Sadraj:

Uvod:
O optici openito; podjela
o

Glavni dio:
Disperzija svjetlosti
Optiki kiln
- Optika prizma
Interferencija svjetlosti
- Interferencija svjetlosti na klinu
- Jangov ogled
- Frenelovi ogledi (ravna ogledala, biprizma)
- Interferencija svjetlosti na tankim providnim listiima
- Njutnova stakla
Difrakcija svjetlosti
- Difrakcione reetke
- Difrakcija x zraka
Dvojno prelamanje svjetlosti

Zakljuak (primjena u praksi):

Holografija
Spektroskopija

Literatura

Prilog

Uvod
1

Prisustvo svjetlosti poelo je zanimati ljude veoma rano, te su pokuavali da objasne uzroke
i nacine njenog nastanka, kao i njene osobine.
Prve teorije javljaju se u Staroj Grkoj. Teorija koju je zastupao Hajgens objanjavala je
svjetlost kao talas, a Isak Njutn je objasnjavao svjetlost kao skup estica koje se pravolinijski
kreu
prostorom.
U 19.vijeku dolo je do otkria niza svjetlosnih pojava koje su objanjavane talasnim teorijama, a
radilo se o pojavi interferencije, difrakcije i polarizacije. Uprilog talasnoj teoriji o svjetlosti i
Marksovo otkrie da je svjetlost elektromagnetni talas, zbog ega je Njutnova teorija bila
odbaena.
Meutim, krajem 19. i poetkom 20. Vijeka uslijedilo je otkrie novih svjetlosnih pojava koje
talasna teorija nije mogla objasniti (kao npr. Otkrie fotoelektrinog efekta).
Objanjenje je dao Antajn, pridajui svjetlosti estina svojstva.
Talasna svojstva su potvrena i nisu se mogla odbaciti, ali potvrena je i estina teorija, pa
se toga izvodi zakljuak da je svjetlost u isto vrijeme i talas i skup estica tj. fotona. Svjetlost
dakle ima dualistiku prirodu i ta njena osobina naziva se KORPUSKO-VALNI DUALIZAM.

Optika se dijeli na:

-

Geometrijsku optiku (koja se bazira na objasnjavanju pravolinijskog kretanaj

svjetlosti)
Talasnu optiku (koja objasnjava prirodu svjetlosti)

Za izuavanje talasne optike potrebno je poznavati i zakone geometrijske optike:

1.
2.
3.
4.

Pravolinijsko prostiranje svjetlosti

Meusobna nezavisnost svjetlosnih zraka
Odbijanje svjetlosti
Prelamanje svjetlosti

Talasna optika
2

Disperzija bijele/suneve svjetlosti

Mnogo je promjena u prirodi kada od Suneve bijele svjetlosti dobijemo svjetlost raznih
boja (npr. duga, plavetnilo neba..).Ova pojava razlaganja bijele svjetlosti kroz providna tijela na
obojene svjetlosti naziva se RAZLAGANJE ili DISPERZIJA SVJETLOSTI.

U zamraenoj prostoriji postavimo prizmu izmeu pukotine i zastora. Ako propustimo

Sunevu svjetlost kroz pukotinu na prizmi e doi do disperzije, te emo na zastoru dobiti traku
sa bojama koju nazivamo Sunev spektar.Prema tome, bijela svjetlost je mjeavina svih
spektralnih boja. To je svjetlost vise talasnih duina i u vakumu se kreu istom brzinom. Svakoj
boji
iz
spectra
vidljive
svjetlosti
odgovara
odreena
talasna
duina.
MONOHROMATSKA svjetlost je svjetlost odreene talasne duine (jedne boje), a
POLIHROMATSKA je sastavljena iz svjetlosti razliitih talasnih duina (vise boja).
Do disperzije je dolo zato to se svjetlost u materijalnim sredinama prostire za rasliite
talasne duine razliitom brzinom, dok se svjetlost svih talasnih duina u vakumu prostire istom
brzinom.
Odnos brzine svjetlosti u vakumu (C) i brzine svjetlosti odreene talsane duine u nekoj tvari (v),
naziva se INDEKS PRELAMANJA (n) tvari za svjetlost odgovarajue talasne duine:
n=

C
v

Frekfencija ostaje ista pri prelazu svjetlosti iz jedne u drugu optiku sredinu.
=

v
f

Zbog toga to sastavni dijelovi bijele svjetlosti imaju razliite indekse prelamanja, odnosno
imaju razliite talasne duine, pri ulazu i izlazu iz prizme nastaje razdvajanje svjetlosti razliitih
boja, pri emu najvie skree ljubiasta svjetlost najmanje talasne duzine (=380 mm), a
najmanje crvena najvee talasne duine (=760 mm).
Disperzijom Suneve svjetlosti kroz vodene kapljice nastaje u atmosferi poznata pojava
duga.

Optiki klin
Optika prizma
Optika prizma je providno tijelo ogranieno dvjema ravnim glatkim povrinama koje se
sijeku. Ugao pod kojim se sijeku nazivamo UGAO PRIZME . Bone strane (koje se sijeku)
moraju biti glatke, osnova prizme je nebitna jer kroz nju svjetlo ne prolazi.

Optika prizma

Predmet naeg zanimanja jeste put svjetlosti tj. ta ona doivljava dok prolazi kroz ove povri.
Predpostavit emo da se radi o monohromatskoj svjetlosti i njen zrak usmjerit emo na jednu
glatku plou (bonu stranu).Prizma kao i ploa moraju biti u sredini koja je ista i za zrak koji
ulazi i za onaj koji izlazi.

Uzeemo proizvoljan pravac zraka. Pri ulasku u prizmu dolazi do njenog prelamanja.
Svjetlost pri prelasku kroz prizmu promijeni pravac kretanja iji se produeci sijeku pod nekim
uglom kojeg nazivamo UGAO SKRETANJA .To je ugao pod kojim svjetlost skree u odnosu
na upadni pravac.

ABC
= 1 + 2

ABD
= 1 1 + 2 2

( 1+ 2 )
= 1+ 2
= 1+ 2

Poseban sluaj imamo kad je to skretanje pod najmanjim uglom, a to e se desiti kada
svjetlost nakon prelamanja ide paralelno sa osnovom prizme.

Tada je:
1= 2
1= 2
=2

=/2
min=2 =2 2
=

min +
2

Zakon prelamanja (kada je sredina zrak):

n1=1
n2=n
sin =nsin

n=

sin
=
sin

sin

min +
2

Uzimamo da je:
sin
min +
2
n=

n= min +
min= ( n 1 )
Optiki kiln je ustvari prizma malog ugla , a sliku emo prikazati uveano radi jasnoe

UGAONA DISPERZIJA predstavlja razliku skretanja zraka sa najmanjom i najveom

talasnom duinom (zraci na slici oznaceni 1 i 2).
2 1
1=( n1 1 )
7

 2=( n2 1 )
(uzimamo formule za minimalno skretanje, jer kao to smo ve naveli radi se o prizmi malog
ugla ).
Svaki zrak ima drugi indeks prelamanja u istoj sredini.
2 1=( n2 1 ) ( n1 1 )
Ugaona disperzija za dva proizvoljno odabrana zraka izraunava se po formuli:
2 1=( n2 n1 )
SREDNJE SKRETANJE predstavlja skretanje nekog ugla koji je izmeu dva zraka pomou
kojih je odreena ugaona disperzija.
DISPERZIONA MO SREDINE predstavlja odnos ugaone disperzije i ugla srednjeg
skretanja.

F C ( nF nC ) n F nC
=
=
D
( n D 1 ) n D 1

Kada raunamo disperzionu mo konkretno neke sredine, onda uzimamo talasne duine ovih
boja:
F C
D

(H-spektra / vodikov spektar), to odgovara crvenoj i plavoj boji

(Na-spektar), to odgovara utoj boji

Interferencija svjetlosti
Interferencija svjetlosti nastupa kada se dva ili vise talasa sretnu u jednoj taci. Interferencija
zavisi od fazne/putne razlike koja mora biti konstantna, odnosno talasi moraju biti koherentni.
fazna razlika
s putna razlika
s
8

2
s

2
=const .

Jangov ogled interferencije

Jang je ispred jednog izvora stavio zastor sa dvije pukotine. Svjetlost izvora pada na
pukotinu i pukotine e se po Hajgensovom principu ponasati kao novi izvori svjetlosti iza kojih
e se svjetlost kretati. Izvore s 1 i s 2 moemo nazvati koherentnim jer zadovoljavaju sve uslove
da budu interferentni. Iza pukotine je zastor na koji padaju zraci i zaklapaju mali ugao, pa
moemo primjenjivati aproksimaciju.Zraci svjetlosti koji se iz ova dva izvora susreu u taki O,
prelaze do te take isto rastojanje, dakle putna razlika je jednaka nuli, to predstavlja uslov za
pojaavanje.
O centralni maximum, centralna svijetla pruga
Svjetlosne pruge to su udaljenije od centra sve su manjeg intenziteta.

D>d

sin
tg

Interferentna slika svjetlosti sastoji se od naizmjenino poredanih svijetlih i tamnih pruga.Tamne

pruge odgovaraju takama gdje se svjetlosni zraci ponitavaju, a svijetle gdje se pojaavaju.
Sada uzmemo dva svjetlosna zraka koja potiu od dva svjetlosna izvora koji su razliito udaljeni.
Koristiemo dva trougla (iz s 1 normalu na s 2 ):
9

OMC
tg=

x
D

s x
=
d D
s=

xd
D

s1 s 2 D
sin =
k =
x=

s
D

xd
D

kD
d

s = k ; k = 0,1,2. da bi se svjetlosni zraci maksimalno pojaali, putna razlika mora biti

jednaka cijelom broju talasnih duina, a kao posljedica javit e se svijetla pruga.

s= (2 k +1 ) k=0,1 , 2 .
2
Da bi se ponitili putna razlika mora biti jednaka polovini neparnog broja talasnih duina, a kao
posljedica javit e se tamna pruga.
xd
( 2 k +1 ) =
2 D
x=

( 2k + 1 ) D
2d

Interferiraju se po principu superpozicije.

Dvije susjedne pruge nalaze se na istom rastojanju x rastojanje susjednih pruga (svijetla i
tamna).
Za zrak:
10

x =

D
d

Za neku sredinu indeksa loma n:

x =

D
dn

Frenelovi ogledi interferencije

Osnovno pitanje i Frenela i Janga je bilo kako dobiti talase koji mogu interferirati, tj. kako
dobiti talase koji su koherentni.
U jednom ogledu koristio je ravna ogledala, a u drugom biprizmu (koja je sastavljena od dva
optika klina)
OGLED 1:

11

Ugao izmeu ova dva ravna ogledala je skoro 180 . Malo ogledalo sprjeava da se zraci
izvora
S
mijeaju
sa
zracima
koji
interferiraju.
Srednji zrak ovog snopa svjetlosti predstavlja granini zrak koji pada i na jedno i na drugo
ogledalo. U presjeku produetaka odbijenih zraka dobit emo likove izvora S koji predstavljaju
imaginarne izvore ( S 1 i S 2 ).
Odbojni zraci ponaat e se kao novi zraci potekli od istog izvora i kao takvi oni mogu da
interferiraju.
d
2
tg=
r

tg 2 rtg 2 r

d=2 rtg 2r
Maximalno pojaavanje:
12

x=

k ( r +a )
2 r

Maximalno slabljenje (ponitavanje):

x=

( 2k + a ) ( r +a )
4 r

x =

D
d

x =

(r + a)
2 r

OGLED 2:
U drugom ogledu Frenel je koristio dva optika klina koja je slijepio njihovim osnovama (optiki
kiln je prizma sa malim uglom ) i dobio novu prizmu sa puno veim uglom
( skoro 180 ) i takvu prizmu nazivamo FRENELOVA BIPRIZMA.

13

U ovom sluaju predstavlja ugao skretanja, a debljinu prizme zanemarujemo

= ( n 1 )
d
2
tg=
b
d=2 b=2 b ( n 1 )
Maximalno pojaavanje:
x=

k ( b+a )
2b ( n 1 )

Maximalno slabljenje/ponitavanje:
x=

( 2k + 1 ) ( b+ a )
( b+ a )
x=
4 b ( n+1 )
2 b ( n 1 )

Interferencija svjetlosti na tankim providnim listiima

TANKI LISTII su ustvari veoma tanke planparalelne ploe.
14

Listie emo crtati uveano, radi jasnoe crtea. Oni se nalaze u zraku.

Svjetlost pada na planparalelnu plou pod nekim uglom . Jedan dio te svjetlosti (uvijek!) e
se reflektovati, a jedan dio e proi i pri tom prolasku prelomit e se.
Nas zanima onaj dio koji se reflektuje. Takoer od onog dijela svjetlosti koji proe kroz listi
jedan dio e proi kroz gornji dio planparalelne ploe odakle je i uao i nastavit se kretati
paralelno
sa
dijelom
svjetlosti
koji
se
reflektovao.
Ako na put ovih zraka postavimo sabirno soivo oni e se sresti u jednoj taci i interferirat e jer
potiu od istog (polaznog) zraka.
Pored geometrijske razlike puteva u obzir moramo uzeti i optiku putnu razliku koja se moe
traiti u svim sredinama (jednakog indexa loma), a i u razliitim (tada treba uzeti u obzir da se
radi o sredinama razliitog indexa loma n).

15

Putevi ova dva zraka razlikuju se za duinu koju drugi zrak pree unutar listia. Posmatrajmo
gdje se ova dva zraka nalaze u istom trenutku. Da bi to lake uoili dovoljno je povui normale
na njihove pravce.
Iz zakona prelamanja slijedi:
AD
sin
AB AD
=n=
=
sin
BC BC
AB
AD =n BC
-

AFC

Optika putna razlika talasa koji interferiraju:

L=n ( FE+ EB ) AD= n ( FE+ E B ) n BC=
n FC
cos=

FE+ EB BC =n

FC
2d

FC=2 dcos

L=2 ndcos
16

L optika putna razlika

n index loma listia
d debljina listia
L
2d

ncos=
sin
=n
sin
2

sin =n sin
1 cos
(2 )
sin 2 =n2

sin 2 =n2 n2 cos2

n2 cos2 =n2 sin 2
ncos= n 2 sin 2

L
2
2
= n sin
2d

L=2 d n2 sin2

upadni ugao

Obzirom da se radi o veoma tankom listiu i uglovi i su mali, pa znamo:

0 ; sin 0

0 ; cos 1

L=2 nd

Interferirati mogu zraci reflektovanog dijela svjetlosti (kao u sluaju koji smo predhodno
objasnili),ali i zraci proputenog dijela svjetlosti.
Optiku putnu razliku za oba sluaja raunamo na isti nain, po istim formulama, samo to su
uvjeti za stvaranje svijetlih i tamnih pruga obrnuti i oni glase:
-

REFLEKTOVANA SVJETLOST:

17


2 nd=( 2 k +1 ) ( Svijetla pruga )
2

2 nd=k ( Tamna pruga )

k =0,1 ,2 , 3 , 4 .
-

PROPUTENA SVJETLOST:

2 nd=k ( Svijetla pruga )

2 nd=( 2 k +1 ) ( Tamna pruga )

2
k =0,1 ,2 , 3 , 4 .

Inteferencija svjetlosti na Njutnovim staklima

Njutnova stakla nainjena su od jedne planparalelne ploe i jednog plankonveksnog soiva

koje je postavljeno tako da je tjemenom svoje sferne povrine naslonjen na ovu plou. Ako se
svjetlost usmjeri na ovaj system uoit e se niz svijetlih i tamnih koncentrinih krugova sa
zajednikim centrum.

Zavisno od reda interferencije (svijetlog ili tamnog prstena) pored njegovog radijusa (misli se
na radijus prstena) bitna nam je debljina sloja izmeu soiva i ploe, index prelamanja i radijus
sfere soiva.
I u ovom sluaju posmatra se intefrefencija reflektovane i proputene svjetlosti.
18

REFLEKTOVANA SVJETLOST

2 nd=( 2 k +1 ) ( Svijetla pruga )

2
2 nd=k ( Tamna pruga )
Sada je d oznaka za debljinu sloja izmeu soiva i planparalelne ploe.
r K=

( 2 k+ 1 ) R
2n
(Svijetla pruga)

r K=

kR
n
(Tamna pruga)

k =0,1 ,2 , 3 , 4 .

Centralni prsten e biti tamni i odreen je uslovom:

k =0

Kada intefrefentnu sliku posmatramo odozgo, ona e izgledati ovako:

PROPUTENA SVJETLOST
2 nd=k ( Svijetla pruga )

2 nd=( 2 k +1 ) ( Tamna pruga )

2

19

r K=

kR
n

(Svijetla pruga)
r K=

( 2 k+ 1 ) R
2n

(Tamna pruga)
k =0,1 ,2 , 3 , 4 .
U ovom sluaju centralni prsten e biti svijetli i on je odreen uslovom:
k =0

Aproksimativna formula za odreivanje debjine sloja izmeu soiva i ploe:

d=

r 2K
2R

r radijus prstena gdje odreujemo debljinu

R radijus sferne povrine soiva

Difrakcija svjetlosti
Difrakcija/savijanje/skretanje svjetlosnih zraka.

20

Kada postavimo svjetlosti nizvor iza zastora na kojem je pukotina, prema zakonima
geometrijske optike trebalo bi da iz nje izlazi po pravcu, te bi kao posljedica bila jasna granica
izmeu sjenke i tame, ali iz prakse znamo da se to ne deava jer svjelost skree.
to je vea talasna duina svjetlosti, to e ona vise skenuti.
Makroskopski talas je najee u interakciji sa nekim tijelima (manjim ili veim) iz okoline. U
skladu sa tim moe,a i ne mora trpjeti promjene. Npr. ako su tijela velikih dimenzija efekti koji
nastaju ne doprinose izmjeni tog talasa, a pod velikim dimenzijama podrazumijevamo one koje
su mnogo vee od talasne duine. Ako su tijela malih dimenzija (reda veliine ), efekti znatno
doprinose izmjeni talasa.
Pojavu difrakcije objanjavamo Huygens Fresnelovim principom koji se sastoji od
Hajgensovog principa o nastajanju sekundarnih talasa, dopunjen principom o njihovoj
superpoziciji.
Prema Hajgensovom principu, svaka taka talasnog fronta moe se smatrati izvorom sekundarnih
talasa koji se sire u svim pravcima.S druge strane, znamo da talasi koji potiu od istog izvora
superpozicijom daju pojaanje ako im je optika putna razlika jednaka cijelom broju talasnih
duina (kontinuirani koherentni izvori).

21

Na formiranje makroskopskog talasa utie talas neposredno ispred pukotine i elementarni talasi.
U centralnom dijelu talas gotovo ne trpi promjene, dok pribliavanjem ka rubovima pukotine
odnosno
poveavanjem
zaklona
dolazi
do
promijena.
Talas ispred pukotine utie na formiranje, tako to se on nailaskom na pukotinu cijepa na
elementarne talase koji ga ine, od kojih e se nakon proaska kroz pukotinu formirati novi talas.
Uz difrakciju, javlja se i interferencija.
Frenel i Fraunhofer ispitivali su pojavu difrakcije.Frenel je ispitivao difrakciju sfernih, a
Fraunhofer ravnih talasa. Iako je Frenel taj koji je otkrio ovu pojavu Fraunhofer ju je objasnio na
mnogo jednostavniji nain.

22

Difrakcione reetke
Spektar koji nastaje na jednoj pukotini nije dovoljno jasan i zato se za dobijanje difrakcionih
spektara koriste OPTIKE/DIFRAKCIONE REETKE. One predstavljaju pravilan niz pukotina
na neprovidnoj povrini. Ak se optika reetka izgrauje preciznim urezivanjem paralelnih linija
na povrinu stakla, onda su te linije neprovidni dio jer one rasijavaju svjetlost,a pukotine su
predstavljene dijelovima staklene povrine bez linija.
Prvu optiku reetku napravio je jo u 17.vijeku Des Chales.

d KONSTANTA DIFRAKCIONE/OPTIKE REETKE predstavlja rastojanje izmeu dviju

susjednih pukotina

23

Neka okomito na ravan reetke pada ravni monohromatski talas. Kao i kod jedne pukotine, zraci
koji padaju okomito na reetku interferencijom e dati svijetlu prugu u centru zastora.
Poloaj maximum ne zavisi od broja otvora. Meutim to je vei broj otvora to vise svjetlosti
proe kroz reetku i interferentna slika je jasnija.
Pomou optike reetke moemo odrediti talasnu duinu upotrebljene svjetlosti:
sin 1=

dsin 1=

sin 2=

2
d

dsin 2=2

dsin k =k
k red pravca
d konstanta reetke
talasna duina
Svjetlosni zraci koji prolaze kroz sredinu ne skreu, te formiraju pravac nultog reda.
P1

pravac prvog reda; talas skree za neki ugao

1 ; putna razlika u ovom sluaju mora

biti :
s=
P2 pravac drugog reda; talas skree za ugao 2 ; uslov za maximalno pojaavanje:
24

s=2
Poto crvena svjetlost ima najveu talasnu duinu, a ljubiasta najmanju, to znai da e razmak
izmeu pruga na ekranu biti manji za ljubiastu svjetlost. Ako na optiku reetku pada bijela
svjetlost ugao e biti razliit za razliite talasne duine, tako da emo na ekranu dobiti spektar
boja. Za spektre vieg reda uglovi su vei, pa je i disperzija svjetlosti vea. Pored toga, moe
doi i do meusobnog preklapanja spektara vieg reda.

MO RAZLAGANJA DIFRAKCIONE REETKE se definie relacijom:

=kN

N ukupan broj zareza na reeci

k cijeli broj redni broj spectra
, + talasne duine dvije najblie spektralne pruge koje se mogu vidjeti razdvojeno

Difrakcija x-zraka
X-zraci su sastavni dio elektromagnetnog spectra, dakle brzina njihovog prostiranja jednaka je
brzini svjetlosti. to se smanjuje talasna duina elektromagnetnih talasa poveava se njihova
prodornost.
X-zrake esto nazivamo rendgenskim zracima, prema fiziaru koji ih je otkrio.
25

PRIRODNE DIFRAKCIONE REETKE kristalna reetka

Svi kristali odlikuju se zajednikom osobinom, a to je da svi imaju kristalne reetke to
podrazumijeva pravilan raspored estica koje ih grade. Razmak meu esticama kristala
predstavlja ono to nazivamo pukotinom kod difrakcionih reetaka (d).

Ugao se mjeri u odnosu na pravac plohe i zraka koji pada na istu

Recimo da je ovo presjek nekog kristala. Sve estice koje pripadaju jednoj ravni nazivaju se
plohe koje su jedna od druge jednako udaljene, a tu udaljenost nazivamo KONSTANTA
REETKE
(d).
X-zraenje se pod uglom usmjeri na kristalnu reetku i posmatra se u reflektovanoj svjetlosti.
Nakon savijanja na jednom od otvora svjetlost se kree pod istim uglom.
2 dsin=k k=1,2 ,3 , 4 ..
BREGOV USLOV
Ova relacija naziva se Bregovim uslovom za difrakciju x-zrakai ima veliki znaaj kod primjene
ove difrakcije i to u dva podruja:
-

Rendgenska spektroskopija ispitivanje spektara rendgenskog zraenja,

Rendgeno-strukturna analiza ispitivanje strukture kristala pomou difrakcije.

26

Polarizacija svjetlosti
Kada predstavljamo samo geometrijski pravac svjetlosti govorimo o NEPOLARIZOVANOJ
SVJETLOSTI. Ukoliko svjetlost ispoljava poprenu orjentaciju na pravac svog kretanja, onda
takvu svjetlost nazivamo POLARIZOVANA SVJETLOST.
Svjetlost se moe polarizovati zato to je ona ujedno i transverzalni talas. Kada
predstavljamo
talas,predstavljamo
ga
pomou
oscilovanja
vektora
jaine.
Kod svakog polarizovanog talasa treba poznavati RAVAN POLARIZACIJE koja predstavlja
ravan u odnosu na koju su oscilacije vektora jaine okomite.

Izvori prirodne svjetlosti daju nepolarizovanu svjetlost koja je sastavljana od velikog broja
elementarnih talasa koji su polarizovani,ali njhove ravni nisu u istom poloaju. Statistiki
gledano oni imaju priblino sve mogue poloaje, tako da makroskopski zrak nema izraeno
popreno djelovanje niti u jednom pravcu posebno, ali ako se nekim postupkom ravni
elementarnih talasa sloe u isti poloaj, onda e makroskopski zrak biti polarizovan.
Vizuelno ove se svjetlosti ne mogu razlikovati i zato se koriste filteri. On koji polarizuju
svjetlost su POLARIZATORI, a oni koji doakazuju da je svjetlost polarizovana ANALIZATORI.

27

Kada su polarizator i analizator u istom poloaju svjetlost e samo proi kroz analizator, zato
analizator treba zaokrenuti za 90 u odnosu na poetni poloaj, tj. u odnosu na poloaj
polarizatora

Ako je svjetlost polarizovana ona nee proi kroz analizator (kada se polarizator i analizator
nalaze u ovakvom odnosu poloaja), a ako svjetlost nije polarizovana, bez obzira na poloaj
analizatora ona e uvijek proi.

28

Svjetlost se moe polarizovati na tri naina:

ELIPTINA POLARIZACIJA
Popreno djelovanje svjetlosti na pravac kretanja pokazujemo SVJETLOSNIM
VEKTOROM koji moe da djeluje samo u jednom pravcu, ali moe da mijenja svoj poloaj to
kod polarizacije I radi I pri tome mijenja intenzitet i svojim brhom obrazuje elipsu.

KRUNA POLARIZACIJA
Svjetlosni vektor i u ovom sluaju mijenja svoj poloaj, ali intenzitet ostaje isti, pa on obrazuje
krunicu.

Svjetlosni vektor uvijek je okomit na pravac kretanja svjetlosti.

29

LINEARNA POLARIZACIJA
Svjetlosni vektor zadrava i intenzitet i pravac svog djelovanja, samo mijenja smjer.

U praksi svjetlost se polarizuje vjetakim putem tj. filterima, meutim to se deava i u

prirodnim uslovima. To najlake moemo uoiti ako posmatramo svjetlost pri prelasku iz jedne u
drugu sredinu, pri emu se dio te svjetlosti reflektuje, a dio propusti:

Postoji mogunost da oba zraka budu polarizovana, ukoliko ugao meu odbjenog i prelomnog
zraka bude 90 . Tada e se oba zraka polarizovati, a njihove ravni meusobno e biti
okomite.
+ =90

=90

sin=cos

sin n2
=
sin n1

sin n2
=
cos n1
tg=

n2
n1

Za zrak:
30

n1=1
n2=n
tg=n

Dvojno prelamanje svjetlosti

Prema tome kako prenose fizika svojstva tijela moemo podijeliti na:
IZOTROPNA TIJELA u svim smjerovima prenose fizika svojstva jednako (npr. toplotu,
naelektrisanje i sl.)
ANIZOTROPNA TIJELA ne prenose fizika svojstva u svim smerovima jednako
Osobine anizotropih tijela imaju kristali kod kojih dolazi do pojave dvostrukog prelamanja
svjetlosti. Kada se na neki Kristal usmjeri nepolarizovana svjetlost ona se po ulasku razdvaja na
REDOVNI ZRAK (koj se ponaa u skladu sa zakonima prelamanja) i NEREDOVNI ZRAK.
Oba ova zraka biti e linearno polarizovana, ali njihove ravni polarizacije e biti meusobno
okomite.
Postoje
dvije
mogunosti
kretanja
1) kada se redovni zrak kree veom brzinom
2) kada se neredovni zrak kree veom brzinom d redovnog zraka

od

ovih
neredovnog

zraka:
zraka

Redovan zrak ponaat e se kao da je rije o izotropnom tijelu, u svim smjerovima jednako e
prenositi fizika svojstva, dok e neredovni zrak imati drugaiju brzinu i drugaiji index
prelamanja u razliitim dijelovima tijela

Zakljuak
31

Poznavanje prirode svjetlost pomoglo je razvitku tehnologije, pa se primjena ovih pojava

ogleda u mnogome, kao sto je holografija, spektroskopi, opticke niti, opticki kablovi, itd.

Holografija
Holografija (gr. hlos, "itav, potpun, sav" + grfos, "piem, crtam") - metoda stvaranja i
reproduciranja trodimenzionalnih slika na fotografskoj ploi primjenom koherentne svjetlosti
(laser). Na fotografskoj ploi ne registrira se samo raspored intenziteta svjetlosnih zraka kao u
obinoj fotografiji ve i njihovi smjerovi i faze. Zbog toga je holografija omoguila
pohranjivanje pune trodimenzionalne strukture snimljenog objekta.
Princip holografije otkrio je jo 1948. godine madarski znanstvenik Dennis Gbor istraivajui
mogunosti bolje moi razluivanja elektronskog mikroskopa, no tek je ezdesetih godina 20.
stoljea otkrie lasera omoguilo praktinu primjenu holografije.
Osim fotografiranja brzih pojava s velikom prostornom dubinom, prostornog prikazivanja
strujanja plinova i tekuina, deformacija u elastinim predmetima, holografija omoguuje i novi
princip rada kompjutora na bazi optikih memorija. Pomou holografije sa
snopom elektrona (elektronska holografija) snimljena je i unutranjost atoma. Iako je holografija
pospjeila rjeavanje mnogih problema u fizici i tehnici, sam je postupak relativno sloen i skup.
Zato se i holografija primjenjuje samo onda kad se drugim, pristupanijim metodama ne mogu
postii bolji rezultati.

Hologram na novanici od 5 eura

Hologram na kreditnoj kartici

Snimanje holograma

32

Objekt se osvijetli paralelnim monokromatskim koherentnim snopom svjetla (laser), a dio tog
istog snopa pada i na fotoplou, na kojoj dolazi do interferencije dvaju polja svjetla: izvornog
koherentnog i rasprenog od snimanog predmeta. Na fotoploi (hologramu) ne vide se konture
predmeta, nego interferencije koje u svojim tamnim i svijetlim linijama sadrava sve informacije
o smjeru, intenzitetu i fazi svjetla sa snimljenog predmeta.

itanje holograma
Da bi se iz holograma opet rekonstruirala slika, potrebno je ponoviti postupak kakav je
upotrijebljen pri dobivanju holograma. Kada se snimljeni hologram rasvijetli jednakim ravnim
referentnim valom koji pada na nj pod jednakim kutom kao i pri snimanju, svijetlo kroz
hologram djelomino prolazi bez ogiba, kao val nultog reda, a djelomino se ogiba formirajui
valove 1. reda. Jedan val 1. reda daje realnu sliku objekta, a drugi val 1. reda virtualnu sliku.
Obje slike su trodimenzionalne, s time da se realna slika moe dalje registrirati (snimiti)
fotografskim postupkom, a virtualna ne. Slika objekta dobivenog reprodukcijom holograma
vjerna je objektu, iste je veliine kao i objekt, a ovisno o uglu promatranja holograma mogue je
vidjeti predmete koji stoje jedan iza drugoga. Promatra koji gleda hologram ima dojam da gleda
na svijetli predmet kroz okvir holograma.

Spektroskopija
33

Spektroskopija je nauka koja prouava interakciju elektromagnetskog zraenja i materije.

Spektroskopija se koristi u mnogim granama prirodnih nauka jer daje informacije o grai i
sastavu tvari, njezinoj temperaturi, tlaku. Spektroskopija moe dati informacije o dinamici
promatranog sustava. Vjerojatno najira upotreba spektroskopije je u analitike svrhe.
Spektroskopija se najee dijeli prema spektralnom podruju, a to esto ovisi o grani nauke koja
koristi dotinu spektroskopiju. Kao rezultat spektroskopskog istraivanja dobiva se spektar.
Spektroskopija se, prema fenomenu koji izaziva sprezanje elektromagnetskog zraenja moe
podijeliti na:
-

rotacijsku spektroskopiju
vibracijsku spektroskopiju
elektronsku spektroskopiju

Spektar plamena alkohola

Spektroskop
Osnovni instrument koji se koristi u spektroskopiji jeste SPEKTROSKOP (grki skopeo =
promatram) jednostavni je instrument za promatranje spektra vidljive svjetlosti. Spektroskop se
sastoji od optike prizme ilioptike reetke, koji slue za rastavljanje svjetla na spektar.
Spektroskopi obino imaju oblik cijevi, iji se jedan kraj usmjeri na izvor svjetla ili osvjetljeni
objekt, a u drugom kraju se promatra spektar. Spektar se ne moe zabiljeiti jer spektroskop ne
koristi nikakav ureaj za biljeenje podataka.
Spektroskop su izumili Gustav Robert Georg Kirchhoff i Robert Wilhelm Bunsen.

Literatura:
1. FIZIKA SA ZBIRKOM ZADATAKA ZA III RAZRED SREDNJE KOLE ; Zinka

alaka, Suada Dervibegvi, dr. Dejan Miloevi; Sarajevo, 2000.

2. Zbirka zadataka iz fizike D: vii kurs; Gojko L. Dimi
3. http://www.unze.ba/am/pzi/2010/Puric%20Nasiha/index.html
34

4.
5.
6.
7.

FIZIKA grupa autora, Svjetlost Sarajevo 1998.

http://sirius.phy.hr
http://hr.wikipedia.org/wiki/Spektroskopija
http://hr.wikipedia.org/wiki/Holografija

35