AKAID

Pitanja i odgovori za stručni ispit iz akaida

1. Allah dž.š. ?
To je sveto i vlastito ime, Uzvišenog Allaha u kojeg vjerujemo i u ime
kojeg radimo, svjesni da naš život od njega potiče i svjesni da će mo se
Njemu vratiti:
Samo je On, Allah, dostojan svake slave i hvale, samo je On, dostojan da
Ga se bojimo, samo je On dostojan da se od Njega oprost traži: Nije
moguće izreći i iskazati svu slavu i hvalu koja Mu pripada.
I kada bi svi ljudi dok žive na zemlji poricali i zanemarivali Njegovo
postojanje, to ne bi umanjilo Njegovu veličinu, niti bi oslabilo Njegovu moć, niti
bi oduzelo tračak Njegove svjetlosti; niti bi zamjenilo Njegovu uzvišenost. On je
neovisan o bilo ćemu drugom, najsavršeniji je po svom biću i atributima, na
Njegovu vlast i moć ne utjeću ni zabluda zalutalog niti neznanje neznalice.

« Ima ljudi koji se bez ikakvog znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog
šejtana prkosnog, za kojeg je već određeno da će svakog onoga ko ga uzme za
zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu odvesti». (K - 22 - 3,4 )

Da postoji uzvišeni Allah mnogobrojni su dokazi i to jasni dokazi koji sami po

sebi govore o Njegovom postojanju, oni se nalaze i u samoj prirodi čovjeka.
Njegovo postojanje ne bi trebalo da bude predmet posebnog i složenog
izučavanja niti komplikovanih misaonih napora .O Allahovom postojanju čovjek
saznaje iz objave koju On šalje kao uputu, kao javni dokaz.
Mnogobrojni su ajeti u Kur'anu a.š.
« Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja Nebesa i Zemlje «. (K – 14 – 10 )
« On je obznana ljudima da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On
jedan Bog». ( K – 14-52)
Čovjek nije stvorio samog sebe niti svoju djecu niti Zemlju po kojoj hodi, niti
nebo pod kojim diše. Sa razočarenjem mora prihvatiti istinu da ništa ne biva
samo po sebi, ostaje kao jedini tvorac samo Allah dž.š.
Kur'an ističe ovaj dokaz:
« Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili? Zar su oni nebesa i
Zemlju stvorili? Ne, nego oni neće da vjeruju». (K;52- 35,36)
« Pa zašto oni ne pogledaju kosti kako su stvarene i nebo kako je uzdignuto i
planine kako su postavljene i zemlju kako je prostrta». (K;83-17,20)
Allah dž.š. čovjeka upozorava da pogleda kosmos i njegovo prostranstvo. U
njemu su mnogobrojni dokazi. Kako među nebeskim tijelima vlada sklad i red, i
kako ne odstupaju ni lijevo ni desno i drže se jedne brzine bez sudara. Dok na
zemlji vozaći i pješaci pored pameti i očiju sudaraju se.
 2. O svijetu: postojanje stvaranjem ili slučajem

Udio slučajnosti u ljudskim životima nije isključiv ali je vrlo mali. Međutim
kada se govori o stvaranju cjelokupnog, savršenog, skladnog, prostornog
svijeta, udio slučajnosti je ama-baš nikakav.
Sve je stvoreno s ciljem, s namjerom,, sve ima svoju svrhu i sve ima svoju mjeru.
A takvu moć stvaranja ima samo Allah dž.š. Tako odvijanje i trajanje naših
života počivaju na poučnim zakonima, a nikako na nekim slučajnostima.
Zar se slučajno zemlja postavila ispred sunca i to tačno na određenoj razdaljini
i zemlja koristi tačno onoliko sunčeve svjetlosti koliko joj je potrebno.
Slučajnost ne dolazi u obzir. Jer ako bi se udaljenost smanjila, na zemlji bi sve
pogorjelo, ili ako bi se udaljenost povećala zemlju bi prekrio led i život na
zemlji bi došao u pitanje. Znači ta tačno određena udaljenost između Zemlje i
Sunca ne može biti slučajnost.
Takođe i mjesec nije slučajno postavljen na tačno određenu razdaljinu , pa
koristi kao izvor svjetlosti , a ne izvor propasti. Za mjesec su vezane plima i
oseka. Nije ni slučajno ni to da nam je za život na zemlji potreban kisik koji
udišemo , a nije slučajno ni to da taj kisik proizvode biljke udišući ugljen
dioksid koji mi izdišemo. I nije mogao slučajno nastati skladan međusobni život
biljaka i životinja. Ništa se to nije moglo desiti samo od sebe. Pa bacimo pogled
na cvijet prošaran desetinama različitih boja. Nema tog kista ni ruke koja bi
mogla tako nešto stvoriti i aranžirati te boje. Slučajno nije ni postao ni najmanji
crv, a da ne govorimo o njegovim organima za varenje i nervnom aparatu tog
crva. Zar je insansko tijelo sa svim svojim organima moglo nastati slučajno.
Možemo se slučajno sresti, vidjeti, slučajno pasti, ali nemamo slučajno dva
oka , dvije ruke, dvije noge, nemamo pet ćula, organe za varenje, za disanje,
polne organe itd. Sve je to plod Allahovog stvaranja, Allahovog sveznanja,
svemoći, jer Allah sve s mjerom stvara. Ni najobičnija stvar kojom se ljudi
koriste na dunjaluku ne može nastati slučajno niti sama od sebe. Zar je moguće
da slučajno konac sam uđe u iglu i slučajno se sam provlači kroz platno i
slučajno sve uradi i nastane odijelo. Ne i za te obične dunjalučke stvari koje
ljudi koriste postoje majstori.

3. Filozofi i naučnici o vjerovanju u Boga dž.š.

Spoznaja Allaha dž.š. snažno je prisutna unutar svake ljudske prirode. Allahovo
časno ime je prisutno u svakom jeziku. Razlike među ljudima i jezicima ne mogu
da odvrate srce i misao od jedinstvene Istine. Kad se govori o spoznaji
Gospodara svjetova ta spoznaja neće biti potpuna niti će se postići na ispravan
način, niti će biti zaštičena od zablude, niti izolirana od interesa sve dok je ne
prihvatimo čistu sa njenog izvora tj. objave. Znači pored toga što čovjek do
spoznje može doći posmatranjem svega stvorenog oko sebe, mora prihvatiti
objavu od Svemogućeg i na taj način će upotpuniti svoju spoznaju o Gospodaru
svjetova. Ali ni oni do kojih nisu doprle ranije objave, a iKur'an, nisu sustezali
svoje umove da samostalno razmišljaju o Uzvišenom Bogu. Tako stari filozofi
boga nazivaju: stvaralac, Vrhovni um, Nužna egzistencija, Uzrok uzroka i
drugim imenima za koje su smatrali da Mu odgovaraju. Savremeni učenjaci
imaju predođbu o Bogu u kojoj je istina odjenuta zabludom, to je zato što razum
na njihovom putu nije pratila Nebeska uputa.
Heršel, filozof 18 – og stoljeća kaže:
« Kada god se naučno polje proširi poveća se i broj dokaza postojanja
apsolutne moćne stvaralačke mudrosti. Geolozi , Astronomi, Fizičari i
matematičari svojim zalaganjem i istraživačkim radom pružaju potrebni
materijal za podizanje nauke kao hrama u kojem se veliča « Riječ Božija «.
Platon, Sokratov učenik zabilježio je njegovu sljedeću misao « Ovaj nam
mislilac ukazuje na pravac u kojem se ništa ne ostavlja slučajnosti : Svaki dio
puta usmjeren je ka jednon određenom cilju, taj cilj je usmjeren višem od sebe.
Na taj način se stiže do krajnjeg cilja, Jednog, Jedinstvenog «. Kant Laplas
stišava buru onih koji poriću Boga pa navodi: « Stvaralačka Moć, je savršeno
precizno odredila veličinu tijela koja postoje u sunčevom sistemu kao i njihovu
među – udaljenost. Utvrdila im je prečnike odredila putanje i uredila kretanje
po prostim ali mudrim zakonima. Odredila je tok trajanja obilaska planeta oko
Sunca, kao i satelita oko planeta, i to do u detalje, najpreciznijim proračunom
jer ovaj sistem traje i odvija se voljom božijom i nemože se tu podkrasti nikakva
greška. Ovaj sistem je zasnovan na proračunima čiju preciznost ljudski um nije
u stanju pojmiti, isto što nije u stanju dokučiti bng nezgoda koje bi se mogle
dogoditi ali se nedogađaju». U jednom isječku Ajnštajnovog citata on kaže: «
Nauka bez vjere hramlje poput šepavca, a vjera bez nauke pipa i tapka poput
slijepca «. Zar ima išta ljepše od susreta velikih umova i Kur'ana koji kaže «
Allaha se boje učeni i znani robovi njegovi « (K 35-28 )
4) O nevjerovanju

Pored toga što je sve postojeće krcato dokazima o postojanju Allaha dz.š., svijet
je pun onih koji poriču Istinu i nevjeruju u Boga, kao što reće Lord Kelvin
Engleski učenjak: « Za čovjeka je nemoguće da prikaže nastanak života i
njegovo odvijanje bez jedne apsolutne stvaralačke moći. Čvrsto sam ubijeđen, iz
dubine duše, da neki mislioci u svojim filozofskim istraživanjima života,
pretjerano čvrsto žmire pred neoborivim dokazima koji leže u redu ovog
kosmosa. U svemu što nas okružuje imamo neoborive dokaze, čvrste argumente,
o postojanju savršeno uređenog sistema. Ovi nas argumenti na prirodan način,
upučuju na djelovanje samostalne Volje, i uče nas da sve što postoji upučuje nas
na jednog jedinstvenog stvoritelja». Imami Gazalija u « Ihju –ilmmuddinu «
veli: « Najočitija najjasnija riječ je Allah Uzvišeni. To traži da se od svih bića
prvo Njega spozna i da On bude najlakši za umove. Ali to je sasvim suprotno.
Kažemo da je On najjasnije i najočitije Biće u smislu da ga možemo pojmiti
samo putem primjera «. Npr. kad gledamo nekog da šije ili piše za nas on je u
tom momentu bez sumnje živ. U tom momentu mi ne vidimo i ne znamo više ni
jednu njegovu sposobnost niti osobinu. Jedini dokaz koji upućuje na pomenutog
je rad njegovih ruku koje pokazuju da je on očevidno i jasno biće. A šta onda da
čovjek kaže za postojanje Allaha dž.š., čijem dokazom o postojanju nije uopće
moguće izbrojati. Prvi svjedok njegovog postojanja smo sami mi, naša tijela,
naša svojstva, promjena naših stanja, promjene u našim srcima, i svi položaji u
kojima se nalazimo pri kretanju ili mirovanju. Najočitiji u našem znanju, smo mi
sami, zatim ono što osjetimo putem pet čula, pa ono što svojim umom shvatimo i
spoznamo – kako nam onda uopće može biti umjesno da sve što postoji unutar
nas i van nas svjedoči njega, i njegovu veličinu i uzvišenost. Njegova uzvišena
pojava je i suviše očita, da umovi ostaju zbunjeni i zapanjeni, nemoćni da Ga
spoznaju! Gazalija objašnjava uzrok te nemoći: To što naši umovi nisu u stanju
da ga pojme je iz dva razloga: 1. skrivenost Njaga samog, i nespoznatljivost
Njega, ali ne i skrivenost Njegovih primjera. 2. Nemoguće Ga je objaniti .
Primjer slijepog miša. Slijepi miš ne vidi danju a vidi noću ne zbog toga što je
dan skriven nego što je i toliko i suviše, očevidan, pojavan, a vid miša je slab.
Snaga svjetlosti i slabost vida šišmiša uzroci su da on ne vidi. Kad se svjetlost
pomiješa s tamom tj. oslabi njena snaga onda šišmiš vidi. Isto tako naši umovi
su slabi a ljepota Božije sveprisutnosti, u svom vječnom sjaju i blistavosti do
krepost uključuje i obuhvata sve... tako da ni jedan jedini atom svega što je On
stvorio na nebesima i na zemlji nije izuzeto od njegove pojavnosti. Njegova
pojavnost postaje uzrokom njegove skrivenosti. Uzvišen je onaj koji se gubi u
blještavilu sopstvenog svjetla i svojom pojavom se skriva od pogleda i spoznaje.
To ne treba da začuđuje. Stvari se upoznaju po suprotnostima, a Njegovo
postojanje je toliko sveobuhvatno da Mu nema suprotnosti. Znači njegova
pojavnost je uzrok njegove skrivenosti, u čemu leži uzrok nemoći da Ga ljudski
um spozna.

5) Svojstva Allaha dž.š.

Do spoznaje da postoji Uzvišeni Allah dž.š. dolazimo posmatrajući sve oko nas.
Znakove i ajete Allahovog postojanja također nalazimo i u samim nama.
Međutim Allaha dz.š. takođe vjerujemo pomoću svojstava ili sifata kojima se On
opisao u Kur'anu. ( sifati – zatije, lična svojstva )

1. Vudžud – Bog ima i postoji

Naš razum kojim nas je obdario Allah dž.š. upućuje nas na uvjerenje da postoji najviše
biće. Nemože se ni zamisliti da smo mi i sve što nas okružuje nastali slučajno. Allah u
Kur'anu kaže :» Stvaranje nebesa i zemlje, smjena dana i noči, lađa koja morem plovi s
korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju

nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova,

oblaci koji između neba i zemlje lebde, doista su dokazi ta one koji pameti imaju «.(K ;
2 – 164 )

2. Vahdanijet – jedan je jedini

Zaista je Allah jedan, On nema saućesnika. On je jedinstven u svemu, nema saučesnika
u stvaranju ni u Svom upravljanju. « Samo On stvara i upravlja ! Uzvišen neka je Allah
gospodar svjetova «. ( El-e'araf 54 )

3. Kidem – Bog je oduvijek jer nije postao

Allahu nije ništa predhodilo, i On je bez početka.
« On je prvi i posljednji « ( El-hadid – 3 ) « Onaj koji je prvi nema prije sebe
nikoga i ništa « ( Kur'an )

4. Beka – Bog je zauvijek jer ga neće nestati

« Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti
«. ( Errahman 26,27 )

5. Muhalefetun lil – havadisi – Bog nije nićemu sličan.

« Ništa nije kao On! On sve ćuje i sve vidi ( Eš-šuara- 11 )
Allah ne lići ni jednom svom stvorenju ni po svom Zatu, ni po Svom Biću, ni
djelima, ni imenima, ni svojstvima, ni po svojim pravima.

6. Kijammu bi nefsihi – Bog sam o Sebi opstoji

Allah dž.š. je potpuno neovisan od bilo koga i bilo ćega, dok je sve ostalo ovisno o
Njemu. Allah dž.š. kaže:
« O ljudi vi ste siromasi i vi trebate Allaha, a Allah ne neovisan i hvale dostojan ».
( Fatir – 15 ) Sifati – subutije – savršenstvo
7. Hajat – Bog živi vjećnim životom
Allah dž.š je vjećno Živi, ne umire, kao što kaže:
« Ti se pouzdaj u živog, koji neće umrijeti, i velićaj Ga i hvali «.
On Allah je živi, nemože Ga smrt zateći, ne obuzima Ga ni drijemež ni san, da nije tako
poremetila bi se ravnoteža u kosmosu. On je taj koji sve održava.
8. Ilm – Bog sve zna – On je El-alim sveznajući
Allahovo znanje je sveobuhvatno, Njemu ne predhodi neznanje niti se u tom znanju
može pojaviti zaborav...» Allah znanjem svojim sve obuhvata « ( Et-talak 12 )
9. Sem i Besar – Allah sve čuje i vidi
On kaže u Kur'anu:
« Njegov vid i sluh ne sliće svojstvima Njegovih stvorenja «. ( El-Hadž 75 )
10. Kudret – Bog je Svemoćan
Nema ništa što je Allah nemoćan da ućini. Allah Uzvišeni je moćan da ućini ono što
hoće...» I zaista kad nešto On hoće samo za to On rekne: « Budi! – i ono biva.
Njemu ništa nije teško i ništa Mu nije nemoguće ućiniti...On uistinu sve zna i sve može.
( Fatir 82 )
10. Iradet – Bog sve svojim voljom ćini
I biva samo ono što On hoće. Uzvišeni Allah je moćan da uradu sve što želi. Stoga On
kaže «...A da je Allah htio, oni se nebi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi
«.
Ako Allah dž.š. želi neku stvar, stvorit će je mimo volje svih Svojih stvorenja, a ako je
On ne želi, ni sva stvorenja neće biti u stanju da je ućine.
11. Kellam – bog govori svojim božanskim govorom
Allah je govorio s nekim od svojih poslanika, s Musaom na Sinaju, s Muhammedom na
Mirađu.
12. Tekvim – bog sve stvara održava i rastvara
On je El-Halik – Stvoritelj, Allah dž.š. kaže:
« Allah je stvoritelj svega i On upravlja svim «.
Allah dž.š. ima svojstva ćiji broj samo On zna. Neka od onih koja nisu ovdje
spomenuta su: el-emel – prvi, el-hakim – Mudri,
« On je bog i na nebu i na zemlji , On je Mudri i Sveznajući.
Er-Rezak onaj koji daje neizmjernu opskrbu: Kada su mušrici rekli Muhammedu
a.s.:»Reci nam o porijeklu tvog Gospodara, tada je objavljeno:
Reci- On je Allah-Jedan!
Allah je utočište svakome
Nije rodio i rođen nije,
I niko Mu ravan nije.
Posljednji
Bog je svemu neophodan-potreban.
Kada graditelji naprave zgradu sa završetkom radova na njoj više inžinjeri i graditelji
nisu neophodni za postojanje te zgrade.
Svijetu, da bi postao, bio je potreban njegov Gospodar, a i da bi dalje on mogao
opstojati i održavati se neophodan mu je njegov Gospodar Allah.
Allah dž.š. je Sebe opisao sa mnogo atributa. Njegovu suštinu je suviše teško shvatiti na
način na koji shvaćamo obične stvari.
Čovjek nije u stanju da shvati bitmaterijalnog svijeta u kojem živi, pa kako da shvati
ono nevidljivo-duhovno što leži iza tog materijalnog.
Kad se kaže da Allah sve čuje ,to ne znači ušima poput naših ušiju, i vid poput našeg
vida itd.
Svojstva stvorenja ne mogu se pripisati Stvoritelju Allahu dž.š. On nije poput stvorenja.
Najbolje je prihvatiti ajete i hadise koji sadrže opis Allaha dž.š. bez komentara.
6. Allahova dž.š. jedinost (tevhid)
Musliman vjernik vjeruje u Allaha dž.š. da je On jedan, da nema drugog božanstva
osim Njegovog da je On Vladar i Gospodar svega, vjeruje u Njegovo savršenstvo i u
Njegovu svemoć. U suri (Hašr 53 ajet) Allah dž.š. kaže:»On je Allah-nema drugog Boga
osim Njega. On je poznavalac vidljivog i nevidljivog svijeta, On je Milostiv, Samilosni!
On je Allah-nema drugog Boga osim njega ,Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostatka,
Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, Hvaljen
neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah,
Tvorac. Onaj koji iz ničeg stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.
Njega hvale oni na Nebesima i Zemlji On je Silni i Mudri»
Vjerovanje u Allaha obuhvata tri pravca:
a) Tevhid rububijje- vjerovanje da je samo Allah Tvorac i Gospodar
svega.U ovu vrstu tevhida spada i vjerovanje u kader, zatim da samo Allah
propisuje zakone(šerijat) i da jedino On šalje poslanike.Da bi nam bilo ispravno
vjerovanje nije dovoljno da vjerujemo samo ovu vrstu tevhida. I mušrici su
vjerovali u ovu vrstu tevhida ali to nije bilo dovoljno da budu muslimani.
b) Tevhid uluhijje- znaći upućivanje svih vrsta ibadeta samo Njemu Allahu
dž.š.Po ovoj vrsti tevhida razlikuju se monoteisti od mušrika.Oni koji istinski
obožavaju samo Allaha od onih koji mimo Allaha obožavaju i druge.Tevhid
uluhijje bio je temelj i suština, pozivanja Allahu,svih Allahovih poslanika.
c) Tevhid el-esmai ves-sifat- vjerovanje da samo Njemu pripadaju imaena i
atributi savršenstva.
Da postoji više Bogova njihova volja se ne bi uvijek podudarala i naravno došlo bi do
poremećaja i nesuglasica.Uzvišeni Allah dž.š. u Kur¨anu kaže:»Da Zemljom i Nebesima
upravljau drugi bogovi,poremetili bi se.»(K;21:22)
7. O stvaranju Isa a.s.
Nema veće izmišljotine od one kojom se Isa sin Merjemin smatara Bogom ovoga svijeta
ili subožanstvom Allahu.To je bježanje od istine i predstavlja veliku zabludu.Allah dž.š.
u Kur¨anu kaže:»Bog je Mesih sin Merjemin!(K;5-72)
Isa a.s. je bio čovjek koji jede ,pije i imao je ostale fiziološke potrebe pa kako mu onda
poreći ljudske osobine i pripisati nešto više od njih?(El-Maide 75)
Mesih sin Merjemin je samo poslanik-i prije njega su dolazili i odlazili poslanici-a
majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli.»
Isa a.s. i njegova majka su bili ponizni i pokorni Allahu u njegovom okrilju i šutke
potvrđivali,slušajući veliku istinu:»Reci-ko može spriječiti Allaha da ako hoće uništi
Mesiha sina Merjemina,i njegovu majku, i sve one koji su na zemlji?...(El-Maide 17)
Da je on bio Allahov rob kao i ostali ljudi on će to potvrditi na sudnjem danu i na taj
način će opovrgnuti sve ono što su fanatici svojim preuveličavanjem o njemu rekli :» Ja
sam im govorio samo ono što si mi Ti naredio: klanjajte se Allahu i mome i svome
Gospodaru...»(El-Maide117)
Na takvu laž navuko ih je to što je Isa a.s. rođen samo od majke.
Allah je poslao meleka i u nju udahnuo ruh. Još jedna velika laž je i to da su ga
razapeli.Allah dž.š. to negira.
Čista je glupost smatrati neko od stvorenja Allahovih ,subožanstvom Allahu dž.š. samo
zato što mu je ukazana veća čast, kao što je to slučaj sa Isaom a.s.
8. Razumijevanje vjere kod običnih ljudi i kod naučnika
«Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj
Gospodar tvoj je najplemenitiji koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome
što on ne zna»
Prve riječi posljednje Allahove objave su počele upravo ovako. Što hoće reći da
je dužnost svakog čovjeka da uči da se trudi i da stiče znanje u ime svoga
Gospodara.
Svrha življenja na dunjaluku jeste spoznaja Uzvišenog Allaha, robovanja samo
njemu i postizanje Njegovog zadovoljstva. Allah dž.š. je čovjeka obdario
razumom, dao mu objavu – uputu, i naredio mu da se trudi. Insanu koji je
obdaren razumom nije potrebno baš neko veliko znanje da bi došao do
spoznaje. Dovoljno mu je da prihvati Allahovu objavu, da se potrudi da je što
bolje upozna, da bude principijelan u njenoj primjeni i prakticiranju i da u tome
ustraje. Nekima od insana Allah je dao tu sposobnost uma da otkriju neke od
njegovih zakona, koji vladaju u prirodi i da budu od koristi ljudskoj zajednici.
Mnogi fizičari, hemičari, matematičari, astronomi, astrolozi itd., lakše mogu
doći do spoznaje, ali znatan broj njih pored svog saznanja nijekali su i
odbacivali Allaha dž.š.
Naučnik vjernik i običan čovjek vjernik isto razumijevaju vjeru, boje se svog
Stvoritelja i rade sve u skladu sa svojim mogućnostima (« Allah ne zadužuje
nikoga iznad svojih mogućnosti «), čine jednu zajednicu zdravu i prosperitetnu
na ovom i na onom svijetu.
Naučnik vjernik zahvalan je svom Gospodaru, kao i običan čovjek vjernik. Oba
se trude da ispunjavaju svoj emanet.
Naučnik nevjernik i obićan čovjek nevjernik isti su samo u odbacivanju
pokornosti Allahu, u svemu ostalom su razlićiti jer je bezbroj puteva zablude a
samo je jedan « siratel – mustekim «.
Naučnik nevjernik i običan čovjek nevjernik nezahvalni su gospodaru, ne osjećaju
nikakvu obavezu prema njemu, oni vide samo dunjaluk i kupe naivce ovog prolaznog
svijeta. Nema dakle suštinske razlike između naučnika i običnog čovjeka. Razlika
postoji između vjernika i nevjernika. Musliman naučnik će biti odgovorniji na sudnjem
danu ako svoje znanje ne bude koristio za dobrobit vjere. Danas mnogi naučnici imaju
jasne dokaze sa naučne strane u Kur'anu časnom o tome ko im je stvoritelj pa ipak
okreću glavu od istine.

9. Savršenstvo Uzvišenog Allaha dž.š.

U savršenstvo Uzvišenog Allaha dž.š. spada njegova moć, njegova volja,

njegova mudrost, njegovo znanje, njegov sluh i vid i njegov govor.
Moć – Samo On, Allah ima neograničenu moć, a odraz te njegove neograničene
moći je cio svijet, sve pokretno i nepokretno na njemu. Najkraći put da se dođe
do istine o Allahovoj moći je pogledati svijet u cjelosti od zemlje do neba. Cijeli
svijet je djelo najuzvišenije moći, i sve što se u njemu događa, događa se pod
nadzorom i kontrolom te moći «...i Allaha ne može onemogućiti ni jedna stvar,
na nebu ni na zemlji. Zaista On sve zna i sve može «. ( K – 35 – 34 )
Volja – Allah dž.š. je svo stvaranje koja stvara i koja je stvorio, koja je
rasporedio i koja raspoređuje u svijetu oblikovao onako kak je On htio, dao im
karakteristike kakve je htio, i dao da se pojave u vremenu koje je On odabrao i
nikoga ni na što od svega ovoga nije primorao. Mnogostruki oblici svega što
postoji na zemlji i nebesima također su odraz njegove slobodne volje. «
Gospodar tvoj radi, zaista, ono što želi « ( K 11 – 107 )
« Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira.
« Oni nemaju pravo da biraju « ( K – 28- 68 )
Mudrost – Jasno nam je da sveobuhvatna moć i volja uzvišenog Bića radi šta
hoće i kako hoće i da ništa nije slučajno. Cio kosmos podčinjen je mudro,
precizno satkano, mreži uzroka i posljedica te postojanih, konstantnih,
usklađenih, savršenih zakona u kojima nema nikakvih poremećaja i odstupanja
pa makar im se svi ljudi skupa opirali. « On je silni i Mudri «
Znanje – Allah dž.š. sve zna i njegovom znanju ne predhodi neznanje, niti on
zaboravlja. Njegovo znanje obuhvata ono što je ranije bilo, ono što se dešava i
ono što će se desiti. Allahovo znanje obuhvata vidljivo i nevidljivo, ono što je
bilo na nebesima i na zemlji, što se nalazi na dunjaluku i na ahiretu,
« samo On zna kad će smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvijetnih
čaški svojih i ni jedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to nezna « (K – 41- 47 )
Od svog neizmjernog znanja Allah dž.š. je dao samo jedan traćak tačke tj. vrlo
malo insanima.
« U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i zemlju stvorio, zatim se nad
Aršom uzvisio. On zna šta u zemlju ulazi a šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta
se prema njemu diže, On je s vam gdje god bili i sve što radite Allah vidi.
Njegova je vlast na nebesima i na zemlji i Allahu će se sve vratiti. On uvodi noć
u dan i dan u noć, On zna svačije misli «. ( K- 57 - 4 –6 )
Sluh i vid – Svaki razgovor među ljudima, svaka riječ koju upotrijebe ljudi pri
tome, stiže do Allaha dž.š. prije nego do bilo čega drugog.
Slušanje jedne stvari ne ometa Mu slušanje svih drugih. Ne promiće Mu ni
najtiši glas u najjačoj buci, niti mu je nerazumljiv bilo koji od tolikog broja
različitih jezika. « Tajne nebesa i zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako
On sve čuje!! Oni nemaju drugog zaštitnika osim njega, a On neuzima nikoga u
odlukama svojim kao ortaka. ( k – 17 – 26 )
Isto onako kao Allah dž.š. sve čuje, On isto tako i sve vidi. On svojim vidom vidi
i u najdubljoj tmini, i On vidi sve postojeće odjednom. Njemu nije potrebno
svjetlo da bi vidio ono što je ljudskom oku nevidljivo.
Govor – Govor je sredstvo kojim izjavljujemo i saopćavamo svoja saznanja, poruke,
želje i objašnjenja. Allah dž.š. bez sumnje ima svoj način govora. On je izdao
naređenja hiljadama i hiljadama meleka da izvršavaju svoje dužnosti širom svijeta. Po
svom sadašnjem Allahovo znanje je bezgranično kao što su, po svom smislu,
bezgranične i riječi koje ukazuju na to njegovo znanje. « reci: Kada bi more bilo
mastilo da se ispišu rijeći Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijeći gospodara
moga, pa i kad bi se pomogli još jednim sličnim «. ( K – 18 – 109 )
Moramo znati i to da izrazi Allahovog govora nisu oni koji tvore govorni organi,
usne ,jezik, grlo, zubi. To je slućaj kod čovjeka, ali kod našeg Gospodara nije.

10. Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Vjerovanje u Allahovo određenje je sastavni dio vjerovanja u Allaha dž.š. Sve što se na
horizontu života događa – dobro, zlo, nesreća, nadanja, žalosti, radosti, sve je
obuhvaćeno Allahovim znanjem do u brojku do u sitnicu.
« Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na zemlji na na nebesima, ni koliko trun
jedan, i nepostoji ništa ni manje ni veće od toga, što nije u knjizi jasnoj». ( K 10 – 16 )
Na stranicama pomenute knjige ispisani su redovi određenja, poznati izhodi stvari,
posljedice sreća ili nesreća, ali mi o tome ne možemo znati ništa. To nam nije omogućio
Uzvišeni Allah. To je gajb knjiga koju je Gospodar uklonio od očiju stvorenja i samo se
s vremena na vrijeme otkrivaju njegove gotove stranice.
Kada i kader – sa stanovišta života i njegovim odvijanjem povezan je sa dvije
vrste određenja. Postoje stvari u kojima smo mi predodređeni, to su stvari koje
se tiču apsolutne nepromjenljive volje Uzvišenog Allaha dž.š. Oštroumnost ,
slaboumnost, ljepota, ružnoća, smirenost, plahovitost, tjelesna visina, vrijeme i
mjesto rađanja, mjesto življenja, roditelji od kojih potiču nasljednje osobine i
sklonosti, zdravlje i bolest, oskudica, blagostanje i slično tome ne zavisi od
samog čovjeka. Prsti sudbine su ti koji djeluju javno i tajno i usmjeravaju život
onako kako želi Gospodar života.
« Allahu nije ništa tajno ni na zemlji ni na nebu! On vas oblikuje u maternicama kako
On hoće. Nema boga osim njega silnog i mudrog «. ( K – 3 – 5,6 ) Ima mnogo
raznovrsnih situacija gdje se čovjek predaje sudbini i predaje božijoj volji, što mu pruža
ćvrstinu, snagu, otpornost i izdržljivost, i u jegovim ušima odzvanja eho božijih rijeći «
Reci: Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je gospodar naš! I neka se
mu'mini samo u Allaha pouzdaju «, ( K- 9 – 51 ) također postoji i naša slobodna
promjenjljiva volja . prilikom obavljanja naših svakodnevnim poslova mi osjećamo da
imamo svoju slobodnu volju. Nešto možemo uraditi, a nešto nećemo, nešto nam se sviđa
a nešto nesviđa itd. U Kur'anu Allah dž.š. naglašava slobodu ljudske volje: « I reci:
Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka nevjeruje «.
( K – 18 – 29 )
« Allah u zabludi ostavlja koga hoće, a On pravi put ukazuje onome kome hoće
»! ( K – 25 – 8 ) « A mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa imali koga
ko bi pouku primio ? « ( K – 54 – 17 )
To što Bog nekoga ostavlja u zabludi znači da je dotična osoba već dala
prednost zabludi i griješenju nad pravim putem, pa ga je Allah i ostavio u
njegovoj nakani. « Onog koji se suprostavi Poslaniku a poznat mu je pravi put, i
koji pođe putem koji nje put mu'mina, pustit ćemo da čini što hoće, i bacit ćemo
ga u džehennem «. Allah upučuje one koji Mu se obrate, a neće uputiti onog koji
je ogrezao u grijehu. ( K – 4 – 115 )

11. Apsolutna volja i djelimična ljudska volja

 Muslimani se razilaze po pitanju Kadera . Džebrije kažu :”Allah je prisilio
Svoje robove da govore i djeluju bez toga da u tome imaju udjela “, i kažu :”da
je njihov govor i ponašanje kao što je postojanje nečeg neživog.”1 Kaderije kažu
: “ Sve ono što dolazi od robova neposredni je proizvod njihove volje i
namjere , i da se to dešava njihovim izborom , i da to nije vezano za Allahovu
volju i odredbu.” Ispravan stav je , da je djelo rezultat dviju odredbi – Allahove
i čovjekove.Svaki ljudski postupak je Allahovom voljom i odredbom , ali čovjek
ima pravo izbora .2 Ovo je srednji put i to zastupa ehli sunnet vel džema’at.

12. Iman i Islam

Riječ iman znači pristanak , priznanje srca , dok riječ islam znači predanost, što
se odnosi na djelovanje , rad , praksu. U Kur’anu i u hadisu riječi mu’min i
musliman naizmjenično se upotrebljavaju. “Neki beduini govore :”Mi
vjerujemo!”. Reci :”Vi ne vjerujete , ali recite:”Mi se pokoravamo !” , jer u
vaša srca prava vjera nije još ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete
slušali , On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša. Allah zaista
prašta i samilostan je.” ( Hudžurat , 14.)
Značenje vjerovanja koje je ušlo u srce čini se vidljivim u sljedećem
ajetu:”Pravi su vjernici samo oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika i
poslije više ne sumnjaju ,i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima
svojim. Oni su iskreni.” ( Hudžurat , 15.)
U prvom ajetu iman je prvi stupanj islama , a u drugom ajetu , iman se
usavršava i pokazuje posljednji stupanj vjere , ušao je u dubine srca i donio
traženu promjenu.
Isti je slučaj s upotrebom riječi islam.Na prvom stupnju to je spremnost na
poslušnost Bogu dž.š. kao što se navodi u suri Hudžurat , 14. , s druge strane ,
na posljednjem stupnju je unutarnja , srčana predanost , prema ajetu:”A nije
tako! Onoga koji se bude Allahu pokoravao i usto dobra djela činio – toga čeka
nagrada kod Gospodara njegova. Takvi se neče ničega bojati i ni za čim neće
tugovati.”( Bekare, 112.) Čovjek koji je na početku i čovjek koji je postigao cilj ,
usprkos svim razlikama među njima – obojica se zovu mu’mini ili muslimani ,
jer su obojica na istom putu .
Neki islamski autori ( npr. Mevdudi) prave razliku između mu’mina i muslimana
smatrajući da je musliman čovjek koji , nakon što je u svome srcu prihvatio
vjeru , nastavlja svoju vjeru usavršavati djelima , kojima je zadovoljan Allah
dž.š.3
13. Iman i djela
Iman se ne odvaja od djela , jer je djelo neposredni rezultat i plod imana. Ono
je njegova vanjština i znak s kojim se pojavljuje pred ljudima. Zato je Allah
1
Muhammed el- Gazali , Knjiga četrdeset osnova vjere , Sarajevo , 2000. god. , str. 13.-14.
2
Ibid , str. 14.
3
Muhammed Ali , Islamsko vjerovanje , prevod Husejn Smajić , Sarajevo , 1995.
dž.š. poistovjetio iman s dobrim djelima: “Pravi vjernici su samo oni čija se
srca strahom ispune kad se Allah spomene , a kad im se riječi Njegove kazuju ,
vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju , oni koji
molitvu obavljaju , i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su zaista
pravi vjernici.”( El-Enfal, 2.-4.)4
14. Učenje o grijehu i pitanje imana i grijeha
Ehli sunnetski učenjaci se slažu da činjenje harama bez poricanja njegove
zabrane i ostavljanje vadžiba bez poricanja njegove obaveznosti i bez
omalovažavanja izlaže počinioca ahiretskoj kazni , ali ga to ne izvodi iz vjere ,
niti je uzrok vječnom boravku u vatri.5
15. O vjerovjesništvu i Objavi
Allah je poslao Poslanike i potpomogao ih mu’džizama. Oni su Njegovi glasnici
stvorenjima. Objava im dolazi preko meleka i oni govore onako kako im je
objavljeno , a ne po hiru svome. Poslao je Vjerovjesnika , nepismenog Kurejšiju
, Muhammeda s.a.v.s. svim Arapima i nearapima, džinima i ljudima . Učinio ga
je prvakom čovječanstva. Svojim Vjerozakonom je dokinuo prijašnje
vjerozakone. Zadužio je stvorenja da vjeruju u sve s čim je došao.6
16. Mu’džize Allahovih dž.š. poslanika , njihova važnost i vrste
Vrhunski cilj koji stoji pred Božijim Poslanicima jest moralna i duhovna
obnova. Mu’džize imaju svoje mjesto u Božijem planu , nešto veliko i izvan
ljudske moći poimanja djeluje sada i uvjek ponovo da bi pokazalo kako je izvor
Objave , Istine , natprirodan , sam Bog. Mu’džize se pokazuju i zbog toga da bi
bile potvrda poslaničke misije. Najveća mu’džiza je Kur’an. Postoji dvije vrste
mu’džiza: razumske ( aklijje ) i osjetilne ( hisjje) .7
17. Poslanstvo Muhammeda , a.s.
Realističko ljudsko ponašanje je najbitnija karakteristika Muhammedove ,
s.a.v.s. , ličnosti. U tim granicama je uvijek ostajao osim kada je primao
Objavu . Njegova ličnost predstavlja savršeni sklad između : materije i duha ,
duše i tijela , vrlina i znanja , htijenja i mogućnosti itd. Njegova veličina je u
tome što je znao , inspirisan Kur’anom , da Božije riječi najprikladnije primjeni
.
U tome uravnoteživanju , jedinstvu i usklađivanju leže osnovne karakteristike
Muhammedove , a.s. , ličnosti , njegova djela i puta .
Oko 22 godine Muhammed , a.s. , je u svakidašnjem životu primjenjivao učenje
Islama , udarajući temelje novom islamskom društvu i otvarajući novu epohu u
razvoju ljudske misli. Ova primjena je za nas veoma važna , manje kao gotovo
riješenje , a mnogo više kao način primjene . Tako su je i shvatili ashabi i prvi
veliki mudžtehidi .

4
Ali Tantavi , Opći prikaz islamske vjere, prevod Ljevaković Enes i Husić Irahim, str. 38.
5
Ibid , str. 39.
6
Muhammed el- Gazali , Ibid , str. 21. – 22.
7
Vidi više Islamsko vjerovanje, str. 97. – 99.
Kad se govori o Muhammedu , a.s. , kao uzoru , onda se mora misliti na uzor u
primjeni Islama , koji je živ i dinamičan , i čija primjena se nikada ne smije
zatvarati u određene forme i na uzor u moralno etičkom pogledu . Za nas je
važan metod , taktika i srategija kojom se služio Poslanik .
18. Učenje o vječnosti

19. Predznaci Sudnjega dana

Postoje mali i veliki predznaci. Mali predznaci su : eksploatacija ruda od strane
nevjernika , govor zvijeri i neorganskih tvari , razgolićenost žena , žene
oponašaju muškarce i obratno , pijenje alkohola i povećanje zinaluka itd.
Veliki predznaci su : izlazak Sunca sa zapada , dim , dabbetul –erd , Je’džudž i
Me’džudž, dolazak Isa – a a.s. , tri pomraćenja , vatra . 8

20. Proživljenje i Sudnji dan

Svaki mejjit će biti proživljen u duševnom stanju u kojem je i umro i smatraće da od
časa smrti nije prošlo više od jednog ili više časova. Misliće da su još uvijek na
Dunjaluku , međutim , jezovitost situacije će prekinuti svaku vezu među njima.Svako će
se samo o sebi brinuti. Zatim će Gospodar narediti da se dođe do Džehennema pa će
zločinci biti izvedeni i odstranjeni . Nemoćni i slabi će od svojih vođa pomoć tražiti. A
ovi će od sebe svaku odgovornost odstraniti i svaliti je na njih. Stajanje radi polaganja
računa je neophodno. Biće postavljena mizan – vaga. Svjedoci će biti : vjrovjesnici ,
meleki , suhufi u kojima su podaci zapisani , priznanje griješnika i svjedočenje dijelova
tijela. Sudija će biti Gospodar svih svijetova.9

21.Šefaat

 Šefaat je zauzimanje poslanika i dobrih vijernika na sudnjem danu za one koji

budu imali više dobrih dijela od loših uz Allahovu dž.š. dozvolu. Allah dž.š. u
Kur'anu kaže:

« Ko se može pred Njim zauzeti bez dopuštenja Njegova» ( Al-Bekare 255)

 Na mahšeru najveć šefaatdžija bit će Muhammed a.s.  

22.Svjetlo imana-ruknovi (imanski šarti)

8
Vidi više , Jednoća Stvoritalja , str. 231. – 242.
-Prvi stup i temelj imana jeste vjerovanje u Allaha. Vjerovanje jeste potvrda
mumina da postoji Onaj koji sve upravlja Koji je stvorio sve nakon što ništa nije
bilo. Stvorio je čovjeka od kapi sjemena koja se ubaci. Onaj koji je čovjeku dao
najljepši oblik i Koji će ga ponovo proživjeti.

«O ljudi obožavaj te Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one prije vas, da
biste se kazne sačuvali»(2:21)

 -Drugi stup jeste vjerovanje u meleke, vjećite Allahove robove koji izvršavaju
sve ono što Stvoritelj naredi.

Među njima ima onih koji slave Allaha oni koji mu čine sedždu oni koji uzimaju
dušu čovjeku koji ga prate i pišu njegova dijela.

«...a nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što vi
radite.» (82:10-12)

-Treći stup jeste vjerovanje u Allahove knjige koje su objavljene radi ljudi.

«Reci: Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni
dokazi od Gospodara vašeg i upustvo i milost za ljude koji vjeruju.»(7:203)

-Četvrti stup jeste vjerovanje u sve Allahove poslanike koje On odabrao između
ljudi kako bi bila dostavljena ljudima Božanska poruka.

«Mi smo izaslanike Naše slali s jasnim dokazima slali i po njima knjige i mjerila
razlikovanja dobra od zla objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali»(57:25)

-Peti stupanj jeste vjerovanje u Posljednji dan. Čovjek koji vjeruje u Allaha dž.š.
zna da ova zemlja nije vječna ,i da jednog dana mora stati pred Allaha i
odgovarati za svoja dijela.

«Nama će se oni, zaista, vratiti i pred Nama će, doista, račun polagati!»
(87:25,26)

-Šesti rukn jeste vjerovanje u kader sudbinu .Vjerovanje u kader jeste izvor
sreče svakog vjernika jer on je svjestan da će jednog dana doći pred Gospodara
svjetova i naći sve ono što mu je Gospodar obećao.

Vjernik je zadovoljan u svim stanjima u kojima se nađe i u dobru i u zlu

svijestan je Allahovog prisustva.

 23. Tmina kufra i njegove karekteristike.

Kufur je prikrivanje istine. Kafir ne vjeruje u svog Stvoritelja i pored postojanja
njegovih znakova na zemlji i na nebesima. On ne vjeruje u poslanike i pored
dokaza o njihovoj iskrenosti. Takvog ćeš vidjeti kako robuje idolima i kako je
pokoran tagutu ili lažljivcu bez ikakvog osnova ili dokaza.

Nevjernik luta u tminama neznanja o svrsi svog stvaranja.

Nevjerničke civilizacije uče ljude samo kako će živjeti a ne šta je svrha života.
Život nevjernika jeste poput divlje zvijeri. On ne zna šta je halal a šta haram.
Nemir i očaj obavijaju život nevjernika i njega ćeš vidjeti okovanog lancima
robovanja tagutu, lažcu, strastima ili obmani.

Allah nagrađuje vjernike Svojim zadovoljstvom i Džennetom, a nevjernike

kažnjava Svojom srdžbom i Džehennemom.

Da nas Allah sačuva od toga!

 24.Allahova opstojnost
 Kao što svaka stvar ostavlja iza sebe tragove ,tragovi opstojanja Allaha dž.š
su svuda oko nas.

Koliko je Allahovih stvorenja toliko je i dokaza Njegova postojanja. Svako

stvorenje nosi sa sobom i dokaz koji nas upućuje na Stvoritelja i koji nas
upoznaje s Stvoriteljem svega oko nas.

Uzvišeni Allah rekao je:

« Na nebesima i na zemlji ,zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju» (45:3)

 25. Allah dž. š. uzdržava i opskrbu daje

 Rekao je Uzvišeni: «Neka čovjek pogleda u hranu svoju: Mi obilnu kišu
spuštamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito raste, i
grožđe, i povrće, i masline, i palme, i bašče guste, i voće i pića na uživanja
vama i stoci vašoj.»(80:24-32)

Svaki čovjek je do jučer bio malo dijete, pa odakle je naraslo njegovo tijelo?
Odakle je ovom ljudskom biću koje se pokreće pred tobom došla pokretačka
snaga koja pokreće njegove dijelove tijela?

Odgovor je jasan Onaj koji daje opskrbu i čovjeku i životinjama mineralnom

svijetu ,i vjerniku i nevjerniku, jeste Milostivi Allah dž.š.
  26. Razmišljajte, o vi koji ste razumom obdareni
 Ko je odredio sirovinske tvari u dovoljnim količinama koje su dovoljne
potrebama svakog živog bića?

Ko je organizirao proizvodnju biljaka kako bi mogle primiti s lahkoćom

sirovinske tvari?

Ko je izgradio milijarde tih malih fabrika koje prekrivaju Zemlju svojom

zelenom bojom?

Ko je stvorio tebe, o čovjeće u najljepšem obliku pa si nemaran prema

blagodatima koje ti nudi tvoj Gospodar ?Ko.......

Sve su ovo pitanja o kojima treba razmišljati.

 27.Suština imana i njegovi plodovi

 Tragovi imana su:

-         da Allah i Njegov Poslanik budu vjerniku draži od bilo čega drugoga.

-         Da voli vjernika samo u ime Allaha

-         Da mrzi povratak u nevjerovanje kao što mrzi da bude bačen u vatru

-         Džihad na Allahovom putu imecima i svojim životima

-         Strah od Allaha i od Njegova praćenja, i strahopoštovaje prema Njemu

-         Da voliš svome bratu muslimanu ono što i sebi

-         Ljubav prema dobru i uzvišenom uzoru.

  28.Potreba za poslanicima i objava

Sve dosadašnje znanosti prestavljaju izazov za čovjeka i koliko god bi čovijek
posjedovao oštroumnost ,on nemože spoznati ništa od onoga što je prošlo jedino
ako ga tome podući Stvoritelj svega. Onaj koji ga podućava i pred kojim će
račun polagati. Čovjek može znati o onome što je ga prošlo jedino ako ga
Gospodar svega poduči, jer.

«On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za
poslanika odabere;...(72:26,27)
 29.Neki od poslaničkih dokaza
 Allah dž.š je svakom od svojih poslanika davao i određene dokaze poslanstva
(mudžize):

 -Salihu a.s. kamilu koja je izašla iz kamena.

-Musa a.s. rascijepljenje mora pred Faraonovom vojskom

-Isau a.s. oživljenje mrtvih

-Muhamedu a.s. miradž itd.

Te mnogobrojne mudžize koje su dobivali od Allaha dž.š kao dokaz svome

narodu.

 30.Istinita knjiga
 Kada bi neko zapitao koja je najveća mu'džiza Muhameda a.s.

Odgovor bi bio milionsko štampanje ove svete knjige koja nije ni u naj manjem
dijelu doživjela promjene, kao i događaji koje je Kur'an bilježio a nauka
današnjice dokazala.