TAJNA I SVRHA ŽIVOTA

II razred
Već na samom početku nebeskih objavljenih religija, nedvosmisleno i kategorički je
ukazano na pitanje egzistencije i života čovjeka. Čovjek biće koje zaboravlja, i stoga u
kontinuitetu su mu slati poslanici da potvrde ovu činjenicu koja je kroz stoljeća mučila
čovjeka. Upravo iz tih razloga prvi kur'anski ajeti govore o porijeklu ljudskog roda i
svega što postoji na Zemlji:
Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara. Stvara čovjeka od zakvačka (sura Al’-'Alek,
ajeti 1-2)
Čovjek nije nastao slučajno, već je produkt mudre volje Uzvišenog Tvorca koji ga je
stvorio sa određenim ciljem i Koji mu je podario sve što mu je potrebno za život na
ovom svijetu, a zatim ga podučio kako da se koristi svim životnim blagodatima. Svaka
ćelija u čovjekovom organizmu savršeno obavlja potrebne funkcije samo zahvaljujući
idealnom stvaranju Allaha, dž.š., a zahvaljujući tome, naše životne funkcije odvijaju se
bez ikakvih poteškoća. Da bismo stigli na posao ili neko drugo odredište, svako se
jutro najprije probudimo, zatim doručkujemo i osjećamo okus hrane koju jedemo.
Zatim, dišemo bez ikakvih poteškoća, nakon čega odlazimo na posao, u školu ili se
družimo s prijateljima, pišemo, čitamo knjigu i radimo mnoge druge stvari. Sve je to
rezultat Allahove, dž.š.,  milosti prema nama.
Islamski pogled na čovjeka kao posebno biće, podjeljen je na dva aspekta; duhovni i
materijalni – dunjalučki i ahiretski čovjekov dio. 
Čovjek nije bezrazložno stvoren i spušten na Zemlju. Njegov život ima cilj, a to je
iskušenje od Allaha, dž.š., da On Uzvišeni vidi ko će bolje postupati i ko će se bolje
ponašati na Zemlji. U tom kontekstu Uzvišeni nam objašnjava u ajetima sure El-
Bekare, istinsku svrhu čovjekovog života, a to je uloga halife na Zemlji, kojem su
poznata imena i nazivi svih stvari čemu ni meleki nisu bili podučeni.

Dakle, čovjekovo stvaranje je imalo veliki cilj, a taj cilj se ogleda u davanju čovjeku
uprave i vlasti na Zemlji, kako bi sprovodio Božiju volju i pravedno upravljao
Zemljom, onako kako to Allah, dž.š., hoće. To je velika počast koja je data čovjeku od
njegovog Gospodara.
Čovjekova duša stalno teži ka višim ciljevima i vraća ga na pravi put i razmišljanje o
smislu njegovog postojanja, što ga navodi da teži ka dobru i trudi se da ga konstantno
čini. 
Stoga, islamski propisi nemaju za cilj da čovjeka dematerijaliziraju kako bi od njega
načinili meleka. Ono čemu islam teži jeste uspostava ravnoteže u čovjeku, između
materijalnih i duhovnih potreba. Samo na taj način, balansirajući između materijalnog
i duhovnog, čovjek može ostvariti sreću na ovom i na budućem svijetu, ostvarivši se
kao čovjek u punom smislu te riječi.
Zato je Uzvišeni slao poslanike, koji su bili uzori narodima kojima su poslani, a
Muhammed, a.s., posljednji od poslanika, poslan je cijelom čovječanstvu kao uzor za
sva vremena i obrazac po kojem se postupa.