Za Timaja se sumnja da je uopšte i postojao i neki misle da je on bio prikriveni Platon, drugi pak da je

Pitagorejac rodom iz Lakridije. Samo djelo napisao je sa 70 godina. Smatrao je da je objašnjenje

materijalnog svijeta samo vjerovatnoća, da nema tačnosti. Fiziku nikada nije vidio kao egzaktnu nauku.
Timaj je jedino platonovo naučno djelo i bavi se stvaranjem svijeta i zivih bića. On je imao za cilj u ovom
djelu da pokaže da čovjek, ima udjela u oba svijeta, čulnom i umnom(božanskom). Makro i mikro koji
postoje analogno. U uvodnom razgovoru učestvuju Sokrat, Hermokrat, Kritija i Timaj. U početku Kritija
priča o Solonu, pjesniku koji prenosi priču o ostrvu sa najboljim ljudima, potonuloj Atlantidi.

Timajev uvod počinje sa iznosenjem da kao pocetak rasprave o svemiru/ kosmosu nuzno je postaviti
pitanje Šta je to vječno biće a šta je ono vazda bivajuće a nikad nije biće? Zaključuje da je prvo ono što je
uvijek jednako, svijet ideja shvatljiv mišljenju i može se logički/matematički iskazati a drugo je čulno,
opažljivo i kao takvo uvijek nastaje,nestaje. Rađa se i umire i samim time nužno je postojanje nekog
uzroka od kojeg je nastalo. I samo nebo, kosmos, kao vidljivo rođeno je . Imajuci na umu da je kosmos
lijep pretpostavlja se da je njegov Tvorac kao uzor morao imati nešto vječito lijepo dostupno samo
logosu.

Ako vec postoji ta najviša, savršena ideja, čemu stvaranje svijeta kretanja??

BOG JE PRIRODNI ZAKON!

Demijurg = eficijentni uzrok, graditelj, umjetnik. Demijurg nije bog jer nije u stanju promjeniti
odnose između oblika koji već postoje, on je ograničen nužnošću. Sa tom građom uradio je najbolje
moguće. On je dodjelio geomtrijske oblike elementima, trouglove, zemlja kao kocka

Graditelj, neograničeno dobar zelio je stvoriti nešto što ce mu sto vise sličiti i tako stvara kosmos. Zbog
toga je sve što je bilo vidljivo, vec postojeći prapostor, posuda(materica svijeta) u haotičnom stanju
kretanja obuhvatio i doveo u sklad. Nakon toga je zakljucio da je najljepsa samo ona cjelina koja
posjeduje um, pa tako organizuje materiju ( mada, u Fedonu govori da je duša ta koja organizuje). Radeći
to stavio je um u dušu a dušu u tijelo. Tijelo i duša su podređeni umu jer on je ono prvo koje ni u čemu
nije nastalo. Tako stvori kosmos, živo biće obdareno umom i dušom. Bitno je reći da on nije nikakav
tvorac jer je kosmos gradio od materije koja je vec postojala, zato se kaze da je kosmos djelo uma i
nužnosti/materije. KOSMOS u sebi sadrzi sva smrtna i besmrtna bića. Kosmos je savrsena cjelina koja ne
stari i ne može oboljeti. Sferičnog je oblika i sredina je podjednako udaljena od svih krajeva. Jedino njeno
kretanje je kružno pa joj zato nisu ni potrebni udovi za kretanja, ni čula. Ništa u njega ne ulazi, sam sebe
hrani sopstvenim rastvaranjem, sam sebi sve cini i od sebe sve trpi. Samodovoljan.A duša je u njegovoj
sredini raširena po cijelom tijelu i prekrivena njime.

Prije nastanka kosmosa postojali su biće, prostor i nastajanje.

Sto se tiče duše, ona je stvorena prva i postoj dva dijela. Demijurg je izgradeći Kosmos dao u zadatak
svojim potomcima, „ nižim bogovima“ da izgrade preostala 3 smrtna roda. On to ne može jer besmrtnost
gradi besmrtnost. Dio koji demijurg „daje“ jeste razum kao besmrtni, božanski dio ali on se mora
kombinovati sa smrtnim (ona su puna strasti, naslade, bola, straha). Dalje Platon u detalje obrađuje
kreiranje ljudskog tijela, svrhu i bolesti pojedinih organa, analizu čula...Starenje i smrt živih bića vidi kao
popustanje i otupljivanje korijena trouglova, a uzrok bolesti su sva protuprirodna mjesanja i kretanja 4
elementa. Prva generacija ljudi je bespolna a nakon toga se rađaju u rodovima u skladu sa svojim
zaslugama. Žena kao odraz slabosti u zivotu, nize vrste...

Postoje stepeni egzistencije kod platona : najviši su ideje i demijurg- čisti bitak. Drugi nivo, onaj koji
konstruira demijurg, jeste svjetska duša- niža od vječnih ali viša od osjetnih (ona je prvi princip i
predstavlja sveukupnost kosmičkih zakona. Izvor je pravilnog kretanja koje pripada zvijezdama i cija se
bit može izraziti brojevima i njihovim odnosima)koja je najbliža idejama a dio je kosmosa.

UM je demijurg koji preuzima nužnost sa njenim svojstvima (4elementa) i gradi pema uzoru.

Ta materija nije nikakva supstancije, tijelo, vec predstavlja samo određeni kvalitet,stalni tok i promjenu,
element svakog tijela. Nuznost je bez svrhe, samo lutajuci uzrok, primateljaka i majka. Ona prima sve
oblike, kao posuda, ali ih ne poprima. Rađa duhovno slijepa potomstva. To su 4 oblika elementa koja
postoje od samog pocetka ( 1. Nebeski narod bogova, krilate stvari u zraku, sve iz vode i sve nogama na
zemlji). Nuznost biva ubijeđena od strane uma jer ona je alogicna dok je umnost logicna.

4 ELEMENTA koja su postojala i prije nastanka neba: PRIMAOCI OBLIKA ; Vatra vidljiva,
zemlja cvrsta te voda i vazduh zbog sklada i propocionalne veze između njih. Oni su sastavljeni od
različitih atoma i oblika, a da bi stvorio najjednostavniji geom oblik – istostr trokuti. Kada su geom
oblici spojeni sa svjetskom dušom tada nastupa harmonija.

VRIJEME:za izradu su mu bili potrebni Sunce, Mjesec i 5 zvjezda lutailca. pokretna slika
vjecnosti, Demijurg dao svjetlo onoj drugoj do zemlje (suncu) pa tako stvorio dan i noc. Broj duša
je jednak broju zvjezda stajalica.

Bila je potrebna vidljiva mjera za odnos sporosti ibrzine nebeskih tijela kojima ona kruze na osam
putanja. Svjetllst na kruznoj putanji (sunce) imalo je zadatak da osvjetli nebo kako bi živa bića.

Pitanje sta je bilo prije vremena je besmisleno.

Materija, nuznost, priroda, majka, primajuci rod & otac, graditelj,um, demijurg kao oblikujuci rod.

3 bića: uzor, odraz uzora i materija tj. Ideja, demijurg i nuznost

3 roda: rađajući, primajuci i oblikujuci tj. Majka, otac i dijete

2 uzroka: nuzni i bozanski