OSTALA PITANJA

1. OPIŠITE SPEKTAR ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA.

Elektromagnetski spektar se sastoji od radio valova (najveći , najmanja
frekvencija), mikrovalne, infracrvene, vidljive i ultraljubičaste svjetlosti, X-
zraka, gama zraka, te kozmičkih zraka (najmanji , najveća frekvencija).
Ne postoji oštra granica između ovih skupina, spektar je kontinuiran, a tek
naša osjetila ili učinci na materiju mogu odvojiti jednu skupinu od druge.
2. ŠTO JE NORMALNA, A ŠTO ANOMALNA DISPERZIJA?
Općenito, indeks loma svjetlosti se povećava s njezinom frekvencijom i ta
pojava se zove (normalna) disperzija. Izuzetak je područje frekvencija oko
vlastite frekvencije ωo: kad indeks loma opada s porastom
frekvencije zove se anomalna disperzija.. Pojava anomalne disperzije
povezana je s apsorpcijom elektromagnetskih valova. Svako tijelo u
području u kojemu pokazuje anomalnu disperziju jako apsorbira svjetlost.
Realni dio indeksa loma, naime, određuje faznu brzinu valova, a
imaginarni dio određuje apsorpciju vala odnosno smanjenje njegove
amplitude. U području normalne disperzije n' ≈ 1, a n'' (koeficijent
apsorpcije) je velik. Dakle, disperzija i apsorpcija bitno ovise o relativnoj
vrijednosti frekvencije vala s obzirom na vlastitu frekvenciju molekularnih
dipola.
3. OBJASNITE FRESNELOVE JEDNADŽBE. IZVEDITE IZRAZ ZA
BREWSTEROV KUT.
Fresnel je prvi našao izraze iz kojih se može izračunati koliki je omjer amplituda
el. polja reflektiratnog i transmitiranog vala u odnosu na upadni val. Intezitet
reflektiranog i transimitranog vala ne ovisi samo o kutu upada i kutu loma već i
o tome da li el. polje titra okomito ili paralelno s upadnom ravninom. Ako val
upada okomito na plohu, granični su uvjeti:Eu + Er = Et i Hu + Hr = Ht; pri
čemu indeksi u, r i t označavaju upadni, reflektirani i transmitirani val. Intezitet
elektromagnetskog vala jednak je I=EH. Na graničnoj se plohi upadna energija
elektromagnteskog vala dijeli na reflektiranu i transmitiranu: EuHu =ErHr +
EtHt. Pretpostimo da se val šiti iz vakuuma u neko prozirno sredstvo indeksa
loma n. Iz povezanosti magnetskog i električnog polja u elektromagnetskom
valu izrazu n=√ ∈r . Predpostavimo da se val širi iz vakuuma u neko prozirno
sredstvo indeksa loma n. Iz povezanosti magnetskog i električnog polja u
elektromagnetskom valu i izrazu n=√ ℇ r, proizlazi:
H u=❑√ ε 0 ¿ µ 0 Eu ; Hr = ❑√ ε 0 ¿ µ 0 Er ; Ht=n❑√ ε 0 ¿ µ 0 Et

Uvrštavanem zadnje u predzadnju relaciju, dobivamo: Eu2=Er 2 +n Et 2

Koristeči ovu relaciju i uvjet da je Eu+Er=Et izračunamo reflektiranu i
transmitiranu komponentu električnog polja, dobit ćemo reflektirani i propušteni
n−1 2
dio električnog polja: Er = Eu n+1 ; Et= Eu n+1
Koeficjent refleskije, tj. udio reflektirane energije prema ukupnoj energiji
elektromagnetskog vala definira se kao: R=Ir/Iu=(EH)r/(EH)u
Slično se računa i koeficjent transmisije, tj udio propuštene energije
elektromagnetskog vala u drugosredstvo: T=It/Iu=(EH)t / (EH)u
Uvrštavanjem dobijemo:
( EH ) r Er 2
R= ( EH ) u =¿ ( Eu ) =¿ T= 4n /¿
Kad se nepolarizirano svjetlo reflektira na granici dvaju sredstava, reflektirano
svjetlo može biti potpuno ili djelomično polarizirano ovisno o kutu upada.
Ako elektromagnetski val upadne na granicu između dva sredstva pod
Brewsterovim kutem reflektirani val će biti potpuno polariziran. Tada vrijedi da
je: u+l =90°. Iz zakona loma sin u /sin l = n1/n2, slijedi ub =arc tg(n 2/n 1)
 4. KOJA SU SVA MOGUĆA STANJA POLARIZACIJE
ELEKTROMAGNETSKOG VALA? KAKO SE SVE MOŽE DOBITI
POLARIZIRANI ELEKTROMAGNETSKI VAL?

.
5. ŠTO JE OPTIČKA REŠETKA? OBJASNITE IZRAZ ZA DOBIJANJE
GLAVNIH MAKSIMUMA. Optička rešetka sastoji se od velikog broja
ekvidistantnih pukotina na kojima se ogiba svjetlost. Svaka pukotina proizvodi
ogib, ogibni snopovi interferiraju međusobno i formiraju uzorak. Opažamo da se
u području maksimuma svjetla pri ogibu na pukotini pojavljuju novi maksimumi i
minimumi svjetlosti zbog dodatnih interferencija zraka iz više pukotina. Intenzitet
svjetla je opisan izrazom s dva faktora, poput izraza za ogib na dvije pukotine.
U drugom je faktoru broj 2 u brojniku zamjenjen sa N tj, brojem pukotina. Za
intenzitet svjetla ognutog pod kutem α dobivamo izraz I(α)= I0 * { [sin(Πb/λ *
sin α)] / [Πb/λ * sin α] }2 * { [sin (2ΠNd/λ * sin α)] / [sin(Πd/λ * sin α)] }; Prvi
faktor izraza određuje ogib na pukotini, a drugi modulaciju uzrokovanu
interferencijom ognute svjetlosti iz svih pukotina. Uvjeti za maksimume: d sin
􀀈svjetlo= m􀀉, m = 0, ±1, ±2, Prvi faktor: Maksimum svjetla b sin α = (2k' + 1)
λ/2; α=0; Minimum: b sin α = k' λ; za k'=1,2,3…; Drugi faktor: maksimum svjetla:
d sin α = k λ, za k=0,1,2… gdje je d udaljenost između pukotina, konst. rešetke.
Ti se maksimumi nazivaju glavni maksimumi;
6. ŠTO JE TOTALNA REFLEKSIJA I KAD SE JAVLJA?
Totalna refleksija – Kada svjetlost prolazi iz optički
gušćeg u optički rjeđe sredstvo kut loma veći je od
kuta upada. Postoji kut ug koji
zovemo granični kut, za koji je kut loma 900, što znači
da lomljena
zraka ide točno granicom sredstva. Za kuteve veće od
graničnog kuta
(u>ug ) svjetlost se reflektira u isto sredstvo i tu pojavu
zovemo totalna refleksija.Za granični kut vrijedi da je:
sin u g=(n2/n1)
Najčešća primjena totalne refleksije je u optičkim
instrumentima i u svjetlovodima.
7. OBJASNITE MALUSOV ZAKON. OBJASNITE POLARIZACIJU
RASPRŠENJEM.
Malusov zakon: Polarizirana odbijena zraka ima svojstvo da vektor električnog
polja titra okomito na ravninu refleksije. Refleksijom nećemo dobiti reflektiranu
zraku s neke ploče ako ravnine refleksije dvaju ploča čine kut 90°. Svijetla mrlja
na zastoru bit će najintenzivnija ako se ravnine refleksije obaju stakala
podudaraju. Intenzitet svjetla na zastoru mijenja se prema Malusovu zakonu
Iφ=I0cos2φ, gdje je kut φ između ravnina refleksije prve i druge ploče, a I0
intenzitet zrake odbijene na drugoj ploči kad je φ=0. Ploča na kojoj se događa
prva refleksija zove se polarizator, a druga ploča je analizator.
Polarizacija raspršenjem. Kad elektromagnetski val (svjetlo) uđe u neku tvar,
pod djelovanjem električnog polja u načelu svaki atom postaje električni dipol
koji titra. Zbog titranja elektrona uslijed električnog polja svaki atom zrači (atomi
su slučajno orijentirani), ova pojava je odgovorna za raspršenje svjetla.
Intenzitet raspršenja Is~1/λ4. Što je valna duljina manja to se svjetlo više
raspršuje. Intenzitet raspršenog plavog svjetla je (700nm/400nm)4 = 9,4 puta
veći od intenziteta raspršenog crvenog svjetla, pa je zato nebo plavo. Kad se
gleda prema Suncu tj. pri izlasku i zalasku Sunca, svjetlo duže putuje kroz
atmosferu pa kad stigne do površine Zemlje veći dio plave svjetlosti se raspršio
te u snopu Sunčeve svijetlosti blizu površine Zemlje prevladava crvena boja
8. OBJASNITE INTERFERENCIJU DVAJU IZVORA HARMONIČKIH
VALOVA SVJETLOSTI U TOČKI KOJA JE OD JEDNOG IZVORA
UDALJENA ZA R1, A OD DRUGOG IZVORA ZA R2.
Svako valovito gibanje može se prikazati kao superpozicija sinusnih valova.
Neka se sinusni valovi svjetlosti, odnosno elektromagnetski valovi šire iz dva
točkasta izvora I1 i I2
koji titraju amplitudama E10 i E20 i frekvencijom ω tako da je trenutna jakost
električnog polja E1
jednoga i E2 drugog izvora:
E1 = E10 sin ω i E2 = E20 sin ω t gdje je t vrijeme.
Valovi se iz izvora šire na sve strane. U točki A nastaje
slaganje valova iz oba izvora.
Ta točka udaljena je od prvog izvora za r1 = I1A, a od
drugoga za z2 = I2A.
Jakost električnog polja koja stiže od prvog izvora u
točki A ima iznos:
E1 = E10 sin (ω t - k z1)
a val koji stiže od drugog izvora u točki A
ima elongaciju: E2= E20sin (ω t - k z2).
pri čemu je k= n ω /c valni broj, brzina
rasprostiranja vala, n indeks loma sredstva,
dok je c brzina svjetlosti.
U specijalnom slučaju, kad je , rezultantna
jakost električnog polja u točki A iznosi:
E = E1 + E2 = E0 sin([ω t -k z1) + sin(ω t
- k z2) ]
odnosno: E=E0cos( fi/2) sin(ω t-alfa)
gdje je: k(z2-z1)=fi;
Konstruktivna interferencija se javlja ako
je razlika u hodu: n( r −r
2 1 )=mλ

m=0,1,2,3 , .. ..

Destruktivna interferencija se javlja ako je razlika u hodu:

n ( r − r )=(m+ 12 ) λ
2 1

m=0,1,2,3 ,...
9. OPIŠITE YOUNGOV EKSPERIMENT. IZVEDITE IZRAZ ZA UDALJENOST
MAKSIMUMA SVJETLOSTI OD SREDIŠTA ZASTORA I IZRAZ ZA
INTENZITET SVIJETLIH PRUGA NA ZASTORU.
Youngov eksperiment je eksperimentalni dokaz interferencije svjetlosti. Svjetlost
iz monokromatskog izvora pada na prvi zaslon s uskom pukotinom, koja dalje
služi kao izvor svjetlosti. Svjetlost iz tog izvora pada na drugi zaslon s dvije uske
pukotine na malom razmaku a, koje služe kao sekundarni monokromatski
točkasti izvori koji su koherentni. Iza zaklona nastaje prekrivanje snopova
svjetlosti koji se šire od tih izvora, pa se javlja interferencija. Na tom zastoru na
udaljenosti d od pukotina vide se tamne i svijetle pruge interferencije. Dvije
zrake koje interferiraju na zastoru Z u točki A imaju razliku u hodu: Δ=√(d2+
(y+a/2)2)- √(d2+(y-a/2)2), gdje je d udaljenost od pukotina do zastora, y položaj
točke A mjeren od zastora, dok je a udaljenost između pukotina. Drukčije
pisano: Δ=d[√(1+((y+a/2)/d)2)- √(1+((y-a/2)/d)2)]; Budući da je: (y+a/2)/d<<1;(y-
a/2)/d<<1 , onda možemo pisati Δ=d[1+(y+a/2)2/(2d2)-1-( y-a/2)2/(2d2)];
odnosno: Δ=ay/d; Na zastoru se pojavljuje maksimum svjetlosti ako je razlika
hoda cjelobrojni višekratnik valih duljina svjetlosti tj. Δ=ay/d=mλ, pa je
udaljenost maksimuma svjetlosti od središta zastora: y=mLλ/a ; m=0, +-1 +-2.

10. ŠTO JE TUNEL EFEKT, U KOJIM PROCESIMA SE JAVLJA I

GDJE SE PRIMJENJUJE?
Tunel-efekt je naziv za prolaz atomske čestice kroz energetski bedem
konačne duljiine. Ako se za "najenergičnije" elektrone debljina barijere
približno izjednači s valnom duljinom elektrona, elektroni mogu
prolaziti kroz barijeru, a da im se ne dovede energija potrebna da se
prijeđe preko barijere. Prolaz kroz barijeru ovisi o debljini barijere te o
intenzitetu polja. Ovisnost je eksponencijalna. Primjene tunel efekta:
tunel diode, Josephsonov spoj ( tuneliranje elektrona između
Supravodiča odvojena izloacijskim slojem) alfa raspad ( emisija jezgre
helija iz nestabilnih teških jezgri), fuzija, pretražni tunelski mikroskop.
 11. ŠTO JE OGIB SVJETLOSTI? OBJASNITE FRAUNHOFEROV OGIB
NA JEDNOJ PUKOTINI. OBJASNITE UVJETE ZA MIN/MAX.
Ogib ili difrakcija je opća karakteristika svih valova te kao takva potvrđuje valnu
teoriju svjetlosti. Laički možemo reći da je ogib svojstvo svijetlosti da može
"obići iza ugla". Kad valna fronta svjetlosnog vala naiđe na prepreku deformira
se i javlja se svjetlo u području geometrijske sjene. Ogib se opaža kad su
dimenzije prepreke ili pukotine usporedive s valnom duljinom. Razlikujemo dvije
vrste ogiba s obzirom na udaljenost izvora svjetlosti i zastora od pukotine na
kojoj se dešava ogib.
Fresnelov ogib:izvor svjetlosti i zastor na kojem se promatra ogib nalaze se
na konačnoj udaljenosti od pukotine;
Fraunhoferov ogib: Izvor svjetlosti i zastor su jako daleko od pukotine tj
beskonačno udaljeni, valne plohe su ravnine a zrake svjetlosti su međusobno
paralelne, granični slučaj Fresnelovog ogiba. Fraunhoferov ogib na jednoj
pukotini:Rezultirajuća amplituda E(α) u smjeru α dobiva se u točki u
beskonačnost zbrajanjem svih amplitudnih valova koji imaju ogib za kut α.
Intezitet svjetlosti I je proporcionalan s kvadratom amplitude. Izvodom se dobije
da je intezitet svjetlosti u smjeru α: I(a)=[I0sin2(ndsin(a/λ))] / [ (ndsin(a/λ))]; Svi
valovi koji se šire iz pukotine su u fazi; Glavni maksimum inteziteta svjetlosti I 0
nalazi se u sredini slike (α=0). Uvjet za minimum je: I(α)=0
πdsinα/λ=mπdsin α=m λ, m=+1,+2,+3; Uvjet za pokrajni maksimum je:
πdsinα/λ=(2m+1) π/2dsin α=(2m+1)/2-2 m=+1,+2,+3 Inteziteti pokrajnjih
maksimuma su maleni u usporedbi s velikim. -smanjuju se povećanjem
apsolutnih vrijednosti broja m.

12. OBJASNITE FOTOELEKTRIČNI EFEKT: KOJI SU PROBLEMI SA

TUMAČENJEM FOTOEFEKTA U KLASIČNOJ FIZICI, TE KAKO JE
EINSTEIN OBJASNIO FOTOEFEKT.
FE je pojava pri kojoj metali zbog utjecaja EM valova (svjetlosti) emitiraju
elektrone. Kada foton upada na površinu metala, sudara se s elektronom,
predaje mu svu svoju energiju, foton nestaje, apsorbira se, a elektron, ako
je dobio dovoljnu energiju može izići iz metala. Kinetička energija izbijenih
elektrona ne zavisi o intenzitetu svjetlosti, nego o njenoj frekvenciji. Dio
energije fotona pritom se troši na oslobađanje elektrona iz metala (izlazni
rad Wi), tj. na svladavanje energije veze kojom je elektron vezan u metalu,
a ostatak se pretvara u kinetičku energiju fotoelektrona:
h=Wi+(1/2)mev2max); (1/2)mev2≤hν-Wi; Wi=hg.
g je granična frekvencija svjetlosti ispod koje ne dolazi do FE efekta.
Problemi u klasičnoj fizici:
(a) kinetička energija izbijenih elektrona ne zavisi o intenzitetu
svjetlosti, nego o njenoj frekvenciji.
(b) Postoji minimalna (granična) frekvencija svjetlosti νg ispod koje ne
dolazi do FE efekta.
Za objašnjenje ovog efekta potrebna je ideja o kvantnoj prirodi svjetlosti.
Einst je objasnio FE efekt tako da je svjetost zorno predočio korpuskulama
energije koje brzinama svjetlosti jure kroz prostor: svjetlost iste frekv
sastoji se od kvanta energije h. Po Einst modelu, foton je lokaliziran pa
on svu svoju energiju h predaje elektron u metalu. Max kinetička energija
elektrona ovisi o frekv upadnog svijetla i izlaznom radu h=Wi+Ek. Izlazni
rad predstavlja min energiju kojom je elektron vezan u metalu (reda
nekoliko eV).

13.OBJASNITE MOSLEYEV ZAKON, NAVEDITE NJEGOVU

PRIMJENU.
Mosleyev zakon kaže da su frekvencije karakterističnih x-zraka
proporcionalne kvadratu rednog broja Z. Experimentalno je došao do
izraza za k-seriju x-zračenja: V=cR(Z-a)2(1/12-1/m2). R=1,097·107m-1 –
Rydebergova konstanta. Z-broj protona u jezgri. Spektar je u potpunosti
određen rednim brojem elementa (Z) te se iz spektra može proučavati
sastav materijala. Pomoću X-spektrometrijske metode za određivanja
sastava tvari (koja je nedestruktivna), svaki element u ispitivanom uzorku
zrači karakterističnu X-zraku, a iz intenziteta pojedine karakteristične X-
zrake određuje zastupljenost pojedinog elementa u uzorku. Široka
primjena od biologije, kemije, industrije, povijesti, umjetnosti, arheologije,...
14. ŠTO JE TO FERMATOV PRINCIP? IZVEDITE ZAKON LOMA I
REFLEKSIJE IZ FERMATOVOG PRINCIPA.
Fermatov princip glasi: svjetlo koje se lomi i odbija prevaljuje toliki put između
dviju točaka da pripadni optički put zrake ima ekstremnu vrijednost, odnosno
svjetlo prelazi put u ekstremnom vremenu. Obično je taj ekstrem minimum.
Svjetlosni snop intenziteta Io koji pada na graničnu plohu djelomično će se
relfektirati, a djelomično lomiti (tj. transmitirati). Ako sredstvo ne apsorbira
svjetlo, mora biti ispunjen uvjet: Ir/Io + It/Io = ro + teta =1
gdje je Ir intenzitet reflektirane svjetlosti, It intenzitet transmitirane svjetlosti,ro
faktor refleksije,a teta faktor transmisije.
Vrijeme ts u kojem svjetlo prijeđe put je: Ts = Su/v1 + Sr/v1
za slučaj odbijanja svjetla, a Ts = Su/v1 + Sr/v2
za slučaj loma svjetla, gdje prijeđene puteve treba izraziti preko geometrijskih
veličina.
ZAKON REFLEKSIJE: Su = √ a2 + x 2 ; Sr = √ b2 +( d−x )2

ZAKON LOMA:
Fermatov princip: Svjetlost koja se lomi ili reflektira giba se između dvije
točke putanjom koja zahtjeva najkraće vrijeme.

sin u/sin L = n2/n1 = v1/ v2

15. OBJASNITE PROBLEM

ZRAČENJA CRNOG TIJELA I
KAKO JE RIJEŠEN PLANCKOVOM HIPOTEZOM O KVANTIZIRANOSTI
ZRAČENJA.
Sva tijela zrače energiju u obliku EMV-a, tj.
fotona. Intenzitet zračenja EMV-a nije isti za
sve frekvencije. Neke frekvencije će tijelo
zračiti više, neke manje, a u igri je i temp. U
klasičnoj fizici 1 od problema koji su fizičari
pokušavali riješiti bio je nalaženje ovisnosti
intenziteta zračenja o frekv. U tim teorijskim
razmatranjima se uvidjelo da je zgodno definirati crno tijelo, kao tijelo koje
upija svo (EM) zračenje. Uz ovakvu definiciju došlo je do problema u
klasičnoj fizici jer se eksp podaci nisu poklapali sa teoretskim kao što se
vidi na slici (ultrljb katastrofa). Kao odgovor, Max Planck iznosi svoju
hipotezu da harmonički oscilator mijenja svoju energiju samo u određenim
obrocima, kvantima energije hν, gdje je ν frekv titranja, a h nova prirodna
konst. Uz ovu hipotezu Planck je izveo novi izraz za spektralnu gustoću
fct(λ,T)(formula) koji se savršeno slagao s eksp podacima; Planckove
pretpostavke: Energija oscilatora može
poprimiti samo određene diskretne
vrijednosti En=nh; Oscilator emitira ili
apsorbira energiju samo u diskretnim
obrocima, i tad prelazi iz jednog kvantnog
stanja u drugo.
16. NAVEDITE BOHROVE POSTULATE I IZ NJIH IZVEDITE IZRAZE ZA
POLUMJERE I ENERGIJE STACIONARNIH STANJA VODIKOVA ATOMA.
1. Elektron se kreće oko atomske jezgre u kružnim putanjama, pod
djelovanjem privlačne kulonske
sile, a u skladu s Newtonovim zakonima gibanja.
2. Dopuštene su samo one kružne staze za koje moment količine gibanja
elektrona može biti
cjelobrojni vižekratnik od h/2pi, tj. mora biti:
L=mvr = nH/2pi ; n= 1,2,…
3. Gibajući se dopuštenom putanjom, elektron ne zrači energiju.
4. U dopuštenim putanjama elektron ima energiju određenu jednadžbama
gibanja i kulonskim
potencijalom. Ako elektron prelazi iz putanje s energijom En u putanju s
energijom Em, emitira se zračenje frekvencije:
hV = En – Em
- Uzmemo li u obzir da kulonska sila između protona i
elektrona uzrokuje centripetalnu silu potrebnuza gibanje
elektrona dobivamo: (def 1)
Iz tog uvjeta i uvjeta L=mvr=nh/2pi ; n=1,2,.. , dobijamo: def 1

Kada je atom vodika u svome osnovnom stanju (n=1), njegov elektron kruži po
prvoj stazi. Iz ove zadnje relacije se može odrediti polumjer prve Bohrove
kružne staze koji iznosi: 0.053 nm.
- Ukupna energija elektrona sastoji se od kinetičke i potencijalne: E=Ek+Ep, a
kinetička energija na n-toj
stazi iznosi: Ek=1/2 m v2, pa je ukupna energija na n-toj kvantnoj stazi:
17. OBJASNITE LINIJSKE SPEKTRE VODIKOVA ATOMA: NAVEDITE
EKSPERIMENTALNO DOBIVENE IZRAZE ZA SPEKTRALNE LINIJE I KAKO
SU TI IZRAZI OBJAŠNJENI POMOĆU BOHROVA MODELA ATOMA.
Užarena čvrsta tijela, tekućine i plinovi pri visokom tlaku i temperaturi emitiraju
svjetlost s kontinuiranim valnim duljinama. Razrjeđeni plinovi i pare metala
emitiraju diskretni – linijski spektar. Kada se atom vodika nalazi u osnovnom
stanju (n=1) atom ne zrači svjetlost. Ako atom pobuđujemo zagrijavanjem, el.
strujom, el. poljem atom prelazi u viša energetska stanja ali ostaje vrlo kratko,
potom se vraća u osnovno stanje zračeći svjetlost. Energija fotona koji se
potom emitiraju dana je Bohrovim postulatom: hv = En - Em = [(mee4)/(802h2)]
(1/n2 – 1/m2) gdje su m i n prirodni brojevi, Em energija višeg nivoa što ga
elektron napušta, a En energija donjeg nivoa, u koji se elektron smješta.
18. OBJASNITE PRINCIP KORESPONDENCIJE KLASIČNE I KVANTNE

FIZIKE. Klasična fizika je samo specijalni slučaj kvantne fizike. Princip

korespondencije kaže da za velike kvantne brojeve (n→∞) kvantna fizika prelazi
u klasičnu fiziku. Drugim riječima razlika u energiji između dvije susjedne
energijske razine (n, n+1) za velike kvantne brojeve je zanemariva, te energiju
možemo smatrati kontinuiranom i primjeniti klasičnu fiziku. U procesima u kojim
se može zanemariti Planckova konstanta h, klasična fizika je dovoljno precizan
opis ponašanja prirode. Za elektron koji kruži oko protona u atomu vodika a čiji
je kvantni broj n>10 000, klasično razmatranje po kojem elektron emitira
elektromagnetski val čije je frekvencija jednaka frekvenciji elektrona se
neznatno razlikuje od rezultata koji se dobije kvantnim mehanikom, razlika je
oko 0,015 %.
19. OBJASNITE COMPTONOV EFEKT.
Compton je napravio eksp koji je dokazao da
fotoni, pored energije, imaju i količinu gibanja. Opazio je da raspršeno zračenje
ima dvije komponente: prva ima valnu duljinu kao i upadni snop, a druga malo
veću valnu duljinu. Ovaj efekt se zove Comptonov efekt. Razlika valnih duljina
ovih dviju komponenti ovisi o kutu raspršenja: (definicija dole). Ovim eksp se
pokazalo da na danom kutu θ raspršuje se val samo jedne jedine frekvencije
koja je manja od frekv upadnog vala. Elektron se raspršuje pod kutom Ф, ali ne
u smjeru širenja vala kako predviđa klasična fizika. Prema kvantnom
objašnjenju ovog experimenta upadni EM val čine fotoni čija je energija E=hv, a
količina gibanja p=h/λ=(h/c)v. Proces raspršenja EM vala na elektronu se sada
razmatra kao elastičan sudar fotona i elektrona, te se prema zakonu očuvanje
energije i količine gib nalzi izraz za frekvenciju kao funkc kuta Ф po kojim se
raspršuje foton.

20. DETALJNIJE OBJASNITE ZAKON RADIOAKTIVNOG

RASPADA.Raoaktivni raspad je statističke prirode no iako ne možemo
predvidjeti kad će se određena radioaktivna jezgra raspasti možemo
izračunati vjeroj tog procesa. Vjeroj da se jezgra raspadne ne povećava
se vremenom čekanja te jezgre na raspad, već je za bilo koji promatrani
vrem. interval jednaka. Stoga brzina kojom se radioaktivni materijal
raspada (-dN/dt) a koja se zove i aktivnost te ovisi o prirodi materijala) u
svakom je trenutku proporcionalana broju N nestabilnih jezgri u uzorku
-dN/dt=N gdje je  konst raspada. Aktivnost se mjeri u s-1 a ta se
jedinica zobe bekerel [Bq=S-1]. Iz -dN/dt=N integriranjem dobijamo
expnencijalni zakon radioaktivnog raspada N=N0 e-t, gdje je N0 broj
početnih nestabilnih jezgri, a N broj nestabilnih jezgri preostao nakon
vremena t. Ta nam formula dakle daje broj jezgara koje se nisu raspale
nakon vremena t. Ako je (-dN/dt)0
početna aktivnost uzorka tada je aktivnost nakon vremena t:
-dN/dt=N=N0 e-t =(-dN/dt)0 e-t te dakle opada po istom ekspon zakonu
(tj. N=N0 e-t).
Vrijeme poluraspada je onaj vrem. interval u kojem se raspadne polovina
atoma radioaktivne tvari: T1/2 =ln2/=0,693/.
21. ŠTO JE ENERGIJA VEZANJA
JEZGRE, ŠTO JE DEFEKT MASE
I KAKO SU POVEZANE TE DVIJE
VELIČINE.
Energija vezanja je energija
potrebna da se nukleoni vezani u
Energija se oslobađa
jezgri razdvoje. kad
Defekt mase je razlika ukupne se teška jezgra cijepa
u dvije
mase protona i neutrona Zmp i Nmn Energija se oslobađa kad
lakše jezgre - fisija

i mase jezgre mA : Δm= Zmp + Nmn dvije lakše jezgre

formiraju težu jezgru-fuzija

- mA.
Pri spajanju nukleona u jezgri Područje najveće stabilnosti
oslobodila bi se energ Δmc2, a da bi
smo jezgru rastavili na nukleone
moramo utrošiti upravo tu energiju
pa je energija vezanja jezgre:
Eb=Δmc2.
Ukupna masa jezgre uvijek je manja od pojedinačnog zbroja masa protona i
neutrona od kojih je jezgra izgrađena. Energ koju treba dati jednom nukleonu
da ga se izvuče iz jezgre je Eb/A. Konačno, iz zakona očuvanja energije i Einst
relacije o ekvivalenciji mase i energije imamo izraz za energiju vezanja jezgre
mase mA:
Eb=Δmc2=[Zmp +(A-Z)mn - mA]c2.
A – maseni broj, Z redni broj, m – masa elektrona, c, brzina svjetolosti

22. KAKO GLASI VREMENSKI NEZAVISNA SCHROEDINGEROVA

VALNA JEDNADŽBA I ŠTO ONA OPISUJE?
Shrödingerova valna jednadžba opisuje kako se val materije mijenja u
prostoru i vremenu i ona glasi:
=(x,y,z) – valna duljina, U=U(x,y,z) – potencijalna energija cestice
mase m u biti opisuje interakciju izmedu cestica i okoline, E=E(x,y,z) -
ukupna energija cestice mase m. ћ=h/2π

23. OBJASNITE PROCES FISIJE I FUZIJE.

Fisija je proces cijepanja teške jezgre na dva približno jednaka dijela
uz oslobađanje energije. U uranu i sličnim jezgrama fisija se najčešće
izaziva neutronima. Kada neutron uleti u jezgru i veže se za ostale
nukleone, oslobođena energija vezanja pobuđuje jezgru iznad
minimalne energije potrebne za fisiju i jezgra se raspada. Neutroni su
zbog svoje elektricne neutralnosti jako pogodni projektili za
bombadiranje jezgre jer ne osjećaju odbojnu el. silu kad su blizu
jezgre. Jedan od najpoznatijih takvih procesa je fisija jezgre 235U
nakon uhvata sporog neutrona: 92235U+n  92236U*  X + Y +
neutroni + oko 200 MeV gdje su X i Y fragmenti fisije, srednje teške
jezgre. Neutroni nastali fisijom mogu izazvati novu fisiju te može doć
do nekontrolirane lančane reakcije (atomska bomba) ili do kontrolirane
lančane reakcije (nukl reaktor).
Fuzija je spajanje lakih jezgri u težu, uz oslobađanje energije. Zbog
elektrostatskih odbojnih sila jezgre koje sudjeluju u fuziji moraju dobiti
veliku kinetičku energ da bi savladale kulonsku barijeru i došle u
međusobni dodir. Toliko velike kinetičke energije mogu se postići
ubrzavanjem u akceleratorima ili zagrijavanjem do visokih
temperatura.

24. OBJASNITE STIMULIRANU I SPONTANU EMISIJU, TE

PRINCIP RADA HE-NE LASERA.
Objasnite stimulitanu i spontanu emisiju, te princip rada He-Ne
lasera.
• spontana emisija
Atom se na početku nalazi u pobuđenom stanju i nema vanjskog
zračenja. Nakon nekog vremena,atom će spontano (“sam od sebe”)
preći u osnovno stanje emitirajuči foton energije hv.
• stimulirana emisija.
Atom je na početku u pobuđenom stanju, ali je ovaj put prisutno
vanjsko elektromagnetsko polje frekvencije v=(Ex-E0)/h.
Foton energije hv može stimulirati atom na prelazak u osnovno stanje,
i tijekom tog procesa emitira dodatni foton čija energija je također hv.
Ovaj proces se naziva stimulirana emisija jer je događaj pobuđen
vanjskim fotonom. Emitirani foton je u potpunosti identičan vanjskom
fotonu, tj. imaju istu energiju, fazu, polarizaciju i smjer kretanja. Da bi
proizveli lasersko svjetlo moramo imati više fotona emitiranih nego
apsorbiranih, tj. Moramo imati situaciju u kojoj stimulirana emisija
dominira. Direktni način postizanja ovog efekta je započeti
proces s više atoma u pobuđenom nego u osnovnom stanju što se
zove inverzija gustoćenaseljenosti.
Plinski He-Ne laseri daju svjetlost valne duljine 632,8 nm, a rade na
slijedečem principu