Danas u toku naše mukabele družili smo se sa trećim džuzom Časnog Kur'ana.

Na prvoj
stranici trećeg duža nalazi se najveličanstveniji ajet u Kur'anu, Ajetu-l-Kursijja, koji opisuje
Allaha, dž.š. kao nijedan drugi ajet. Spomenimo samo cjelinu u kojoj se kaže da Ga ne
obuzima drijemež ni san. U ajetu se mogao spomenuti samo san, ali se navodi i drijemež.
Čovjek uslijed bolesti, dugotrajne nesanice, može biti budan duže vrijeme, ali svaki čovjek
mora drijemati što dalje ukazuje na umor. Uzvišenog Gospodara ne obuzima ni drijemež, On
se ne umara, niti san i uvijek je budan. Ovdje obratimo na jednu dimenziju ovog Božijeg
stanja. Kada bismo ga ispravno shvatili naše ponašanje bi se uveliko promijenilo: ne bismo ni
pokušali uraditi ili reći nešto loše, jer On ne samo da sve vidi, već uvijek u svakom času vidi,
jer ne spava, nije umoran i budno nas prati. Zanimljivo da u ovom džuzu dominiraju ajeti koji
govore o udjeljivanju i sadaki a vidjeli smo da prethodni džuz sadrži ajet u kojem je naređen
post mjeseca ramazana. I ovim kur'anskim sljedom vidimo kako Uzvišeni Gospodar slaže
naše obaveze i dužnosti. Na kratko ćemo se ponovo vratiti na ajet koji govori o naredbi posta.
Ramazan se zanimljivo u Kur'anu spominje samo jednom a post na osam mjesta.
O vjernici! Propisan vam je post, kao što je bio propisan narodima prije vas, da biste se
Boga bojali i od grijeha klonili i čuvali.
U ovoj ajetu sadržane su tri važne stvari.
- Prvo, naređuje se vjernicima da poste ramazan. Da se radi o ramazanu proizilazi iz
ajeta koji slijede poslije ovoga.
- Drugo, u ajetu se ističe da je post bio propisan i prijašnjim narodima, sljedbenicima
ranijih objava, židovima i hrišćanima.
- Treće, u ajetu je istaknuta- a to je posebno važno – svrha posta: da čovjeka sačuva od
grijeha i da ga približi Allahu, dž.š.
Svake godine objašnjavamo ovaj ajet, ali je činjenica da uvijek otkrivamo i nešto novo
vezano za post, da uvijek otkrivamo njegove nove vrijednosti koje su nam ranije bile
nepoznate.
Post je jedna od najvažnijih islamskih ustanova. Njegovu stvarnu vrijednost i veličinu
otkrivaju samo istinski vjernici koji ga poste isključivo radi Allaha, dž.š., iz ljubavi prema
Stvoritelju svjetova i iz zahvalnosti prema Njegovim darovima kojim nas obdaruje. Onaj ko
ga ne posti, ili koji tako ne posti, ne može ni shvatiti ni dokučiti tajne posta i svu njegovu
veličinu. Ramazan je mjesec Allahove milosti. :
”Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je
Muhammed Resulullah Božiji Poslanik, uspostavljanju namaza, davanju zekata, zijaretu
Bejtullaha i postu mjeseca ramazana.”
Kada čujemo da se nešto temelji na nečemu, dobro poslušajmo ono što dolazi iza, jer
možemo sebe izvagati. Ako se islam temelji na ovih pet stvari, trebali bi sami u svojoj intimi
vidjeti gdje smo u odnosu na te sadržaje koji predstavljaju islam.
Jedanaest mjeseci u našim životima jedemo i pijemo kada poželimo, ali u mjesecu ramazanu
se odričemo toga kako bi se Allahu, dž.š., približili, kako bi nas On na taj način odgojio. Da
insan ništa ne zna o postu, osim jednog hadisi-kudsijja, dovoljno bi bilo da priželjkuje da
svaki mjesec bude upravo ramazan. Kaže Gospodar u ovom hadisi-kudsijju: ”Sva čovjekova
djela njemu pripadaju, osim posta. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem.”
Navodi se u predajama da će Allah, dž.š., svako naše djelo nagraditi od deset do sedam
hiljada. Za post se ne kaže koja je nagrada. Blago li onome koga je Allah, dž.š., počastio pa je
ispostio ramazan. Mi Allahu, dž.š., idemo sa onim što on od nas traži. Blago li se postačima,
jer je Resulullah, s.a.v.s., kazao da je zadah iz usta postača draži Allahu od mirisa miska.
Ostavljamo jelo, piće u toku dana kako bi nas Gospodar odgojio postom. Insan ne smije da
pređe u životinjsku (hajvansku) dimenziju. On se u mjesecu ramazanu gradi da bude insan, da
jelo i piće ulaze u naš organizam kada On to hoće, a ne kada strasti žele.
– Kada dođe ramazan, otvore se džennetska vrata, džehennemska (privremeno) zatvore, a
šejtani su okovani i sputani.
Ove promjene doživljavamo svake godine. To iz prostog razloga što smo, u toku ramazana,
vjernički aktivniji, privrženiji islamskom učenju i slobodniji od šejtana i njegovih đavoljih
spletki. Vjernik se odriče svojih ćejfova, jer ga je preplavila Allahova milost pošto je
oslobođen najljućeg čovječijeg neprijatelja, prokletog satane.
Odajući se Allahu i putem fizičkog podsjećanja, gladovanjem i žeđi, vjernik je u stalnom
kontaktu s Allahom, na Njega misli i Njemu se predaje. Vjernik, disciplinovanim
izvršavanjem dužnosti posta, koriguje svoje (eventualne) moralne devijacije i duhovno se
uzdiže. On time uklanja od sebe sve ono što je negativno, ružno i rđavo. Na taj način vjerni
će se očeličiti, steći korisne navike i lako ih, kao svoje običaje prihvatiti i van ramazana. Zato
Alejhisselam kaže:
Es-savmu džunnetun – da je post štit kojim se čuva i brani od zla. On će, na ovom svijetu
braniti od grijeha, a na Ahiretu od vatre i Božije kazne.
Da bi djelovanje posta bilo još efikasnije i plodonosnije, vjernik je dužan da mu pristupi
svjesno i zdušno. Mora u ramazan stupiti odlučno. Mora biti svjestan veličine ibadeta, te da
udvostruči svoj napor u pravcu svog vladanja i postupka. U tom smislu Božiji poslanik
Muhammed, a.s., kaže:
– Kada postite, suzdržavajte se bestidnog govora i srdžbe. Ako neko pokuša da te izazove i
počne vrijeđati, reci mu: Ja postim. (Kao da mu kažeš: Ja se svojim postom ne mogu spustiti
na tako niske grane da iz mojih usta, koja poste, izlaze ružne riječi. Mene post čuva od
ružniih riječi. Ti, koji ne postiš, možeš sebi dozvoliti ono što meni post ne može dozvoliti!)
Dakle, oformiti karakternu društvenu jedinku, korisnu, to je jedan od ramazanskih ciljeva, a
ne puko gladovanje. Tu leže one tajnovite, na prvi pogled nevidljive koristi posta i ramazana.
Post je odmor i za tijelo i za dušu. Znamo da je ljudski organizam kao jedan stroj koji stalno
radi. To naročito vrijedi za stomak koji neprestano funkcioniše. Zato, stomaku, kao i svakoj
mašini, potrebno je, s vremena na vrijeme, čišćenje, opravka ili remont. Da ne nabrajamo
medicinske koristi od ustezanja od jela i dijetu. Tako će post osvježiti naše zdravstveno
stanje, ojačati našu volju i duhovnost. U tom smislu, lijepo kaže Alejhisselam: Postite pa ćete
zdravi biti!
Post je dakle stub našeg vjerovanja. U postu se ogleda snaga našeg imana. Svaki musliman
osjetiće u svom srcu koliko je jači u svom uvjerenju, koliko je, posteći, postao odlučniji u
svom islamskom hodu, koliko je u svom imanu čvršći i jači. To posebno zato što je post
ibadet koji se ne vidi, ibadet za koji zna samo vjernik i Allah, dž.š. Svi drugi ibadeti
manifestiraju se vanjskim obilježjima, pokretima i slično. Tako npr. kada klanjamo mi se
gibamo, kada dajemo zekat ili sadaku, drugi vide i to znaju. Kod posta svega toga nema. Mi
ne znamo da li neko posti ili ne. To je tajna između vjernika i Stvoritelja. Zato Allah cijeni taj
naš ibadet, tu našu žrtvu koju mi podnosimo u ime Njega. Zato On kaže u jednom hadisu-
kudsijji:
– Post je moj i Ja ga nagrađujem!
Ukratko, ovo su naša, ljudska objašnjenja za post i njegove ciljeve. Međutim, činjenica je da
je Allah kur'anskim ajetom vezao naš post za takvaluk, za bogobojaznost, za našu privrženost
Allahu, dž.š. U tom smislu i rahmetli šejh Šeltut, čuveni egipatski i svjetski islamski alim,
ukazuje da nas na post treba da podstiče samo ljubav prema Allahu i u to ime treba da
usmjeravamo svoje želje kada zanijetimo da postimo.
I na kraju razmišljajmo o dvije stvari, prvo da nam je svaka godina poklonjena, a drugo je da
plemeniti ashabi nisu znali da li im je primljen ramazan, jer da su to znali, svaki od njih bi
poželio da preseli na dan bajrama. Onaj kome je ramazan primljen kod Gospodara je od
stanovnika dženneta.
Molimo Allaha, dž.š., da preko posta ojača naš iman, da budemo još tjelesno i duhovno
snažniji i spremniji, da mjesec ramazana dočekamo i ispratimo kao snažni vjernici,
nepokolebljivi u svom imanu.