Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Odsjek: Psihologija
Naziv predmeta: Uvod u psihologiju
Mentor: MA Edina Ikinić, stručnjak iz prakse

Seminarski rad

Eksperiment

Helena Matijević
Broj indeksa: 13-11/21

Tuzla, Novembar 2021. Godine

Sažetak

Eksperiment u psihologiji je postupak u kojem se namjerno, u strogo kontroliranim uvjetima,

izaziva neka pojava u svrhu njena opažanja.
Eksperiment je najpotpunija metoda istraživanja, jer njome saznajemo uzrok ali i posljedicu
neke pojave, te dobivamo jasne i precizne rezultate o istoj.
Sastoji se od zavisne i nezavisne varijable.
Tokom provođenja eksperiment, ispitanici se podijele u dvije grupe i to eksperimentalnu
grupu i kontrolnu grupu.
Eksperimentalna grupa biva podvrgnuta nekom tretmanu, dok kontrolna grupa ostaje bez
tretmana ili prima lažni tretman (tzv. placebo).

Osnovni pojmovi

Hipoteza – Hipoteza je znanstvena tvrdnja (pretpostavka) o tome da postoji neka nezavisna

varijabla koja utječe na drugu, zavisnu varijablu.

“Eksperiment je metoda koju znanstvenici koriste da bi spoznali što je čime uzrokovano.”

(Pinel, Biološka psihologija, 2002; str. 6).

“Varijabla je izdvojena i mjerljiva osobina objekata istraživanja spram koje se oni razlikuju
između sebe i/ili u odnosu na koju se oni sami mijenjaju kroz vrijeme.” (Teovanović, 2020,
str. 21).

“Nezavisna varijabla je razlika između eksperimentalnih situacija koju određuje

eksperimentator.” (Pinel, Biološka psihologija, 2002; str. 6).

“Zavisna varijabla je varijabla koju eksperimentator mjeri - varijabla na koju utječe

nezavisna varijabla.” (Pinel, Biološka psihologija, 2002; str. 6).

Eksperimentalna grupa - grupa u kojoj je prisutan pretpostavljeni uzrok.

Kontrolna grupa – razlikuje se od eksperimentalne grupe zato što u kontrolnoj grupi ne

postoji pretpostavljeni uzrok.
Slučajni odabir - sustav raspoređivanja sudionika u eksperimentalne i kontrolne grupe, na
temelju kojeg svaki sudionik ima podjednake izglede da bude raspoređen u bilo koju grupu.

Mjerenje – sustav pridavanja brojeva različitim vrijednostima varijabli.

Statističke mjere - skup matematičkih tehnika za određivanje sigurnosti s kojom se skup

podataka može koristiti za donošenje generalizacija ili zaključaka.
Summary

An experiment in psychology is a procedure in which a phenomenon is intentionally, under

strictly controlled conditions, for the purpose of its observation.
An experiment is the most complete method of research, because with it we find out the
cause but also the consequence of a phenomenon, and we get clear and precise results about
it.
It consists of dependent and independent variables.
During the experiment, the subjects were divided into two groups: the experimental group
and the control group.
The experimental group is subjected to some treatment, while the control group remains
untreated or receives false treatment (so-called placebo).

Basic terms

Hypothesis - A hypothesis is a scientific claim (assumption) that there is some independent

variable that affects another, dependent variable.

"An experiment is a method used by scientists to find out what caused it." (Pinel, Biological
Psychology, 2002; p. 6).

"A variable is an isolated and measurable property of research objects against which they
differ from each other and / or in relation to which they themselves change over time."
(Teovanović, 2020, p. 21).

"The independent variable is the difference between the experimental situations determined
by the experimenter." (Pinel, Biological Psychology, 2002; p. 6).

"A dependent variable is a variable that the experimenter measures - a variable that is
affected by an independent variable." (Pinel, Biological Psychology, 2002; p. 6).

Experimental group - a group in which the presumed cause is present.

Control group - differs from the experimental group because there is no presumed cause in
the control group.

Random selection - a system of assigning participants to experimental and control groups,

based on which each participant has an equal chance of being assigned to any group.

Measurement - a system of assigning numbers to different values of variables.

Statistical measures - a set of mathematical techniques for determining the certainty with
which a set of data can be used to draw generalizations or conclusions.
Sadržaj

1. UVOD 1
2. RAZRADA TEME 2-4
2.1. Poznati psihološki eksperimenti 5-9
3. ZAKLJUAČAK 10
4. LITERATURA 11
 1. UVOD

Eksperiment je jedna, a ujedno i najvažnija metoda istraživanja u psihologiji.

Naučno ga je refirmisao Francis Bacon početkom XVII vijeka, čime je značajno doprinio
razvoju modernih empirijskih istraživanja, prije svega u oblasti prirodnih nauka, a metode
eksperimentalno istraživanja dodatno je uobličio John Stuart Mill dva vijeka kasnije. (Fajgelj,
2012).

Eksperimentalna istraživanja nastoje dokazati uzročno-posljedične veze između pojava. Kod

ove metode važno je kontrolirati utjecaj vanjskih faktora koji mogu da utječu na samo
istraživanje. Vezano uz to, postoji i pojam interne validnosti istraživanja koji se odnosi na
sigurnost zaključka da su promjene na zavisnoj varijabli direktna posljedica promjena na
nezavisnoj varijabli, a ne na nekim drugim varijablama.
Kod eksperimenta, također je jako bitan slučajan odabir ispitanika, tj. tzv. randomizacija.
Time se obezbjeđuje da se ti ispitanici ujednače u svim karakteristikama koje bi mogle
potencijalno da utječu na ishod samog istraživanja. Ispitanici su ovim postupkom podijeljeni
u dvije grupe-kontrolnu grupu i eksperimentalnu grupu, a sam eksperiment sastavljen je od
dvije vrste varijabli, tj. zavisne varijable i nezavisne varijable.

1
 2. RAZRADA TEME

Da bi neka teorija postigla status znanosti, ona mora udovoljiti određenim zahtjevima. Jedan
od tih zahtjeva je i specifična metodologija za istraživanje toga predmeta. Psihologija kao
znanost istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaje dolazi
istraživanjem.

Metode psihološkog istraživanja su:

1. introspekcija ili samoopažanje,

2. sistematsko promatranje ili opažanje i
3. eksperiment.

“Eksperiment je najvažnija i najpotpunija metoda u psihologiji. Eksperimenti omogućuju

najsnažniju provjeru hipoteza o uzrocima i posljedicama, dok se kod svih drugih metoda oni
mogu samo pretpostavljati.” (Zećo, 2009, str. 28)

Istraživač brižljivo kontrolira uslove, često u laboratoriju i vrši mjerenja kojima nastoji otkriti
uzročne odnose među varijablama. Neki eksperiment može, na primjer, istraživati utječe li
kofein na našu pažnju.

Ukoliko eksperiment dokaže da kofein poboljšava pažnju, tada je između te dvije varijable
utvrđen uzročni odnos. Ono što posebno razlikuje eksperimentalnu metodu od drugih metoda
naučnih opažanja jeste sposobnost čvrste kontrole neke varijable.

Ako, na primjer, je postavljena hipoteza da će pojedinci biti uspješniji u rješavanju nekog

matematičkog problema ako im se za dobro postignuće obeća više novaca, tada
eksperimentator može po slučaju rasporediti sudionike u eksperimentu u tri skupine, koje će
biti podvrgnute različitim eksperimentalnim uslovima.

Jednoj će skupini biti rečeno da će za dobar uspjeh dobiti 10 KM, drugoj će skupini biti
obećano 5 KM, a trećoj se skupini uopće ne nudi novčana naknada. Eksperimentator zatim
mjeri i uspoređuje postignuća sve tri skupine kako bi utvrdio da li više novaca (hipotetički

2
uzrok) zaista dovodi do boljeg postignuća (pretpostavljeni učinak). U ovom eksperimentu
nezavisna varijabla je ponuđena količina novaca jer je to varijabla koja je neovisna o onome
što sudionik čini.

Ustvari, nezavisna varijabla je pod potpunim nadzorom eksperimentatora, koji stvara i

nadzire njezine promjene. U eksperimentu nezavisna varijabla je hipotetički “uzrok”.
Hipotetički “učinak” u eksperimentu je zavisna varijabla jer se pretpostavlja da ovisi o
vrijednosti nezavisne varijable.

U ovom eksperimentu zavisna je varijabla postignuće u rješavanju matematičkih problema.

Eksperimentator manipulira nezavisnu varijablu i promatra zavisnu varijablu kako bi odredio
ishod eksperimenta.

Zavisna varijabla je gotovo uvijek neka mjera ponašanja sudionika. Fraza da “je nešto
funkcija nečeg” često se koristi za izražavanje ovisnosti jedne varijable o drugoj. Za ovaj
eksperiment možemo reći da je postignuće sudionika u matematičkim problemima funkcija
količine novca koja im je bila ponuđena. Grupe koje su bile plaćene jesu eksperimentalne
grupe ili grupe u kojima je prisutan pretpostavljeni uzrok. Grupa kojoj nije bio ponuđen
novac je kontrolna grupa, u kojoj nema pretpostavljenog uzroka. Kontrolna grupa općenito
služi kao temeljna mjera stanja ili pojave koja se ispituje i o koju se odmjerava postignuće
eksperimentalnih grupa.

Također jedno od važnih svojstava eksperimenta jeste i slučajno alociranje tretmana, odnosno
nasumično raspoređivanje članova uzorka u eksperimentalnu ili kontrolnu grupu.

Postupak formiranja poduzoraka na slučajan način, odnosno nasumičnog

alociranja ispitanika u ove dvije grupe, čime se obezbjeđuje da one budu
ujednačene u svim onim karakteristikama koje bi mogle potencijalno da utiču na
ishod istraživanja, naziva se randomizacija.
Nakon što su ove dvije grupe formirane slučajnim razvrstavanjem članova
uzorka, potrebno je izmjeriti vrijednosti zavisne varijable u pretest situaciji, što
omogućava da se i formalno provjeri stepen njihove ujednačenosti prije uvođenja
tretmana. Tek nakon toga slijedi eksperimentalna manipulacija - planski se uvode
različite vrijednosti nezavisne varijable u različitim grupama, ona koju nazivamo
kontrolnom ostaje bez tretmana, ili prima lažni tretman (tzv. placebo). Nakon

3
 protoka unaprijed određenog vremena ponovo se mjere vrijednosti zavisne
varijable u obe grupe, a ta situacija naziva se posttestom.
Ukoliko se pokaže da je promjena koju je ostvarila eksperimentalna grupa
značajno veća u odnosu na promjenu koju je ostvarila kontrolna grupa, onda se sa
velikom sigurnošću može tvrditi da su ove promjene direktna posljedica
eksperimentalne manipulacije, odnosno uvođenja tretmana.
Podaci prikupljeni u ovako dizajniranom eksperimentu statistički se obrađuju
tehnikom dvofaktorske analize varijanse. Treba imati u vidu i da je osnovni
eksperimentalni nacrt moguće usložnjavati uvođenjem većeg broja
eksperimentalnih grupa ili većeg broja vremenskih točaka mjerenja vrijednosti
zavisne varijable. Da bismo bili sigurni da je baš nezavisna varijabla uzrok
zavisne varijable, moramo eliminisati dejstva svih drugih mogućih varijabli, što
se u slučaju klasičnog eksperimenta postiže uvođenjem kontrolne grupe i
randomizacijom ispitanika. (Teovanović, 2020, str. 9).

“Rječnikom suvremene epistemologije, kombinacija randomizacije i eksperimentalne

manipulacije maksimizira eksperimentalnu varijansu, a minimizira neželjenu varijansu, čime
se omogućava točno i osjetljivo statističko zaključivanje.” (Fajgelj, 2012, str. 213).

4
2.2. Poznati psihološki eksperimenti

Studija s lutkom Bobo, 1961

Albert Bandura, jedan od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća, u poznatom eksperimentu s
Bobo lutkom uspio je dokazati kako djeca lako uče promatranjem ponašanja odraslih,
odnosno uče po modelu.

Bandura je svoje istraživanje proveo koristeći veliku lutku na napuhavanje u obliku čunja
kojom je htio provjeriti uče li djeca agresivno ponašanje pukim promatranjem odraslih kako
to čine. Slavni psiholog i njegovi kolege eksperiment su proveli na 36 dječaka i 36 djevojčica
uzrasta između 3 i 6 godina.

Djecu su podijelili u tri skupine: prva skupina promatrala je odrasle kako se agresivno
ponašaju prema lutki, tuku je ili bacaju u zrak. Druga skupina promatrala je odrasle kako se
igraju s Bobo lutkom na neagresivne načine, dok je trećoj skupini djece samo pokazana lutka,
bez intervencije odraslih. Tada se djeci omogućilo da se poigraju s različitim igračkama.
Rezultat istraživanja bio je jasan: djeca koja su gledala agresivno ponašanje značajno su se
češće upuštala u agresivne igre, pa čak i doslovno imitirala agresivna ponašanja prema lutki
od one djece koja takva ponašanja nisu gledala. Zanimljivo, djevojčice su bile više fizički
agresivne prema igračkama kada su promatrale muškarca kako se agresivno odnosi prema
lutki, a više verbalno agresivne kada su gledale žensku osobu jednako nepoželjnog ponašanja.

Dakle, djeca itekako promatraju odrasle i njihovo ponašanje, iako ih oni možda smatraju
„premalim da shvate“.

Ovaj eksperiment pokazuje kako je važno svojim ponašanjem biti primjer djeci, budući da se
učenje odvija kroz interakciju s drugim ljudima, najčešće roditeljima, učiteljima i ostalim
odraslima u koje se djeca ugledaju.

5
Slika 1.

Prikaz Bandurinog eksperimenta s lutkom Bobo

6
Eksperiment sa majmunima – Harry Harlow

U svom eksperimentu, psiholog Harry Harlow, izradio je dvije majmunske

„majke“.

1. Istraživanje
Prva nadomjesna majka sastojala se od glatkog drvenog tijela prekrivenog
gumenom spužvom i mekim frotirom, imala ugrađene „grudi“ u području prsnog
koša iz kojih je izlazilo mlijeko, a unutar nje bila je žarulja koja ju je zagrijavala.
Druga nadomjesna majka bila je izrađena od žičane mreže oblikovana poput
drvene majke, tako da se mladunče moglo uz nju priviti i za nju uhvatiti na sličan
način kao uz majku prekrivenu tkaninom..
I žičana majka je bila topla i imala ugrađene grudi s mlijekom, i bila identična sa
drvenom u svemu osim mogućnosti pružanja onog što je Harlow nazvao „ugoda
dodira“.
Te mehaničke izrađene majke stavljene su u odvojene male prostorije koje su bile
pričvršćene na kavez u kojem je mladunče živjelo. Osam majmunčića je
slučajnim odabirom bilo podijeljeno u dvije grupe. Za jednu je grupu majci od
tkanine bila ugrađena bočica za hranjenje s mlijekom, a drugoj je grupi mlijeko
dolazilo od žičane majke..
Harlow je tim pokušao odvojiti utjecaj dojenja od utjecaja ugode dodira na
ponašanje mladunčadi prema majci. Majmuni su zatim stavljeni u svoje kaveze pa
je tijekom prvih pet mjeseci njihova života bilježena učestalost neposrednog
kontakta sa svakom od umjetnih majki.

2.Istraživanje
Nakon tih pet mjeseci mladi majmuni stavljeni su u situaciju tzv. „test otvorenog
polja“ – u malu nepoznatu prostoriju s različitim objektima ( drvene kocke,
posude s poklopcima..itd.)
Majmuni koji su odrasli uz majku od tkanine i žice stavljani su u tu prostoriju s
jednom od tih nadomjesnih majki od žice, ili sami. Zamisao je bila da se ispita

7
njihova sklonost da se prilagode toj nepoznatoj situaciji uz prisutnost majke, ili
bez nje..
U prvom istraživanju došlo se do zaključka da mladunčad koja je odrasla uz
žičanu majku nije tako dobro probavljala hranu i često je patila od proljeva, što
dokazuje da je nedostatak „mekane“ majke kod mladunčadi izazvao psihološki
stres. Kad god su se majmunčići suočili s nečim zastrašujućim bježali bi mekanoj
majci i privili se uz nju tražeći zaštitu i utjehu. Nije bilo razlike u ponašanju
mladunčadi s obzirom na to koja ih je majka, mekana ili žičana, hranila..u strahu
su tražili sigurnost.
Kada su majmuni bili stavljani u „test otvorenog polja“ bez prisutnosti majki,
ukočili bi se od staha i pokazivali emocionalan ponašanja poput plakanja,
puzanja, katkad bi bježali u dio prostorije u kojem je majka obično stajala,
vrišteći i plačući, kada je u prostoriji bila žičana majka, ponašali su se kao u
situaciji bez majke.

Rezultati ovog eksperimenta:

1.Zaključak
Potreba za ugodom i dodirom izuzetno je važna u razvoju privrženosti između
mladunčadi i majke, tj. pokazalo se da to ima presudnu ulogu u emocionalnom
zdravlju djeteta.
2.Zaključak
Čini se da je taj faktor – ugoda dodira – u stvaranju veza mnogo važniji od
majčine sposobnosti davanja mlijeka ( hranjenje) koje mladunčad održava u
životu.
3.Zaključak
Harlow je zaključio da budući da je ključ uspješnog roditeljstva ugoda dodira a ne
sposobnost hranjenja koje žene dijele s drugim sisavcima, muškarac može
ravnopravno sudjelovati u skrbi za novorođenčad.. Aktuelna majka djeteta nije
više jedina prikladna osoba koja može skrbiti za dijete, očevi se mogu smatrati
prikladnima za preuzimanje uloge u tom procesu.
4.Zaključak
Rezultati istraživanja pokazuju bitno osiromašenost života djece u institucijama
lišenim ugode dodira. Ova istraživanja dala su poticaj osobama koji kao
nadomjesni roditelji skrbe o djeci, kondicioniraju tezu da oni mogu biti učinkoviti

8
roditelji, budući da je za razvoj i prilagodbu djece važnost dojenja sekundarna u
odnosu na ugodu dodira.
5.Zaključak
Harlowljeva su istraživanja također pokazala rezultate koji su bili zapanjujući u
kontekstu zlostavljanja djece: u svim slučajevima zlostavljano dijete bilo je
privrženo roditelju koje ga je zlostavljalo i ponašalo se kao da ga voli.
U navedenom istraživanju Harlow je priredio mnoštvo negativnih podražaja:
nadomjesne majke šiljcima iz tijela odbijale su majmunčiće, ispuštale snažne
mlazove zraka itd. – mladunčadi su na to reagirali tako da su se udaljavale od
„majke“ na sigurnu udaljenost, čekali da to prestane, vraćali se i svom snagom
privili uz nadomjesnu „majku“. Ova istraživanja promijenila su gledanja na
prirodu ljubavi majke i djeteta..
Harlow navodi da mu je na jednom skupu, gdje je govorio o svom istraživanju,
prišla jedna žena i rekla: „Sad znam što sa mnom nije u redu! Ja sam žičana
majka. (Scribd, Metodologija psiholoških istraživanja, 2020).

9
 3. ZAKLJUČAK

Na osnovu ovog seminarskog rada može se zaključiti sama važnost eksperimenta kao jedne
od metoda psihološkog istraživanja.
Njime se može otkriti uzrok neke pojava kao i njena posljedica, što je dosta doprinijelo
razumijevanju ljudskog organizma, njegovog funkcioniranja kao i samog ljudskog ponašanja.

To je jedina metoda koja nam daje sigurne i provjerene rezultate.

Zahvaljujući eksperimentu potvrđena su mnoga vječna pitanja i dileme u psihologiji.

10
 4. LITERATURA

Fajgelj, S. (2012). Uvod u psihologiju. Beograd: Centar za primijenjenu psihologiju

Mehić, A. (2020). Scribd - Metodologija psiholoških istraživanja

Pristupljeno 26.10.2021. <https://www.scribd.com/doc/250090141/Seminarski-Iz-
Psihologije>.

Pinel, J. (2002). Biološka psihologija. Jastrebarsko. Naklada Slap.

Teovanović, P. (2020). Statistika. Beograd. Univerzitet u Beogradu - Fakultet za

specijalnu edukaciju i rehabilitaciju - Izdavački centar (ICF)

Zećo, J. (2009) Psihologija. Sarajevo: Sarajevo Publishing.

11