NAMAZ

,
Obredno obraćanje Allahu Uzvišenom islam naziva es-salah. Ovaj bismo
termin mogli, u najširem smislu, prevesti kao duhovnu vezu čovjeka sa
njegovim Stvoriteljem (ar. Wesale jesilu – povezati). U bosanskom jeziku se on
naziva klanjanje ili namaz (riječ koja je u bosanski došla preko turskog, u turski
iz perzijskog, što također znači sagibati se, naklanjati se).

Namaz ima svoju formu(pripreme i sastavne dijelove) ali i svoju svrhu-suštinu.

Ako pažljivije promotrimo pripremu za klanjanje (uzimanje abdesta ili

tejemuma), način klanjanja, dove i odlomke koji se uče i pokrete tijela, vidjet
ćemo da je namaz mnogo više od pojma molitve i mnogo više i različitije od
svih molitava koje susrećemo u različitim religijama.

Namaz, dakle, jeste molitva, ali je, prije toga, sjećanje na Allaha, veličanje
Njega, hvaljenje i zahvaljivanje Njemu, oslanjanje na Njega i traženje pomoći
od Njega.

Namaz se obavlja pet puta na dan, u propisanim intervalima. To pokazuje

da je musliman tokom čitavog dana u duhovnoj vezi sa svojim Stvoriteljem.
Fiksirana su namaska vremena tj. u vjernicima se želi razviti osjećaj za
vrijeme, ritam, urednost i odgovornost..

Značajno je napomenuti da namaz ima i svoju društvenu dimenziju koja se

ogleda u preporuci da se on što je moguće češće obavlja džematile, zajednički, u
džamiji, a posebno u strogoj obavezi džume-namaza. Ovaj namaz je
manifestacija islamskog bratstva i zajedništva: svi vjernici staju u redove ,
jednaki pred zajedničkim Stvoriteljem; slijeđenje imama sugerira društvenu
disciplinu i solidarnost sa zajednicom.

ZAŠTO OBAVLJAMO NAMAZ

Vjernici obično odgovaraju da obavljaju namaz zato što ga Allah dž.š.na

nekoliko desetina mjesta naređuje u Kur'anu i zato što Poslanik a.s.u mnogim
hadisima ukazuje na značaj, svrhu i smisao namaza.
Ovo jeste prvi, osnovni i najbitniji razlog zašto obavljamo namaz.

Drugi razlog zašto obavljamo namaz jeste činjenica da je namaz druga praktična
dužnost islama. Namaz je najbitniji obred islama.
Treći razlog koji dokučuje ljudska pamet jeste to što je namaz jedini obred koji
je naređen na mi'radžu, obred koji je muslimanima naređen prije hidžre ( dok su
muslimani bili u Mekki ), a svi ostali ( post,zekat...) su naređeni poslije hidžre.

Četvrrti razlog, jeste to što druge obrede kao post, zekat, hadž, nikada ne mogu
stoprocentno obaviti svi muslimani, a namaz uvijek moraju obavljati svi
muslimani dok su živi i dok su u svijesti. Da bi postili, moraju biti zdravi a
klanjati mogu i moraju da su ne znam koliko bolesni, makar u mislima ležeći,
samo ako su u zdravoj pameti. Da bi dali zekat moraju posjedovatiodređenu
količinu imovine itd.

Peti razlog zašto obavljamo namaz jeste to što namaz odvraća muslimane od
razvrata i svega onoga što je sramno, bestidno i nedozvoljeno. O tome se u
Kur'anu kaže : ''...obavljaj molitvu, molitva zaista odvraća od razvrata i svega
što je ružno, obavljanje molitve je najveća poslušnost...'' ( Kur'an, Ankebut,45.)

Ovu svrhu Muhamed a.s. slikovito je opisao slijedećim poređenjem: ''Šta

mislite'', upitao je ashabe, ''kada bi pored kuće jednog čovjeka proticala bistra i
duboka rijeka i kada bi se taj čovjek u njoj kupao svakog dana pet puta, da li bi
navečer na njemu ostalo imalo nečistoće? – Tako i pet dnevnih namaza čiste
dušu od grijeha''

Šesti razlog je to što pomoću namaza svaki musliman pojedinačno bez ikakvog
posrednika uspostavlja direktnu komunikaciju sa Allahom dž.š.

POST
Islamski post je stroga vjerska dužnost svakog punoljetnog i pametnog muslimana i
muslimanke – da se uzdrži od jela, pića, pušenja, intimnog odnosa i sličnih radnji koje kvare
post i to od zore do zalaska sunca, sa nijetom (namjerom ) da to čini u ime Allaha, ako za to
nema zapreke. Obaveza posta proizlazi iz Kuranskog ajeta: „O vjernici! Propisuje vam se
post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“( El Bekare:183.)
Kada je u pitanju post, važno je napomenuti da postoji nekoliko kategorija postača, a to su:
I - Oni koji nisu nikako dužni postiti: nevjernik, umno poremećena osoba, i dijete.
II - Oni koji nisu u mogućnosti postiti s obavezom da naposte: Žena u hajzu, nifasu,
bolesnici, putnici, majka dojilja, itd.
III- Oni kojima je dozvoljeno mršenje uz obavezu davanja fidje (otkup za post): iznemogle
osobe, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, i sl.
Sve što je Allah dž.š. stvorio, naredio, zabranio ima svoj cilj i svoju svrhu. Tako je slučaj sa
postom.
Možemo slobodno kazati da se stalnim postom mjeseca ramazana podstiče jedna
ibadetska samokontrola i osjećaj blizine Allaha, dž.š., i Njegovog konstantnog praćenja, što
čini čovjeka odgovornim da kontrolira svoje ponašanje i bude koristan član svoje zajednice
Time savladava svoje strasti, ne dozvoljavajući da njime upravljaju emocije umjesto razuma.
Da bismo bolje razumjeli ulogu posta u formiranju zdrave i snažne ljudske ličnosti, moramo
upozoriti na činjenicu da se čovjek nalazi u stalnoj i vječnoj borbi suprotnosti i dilema. U
njemu samom bije se teška bitka između destruktivnih snaga (šejtan) i pozitivnih stvaralačkih
snaga (melek). Čovjek je zaista poprište jedne borbe suprotnosti duha i materije. On je
sastavljen od duše i tijela. U njemu se sukobljavaju interesi duha sa interesima materije.
Razapet je između ova dva suprotna elementa.
Post očito predstavlja neobično snažno i efikasno sredstvo u borbi protiv grube i divlje
sile materije, protiv njenog pritiska i porobljavanja.
Kur'an potpuno jasno i određeno označava post kao sredstvo borbe protiv grijeha.
Jedan od najvećih i najtežih grijeha, bolje rečeno, izvor svih grijeha, jeste razuzdanost i
dominacija ljudskih strasti. U trenucima razuzdanosti i dominacije strasti, čovjek je spreman
na sve. Mi smo svjedoci takvog ponašanja čovjeka. Upravo preživljavamo jedno vrijeme i
jednu situaciju koja nas ugrožava i iznutra i izvana, fizički i duhovno. Razara i truje našu
ličnost i naše duhovno biće raznim porocima, kao što su alkoholizam, narkomanija,
seksomanija itd.

Post nam pomaže da savladamo sami sebe, da kontrolišemo strasti i nagone, a to je

zaista velika stvar. Davno je rečeno, da je najveći junak onaj koji savlada sebe. ( na platno )
Ako u postu postoji prilika za jačanje duha, onda u njemu postoji i prilika za jačanje tijela jer
mnoge bolesti koje snalaze ljude su rezultat onoga što oni unose u svoje trbuhe, ne praveći
razliku između onoga što im treba i što im ne treba.
Ako je želudac kuća bolesti, onda je sustezanje od jela najefikasniji lijek. Želudac nema
prilike da se odmori kao u vrijeme posta, a to je odlična prilika tijelu da se oslobodi od
mnogih štetnih materija. Istinu je rekao Poslanik a.s. kad kaže: „Postite pa ćete biti zdravi."

Kroz post jačamo volju i navikavamo se na strpljenje, postač trpi glad dok je pred njim
ukusno jelo, trpi žed, a pred njim je hladna voda, niko ga ne prati osim Boga, i njime niko ne
upravlja osim njegova savjest, niko mu ne pomaže osim njegove jake volje, to traje oko
petnaest sati ili više svakog dana i dvadesetdevet ili trideset dana svake godine.

Među tajne posta ulazi i praktično podsjećanje na glad gladnih i nevolje bijednika,
podsjećanje koje postač sluša kroz glas njegovog želuca, jer onaj koji je odrastao u izobilju i
nije okusio glad niti tegobu žedi može da pomisli da su svi ljudi kao on, i kada on ima, imaju
svi ljudi i da nema ljudi kojima fali hljeba i osnovnih namirnica!
U postu prije svega izražavamo potpunu predanost Allahu dž.š. i potpunu pokornost Allahu
dž.š. Ova mudrost je sastavni dio svakog ibadeta i Uzvišeni cilj svakog propisa. Ova
pokornost i predaja je posebno izražena u postu.

Postač gladuje i trpi žed, iako je pred njim voda i ništa ga ne sprječava da je uzme osim
ljubavi prema Bogu.

To je post u islamu, Allah ga nije propisao kao kaznu ljudima a kako bi to i bilo kad
ajeti o postu završavaju riječima: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate."
Allah dž.š. je propisao da njime probudi dušu, popravi tjelo, ojača volju, da ga navikne na
strpljivost, da ga upozna sa blagodatima i da mu probudi osjećaj milosti i pripremi čovjeka za
potpunu predaju Allahu, Gospodaru Svjetova.
 ZEKAT

Zekat je obavezno davanje jednog dijela imovine, od viška imovine, jednom

godišnje, siromašnim muslimanima i muslimankama ili u druge korisne svrhe
islamske zajednice radi zadovoljavanja muslimanskih potreba i u cilju postizanja
zadovoljstva Božijeg.

Riječ zekat je arapska riječ koja označava čišćenje, rast, napredovanje. 

Zekat kao četvrta stroga islamka dužnost, direktno proizlazi iz nekoliko

Kura'nskih ajeta, a jedan od njih jeste: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih
njime očistis i blagoslovljenim ih učinis..."(Kur'an, et-Tewbe: 103).

Zekat se u Kur'anu spominje na preko 80 mjesta.

NISAB je šerijatom utvrđena količina imovine čijim sticanjem nastaje obaveza

davanja zekata. Šta to znači?( objasniti)

Zekat se, prema tome, ne daje na vrstu i količinu imovine koja ne iznosi NISAB
ili je izuzeta iz propisa o davanju zekata.
Druga stvar koju trebamo dobro zapatiti jeste to da je predmet zekata je imovina
koju vlasnik posjeduje godinu dana.

Iz ovoga se izuzima imovina koja koja služi potrebama kao što su: stan, hrana,
pokućstvo, odjeća, radni halat, radna stoka, te životne namirnice potrebne za
egzistenciju porodice.

Imetak na koji se daje zekat:

 Zlato: Kolicina nisaba u zlatu iznosi 91.6 grama. – daje se 2,5 %

 Srebro kolicina nisaba u srebru iznosi 641,5 grama. – daje se 2,5 %
 Novac: zlatni, srebreni ili papirni novac, vrijednosni papiri, itd. – daje
se 2,5 % ( nisab na novac je adekvatan nisabu zlata )
 Trgovačka roba, a to je bilo koja vrsta imetka koja je namijenjena za
trgovinu. – daje se 2,5 % ( nisab kao kod srebra )
 Stoka, kao sto su deve, goveda, ovce i koze.
 Poljoprivredni proizvodi: 10 % se daje ako se usjevi napaju prirodnim
putem ili 5% vještačkim putem.
 Način davanja Zekata

Zekat se u BiH daje samo putem IZ u BiH. Ona ima poseban nadležan
organ -Bejtu-l-Mal ( zjaednička kasa ) koji vrši prikupljanje i raspodjelu
zekata određenim kategorijama koji su propisani Kur'anskim ajetom, kao što
slijedi: "Zekat pripada samo 1siromasima i2 nevoljnicima, i 3onima koji ga
skupljaju, i 4onima čija srca treba pridobiti, i za 5otkup iz ropstva, i 6
prezaduženima, i u7 svrhe na Allahovom putu, i 8 putniku -namjerniku. Allah je
odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je." ( Kur'an, Et-Tewbe: 60).
Ove kategorije se ne mogu poništiti niti ugasiti.
O prioritetu jedne kategorije nad drugom u datom trenutku dužna je da
vodi brigu nadležna islamska vlast.

Zašto nam je važno da dajemo zekat u zajedničku kasu?

Svrha davanja zekata

S obzirom da je islam sistem života, on regulira i pitanja koja se tiču

ekonomskog aspekta. Što znači, da postojanje i pravilno funkcionisanje
institucija muslimanskog društva zahtijevaju postojanje materijalnih sredstava,
materijalne baze sa koje se može sigurno opstojati. Kur'an propisuje davanje
zekata kao društveno sredstvo za podmirivanje svih potreba društvene zajednice.
Međutim Kur'an ne ulazi u detaljniju razradu i konkretnu primjenu, nego je
Muhamed a. s. razradio misao zekata, dao joj praktičnu primjenu, odredivši
stopu doprinosa i vrstu imetka na koji se daje.
Zekat kao ibadet je obaveza prema Bogu, ali je on obaveza i prema društvu.

Koristi Zekata jesu:

 Stičemo zadovoljstvo i milost Božiju:

 Čišćenje imetka od tuđek prava (hakka);
 Pomažemo siromašne i bijedne;
 Čistimo srce od škrtosti i privikavamo se na darežljivost;
 Izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i
razvoj zajednice.

Uzvišeni Allah je propisao zekat kako bi se ljudske duše očistile od škrtosti

i pohlepe.Cilj islama nije da umanji bogatstvo nego da ukine siromaštvo.
Ako konstatujemo da je problem svih problema siromaštvo, onda nam je
rješenje u davanju zekata.
Hadž vrhunac bogobojaznosti
Obavljanje hadža je peti islamski šart, i ovaj farz u sebi objedinjuje ibadete iz svih ranijih
šarta, ali i vrhunac tih ibadeta u čovjekovom životu; hadž je vrhunac takvaluka – one najdublje
svijesti o Allahu, dž.š., i odanosti Njemu.

Etimološki, hadž označava dokazivanje, uvjeravanje, upućivanje prema Ka’bi u Mekki.

Svaki musliman obavezan je imati nijjet da će obaviti hadž, a svako ko je punoljetan pa ima
zdravstvene, materijalne i druge mogućnosti obavezan je izvršiti ovu Božiju naredbu jedanput
tokom života.
 Hadž je stroga Alahova naredba (farz) koju je svaki musliman dužan obaviti, barem
jednom u životu, ako stekne preduvjete za to. Obveza hadža nastupa čim vjernik prvi put
u životu osigura višak materijalnih sredstava dostatan za sve troškove hadža (što
podrazumijeva i da nije zadužen, te da ima osiguran stan i opskrbu za svoju obitelj dok je
odsutan). Žena, pored ovih preduvjeta, mora hodočašće obaviti sa mahremom, a to je
njen muž ili muškarac koji se njome ne može oženiti (brat, sin i sl.) Ako žena ne može
obaviti hadž sa mahremom, mora ga obaviti u skupini sa više drugih žena, nikako sama.
Obveza hadža nastupa od trenutka kada vjernik prvi put ispuni navedene preduvjete i
traje do kraja njegovog života, sve dok hadž ne obavi, čak i ako kasnije ne ispunjava neki
od preduvjeta. 

  Hadž ima tri farza: 1. Učiniti nijjet i obući ihrame – bijelu hadžijsku odjeću koju
sačinjavaju dva najjednostavnija čaršafa,
2. Jednodnevni boravak na Arefatu devetog zu-l-hidždžeta, visoravni “vrhunske
spoznaje”, koja se nalazi 20ak km udaljena od Mekke,
3. Tavafu-z-zijare – obilazak oko Ka’be poslije dolaska sa Arefata.

  Hadž ima nekoliko vadžiba: • Sa’j – žurnije hodanje između Saffe i Merve, • Boravak na
Muzdelifi “pa makar jedan časak prije zore uoči Kurban-bajrama, • Bacanje kamenčića na
Mini, • Brijanje ili podrezivanje kose nakon obavljanja glavnog tavafa, • Oproštajni tavaf,
koji se obavlja neposredno prije napuštanje Mekke...

  Hadž ima više sunneta kao što su: 1. Noćivati na Mini u toku bajramskih dana; 2.
Prenoćiti na Muzdelifi uoči Bajrama; 3. Sa Muzdelife se spustiti na Minu prije izlaska
Sunca prvi dan Bajrama; 4. Poštivati red bacanja kamenčića na Mini (prvi dan do podne a
druga dva dana poslije podne) itd.

 
Također, u Kuranu se spominje da je hadž bio naređen i prije poslanika Muhameda, i to
poslaniku Ibrahimu:  "U njemu su znamenja očita - mjesto na kojem je stajao Ibrahim
(Abraham). I onaj tko uđe u nj treba da bude siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Alaha
radi, svatko tko je u mogućnosti; a onaj tko neće da vjeruje - pa, zaista, Alah nije ovisan ni
o kome." (Ali Imran, 97.)

Također, vjernici se prije odlaska na hadž, trebaju pomiriti sa svima sa kojima su u

zavadi, te zatražiti oprost od sviju koje su na bilo koji način uvrijedili.

Ako osoba pod obvezom hadža nije u stanju da ga osobno obavi, zbog bolesti ili starosti,
dužna je pronaći zamjenika (koji se naziva bedel), koji će hadž obaviti umjesto nje. Za
zamjenika treba izabrati osobu koja je obavila hadž za sebe već jednom, i poznaje
islamske propise i odredbe o hadžu.