Opis tema:

MEHANIČKO TITRANJE I VALOVI

U prirodi su česti periodički procesi kao što su izmjena dana i nodi ili izmjena godišnjih doba,
gibanje Mjeseca oko Zemlje, gibanje planeta itd. Isto tako u čovjekovom organizmu postoje
periodički procesi (npr. disanje, rad srca, …), a mnogi su periodički procesi stvoreni ljudskim
radom (npr. ure-njihalice, rad klipova u strojevima, …). Svi ovi periodički procesi ponavljaju se
nakon određenog vremenskog intervala.
U prirodi, također, postoje gibanja tijela koja se periodički ponavljaju u vremenu. Jedno od
takvih gibanja je jednoliko kružno gibanje koje je proučavano u ranijem kolegiju Fizika 1. Jedna
posebna vrsta periodičkog gibanja događa se kada je sila F koja djeluje na tijelo proporcionalna
pomaku x tijela iz ravnotežnog položaja. Ako je sila takvog smjera da je uvijek usmjerena prema
ravnotežnom položaju, tijelo de se, pod djelovanjem ove povratne sile, gibati ¨amo–tamo˝ oko
ravnotežnog položaja. Gibanje pod djelovanjem povratne sile ( npr. sila opruge) je ubrzano, a
elongacija tijela se mijenja s vremenom kao periodička matematička funkcija, odnosno sinusna
funkcija. Stoga se ovo gibanje naziva se periodičko gibanje, harmoničko gibanje, titranje ili
oscilacija (sva četiri naziva su potpuno ravnopravna!), a sila koja ga izaziva naziva se elastična ili
harmonička sila.
Elastična ili harmonička sila ( F  kx ) je posebni slučaj Hookeovog zakona koji opisuje
deformaciju elastičnih tijela. Elastična tijela se, nakon prestanka djelovanja vanjskih sila, vradaju
u prvobitni oblik. Pri tome, elastičnost uključuje povratnu silu koja uzrokuje titranje. Za vedinu
elastičnih tijela, povratna sila je proporcionalna deformaciji tijela, ukoliko deformacija nije
prevelika. U nekim slučajevima titranja nastaju pod djelovanjem gravitacijskog polja. Ako se
neko obješeno tijelo izvede iz ravnotežnog položaja, gravitacijska sila vrada tijelo u ravnotežni
položaj. Primjer ovakvih titrajnih sustava su njihala. Opdenito, tijelo koje titra pod djelovanjem
povratne sile naziva se harmonički oscilator.
Neki od najčešdih primjera harmonijskog titranja u prirodi su: tijelo ovješeno na elastičnu
oprugu, ljuljanje dječje ljuljačke, gibanje različitih njihala, vibracije žica glazbenih instrumenata
te membrana zvučnika i mikrofona. Pored ovih svakodnevnih zornih primjera titrajnih gibanja
postoje i brojni nevidljivi primjeri periodičkih gibanja kao što su titranje molekula oko
ravnotežnog položaja u čvrstim tijelima; čestice zraka titraju kada se kroz njih širi zvučni val;
širenje svjetlosti kao elektromagnetskog vala koje je karakterizirano titranjem električnog i
magnetskog polja; u električnim krugovima električni naboji titraju periodički u vremenu na isti
način kao i čestice u mehaničkim titrajnim sustavima. Titraju svi atomi tvari koja nas okružuje,
kao i atomi u nama samima. Opdenito, titranje je jedna od središnjih pojava fizici (mehanici,
elektrodinamici, atomskoj fizici, fizici čvrstog stanja) te u tehnici i tehnologiji, a harmonički
oscilator jedan od najvažnijih fizikalnih modela u klasičnoj i kvantnoj mehanici.
Ako bi se neki titrajni sustav mogao potpuno izdvojiti iz okoline, odnosno ako nema gubitaka
(trenja, otpora zraka i sl.), tada bi on neprestano titrao istom amplitudom, a potencijalna
energija bi se stalno pretvarala u kinetičku i obratno, ali ne bi mogla izadi iz sustava. Ovakav
zamišljeni titrajni sustav koji bi titrao neprigušeno beskonačno dugo naziva se neprigušeni
harmonički oscilator. Iako je harmonički oscilator model idealnog titrajnog sustava, matematički
opis harmoničkog oscilatora temelj je svih titrajnih sustava.
Stvarni titrajni sustavi su prigušeni i s vremenom gube energiju uslijed djelovanja disipativnih
sila (npr. otpor zraka). Ovi titrajni sustavi s vremenom titraju sve slabije te se na kraju zaustave.
Međutim, ukoliko želimo da neki titrajni sustav uvijek titra, tada se titrajnom sustavu treba
neprestano nadoknađivati izgubljena energija tako da se dodaje energija izvan tog sustava. To
se postiže uvođenjem rada neke periodičke vanjske sile tj. vanjskog oscilatora pomodu kojega
prisiljavamo sustav da i dalje titra. Stoga se ovo titranje naziva prisilnim titranjem. Sustav koji
titra pod djelovanjem vanjske periodičke prisilne sile naziva se prisilni oscilator.
Energija titranja koja se kod prisilnog titrajnog sustava prenosi na okolinu uzrokuje titranje u
okolini. Mikroskopske čestice tvari mogu međudjelovati s drugim bliskim česticama
razmjenjujudi energiju i količinu gibanja. Čestice koje titraju u izvoru mogu prenositi energiju
titranja na svoje susjedne čestice s kojima su povezane elastičnim vezama (zorno prikazanim
oprugama) tako da energija titranja putuje kroz prostor. Prostor koji tvore čestice međusobno
povezane elastičnim silama naziva se elastično sredstvo. Ovakav način prijenosa energije naziva
se valnim gibanjem, odnosno valom, pri čemu čestice sredstva titraju oko ravnotežnih položaja
dok ˝poremedaj˝ (koji prenosi energiju, …) putuje od izvora do prijemnika, koji može biti na vrlo
velikoj udaljenosti, a da se sredstvo kao cjelina ne giba. Valovi na vodi, zvučni valovi, seizmički
valovi (potres) su primjeri mehaničkih valova za čije širenje je potrebno elastično sredstvo.
Postoje i elektromagnetski valovi za čije širenje nije potrebno sredstvo, ved se oni mogu
rasprostirati u vakuumu. Primjeri takvih valova su svjetlost, toplinsko zračenje ili radio valovi koji
odašiljaju mobiteli. Na kraju, na mikroskopskoj razini svaka čestica tvari ima valnu prirodu.
Ovakvi valovi nazivaju se valovima tvari.
Postoji analogija između titranja masa u mehaničkim titrajnim sustavima i titranja električnih
naboja u električkim titrajnim krugovima. Stoga se, elektromagnetski titraji opisuju se istim
matematičkim zakonitostima kao i mehanički titraji. Razumijevanje mehaničkih valova temelj
je za razumijevanje elektromagnetskih titraja i valova, tj. za valnu elektromagnetsku teoriju
(danu Maxwellovim jednadžbama), dok je razumijevanje mehaničkih i elektromagnetskih
valova temelj za razumijevanje valova tvari u kvantnoj /valnoj mehanici.