Etgar Keret Noću

NOĆU, KAD SVI VEĆ SPAVAJU, mama leži u krevetu budna zatvorenih
očiju. Nekoć, dok je bila djevojčica, željela je biti istraživačica. Maštala je da će
pronaći lijek za rak ili prehladu ili egzistencijalnu tugu. Imala je dobre ocjene i
jako uredne bilježnice, a osim izlječenja ljudskog roda željela je i odletjeti u
svemir i vidjeti vulkan u akciji. Teško je reći da je u njezinu životu nešto pošlo
krivo. Udala se za čovjeka kojega je voljela, radila u području koje ju je
zanimalo, rodio im se sladak sin, no ipak joj je bilo teško zaspati. Možda zato
što je taj njen voljeni otišao pišati prije sat vremena i još se nije vratio.

Noću, kad svi već spavaju, tata bos izlazi na balkon zapaliti cigaretu i zbrajati
dugove. Radi ko konj. Trudi se štedjeti. No nekako sve košta mrvu više od
onoga koliko ima. Već je jednom posudio od čovjeka bez vrata, kojega poznaje
iz kafića. Uskoro će morati početi vraćati, a nema pojma odakle. Nakon što
popuši cigaretu, opušak odapinje s balkona poput projektila i gleda kako se
rasprskava na pločniku. Nije lijepo onečišćavati ulicu, tako govori svom sinu
svaki put kada maleni na tlo baci omot od sladoleda ili slatkiša, ali sad je već
prekasno i jako je umoran. A osim misli o novcu, u glavi nema ništa drugo.

Noću, kad svi već spavaju, dječak sanja iscrpljujuće snove o listu novina što mu
se zalijepio za cipelu i ne da se skinuti. Mama mu je jednom kazala da kroz
snove mozak sam sebi nešto govori, no dječakov mozak ne govori jasno. Iako se
taj uznemirujući san vraća svake noći, smrdljiv od cigaretnog dima i mokar od
ustajale vode, dječak ga nikako ne uspijeva razumjeti. Prevrće se po krevetu i
negdje duboko u sebi zna da će u nekom času mama ili tata ući i pokriti ga, a
dotad se nada da će u trenu kad uspije zguliti novine s cipele, ako uspije,
napokon doći drugi san.

Noću, kad svi već spavaju, iz akvarija izlazi zlatna ribica i obuva tatine karirane
papuče. Potom sjeda na kauč u dnevnom boravku i mijenja programe na
televizoru. Najviše voli gledati crtiće i filmove o prirodi, i malo CNN-a, kad se
dogode teroristički napadi ili katastrofe. I sve gleda bez zvuka, da nikoga ne
probudi. Oko četiri se vraća u akvarij. Mokre papuče ostavlja razbacane nasred
dnevnog boravka. Nije ju briga što će sutradan ujutro mama zbog toga
opomenuti tatu. Ona je riba i osim televizije i akvarija u glavi nema ništa.