

30. INTERFERENCIJA SVJETLOSTI

ZDT. PONOVITI interferenciju valova.

Moraju biti ispunjeni sljedeći UVJETI da efekti interferencije budu uočljivi:

1) Pravci titranja električnih polja nisu međusobno okomiti
2) Izvori moraju biti koherentni ( usaglašeni u vremenu i prostoru ), tj. da je
razlika u fazi konstantna u vremenu
3) Izvori moraju biti monokromatski

YOUNGOV POKUS na dvije pukotine ( 1802. god. )

Svjetlost iz monokromatskog izvora osvijetli zastor sa dvije pukotine

Svjetlost koja se širi iz ove dvije pukotine je koherentna, jer se u biti snop
rascijepio na dva

δ y
sin α = , tg α =
Iz ΔABD i ΔEOS: d l

74
 sin α ≈tg α
δ y δl
= ⇒ y=
Za male kutove: d l d
δ = kλ-------------------------konstruktivna interferencija,
λ
δ=( 2 k +1 )
2 ----------------destruktivna interferencija; k = 0,1,2,3,...

ZDT. Pogledati i naučiti izvođenje formule iz knjige, str.99-102.

Koliki je razmak između dva susjedna maksimuma ili minimuma?
Izračunaj.

INTERFEROMETRIMA određujemo valnu duljinu svjetlosti.

31. DIFRAKCIJA SVJETLOSTI je savijanje ( ogib ) svjetlosti na otvorima

ili preprekama reda veličine valne duljine. ( diffractus, lat. – savijen )

uvjet za difrakciju

75
OPTIČKA REŠETKA je niz fino raspoređenih, veoma malih otvora na
pregradama ili niz fino raspoređenih sitnih zareza na prozirnim pločicama.
Konstanta mrežice je širina jednog zareza:

l
C=
N, N – broj zareza

Δ Δ x
sin α = , Δ=C sin α , za male kutove: =
C C l

ZDT. Posebno razmotriti slučaj svijetlih i tamnih pruga.

-HOLOGRAFIJA

HOLOGRAM je u biti optička rešetka, ali ne sa pravilnim ekvidistantnim

pukotinama, već je to jedna vrlo složena struktura interferencijskih pruga,
koje kad se obasjaju svjetlošću reproduciraju 3D sliku objekta.

76
32. POLARIZACIJA svjetlosti je orijentacija svjetlosti u prozirnim
sredinama ( kristalima ).

77
 nepolariziran svj. zrak potpuno
polariziran
svj. zrak

a) polarizacija odbijanjem ( BREWSTEROV ZAKON )

Ako je zbroj upadnog i prelomnog kuta 900 tada će zrak koji pada na
graničnu površinu, prilikom odbijanja, biti u potpunosti polariziran i vrijedi:

Za α + β = 900
sin α sin α sin α
=n , =n , =n
sin β cos ( 90 −β )
0 cos α
tg α=n

78
 ZTD. Ostale primjere polarizacije naučiti iz knjige, str. 105-108.

NAPISATI I NAUČITI TABELU PREFIKSA

NAUČITI OZNAKE VELIČINA I JEDINICA

ŠTO ČINI OCJENU IZ FIZIKE:

- znanje pokazano preko kontrolnih radova, pismenih zadaća, testova

- ocjena iz usmenog odgovora,
- aktivnost na satu,
- redovan dolazak na nastavu i kontrolne radove,
- izrada domaće zadaće,
- donošenje pribora za rad,
- .......

POJMOVI ZA TREĆI RAZRED

1. titranje, harmonijsko titranje, ravnotežni položaj

2. elongacija, amplituda, period, frekvencija
3. kružno gibanje i titranje
4. harmonijska sila ( ravnotežni i neravnotežni položaj )
5. period harmonijskog titranja; izvođenje
6. jednadžbe kod harmonijskog titranja
7. njihalo
8. matematičko njihalo; izvođenje formule za period
9. fizikalno njihalo; usporedba sa matematičkim njihalom ( reducirana
duljina ), energija
10. slobodno, prigušeno i prinudno titranje
11. valovi; podjela
12. kako nastaje val
13. longitudinalni i transverzalni val
14. valna duljina
15. valna funkcija; izvođenje
16. superpozicija valova
17. konstruktivna i destruktivna interferencija
18. fazna i putna razlika; izvođenje
19. Huygensov princip

79
20. refleksija valova
21. Descartes-Snellov zakon; izvođenje
22. stojni val
23. zvuk; ovisnost brzinr zvuka o temperaturi; izvođenje
24. Kundtova cijev; iz knjige
25. jakost zvuka; izvođenje
26. razina jakosti i glasnoće zvuka
27. stojni val u stupcu zraka i zategnutoj žici ( iz knjige )
28. visina i boja tona
29. ultra- i infra- zvuk
30. Dopplerov efekat; izvođenje
31. Machov broj, čeoni i udarni val
32. FZEMI, Lenzovo pravilo
33. izmjenična struja, karakteristične vrijednosti
34. Ohmov zakon
35. krug izmjenične struje, otpori u krugu
36. RLC krug, impedanca; izvođenje
37. snaga
38. generatori
39. transformatori, zakoni transformacije; izvođenje
40. trofazna struja, veza u zvijezdu i trokut
41. efekti struje na visokoj frekvenciji
42. progresivni i stacionarni valovi struje
43. zatvoreni titrajni krug
44. otvoreni titrajni krug
45. Maxwell i Hertz, vektori E i B
46. Teslin transformator
47. spektar elektromagnetnog zračenja
48. dvojna priroda svjetlosti
49. fotometrija: fluks, intenzitet, osvijetljenost
50. Lambertovi zakoni; izvođenje
51. zakoni geometrijske optike
52. zakon odbijanja; izvođenje
53. zakon prelamanja; izvođenje
54. Fermatov princip
55. ravno zrcalo; iz knjige
56. prelamanje svjetlosti; primjeri
57. totalna refleksija; izvođenje; primjena
58. sferno zrcalo
59. karakteristični položaji predmeta
60. planparalelna ploča; prividna dubina; izvođenje
61. optička prizma; izvođenje
62. disperzija
63. leće

80
64. jednadžba leće; izvođenje
65. karakteristični položaji predmeta
66. nedostaci leća i oka
67. oko, lupa, mikroskop, teleskop
68. disperzija svjetlosti; iz knjige
69. interferencija svjetlosti; uvjeti
70. Youngov pokus; izvođenje
71. difrakcija svjetlosti, optička rešetka
72. holografija
73. polarizacija; Brewsterov zakon; izvođenje

81