Milan PISTALO ‘Mostar Poéitelj - turisticka atrakcija ‘Svake godine koncem svibnja slavi se u Potitelju »TreSnjeva nedeljac (ranije »Treinjev petake). Bora~ veéi u tom divnom mjestu, udaljenom 30 km. od Mo- stara na magistralnom putu prema moru gdje se uz ovaj narodni blagdan odrzava i smotra folidora, dobija se dojam da se nalazimo u muzeju urbanizma i arhi- tekture pod vedrim nebom. I zaista, to je muzej star pet stotina godina, nepatvoren i nitim neiskvaren. Ali Potitelj neée ostati samo muzej. Razmatraju moguénosti razvitka Potitelja, ovo ¢e se mjesto razvi- jati i postati kulturno-historijski centar, turisti¢ki cen tar (s obzirom na klimatske prilike i rijeku Neretvu), rekreativni centar, omladinsko-sportski centar i zanat- ski. Moguénosti su takve, da ée i Potitelj_vremenom postati sliéan Skansenu (park u blizini Stokholma), gdje su smjeStene originaine seoske kuée iz raznih krajeva Svedske, radionice, razne zanatske radnje, gdje majstori demonstriraju odgovarajuée zanate i prodaju gotove proizvode. Sve ée to omoguéiti posjetiocu da kulturu ranijih vremena obuhvati jednim pogledom Srednjovjetni grad Potitel) spominje se prvi put 1444. godine. SmjeSten u Zupi Dubrava, uz lijevu obalu Neretve bio je to malen grad, koji se po svoj prilict sastojao od jedne kule. Tek nakon pada Bosne pod ‘Turke, poéelo se raditi na utvrdenju Potitelja. Naime, ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin nastoji da od Potitelja stvori jako uporiste protiv turskih osvajanja U stvaranju uporista Matiju Korvina su izdaino po- magali Dubrovéani i stari herceg Stjepan. Nakon pre- govora je odluéeno da se grad Potitelj dobro utvrdi i da se u njega smjesti ugarska posada. Dubrovéani su isplatili 2,000 dukata. Ubrzo zatim je zakljuéeno da se na troSak Dubrovéana napravi most na Potitelju. Pogled na Poéitelj 180 Godine 1466. poslata je lada s drvenom gradom, tesi- rima i drugim majstorima radi gradnje mosta. Gradnja mosta je povjerena dubrovatkom inzinjeru Paskoj ‘Miligeviéu. U veljati iste godine dopremljeno je 200 libri praha, 100 dasaka i 1000 éavala za utvrdenie Potitelja. Dubrovéani su potpomagali ugarske dete u Potl- telju Ziveznim namirnicama, a za odréavanje ovog grada davali su i gotov novac, kako se to vidi iz pisma Kralja Korvina od 6, veljaée 1468. godine, u kojem potvrduje primitak od 800 zlatnih forinti, ‘Troskove oko utvrdivanja grada i gradnje mosta snosili su i stati herceg kao i njegov sin Viatko. (Stari herceg je testa- mentom, ostavio deset tisu¢a dukata, a njegov sin Vlatko je dao devet tisuéa). Zidine potiteljske tvrdave svjedote o znatajno} historijskoj ulozi mjesta, Medutim, o mostu nema ni traga ‘Sva nastojanja oko utvrdenja bila su_uzaludna Ugarska vojska je ostala u Potitelju do 1471. godine kada je humski vojvoda Hamza-beg krenuo na Poli- telj. Zapovjednici Potitelja su poslali_ izaslanike u Dubrovnik da nabave za 200 dukata baruta. Vijeie umoljenih pofalje sav barut koji je u Dubrovniku naden. Polovinom rujna je stigao glas u Dubrovnik da je Hamza-beg opkolio Potitelj i Dubrovéani odlute da opsjednutim u ime pomoti posalju 80 duketa, ali vet 20 rujna 1471. g. poslao je sam Hamza-beg izaslanika a Dubrovnik da javi da su Turci osvojili Potitelj. Od toga dana, pa sve do 1835. godine sjedio je u Potiteliu dizdar s manjom posadom. Od poditeljskih dizdare spominju se: Mehmed-aga, njegov sin Ahmed-age, Mu- stafa, i kao zadnji Omer-aga Halilagi¢. Sve do konca XVII stoljeéa ostala je tvrdava v Poditelju onakva kakvu su je Turci zateldli. Ispod tr dave nastalo je malo naselje koje se potima razvijali izgradnjom javnih i drustvenih prostorija. Interesantan je opis Potitelja turskog putopisca Evlije Celebije. On opisuje Potitelj kao varo8 ispod tvrdave uz obalu rijeke Neretve. »Grad se nalazi na goloj strmoj litici, sasvim zbijen. Jedna gvozdena vrata otvaraju se prema jugu. Unutar varo8i se nalazi diz- @areva kuéa, oko 150 plotom pokrivenih kuéa, jedn déamija, koju je dao napraviti djed Ibrahim-age. Ispod déamije se nalazi imaret (javna kuhinja) u kojem st stanovnicima inocu i danju daje hijeba, éorbe i varena mesa, U varoii se nalazi medresa (muslimanska srednjz Skola u kojoj se pored nautnih predmeta uée i vjerski predmeti, arapski jezik), banja 1 jedan han.« Za razliku od 15. stoljeca, kada je u Potitelju for- mirana utvrda 18. i 17. stoljeée je period izgradnje monumentalnih objekata, potev od dzamije Hadé- Alije, pa preko mekteba (osnovna skola), imareta (jav- na Kuhinja) do gradevine najznatajnijeg potiteljskog investitora, échaje Ibrahim-age, do njegove medrese, banje, hana i sahat-kule. Znati, da je 16. i 17. stoljeée znaéajno za izgradnju javnih objekata, dok se na se moj tvrdavi nisu izvodili neki znatajniji radovi, izuzev adaptiranja iste prema potrebama Turaka. Zadnje godine 17. stoljeéa su ispunjene ubrzanim radom oko prosirenja tvrdave i podizanja bedema oko grada, Naime, kada je Venecija 1693. godine zauzela Gabelu — do tada glavnu tursku utvrdu prema Dal- maciji — opasan je Potitelj zidinama (bedemima), do- zidana je gradska kula j sagradene dvije tabije (zidane tvrdave). Kula se zvala Miralajeva. Jedna tabija pro- zvana je Mehmed-paginom, a @ruga Delibaginom. Mu- hamed-pagina tabija postoji i danas i Potiteljci je zovu Pagina ili Careva tabija, dok je DelibaSina potpuno srugena, 4 ‘Ako se imaju u vidu nesigurne prilike kao i stra~ hote koje je svaka provala sa sobom nosila, onda jefammijivo nastojanje da se naselje Sto bolje utvrdi, Spomenimo samo godinu 1669. kada je Vule Novkovié ppelio Potitelj, a poznato je da je cijela Hercegovina miogo stradala’od mletaékih provala i éetovanja dal- natinskih uskoka iza betkog rata. Kako je izgledao Pulitelj u to vrijeme? U varo8, koja je bila potpuno pasana bedemima i jarcima, ulazilo se jedino kroz Grije kapi-kule i dvoja mala vrata. Centralni dio varosi je zauzimala dizdareva ku¢a, Kraj Neretve je bila snjeitena Carsija (trgovaéki dio varofi) sa nizom du- faa: velikim hanom i hamamom (banjom). Odmah iza Jana se nalazila medresa i imaret, Povise medrese je réamija jednim ulazom vezana za tarSiju a drugim jatima za kuée u naselju. Uz sve to Potitelj je imao ivrtove: Gornje i Donje Polje, koji su puni zelenila, suiili za odmor i rekreaciju. Jedna interesantnost se javlja kod Potitelja tog vremena. Odnosno, za razliku i gradova orijentalnog tipa, Potitelj unutar naselja, fa ni oko dzamije nema groblja. Mrtvi su se ukapali ivan naselja. Kroz utvrdeno naselje je vijugao put (radi strmog terena) i spuStao se prema iijeci. Dodirivao je tvrdavu, thilazio dzamiju, prolazio izmedu medrese i hana, te loz Donju kapiju nastavijao nizvodno do Donjeg Polja. Jedan krak tog puta je iSao iznad medrese, ima- reta i hamama do malih vrata, gdje se paralelno s rijekom pruzala Carsija i duéani. U nizu tih du¢ana radile su terzije (krojati), kujundgije (zlatari), kalaj- dZije, puSkari i sedlari. Od potetka 18. stolje¢a do 1835. g. postojala je i potiteljska kapetanija. Uspostavom kapetanije Potitelj dobiva vaino mjesto i vi8i rang. Tako je vet 1782. go dine bio sjedigte kadiluka (manje upravno i sudsko podruéje u Turskom Carstvu gdje su sudsku viast imale kadije). U to doba posada Potitelja sastojala se od 354 voinika i oficira, Za ekonomsku bazu Potitelj je dobio i vei broj sela i Suma odvojenih od mostarskog, blagajskog i stolatkog podrutja. Uz sve to Potitelj je na prelazu iz 17. u 18. stoljece dosegao maksimum u broju stanovnika. U to doba dolazi i do jatanja poje- dinih feudalaca, a medusobna borba kapetana je ka- rakteristitna za’ Tursku tog vremena, gdje centralna viast_slabi. Nakon austro-ugarske okupacije Potitelj gubi stra~ teSko znagenje i svoj dotadainji natin Zivijenja. Pro- padanje starog natina Zivota i gubitak stratekog zna- éenja, omoguéio je da ovo naselje ostane muzej pod vedrim nebom.