ZNAKOVI VREMENA Sarajevo, ljeto 2005. Vol.

8 broj 28

Stephen Schwartz

etiri godine nakon

11. septembra Propusti
zapadnih medija

D
oekali smo i etvrtu godinjicu uasnih napada 11. septembra
2001. ao mi je to moram rei da, kako se meni ini, Sjedinjene
Drave i zapadni mediji, u protekle etiri godine od tada, u
potpunosti su omanuli u odgovoru na izazov izvjetavanja o islamu ili da
reagiraju na netrpeljivosti koje su zatim uslijedile, ukljuujui i nasilje protiv
iitske veine u Iraku, koje nemam namjeru oplemenjivati nazivajui ga
neredima ili otporom, odnosno suprostavljanjem, madridski metro ili
bombake napade u Londonskoj podzemnoj eljeznici, te teroristike napade
u Indoneziji, Maroku, Turskoj i drugdje.
Dvanaestog septembra kao da su dvije civilizacije, judeo-kranska
i islamska, koje su dijelile istu planetu i odravale meusobne kontakte


Izlaganje sa 6. foruma azijsko-europskih izdavaa, kojega je sponzorirala Fondacija Konrad
Adenauer, Dakarta, Indonezija, 30. august 2005., kao osnovni govor na Covering Islam:
Challenges & Opportunities for Media in the Global Village (Pokrivanje islama: izazovi
i mogunosti medija u globalnom selu), Centre for Research on Islamic and Malay Affairs,
Singapur, 3. septembar 2005. Stephen Schwartz je Izvrni direktor u Center for Islamic
Pluralism, Washington DC, USA.
126 Stephen Schwartz

cijelih etrnaest stoljea, ponekad nasilne, a ponekad miroljubive, ali

gotovo uvijek plodonosne, jedna drugoj postale potpuno strane. Uistinu,
inilo se da muslimani mnogo bolje poznaju Zapad, nego to Zapad zna o
muslimanima. Posluit u se analogijom iz filmske industrije: u ovome ratu
svjetova muslimani su bili osvajai sa druge planete, ija su vjerovanja,
obiaji i navike potpuno strani i nepojmljivi Zapadnjacima.
Primjera radi, u nedavnoj raspravi o irakom ustavu, neprestano je,
sa uasom i osudom Zapada, ponavljana tvrdnja da se nova nacionalna
povelja temelji na naelu da je islam osnova zakona, te da zakonodavstvo
ne smije protivrjeiti naelima islama. Komentatori iz Sjedinjenih Drava i
nekih stranih zemalja, kako oni koji su se protivili intervenciji u Iraku tako
i neke navodne pristalice i oslonci predsjednika Busha, ovu su injenicu
tumaili kao uplitanje iitske teokracije u Iraku ili, u najmanjem, u junim
dijelovima te zemlje. Samo nekolicina, inilo se, u potpunosti su shvatili
da politika koalicija Kurda, koji su sunniti, sufije, i u mnogim sluajevima
ultra-sekularisti, sa iitima vjerovatno, Kurdi nikada nee prihvatiti ni
podrati teokraciju. Ali, ovaj aspekt problema je isuvie kompliciran i dubok
za navjei dio Zapadnih medija.
U stvarnosti, koncept da se zakonodavstvo ne sukobljava sa islamom u
muslimanskoj zemlji u potpunosti je nesporno naelo koje funkcionira u
mnogim umjerenim muslimanskim dravama: Saudijska Arabija i Turska
jedine su zemlje koje neprestano znakovito odstupaju od toga naela, uz
injenicu da Saudijska kraljevina zahtijeva da svi zakoni ishode iskljuivo iz
vehabijske definicije erijata (Sharia), a da Turska u potpunosti zabranjuje
erijat u svakom obliku. Eksperiment sa monopolistikim nametanjem
erijata, u njegovoj najradikalnijoj i najiskljuivijoj formi, u Sudanu, u
sutini je propao. Gotovo sve ostale muslimanske zemlje, ukljuujui ak i
Iran, imaju pravne sisteme utemeljene na koegzistenciji erijata i zapadnih ili
sovjetskih zakona, bilo naslijeenih iz kolonijalne prolosti, bilo posuenih
(kao to je to sluaj neislamske pravne komponente u iranskom modelu).
Uobiajio sam o ovome predmetu govoriti kao o izraelskom standardu, ne
samo zbog poticanja rasprave: Izrael primjenjuje vjerske zakone u osobnim i
porodinim stvarima (halakah, koji je strukturalno uprizoren na erijatu), uz
erijat za izraelske Arape i palestinske muslimane, te krivini zakon naslijeen
od Britanaca. Uistinu, upravljanje svetim gradovima u Izraelu, ukljuujui i
kranske spomenike, i dalje je utemeljeno na ottomanskom pravu.
 ETIRI GODINE NAKON 11. SEPTEMBRA PROPUSTI ZAPADNIH MEDIJA 127

Paritet erijata i nemuslimanskog prava u islamskim politikama nije

nita novo; postoji od pada Bagdada u ruke Mongola 1258. AD, koji su
postali muslimani, ali nisu odbacili svoje obiajno pravo. Zaista, kada se
kae da se zakon ne smije protiviti islamu, prilino je teko zamisliti kako
bi taj zakon mogao izgledati. Osim biveg Sovjetskog saveza, samo nekoliko
komunistikih reima njegovalo je dravni ateizam, a nijedan ga nije uinio
slubenim u mjeri u kojoj je to uinila ex-komunistika Albanija tako da
se oevidno protivi islamu. Nijedna zemlja na svijetu ne titi alkoholizam ili
seksualnu izopaenost, to bi se protivilo islamu. Nijedna zemlja na svijetu
ne progoni i ne osuuje muslimane per se. Moglo bi se prigovoriti da se
francuski zakon kojim se zabranjuje pokrivanje (hidab) protivi islamu, ali
pokrenuta je znakovita i miroljubiva graanska rasprava o ovome zakonu,
u kojoj muslimane podravaju jevreji i sikhi.
Kada su Srbi unitavali damije i ubijali obine muslimane, kao i sveena
lica, na Balkanu, moglo se prigovoriti da je taj reim bio u pravnom sukobu
sa islamom; ali muslimani koji ive u junoj Srbiji i u drugim dijelovima
zemlje nisu se izjanjavali da je drava Srbija u sukobu sa islamom, u vezi
i sukladno erijatu. Kada su Rusi unitavali damije i masakrirali ljude na
Kavkazu, inili su to izvan svakoga zakona, ali ak i kada je ta zlodjela inila
drava, samo nekolicina fanatika koji su se ubacili meu stanovnitvo Kavkaza
tvrdili su da Rusija ugroava i naruava prava islama.
Islamski erijat je sasvim odreen i jasan u vezi s tim to ini dravnu
politiku koja se protivi islamu: to je utiavanje poziva na namaz (adhan) i
zabranjivanje, odnosno onemoguavanje, poduavanja i propovijedanja vjere.
Srbija, Hrvatska (u Bosni i Hercegovini), Makedonija i Rusija, moglo bi se
rei, inile su to u skorije vrijeme, premda se domaa i ovlatena sveena
lica nisu o tome tako izjanjavali. Tako, bez obzira na sukobe u zemlji, Izrael
ne remeti niti intervenira u sluaju miroljubivih aktivnosti muslimanskih
uitelja i vjernika. A niti, zasigurno, Sjedinjene Drave. Ustav Sjedinjenih
Drava mogao bi se opisati kao dokument koji nije ni u kakvom sukobu niti
se protivi islamu, a isto bi se moglo rei i za iraki Ustav. Je li to onda razlog
da se o Ustavu Sjedinjenih Drava govori kao o islamskom teokratskom
dokumentu? Mislim da ne.
Propust da se dokui priroda novog irakog Ustava prua se i na sam
dokument. Mnogo buke podiglo se oko lanka 2, u kojemu se utvruje
da je islam zvanina vjera drave te da je on osnovni izvor zakonodavstva,
128 Stephen Schwartz

a izreeno je i nekoliko pohvala lanku 14, kojim se proglaava jednakost

spolova, etnikih grupa, vjera, miljenja, socijalnog i ekonomskog statusa,
itd. Ali, malo je reeno o jednom od najizvanrednijih i najznakovitijih
elemenata nove irake povelje: zabrane, izreene lankon 7, entitetima
ili kretanjima koja opravdavaju ili propagiraju rasizam, terorizam, takfir,
sektake iskljuivosti i protjerivanja, kao i sadamistiku Baas partiju.
Takfir, to znai ekskomunikaciju ili protjerivanje protivnika iz islama,
naroito je znaajno, ali, mogu rei, sa znakovitom sigurnou, da veina
zapadnih novinara nema ni najmaglovitiju predstavu o tome. Niti na jednom
zapadnom mediju nisam naiao ni na jedan komentar o pitanju takfira kako
ga obrazlae iraki ustav, ali zato su mnogi nastojali povezati plemenske
obiaje u odnosu prema enama, koji nemaju utemeljenja niti u islamskoj
tradiciji ni u pravu, sa irakim pravnim sistemom.
Nedavno sam primijetio da je vodei saudijski pravnik eik Abd al-
Muhsin Al-Abikan pozvao na zabranu prakticiranja takfira. Znakovitost
ovoga poteza moe biti ogromna. Vehabije, stoljeima ve, svakoga ko ne
dijeli njihove fanatine doktrine smatraju otpadnikom iz islama. To im u
isto vrijeme slui i kao opravdanje za ubistva i pljake iita i nevehabijskih
sunnita. A to je znaajno i zbog jo jednoga razloga.
Obiljeavajui sve neradikale otpadnicima od vjere i spasa, kao jedini
odani i iskreni muslimani, pristalice i sljedbenici njihove vlastite nasilne
ideologije, oni koji primjenjuju takfir (dopustite mi da dodam, ukljuujui i
sunitske radikale iz Amerike i Indonezije), izdvajaju svoje sljedbenike u elitni
krug, ali isto tako i fleksibilnu ljudsku masu, proglaavajui svoje brutalne
tenje svetim i vrijednim. Mnogi, ako ne veina, muslimanskih teroristikih
novaka slabe su vjere i znanja, a mo koju stjeu protjerivanjem milijarde
muslimana iz vjere ispunjava intelektualnu u duhovnu prazninu koju nose
u sebi
Pokret protiv takfira usporen je i drugdje u sunitskom islamu gdje
su vjerski slubenici duboko iskreno osjetili odvratnost prema uasnim
dogaanjima u Iraku. U julu, meunarodna islamska konferencija u Jordanu,
predstavila je izjavu protivei se sunitskoj primjeni takfira protiv iita, koju
je izgovorio i objavio Abu Musab al-Zarqawi, kao i osuujui takfiv protiv
sufija. Amanska deklaracija poziva na ponovno uspostavljanje pluralistike
debate u islamu, zabranjene u Mekki i Medini te na afirmaciju slobode
kao naela.
 ETIRI GODINE NAKON 11. SEPTEMBRA PROPUSTI ZAPADNIH MEDIJA 129

Takfir je, stoga, hitno pitanje za diskusiju u zapadnim medijima

koji tvrde da pokrivaju islam. Ali to nije jedini primjer koncepta kojemu
nedostaje osjeaj razumijevanja, pa ak i kontekst, kada je rije o novinarima.
Spomenut u da, prije 11. septembra, rije vehabizam nikada nije spomenuta
u amerikim medijima, ali moglo bi zvuati sebino posmatrajui uspjeh
moje knjige o ovoj temi Dva lica islama. Navest u nekoliko drugih aspekata
islama oevidno nepoznatih zapadnim medijima:

* Otomanski hilafet odbacio je smrtnu kaznu za otpadnike od islama prije

vie od dva stoljea, iako zapadni mediji jo nairoko izvjetavaju da svi
muslimani vjeruju da kazna za izopenike mora biti smrt. Jedan islamofob
u Sjedinjenim Dravama ak me je upozoravao da u, ukoliko napustim
islam, biti podvrgnut smrtnoj kazni, to je smijeno.
* Gotovo niti jedan zapadni novinar nema ni blijedu predstavu ta je, ustvari,
fetva. Fetva nije osuda na kaznu smru. To je vjersko miljenje uporedivo
sa responsumom ili teshuvahom u judaizmu. Fatawa (ispravna mnoina)
se ne odnose na sunnite. One su obavezujue za iite ukoliko su izdate od
merde ili iitskog pravnog autoriteta; naprimjer, Osama bin Laden ne
moe i nije napisao autentine fetve, bilo sadrinom ili stilom.
* ini se da gotovo ni jedan zapadni novinar nije svjestan da erijat pos-
stoji u svakoj zemlji na svijetu u kojoj ive muslimani. Dobro se sjeam
zaprepatenja i uasa jednog univerzitetskog profesora, eksperta, kada
sam ga obavijestio da erijatski sudovi postoje i u New Yorku, Londonu
i Parizu. Rekao je da se to smjesta mora zabraniti i uguiti. Nije imao
pojma da erijatski sudovi postoje zarad izdavanja dozvola za rad halal
mesnica, kao i radi proglaavanja valjanosti finansijskih ugovora budui
da islam zabranjuje zaraivanje kamatom te radi rjeavanja porodinih i
vlasnikih odnosa. Sudjelovanje, odnosno participacija u njima je potpuno
dobrovoljna, osim u ekstremnom erijatskom milieu kojeg su napravili
radikali sponzorirani iz Saudijske Arabije.
* Ne znam ba puno zapadnih novinara koji razumiju teoloku razliku
izmeu sunnita i iita. Zbog toga smo u prilici neprestano itati smijene
izjave da sunitski i iitski pobunjenici surauju protiv koalicionih snaga
predvoenih Sjedinjenim Dravama u Iraku. Isto tako, malo je zapadnih
130 Stephen Schwartz

novinara koji znaju bilo ta o sufizmu; ini se da mnogi misle da je to

izdvojena pojava od sunitske i iitske tradicije. Nije. Ali i sufizam, takoer,
ima vrlo raznolike osobenosti sukladno zemlji u kojoj postoji. Naprimjer,
albanski sufizam, koji je mona, organizirana snaga, potpuno se razlikuje
od sufijskog utjecaja u Bosni i Hercegovini. Openito, sutinska raznolikost
islama ne postoji u zapadnim medijima.
* Kategorija ispraznih mitova o islamu u zapadnim medijima je veoma velika.
Ogroman bol koji su evropski mediji iskazali o spektru islamskih ponovnih
osvajanja dijelova svijeta koji su jednom bili pod islamskom vlau, poput
panije ili Al-Andalusa. ini mi se karakteristinim da niko nikada nije
makar sugerirao da muslimani ele ponovo osvojiti Grku, Rumuniju,
junu Ukrajinu ili Maarsku u potonjem sluaju su tom zemljom vladali
oko 150 godina. Retorika o ponovnom osvajanju zemalja koje su nekada
bile pod muslimanskom vlau samo je praznoslovlje i nita drugo niti
vie, bez ikakvog utemeljenja u islamskom pravu.
* Slino i apsurdno vjerovanje ukljuuje i navodnu islamsku podjelu planete
na dva svijeta, dar ul-islam ili zemlju islama i mira, podruje pod muslim-
manskom vlau, i dar ul-harb, ili zemlju rata, gdje vladaju nemuslimani.
Pretpostavka je da se od svih muslimana zahtijeva da neprestano odravaju
stanje vojnog dihada protiv bilo koje zemlje kojom ne vladaju muslimani,
te stoga namjeravaju odnosno planiraju nasilno svjetsko osvajanje. Koliko
god bi bilo smijeno negirati da veina muslimana, poput veine krana,
vjeruju da je njihova vjera najbolja, te da je sudbinski predodreena da
osvoji planetu, ili da takfiri zaista propisuju teoriju o dva svijeta, jo je
gore, za Zapadnjake, pojednostaviti svoje vienje islamskog prava i zakona,
te politikih koncepcija, na nain pojaavanja predrasuda. Dar ul-harb
ima osobito i ogranieno znaenje, u smislu da se odnosi na mjesta gdje
su muslimani rtve nasilja zbog svoje vjere. Nije bez znaaja ponoviti, jo
jednom, da ak ni u toku bivih jugoslavenskih i prvih eenskih ratova,
lokalna ulema tih zajednica nije definirala svoje neprijatelje predstavnicima
dar ul-harba. U stvarnosti, islamsko pravo ve dugo govori i o treoj
kategoriji: dar ul-sulh ili zemlji ugovora, gdje muslimani ne vladaju
ali ive kao miroljubivi subjekti kojima je doputeno prakticirati svoju
vjeru. Takfiri propovijedaju da muslimani koji ive u nemuslimanskim
zemljama ne mogu niti se smiju pokoravati ne-muslimanskim vlastima
 ETIRI GODINE NAKON 11. SEPTEMBRA PROPUSTI ZAPADNIH MEDIJA 131

ili uestvovati u nemuslimanskim politikama. Ali iraki ayatollah Ali

Sistani, iitski merda ovoga doba, ima u potpunosti drukije gledite,
koje se podudara sa glavnom strujom sunnizma: muslimani koji migriraju
u nemuslimanske zemlje, ako potpiu, u najmanje, dokument poput
useljenikog obrasca, daju islamsku obavezu da e se pokoravati lokalnim
zakonima koji se neposredno ne protive islamu (kao to smo ve rekli),
te da e ivjeti u miru sa svojim susjedima. Muslimani koji ne mogu dati
svoju rije, odnosno obavezati se na to, prema Sistaniju i ostalima, ne smiju
migrirati u nemuslimansku zemlju.
* Povremeno me naroito uzrujava uestalost kojom se ponavljaju vijesti da
je Osama bin Laden pozvao ili zatraio svrgavanje saudijske monarhije.
Bin Laden i Al-Qaida nikada nisu pozvali na svrgavanje monarhije, i ja
izazivam svakoga da ponudi i jedan dokument koji govori u prilog toj
tvrdnji. Bin Laden je potomak porodice koja svoju poziciju duguje kui
Sauda; on poziva na ojaavanje vehabijske ideologije u monarhiji, a ne njeno
svrgavanje. Zbog toga se u njegovim izjavama saudijski vladari pozivaju
na povratak pravom putu. Nadalje, Bin Laden i Al-Qaida proizvodi su
saudijskog drutva i saudijske politike, to je razlog zbog kojega saudijski
vladari njega pozivaju da se vrati na pravi put. Nijedna strana nikada nije
upotrijebila niti jedan idiom koji obino koriste revolucionarni pokreti
i njihovi protivnici. I iako hiljade saudijskih aristokrata putuju irom
svijeta, a hiljade slubenika saudijske vlade djeluju u kraljevstvu, ni jedan
od njih (sa izuzetkom jednog kasnijeg primjera u koji je umijean lokalni
ured) Al-Qaida nikada nije napala. U Saudijskoj Arabiji Al-Qaida napada
strance, ne vladare. U Saudijskoj Arabiji teroristi Al-Qaide, vrlo zanimljivo,
ini se da uvijek imaju pristup vladinim vozilima i uniformama vladinih
slubenika, a neki teroristi su oevidno vladini uposlenici. Zapadni mediji
iz toga rijetko izvlae oevidne zakljuke, odnosno da je Al-Qaida pod
zatitom ili ima potporu odreenih struja u dravi; zapadni mediji su izuzeti
iz dalje rasprave i razumijevanja ovoga problema jer Saudijsko kraljevstvo
nastavlja zabranu rada neovisnih, stranih medija na mjestu.
* Ipak, bojim se da je najgore u ovom sluaju, to zapadni mediji, osobito
u Sjedinjenim Dravama, neprestano kritiziraju muslimanska sveena lica
(ulema) irom svijeta zbog njihovog nesuprotstavljanja terorizmu. U stvarn-
nosti, veliki broj istaknutih alima osudili su agresiju u ime islama. Mogao
132 Stephen Schwartz

bih navesti primjer agresivnog i uvrjedljivog amerikog profesora koji je

zahtijevao pet imena vodeih alima koji su osudili terorizam. Ponajprije
sam mu spoitao da tih pet imena njemu ne bi znailo nita budui da
vjerovatno za njih nikada nije ni uo, ne zbog toga to su oni nepoznati,
jer to nisu, nego zbog toga to ta imena nisu poznata u nemuslimanskom
svijetu, bez obzira na njihov ugled meu muslimanima. Konano sam ga
upitao misli li da ayatollah Sistani, u Iraku, nije izdao fetvu i osuujuu
izjavu u vezi sa skrnavljenjem svetih mjesta i ubijanjem njegovih suvjernika.
Bilo je kao da govorim samome sebi. Moj sabesjednik, jednostavno, bio
je zarobljenik kliea.
Mogao bih nastaviti ovaj spisak praznina o islamu u zapadnim medijima,
ali iskustvo bi bilo deprimirajue.

ta su uzroci ovoga problema?

Prvo, zapadni mediji ne pokrivaju islam. Oni, ustvari, samo izvjetavaju
o dogaajima koji ukljuuju islam. U tome postoji oevidna razlika.
Drugo, novinari reagiraju prvi, neto poput policije ili vatrogasaca. Od
njih se oekuje da pribave osnovne injenice prie, a ne ozbiljne i kompliciran-
ne analize ili pozadine. Nema u tome niega pogrenog, osim injenice da je
islamski radikalizam narastao do te mjere da hitno trai ozbiljnu ekspertizu.
Postoji jedna nezaobilazna mahana koju su, oekivalo se, novinske kue i
njihovi uposlenici morali izbjei, a to je prevelika zbunjenost i izgubljenost
u potrazi za originalnim priama i vijestima. Ali, tome vjerovatno nema
pomoi.
Tree, kada trae ekspertizu i analizu, Zapadni mediji se esto obraaju
univerzitetskim profesorima ije je znanje i poznavanje islama iskrivljeno ili
ogranieno ili, pak, predstavnicima islamskih trendova prilino dobro pozic-
cioniranim na Zapadu, ali koji ne predstavljaju bilo kakvo sazvuje izmeu
islama i zapadnih vrijednosti. U obraanju tim i takvim univerzitetskim
profesorima i grupama, zapadni mediji pronalaze uglavnom samo vlastite
predrasude i pogreke, prije pojaane nego ispravljene. Zapadni akademski
eksperti esto izraavaju vlastiti prezir prema onome to oni nazivaju orij-
jentalizmom, istovremeno i sami primjenjujui neku od njegovih formi.
To jest, i lijevi i desni akademski eksperti islam guraju u kategorije koje su
uspostavile srednjeistone politike, iako sama jednostavnost islama kao vjere
otklanja i odolijeva takvoj kunji.
 ETIRI GODINE NAKON 11. SEPTEMBRA PROPUSTI ZAPADNIH MEDIJA 133

etvrto, zapadni obrazovni sistem proteklih stotinu i pedeset godina

usredsreen je na jaz izmeu dva svijeta, umjesto prouavanja stvarnih
elemenata koji su zajedniki oboma svjetovima.
Naprimjer, potovani, nedavno preminuli indonezijski muslimanski
filozof Nurcholis Madjid, u svome komentaru nedugo poslije 11. septembra
2001., primjeuje paradoks savremene muslimanske mrnje prema Zapadu,
dok jedna od najpoznatijih kuranskih sura naslovljena Bizantinci, hvali
bizantinski imperij, koji predstavljaju Rim i Zapad, u njihovom sukobu
sa Perzijancima, koji utjelovljuju kulture Istoka. Brat Madjid primjeuje:
Muslimani su stali na stranu (Zapada), a ne na stranu (Istoka). Razlog je
jednostavan: Bizantinci su bili krani, te stoga monoteisti, dok Perzijanci
nisu vjerovali u svemoguega Boga, stvoritelja univerzuma. Brat Madjid
dalje napominje da su do sljedbenika poslanika Muhammeda, s.a.v.a., stigle
vijesti da je poraz (Bizantinaca) pred Perzijancima Mekkelije, Poslanikove
neprijatelje, obradovao.
Bilo bi veliko iznenaenje, siguran sam, za veinu zapadnoevropskih
urednika i novinara uti da veliki broj znaajnih i cijenjenih znanstvenika
ukazuju na utjecaj islamske misli na Dantea Alighieria, najveeg kranskog
autora izvan crkve. Ovaj koncept nije tek najnovija izmiljotina koju su
proizveli muslimani zarad priskrbljivanja neopravdane slave vjeri. Tu tezu prvi
je razvio, godine 1920., Miguel Asin Palacios, panski katoliki intelektualac
najveeg kalibra, koji, zbog svoje vlastite pozadine, nije imao nikakvoga
razloga za bilo kakvo egzegiranje ili krivotvorenje. Veina zapadnih urednika
i novinara bili bi jednako zaprepateni kada bi bili obavijeteni o stvarnim
slinostima izmeu judaizma i islama, te o autentinom utjecaju islamske
vjerske prakse na judaizam.

ta, onda, initi?

Moje je miljenje da najvei dio krivice pada na krugove izvan novinarske
profesije. Rjeenja za praznine i rupe u znanju o islamu nee biti tako jednos-
stavna za iri kruga, ali bi mogla biti za novinare. Ako novinar pokriva islam,
on ili ona moraju tome poslu pristupiti kao izdvojenom poslu sa punim
radnim vremenom, te ga moraju prouavati preko osnovnih i autoritativnih
objavljenih radova o njemu. Pokrivajui islam, novinari moraju vie raditi
na identifikaciji protivnika ekstremizma, te nauiti kakva pitanja im treba
postaviti. U prilici sam imenovati mnoge autentine predstavnike umjerenog
134 Stephen Schwartz

islama koji izvanredno govore engleski jezik, a iji intervju nikada do sada
nisam vidio niti u jednom amerikom mediju. Zapadni pisci, piui ta su
to takfir ili njegovo znaenje i znaaj, nee daleko odmai u pokrivanju
islama.
Nadalje, umjereni muslimanski roditelji na Zapadu moraju podsticati
svoju nadarenu djecu da se upuste u novinarsku profesiju, ukoliko njihovo
potomstvo za tim iskae elju. uo sam, previe puta, prie o roditeljima
muslimanima koji govore svojoj djeci da su samo kompjuteri i tehnika,
studij menadmenta ili medicine punovrijedna zanimanja. Zapadna medijska
poduzea, osobito u Sjedinjenim Dravama i Ujedinjenom Kraljevstvu,
trenutno su zauzeti podsticanjem raznolikosti u zapoljavanju te su veoma
otvoreni prema zapoljavanju muslimana. Mnogo sam puta u raznim sredin-
nama predlagao uspostavu i ustanovljenje islamskoga instituta za novinarstvo,
sa kampovima irom svijeta, u cilju obrazovanja i educiranja novog kadra za
ovo zanimanje. Muslimanske kao i nemuslimanske vlade i medijska poduzea
trebali bi dati svoj doprinos nastanku takvih institucija.
Nadalje, umjereni muslimanski pisci i autori moraju vie uiniti na
strpljivijem, inteligentnijem, paljivijem i kompetentnijem pisanju kako bi
postali pouzdani i autoritativni izvori za zapadne medije. Moraju u potpun-
nosti ovladati zapadnim idiomima zarad boljeg prenoenja stvarnosti islama
nemuslimanima. Ti poslovi moraju biti motivirani potrebom za pojanjenjem
i tanou prije nego daavom ili misioniranjem nemuslimana.
Konano, muslimanska ulema, ostale institucije i vlade moraju poeti
istraivati potrebu za zamjenom ili nadopunjavanjem postojeih donacija
ili programa na zapadnim univerzitetima, kako bi se preistio, preradio i
poboljao kvalitet zapadnog obrazovanja i medijskog pokrivanja islama,
svejednako.
S engleskog preveo: Edin Kukavica