© odbacuje. Ra promjeniiv, Samim tim, &ulno donosi nikakav temelj trajnom znanju, ve raditne zakljudke o fizitkim stva hvatiti postojanje opcih tielesnih ob TACUA je on poznatiji od tijela i Ijudskoga duha: da Descartes je u ovom djelu nastojao naci jasan i odjelit stav koji postoji ivan matematike. Pro ja takvog stava se naziva metodska skepsa. Iskaz , Ja jesam, ja egzistiram" je nukno istinit, Jer ako sumnjam u éula, da bih mo }© sumnjati u njih, ja moram da postojim. Stoga: Cogito, ergo su Ovim je Descartes doSao do jasno; i razgovijetnog metafizitkog stava izvan matematike. U ovoj knjizi se takoder pravi diferencija duha i tijela. Tijelo je sve ono 8to se mote ogranititi nekim oblikom odrediti mjestom. Tijelo je ono Sto je opazajno. Ono amo pokreée pod uticajem nede; g dru (poznato je da je De: tes eliminirao postojanje bilo kakvih si a u prirodi i zastupao teoriju sudara) Covjek je stvar koja misli (res cogitans), tj. duh (mens) ili dus 8 (animus), ili razum (intellectus) tli um (ratio). Dakle, Descartes jednati moje Ja sa mojim mi8lje Osjetilni kvaliteti promjenjivi, njem i neposrednom svije8éu, Buduci da su svi tijelo se ne moe spoznati imaginacijom (slikama), veé duhom (,solius Mmentis inspectio“). Ovo je taéno iz prostog razloga sto, éak i kad eSto osjetilno spoznamo, tek to isto shvatimo sposobnoséu prosudbe. Cula sama ne donose znanje, veé je ono moguée jedino uz pomotDITACIJA CO istinitome i laznome’ Descartes zapotinje tvrdnjom da Bog ne moze da ob a, nedostatak ~ odnosno — nesavrSenstvo! Onc Ipak, otkud Zovjeku nigta. Upravo je ova ideja o ni avu o tome Sta je istinito, a 8ta lazno, ‘a. Zasto? Jer je varanje man jeste okrenutost ka Bogu. Raspr tj. da nije varalic aljava od grijeha j éovjeka u' kaze da se u Covjeku nalaza dvije ideje: ideja o Bogu | ideja 0 bilo kakvog nesavréenstva koje je moglo nastati u Covjeku, Pref 10 8to je Descartes predstavio ove ideju, nije se moglo objasniti kako je savrSen! Bog stvorio nevevt nog Covjeka. No, pozabavimo sé onkvetnim pojmom grijeha. Znamo da je pogreska liSenost spornaie Descartes kaze da grijesimo zat Sto sposobnost prosudbe istine u nama nije beskonacna 5 bi se trebalo prilikom navanja Botijeg savréenog djela usredototiti na opéenitostl, 2 WING ® na pojedinagnosti. Veé spomenut nesavréenost u Covjeku preciznije potice iz razuma (sp t razabiranja | sloboda izbora) Avolja ili sloboda izbora je najveéa od svih ide je na o sbjagnjena tvrdnja da je Cov) «ska i prilka Bodija”. Voljaje|indiferentna prema stvarima 7 séuje pogresno zakljuciva Dakle, problem u vezi volje jeste taj 8to ona ir a t 2 kada se preko razuma proteze u sfere koje na razumije, nasta 5.MEDITACIJA vari i jo8 jednom 0 ,0 esenciji materijalnih odvojiti od njihov encija mo di ontolo&ki dokaz postojanja Boga: kao to id jasno¢e i odjelitosti, tako i ideja boZans se njihova vari egzistiraju na natin da Materijalne opreénosti s ovim, Descartes navo objekata moraju biti istinite po sebi, zbog njihov iju. Dakle, jedino se u slutaju Boga egzistencija i esencija istinita, te za svoj nuzni predikat ima egzistenc se zna da se 0 Bogu mote misliti samo kao o egzistirajucem ne mogu odvojiti. Ovo je otito ako nije dozvoljeno govoriti), stoga je egzistencija (Descartes navodi da mu 0 Bogu kao o neegzistirajucem neodvojiva od Boga i on istinski postoji 6.MEDITACIJAtick iumedu duha | tijela —— na spoznajne sposopnost! na ocita tele koja su stoga we paiatjensa (konstatovanje neposrednln sadraja, ali i mo¢ apstraktnog poimanja) sa: (indi weadbensin |clborle bala a bina v avo posed sijedeta: U procesu misijenia, Race ese prema samom sebi, a pri zamifanju prema tele | njegovim osobinama koje nalazi . ebi. Prema tjelesnoj postojanosti | jima vec ima predstavu u S enim ili istim u odnosu na one o Ko) moguénost da egzistiraju .énosti percepeije tijela, ona imaju U Zovjeku postoje pasivni i aktivni dio: Trpna moé osjeéanja, koja je uvjetovana _ _Djelatnom sposobnost stvaranja ideja, koja nema izvor u govjeku ideje su prijevarne. Stoga njihov izvor ne moze biti u bogu, ve¢ je on u tjelesniry stvarima (koje iz tog razloga egzistiraju). Priroda je ono Sto je sadrZano ui stvarima | Sto sadrzava neku istinu. Descartes za kraj postavija problem materije i duha. Nije suvisno spomenuti da je on zapravo prvi Koji istice ova} problem. Odnos materije i duha poviati za sobom zapravo dva problema - Problem jedinstva duha i materije; - Problem odnosa due i tijela. reba napomenuti da je za Descartesa materija res extensa, dakle, beskonatno djeljiva, dok je duh, res cogitans, apsolutno nedieliv. Descartes je smatrao da dua ima sjediste u mozdanoj Zirci i epifizi, te da odatle djeluje na cjelo tijelo. Tako dua i tijelo neposredno djeluju jedno na drugo. !pak, mora se priznati da on nije dao odgovor na pitanje o jedinstvu duna i materije, a tek je spomenuo odnos duse i tijela, Tako da, u konatnici nije objasnio kako materia u tjelu djeluje na duh i kako taj duh djeluje na materiju.Zakljuéak ak svemu Sto je do sada izregeno, zapozet éemo od toda da hyacanje Descartesovih Meditacija © prvoj filozofiji. Prvo na ovo) fitozofsko) misli jesto to da je duh kod Descartesa pri spoznavanju -vjesniji, a dua je besmrtna jer ne ovisio tijelu. Nadalje, s obz vaina dokaza 2a dokazivanja Bi va su dva na temelju esov ontoloski argument proizlazi iz definicije rijeti Boga nista vee ne mode zamisliti, on je savrSeno bige. No, Descartes svoje dokaze tr upeto) meditaciji navodi kako vee samim tim Stoimamo ideju Boga u sebi, to znati "a postojati jer kako ideju Boga pronalazimo unutar sebe isto tako pronalazimo ideju ‘oka ili kozmolo8ki dokaz, koji moze biti juciti da je Bog potetak svega. ontolo&ki, postoji jo dokaz prvog n trena ono neito se moi