O pojmovima sile, momenta i ravnote

ze
K. F.
Jesi li o njemu doznao nesto vise?

i bez prijatelja.
Samo da je bio osamljen, odgovorih. Bez zene i bez djece. Cak

Nikad nije nasao ravnotezu.

Ravnotezu?

Tako je tata govorio, rece moj otac. To je tocka gdje stvari izgledaju onoliko

dobro koliko to ikad mogu postati. Gdje nista ne preteze na krivu stranu. To je
ono sto moramo traziti, govorio je, tu ravnotezu.
T. H. Cook: Into the Web

Sila je fizikalna velicina kojom se opisuje uzajamno djelovanje tijela. Pod silom se prema
Lagrangeu [Analiticka mehanika, 1788.] razumije opcenito uzrok, bez obzira na njegovu

vrstu, koji priopcava ili tezi priopciti gibanje tijelima na koja djeluje; stovise, priopcena
kolicina gibanja, ili kolicina gibanja koja se moze priopciti, ono je cime silu treba prikazati.
U stanju ravnoteze sila nema stvaran ucinak; ona samo namice teznju gibanju; ipak, uvijek
se moze mjeriti ucinkom koji bi stvorila kad ne bi bila zaprijecena.
Zametci pojma sile potjecu iz predznanstvenoga iskustva proizlaze vjerojatno iz osjeta napora misica, primjerice pri dizanju ili guranju tereta. Tek se kasnije predodzba mogucnosti djelovanja jednoga tijela na drugo prenijela i na nezive stvari. Drugo, mozda vaznije i plodonosnije,
ali ujedno i vrlo prijeporno poopcenje bila je zamisao da sile mogu djelovati i bez neposrednoga
dodira tijel
a, na daljinu. Fizicka stvarnost i priroda sile pitanja sto je zapravo sila, posebno
ona koja djeluje na daljinu, i postoji li uopce ili je tek pogodni matematicki simbol za vrstu cini
telja okultne ili metafizicke naravi [SaintVenant] izazivali su tijekom povijesti fizike brojne
nesporazume i dugotrajne raspre.
U Matematickim nacelima prirodne filozofije (1687.) Newton definira nekoliko vrsta sila:
Definicija III. Vis insita ili prirodena sila tvari je moc odupiranja kojom se svako tijelo . . . trudi odrzati u stanju u kojem jest, neovisno je li to mirovanje ili jednoliko gibanje
po pravcu.
Ta je sila uvijek razmjerna tijelu kojem pripada i ne razlikuje se od tromosti mase osim
po nacinu na koji je pojmimo. Tijelo se, po tromoj prirodi tvari, tesko moze izbaciti iz
stanja mirovanja ili gibanja. Na temelju toga, ta se vis insita moze najprimjerenije nazvati
silom tromosti ili vis inerti. [ . . . ]
Definicija IV. Utisnuta sila (vis impressa) je djelovanje izvrseno na tijelu kako bi se
promijenilo njegovo stanje mirovanja ili jednolika gibanja po pravcu.
Ta je sila sadrzana samo u djelovanju i ne ostaje u tijelu po njegovu svrsetku. Jer tijelo
zadrzava svako novo stanje koje stekne samo svojom vis inerti. Utisnute su sile razlicita
podrijetla, poput udara, pritiska, centripetalne sile.

Definicija V. Centripetalna sila je ona kojom su tijela vucena ili tjerana ili kojom na bilo
koji nacin teze prema tocki kao prema sredistu.
Te su vrste gravitacija, zbog koje tijela teze prema sredistu Zemlje; magnetizam, zbog
kojeg zeljezo tezi magnetu; i sila, sto god da jest, zbog koje su planeti vjecno odvlaceni od
pravocrtnih gibanja u gibanja zakrivljenim putanjama.
Newtonove su definicije fenomenoloske opisuju nacine na koje sile opazamo. Bit i zbiljnost
njihova postojanja, medutim, ne objasnjavaju. Mnogi su, medu njima SaintVenant, Mach, Hera,
tz i Poincare, postavljali pitanje: ako postoji gravitacijsko privlacenje izmedu Sunca i planet

kako se i cime to privlacenje ostvaruje bez opipljive fizicke veze? Sto su ili tko su ta dvoj

bena bica [ . . . ] sto nisu ni tvar ni duh nego slijepi i nemisleci stvorovi koji ipak moraju biti
obdareni cudesnom sposobnoscu procjenjivanja udaljenost i izracunavanja razmjernih im snaga
[SaintVenant]? I sam je Newton pisao: Nepojmljivo je da bi bezivotna gruba tvar bez posre
dovanja necega drugog, sto nije materijalno, mogla djelovati na drugu tvar i utjecati na nju bez
medusobna dodira. Da bi gravitacija mogla biti urodena i bitna znacajka tvari, tako da jedno
tijelo moze djelovati na drugo na razmaku kroz prazninu, bez posredovanja icega drugog cime
ili kroz sto se njihova djelovanja i sile mogu prenijeti s jednoga na drugo, to je za mene tako
velik nesmisao da vjerujem da mu ni jedan covjek, koji o filozofskim pitanjima moze mjerodavno razmisljati, nece nikad povjerovati. Gravitacija mora imati uzrocnika koji neprekidno djeluje
prema stanovitim zakonima; no je li taj uzrocnik tvaran ili ne, ostavljam citateljima do razmotre. U Nacelima je, medutim, naglasio: Ali do sada nisam uspio iz pojava razotkriti uzrok

tih svojstava gravitacije, a ja ne stvaram pretpostavke. Jer sve sto nije izvedeno iz pojava treba
nazvati hipotezom; a hipotezi, metafizickoj ili fizickoj, s okultnim ili mehanickim vrijednostima,
nije mjesto u eksperimentalnoj filozofiji. U toj se filozofiji odredene tvrdnje izvode iz pojava, a
potom poopcuju indukcijom. [ . . . ] I dovoljno nam je da gravitacija stvarno postoji i da djeluje
prema zakonima koje smo objasnili i da bude dostatnim uzrokom gibanja svih nebeskih tijela i
nasega Sunca. Za Newtona je, dakle, vazno i dovoljno to da pojam sile omogucava izgradnju
suvisloga teorijskog opisa svijeta u kojem zivimo te da omogucava proracune i predvidanja koja
u velikoj mjeri potvrduju opazanja i pokusi.
Opca teorija relativnosti odgovor na pitanje o prirodi sile trazi u podrucjima geometrije i kinematike: masa zakrivljuje cetverodimenzionalni prostornovremenski kontinuum tako da tijela
padaju jedna prema drugima kao da izmedu njih postoje gravitacijske sile. Prema stan

dardnom modelu kvantne mehanike ostale tri temeljne sile prenose elementarne cesticeglasnici:
elektromagnetsku fotoni, slabu nuklearnu obitelj Z i W bozona, a jaku nuklearnu obitelj gluona;
postojanje je tih cestica i eksperimentalno potvrdeno. Razni pokusaji ujedinjenja opce teorije
relativnosti i kvantne mehanike u konacnu, sveouhvatnu teoriju, Teoriju Svega, pretpostavljaju
da postoje i gravitoni, glasnici gravitacijske sile.

U statici se proucavaju djelovanja sila na tijela koja miruju i koja pod djelovanjem sila
ostaju u stanju mirovanja. (Kad govorimo o mirovanju, mislimo uvijek na mirovanje u
odnosu na neki referentni sustav. Naime, prema klasicnom Galilejevu nacelu relativnosti,
tijelo koje naizgled miruje moze se, zapravo, gibati jednoliko po pravcu zajedno s koordinatnim sustavom u odnosu na koji ga promatramo. Takav sustav, koji ne ubrzava po
pravcu i ne rotira, jednoliko ili ubrzano, naziva se inercijalnim koordinatnim sustavom.)
2

Djeluje li na nepomicno tijelo jedna sila, ono ce se, u skladu s drugim Newtonovim zakonom, poceti gibati u smjeru i u smislu njezina djelovanja primjerice, ispustite li knjigu
koju drzite, ona ce poceti padati. Djeluje li, medutim, na tijelo vise sila, ta se djelovanja
mogu medusobno ponistiti dok drzite knjigu, ona nece pasti. Za sustav sila, koje djeluju na tijelo tako da ono ostaje u stanju mirovanja (u odnosu na neki referentni sustav),
kazemo da je uravnotezen; mirovati pritom mora ne samo tijelo kao cjelina, vec i svaki
njegov dio knjigu ne smijete listati. Tijekom nanosenja tih sila tijelo doduse mijenja
oblik, ali u statici promatramo konacnu konfiguraciju ili te promjene zanemarujemo.
Za potpuniji i strozi iskaz uvjeta ravnoteze moramo objasniti znacenje izraza ponista
vanje djelovanja sila, za sto pak treba uvesti postupak sastavljanja sila i pojam momenta.
Godine 1608. flamanski matematicar i inzenjer Simon Stevin, suvremenik Shakespeareov, u dodatku drugom izdanju knjige Pocela umijeca vaganja, naslovljenom O uzadi
koja nosi terete 1, uveo je pravila paralelograma i, potom, trokuta sila kao osnove postupka
rastavljanja sile u dvije komponente na zadanim pravcima koji prolaze njezinim hvatistem.

a.

b.
Slika 1. Crtezi iz Pocela umijeca vaganja Simona Stevina

Sila u uzetu CF, ciji je intenzitet jednak tezini prizme i proporcionalan duljini dijagonale CI paralelograma konstruiranoga na crtezu na slici 1.a., moze se zamijeniti silama u
uzadi CD i CE inteziteti kojih su proporcionalni duljinama stranica CH i CK. Dakle, silu F
graficki rastavljamo (slika 2.a.) u sile F1 i F2 na pravcima kroz njezino hvatiste rep
strelice2 tako da njezinim siljkom ili vrskom povucemo pravce usporedne zadanim
pravcima, te su sile F1 i F2 dvije susjedne stranice paralelograma cija je dijagonala F .
Sile F1 i F2 nazivamo komponentama sile F . Treba naglasiti da je zadaca rjesiva samo
ako sila koju rastavljamo i pravci njezinih komponenata leze u istoj ravnini. Ocito je da
mozemo reci i da je, obratno, sila F nastala sastavljanjem ili zbrajanjem sila F1 i F2 koje
1

Van het Tauwicht u De Beghinselen der Weeghconst beschreven duer Simon Stevin van Brugghe, prvo izdanje 1586. godine u Leidenu; dostupno, s prijevodom na engleski jezik, na http://www.
historyofscience.nl/works_detail.cfm?RecordId=2702.
2
Na crtezima u Stevinovoj knjizi sile su prikazane tek duzinama, dok se smisao njihova djelovanja katkad,
kao na slikama 1.a. i b., naznacava rukama koje povlace uzad. Danas uvrijezeni prikaz sila strelicama
razmjerno je kasan, dvadesetostoljetni izum.

djeluju u istoj tocki: rezultanta F sila F1 i F2 dijagonala je paralelograma koji razapinju

sile F1 i F2 (ista slika, naravno); lako je vidjeti da je zadaca zbrajanja dviju sila s istim
hvatistem uvijek rjesiva.
Ft2
Ft

Ft1

Ft

Ft1
Ft2

a.

Ft1
Ft
Ft2

c.

b.
Slika 2.

Buduci da su duljine usporednih stranica paralelograma (primjerice, stranica CK i HI na

slici 1.a.) jednake, umjesto paralelograma moze se, kao na slikama 1.b. i 2.b., konstruirati
trokut. Pritom se, medutim, jedna sila pomice s pravca svoga djelovanja na paralelni

pravac, pa se polozajni odnosi sila vise ne mogu ocitati iz crteza, ali zasad to i nije vazno,
jer sve sile djeluju u istoj tocki.
Uz to, lako je vidjeti da je zbrajanje sila komutativno (slike 2.b. i c.):
Ft1

Ft2

 Ft2

Ft1 .

Neposredno prosirenje opisanoga postupka na veci broj sila sa zajednickim hvatistem

daje opci poligon sila: zbroj sila Fi je sila F ciji se rep poklapa s repom prve sile, a siljak
sa siljkom zadnje sile. Sile pritom ne moraju lezati u jednoj ravnini; leze li, poligon je
ravninski (slika 3.a.), a ako ne leze, poligon ce biti prostoran (slika 3.b.).
Ft2

Ft3

Ft1

Ft3
Ft1

Ft

Ft4

Ft2

a.

b.
Slika 3.

Pritom redoslijed sila u zbroju nije bitan. Prema slikama 4.a. i b.

Ft1

Ft2

Ft3

a prema slikama 4.c. i d.

Ft1

Ft2

Ft3

 Ft1,2

Ft3

 Ft,

 Ft1

Ft2,3

 Ft ;

 Ft1

Ft2

Ft3 .

zbrajanje je sila, prema tome, asocijativno:

Ft1

Ft2

Ft3

Ft

Ft1,2

Ft1,2

Ft1

Ft
Ft2

a.

b.

Ft3

Ft1

Ft3
Ft

Ft1
Ft2

c.

Ft2,3

Ft3

Ft2,3

d.

Slika 4.

Stovi
se, uz komutativnost zbrajanja je i, primjerice [ skicirajte! ],
Ft1

Ft3

Ft2

 Ft1,3

Ft2

 Ft.

Dok je poligonom sila zbroj niza sila jednoznacno odreden neovisno o broju sila, sila se
u ravnini moze jednoznacno rastaviti na dvije komponente, a u prostoru na tri.
Presutno smo do sada uzimali da sile djeluju u tockama Stevin je tako, primjerice,
pretpostavljao da je tezina prizme AB zgusnuta u njegovu tezistu C. Takve sile nazivamo
koncentriranim silama. Koncentrirana sila ima intenzitet, pravac djelovanja i orijentaciju
(ili smisao) na njemu te hvatiste. Intenzitet sile je, po definiciji, kao i duljina duzine,
pozitivna velicina. Ako je na pravcu njezina djelovanja dogovorno utvrdena pozitivna
orijentacija, smisao djelovanja sile mozemo s pomocu predznaka prikljuciti intenzitetu te
cemo govoriti o vrijednosti sile: sila, kojoj je smisao djelovanja suprotan od pozitivnoga,
imat ce negativnu vrijednost.
Pravilo paralelograma vrijedi i za sastavljanje ili za rastavljanje drugih fizikalnih velicina odredenih intenzitetom te pravcem i smislom, poput pomaka, brzine i ubrzanja.
Prepoznavanje zajednickih svojstava tih velicina pridonijelo je razvoju apstraktnoga matematickog pojma vektora u drugoj polovini devetnaestog stoljeca.3 Matematicka teorija
3

Teoriju vektora neovisno su sredinom 19.-oga stoljeca zaceli W. R. Hamilton (u Irskoj) i H. Grassmann
(u Njemackoj). Nazive skalar i vektor uveo je Hamilton; korijen je rijeci vektor u latinskom ve

here prenositi, dok naziv skalar slijedi iz latinskoga scalaris ljestvicni: izrazavanja neke (mjerne)

velicine ljestvicom brojcanih vrijednosti. Danasnji pojam vektora uveli su i razvili krajem 19.-oga stoljeca I. W. Gibbs (u Americi) i O. Heaveside (u Britaniji) te sustavnim prikazom i izlaganjem teorije, uz
uvodenje pogodnih oznaka, potaknuli sire primjene u matematici i fizici.

vektora usavrsila se, neovisno o mogucim fizikalnim interpretacijama, do visoke razine istancanosti i formalizacije. Uvodenje vektora u mehaniku i prikazivanje sila, pomaka itd.
vektorima pruza nam, osim zorne geometrijske predodzbe, mogucnost primjene svih postupaka linearne algebre i vektorske analize.
Za algebarsko baratanje silama pogodno je rastaviti ih u medusobno okomite komponente, usporedne s osima Kartezijeva koordinatnog sustava (slika 5.a.); u vektorskom
zapisu:
Ft  Ftx
Fty
Ftz  Fx t
Fy t

Fz t
k.
(1)
Brojeve Fx , Fy , Fz , kojima su odredene vrijednosti dakle, intenziteti i smisao komponenata Ftx , Fty i Ftz , nazivamo skalarnim komponentama. (Ako ce trebati posebno istaknuti
njihov karakter, vektore Ftx , Fty i Ftz zvat cemo vektorskim komponentama.)
x

Ftx

a.

Ftx

b.

Fty

Fty

Ft

Ftz

Ft

Ftz

Slika 5.

S pomocu skalarnih komponenata mozemo izracunati intenzitet sile:

}Ft} 

Fx2

Fy2

Fz2 ,

i kutove koje (orijentirani) pravac, na kojem sila djeluje, zatvara s koordinatnim osima,

 arccos

Fx

}Ft}

 arccos

Fy

}Ft}

 arccos

Fz

}Ft}

Kutove , i povezuje relacija

cos2

cos2

cos2

 1,

tako da su neovisna samo dva od ta tri kuta. Stoga je pravac djelovanja sile cesto pogodnije
zadati kutovima i prikazanima na slici 5.b.
6

Ako se ne ogranicimo na sile koje djeluju u ishodistu (ili prolaze kroz ishodiste), kutovi
, i , odnosno i , zajednicki su svim pravcima pramena medusobno paralelnih
pravaca; hvatiste ili, u mnogim slucajevima, barem pravac djelovanja (konkretni pravac iz
pramena) treba posebno zadati.
Razlikujemo, naime, tri vrste vektora: 1. vektore u tockama ili vektore s hvatistima ili
vezane vektore, 2. vektore na pravcima ili klizne vektore i 3. slobodne ili nevezane vektore.
Koncentrirana sila se u nekim slucajevima, primjerice pri uravnotezenju tijela kao cjeline,
moze smatrati kliznim vektoromnjezin se utjecaj, u nasem primjeru doprinos uvjetima
ravnoteze, ne mijenja pomaknemo li je po pravcu djelovanja do nekog drugog hvatista, pa
i izvan tijela na koje djeluje; no, taj je utjecaj, kao sto cemo uskoro vidjeti, bitno drugaciji
djeluje li na nekom drugom, makar i usporednom pravcu. Odredujemo li pak unutarnje
sile u tijelu, cesto treba uvaziti i hvatista sila.
Medusobno okomite komponente vektora, pa i kad nisu usporedne s koordinatnim osima, zvat cemo pravokutnim komponentama. One su uvijek jednake ortogonalnim projekcijama vektora na pravce na kojima te komponente leze. (Komponente Ftx , Fty , Ftz jednake
su, dakle, ortogonalnim projekcijama sile Ft na koordinatne osi.) Rastavimo li pak silu
na komponente koje nisu medusobno okomite, te ce se komponente, nazvane kosokutnima
(slika 6.a.), razlikovati od ortogonalnih projekcija na pripadne pravce (slika 6.b.).

Ft

Ft2

a.

Ft2K
Ft
b.

Ft1

Ft1K

Slika 6.

Ortogonalnu projekciju sile ili, opcenitije, bilo kojega vektora na neki pravac p mozemo
odrediti s pomocu skalarnoga produkta. Ako su A, B dvije tocke tog pravca, a rtA , rtB njihovi
radijvektori, tada je et  prtB
rtA q{}rtB
rtA } jedinicni vektor na njemu, orijentiran od A
prema B. Ortogonalna projekcija sile Ft na pravac p dana je izrazom
Ftp

Ft  et et.

Ta je projekcija jedina vrsta projekcije koju cemo upotrebljavati, pa cemo je najcesce

nazivati jednostavno projekcijom.
Buduci da smo uvodenjem vektora et zadali orijentaciju na pravcu p, skalarnim produktom Fp  Ft  et utvrdeni su i intenzitet i smisao projekcije. Drugim rijecima, tim je brojem
projekcija na zadani orijentirani pravac potpuno odredena, pa cemo ga nazvati skalarnom
projekcijom.
7

(n

Niz sila Fti i1 zbrajamo zbrajajuci njihove komponente; posebno:

n

Fti

i 1

i 1
n

 t

Fti,x

Fti,y

i 1

i 1

Fi,x

i 1

Fti,z

Fi,y

i 1

t
k

(2)
Fi,z .

i 1

Ako je, u grafickom prikazu, poligon sila zatvoren, njihov zbroj iscezava. I obratno: ako
zbroj sila iscezava, tada je poligon zatvoren siljak posljednje sile pada u pocetak prve
(slika 7.). To znaci da, algebarski, zbroj sila iscezava ako i samo ako je jednak nulvektoru:
n

Fti

 t0.

(3)

i 1

Ft2

Ft3

Ft1

Ft3
Ft1
a.

Ft4

Ft2

Ft4

Ft5

b.
Slika 7.

Kako su t, t
, t
k linearno nezavisni vektori, to je moguce ako i samo ako su istodobno
n

i 1

Fi,x

 0,

Fi,y

0

i 1

Fi,z

 0.

(4)

i 1

Iscezavanje zbroja sila nuzdan je, ali ne i dovoljan uvjet za ravnotezu tijela na koje
djeluju. Primjerice, djeluju li na tijelo dvije sile na usporednim pravcima, jednakih intenziteta, ali suprotnih orijentacija, tijelo ce se (za)vrtjeti, iako njihov zbroj iscezava. U obzir
stoga treba uzeti i medusobni prostorni odnos sila. Fizikalne velicine kojima se izrazava
utjecaj polozaja sila na uvjete ravnoteze (i, u dinamici, na zakone gibanja) nazivaju se
momentima sila. Momentni je uvjet ravnoteze izveden iz brojnih cesto tek misaonih
pokusa s polugama, zapocetih u Arhimedovoj raspravi O ravnotezi likova ili o tezistima
likova,4 a nastavljenih i razvijanih kroz cijelo skolasticko razdoblje pa sve do Stevinovih
djela (slika 8.).
4

Poluga se doduse spominje i ranije, u Problemima mehanike, spisu koji se pripisuje Aristotelu, ali taj
je odlomak tesko nazvati znanstvenim: Netko tko ne bi mogao pokrenuti teret bez poluge, lako ce ga

pomaknuti primijeni li je na nj. Temeljni je uzrok svih tih pojava u prirodi kruznice. I to je prirodno,
jer nije nimalo neobicno da nesto iznimno moze slijediti iz neceg sto je jos iznimnije, a najiznimnija je
cinjenica slaganje suprotnosti jednih s drugima. Kruznica je sacinjena iz takvih suprotnosti. Jer, nacinjena
je od necega sto se giba i neceg sto je nepokretno u cvrstoj tocki.

Slika 8. Crtez iz Provedbe umijeca vaganja Simona Stevina

Vektor momenta MF {A sile F u odnosu na tocku A definiramo kao vektorski produkt geometrijskoga vektora rtF {A koji pocinje u tocki A, a zavrsava u nekoj tocki pravca djelovanja
sile, i vektora Ft sile F :


 t

t
t

k


F {A  rtF {A  Ft  xF {A yF {A zF {A  .
M
(5)


 Fx Fy Fz 
F {A biti jednak nulvektoru ako Ft i rtF {A le
ze na istom pravcu ili ako
0 ce vektor M
Za Ft  t
t
je rtF {A nulvektor. Dakle, moment sile F  t
0 u odnosu na neku tocku iscezava ako i samo
ako pravac njezina djelovanja prolazi tom tockom.
F {A je, kao vektorski produkt, okomit na ravninu
Ako je pak razlicit od nulvektora, M
t a njegova je orijentacija odredena pravilom desne ruke ili
razapetu vektorima rtF {A i F,
pravilom desnoga vijka (slika 9.a.). Uzmemo li umjesto rtF {A vektor t
aF {A koji zavrsava u

F {A
M

F {A
M

Ft
A

rtF {A
A

t
aF {A
a.

b.
Slika 9.

Ft

rtF {A
ft

nekoj drugoj tocki pravca djelovanja sile tako da je t

aF {A  rtF {A ft (slika 9.b.), bit ce
F {A
M

t
aF {A

 Ft 

ft

rtF {A

 Ft 

rtF {A  Ft

ft Ft
loomoon

rtF {A  Ft.

t
0
t jer je to u stvari ravnina odredena
aF {A i Ft razapinju istu ravninu kao i rtF {A i F,
(Vektori t
tockom A i pravcem djelovanja sile F .) Geometrijske vektore kojima je pocetak u tocki A,
a vrh u nekoj bilo kojoj tocki pravca djelovanja sile, poput vektora rtF {A i t
aF {A , nazivat
cemo polozajnim vektorima pravca djelovanja sile u odnosu na tocku A. Vektor momenta,
dakle, ne ovisi o izboru polozajnoga vektora.

Moment sile F u odnosu na tocku A jednak je zbroju momenata njezinih komponena

ta Fi Ft  ni1 Fti u odnosu na tu tocku (slika 10.). Ta se tvrdnja naziva Varignonovim
teoremom. Suvremeni je dokaz jednostavna primjena svojstva distributivnosti vektorskoga
produkta:
F {A
M

rtF {A 

Ft

rtF {A 

$ n
,
/
'
'
'
/
Fti /
%
-

i 1

n

rtF {A 

Fti

i 1

F {A .
M
i

i 1

Naravno, umjesto vektora rtF {A mogu se uzeti i neki drugi polozajni vektori pravaca djelovanja komponenata u odnosu na tocku A:
n

F {A
M
i

i 1

n

rtF {A  Fti

i 1

n

rtFi {A  Fti .

i 1

F {A
M

Ft2
Ft

rtF1 {A
rtF {A
A

Ft1

rtF2 {A
Slika 10.

Neka je o pravac u prostoru koji ne sijece pravac djelovanja sile F i neka je A jedna
njegova tocka. Silu F rastavit cemo u odabranoj tocki F pravca njezina djelovanja u silu F ||
usporednu s pravcem o i u silu F K u ravnini okomitoj na njega: Ft  Ft|| FtK (slika 11.a.).
Nadalje, vektor rtF{A od tocke A do tocke F prikazat cemo kao zbroj vektora rtO{A od tocke A
10

F {o
M

F {A
M

Ft

a.

Ft ||

rtF{O

rtO{A

F {o
M

Ft K
F

rtF{A

eto
b.

Slika 11.

do probodista O pravca o s ravninom i vektora rtF{O u ravnini : rtF{A

vektor momenta sile F u odnosu na tocku A mozemo sada pisati
F {A
M




rtF{A  Ft

rtO{A  Ft||

 prt {

FtK

rtF{O q  Ft||

O A

rtO{A  FtK

rtF{O  Ft||

 rt {

O A

rtF{O . Za

rtF{O  FtK .

Vektor rtO{A , koji lezi na pravcu o, usporedan je s Ft||, pa je prvi pribrojnik u drugom retku
jednak nulvektoru. Drugi pak i treci pribrojnik okomiti su na pravac o (drugi je, naime,
okomit na rtO{A , a treci na Ft|| ). I, na kraju, buduci da su rtF{O i FtK okomiti na pravac o,
cetvrti pribrojnik lezi na njemu. Vektor
F {o
M

F K{O 
M

rtF{O  FtK

(6)

nazivamo vektorom momenta sile F oko osi o. Drugim rijecima, moment sile F oko osi o
moment je projekcije F K sile F na neku ravninu okomitu na pravac o, u odnosu na probodiste O pravca s tom ravninom.

Za silu Ft  t
0 moment oko osi o iscezava ako i samo ako pravac njezina djelovanja
sijece tu os. Ako je to sjeciste tocka u konacnosti, rtF{O i FtK leze na istom pravcu ili je,
u posebnom slucaju, rtF{O  t
0. Ako je pak sjeciste beskrajno daleko ako su os i pravac
djelovanja sile usporedni onda je Ft  Ft|| i FtK  t
0. (U oba slucaja sila i os leze u istoj
ravnini.)
F {A na pravac o,
cija je orijentacija odredena jedinicnim
Skalarna ce projekcija vektora M
vektorom et, biti
F {A  et
M

rtO{A  FtK  et
loooooooomoooooooon

rtF{O  Ft||  et
loooooooomoooooooon

0
11

F {o  et
M

F {o le
[ zasto su prva dva pribrojnika jednaka nuli? ]. No, kako M
zi na pravcu o, skalarni je

produkt MF {o  et jednak njegovoj vrijednosti; prema tome,

F {o
M

F {o  et et
M

F {A  et et,
M

F {o momenta MF {o sile F oko osi o jednak je ortogonalnoj projekciji

ili, rijecima, vektor M
F {A na tu os (slika 11.b.), pri
momentnoga vektora M
cemu je A bilo koja tocka na o, a
njegovu vrijednost MF {o mozemo izracunati kao mjesoviti produkt jedinicnoga vektora osi,
polozajnog vektora i vektora sile:


 ex
ey
ez 


F {A  et  et  M
F {A  et  rtF {A  Ft  xF {A yF {A zF {A  .
MF {o  M
(7)


 Fx Fy Fz 

Ocito je da se momenti sile, a time i momenti niza sila, u odnosu na razlicite tocke
razlikuju. Medutim, u posebnom slucaju sprega sila (dviju suprotno orijentiranih sila
jednakih intenziteta koje djeluju na usporednim pravcima) ciji su vektori Ft i
Ft lako je
pokazati da njegov moment ne ovisi o tocki u odnosu na koju ga izracunavamo:
S
M

rt1  Ft

rt2  p
Ftq

rt1  Ft

rt2  Ft  prt2

rtq  Ft

rt2  Ft  rt  Ft,

gdje su rt1 i rt2 vektori od neke po volji odabrane tocke do po volji odabranih tocaka na
S momenta sprega
pravcima sila sprega Ft i
Ft, a rt  rt1
rt2 (slika 12.). Dakle, vektor M
sila Ft i
Ft jednak je vektorskom produktu vektora rt od bilo koje tocke na pravcu sile
Ft
do bilo koje tocke na pravcu sile Ft i vektora sile Ft; taj je vektor okomit na ravninu sprega
koju odreduju pravci vektora Ft i
Ft.
rt1
rt

rt2
Ft

Ft

Slika 12.

Pretpostavimo li da je razmak izmedu pravaca djelovanja sila sprega neizmjerno malen i

da je intenzitet tih sila neizmjerno velik, ali da je intenzitet momenta sprega konacan broj,
dolazimo do pojma koncentriranoga momenta M koji je odreden s`a`mo, ali i jednoznacno,
. Taj se vektor u nekim slu
cajevima, kao sto je uravnotezenje tijela, moze
vektorom M
smatrati slobodnim vektorom.
12

Ortogonalne projekcije momenata spregova i koncentriranih momenata na zadane osi

takoder cemo zvati momentima oko osi.
Sada napokon mozemo izreci uvjete
(
(m ravnoteze tijela na koje djeluju koncentrirane sile
n

Fi i1 i koncentrirani momenti Mj j 1 . Prvi uvjet ravnoteze iscezavanje zbroja sila

izrazen je jednadzbom (3) na stranici 8. Drugi je uvjet iscezavanje zbroja svih momenata:
momenata sila oko bilo koje tocke odabrat cemo ishodiste i koncentriranih momenata:
n

rti  Fti

i 1

j
M

 t0 ;

(8)

j 1

i kad
sa rti oznacili smo radijvektore po volji odabranih tocaka na pravcima sila Fti . Cak
nema koncentriranih momenata, pri provjeri ravnoteze ili pri uravnotezenju tijela uvaziti
treba i prostorne odnose sila s pomocu momentne jednadzbe
n

rti  Fti

 t0.

i 1

Prolaze li pravci svih sila istom tockom, lako je vidjeti [kako?] da ce ta jednadzba biti
zadovoljena ako zbroj sila iscezava, pa je u tom slucaju dovoljan prvi uvjet. Izdvojit cemo
dva jednostavna, ali vazna slucaja. Dvije su sile u ravnotezi ako i samo ako su jednakih
intenziteta, a suprotnih orijentacija (cime je zadovoljen uvjet (3)) i leze na istom pravcu.
Tri su pak sile u ravnotezi ako i samo ako prolaze istom tockom, a zadovoljen je uvjet (3).
Vektorske jednadzbe (3) i (8) daju sest skalarnih ili algebarskih uvjeta ravnoteze. Znamo da je jednadzba (3) ekvivalentna jednadzbama (4): zbroj sila iscezava ako i samo ako
iscezavaju sva tri zbroja njihovih skalarnih komponenata. Slicno tome, zbroj koncentriranih momenata i momenata sila u odnosu na ishodiste iscezava ako i samo ako iscezavaju
zbrojevi vrijednost momenata oko tri koordinatne osi:
n

pyi Fi,z
zi Fi,y q

i 1
n

p
xi Fi,z

Mj,x

 0,

Mj,y

 0,

Mj,z

 0.

j 1

zi Fi,x q

i 1
n

(9)

j 1

pxi Fi,y
yi Fi,xq

i 1

j 1

Jednadzbe (4) i (9) nazivamo katkad osnovnim ili kanonskim uvjetima ravnoteze. No,
ishodiste i koordinatne osi nisu ni po cemu povlasteni. Sile mozemo projicirati na tri
gotovo po volji odabrana pravca jedini je uvjet da ti pravci nisu usporedni s jednom
ravninom. Za osi momenata mozemo odabrati bilo koja tri pravca koja zadovoljavaju
isti uvjet. Mozemo, osim toga, postaviti cetiri, pet ili sest momentnih uvjeta uz dva,
13

jedan ili nijedan uvjet sila; medusobni prostorni odnosi os momenata i pravaca na koje se
projiciraju sile moraju pritom zadovoljiti stanovite uvjete.5
Za probleme u ravnini skalarni sustav sadrzi tri jednadzbe: iscezavanje dva zbroja skalarnih komponenata sila i iscezavanje zbroja vrijednost koncentriranih momenata i momenata oko ishodista ravninskog koordinatnog sustava. (U ravninskim je problemima moment
u odnosu na neku tocku u stvari moment oko osi okomite na tu ravninu. I zadani koncentrirani momenti moraju biti okomiti na ravninu. Momenti su stoga jednoznacno odredeni
samo svojim brojcanim vrijednostima.) Skalarne jednadzbe ravnoteze u ravnini xz su
n

Fi,x

 0,

Fi,z

 0,

Mj

 0.

i 1
n

(10)

i 1
n

p
xi Fi,z

zi Fi,x q

i 1

j 1

Cesto
je u ravnini pogodnije postaviti dva momentna uvjeta uz jedan uvjet sila, pri
cemu spojnica tocaka u odnosu na koje se racunaju momenti sila ne smije biti okomita
na pravac na koji se projiciraju sile, ili tri uvjeta momenata, pri cemu tocke oko kojih se
momenti racunaju ne smiju lezati na jednom pravcu.
Koncentrirana je sila tek matematicka idealizacija: svako djelovanje dodiromnazvano
silom kratkoga dometa raspodijeljeno je po vecoj ili manjoj povrsini, a djelovanja dalekog dometa, poput gravitacijskoga privlacenja, raspodijeljena su po obujmu tijela; koncentrirane sile rezultante su takvih distribuiranih djelovanja. I koncentrirani su momenti
idealizacija. Ovisno o kontekstu, pod pojmom sile podrazumijevaju se samo koncentrirane
sile ili pak i koncentrirane i distribuirane sile zajedno. Koncentrirane sile i koncentrirani
momenti nazivaju se cesto poopcenim silama, a da terminoloska zbrka bude potpuna, katkad se, sazetosti radi, pojmovima sile ili poopcene sile obuhvacaju i koncentrirane sile i
koncentrirani momenti i distribuirana opterecenja.
Dok se koncentrirane sile prikazuju (pojedinacnim) vektorima, distribuirane se sile prikazuju vektorskim funkcijama funkcijama koje svakoj tocki nekog linijskog, plosnog ili
prostornog podrucja pridruzuju vektor.

Ti su uvjeti obradeni u Mehanici I.; prolistajte knjigu prof. Wernera!

14