Sejjid Husejn Nasr

BOG JE REALNOST*

S
enzualisti i empirijska epistemologija, koja je preuzela dominaciju
nad horizontom zapadnog ovjeka u modernom dobu, uspjeli su
u reduciranju realnosti na svijet doivljen vanjskim osjetilima,
ograniavajui tako znaenje realnosti i otklanjajui koncept realnosti
kao kategorije koja pripada Bogu. Posljedica ove promjene u samom
znaenju realnosti nije bila nita drugo do katastrofalna, reducirajui
Boga i sve duhovne domene bia na kategoriju apstraktnog i, konano,
na kategoriju irealnog. Na osnovu gubitka osjeaja o realnosti Boga
dananjeg ovjeka, u njegovom svakodnevnom ivotu lei filozofska
greka reduciranja znaenja realnosti na izvanjski doivljen svijet,
mijenjanja znaenja realiste u njegovom ranom srednjovjekovnom
znaenju na konotacije koje je dobilo u razliitim filozofskim kolama
jo od uspona nominalizma na kraju Srednjeg vijeka. Odsjeen od
izvora metafizikog znanja, tj. objave i intelekta1, te takoer odvojen od

* e need for a sacred science, S. H. Nasr, e New York University press, Albana, 1993.
I Chapter: God is reality

1
Kroz cijelu ovu knjigu, kao i u drugim mojim radovima, intelekt je rigorozno odvojen
od razuma, koji je njegova mentalna refleksija v. Nasr, Znanje i sveto, poglavlja 4 i 5.
Za sintezu tradicionalne doktrine intelekta kako on pripada epistemologiji, v. F. Schuon, Od
Boanstva do ovjeka, prev. G. Polit i D. Lambert (Bloomington Ind. 1981.) str. 5 35.
 BOG JE REALNOST 47

unutranjeg duhovnog iskustva, koje omoguava konkretnu realizaciju

viih nivoa bia, moderni ovjek je osuen na takav krnji i limitiran
aspekt realnosti da je neminovno izgubio iz vida Boga kao Realnost.
ak i ako ovjek nastavi da vjeruje u Boanstvo, zamiljanje Boanstva
kao Realnosti uope ne odgovara empirijski odreenom svjetonazoru2
unutar kojega ovjek ivi i ije premise prihvata esto nesvjesno.
Mogue je da ovjek stekne znanje o Bogu i da Ga upozna kao
Realnost zbog same prirode ljudske inteligencije, koja je napravljena da
upozna Apsoluta kao takvog. Ali za postizanje ovog znanja, potrebno
je imati pristup onim izvorima metafizikog znanja i pouzdanosti, tj.
objavi i intelektu. tavie, drugi je dostupan ovjeku u sadanjem stanju
samo na osnovu ovog prvog, dok plodovi mudrosti koje on sobom nosi
lee u samom srcu objave, a takoer se nalazi i u sreditu samog ljud-
skog bia. Dosei unutranjeg ovjeka ili srce koje je sjedite intelekta
pomou milosti koja dolazi iz objave, te dosei srce objave pomou
prodornih zraka ovog posveenog intelekta, omoguuje ovjeku da
stekne adekvatno metafiziko znanje o Bogu kao Konanoj Realnosti
i u svjetlu ovog znanja svjesnosti o relativnosti kao relativnosti ili,
preciznije, kao zastoru (velu).
Moe se rei da moderni ovjek ne samo da ne posjeduje adekvatnu
doktrinu o Bogu kao Realnosti u jednom apsolutnom smislu, ve da
je zbog nedostatka ovog znanja odsjeen od adekvatnog razumijevanja
realnosti kao vela (zastora). Zamisliti Apsoluta u relativnim omjerima
je donekle i apsolutiziranje relativnog. Ukloniti Bogu atribut realnosti
je isto kao ne vidjeti svijet samo djelimino realan, kao veo koji se
istovremeno i manifestira, veo koji kao al-hidab u islamu ili my u
hinduizmu igra osnovnu ulogu u orijentalnoj metafizici.

2
Iako je moderni racionalizam na mnogo naina u suprotnosti s empirizmom, nije nita
drugo, to se tie dosadanje diskusije, do komplement empirizma, jer se i racionalizam
za svoje premise na kraju mora oslanjati na dokaze ula i upotrebu razuma limitiran
mentalnim sklopom kao rezultat njegovog poricanja i intelekta i objave. Vidi F. Schuon,
Logika i transcendencija, prev. P. Towensend (New York 1975.), str. 7 55.
48 SEJJID HUSEJN NASR

tavie, potrebno je spomenuti da, s obzirom da se adekvatna

metafizika doktrina koja se odnosi na Boga kao Realnost moe nai
i u tradicionalnoj kranskoj metafizici, kao to se vidi u radovima
uenjaka kao to su Erigena, Sv. Banaventira i Sv. Toma Akvinski,
doktrina vela je indirektnije i manje jasno predoena ak i u tradi-
cionalnim kolama na Zapadu nego to je to u islamu i hinduizmu,
iako svakako postoje aluzije na to u radovima mudraca kao to je
Meister Eckhart. Reformulacija adekvatne metafizike doktrine koja
se tie prirode Boga u dananjem jeziku zahtijeva ne samo doktrinu
koja se tie Boga kao Konane Realnosti i apsolutno Realnog, ve
i doktrinu kosmike iluzije, vela ili te kreativne snage koja u isto
vrijeme manifestira Boanski Princip kao Realnost i zastire Princip
preko same te manifestacije koja nije nita drugo do veo tako da se
sufija moe obratiti Bogu sa: O Ti koji Se skriva, a ime nisi niko
drugi do Ti
Bog kao Konana Realnost nije samo Vrhovna Osoba, ve je i
izvor svega to jeste, pa odatle i Supra bia i Bia, Boga kao osobe
i Poglavara ili Beskonane sutine ije je bie prva odrednica. I On
i Ona i Ono i sve van pranominalnih kategorija, Bog kao Konana
Realnost je Sutina koja je porijeklo svih formi, Supstanca prema kojoj
je sve drugo sluajnost, Onaj koji sam po sebi jeste i koji stoji ak i
iznad kategorije bia kako se ono obino razumijeva.
Bog kao Realnost je istovremeno apsolutan, beskonaan i dobar
ili savren. On je u Samom Sebi Apsolutan, u kome relativnost po
sebi ili po svojoj sutini nema nikakvog udjela. Boija Sutina ne
moe biti nita drugo do apsolutna i jedna. Sva druga razmatranja
moraju pripadati redu realnosti, nivou ispod nivoa Sutine. Potvrditi
da je Bog jedan znai i potvrditi Njegovu apsolutnost i sagledati Ga u
Samom Sebi kao takvog. Boiji Poredak sudjeluje u realnosti u smislu
da postoji Boanska Realnost ili Multiplicitnost koja je sadrana u
Boijem Poretku, ali ova relativnost ne dosee prebivalite Boije
Sutine. Bog u Svojoj Sutini ne moe biti do jedan, ne moe biti
 BOG JE REALNOST 49

nita do Apsolut. Govoriti o Bogu kao Realnosti znai i govoriti o

Bogu kao Apsolutu.3
Bog kao Realnost je beskonaan, Beskonani, kako se ovaj termin
razumijeva metafiziki, a ne kako se razumijeva matematiki. Krajnja
Realnost sadri izvor svih kosmikih mogunosti i svih mogunosti
kao takvih, ak i onih metakosmikih. Bog je beskonaan ne samo u
smislu da Mu se ne moe postaviti granica, ve i u smislu da kao Krajnja
Realnost sadri sve mogunosti. Metafiziki, On je Svemogunost.4
Kada Biblija kae da su s Bogom sve stvari mogue ili kada Kuran
tvrdi da Bog ima mo nad svim stvarima, ovi stavovi iz Svetih pisama
se ne smiju razumjeti na uobiajeni teoloki nain aludiranja na
neogranienu Boiju mo. Oni se takoer odnose na Boiju prirodu
kao Svemogunosti i drugim rijeima potvruju Kuranski ajet:

Pa neka je hvaljen Onaj u ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ete
se vratiti. (36:83),

tj. da se osnovna realnost svih stvari nalazi u Boijoj Prirodi.

Korisno je ovdje se prisjetiti da rijei mogunost, mo i snaga dolaze

3
Ne samo da je mogue ovjeku upoznati Boga kao Apsoluta, ve je i jedino mogue da
ovjek apsolutno upozna Apsoluta. Ljudska inteligencija je stvorena da upozna Apsoluta
kao takvog i nimalo anti metafizikog ienja jezika razliitih tipova pozitivista ne
moe od inteligencije ukloniti ovu snagu da spozna Boga kao realnost i ovu Realnost
kao Apsoluta. Ako je upotreba ljudskog jezika da izrazi takve metafizike tvrdnje postala
besmislena mnogim modernim filozofima, to nije zbog nedostataka tog jezika ili zbog
nemogunosti postavljanja metafizikih tvrdnji, ve zbog toga to takve tvrdnje postaju
besmislene onoga trenutka kada ljudska inteligencija biva odvojena od svog sopstvenog
korijena i postaje korisna potrebama senzualista i empirijske epistemologije.
4
Ova doktrina je bila objanjena na neuporediv nain u metafizikim djelima F. Schouna,
koji je u svakodnevnu upotrebu uveo metafiziki termin Toute possibilit V. posebno
poglavlje Problem Mogunosti u djelu Od Boanstva do ovjeka, str. 43 56, u kome se
raspravlja o tekom i u isto vrijeme kardinalnom metafizikom konceptu.
Za opi uvod u djelo ovog vanog, a esto zanemarivanog mislioca, v. S. H. Nasr, Osnovni
napisi Frithjaf Schuona (New York 1983.)
50 SEJJID HUSEJN NASR

od istog korijena. Rei da je Bog Najmoniji, Najjai je isto tako i

rei da je On Svemogu.
Razumijevanje Boije beskonanosti je toliko bitno za adekvatnu
doktrinu o prirodi Boga da je njeno zapostavljanje bilo glavnim uzrokom
filozofskih prigovora religioznoj ideji Boga kao dobrote i savrenosti,
izvora svega to je dobro, a u isto vrijeme i tvorca nesavrenog svi-
jeta. Nijedno pitanje nije bilo tako problematino za razumijevanje
Boga zapadnom ovjeku, kao to je to predstavljeno u glavnoj struji
kranske teologije i filozofije, kao to je to uveni problem teodiceje,
tj. pitanje stvaranja svijeta u kome se nalazi zlo Tvorca koji je dobar.
Nedostatak potpune metafizike doktrine na modernom Zapadu
doveo je do pomraenja doktrine o Boijoj beskonanosti i stepene
manifestacije ili nivoe bia uz iju je pomo mogue savreno dobro
razumjeti zato svijet u kome postoji zlo ima svoje porijeklo od Boga
koji je potpuna dobrota.
Ovdje je potrebno dodati da ustvari ne bi postojali agnostici kada bi
se svako mogao nauiti metafizici. Ne moe se oekivati da svi razumiju
metafiziku, isto kao to ne moemo oekivati da svi razumiju fiziku ili
matematiku. Ali zaudo, dok moderni ovjek prihvata otkria fizike s
vjerom i spreman je proi potreban trening da bi ovladao predmetom,
ako eli da razumije fiziku, za razliku od tradicionalnog ovjeka, ne
eli proiriti ovu vjeru na plodove metafizikog znanja. Bez htijenja
da se podvrgne potrebnoj disciplini i treningu koji, u tradicionalnoj
metafizici, za razliku od moderne nauke, podrazumijevaju i moral i
duhovna promiljanja, moderni ovjek oekuje da razumije metafiziku
odmah, bez ikakve intelektualne i duhovne pripreme. Ako ne uspije da
razumije predmet, onda odbacuje samu mogunost takvog znanja koje
samo moe rijeiti proturjeja i oite kontradikcije problema teodiceje i
zla. Ustvari, mnogi ljudi u modernom svijetu ne prihvataju objavljene
istine na osnovu vjere, kao to je to bio sluaj tradicionalnog ovjeka,
koji je obino posjedovao veu svjesnost o vlastitim ogranienjima
nego to ih poznaje njegov moderni nasljednik.
 BOG JE REALNOST 51

U svakom sluaju, doktrina Boije beskonanosti omoguava

nam da razumijemo zato postoji svijet koji je ogranien i nesavren.
Boansko sadri sve mogunosti, ukljuujui i mogunost sopstvene
negacije, bez koje ne bi bilo beskonanosti. Ali ova mogunost impli-
cira projekciju prema nitosti (nitavnosti) koja se, meutim, nikad ne
dosee. Ova projekcija sainjava svijet, ili bolje, mnoge svjetove koji
se nalaze ispod Boanskog Porijekla. Poto je samo Bog dobar, ova
projekcija znai odvajanje od izvora dobrote i odatle pojavu zla koje
je na neki nain kristalizacija nitavnosti, stvarno na svom nivou
postojanja ali iluzija pred Bogom, koji je Sam Realnost kao takva.
Korijen svijeta poiva u beskonanosti Boanske Prirode.
Metafizika doktrina Boga5 kao apsoluta i beskonanog sadrana
je na eksplicitan nain u Kuranskom poglavlju nazvanom Jednost ili
Iskrenost (al-Tawhid)
al-Tawhid) ili al-Ihlas (113), koja, prema muslimanima,
al-Tawhid
sumira islamsku doktrinu Boga:

Reci: On je Allah Jedan! Allah je Utoite svakome! Nije rodio

i roen nije, i niko Mu ravan nije! (Ihlas 1 4)

Izraz reci (kul)

kul) ve ukazuje na izvor manifestacije u Boanskom
kul
Principu, na Logos koji je istovremeno Boanski Instrument manifesta-
cije i izvor manifestacije u Boanskom Redu. On (huve) huve) je Boanska
huve
Sutina, Bog po Sebi, Bog kao takav ili u Svojoj takvosti (jednosti).
El-Ehad potvruje ne samo Boiju jednost, ve i Njegovu apsolutnost.
Bog je jedan jer je apsolutan, a apsolutan je jer je jedan, el-ehadijjeh,
ili, kvalitet jednosti podrazumijeva oba znaenja u arapskom jeziku.
5
Da bismo razumjeli ovu doktrinu, potrebno je napraviti distinkciju izmeu Boga kao
Iza - Bitka, koji manifestira sve mogunsti, ukljuujui i mogunost svoje negacije i odva-
janja od Izvora, koji predstavlja porijeklo onoga to se pojavljuje na ljudskom planu kao
zlo i Boga kao Bia ili Osobe, koji eli dobro. Ova doktrina je objanjena u nekoliko F.
Schuonovih djela, npr., Pregled metafizike i ezoterizma, prev. G. Polit (Bloomington, Ind.
1986.), posebno str. 65 76; i Ezoterizam kao Princip i kao put, prev. W. Stoddart (Pates
Manor (U.K.), 1981.).
 52 SEJJID HUSEJN NASR

Es-Samed najtei termin za prevoenje, podrazumijeva vjeitu punou

Es-Samed,
ili bogatstvo koje je izvor svega; odnosi se na Boansku Beskonanost,
na Boga koji jeste Svemogu.6 Posljednja dva ajeta istiu istinu da je
Bog u svojoj Sutini iznad svih relacija i poreenja. Sura kao cjelina je
zbog toga objavljena i skripturalna kopija metafizike doktrine Boije
Prirode kao apsolutne i beskonane, to znanje objavljeno u smislu
da proizilazi iz unutranjeg otkrovenja, to je u stvari intelekt.7
Postoji, meutim, jo jedna tvrdnja u ovom poglavlju Kurana
kojim se ustvari druga poglavlja Kurana takoer otvaraju i koje se
odnosi na trei aspekt Boanske Prirode, prethodno spomenute, a to
je dobrota. Bog je ne samo apsolutnost i beskonanost, ve i dobrota
i savrenost. Da upotrijebimo Kuransku terminologiju, On je ar-
Rahman, milost po sebi, a bivajui milost i dobrota ne moe se mani-
festirati doli u Sebi. Ekspanzivna ili stvaralaka snaga Boanstva, koja
diui nad Boanskim Mogunostima manifestira svijet, proizlazi
iz fundamentalnog aspekta Boanske prirode kao dobrote ili milosti.
Zbog toga sufije smatraju da sama sutina univerzuma nije nita drugo
do Dah Samilosnog (nafas-ar-rahman).8 Ako je Bog i apsolutan i
beskonaan, dobrota ili milost se takoer nalaze u samoj Njegovoj
Prirodi jer, kako je rekao Ibn-Arebi, Milost pripada sutini Apsoluta
jer je ovo posljednje sutinom Beskonano.9 Da bismo ponovo vratili

6
O islamskoj doktrini Boga vidi poglavlje S. H. Nasr, Bog u djelu Islamska duhovnost
Temelji (New York 1987.), str. 311 323.
7
Ovo unutranje otkrovenje ne moe postati aktivno osim pomou vanjskog otkrovenja
koje obezbjeuje objektivan okvir i omoguuje si duhovnu efikasnost.
8
Ova doktrina je nala svoju klasinu formulaciju u djelu Mudrost Poslanik ili Peat
mudrosti (Fusus al-Hikam) Ibn-Arebija. V. prev. R. W. J. Austina (New York 1980.),
V. takoer T. Izutsu, Komparativna studija o kljunim filozofskim konceptima u sufizmu i
taoizmu, I. dio (Tokyo 1966.), IX poglavlje; H. Corbin, Kreativna imaginacija u sufizmu
Ibn-Arebija, prev. R. Mauheim (Princeton 1969.), I. dio; T. Burckhardt, Uvod u sufijsku
doktrinu, prev. D. M. Matheson (London 1976.), str 58; W. Chiffick, Sufijski put saznanja
(Albany 1989.), str. 19 i dalje; i S. H. Nasr, Nauka i civilizacija u islamu (New York 1992.),
str. 344 i dalje.
9
Iz Fususa, citiran u Izutsu, Komparativna studija, str. 110.
 BOG JE REALNOST 53

potpunu metafiziku doktrinu Boanske Prirode u dananjem svijetu,

potrebno je ii iza relativnosti razliitih prevalentnih formulacija da bi
se dobio pristup potpunoj i kompletnoj doktrini Boga kao Realnosti
koji je apsolutan, beskonaan, dobar, savren i milostiv.
Takva doktrina Boanstva zahtijeva ne samo adekvatno znanje
o Principu kao apsolutnom, ve i adekvatno shvatanje znaenja
relativnosti, nivoa i hijerarhije egzistencije, relativno realnog, pa ak
i relativno apsolutnog, eliptinog termina koji, daleko od toga da
je kontradiktoran, sadri nuan klju za razumijevanje nauke o Bogu.
Upotrijebiti dvije uzajamno posebne kategorije Tvorca i stvorenog,
kao to je to uinjeno teoloki, znai upasti u neke dihotomije koje se
mogu premostiti samo aktom vjere, u ijem odsustvu obino postoji
skepticizam koji se tie samih naela objavljene religije. Poeti sa
svijetom smatranim kao realnost, kako to veinom ini moderna
filozofija, znai doi u jo opasniji orsokak. Ovo neumitno vodi
ka nihilizmu i skepticizmu reducirajui Boga na apstrakciju, na
nerealnost, a samu filozofiju na diskusiju o manje-vie sekundarnim
pitanjima ili u pronalaenju pametnih odgovora na iskrivljene
probleme.
Da bi se izbjegao orsokak, esencijalno je oivjeti doktrinu vela,
na koju smo ve aludirali i ponovo otkriti tradicionalno uenje o
gradacijama realnosti ili bia. Da bismo razumjeli Boga kao Realnost,
neophodno je shvatiti da postoje nivoi realnosti i da realnost nije
samo empirijski definiran filozofski kontinuum tamo negdje. Svijet
je realan dotle dok otkriva Boga koji je po sebi Realan. Ali svijet je
takoer nerealan dotle dok skriva i zastire Boga kao Realnost. Samo
svetac koji Boga vidi svugdje moe tvrditi da je ono to se vidi i da
iskusiti svugdje, realno.
tavie, za pojedinani objekt se ne moe rei da je realan ili
irealan u samo jednom smislu ovih trenutaka, ve podrazumijeva i
nivoe realnosti ili moglo bi se rei, nivoe irealnosti, od nerazumljivog
objekta, ono ili injenica kako se to razumijeva u modernoj nauci
54 SEJJID HUSEJN NASR

koja je njeno lice kao my u smislu iluzije, do bivanja transparentnim

simbolom, teofanijom, refleksijom Boanskog Prisustva i svjedoka
Boije my a koja nije nita drugo do Boanska Kreativnost.10
Razumjeti Boga kao Realnost znai i shvatiti svijet kao irealnost,
ne kao istu nitavnost, ve kao relativnu realnost. To je zbog toga da
bismo izbjegli glavnu greku lanog pripisivanja koja proizlazi iz nae
ignorancije (neznanja) i koja izaziva da pripisujemo realnost iluzornosti
i, posljedino, karakter iluzije onome to je Realnost kao takva i koja
je, na koncu, sama Realnost.
Ponovo uspostaviti doktrinu o Bogu kao realnosti je nemogue
bez promjene naina na koji sagledavamo to pitanje i mogunost
saznanja. Dokle god prevalentni empirizam i komplementarni
racionalizam budu vladali ili budu zamijenjeni sa iracionalizmom
koji je buknuo u Evropi u XIX stoljeu, nemogue je dohvatiti
valjanost tradicionalne mudrosti ili Sophiae perennis, koja je uvijek
vidjela Boga kao Realnost, a svijet kao san iz koga se mudrac budi
kroz realizaciju i sjeanje, a obian ovjek kroz smrt. Neophodno je
shvatiti ovu doktrinu, tradicionalnu mudrosnu perspektivu zasnovanu
na vjerovatnoi principijelnog znanja iz dva izvora, intelekta i objave,
koji moraju biti ponovo uvedeni paralelno s metafizikom koja je plod
ovog naina saznanja.11
U svjetlu ove injenice, uloga tradicionalne mudrosti ili onoga to
Kuran zove al-hikmeh u dananjoj diskusiji o prirodi Boga postaje
jasna. Ova mudrost poiva u samom srcu svih tradicija i moe se otkriti
u onim tradicijama koje su sauvale svoju dimenziju mudrosti sve do
danas. Moe se nai u jednoj od svojih najistijih formi u Vedanti, a

10
A. K. Coomaraswany je termin my preveo kao Boanska Kreativnost, dok ga je
Schuon oznaio kao Boansko Djelovanje. O myi kao velu vidi poglavlje F. Schuon,
Tajna vela u djelu Ezoterizam kao princip i put, str. 47 64; i poglavlje My u djelu
Svjetlo drevnih svjetova, prev. Lord Northbourne (London 1965.), str. 89 98.
11
Vidi Nasr, Znanje i sveto, poglavlja 2 4.
 BOG JE REALNOST 55

moe se vidjeti i njena alternativna formulacija u budizmu.12 Moe

se takoer nai u Kabali13 i u tradicionalnoj kranskoj metafizici,
kao to se to moe vidjeti u djelima kranskih mudraca kakvi su
Eckhart i Erigena. Velikom jasnou je ta mudrost iskazana i u
tradicionalnoj islamskoj metafizici. Nadalje, islam je religija koja je
potpuno zasnovana na doktrini jednosti Boga, i religija u kojoj je
Bog vien i kao Realnost i kao Istina, arapski termin al-hakika, to
ima oba znaenja. Ustvari, rije al-Hakk (Istina) koja je u odnosu
s al-hakikah je Ime Boga. Zbog toga islamska mudrost moe igrati
vanu ulogu u omoguavanju modernom ovjeku da ponovo otkrije
tu planetarnu doktrinu o prirodi Boga kao Realnosti, doktrinu iji
je gubitak doveo do skepticizma bez presedana i relativizma koji
karakterie moderni svijet. Islam je kadar pomoi u ostvarenju ovog
cilja ne samo zbog prirode Kuranske objave, zasnovane na beskom-
promisan nain na doktrini Boije Jednosti, ve i zbog toga to je
do dananjih dana odrala svoju mudru tradiciju netaknutom. Ova
tradicija uva apsolutnost Boga i Njegovu transcendenciju u svojim
formalnim uenjima namijenjenim svakome. Ali takoer omoguuje
i onima koji posjeduju kvalifikacije potrebne za ouvanje mudrosti,
da steknu potpuni pristup metafizikoj doktrini Boga koji je u isto
vrijeme apsolutan, beskonaan i savreno dobar, te omoguuje onima
koji su shvatili ovu mudrost da uju u pjesmi ptice i mirisu rue zvuk i
dah Voljenog i da kontempliraju u samome velu postojanja bia Boije
Lice. Prema uenjima islama, ova doktrina nije jedinstvena islamu,
ve lei u samom srcu svih objava. Ali dok zadnji eho proslave Rijei
odzvanja na sceni ljudske historije tokom sadanjeg ciklusa zemaljske
egzistencije, islam jo uvijek odjekuje na naroito iv nain na ovu

12
U budizmu se ne govori o Jednome ili o Osobi, ve se mogu nai drugi naini izraavanja
istina tradicionalne metafizike i ontologije, a ne negacije ovih istina njima samima. V. A.
K. Coomaraswamy, Hinduizam i budizam (New York, 1943.)
13
O metafizikim doktrinama Kabbale vidi L. Schaya, Univerzalno znaenje Kabbale, prev.
N. Pearson (London, 1971.).
56 SEJJID HUSEJN NASR

vjenu vokaciju kao svjedoka na zemlji onoj Realnosti koja je u isto

vrijeme apsolutnost, beskonanost i bezgraninost dobrote i milosti.

S engleskog preveo: Adis Salihovi