2. UVOD U DINAMIKU.

ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

2 UVOD U DINAMIKU.
ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

2.1. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE

Postojanje međudjelovanja tijela ili djelovanja okoline na tijelo razmatralo se još od
antičkih vremena. Kretanje se povezivalo sa djelovanjem na tijelo, te je kretanje bilo
posljedica nekog djelovanja.

Kretanje je promjena položaja tijela u odnosu na druga tijela (okolinu, referentni sistem) u
vremenu [10].

Dinamika je dio teorijske mehanike u kojem se izučavaju zakoni kretanja

materijalnih tijela pod dejstvom sila koje na njih djeluju [3, 4, 5].

U dinamici, naspram statike i kinematike, uvodi se sasvim novi pojam, masa (m), kao
jednu od osnovnih veličina u dinamici, za koju je neposredno vezan i pojam inertnosti
tijela. Pojam materijalnosti tijela definiše se masom, koja je po svojoj prirodi skalarna
veličina čija je jedinica kilogram (kg), pozitivan je broj i najvećim dijelom konstantnog
intenziteta. Masa je skalarna, pozitivna, aditivna:

m = m1 + m2 + m3 +...+ mn (2.1)

Masa ne može da nastane ili nestane. Što je objekat masivniji to je inertniji! Kretanje po
inerciji – kretanje po pravoj liniji! Teže je uticati na kretanje masivnijeg objekta nego onog
sa manjom masom. Masa je povezana sa sa količinom materije u tijelu (broj atoma i
molekula u tijelu). Masa je veličina koja ne zavisi od toga gdje se nalazi tijelo, već samo od
onoga od čega se sastoji.

Određivanje mase u praksi: Ne broje se atomi i molekule (a trebalo bi tako), već se

upoređuje masa tijela sa standardom jedinice mase – kilogramom.

Zavisnost brzine od mase data je sljedećim izrazom:

m0
m (2.2)
v2
1 2
c

gdje je : m0 – masa mirovanja, m – relativistička masa; za v  c  m  m0 .

8
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

Uslovi kada klasična mehanika ne može da se primjeni:

 kada su tijela
ela veoma mala (< od dimenzije atoma)
atoma),
 kada se tijela
ela kreću brzinama bliskim brzinama sv
svjetlosti c.

U kinematici su proučavana kretanja tijela i pri tome se nije uzimao u obzir uticaj sile na
tijelo, odnosno na njegovu masu. Pošto je kretanje tijela usko povezano sa njegovim
uzrokom, odnosno silom, to se u dinamici posmatraju masa tijela, kao i sile koje djeluju na
tijelo. Sila se ne primjećuje sama po sebi, već se primjećuju njeni učinci, te upravo prema
njima se sudi o samoj sili. Sila je fizička veličina kojom se iskazuje međudjelovanje tijela
[9]. Ona opisuje pojavu djelovanja okoline na tijelo i obra
obratno.
tno. U klasičnoj fizici sila je svaki
uzrok koji mijenja količinu kretanja čestice. Sila je mjera interakcije dva tijela [10]. Sila ne
postoji bez tijela na koji djeluje; ona ima svoj uzrok - tijelo koje je izvor sile, te se
pojavljuje u parovima. Sila je vektorska veličina i može biti kontaktna (kada pri interakciji
postoji dodir između tijela), ili bezkontaktna (kada se interakcija ostvaruje na daljinu, tj.
putem fizičkog polja), a određena je: intenzitetom, pravcem i smijerom, te napadnom
tačkom. Sila nije je svojstvo tijela, niti mjera kretanja tijela. Sila nije energija, ne može se
pohraniti niti potrošiti. Silom se može uticati ne samo na promjenu intenziteta brzine
kretanja tijela, već i na promjenu pravca vektora brzine (ubrzati, usporiti, promjeniti sm smjer).
Silom se može uticati i na promenu oblika tijela - deformacija. Jedinica za silu je Newton,
F = [N].
Sile prema intenzitetu i nosiocima interakcije (slika 2.1):
 jaka nuklearna sila – između subatomskih čestica, kva kvarkovi,
rkovi, gluoni, hadroni, mezoni;
 elektromagnetna sila – između naelektrisanja, naelektrisanje (privlačne i odbojne sile),
 slaba nuklearna sila – pojavljuje se u procesima radioaktivnog raspada, djeluje na sve
čestice,
 gravitaciona sila –između
između materijalnih objekata, masa.

Slika 2.1. Sile prema intenzitetu i nosiocima akcije [10]

Inertnost je svojstvo tijelâ da brže ili sporije mjenjaju brzinu svog kretanja pod dejstvom
istih sila [8]. Naime, u istom vremenskom periodu različita materijalna tijela, pod dejstvom
istih sila, imaju različite
ličite brzine i pomjeraju se za različita rastojanja pri čemu se kaže da
imaju različitu inertnost. Tijela veće mase jače se opiru promjeni stanja kretanja – inertnija

9
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

su. To znači da će se, ako na dva tijela različitih masa djeluju iste sile, nakon prestanka
djelovanja ovih sila tijela kretati različitim brzinama i da će preći različite puteve. Iz
najobičnijih eksperimenata je uočljivo da će tijelo veće mase imati veću inertnost, što je u
neposrednoj vezi sa količinom materije u tom tijelu.
Generalno posmatrano, kretanje tijela ne zavisi samo od mase tijela i sila koje na njega
djeluju, nego čak i više i od njegovog geometrijskog oblika i rasporeda masa.

Za masu se vezuje još jedan važan pojam dinamike: težina. To je sila kojom teža privlači
tijela, ima vertikalni pravac, smijer naniže ka centru zemlje i intenzitet: G = mg , gdje je m -
masa tijela, g - ubrzanje zemljine teže (za sva tijela smatra se konstantnim na jednom
mjestu Zemljine površine - obično se usvaja 9,81m/s2, na polovima je 9,83, na ekvatoru
9,78). Dakle, veličina konstante g je funkcija položaja tijela na Zemljinoj površini i njegove
nadmorske visine, a dimenzija [g] = ms-2.
Težina tijela se mjenja, ali masa ostaje nepromjenjena.

Beztežinsko stanje (nulta gravitacija) - Stanje u kome gravitacija ili sila zemljine teže
nema nikakvih uticaja, ili čije se dejstvo ne osjeća u organizmu živih bića ili na
predmetima. Ovo stanje je najizraženije iza Karmanove linije u svemiru. To je zamišljena
visina koju je Međinarodna vatduhoplovna federacija (FAI) prihvatila kao granicu koja se
obično koristi za definisanje razgraničenja između Zemljine atmosphere i svemira. Zbog
veoma razređenog vazduha, tj. zbog gubitaka aerodinamičke potpore avionom se ne može
letjeti iznad ove visine. Iznad ove linije (granice) vladaju zakoni balistike, i kroz nju se
kreću letjelice na raketni pogon. Danas je zvanično usvojeno da se Karmanova linija nalazi
na visini 100 km od površine mora [8]. Postoje prostori na Zemlji u njenoj atmosferi u
kojima dejstvo gravitacije nije primjetno (ili je jedva primjetno), kao što je to u toku
slobodnog pada u vakuumu, ili u satelitskim sistemima u specijalnim trenažnim avionima.

Iz praktičnih razloga u dinamici se vrlo često uvodi pojam materijalne tačke. Ukoliko su
pređene putanje tijela daleko veće od dimenzija posmatranog tijela, ovakva tijela se mogu
smatrati materijalnim tačkama (npr. pri proučavanju kretanja planeta oko Sunca i sl.).
Također, ukoliko sve tačke tijela imaju iste karakteristike kretanja, ovakvo tijelo se može
smatrati materijalnom tačkom, što je slučaj kod translacije tijela. Drugim riječima, ukoliko
se dimenzije i oblik tijela mogu zanemariti, onda se problem svodi na posmatranje kretanja
materijalne tačke koja ima konačnu masu.

Iz ovog proizlazi da se proučavanjem kretanja materijalne tačke istovremeno ulazi u

problem proučavanja kretanja sistema materijalnih tačaka, odnosno krutog tijela, tako da
će se problemi koje rješava dinamika svesti na proučavanje dinamike tačke i dinamike
sistema materijalnih tačaka.

Prema tome, dinamika se dijeli na:

 Dinamiku materijalne tačke (Ako se dimenzije tijela pri kretanju mogu zanemariti,
onda se kaže da je u pitanju materijalna tačka, koja se razlikuje od geometrijske tačke
time što ima konačnu masu.);
 Dinamiku sistema materijalnih tačaka i krutog tijela (Pod materijalnim sistemom
podrazumijeva se sistem materijalnih tačaka koje, zahvaljujući postojanju veza između
10
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

tačaka, ne mogu da se kreću nezavisno jedna od druge. Ako su mase u nekom dijelu
prostora neprekidno raspoređene, tada tačaka ima beskonačno mnogo i sistem obrazuje
neprekidnu sredinu, a oblast prostora ispunjena neprekidno raspoređenom masom
predstavlja materijalno tijelo. Kruto tijelo je ono koje pod dejstvom sila ne mijenja svoj
oblik i dimenzije.)

Jasno je da je važniji drugi dio dinamike u kojem se razmatraju opšti zakoni kretanja
materijalnih tijela [4].

2.2. ZADACI DINAMIKE

Osnovni zadatak dinamike svodi se na utvrđivanje kretanja materijalnih tačaka tijela pod
uticajem sile. Dok se u kinematici vršilo ispitivanje kretanja geometrijskih oblika ne vodeći
računa o materijalnosti tijela, pa čak i vremena u kome se vrši, dinamika upravo obuhvata i
taj dio i realnije postavlja i približava kretanja materijalnih sistema stvarnosti.
Osnovni zadaci koji se rješavaju u dinamici mogu se podijeliti u dvije velike oblasti, i to:

Prvi zadatak dinamike

Poznat je zakon kretanja materijalne tačke. Potrebno je odrediti silu koja djeluje na
materijalnu tačku, tj. silu koja je prouzrokovala to kretanja (prvi-direktni zadatak; F = ?;
D'Alembertov princip)

Drugi zadatak dinamike

Poznate su sile koje djeluju na materijalnu tačku. Potrebno je odrediti zakon kretanja
materijalne tačke [drugi-inverzni zadatak; s = f(t) = ?]

2.3. OSNOVNI ZAKONI DINAMIKE

Osnovne zakone klasične dinamike čine Njutnovi zakoni (principi) koji su definisani 1687.
godine. To su zakoni kretanja ili Njutnovi aksiomi. Oni su realno postavljeni zakoni prirode
utvrđeni nizom eksperimenata koje je u konačnu formu uobličio Newton (engleski fizičar i
matematičar), uvažavajući i koristeći postignute rezultate na ovom polju svojih
prethodnika. Ovi zakoni predstavljaju zakone uzajamnog dejstva dva tijela, pri čemu oni
određuju kretanje jednog tijela u odnosu na drugo tijelo.

2.3.1. PRVI NJUTNOV ZAKON

Prvi Njutnov zakon je zakon inercije, kojeg je ustvari otkrio Galilei i razvio koncept
inercije u XVII vijeku, koji glasi:
Materijalna tačka, izdvojena od ostalih uticaja, nalazi se u stanju mirovanja ili
ravnomjernog pravolinijskog kretanja sve dotle dok je sile ne primoraju da to stanje
promijeni.

11
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

Svojstvo tijela po kojem ono ustraje biti u stanju u kojem je zatečeno (stanje mirovanja ili
kretanja) je tromost, ustrajnost ili inercija. Ovaj zakon stoga se naziva i zakonom inercije ili
tromosti [11]. Inercija se može shvatiti kao otpor promjeni stanja kretanja tijela, koji se
javlja zbog njegove materijalnosti.
U eksperimentima je Galilei (italijanski fizičar, matematičar, astronom i filozof) koristio
dvijee ravni nagnute jedna prema dugoj i posmatrao kretanje kuglice po toj ravni. Uočio je
da kuglica koja
oja se kotrlja niz jednu ravan dostiže skoro istu visinu i na drugoj ravni (Slika
2.2). Galileo je uočio da se ttijelo u kretanju može zaustaviti zbog sile trenja.

Konačni položaj Konačni položaj

Početni položaj
a. b.

h
h

c.

Gdje je konačni položaj??

Slika 2.
2.2. Eksperimentalni dio I zakona dinamike [10]

Razlika između početne i krajnje visine može biti samo zbog prisustva trenja.
trenja Ako nema
trenja, visine će biti iste (SSlika 2.3a).

a)

b)
Slika 2.3. Eksperimentalni dio I zakona dinamike –eksperiment
eksperiment sa kuglicama [10]

Bez obzira na nagib druge ravni visina će biti ista (Slika 2.3b).. Ako je nagib druge ravni 0,
kuglica će se kretati beskonačno dugo bez obzira na početnu visinu (Slika 2.3b)).

U slučaju na Slici 2.4 tijelo je u stanju mirovanja, budući da je suma sila na tijelo jednaka
nuli; treba naglasiti da u ovom zakonu još nije defini
definisana sila. Iz iskustva je poznato da
tijelo miruje na nepomičnoj podlozi (stolu), budući da na njega isto
istovremeno djeluju težina,
G, i otpor podloge, FN, koje su jednake i suprotnog su smjera
smjera, te se međusobno poništavaju.

Ovim je definisana osnovna osobina materije da nema promjene kretanja, odnosno

mirovanja materijalne tačke ukoliko nema vanjskog uticaja. To znači da se tijelo kreć
kreće po
inerciji.
Koordinatni sistemi u kojima vrijedi zakon inercije nazivaju se inercijalni sistemi
(Galilejevi trijedri).
12
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

FN 
F  0
i
i

  
G Fuk  G  FN  0

Slika 2.4. Eksperimentalni dio sa kuglicom na ravnoj podlozi [11]

Ukoliko se materijalna tačka ne kreće ravnomjerno ili pravolinijski, onda mora postojati
neki uzrok u okruženju te tačke. Uzrok kretanja se u mehanici naziva silom, o kojoj je bilo
govora u ranijem tekstu. Galilei je u svojim eksperimentima zapazio da sila istih
karakteristika daje istom tijelu uvijek isto ubrzanje.

2.3.2. DRUGI NJUT

JUTNOV ZAKON
Predstavlja osnovni zakon dinamike (drugi osnovni zakon kretanja) koji glasi:
Promjena kretanja materijalne tačke proporcionalna je sili koja djeluje na nju i vrši se u
pravcu i smjeru djelovanja sile.

Fy F
F
ay a
a

ax Fx
Slika 2.5. Grafički prikaz drugog Njutnovog zakona

Iz ovoga slijedi da se sila može predstaviti kao proizvod mase i ubrzanja, tj.
 
F  ma (2.3)

Jednačina (2.3) predstavlja osnovni zakon dinamike. Ovim zakonom obuhvaćeno je i ono
što se konstatira prvim zakonom. Naime, ukoliko na materijalnu tačku koja se kreće ne
djeluje spoljnja sila, te imajući u vidu da je masa uvijek pozitivna veličina, to je njeno
 
ubrzanje jednako nuli ( a  0) . Ovo znači da je brzina konstantnog intenziteta ( v  const ) ,
odnosno materijalna tačka (tijelo) kreće se pravolinijski konstantnom brzinom usljed
inercije.

Na Slici 2.6 prikazan

zan je pokus sa kolicima, utegom, impulsnim pisačem i mjernom trakom.
Cilj je ustanoviti zavisnost ubrzanja o sili, te ubrzanja o masi.

13
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

Slika 2.6. Grafički prikaz eksperimenta sa kolicima

Tabela 2.1. Eksperimentalni rezultati [18]

m = const. F = const.
F [N] a [ms-2] m [kg] a [ms-2]
0,1 0,70 0,10 2,35
0,2 1,25 0,15 1,90
0,3 1,75 0,20 1,40
0,4 2,35 0,25 1,10
0,5 2,83 0,30 0,90
1
aF a → F  ma
m
[F]= [m][a] = (kgm/s2) = N

Njutn je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od 1 m/s2 .

Kada tijelo nije slobodno nego je u kontaktu sa drugim tijelom (vezom), važi:

 n a 
ma  F
i 1
i  FN (2.4)

n a  
Ovdje su F
i 1
i - suma aktivnih sila, FN - reaktivna sila, a - je vektor ubrzanja (istog

pravca i smjera kao i F ). Ukoliko na materijalnu tačku istovremeno djeluje više sila (Slika
2.7), onda se prema drugom zakonu dinamike zadatak rješava primjenom zakona o
paralelogramu sila. Dakle, ako na materijalnu tačku djeluju dvije ili više sila, onda se one
slažu po pravilu o slaganju sila, odnosno vektora.

F1
 
Fn F12

 m 
Fn 1 F2

Fn  2
Slika 2.7. Djelovanje više sila na materijalnu tačku

14
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

Proizvod između mase materijalne tačke m i vektora njegovog ubrzanja a jednak je

vektorskoj sumi svih sila Fi koje djeluju na tu tačku:

 n 
ma  F
i 1
i (2.5)

Drugi Njutnov zakon je vektorski zakon, ali gotovo uvijek će biti projektovan na neke
međusobno upravne pravce kako bi se izvršila neka izračunavanja. Veoma često su ti pravci
na koje se projektuje drugi Njutnov zakon, ose nepokretnog pravouglog Descartes-ovog
koordinatnog sistema1 (u daljnjem tekstu Dekartovog), (Slika 2.8b)

a) b) c)
Slika 2.8. Djelovanje više sila

Za kružno kretanje drugi Njutnov zakon se projektuje na tangentu i normalu prirodnog


koordinatnog sistema (Slika 2.8c). Sile Fi su bukvalno sve sile koje djeluju na materijalnu
tačku, bilo da su one aktivne ili reakcije veza.

Ako ista sila djeluje na dvije različite mase, ove mase će imati različita ubrzanja (Slika
2.9a), što znači da je masa glavno mjerilo inertnosti tijela:
  
F  m1a1  m2 a2 (2.5)

1
Dekartov koordinatni sistem je ortogonalni koordinatni sistem čije su koordinatne linije ravne i u
jednakim odstojanjima. Nazvan je po njegovom izumitelju, francuskom matematičaru Descartes-u i
koristi se za jednoznačno definisanje položaja tačaka u prostoru. Sastoji od dvije ose, koje se
nazivaju apscisa ili x-osa i ordinata ili y-osa. One su pod pravim uglom i dijele ravan na četiri
kvadranta.
15
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

a) na dvije različite mase b) na dvije iste mase

Slika 2.9. Djelovanje sila [8]

Iz toga slijedi da dvije različite materijalne tačke pod dejstvom jednakih sila dobijaju ista
ubrzanja samo ako su mase tačaka jednake. U suprotnom će materijalna tačka čija je masa
veća dobiti manje ubrzanje i obratno.

Iz izraza (2.5) mogu se utvrditi odnosi masa tijela i ubrzanja, odnosno mase dva tijela su
obrnuto srazmjerne njihovim ubrzanjima:

m1 a2
  (2.6)
m2 a1

Galilei je na osnovu svojih eksperimenata uočio da tijela koja slobodno padaju bez otpora
pod uticajem Zemljine teže imaju isto ubrzanje. To znači da je na osnovu drugog zakona
moguće odrediti masu tijela (tijelo homogeno) u istim uvjetima, pošto je odnos konstantan:

G
m  (2.7)
g

Veličina g je ubrzanje Zemljine teže i na Zemljinoj površini iznosi približno g = 9,81 ms-2.

Pravac sile G je okomi na Zemljinu površinu (G = mg = ρVg = γV). Težina tijela
proporcionalna je volumenu, gdje je ρ specifična masa, a γ = ρg specifična težina.
Treba istaći da i prvi i drugi Njutnov zakon važe samo za inercijalni referentni sistem.

S obzirom da je u Dekartovom koordinatnom sistemu (kod ravanskih problema) vektor

     
ubrzanja tačke a  xi  yj , a vektor proizvoljne i-te sile Fi  X i i  Yi j , projekcije drugog
 n 
Njutnovog zakona ma   Fi na koordinatne ose su:
i 1

n

m  x   X i 
i 1 
n  (2.8)
m  y   Yi 
i 1 

16
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

(U Dekartovom koordinatnom sistemu vektor je određen koordinatama početne i završne

tačke).
Ovakvi izrazi su skalarni (iz razloga što su projekcije vektora na ose skalari) i veoma često
će se vršiti njihovo integraljenje. U takvim slučajevima se projekcije dr drugog
ugog Njutnovog
zakona nazivaju i diferencijalnim jednačinama kretanja. To su diferencijalne jednačine
drugog reda, pošto su drugi izvodi najviši izvodi koji u njima figurišu.
S obzirom da je kod ravanskih problema u prirodnom koordinatnom sistemu vektor
     
ubrzanja tačke a  aT t0  aN n0 , a vektor proizvoljne i-te sile Fi  FiT t0  FiN n0 , projekcije
 n 
drugog Njutnovog zakona ma   Fi na koordinatne ose su:
i 1

n

m  aT   FiT 
i 1 
n  (2.9)
m  a N   Fi N 
i 1 

Ovdje je iz kinematike potrebno znati da se tangencijalno ubrzanje aT dobija na osnovu

drugog izvoda lučne koordinate s po vremenu, odnosno prvog izvoda brzine po vremenu, a
normalno ubrzanje aN jednako je količniku kvadrata brzine tačke i poluprečnika kruga, tj.

v 2 s 2
aT  s  v , a N   (2.10)
R R

Tako je često važno da se zna da je veza između poluprečnika R,, ugla u radijanima φ i
dužine luka s,, nad tim uglom, određen izrazom s  R   (Slika 2.10).

Slika 2.
2.10. Parametri kružnog kretanja materijalne tačke

Drugi Njutnov zakon može se formulisati i na drugi način, ako se prethodno uvede pojam

količine kretanja, a to je vektorska veličina mv , koja se uvijek poklapa po pravcu i smijeru
 
sa vektorom brzine materijalne tačke. Pomoću relacije a  dv dt jednačina (2.3) može se
napisati u obliku:

d 
mv   F (2.11)
dt

17
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

tj. sila koja djeluje na materijalnu tačku jednaka je derivaciji količine kretanja po vremenu.
Kao što je ranije navedeno, masa je skalarna veličina i uvijek je pozitivna.

2.3.3. TREĆI NJUTNOV ZAKON

Treći Njutnov zakon je zakon jednakosti akcije i reakcije i utvrđuje međusobno djelovanje
dvije materijalne tačke.
Dvije materijalne tačke djeluju jedna na drugu tako da su im sile istih intenziteta i
pravaca, a suprotnih smjerova. Kraće rečeno: Akciji je uvijek jednaka i suprotno
usmjerena reakcija. Ovaj zakon važi i za tijela u kontaktu (Slika 2.11a) i za tijela na
rastojanju (Slika 2.11b).

FB FA
a) tijela u kontaktu b) tijela na rastojanju
Slika 2.11. Uzajamno djelovanje dva tijela

Znači:
   
FA  FB  m A a A  mB aB (2.12)


a A mB
  (2.13)
aB mA

Veličine ubrzanja koje saopštavaju materijalne tačke jedna drugoj obrnuto su

proporcionalne masama tih tačaka.

Prema ovom zakonu, koji nadopunjuje zakon inercije, tvrdi se da za postojanje sile moraju
postojati najmanje dva izvora (dva tijela), od kojih je jedno izvor sile.

Ovaj zakon je također u direktnoj vezi sa težinom tijela, koja je posljedica privlačenja sile
Zemljine teže, a odnosi se na međusobno djelovanje tijela na Zemlji.

Dok se prva dva Njutnova zakona odnose na jednu materijalnu tačku, treći određuje
uzajamno djelovanje između tačaka sistema i time je pogodan za proučavanje sistema
materijalnih tačaka.

Kod III Njutnovog zakona treba biti oprezan [18]. Naime, navodi se jedan problem:
Zamislite sljedeći nesvakidašnji događaj. Rekreirate se vožnjom fijakerom. No, jednog jutra
konj, umjesto da pokrene fijaker, iznenada progovori i kaže: „Sinoć sam čuo za III
Newtonov zakon i sad mi je jasno da zapravo ne mogu vući kola. Jer ako na njih djelujem

18
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

određenom silom (akcijom), kola će djelovati na mene jednakom silom suprotnog smjera
(reakcijom). Budući da je zbir tih dviju sila nula, ja i fijaker (kao jedan fizikalni sistem)
nećemo se ni pomaknuti“.
Šta biste na to odgovorili? Kako biste (bez argumenata sile) uvjerili konja da nema pravo?
Odgovor: Sile su usmjerene duž spojnice, a hvatišta su im u tazličitim tijelima! Djelovanje
akcije i reakcije se ne poništava, jer one djeluju na različita tijela.

2.3.4. OPŠTI ZAKON GRAVITACIJE

Svemir se sastoji od 100 milijardi galaktika čija veličina može varirati od galaktika
patuljaka s oko 100000 zvijezda do gigantskih galaktika s oko 3000 milijardi zvijezda.
Galaktike pak sadrže zvijezde, planete, njihove satelite, planetoide, komete, meteore,
međuzvjezdani plin, prašinu, crne rupe, a sve na okupu drži gravitacija [12].

Gravitacijska sila jedna je od osnovnih sila u prirodi i ona je ta koja nas drži na Zemlji.
Odgovorna je za orbitiranje satelita oko planeta, planeta oko Sunca, Sunčeva sustava oko
središta naše galaktike Mliječni put, povezivanja galaktika u skupine (klastere).
Keplerovi zakoni opisuju kako se planete kreću oko Sunca. Međutim, ostalo je otvoreno
pitanje zašto se planete kreću baš tako, tj. koja je prirodna sila uzrok kretanju planeta.

Njutn je opisao dinamiku kretanja planeta. Tvrdio je da se sva tijela privlače međusobno
gravitacijskom silom, bez obzira na njihov sastav, oblik ili veličinu. Njutn je postavio
hipotetski model jednoplanetarnog sistema u kojem se jedan planetkreće oko Sunca po
kružnici i u kojem strogo vrijede Keplerovi zakoni. Polazeći od ovih pretpostavki, uvrstio
je u izraz za centripetalnu silu [12]:

mv 2 4    r  m
Fcp  m  acp   (2.14)
r T2

gdje je T period obrtanja planeta oko Sunca. Prema trećem Keplerovom zakonu je

T2
k (2.15)
a3

pri čemu je a = r srednja udaljenost planete od Sunca, te je Njutn dobio izraz za

gravitacijsku silu:

4  2 m
Fcp   2 (2.16)
k r

odnosno

m
F (2.17)
r2

19
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

pri čemu je m masa planete koja kruži oko Sunca, a r udaljenost planete od Sunca (slika
2.11). Provjeru je izvršio na kretanju Mjeseca oko Zemlje.

Osnovno polazište od kojeg je Njutn krenuo bilo je da se Zemljina sila teža, tj. sila koja
uzrokuje padanje tijela, proteže i na Mjesec. Pretpostavio je da Mjesec pada prema Zemlji,
kao što pada neki kamen (poznata je anegdota prema kojoj je do te ideje došao kada mu je
sa stabla pala jabuka na glavu).

Slika 2.12. Kretanje Mjeseca oko Zemlje

Na temelju teorijskih razmatranja i proračuna, te raspoloživih podataka za kretanje

Mjeseca, zaključio je da Mjesec u kretanju oko Zemlje ima ubrzanje koje je posljedica
Zemljinog privlačenja. Zaključio je da je ubrzanje kojom pada Mjesec toliko puta manja
od ubrzanja padanja kamena koliko je puta kvadrat polumjera Zemlje manji od kvadrata
udaljenosti između središta Zemlje i Mjeseca.
Nakon zaključka da Zemlja privlači Mjesec, kao i kamen, i da se silaprivlačenja smanjuje
s kvadratom udaljenosti, zaključio je da isto vrijedi i za planete u njihovu kretanju oko
Sunca.
Primjenjujući treći Njutnov zakon zaključuje da, osim što Sunce djeluje privlačnom silom
na sve planete, i svaki planet privlači Sunce jednakom silom, ali suprotne orijentacije.
Tako dolazi do izraza za silu kojom se međusobno privlače planete i Sunce i koji pokazuje
da je sila proporcionalna masama promatranih tijela

F  m1  m2 (2.18)

odnosno obrnuto proporcionalno kvadratu njihove međusobne udaljenosti

m1  m2
F (2.19)
r2

20
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

Njutn je pretpostavio, što je kasnije i dokazano, da ova zakonitost vrijedi za sva tijela u
svemiru, a ne samo za tijela Sunčevog sistema. Međusobno privlačenje silom Njutn je
nazvao gravitacijom.
Neka se tijelo mase m1 i tijelo mase m2 nalaze na međusobnoj udaljenosti r (Slika 2.13).

Tada između njih djeluje gravitacijsko privlačenje. Tijelo 2 djeluje na tijelo 1 silom F21 , a

tijelo 1 na tijelo 2 silom F12 . Iznosi tih sila jednaki su, ali su suprotne orijentacije.

Slika 2.13. Uzajamno djelovanje dva tijela

Njutnov opšti zakon gravitacije (nazvan opštim zato što se odnosi na sva tijela, i nebeska i
zemaljska) može se iskazati na sljedeći način:
Svako materijalno tijelo privlači drugo materijalno telo silom koja je direktno
proporcionalna proizvodu njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihovog
rastojanja.

Ova privlačna sila je zanemarljivo mala ako su tijela malih masa.

m1  m2
F G (2.20)
r2

pri čemu je:

F - gravitacijska sila između dva tijela
G - univerzalna gravitacijska konstanta koju je prvi izmjerio Kevendiš
(vijek poslije Newton-a) i iznosi G  6,67 10 11 Nm 2 kg 2
m1 - masa prvog tijela (kg)
m2 - masa drugog tijela (kg)
r - međusobna udaljenost između središta dvaju tijela (m).

Slika 2.14. F-r dijagram Njutnovog zakona gravitacije [12]

21
2. UVOD U DINAMIKU. ZADACI I ZAKONI DINAMIKE

22