Valna Optika

Koherentnost izvora

Da bi dva vala mogla međudjelovati, dva izvora moraju davati valove jednakih valnih duljina sa stalnom
razlikom u fazi.

Svjetlost je koherentna – faza vala svjetlosti definirana u svakom trenutku – laser

Svjetlost je nekoherentna – faza vala svjetlosti nasumično se mijenja – fluorescentne žarulje

Interferencija svjetlosti i Youngov pokus

Svjetlost je transverzalni val.

Međudjelovanje valova – „interferencija“ – konstruktivna i destruktivna interferencija svjetlosti.

Youngov pokus – interferencija svjetlosti na dvije vrlo uske pukotine – svjetlost pada okomito na pukotine
– izvori koherentnih valova – nastaje interferencija – pruge : svijetle = konstruktivna, a tamne =
destruktivna

Razlika putova za konstruktivnu interferenciju : ∆𝑥 = 𝑚𝜆

𝜆
Razlika putova za destruktivnu interferenciju : ∆𝑥 = (2𝑚 − 1) 2

k
r
I
sk
r

I
k
a

𝑠𝑑
𝜆=
𝑎
𝑘𝜆
sin 𝛼 =
𝑑
 Optička rešetka – spektrometri, laseri, hologrami

𝑑 sin 𝛼𝑘 = 𝑘𝜆

c = f
𝑙
𝑑=
𝑁−1
k  =k 

Ogib

Svjetlosti nailazi na pukotinu širine d – svaka točka valne fronte postaje izvor (koherentni) novoga vala -
slika koja nastaje posljedica je interferencije valova iz tih izvora

Huygensov princip : Svaka točka vala može se tretirati kao izvor novoga vala.
 Polarizacija svjetlosti – okazujemo a je val transverzalan

nepolarizirana svjetlost – čestice električnog polja titraju u smjerovima okomitim na smjer širenja

polarizirana svjetlost – propuštamo samo čestice koje titraju u ravnini polarizacije

Potpuna polarizacija – propuštamo samo jednu ravninu titranja čestica.

Polarizator je instrument (najčešće kristal) kojim polariziramo svjetlost. Svaki polarizator karakterizira os
polarizacije. Ovisno o orijentaciji te osi (ravnine) polarizator propušta odgovarajuću komponentu
električnog polja elektromagnetskoga vala. U sustavu dva polarizatora, drugi često nazivamo analizator.
Ovisno o kutu između njihovih osi polarizacija dobivamo različite vrste polarizacije svjetlosti.

Polarizacija refleksijom

Pri upadu svjetlosti na granicu optičkih sredstava dio svjetlosti se lomi, a dio reflektira. Kada je kut
između lomljene i reflektirane zrake pravi kut (𝛼 + 𝛽 = 90) tada dolazi do potpune linearne polarizacije.
Upadni kut zovemo Brewsterov kut (𝛼).

𝑛2
tan 𝛼 =
𝑛1

Svjetlost manjih valnih duljina se raspršuje više od svjetlosti većih valnih duljina.
 Crno tijelo

Tijelo koje apsorbira sva upadna zračenja. Savršeno crno tijelo ne možemo naći u prirodi, ali užarena
tijela zrače prema ovim zakonima ovisno o njihovoj temperaturi.

Wienov zakon

Za svaku temperaturu tijelo će najvećim intenzitetom zračiti određenu "boju" (valnu duljinu).

Wienova konstanta:

𝜆𝑚 𝑇 = 𝑏

𝑏 = 2,897 × 10−3 𝐾𝑚
Stefan-Boltzmanov zakon

Intenzitet zračenja apsolutno crnog tijela površine S proporcionalan je četvrtoj potenciji apsolutne
temperature T tog tijela.

Stefan-Boltzmannova konstanta:
𝑊
𝜎 = 5,67 × 10−10
𝑚2 𝐾 4
𝐼 = 𝜎𝑇 4
∆𝑊
𝐼=
𝑆∆𝑡
𝑃 = 𝜎𝑆𝑇 4
 Elektromagnetski Valovi – transverzalni val

Periodična promjena električnog i magnetskog polja koja titraju u fazi, a ravnine titranja su im okomite

Za njihovo širenje nije potrebno sredstvo

Brzina → 𝑐 = 300000𝑘𝑚/𝑠

Djeluju na tvar kao čestica određene energije – foton (osnovni djelić energije elektromagnetskoga
zračenja)

𝐸(energija vala) = ℎ𝑓(frekvencija fotona)

ℎ(𝑃𝑙𝑎𝑛𝑐𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎) = 6,626 × 1010−34 𝐽𝑠
𝑐
𝑓=
𝜆

Relaciju kojom povezujemo valna svojstva (valnu duljinu) i čestična svojstva (količinu gibanja) svih tvari
zovemo de Broglieva relacija i opisujemo izrazom:
ℎ ℎ
𝜆= =
𝑝 𝑚𝑣

Fotoelektrični efekt

Fotoelektrični efekt je pojava kojom opisujemo izbijanje elektrona iz metala pod utjecajem
elektromagnetskog zračenja. Energiju elektromagnetskog zračenja (svjetlosti) \(E_f\) čine fotoni, a ona se
troši na izlazni rad metala 𝑊𝑖 i kinetičku energiju izbijenog elektrona 𝐸𝑘 .

ℎ𝑓 = 𝑊𝑖 + 𝐸𝑘
Izlazni rad predstavlja minimalnu energiju koju je potrebno elektronu dovesti da bismo ga oslobodili
utjecaja privlačnih sila u atomu. Energija zračenja mora biti veća od izlaznog rada metala da bi došlo do
fotoelektričnog efekta. Minimalnu frekvenciju za koju dolazi do fotoelektričnog efekta zovemo granična
frekvencija 𝑓𝑔 i vrijedi:

ℎ𝑓𝑔 = 𝑊𝑖

Heisenbergove relacije neodređenosti:

ℎ
∆𝑥∆p ≥
4𝜋
ℎ
∆𝐸∆𝑡 ≥
4𝜋
𝑚2 𝑣
Zadatci: 𝐸𝑘 = 𝑒𝑈 ; 𝑝 = 𝑚𝑣 ; 𝐸𝑘 = 2