MINISTARSTVO UNUTRASNJIH

POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE

 NASILJE NAD DJECOM PUTEM
INFORMACIONO - KOMUNIKACIJSKIH
TEHNOLOGIJA (IKT)

3
4
Save the Children vjeruje da svako dijete zaslužuje budućnost. U zemljama sjeverozapadnog Balkana radimo
svaki dan kako bismo za djecu osigurali zdrav početak života, priliku za učenje i zaštitu od nasilja. Kada se pojave
krize i kada su djeca najranjivija, mi smo uvijek među prvima koji dođu pomoći i među posljednjima koji odlaze.
Mi osiguravamo da se odgovori na specifične potrebe djece i da se njihov glas čuje. Postižemo dugotrajne
rezultate za milione djece, uključujući onu djecu do koje je najteže doći. Dajemo sve od sebe za djecu - svaki
dan i u vrijeme kriza – transformišući njihove živote i budućnost koja je pred nama.

© Save the Children 2017

Izdavač: Save the Children in North West Balkans

Autor: Elmedin Muratbegović, Eneid Hasanović
Vođa projekta: Alen Zaimović
Grafički dizajn: Edin Bešlić
Štampa: Amos Graf Sarajevo
Tiraž: 160

Ova publikacija urađena je u okviru projekta „Spojeni i sigurni - prema virtualnom okruženju sigurnom za decu“,
čiju su realizaciju podržali Oak fondacija i Save the Children Norway.

Problematika u vezi sa zaštitom djece isključivo je u nadležnosti entiteta i nadležnih organa za sprovođenje
zakona, te shodno tome, sve obuke i edukacije policijskih službenika će se vršiti isključivo prema vlastitim
nastavnim planovima i programima relevantnih ministarstava unutrašnjih poslova u Republici Srpskoj i Federaciji
Bosne i Hercegovine.

Sva prava su zadržana. Sadržaj ove publikacije se može slobodno koristiti ili kopirati u nekomercijalne svrhe,
uz obavezno navođenje izvora.

Zajedno možemo učiniti više.

Recite nam šta mislite o našem radu?
RECI-NAM@savethechildren.org
 UVOD
Istraživanje slučajeva seksualne eksploatacije djece koji uključuju informaciono-komunikacijske tehnologije
zahtijeva znanje tehničkih i pravnih aspekata korištenja računara. Slučajevi eksploatacije djece u koje su
uključene informaciono-komunikacijske tehnologije stavljaju mnoge profesionalne izazove kako pred same
agencije za sprovođenje zakona i njihove istražitelje, tako i pred tužilačke i sudske organe. Ove aktivnosti ujedno
predstavljaju i priliku da se prikupe obimni potvrđujući dokazi, te istražno-obavještajni podaci za druge krivične
radnje. Seksualna aktivnost koja uključuje korištenje informaciono-komunikacijskih tehnologija je obično
ilegalna i shodno tome, u fokusu agencija za sprovođenje zakona. Predmet ovog rada i istraživanja je iznalaženje
najboljih zakonskih i praktičnih rješenja za djelovanje agencija za sprovođenje zakona, sudsko-tužilačkih organa,
informaciono-komunikacijskih kompanija, a i samog društva, u cilju adekvatnog suprotstavljanja ovom problemu.

Imajući u vidu dobru praksu na policijskim akademijama u Bosni i Hercegovini da se u nastavne sadržaje uvodi
„ad hoc“ obuka iz oblasti koje su aktuelne u krivičnom kontekstu, cijenili smo da ova tema zaslužuje upravo
takav tretman. Naime, još 2014. godine izrađen je upravo jedan sličan program iz oblasti „trgovine ljudima“, koji
je bio namijenjen svim policijskim akademijama. Sastojao se, također, od osnovne obuke za temeljnu policiju,
obuke za mlađe inspektore i složene napredne obuke za istražitelje uopšte (kao vid specijalizacije u trajanju od
30 sati). Zahvaljujući razumijevanju profesionalaca i rukovodilaca u policijskim akademijama ali i rukovodstvima
ministarstava unutrašnjih poslova na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, danas je taj program sastavni dio
standardne obuke službenika za provedbu zakona. Stoga možemo konstatovati da bi bilo korisno nastaviti sa
tom praksom i proširivati lepezu aktuelnih tema na sve policijske akademije u Bosni i Hercegovini.

Nastavni plan i program obuke za policijske akademije u Bosni i Hercegovni na temu nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju bi se sastojao od dvije vrste obuka - osnovne i napredne obuke. Za osnovnu obuku je
predviđeno pet školskih sati i prvenstveno je namijenjena polaznicima akademije - kadetima u činu policajca
koji tek trebaju spoznati problem i steći osnovna znanja. Ciljna grupa za naprednu obuku, koja bi trajala 10
sati, su polaznici policijske akademije - kadeti u činu mlađeg inspektora, koji će možda netom po završetku
osnovne obuke biti raspoređeni na poslove istražitelja krivičnih djela nasilja nad djecom putem IKT ili slično.
Napredna obuka je također namijenjena policijskim službenicima koji već rade na datim radnim mjestima, a s
ciljem unapređenja postojećih saznanja i specijalizacije.

Obzirom da se radi o temi koja, naročito u dijelu napredne obuke, podrazumijeva prethodna znanja polaznika
iz domena informatike, dječijih prava ali i osnova heurističke i silogističke kriminalistike, priručnik je koncipiran
tako da vodi polaznika kroz sve oblike fenomena i tehnike otkrivanja, razjašnjavanja ali i dokazivanja istog u
praksi.

U dijelu osnovne obuke, polaznicima se daju osnovne perfomanse fenomena nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju, vodeći računa o tome da mnogi polaznici neće imati adekvatna predznanja iz ove oblasti. U tom
kontekstu, rukopis je didaktički usmjeren na objašnjenje fenomena kroz pravni i faktički diskurs, ali i način
prijavljivanja istog stručnim službama.

U dokumentu će detaljno biti obrađeni sadržaji osnovne i napredne obuke.

6
SADRŽAJ

Sadržaj osnovne obuke (5 školskih sati) 7

1. Nasilje nad djecom putem IKT – pravni okvir u BiH 10

2. Fenomenologija (pojavni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/modus operandi) 13

2.1. Cyberbullying 13
2.2. Grooming 14
2.3. Sexting 15
2.4. Sextortion 16
2.5. Live Stream 18

3. Prevencija nasilja nad djecom u digitalnom okruženju 19

Preventivni programi 19
Sadržaj napredne obuke (10 školskih sati) 22

1. Fenomenologija kompjuterskog kriminaliteta 23

a) Pojam kompjuterskog kriminaliteta 23
b) Vrste pojavnih oblika (klasifikacija prema poziciji kompjutera, klasifikacija prema obliku pravno
zaštićene vrijednosti i klasifikacija prema pojavnom obliku) 24
c) Izvršioci krivičnih djela putem IKT 24
d) Motivi izvršilaca krivičnih djela putem IKT (klasifikacija izvršilaca) 27
2. Nasilje nad djecom putem IKT 31
a) Međunarodni pravni okvir 31
b) Pravni okvir u BIH 33
3. Fenomenologija (pojamni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/modus operandi) 36
3.1. Cyberbullying 36
3.2. Grooming 37
3.3. Sexting 37
3.4. Sextortion 38
3.5. Live Stream 36
4. Otkrivanje i razjašnjavanje slučajeva „nasilje nad djecom putem IKT“ 41
a) Prikupljanje dokaza u digitalnom okruženju ili kriminalistički aspekti istraživanja krivičnih djela
protiv djece 41
b) Razgovor sa maloljetnom žrtvom (prema odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i
maloljetnicima u krivičnom postupku) 55
c) Suradnja policije i tužilaštva 56
d) Podnošenje službenog izvještaja 57
5. Prevencija nasilja nad djecom putem IKT 61

Preventivni programi 63

6. GLOSARIJ 66

7. Aneks 73

7
 Priručnik 1
OSNOVNA POLICIJSKA OBUKA

8
Sadržaj osnovne obuke (5 školskih sati)
1. Nasilje nad djecom putem IKT – pravni okvir u BiH (1 sat)

2. Fenomenologija (pojavni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/modus* operandi) (3 sata)

2.1. Cyberbullying
2.2. Grooming
2.3. Sexting
2.4. Sextortion
2.5. Live Stream

3. Prevencija nasilja nad djecom putem IKT (1 sat)

Literatura:
- Muratbegović, E., Hasanović, E., Zečević, I., Rizvo, S. (2017), Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad
djecom u digitalnom okruženju u Bosni i Hercegovini, MFS EMMAUS, Sarajevo.

* modus (lat. modus mjera; način) mjera, mjerilo; put i način nekog zbivanja ili postojanja; glaz. vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski

9
 1. Nasilje nad djecom putem IKT – pravni okvir u BiH
Definicije koje postoje u bh propisima nisu precizne, te na različit način definiraju „dječiju pornografiju’’ što u
praksi ima za posljedicu različito razumijevanje krivičnog djela iskorištavanja djece i maloljetnika za pornografiju.
U Krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini na različite načine definirana je proizvodnja i prikazivanje dječije
pornografije, odnosno upoznavanje djeteta sa pornografijom. Evidentno je da u Krivičnom zakonu Federacije
Bosne i Hercegovine i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta ne postoji definicija niti objašnjenje pojma „dječije
pornografije”, za razliku od Krivičnog zakona Republike Srpske koji u članu 175 „Iskorištavanje djece za
pornografiju” stav 6. definira šta se smatra „dječijom pornografijom“. Krivični zakon Bosne i Hercegovine* ne
poznaje ovu problematiku već se ona smatra oblikom trgovine ljudima što je jednim dijelom točno, obzirom da
se eksploatacija djece dovodi u direktnu vezu sa trgovinom ljudima, ali ipak nema adekvatne definicije koja bi
ukazivala na dječiju pornografiju.
Ova problematika nije uređena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine već se sve navedene inkriminacije
nalaze u entitetskim krivičnim zakonima i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta. Koja su to rješenja u materijalnom
krivičnom zakonodavstvu BiH u vezi sa „dječijom pornografijom“?

Krivična djela koja se prevashodno direktno odnose na dječiju pornografiju su:

• „Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije” u KZ FBiH, i KZ BD

Član 211.
1) Ko dijete ili maloljetnika snimi radi izradbe fotografija, audiovizuelnog materijala ili drugih predmeta
pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili rasparčava ili prikazuje takav materijal, ili te
osobe navede na učestvovanje u pornografskoj predstavi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do
pet godina.
2) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela iz stava 1. ovog
člana oduzet će se, a predmeti koji su nastali učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana oduzet
će se i uništiti.
Član 208. – suštinski identičan tekst kao u čl. 211. KZ FBiH

• „Iskorištavanje djece za pornografiju” u KZ RS

Član 175.
1) Ko navodi dijete na učestvovanje u snimanju dječije pornografije ili ko organizuje ili omogući
snimanje dječije pornografije, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
2) Ko neovlašteno snimi, proizvede, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, uvozi, izvozi, pribavlja za
sebe ili za drugoga, prodaje, daje, prikazuje ili posjeduje dječiju pornografiju ili joj svjesno pristupa
putem računarske mreže, kazniće se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
3) Ko upotrebom sile, prijetnje, obmane, prevare, zloupotrebom položaja ili teških prilika djeteta
ili odnosa zavisnosti, prisili ili navede dijete na snimanje dječije pornografije, kazniće se kaznom
zatvora od dvije do deset godina.
4) Predmeti korišteni za izvršenje ovog djela se oduzimaju, a pornografski materijal koji je
nastao izvršenjem djela se uništava.
5) Dijete se neće kazniti za proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala koji prikazuje
njega lično ili njega i drugo dijete ako su oni sami taj materijal proizveli i posjeduju ga uz pristanak
svakog od njih i isključivo za njihovu ličnu upotrebu.
6) Dječija pornografija je materijal koji vizuelno ili na drugi način prikazuje dijete ili realno
prikazano nepostojeće dijete ili lice koje izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom (eksplicitnom)
evidentnom seksualnom ponašanju ili koji prikazuje polne organe djece u seksualne svrhe.
7) Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili naučni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu
ovog člana.
10 * Krivični zakon BiH „Službeni glasnik BIH” br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07.
• „Upoznavanje djeteta sa pornografijom” u KZ FBiH i KZ BD
Član 212.
1) Ko djetetu proda, prikaže ili javnim izlaganjem ili na drugi način učini pristupačnim spise, slike,
audiovizuelne i druge predmete pornografskog sadržaja ili mu prikaže pornografsku predstavu,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
2) Predmeti iz stava 1. ovog člana oduzet će se
Član 209. – suštinski identičan tekst kao u čl. 212. KZ FBiH

• „Iskorištavanje djece za pornografske predstave” u KZ RS

Član 176.
1) Ko navodi dijete na učestvovanje u pornografskim predstavama, kazniće se kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina.
2) Ko upotrebom sile, prijetnje, obmane, prevare, zloupotrebom položaja ili teških prilika djeteta ili
odnosa zavisnosti, prisili ili navede dijete da učestvuje u pornografskoj predstavi, kazniće se kaznom
zatvora od dvije do deset godina.
3) Kaznom zatvora iz stava 1. ovog člana kazniće se ko gleda pornografsku predstavu uživo ili putem
komunikacijskih sredstava ako je znao ili je trebalo i moglo da zna da u njoj učestvuje dijete.
4) Predmeti korišteni za izvršenje djela se oduzimaju, a pornografski materijal koji je nastao izvršenjem
djela se uništava.

• „Upoznavanje djece s pornografijom ” u KZ RS

Član 177.
1) Ko djetetu mlađem od petnaest godina proda, pokloni, prikaže ili javnim izlaganjem, posredstvom
komjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije ili na drugi način učini dostupnim spise, slike, audio-
vizuelni materijal ili druge predmete pornografske sadržine ili mu prikaže pornografsku predstavu,
kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
2) Predmeti korišteni za izvršenje ovog djela se oduzimaju, a pornografski materijal se uništava.
3) Pornografijom se smatra materijal koji vizuelno ili na drugi način prikazuje lice u
pravom ili simuliranom evidentnom seksualnom ponašanju ili koji prikazuje polne organe ljudi u
seksualne svrhe
4) Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili naučni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu
ovog člana.

• „Iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela
seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta“ u KZ RS
Član 178.
1) Ko sa djetetom starijim od petnaest godina, koristeći kompjutersku mrežu ili komunikaciju drugim
tehničkim sredstvima, dogovori sastanak radi vršenja obljube ili sa njom izjednačene polne radnje,
ili radi proizvodnje pornografskog materijala, ili radi drugih oblika seksualnog iskorištavanja i pojavi
se na dogovorenom mjestu radi sastanka, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno prema djetetu mlađem od petnaest godina, učinilac
će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

• „Neovlašteno snimanje slike” u KZFBiH, i KZ BD.

Član 189. Citira se jedino stav 3.

11
 3) Ko dijete ili maloljetnika snimi radi izrade fotografija, audio-vizualnog materijala ili drugih predmeta
pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava ili prikazuje takav materijal, kaznit
će se kaznom zatvora od jedne do 5 godina.
Član 186. stav 3. – suštinski identičan tekst kao u čl. 189. st. 3. KZ FBiH

Također, odmah se uočava da su ova krivična djela različita, kako po nazivu tako i po zakonskom opisu. Naime,
inkriminacije u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu su suštinski iste dok razlike postoje ako se date
inkriminacije iz KZ FBiH i KZ BD kompariraju sa inkriminacijama iz KZ RS. Isto tako, zakonodavac u Republici
Srpskoj je u Krivičnom zakonu objavljenom u službenom glasniku RS broj 64/17 inkriminsano krivično djelo
„Iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje
krivičnih djela seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta“ kojim se u kombinaciji sa drugim
djelima iz iste glave mogu inkriminirati novi fenomenološki oblici.

12
2. Fenomenologija (pojavni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/
modus operandi)
2.1. Cyberbullying

Uz sve pozitivne strane interneta, anonimnost na internetu mogu lako iskoristiti svi oni koji žele zlouporabiti taj
vid komunikacije. Upravo ta anonimnost potiče korisnika da bude otvoren i da podijeli objave koje bi im bilo
neugodno izreći nekome ko ih poznaje, što je zanimljivo posebice adolescentima koji, tipično, imaju neke svoje
tajne.
Zlouporaba može biti ucjena raznim montiranim ili stvarnim fotografijama i video-isječcima, širenjem lažnih,
neistinitih i privatnih informacija o nekome, pedofilija i drugo.
Važno je spomenuti da cyberbullying, odnosno nasilje na internetu počinjeno korištenjem uređaja koji imaju
pristup internetu, najčešće vrše maloljetnici-vršnjaci međusobno, a nerijetko i punoljetna lica međusobno.
Posljedice koje nastanu mogu biti višestruko gore nego one kod „klasičnog” međuvršnjačkog nasilja, a najviše iz
razloga jer nešto jednom objavljeno na internetu uvijek ostaje dostupno.
Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona, u svijetu poznato kao cyberbullying, čest je oblik nasilja među
vršnjacima. I počinitelj i žrtva su maloljetnici. Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad
preko posrednika.

Izravan napad događa se kad maloljetnik:

• šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-poštom ili na chat-u

• ukrade ili promijeni lozinku za e-poštu ili nadimak na chat-u
• objavljuje privatne podatke ili neistine na chat-u, blogu ili internetskoj stranici
• šalje uznemirujuće slike putem e-pošte ili MMS poruka na mobitelu
• postavlja internetske ankete o žrtvi
• šalje viruse na e-poštu ili mobitel
• šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-poštu ili mobitel
• lažno se predstavlja kao drugo dijete.
Nasilje preko posrednika je najopasnija je vrsta nasilja preko interneta jer često uključuje odrasle, među kojima
ima mnogo ljudi s lošim namjerama. Ono se događa kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga
najčešće nije svjesna.
Primjerice, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-adresu ili nadimak na chat-u. Tako s njegove
e-adrese može slati uznemirujuće poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chat-u
ili forumu, zbog čega se svima čini da je žrtva, zapravo, ta koja čini loše stvari.

Prijatelji će se posvađati s njime, administrator će isključiti njegov nadimak ili e-adresu, roditelji će se naljutiti na
njega i bit će kažnjen. Oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni. Počinitelj može staviti oglas
seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način dijete
može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti.

13
 Zato je važno o toj problematici razgovarati u školi i kod kuće, te podići svijest djece o posljedicama.
Karakteristično za chat, blog i internetski forum jest korištenje nadimaka (nick-ova) koje posjetitelji sami izaberu,
što pruža anonimnost.

Manipulirati nečijim mišljenjem o drugoj osobi vrlo je lako, a to u pravilu rade osobe i same frustrirane stvarima
za koje optužuju druge. Te osobe mogu misliti da ih, ako se kriju iza nick-a, nitko neće otkriti, no to baš nije tako.
Anonimnost na internetu ipak je u neku ruku lažna jer je, zahvaljujući jednostavnoj tehnologiji, moguće ući u trag
osobama koje to čine.

Međuvršnjačko nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje,
uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može
uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže
priče, crteže, slike, videa i šale na račun vršnjaka.

2.2. Grooming

Za Grooming se navodi da, kao pojava, u posljednjih nekoliko godina sve više uzima maha kao oblik zlostavljanja.
Trenutno u jezicima na području Bosne i Hercegovine još uvijek nije pronađen adekvatan prevod dok se u
susjednoj Hrvatskoj i Srbiji „grooming“ prijevodi kao „timarenje”. Kada želimo objasniti grooming treba reći da
je zapravo riječ „o procesu u kojem se djeca dok su na mreži/internetu potiču da učestvuju u interakcijama seksualne
prirode pri čemu ih se često izlaže neželjenim pornografskim sadržajima“.

Grooming najčešće predstavlja fazu u kojoj se dijete priprema ili na stvarni seksualni čin s odraslom osobom ili
na učešće u proizvodnji dječije erotike ili fotografija seksualnog zlostavljanja djece, pri čemu zlostavljač
zlouporabljuje povjerenje djeteta koje u većini slučajeva ne zna ni u koje će svrhe njegove fotografije ili snimci
biti upotrijebljeni niti kakve će to posljedice imati po njegov budući život. Također, sam proces pripremanja
djeteta za navedene činove predstavlja vid seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djeteta, bez obzira što još
uvijek nije došlo do stvarnog fizičkog kontakta između zlostavljača i djeteta, najprije zbog toga što se dijete već
u toku procesa izlaže neželjenim pornografskim sadržajima koji ga trebaju „odobrovoljiti“ i „ohrabriti“ da se i
sam/sama upusti u nešto slično, a zatim i zbog toga što taj proces ima za epilog stvarni seksualni kontakt.
Trenutno, savremene tehnologije (internet-kamere, brz transfer velikih količina podataka, slika, snimaka i sl.)
pružaju nesagledive mogućnosti da se dijete snimi nago ili u nekom seksualnom činu, bez da je zlostavljač i došao
do djeteta, samo ga je potrebno na takvo što nagovoriti. Upravo zbog toga je grooming izrazito opasna pojava
koju vlade razvijenih zemalja nastoje eliminirati po svaku cijenu, te je „uglaviti“ u krivične zakone koji tretiraju
problematiku seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece* .

Kako grooming započinje?

Grooming obično započinje susretom na internetu gdje se odrasla osoba lažno predstavlja, te nastoji zadobiti
povjerenje djeteta tako što se doima ozbiljno zainteresiranim za ono što dijete voli ili ne voli i gdje se u svojoj
komunikaciji sa djetetom spušta na njegov intelektualni nivo. Nakon upoznavanja sa djetetom, sljedeći korak
uključuje diskusije seksualne prirode, a često i slanje pornografskih materijala djetetu, odnosno žrtvi. U ovim
razgovorima djeca, odnosno žrtve, su „pitana ili izmanipulirana kako bi poslala svoje nage fotografije ili snimke,
te otkrila detalje o sebi putem glasovnog ili video chat-a/razgovora”. Najčešće se veza završava susretom u
stvarnom svijetu koji je redovito seksualne prirode, a to se čini sticanjem povjerenja žrtve, ucjenjivanjem žrtve
(naročito se prijeti objavljivanjem ili pokazivanjem seksualno eksplicitnih fotografija ili snimaka djeteta njegovim/
njenim roditeljima) ili njezinim zastrašivanjem (jer dijete najčešće nesvjesno otkrije mnoge informacije o sebi).
Iz dosada navedenog može se izvući i zaključak, a imajući u vidu da se ipak radi o djeci, da je izraz „timarenje“
neprimjeren i neadekvatan da objasni navedenu pojavu kojoj bi možda više odgovarali termini poput
„pripremanja“, „privlačenja“ ili „namamljivanja djece**” .
* Akcioni plan za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija u Bosni
i Hercegovini 2010--2012, Vijeće ministara, 2009:45-52.
** Ibid

14
2.3. Sexting

Sexting kao i grooming predstavlja jedan od novih fenomena koji se pojavio sa ekspanzijom savremenih
tehnoloških mogućnosti. Kako navedeni dokument objašnjava, sexting je „sociološki gledano, negativna popratna
pojava tehnološkog razvoja, ali i direktna posljedica sve veće izloženosti djece, putem različitih medija, sve
eksplicitnijim seksualnim sadržajima, što dovodi do njihovog preranog sazrijevanja. Psiholozi ovaj fenomen
nazivaju hiperstimulacijom djece, a on ima za posljedicu preuranjeno pokazivanje interesa za svoju ili tuđu
seksualnost*”.

Sexting kao pojam „prvi put se spominje 2005. godine u magazinu „Sunday Telegraph“ da bi potom o ovoj
pojavi naširoko izvještavali mediji u Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj
Britaniji, a u posljednje vrijeme i u drugim zemljama”. Kao i grooming, sexting je također termin koji u jezicima
Bosne i Hercegovine nije našao prigodan prevod**.

Prema navodima ekspertnog tima koji je izradio „Akcioni plan za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije
pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih
tehnologija u Bosni i Hercegovini 2010-2012”, termin sexting označava „slanje seksualno eksplicitnih fotografija
ili poruka seksualnog sadržaja drugoj osobi elektroničkim putem (najčešće putem SMS-a, MMS-a, elektroničke
pošte, društvenih mreža)”. Najveća opasnost i rizici sextinga su u tome što poruke takvog sadržaja obično šalju
tinejdžeri jedni drugima, ne uviđajući posljedice ovakvih djela. Do sada je zabilježen nemali broj slučajeva o tome
da su djevojčice svojim dečkima slale fotografije ili video -klipove na kojima su nage. Najčešće se kao sredstvo
izvršenja pojavljuju mobilni telefonski aparati. Kao primjer, u navedenom dokumentu stoji: „U jednoj srednjoj
školi u američkoj saveznoj državi Virdžiniji, profesor je optužen za posjedovanje dječije pornografije, a svoje
obnažene fotografije poslala mu je sama učenica. Mediji, naročito američki, pisali su i o djevojčicama koje su
izbačene iz škola zbog slanja slikovnih poruka seksualnog sadržaja***.

Može se reći da je riječ o veoma opasnoj pojavi, koja bi, ukoliko se ne stavi pod kontrolu, mogla imati nesagledive
posljedice. Djeca šaljući ovakve fotografije najčešće nisu svjesna da su to materijali koji se mogu naći svuda i koje
mogu vidjeti svi, a osim toga, ove fotografije mogu poslužiti i kao oruđe za ucjenjivanje. Kada ovakve fotografije
izađu na vidjelo, odražavaju se na čitav njihov budući život. „Posljednja istraživanja provedena među djecom
tinejdžerskog uzrasta otkrila su zastrašujuće podatke o tome da je najmanje jedna petina, kako djevojčica, a tako
i dječaka, makar jednom poslala poruku ovakvog sadržaja nekome, polovina njih doživjela je da bude recipijent
ove vrste poruke, a više od tri četvrtine njih u ovome nije vidjelo nikakvu opasnost****“ .

Vlade širom svijeta, pa i naša, pristupile su sistemskom rješavanju ovog problema na različite načine - izmjenama
i dopunama svojih krivičnih zakona, apeliranjem na bolji roditeljski nadzor i komunikaciju s djecom, a naročito
jakim medijskim kampanjama i školskim aktivnostima na podizanju svijesti djece o mogućim posljedicama
sextinga na njihovu budućnost.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, u svrhu generalne zaštite djece u prethodnom periodu izrađivani su
Akcioni planovi za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja
i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija u Bosni i Hercegovini 2010-2012 i 2013-
2015 sa konkretnim mjerama i radnjama.

Neke od mjera koje su realizovane i koje daju rezultate su izrada promotivnih klipova i internet stranice (www.
sigurnodijete.ba) na kojoj se svi mogu upoznati sa problemima, te izvršiti anonimnu prijavu, kao i organiziranje
edukativnih radionica u školama i dr.

* Ibid
** Ibid
*** Ibid
**** Ibid

15
 2.4. Sextortion

Sextortion je oblik seksualnog iskorištavanja koji se primjenjuje kao oblik ne-fizičke prisile, čiji je primarni cilj da
se iznudi seksualna usluga od žrtve. Sextortion se odnosi na široku kategoriju seksualnog iskorištavanja u kojoj
je zlouporaba moći sredstvo prisile, kao i na kategoriju seksualnog iskorištavanja u kojoj je sredstvo prisile sama
prijetnja objavljivanjem seksualnih slika ili informacija* .

Najčešći oblik ove vrste iskorištavanja je ucjena i prijetnja privatnim fotografijama i/ili informacijama. Najčešći
izvor tih sredstava ucjene su društveni mediji i dijeljenje privatnih informacija i fotografija u online dopisivanjima.
Sextortion karakterizira neravnoteža moći između nasilnika i žrtve, koju počinitelj koristi da prisili tj. natjera
žrtvu da udovolji seksualnim ili novčanim zahtjevima.
Primjer: Osobi sa kojom se dopisivalo, dijete je poslalo svoju kompromitirajuću fotografiju i potom ga ta osoba
na razne načine ucjenjuje, najčešće pod prijetnjom da će objaviti datu fotografiju, ukoliko ne uradi ono što ona
želi.

Te osobe najčešće traže još fotografija, kompromitirajućih videa i materijala koje će kasnije pretvoriti u
pornografski sadržaj i koji će najvjerovatnije kasnije dalje dijeliti putem interneta. U ovakvim i sličnim slučajevima
odmah je potrebno prekinuti svaki kontakt sa osobom za koju se smatra da ucjenjuje dijete, te sačuvati sve
poruke, pozive, fotografije koje se mogu iskoristiti kao dokazni materijal. Ukoliko se ucjena odvija na društvenoj
mreži, obvezno prijaviti i administratoru stranice. Upozoriti ih da ni slučajno ne pristanu na nalaženje sa osobom
i da ne šalju više informacija ili slika u nadi da će zlostavljač prestati sa ucjenjivanjem**.

Pored naprijed opisanog načina zlouporabe vlasti ili moći, sextortion predstavlja i oblik korupcije u kojoj ljudi
kojima je povjerena moć - kao što su vladini zvaničnici, sudije, profesori, osoblje za provedbu zakona i poslodavci
- nastoje da iznude seksualne usluge u zamjenu za neku radnju iz okvira njihovih ovlaštenja (npr. da nešto odobre
ili uskrate).

Primjeri takvih zlouporaba vlasti uključuju: vladine službenike koji traže seksualne usluge za dobivanje licence ili
dozvole, nastavnika koji trguju dobrim ocenama za seks sa studentima i poslodavci koji postavljaju seksualne
usluge kao uvjet za dobivanje posla.

Počinitelji i karakteristike sextortion-a***

• Počinitelji se često oslanjaju na poziciju autoriteta ili uočene neravnoteže snaga, a ne na fizičko nasilje ili silu
kako bi prinudili dijete na seksualne usluge, davanje novca ili robe;
• Psihološka prisila uglavnom se manifestuje prijetnjom uskraćivanja određene beneficije ili prijetnjom
neželjenom posljedicom ako se ne ispune zahtjevi;
• Seksualna komponenta mogla bi uključiti potražnju počinitelja za bilo kojim oblikom neželjene seksualne
aktivnosti, kao što su izlaganje privatnih dijelova tijela, poziranje za seksualne fotografije ili podnošenje
fizičkog zlostavljanja;
• Seksualna komponenta može da se ogleda u metodama koje se primjenjuju za dobivanje roba, usluga
ili novca. Na primjer, počinioci od žrtve dobiju pristup slikama koje je sama sačinila, a koje su seksualnog
sadržaja i potom koristite taj materijal kao ucjenu za novac;
• Sextortion može uključivati prijetnju širenjem nepristojnih ličnih fotografija online ili među vršnjacima. To
pak može dovesti do drugih negativnih posljedica kao što su cyberbullying koji dalje viktimizira ili
nanosi štetu žrtvi tj. djetetu.

* https://en.wikipedia.org/wiki/Sextortion
** http://www.sigurnodijete.ba/bs/informacije-roditelji/rpojmovi/sextortion-bos
*** Factsheet was „Sextrotion“ produced by ECPAT International - Programme combating Sexual Exploitation of Children Online

16
Sextortion kao krivično djelo nije izričito inkriminiran u domaćem zakondavstvu ili u nekom od relevantnih
regionalnih ili međunarodnih pravnih instrumenata koji se odnose na seksualnu eksploatacije djece.
Međutim, Lanzarote Konvencija* inkriminira čin izazivanja i prisiljavanja djece da se uključe u pornografske
predstave (čl. 21 (1) (a-b))** . Ista konvencija tretira i čin traženja djece za proizvodnju dječje pornografije (čl.
23)*** .
Čin uključivanja u seksualne aktivnosti s djetetom je inkriminiran ako su prisutni prinuda, sila ili prijetnja, kada ta
osoba zlouporabi priznat položaj povjerenja, autoriteta ili utjecaja nad djetetom ili iskoristi posebno ranjiv
položaj djeteta.

* Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zlopuotrebe - Lanzarote Konvencija (Usvojio Komitet ministara u julu 2007. godine na 1002. sjednici
zamjenika ministara)

** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe:

„Član 21 - Krivična djela koja se odnose na učestvovanje djeteta u pornografskim predstavama

1. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere kako bi se osiguralo da se sljedeće namjerno ponašanje krivično procesuira:
a. zapošljavanje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama ili uzrokujući da dijete učestvuje u takvim predstavama;
b. prisiljavanje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama, ili stjecanje dobiti, ili na drugi način iskorištavanje djeteta za takve svrhe;
. namjerno prisustvovanje pornografskim predstavama koje uključuju učešće djece.
2. Članica može zadržati pravo da ograniči primjenu paragrafa 1C na slučajeve kada su djeca zaposlena ili prisiljena u skladu sa paragrafom 1a ili b.“

*** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zlopuotrebe - Lanzarote Konvencija
„Član 23 - Privlačenje djece za seksualne ciljeve

Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da krivično procesuira namjeran prijedlog, putem informacionih i komunikacionih tehnologija, odrasle osobe da se sastane sa djetetom
koje nije dostiglo starosnu dob postavljenu primjenom člana 18, paragraf 2, u svrhu činjenja bilo kojeg krivičnog djela postavljenog u skladu sa članom 18, paragraf 1a, ili člana 20, paragraf 1a,
protiv njega ili nje, kada je ovakav prijedlog praćen materijalnim aktima koja dovode do takvog susreta.“

17
 2.5. Live Stream

Live streaming (prenos uživo u realnom vremenu) seksualnog zlostavljanja djece je radnja koja se odvija u
realnom vremenu i nastaje kada je dijete prisiljeno da se pojavi pred internet-kamerom te da se uključi u
seksualno eksplicitno ponašanje ili da bude podvrgnuto seksualnom zlostavljanju.
Ovi akti (video ili foto materijali) se zatim putem live stream-a (prenosa uživo u realnom vremenu) preko
interneta prenose do počinioca ili kupca koji je platio i koji gleda ili traži određenu vrstu zlostavljanja koju bi
pratio putem interneta u realnom vremenu.

Prestupnici i njihov modus operandi

• Prestupnici za gledanje zlostavljanja djece putem npr. internet-kamere (prenosa uživo) pristup dobiju
uglavnom putem posrednika ili pomagača;
• „Voditelji” (moderatori) su ponekad članovi porodice ili zajednice koji tjeraju dijete da nastupi pred
internet-kamerom i komuniciraju namamljujući potencijalne kupce;
• Počinitelj i voditelj (moderator) ili dijete dogovore tačan datum i vrijeme u kojem će se zlostavljanje
održati, a počinitelj se tada prijavljuje na dogovorenu internet-adresu. Dogovori oko termina se najćešče
vrše putem chat-a, e-pošte ili telefona;
• Strane uključene u zlostavljanje se dogovore o cijeni, počinitelj plati, uglavnom kroz legitimne načine
platnog prometa (paypal, bitcoins i sl.). Plaćanje se vrši uglavnom u malim iznosima kako bi se spriječile
sumnje u vezi sa novčanim transakcijama;
• Različite platforme kao što su Skype, Facebok chat, Google talk, Viber i dr., podržavaju live stream
odnosno prenos slike, zvuka, teksta u realnom vremenu (live stream) što pogoduje zlostavljanju putem
interneta. Ovaj vid komunikacije omogućava prestupniku/zlostavljaču da vidi zlostavljanje u realnom
vremenu i da ga usmjeri kroz chat ili glasovne funkcije u svojim seksualnim fantazijama;
• U nekim zajednicama, nivo socijalne tolerancije dopušta zločin. To se uglavnom odnosi na nekoliko
faktora kao što su: siromaštvo i ograničeno razumijevanje interneta, moguće implikacije za dijete ili sama
nezakonitost tih akata. Live streaming seksualnog zlostavljanja djece u tim uvjetima može ponuditi
jednostavan i brz izvor prihoda zlostavljaču.

Live streaming – prikaz seksualnog zlostavljanja djece u realnom vremenu nije eksplicitno inkriminiran kao
krivično djelo u bilo kojem od relevantnih regionalnih ili međunarodnih pravnih propisa o seksualnom
iskorištavanju djece. Međutim, Lanzarote Konvencija* inkriminira čin zapošljavanja ili prisiljavanja djece da
učestvuju u pornografskim predstavama (čl. 21 (l) (a-b)** , kao i namjerno prisustvo dijece pornografskim
predstavama (c). Štaviše, inkriminira čin pomaganja poticanja i pokušaja radnji koje su inkrimirane kao oblik
krivičnog djela (čl.20) u navedenoj konvenciji (čl. 24)***.

* Ibid 12
** Ibid 13
*** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe,
Član 24 - Pomaganje ili poticanje i pokušaj
1. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da se uspostavi kao krivično djelo, kada je namjerno počinjeno, pomagano ili poticano,
činjenje svakog krivičnog djela uspostavljenog u skladu sa ovom Konvencijom.
2. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da upostavi kao krivično djelo, kada je namjerno počinjeno, pokušaj da se počini
krivično djelo uspostavljeno u skladu sa ovom Konvencijom.
3. Članica može zadržati pravo da ne primjenjuje, u cijelosti ili djelomično, paragraf 2, na krivična djela uspostavljena u skladu sa članom 20, paragraf 1b, d, e i f, član 21, paragraf
1C, član 22 i član 23.“

18
3. Prevencija nasilja nad djecom u digitalnom okruženju
Preventivni programi

U današnje vrijeme, većina djece odrasta uz IKT kao sastavni dio svakodnevnog života i koje im služe kao
odlično sredstvo za dobivanje informacija o raznim temama te interakciju sa prijateljima i poznanicima. Međutim,
sa naglom ekspanzijom informacionih i komunikacijskih tehnologija nastaju i nove opasnosti za djecu, kao i
potreba za intenzivnijim nadzorom nad korištenjem IKT-a. Jedan od načina prevencije i zaštite djece na internetu
je edukacija i upoznavanje djece i roditelja o opasnostima koje informacione i komunikacijske tehnologije donose
i kako se najbolje zaštititi.

Šta preventivno mogu da urade roditelji?

Kada je prevencija nasilja nad djecom putem interneta u pitanju, preventivni rad od strane roditelja treba da se
kreće u sljedećem pravcu. Roditelji treba da budu zainteresirani za aktivnosti djeteta na internetu i da ne dozvole
svojoj djeci da njihova potreba za privatnošću nadvlada roditeljsku potrebu za sigurnošću djeteta. Svako dijete
treba da ima postavljena pravila korištenja interneta, tj. kompjutera i IKT uopće. Pod ovim se podrazumijeva da
roditelji treba da budu ti koji će da utvrde koje internet-stranice njihova djeca smiju koristiti, kao i u kom
vremenu te koliko dugo. Svi uređaji na kojima dijete može da koristi internet treba da budu u dnevnoj sobi,
nikako u dječijoj. Kako djecu učimo da, kada im se na ulici obrati osoba koju ne poznaju sa njom ne stupaju u
kontaktte da pozovu u pomoć neku drugu osobu ukoliko im ta osoba počne smetati, isto tako je djecu potrebno
da naučiti da su strane osobe neko koga treba izbjegavati i na internetu. Sa njima se ne razgovara, a kamoli dijele
lični podaci ili bilo kakve informacije vezane za sebe ili porodicu. Ukoliko je dijete korisnik društvenih mreža,
onda je vrlo važno da mu roditelj na tim društvenim mrežama bude prijatelj. Ukoliko roditelj nije korisnik
društvenih mreža, onda je važno da odredi neku drugu odraslu osobu, blisku sebi i djetetu, koja će kontrolirati
ponašanje djeteta na tim mrežama.

Pored ovih savjeta, roditelji bi trebali da znaju još nešto. Vrlo je važno da dijete pouče da nikome ne daje svoje
lozinke, kao ni lične podatke (ime, prezime, imena roditelja, datum rođenja, mjesto rođenja, adresu, naziv škole
koju pohađa, ili pak broj kreditne kartice roditelja, i sl.). Također, djeca treba da znaju da ne prihvataju nikakve
poklone od stranih osoba, ma koliko im privlačni bili, te da nikome ne šalju svoje privatne slike ili slike članova
svoje porodice. Ukoliko i započnu razgovor sa nekom nepoznatom osobom, treba da ga prekinu čin prvi put
osjete neugodnost. Roditelji treba da svoje dijete upozore da je prihvatanje sastanka sa nepoznatom osobom
zabranjeno, jer je vrlo opasno. Kada su u pitanju poruke koje dijete može da dobije na društvenoj mreži ili putem
e-pošte ili SMS poruke, a čiji sadržaj je neprijatan, na njih dijete nikada ne treba da odgovara. Roditelji treba tada
da kažu djetetu da ono nije odgovorno za te poruke i da one ništa ne govore o njemu, već o osobi koja mu ih
šalje.
• Potrebna je edukacija i upoznavanje roditelja sa informacionim i komunikacijskim tehnologijama, prije
svega sa opasnostima koje donose. Istraživanje je pokazalo da djeca puno bolje poznaju informacione i
komunikacijske tehnologije od roditelja zbog čega je veoma bitno da se prije svega roditelji što
bolje upoznaju sa današnjim tehnologijama kako bi se djeca efektivnije zaštitila od nasilja i opasnosti koje
dolaze putem IKT-a;
• Upoznati roditelje sa osnovama i terminologijom na internetu;
• Postavljanje računara na vidno mjesto u kući kako bi se imao bolji uvid u aktivnosti i vremenu
koje dijete provede za istim;
• Vremenski ograničiti korištenje računara i mobilnih uređaja;
• Razgovarati sa djetetom, izgraditi povjerenje i bolje se upoznati kako ono provodi vrijeme na internetu.
• Roditelji bi se trebali upoznati sa stranicama koje dijete posjećuje, društvenim mrežama i aplikacijama
koje koristi i koji su aktuelni trendovi kod djece;
19
 • Postaviti zaštite i filtere na računar i mobilni uređaj. Prije svega programi/aplikacije za nadzor (Parental
Control), Anti-Virus, Firewall i slično. Svi moderni operativni sistemi imaju integrirane programe za nadzor.

Šta se preventivno može uraditi u odgojno-obrazovnim institucijama?

Odgojno-obrazovne ustanove treba da budu mjesta na kojima djeca uče načine na koje se mogu odbraniti od
bilo kakvih napada na njihovu ličnost ili tijelo. Između ostalog, ovo su mjesta na kojima djeca treba da uče o tome
na koji način se internet koristi u obrazovne svrhe, kao i u svrhu zabave, ali sigurne zabave. Teme iz oblasti
medijske pismenosti treba da budu mnogo zastupljenije u odgojno-obrazovnim ustanovama. Djeca predškolskog
uzrasta su mala da bi učila korištenje IKT, ali već u osnovnoj školi postoji potreba da se učenici opismenjavaju,
kada je u pitanju IKT, već od prvog razreda. Posebno je važno da se djeca obrazuju na polju nasilnih oblika
ponašanja korisnika interneta i načina na koje mogu da se zaštite od njih. Potpuno je pogrešno djecu plašiti
internetom i zabranjivati im njegovo korištenje, jer je internet sredstvo bez kojeg čovjek u XXI vijeku ne može
da funkcionira. Što djeca nespremnije počnu da ga koriste, to su izloženija mogućnosti da postanu nečije žrtve.

• Edukacija i bolje upoznavanje nastavnika sa IKT-om i opasnostima koja za djecu proizilaze iz njih;
• Postavljanje zaštite i filtera na školskim mrežama i računarima, kako bi se spriječio pristup
stranicama neprikladnim za djecu;
• Podizanje svijesti kod učenika kroz nastavu i druge aktivnosti o opasnostima koje mogu nastati
korištenjem IKT-a i kako sigurnije koristiti internet;
• Edukovati djecu o odgovornom ponašanju na internetu, o opasnosti dijeljenja ličnih informacija te na
koji se način zaštiti od neželjenih i nezakonitih sadržaja;
• Zajedno sa učenicima raditi na izradi informacionih letaka za djecu i roditelje o sigurnom korištenju
IKT-a i objavljivanju korisnih informacija na školskoj internet-stranici;
• Ograničiti ili zabraniti korištenja mobilnih uređaja u školi;
• Upoznati roditelje i djecu o načinima prijavljivanja nasilja nad djecom putem IKT-a

Šta se preventivno može uraditi u općoj javnosti

• Podizanje svijesti javnosti o opasnostima i nasilju nad djecom putem informacionih i komunikacijskih
tehnologija te načinima zaštitite;
• Suradnja škola, organa javne bezbjednosti, medija i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom
djece od nasilja putem IKT-a
• Osigurati tehničku podršku za nevladine organizacije koje administriraju i upravljaju „online“ linijama za
prijavu i podršku u slučajevima nasilja nad djecom putem IKT-a
• Motivirati privredne subjekte i korporacije da podrže aktivnosti zaštite djece od nasilja putem
IKT kroz korištenje raspoloživih resursa, sponzorstva i sl.
• Posebnim edukacijama, vođenim od strane specijalizovanih psihologa, izvršiti senzibilizaciju tužilaca
i sudija u radu sa djecom žrtvama nasilja putem informacionih i komunikacijskih tehnologija
• Provođenje posebnih specijalističkih i zajedničkih obuka iz oblasti nasilja nad djecom putem IKT
za policijske agencije i pravosudne organe.

20
 Priručnik 2
NAPREDNA POLICIJSKA OBUKA

21
 Sadržaj napredne obuke (10 školskih sati)
1. Fenomenologija kompjuterskog kriminaliteta (2 sata)
a. Pojam kompjuterskog kriminaliteta
b. Vrste pojavnih oblika (klasifikacija prema poziciji kompjutera, klasifikacija prema obliku pravno
zaštićene vrijednosti i klasifikacija prema pojavnom obliku)
c. Izvršioci krivičnih djela putem IKT
d. Motivi izvršilaca krivičnih djela putem IKT (klasifikacija izvršilaca)
2. Nasilje nad djecom putem IKT (1 sat)
a. Međunarodni pravni okvir
b. Pravni okvir u BIH
3. Fenomenologija (pojavni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/modus operandi) (3 sata)
a. Cyberbullying
b. Grooming
c. Sexting
d. Sextortion
e. Live Stream
4. Otkrivanje i razjašnjavanje slučajeva „nasilje nad djecom putem IKT“ (3 sata)
a. Prikupljanje dokaza u digitalnom okruženju
i. Javno dostupni izvori
ii. Posebne istražne radnje
iii. Digitalna forenzika
b. Razgovor sa maloljetnom žrtvom (prema odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom
i maloljetnicima u krivičnom postupku)
c. Suradnja policije i tužilaštva
d. Podnošenje službenog izvještaja
5. Prevencija nasilja nad djecom putem IKT (1 sat)

Literatura:

• Muratbegović, E., Hasanović, E., Zečević, I., Rizvo, S. (2017), Smjernice za postupanje u slučaju
nasilja nad djecom u digitalnom okruženju u Bosni i Hercegovini, MFS EMMAUS, Sarajevo.
• Hasanović, E. (2011), „Dječija pornografija kao oblik Internetskog kriminala“, Magistarski rad, Sarajevo.
• Budimlić, M., Puharić, P. (2008). Kompjuterski kriminalitet: Kriminološki, krivinopravni,
kriminalistički i sigurnosni aspekti. Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.
• Bajramović, M. (2014), Zaštita djece od seksualnog nasilja i iskorištavanja, “Zdravo da ste” Banja Luka, 2014.

22
1. Fenomenologija kompjuterskog kriminaliteta
a) Pojam kompjuterskog kriminaliteta

Savremena informaciona i kompjuterska tehnologija unijela je nove i drastične promjene u sve sfere društvenog
života. Te promjene su, pored pozitivnih i korisnih novina, donijele i niz problema vezanih za pojavu i širenje
kompjuterskog kriminaliteta različitih oblika, formi i vidova ispoljavanja istog.
Kompjuterski kriminal je pojava novijeg vremena i poseban je vid kriminaliteta. Pod kompjuterskim kriminalom
obično se podrazumijeva kriminalitet koji koristi kompjuter kao sredstvo ili kao cilj izvršenja krivičnog djela. U
osnovi riječ je o postojećim oblicima kriminala koji čine ljudi, a ne kompjuter. Kriminal u vezi s kompjuterima nije
samo još jedan oblik običnog kriminala, već je to opći vid svih oblika kriminala, tako da će kako nenasilni, tako i
nasilni kriminal biti vezan za kompjutere. Ubuduće neće biti korisno razdvajati nekompjuterski od kompjuterskog
kriminala.

Kompjuterski kriminalitet predstavlja oblik kriminalnog ponašanja, kod koga se korišćenje kompjuterske
tehnologije i informatičkih sistema ispoljava kao način izvršenja krivičnog djela ili se kompjuter upotrebljava kao
sredstvo ili cilj izvršenja, čime se ostvaruje neka, u krivičnopravnom smislu, relevantna posljedica. Kompjuterski
kriminalitet je također protupravna povreda imovine kod koje se računarski podaci s predumišljajem mijenjaju
(manipulacija računara), razaraju (računarska sabotaža), ili se koriste zajedno sa hardverom (krađa vremena).
Kompjuter postaje sredstvo vršenja različitih oblika nedozvoljenih, protupravnih i društveno opasnih djelatnosti.
Kompjuterski kriminalitet pod čijim zbirnim nazivom su obuhvaćeni svi ovi raznoliki oblici i forme ponašanja
nema opće usvojenu definiciju. Tako se u krivičnopravnoj literaturi za ove raznolike oblike kompjuterskog
kriminaliteta upotrebljavaju različiti termini kao što su:

• zlouporaba kompjutera (computer abuse),

• kompjuterska prevara (computer fraud),
• delikti uz pomoć kompjutera (crime by computer),
• informatički kriminalitet,
• računarski kriminaliteti i
• tehno-kriminalitet.
Kompjuterski kriminalitet je samo opća forma kroz koju se ispoljavaju različiti oblici kriminalne djelatnosti. To je
kriminalitet usmjeren protiv sigurnosti informacionih (kompjuterskih, računarskih) sistema u cjelini ili u njihovom
pojedinim djelu, na različite načine i različitim sredstvima, u namjeri da se sebi ili drugom pribavi protupravna
korist ili da se drugome nanese šteta.

Osnovne karakteristike ili obilježja pojma kompjuterskog kriminaliteta su:

• društveno opasno, protupravno ponašanje za koje zakon propisuje krivične sankcije,
• specifičan način i sredstvo vršenja krivičnih djela, uz pomoć ili posredstvom kompjutera,
• poseban objekt zaštite, sigurnosti računarskih podataka ili informacionog sistema u
cjelini ili pojedinog segmenta,
• namjera počinioca da sebi ili drugom na ovaj način pribavi kakvu korist
(imovinsku ili neimovinsku) ili da drugome nanese kakvu štetu.

Borba protiv kompjuterskog kriminala zasniva se na preventivnim i represivnim mjerama. Represivne operativno-
taktičke mjere su slične ili iste kao i kod drugih vidova kriminaliteta. Preventivne mjere su mnogo specifičnije.
One su usmjerene ka poduzimanju aktivnosti u cilju otklanjanja izvora, uvjeta, okolnosti ili propusta koji pogoduju
neovlaštenom korištenju ili zlouporabi kompjutera.

23
 Preventivnim mjerama treba obezbijediti:

• identifikaciju mogućih napada na kompjuter i njihovu klasifikaciju s aspekta vjerojatnoće realizacije,

objekta napada, načina i posljedica realizacije;
• izbor i postavljanje odgovarajućeg mehanizma zaštite;
• održavanje, provjeru i unapređenje postavljenog mehanizma zaštite.

b) Vrste pojavnih oblika (klasifikacija prema poziciji kompjutera, klasifikacija prema obliku pravno
zaštićene vrijednosti i klasifikacija prema pojavnom obliku)

Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zlouporabiti na razne načine, a sam kriminalitet koji se realizuje
pomoću kompjutera može imati oblik bilo kog od tradicionalnih vidova kriminaliteta, kao sto su krađe, utaje,
pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zlouporabom informacionih sistema mogu na razne
načine koristiti za sticanje protupravne koristi.

U teoriji krivičnog prava se u oblast kompjuterskog kriminaliteta svrstavaju različiti oblici protupravnog,
nedozvoljenog ponašanja kao što su :

1. cyber prevare (Nigerijska podvala ili pranje novca) ,

2. hacking (osnovi sigurnosti na internetu, osnovi zaštite od kompjuterskih virusa, crva i „trojanaca“,
e-pošta od onih kojima se vjeruje),
3. krađa internet vremena, krađa internet usluga (sprečavanje zlouporabe interneta i nanošenja štete korisniku)
4. piratstvo softvera, mikročipova i sl,
5. cyber industrijska špijunaža,
6. spam,
7. proizvodnja i distribucija nedozvoljenih štetnih sadržaja kao sto su dječja pornografija, pedofilija,
vjerske sekte, širenje rasističkih, nacističkih i sličnih ideja i stavova (Džihad preko interneta),
8. manipulacija zabranjenim proizvodima, supstancama i robama - drogama, ljudskim organima, oružjem,
9. povrede cyber privatnosti - nadgledanje e-pošte, prisluškivanje, snimanje „pričaonica“,
praćenje e-konferencija, objavljivanje i analiza špijunskih softvera i „cookies“.

c) Izvršioci krivičnih djela putem IKT

Pri razlikovanju tipova prestupnika, od pomoći je deskriptivna tipologija razvijena za svrhe krivičnog pravosuđa.
Nadzorni specijalni agent Ken Lanning (u penziji) Federalnog biroa za istrage (FBI) Sjedinjenih Američkih Država
je razvio tipologiju zlostavljača djece sredinom 1980-ih godina, koja je objavljena i učinjena dostupnom širim
krugovima od strane Nacionalnog centra za nestalu i eksploatisanu djecu (NCMEC) u monografiji nazvanoj
Zlostavljači djece: Bihevioristička analiza*. Ovom su tipologijom zlostavljači podijeljeni u dvije kategorije
(situacioni i preferencijalni) i u sedam obrazaca ponašanja. Iako još uvijek korisna, ova stara tipologija ima
nekoliko ograničenja i ažurirana je novom tipologijom koja stavlja seksualne prestupnike, ne samo zlostavljače
djece, duž motivacionog kontinuuma (Situacioni i Preferencijalni) umjesto u jednu od dvije kategorije. Iako je
motivaciju vrlo teško odrediti, najbolje se procjenjuje dokumentiranjem obrazaca ponašanja**.

* Lanning, 1992, Child Molesters: A Behavioral Analysis, National Center for Missing and Exploited Children.
** Priručnik za istražitelje seksualne zloupotrebe djece, Interpol, 2003: 12-14

24
Na jednom kraju kontinuuma su više „situacioni” seksualni prestupnici. Oni su najčešće manje inteligentni i
zastupljeni su u nižim društveno-ekonomskim grupama. Njihovo kriminalno seksualno ponašanje obično je u
službi osnovnih seksualnih potreba kao što su moć i gnijev. Njihovo ponašanje je često oportunističko i
impulsivno, ali primarno vođeno razmišljanjem. Takvi prestupnici u pravilu uzimaju u obzir rizike uključene u
svoje ponašanje, mada vrlo često prave glupe greške.

Ako sakupljaju pornografiju, ista je po prirodi nasilna te reflektuje njihovu potrebu za moći i gnijevom.
Vjerojatnoća je da će njihovi obrasci ponašanja uključivati prethodno prodiskutovane koncepte „modus
operandi”. Seksualni prestupnici situacionog tipa zlostavljajući djecu nemaju istinske seksualne preferencije
prema djeci. Međutim, oni ih zlostavljaju zbog šireg niza situacionih razloga. Vjerojatnoća je da će gledati i biti
uzbuđeni pornografijom odraslih, ali mogu stupiti u seks sa djecom u određenim situacijama. Situacioni seksualni
prestupnici često zlostavljaju djecu kojoj imaju jednostavan pristup, kao što su vlastita ili ona sa kojom žive
zajedno ili nad kojom imaju kontrolu. Adolescenti su seksualne mete visokog rizika. Mlađa djeca također mogu
biti mete jer su slaba, ranjiva ili dostupna. Psihopatski situacioni prestupnici mogu da odaberu djecu, pogotovo
adolescente, jednostavno zato jer imaju priliku i zato što misle da se mogu izvući. Društveno neprihvaćene
osobe mogu izabrati djecu zbog nesigurnosti i radoznalosti, dok drugi mogu imati nizak stepen samopouzdanja
i koristiti djecu kao zamjenu za preferirane odrasle*.

Na drugom kraju motivacionog kontinuuma su više „preferecijalni” seksualni prestupnici. Oni su pretežno
inteligentniji i pripadaju višim društveno-ekonomskim grupama. Njihovo kriminalno seksualno ponašanje obično
je u službi devijantnih seksualnih potreba poznatih kao parafilije. Ovo ponašanje je često automatizovano i
nagonsko i primarno je vođeno fantazijama. Ponovljeno fantaziranje u toku vremena stvara potrebu. Stoga,
preferencijalni prestupnici, obazirući se na svoje potrebe, često prave i greške iz „potrebe“ koje mogu djelovati
gotovo glupe. Kada skupljaju pornografiju i prigodnu opremu, ista se uobičajno fokusira na teme njihovih
parafiličnih preferenci. Njihovi obrasci ponašanja će vjerovatnije uključiti ranije pomenuti koncept rituala.
Kao što ovaj opisni pojam nagovještava, preferencijalni tip seksualnog prestupnika ima posebne seksualne
preference ili parafilije. Na primjer, oni koji imaju preference za djecom mogli bi se nazvati „pedofilima”. Međutim,
jedna od svrha ove tipologije je da se izbjegnu dijagnostički termini. Preferencijalni tip seksualnog prestupnika će
najvjerovatnije da gleda, da se uzbuđuje i da sakuplja tematsku pornografiju. Neki preferencijalni seksualni
prestupnici bez preferencije za djecu, zlostavljaju djecu sa svrhom da izvrše svoje bizarne seksualne fantazije i
preference sa mladim, manje ugrožavajućim, manje pronicljivim i visoko ranjivim žrtvama. Neke od seksualnih
aktivnosti ovih prestupnika sa djecom mogu uključivati činove za koje im je neprijatno ili se stide da ih zatraže ili
upražnjavaju sa odraslim seksualnim partnerom. Ovakvi prestupnici, iako nemaju seksualne preferencije prema
djeci i dalje bi bili preferencijalni seksualni prestupnici i upuštali se u slične obrasce ponašanja**.
Postoje jasne razlike između tipova pojedinaca koji seksualno zlostavljaju djecu. Iako nema „profil” koji će
odrediti da li je neko zlostavljač djece, preferencijalni seksualni prestupnici teže da se upuste u vrlo predvidljive
i prepoznatljive oblike obrazaca ponašanja. Mnogo potencijalnih dokaza je na raspolaganju kao rezultat
dugoročnih, upornih i ritualizovanih obrazaca ponašanja mnogih seksualnih eksploatatora djece***.

Naprijed je navedeno da postoje tipovi zlostavljača djece, kao i tipovi koji su samo kolekcionari materijala koji
prikazuje seksualno zlostavljanje djece. Kada sagledamo dostupnu literaturu možemo izvesti četiri grupe
kolekcionara i to:

• Povjerljivi kolekcionari
• Izolirani kolekcionari
• Vikend kolekcionari
• Komercijalni kolekcionari

* Ibid
** Priručnik za istražitelje seksualne zloupotrebe djece, Interpol, 2003: 12-14
*** Ibid

25
 Povjerljivi kolekcionari čuvaju svoju kolekciju u tajnosti i nisu aktivno uključeni u zlostavljanje djece, već samo
fantaziraju o tome. Svoje materijale najčešče nabavljaju putem komercijalnih ili slobodnih kanala odnosno
internet-stranica, P2P programa, newsgrupa i sl.

Izolirani kolekcionari su obično oni koji aktivno zlostavljaju djecu, a također sakupljaju materijale na kojima se
prikazuje seksulano zlostavljanje djece (dječija pornografija ili erotika). Njihova kolekcija može, a najčešće i
sadrži slike vlastitih žrtava, kao i materijale iz drugih izvora. Tijekom svojih aktivnosti imaju veliki strah od
razotkrivanja tako da svoj materijal skrivaju.

Vikend kolekcionari razmjenjuju svoje kolekcije i spolne aktivnosti sa drugim sakupljačima. Ove razmjene oni
vrše kako bi opravdali svoje ponašanje, te im novac ili profit od toga ne predstavlja značajan faktor. Svoje
materijale koje sakupljaju razmjenjuju sa drugim osobama istog mišljenja za materijale koje nemaju.

Komercijalni kolekcionari prepoznaju jedino novčanu vrijednost svoje kolekcije i umnožavaju je, te distribuiraju
drugim korisnicima odnosno kolekcionarima. Mada im je prvenstveno važan profit od ovih aktivnosti, ove osobe
su po nepisanom pravilu i aktivni seksualni zlostavljači koji u nedostatku „svježeg” materijala zlostavljaju djecu,
kako bi proizveli novi materijal te isti distribuirali i na njemu zaradili.

Svi zlostavljači djece sakupljaju suvenire i trofeje kao što su fotografije, odjeća, nakit, pisma/poruke od
zlostavljane djece, te druge materijale koji ih podsjećaju na njihove radnje.

Tipologija fotografija na kojima je prikazano seksulano zlostavljanje djece.

Tabela 1. Tipologija fotografija na kojima je prikazano seksualno zlostavljanje djece (Taylor, Quayle, 2003:32)

NIVO NAZIV / TIP OPIS SADRŽAJA SLIKE

Fotografije koje nisu erotskog ili seksualnog sadržaja, koje prikazuju djecu u donjem
rublju, kupaćim kostimima, itd. Fotografije iz komercijalnih izvora (modnih
magazina i sl.) ili porodičnih albuma, to su najčešće fotografije djece koja se igraju u
1. INDIKATIVNE
normalnim okolnostima, u čijem kontekstu ili organizaciji fotografije kolekcionar
ukazuje na prikladnost.

Fotografije gole ili polugole djece u odgovarajućim nudističkim postavkama, ali iz

2. NUDISTIČKE legitimnih izvora. (nudističke internet-stranice i sl.)

Potajno snimljene fotografije djece na dječijim igralištima ili drugim sigurnim

3. EROTSKE okruženjima u donjem rublju ili sa različitim stepenom golotinje

Fotografije u kojim djeca poziraju, djelomično obučena ili gola (gdje količina
fotografija, njihov kontekst i organizacija upućuju na seksualni interes)
4. POZIRAJUĆE

EROTSKE Fotografije u kojima djeca poziraju, djelomično obučena ili gola u seksualno
5. uzbuđujućim ili provokativnim pozama
POZIRAJUĆE

EKSPLICITNO Fotografije koje naglašavaju genitalna područja u kojima je dijete golo, djelomično ili
6.
EROTSKE POZE potpuno odjeveno

EKSPLICITNE Fotografije koje uključuju uzajamno dodirivanje i samo-masturbaciju, oralni seks i

7. SEKSUALNE
26 odnos prema djeteta prema djetetu, ali ne uključuju odrasle
AKTIVNOSTI
 EROTSKE Fotografije u kojima djeca poziraju, djelomično obučena ili gola u seksualno
5. uzbuđujućim ili provokativnim pozama
POZIRAJUĆE

EKSPLICITNO Fotografije koje naglašavaju genitalna područja u kojima je dijete golo, djelomično ili
6.
EROTSKE POZE potpuno odjeveno

EKSPLICITNE Fotografije koje uključuju uzajamno dodirivanje i samo-masturbaciju, oralni seks i

7. SEKSUALNE odnos prema djeteta prema djetetu, ali ne uključuju odrasle
AKTIVNOSTI

Fotografije djece izvrgnute seksualnom zlostavljanju, uključujući „digitalni“

8. ZLOSTAVLJANJE (montirani) dodir, koje uključuju odrasle

BRUTALNO Fotografije seksualnog zlostavljanja, koje uključuju seksualni odnos, masturbaciju i

9. oralni seks sa odraslim
ZLOSTAVLJANJE

a. Fotografije koje prikazuju vezano dijete, bičevanje ili na kojima je ono na drugi
SADISTIČKE / način predmet nanošenja bola
10.
SODOMIJA b. Fotografije na kojima su životinje uključene u neki oblik seksualnog ponašanja s
djetetom

Neke od tehnika koje zlostavljači djece koriste prilikom pronalaženja žrtava su:
• Vještina u identificiranju najosjetljivijih žrtava;
• Poistovjećivanje sa djecom;
• Lako stupanje u kontakt sa djecom;
• Provođenje različitih aktivnosti sa djecom, a koje isključuju odrasle;
• Zavođenje žrtava svojom pažnjom, umiljatošću, poklonima i sl.
Isto tako, zlostavljači djece imaju određene seksualne fantazije koje su prvenstveno usmjerene prema djeci, a
koje se u najširem smislu ogledaju u sljedećim osobinama:
• Imaju djetinjaste dekoracije u kući ili sobi;
• Sakupljaju fotografije djece;
• Sakupljaju „dječiju pornografiju ili dječiju erotiku“ (Priručnik za istražitelje seksualne
zloupotrebe djece, Interpol, 2003).

d) Motivi izvršilaca krivičnih djela putem IKT (klasifikacija izvršilaca)

Kako je navedeno u Interpolovom Priručniku za istražitelje seksualne zloupotrebe djece, prestupnici koji koriste
računar da bi seksualno eksploatisali djecu najčešće spadaju u sljedeće široke kategorije:

• Situacioni prestupnici
• „Normalan”
Adolescent ili odrasla osoba – Uobičajeno tipičan adolescent koji online pretražuje za
pornografijom ili seksom ili impulsivna/radoznala odrasla osoba sa novopronađenim pristupom
širokom nizu pornografije i seksualnih prilika.
• Moralno zbrkan
Uobičajeno je to seksualni prestupnik motiviran moći/gnijevom sa istorijom različitih nasilnih
prestupa. Roditelji, pogotovo majke koje stavljaju svoju djecu na raspolaganje za seks sa
pojedincima na internetu, bi se najvjerovatnije mogli svrstati u ovu grupu.

• Profiteri
Sa smanjenim rizikom identifikacije i povećanim potencijalom za profit, kriminalac koji
pokuša da zaradi laku paru se vraća trgovini „dječijom pornografijom“.

• Preferencijalni prestupnici
• Pedofil
Prestupnik sa jasnom preferencom prema djeci.

27
 • Raznovrstan
Prestupnik sa širokim varijetetom parafiličnih ili devijantnih seksualnih interesa, ali ne i
jakom seksualnom preferencom prema djeci. Ovaj prestupnik je u prethodnoj tipologiji
određivan kao seksualno zbrkan.

• Latentan
Pojedinac sa potencijalno ilegalnim, ali prethodno latentnim seksualnim preferencijama,
koji je u skorije vrijeme počeo da prelazi u zonu kažnjivih aktivnosti kada su prepreke oslabile i
njihovi obrasci uzbuđivanja nahranjeni i potvrđeni kroz online komunikaciju.

IJA
OG

EKSPERTI
OL
HN
TE

ZATVORENI
ET
RN

KORISNICI
TE
IN
JE
AN

OTVORENI KORISNICI
AV
ZN
PO

OBIČNI GLEDAOCI

BROJ KORISNIKA

Slika 1. Tipologija online prestupnika

Na prethodnoj piramidi prikazana je tipologija online prestupnika koji na internetu pretražuju ili distribuiraju
dječiju pornografiju iz koje je vidljivo da, što je osoba koja zlostavlja dijete „informatički obrazovanija” - to je
teže doći do podataka o njoj.

KO SU OSOBE KOJE TRAŽE SVOJE SEKSUALNO ZADOVOLJSTVO U DJECI?

Osobe koje traže svoje seksualno zadovoljstvo u djeci su osobe koje imaju vrlo malo savjesti, što je često
posljedica rano doživljene traume, a nerijetko su i sami kao djeca bili zlostavljani. Poremećaji koji ovome
pridonose su česti poremećaji super-ega i poremećaji kontrole impulsa. Odrasle osobe koje su u djetinjstvu
često mijenjale skrbnika mogu imati velikih poteškoća u održavanju trajnog i stabilnog odnosa s drugim odraslim
osobama, što također može potaknuti seksualno nasilje nad djecom. Poremećaj se može manifestirati kroz
osjećaj anksioznosti, nepovjerenja, nesigurnosti, nekontroliranog bijesa i nemogućnosti razvoja socijalnih
odnosa. Osobe s takvim nedostacima češće se okreću djeci kako bi zadovoljili svoje psiho-seksualne potrebe.
U blizini djece oni se osjećaju nadmoćnima, sigurni su u sebe, jer su oni ti koji dominiraju i vrše kontrolu nad
nekim.

28
Osobe koje zlostavljaju djecu su uglavnom vrlo visoko ili isključivo seksualno orijentirane prema njima, što ne
znači da takvi ljudi ne žive prividno u normalnim porodicama, običnim životom, a često i sami imaju djecu. Mogu
pripadati svim socio-ekonomskim skupinama i rasama, te posjedovati viši ili niži stepen obrazovanja. Kroz
narednu spiralu prikazan je konceptualni oblik za razumijevanje faza kroz koje prestupnik prolazi:

MOTIVACIJA

UZB
UĐE
N JA
IV
NJE
FANTAZIJA
R
K AH Kognitivna distorzija

STR
(Iskrivljenje stvarnosti)
Poremećeno razmišljanje

MASTURBACIJA/
ORGAZAM

JA
UZB
UĐE
NJE
IV N
KR AH
STR
FANTAZIJA/
MASTURBACIJA

NJE
UĐE
UZB

FANTAZIJA/
I V NJA
MASTURBACIJA KR AH
STR

UZBU “GROOMING”/
ĐENJ PRIPREMANJE
E
FANTAZIJA/ 1. Žrtve/ava
MASTURBACIJA 2. Drugih
JA
IVN
KR AH a) Manipulisanje percepcijama
STR
b) Stvaranje prilike
c) Sprječavanje otkrivanja
UZBU
ĐENJ
E

ZLOUPOTREBA

Slika 2. Faze kroz koje seksualni prestupnik prolazi (Prezentacija „Prikupljanje i analiza digitalnih dokaza”),
Beograd, juni 2011.godine.
29
 Mnoštvo događaja nam pokazuje da pedofili postoje i među vjerskim službenicima i prosvjetnim radnicima, kao
i u svim drugim profesijama koje bi se trebale baviti odgojem mladih i njihovim duševnim zdravljem. To je dokaz
pogrešnih predrasuda da zlostavljači djece uglavnom dolaze iz siromašnijih i niže obrazovanih slojeva društva.
Seksualni zlostavljači djece, uključujući i one koji se služe internetom kao sredstvom za zadovoljenje svojih
potreba, čine kategoriju opasnih kriminalaca sklonih recidivizmu. Neki počinitelji shvataju da su pogriješili, ali
zbog slabe kontrole impulsa ponavljaju iznova svoje posjete stranicama s pedofilskim sadržajem ili idu i dalje ka
otvorenom seksualnom zlostavljanju djece. Kako bi se riješio ovaj težak problem, recidivisti se u nekim državama
podvrgavaju kemijskoj ili kirurškoj kastraciji.

Postotak recidivizma uveliko ovisi o nizu činjenica kao što su: dužina trajanja kazne, psihološke karakteristike
počinitelja, način tretmana, te kvaliteta nadzora poslije završenog tretmana.
Pedofili, bez obzira na kulturne razlike, obrazovanje ili materijalni status, imaju sličan pristup djeci. U forumima
(chat rooms) im se u početku predstavljaju kao njihovi vršnjaci, šalju im viceve i šale kako bi dijete potakli na
otvoreniji razgovor, a kako se razgovori nastavljaju i stepen povjerenja između njih i djece raste, ubrzo zatraže i
susret. Ispituju ih za mjesto i adresu, roditelje, školu i sve one informacije za koje im se učini da bi ih mogle
dovesti u blizinu te djece. Navode ih na razgovor o seksu kroz šalu, a potom od njih traže fotografije ili nagovaraju
djecu na fotografiranje provokativnih scena. Nerijetko, pedofili im šalju pornografske slike kako bi ih uvjerili da
je to sasvim uobičajeno i da bi trebali i oni probati isto.

Nakon takvih scena djeca pretrpe šok, ali rijetko to nekome prijave zbog osjećaja srama i krivnje koja se stvara
u njima. Nažalost, često nisu u stanju ocijeniti ko su osobe s kojima kontaktiraju, tako da oni neoprezniji lako
odaju svoje lične podatke koji ih kasnije mogu dovesti u situaciju da i sami postanu žrtve.

KAKO LIJEČITI PEDOFILE?

Nužno je posebno psihijatrijsko liječenje zlostavljača djece koje je potrebno nastaviti i nakon izdržavanja kazne,
uz psihološku, farmakološku i sociološku pomoć, s obzirom da je proces reintegriranja poslije povratka na
slobodu posebno težak kod ove skupine zlostavljača. Policija može obavijestiti lokalno stanovništvo o povratku
na slobodu bivšeg kažnjenika kako bi se smanjila mogućnost ponovnog zlostavljanja djece.

Ovakve mjere znaju izazvati paranoju kod roditelja, pa pedofili bivaju premlaćivani, imovina im se uništava,
onemogućuje im se zapošljavanje te se zbog svega toga u posljednje vrijeme izbjegava ovaj pokušaj prevencije u
zaštiti djece od pedofila. Poslije provođenja operacije „Sledgehammer” *, na području općine Čapljina, osobi
kod je koje izvršen pretres stana, poslije objavljivanja općih informacija u medijima o provođenju navedene
operacije, na vozilu su bili ispisivani grafiti „Pedofil” i sl., a budući da se radilo o privatnom poduzetniku, svi
klijenti sa kojima je surađivao su mu otkazali poslovanje uz različite izgovore.
 

* Velika policijska akcija sprovedena u Bosni i Hercegovini 2008 godine u suradnji sa Generalnim sekretarijatom Interpola protiv dječije pornografije. U prijevodu „Sledgehammer” znači
težak kovački čekić.

30
2. Nasilje nad djecom putem IKT
a) Međunarodni pravni okvir

Međunarodne konvencije veoma jasno definiraju ovu problematiku i daju adekvatne definicije pojmova i pravnih
rješenja, odnosno oblika izvršenja krivičnog djela koji se trebaju tretirati u domaćim zakonima. U okviru tih
definicija, pored razlikovanja dobi djeteta i činjenice da je krivično djelo izvršeno putem sredstava javnog
informisanja ili putem interneta, definira se i pojam dječije pornografije, odnosno šta se to podrazumijeva pod
materijalom koji sadrži dječiji pornografski materijal. Tako nam npr. „Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od
seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe” u poglavlju VI - Materijalno krivično pravo, daje jasna
objašnjenja šta se smatra seksualnom zlouporabom djeteta, krivičnim djelima koja se odnose na dječiju
prostituciju, krivičnim djelima koja se odnose na dječiju pornografiju i niz drugih objašnjenja i instrumenata koje
treba da u svoja zakonska rješenja i rad uvrste države potpisnice konvencije.

Ako napravimo određeni rezime ili sažetak kada je u pitanju pojam dječije pornografije dobijemo da se pod
pojmom dječije pornografije može smatrati:

a) dijete koje je učesnik evidentnog seksualnog ponašanja,

b) realistična slika koja prikazuje dijete ili maloljetno lice koje učestvuje u evidentnom
seksualnom ponašanju.

Kada je u pitanju način izvršenja krivičnog djela, uključene su dvije mogućnosti i to:

a) putem informaciono-komunikacijskih tehnologija i

b) na klasičan način.

MEĐUNARODNI DOKUMENTI

Kako smo naprijed naveli, Bosna i Hercegovina je ratificirala određene međunarodne dokumente koji na
posredan ili neposredan način definiraju krivičnopravne aspekte koji se odnose na dječiju pornografiju. Kada su
u pitanju navedena tri dokumenta, situacija je sljedeća:

UN-ova Konvencija o pravima djeteta (1989) sa Fakultativnim protokolom o prodaji djece,

dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji * (1996.) - Konvencija o pravima djeteta u članu 1. daje nam
jasnu definiciju djeteta a kaže: „Djetetom se smatra svaka osoba mlađa od 18 godina, ukoliko se zakonom date
zemlje punoljetstvo ne stiče ranije”. Pored ove veoma bitne definicije, konvencijom su određena i neka druga
prava i to u članu 19. koji govori o zaštiti od zlostavljanja i zanemarivanja, u kojem se između ostalog kaže da će:
„Država zaštititi dijete od svih oblika zlostavljanja počinjenih od strane roditelja ili drugih osoba koje se o njoj staraju i
uspostavit će odgovarajuće programe prevencije i pomoći žrtvama zlostavljanja”. Isto tako, u članu 34. koji se odnosi
na zaštitu od seksualnog iskorištavanja navedeno je: „Država će zaštititi djecu od seksualnog iskorištavanja i
zlostavljanja, uključujući prostituciju i pornografiju” a naročito u slučajevima: „(a) Poticanje ili tjeranje djeteta da se
upusti u bilo kakvu nezakonitu seksualnu aktivnost, (b) Korištenje djeteta u cilju eksploatacije za prostituciju ili druge
nezakonite seksualne radnje i (c) Korištenje djeteta u cilju eksploatacije u pornografskim predstavama ili materijalima”.

* Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, je na 130.sjednici održanoj 19. marta 2002. godine, donijelo Odluku o ratifikaciji fakultativnog protokola uz konvenciju o pravima djeteta koji se
odnosi na prodaju djece, dječiju prostituciju i dječiju pornografiju.

31
 Fakultativnim protokolom o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji još su jasnije definirana prava
djece navedena u Konvenciji o pravima djeteta, pa se navodi da su države-članice ovog protokola:

„Ozbiljno zabrinute zbog značajne i sve veće međunarodne trgovine djecom s ciljem prodaje djece, dječije prostitucije
i dječije pornografije.”
„Duboko zabrinute golemom i sve češćom praksom seks turizma, od kojeg su djeca naročito ugrožena, jer direktno
doprinosi prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji.”
„Priznajući da je jedan broj naročito ugroženih grupa, uključujući žensku djecu, izložen većem riziku seksualne
eksploatacije, te da su ženska djeca nesrazmjerno zastupljena među seksualno eksploatiranim osobama.”
„Zabrinute zbog sve dostupnije dječije pornografije na Internetu i drugim savremenim tehnologijama, a podsjećajući
na Međunarodnu konferenciju o borbi protiv dječije pornografije na Internetu (Beč, 1999. godine) i, naročito, na njene
zaključke koji pozivaju svjetsku zajednicu na kriminalizaciju proizvodnje, distribucije, izvoza, prenošenja, uvoza, svjesnog
posjedovanja i reklamiranja dječije pornografije i naglašavajući značaj tješnje suradnje i partnerstva između vlada i
Internet industrije.”

U daljem tekstu protokola u članu 1. navodi se da: „Države-članice zabranjuju prodaju djece, dječiju prostituciju i
dječiju pornografiju onako kako to utvrđuje ovaj protokol,” dok su članom 2. definirani pojmovi, pa tako stav c)
protokola kaže: „Dječija pornografija podrazumijeva svako predstavljanje, na bilo koji način, djeteta angažiranog u
stvarnim ili simuliranim izrazito seksualnim aktivnostima ili svako predstavljanje spolnih dijelova djeteta primarno u
seksualne svrhe.”

Konvencija Vijeća Evrope o kompjuterskom (kibernetičkom) kriminalu* (2001) u kojoj je, pored krivičnih dijela
računarskog kriminala, članom 9. definirano i krivično djelo iz oblasti dječije pornografije, a u kojem se navodi
slijedeće:

1. Svaka stranka će usvojiti zakonske i druge mjere potrebne kako bi se unutarnjim

zakonodavstvom kaznenopravno sankcionirao namjerni neovlašteni čin:
a. proizvodnje dječije pornografije za svrhu njene distribucije putem računalnih sistema;
b. nuđenja ili činjenja dostupnim dječije pornografije putem računalnog sistema;
c. distribuiranja ili prenošenja dječje pornografije putem računalnog sistema;
d. pribavljanja dječije pornografije putem računalnog sistema za sebe ili drugoga;
e. posjedovanja dječije pornografije u računalnom sistemu ili na mediju za pohranu
računalnih podataka.
2. U smislu stava 1. ovoga člana izraz „dječija pornografija” uključuje pornografski materijal
koji vizuelno prikazuje:
a. maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju;
b. osobu koja izgleda kao maloljetnik koji sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju;
c. stvarne slike koje predstavljaju maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju.
3. U smislu stava 2. ovoga člana, izraz „maloljetnik” uključuje sve osobe u dobi mlađoj od 18 godina. Međutim,
stranka može utvrditi i nižu dobnu granicu, koja ne može biti ispod 16 godina starosti.
4. Svaka stranka može pridržati pravo neprimjenjivanja u cijelosti ili djelomice tačaka (d) i (e) stava 1.,
te tačaka (b) i (c) stava 2.”

Pored obilježja krivičnog djela navedenih u konvenciji, ista nam daje i određene krivično procesne preporuke
koje bi zemlja potpisnica konvencije trebala da uvrsti u svoja zakonska rješenja. Procesne preporuke navedene
su u članu 19. „Pretraga i oduzimanje pohranjenih računarskih podataka”, članu 20. „Prikupljanje računarskih
podataka u realnom vremenu” i članu 21. „Presretanje podataka o sadržaju”.

* Konvencija je objavljena u „Službenom glasniku BiH” - dodatak, Međunarodni ugovori, broj 6/2006)

32
Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualne zloupotrebe (2007) u kojoj
je u Poglavlju VI – Materijalno krivično pravo u članu 20. „Krivična djela koja se odnose na dječiju pornografiju”
gdje je u stavu 1 navedeno šest oblika izvršenja krivičnog djela i to:
a) proizvodnja dječije pornografije;
b) nuđenje ili stavljanje na raspolaganje dječije pornografije;
c) distribuiranje ili prenošenje dječije pornografije;
d) nabavka dječije pornografije za sebe ili drugu osobu;
e) posjedovanje pornografije;
f ) namjerno sticanje pristupa, preko informacionih i komunikacijskih tehnologija dječijoj pornografiji.

Potpisnice konvencije preuzimaju obavezu da će poduzeti zakonske i druge mjere kako bi naprijed navedena
obilježja ili ponašanja bila krivično procesuirana. Dalje u stavu 2. istog člana data je definicija pojma „dječije
pornografije” koja kaže: „...će značiti svaki materijal koji vizuelno opisuje dijete angažovano u stvarno ili simulirano
seksualno jasno ponašanje ili opis dječijih i seksualnih organa čija je primarna svrha seks.*”

U stavu 3 člana 20. navodi se da svaka strana potpisnica može zadržati pravo da neprimjenjuje, u cijelosti ili
djelimično, stavove 1a i e, a koji se odnose na proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala u slučajevima:

• „koji se isključivo sastoji od simuliranih predstavljanja ili realističnih slika nepostoječeg djeteta”.
• „koji uključuje djecu koja su dostigla starosnu dob navedenu u članu 18., paragraf 2., kada
su ove slike proizvedene i nalaze se u njihovom posjedu uz njihov pristanak isključivo za sopstvenu
privatnu upotrebu.”

Pored navedenog, Konvencija nam daje i druge veoma bitne smjernice koje su od pomoći prilikom uvođenja
navedenih djela u krivično i procesno pravo zemlje potpisnice konvencije. Tu su pored obilježja krivičnog djela
navedene i preporuke koje se između ostalog odnose na programe i mjere preventivne intervencije, zaštitne
mjere i pružanje pomoći žrtvama, sankcije i mjere, otežavajuće okolnosti kod izvršenja krivičnog djela i dr.

b) Pravni okvir u BIH

Definicije koje postoje u zakonima koji su na snazi u BiH nisu precizne, te na različit način definiraju „dječiju
pornografiju’’ što u praksi ima za posljedicu različito razumijevanje krivičnog djela iskorištavanja djece i
maloljetnika za pornografiju. U Krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini na različite načine definirana je
proizvodnja i prikazivanje dječije pornografije, odnosno upoznavanje djeteta sa pornografijom. Evidentno je da
u Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta ne postoji definicija niti
objašnjenje pojma „dječije pornografije”, za razliku od Krivičnog zakona Republike Srpske koji u članu 175
„Iskorištavanje djece za pornografiju” stav 6. definira šta se smatra „dječijom pornografijom“. Krivični zakon
Bosne i Hercegovine ne poznaje ovu problematiku, već se ona smatra oblikom trgovine ljudima što je jednim
dijelom točno, obzirom da se eksploatacija djece dovodi u direktnu povezanost sa trgovinom ljudima, ali ipak
nema adekvatne definicije koja bi ukazivala na dječiju pornografiju.

Ova problematika nije uređena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine** već se sve navedene inkriminacije
nalaze u entitetskim krivičnim zakonima i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta. Koja su to rješenja u materijalnom
krivičnom zakonodavstvu BiH u vezi sa „dječijom pornografijom“?

* Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualne zlopuotrebe Poglavlje VI – Materijalno krivično pravo član 20. stav2.
** Krivični zakon BiH „Službeni glasnik BIH” br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07.

33
 Krivična djela koja se prevashodno direktno odnose na dječiju pornografiju su:

• „Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije” u KZ FBiH, i KZ BD

Član 211.
1) Ko dijete ili maloljetnika snimi radi izradbe fotografija, audiovizuelnog materijala ili drugih predmeta
pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili rasparčava ili prikazuje takav materijal, ili te osobe
navede na učestvovanje u pornografskoj predstavi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
2) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela iz stava 1. ovog člana oduzet će
se, a predmeti koji su nastali učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana oduzet će se i uništiti.
Član 208. – suštinski identičan tekst kao u čl. 211. KZ FBiH

• „Iskorištavanje djece za pornografiju” u KZ RS

Član 175.
1) Ko navodi dijete na učestvovanje u snimanju dječije pornografije ili ko organizuje ili omogući snimanje dječije
pornografije, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
2) Ko neovlašteno snimi, proizvede, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, uvozi, izvozi, pribavlja za sebe ili za
drugoga, prodaje, daje, prikazuje ili posjeduje dječiju pornografiju ili joj svjesno pristupa putem računarske
mreže, kazniće se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
3) Ko upotrebom sile, prijetnje, obmane, prevare, zloupotrebom položaja ili teških prilika djeteta ili odnosa
zavisnosti, prisili ili navede dijete na snimanje dječije pornografije, kazniće se kaznom zatvora od dvije do deset
godina.
4) Predmeti korišteni za izvršenje ovog djela se oduzimaju, a pornografski materijal koji je nastao izvršenjem
djela se uništava.
5) Dijete se neće kazniti za proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala koji prikazuje njega lično ili
njega i drugo dijete ako su oni sami taj materijal proizveli i posjeduju ga uz pristanak svakog od njih i isključivo za
njihovu ličnu upotrebu.
6) Dječija pornografija je materijal koji vizuelno ili na drugi način prikazuje dijete ili realno prikazano nepostojeće
dijete ili lice koje izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom (eksplicitnom) evidentnom seksualnom ponašanju
ili koji prikazuje polne organe djece u seksualne svrhe.
7) Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili naučni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovog člana.

• „Upoznavanje djeteta sa pornografijom” u KZ FBiH i KZ BD

Član 212.
1) Ko djetetu proda, prikaže ili javnim izlaganjem ili na drugi način učini pristupačnim spise, slike, audiovizuelne i
druge predmete pornografskog sadržaja ili mu prikaže pornografsku predstavu, kaznit će se novčanom kaznom
ili kaznom zatvora do jedne godine.
2) Predmeti iz stava 1. ovog člana oduzet će se
Član 209. – suštinski identičan tekst kao u čl. 212. KZ FBiH

• „Iskorištavanje djece za pornografske predstave” u KZ RS

Član 176.
1) Ko navodi dijete na učestvovanje u pornografskim predstavama, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci
do pet godina.
2) Ko upotrebom sile, prijetnje, obmane, prevare, zloupotrebom položaja ili teških prilika djeteta ili odnosa
zavisnosti, prisili ili navede dijete da učestvuje u pornografskoj predstavi, kazniće se kaznom zatvora od dvije
do deset godina.
3) Kaznom zatvora iz stava 1. ovog člana kazniće se ko gleda pornografsku predstavu uživo ili putem
komunikacijskih sredstava ako je znao ili je trebalo i moglo da zna da u njoj učestvuje dijete.
4) Predmeti korišteni za izvršenje djela se oduzimaju, a pornografski materijal koji je nastao izvršenjem djela se
uništava.

34
• „Upoznavanje djece s pornografijom ” u KZ RS
Član 177.
1) Ko djetetu mlađem od petnaest godina proda, pokloni, prikaže ili javnim izlaganjem,
posredstvom komjuterske mreže ili drugih vidova komunikacije ili na drugi način učini
dostupnim spise, slike, audio-vizuelni materijal ili druge predmete pornografske sadržine ili mu prikaže
pornografsku predstavu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
2) Predmeti korišteni za izvršenje ovog djela se oduzimaju, a pornografski materijal se uništava.
3) Pornografijom se smatra materijal koji vizuelno ili na drugi način prikazuje lice u pravom ili
simuliranom evidentnom seksualnom ponašanju ili koji prikazuje polne organe ljudi u seksualne svrhe
4) Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili naučni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu
ovog člana.

• „Iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela
seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta“ u KZ RS
Član 178.
1) Ko sa djetetom starijim od petnaest godina, koristeći kompjutersku mrežu ili
komunikaciju drugim tehničkim sredstvima, dogovori sastanak radi vršenja obljube ili sa
njom izjednačene polne radnje, ili radi proizvodnje pornografskog materijala, ili radi
drugih oblika seksualnog iskorištavanja i pojavi se na dogovorenom mjestu radi sastanka,
kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno prema djetetu mlađem od petnaest godina,
učinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

• „Neovlašteno snimanje slike” u KZFBiH, i KZ BD.

Član 189. Citira se jedino stav 3.
3) Ko dijete ili maloljetnika snimi radi izrade fotografija, audio-vizualnog materijala ili
drugih predmeta pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava
ili prikazuje takav materijal, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do 5 godina.

Član 186. stav 3. – suštinski identičan tekst kao u čl. 189. st. 3. KZ FBiH
Također, odmah se uočava da su ova krivična djela različita, kako po nazivu tako i po zakonskom opisu. Naime,
inkriminacije u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu su suštinski iste dok razlike postoje ako se ove
inkriminacije iz KZ FBiH i KZ BD kompariraju sa inkriminacijama iz KZ RS. Isto tako, zakonodavac u Republici
srpskoj je u Krivičnom zakonu objavljenom u službenom glasniku RS broj 64/17 inkriminsano krivično djelo
„Iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela
seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta“ kojim se u kombinaciji sa drugim djelima iz iste glave mogu
inkriminirati novi fenomenološki oblici. 

35
 3. Fenomenologija (pojamni oblici nasilja nad djecom u digitalnom okruženju/vrste/
modus operandi)
3.1. Cyberbullying

Uz sve pozitivne strane interneta, anonimnost na internetu mogu lako iskoristiti svi oni koji žele zlouporabiti taj
vid komunikacije. Upravo ta anonimnost potiče korisnika da bude otvoren i da podijeli objave koje bi im bilo
neugodno izreći nekome ko ih poznaje, što je zanimljivo posebice adolescentima koji, tipično, imaju neke svoje
tajne.

Zlouporaba može biti ucjena raznim montiranim ili stvarnim fotografijama i video-isječcima, širenjem lažnih,
neistinitih i privatnih informacija o nekome, pedofilija i drugo.

Važno je spomenuti da cyberbullying, odnosno nasilje na internetu počinjeno korištenjem uređaja koji imaju
pristup internetu, najčešće vrše maloljetnici-vršnjaci međusobno, a nerijetko i punoljetna lica međusobno.
Posljedice koje nastanu mogu biti višestruko gore nego one kod „klasičnog” međuvršnjačkog nasilja, a najviše iz
razloga jer nešto jednom objavljeno na internetu uvijek ostaje dostupno.
Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona, u svijetu poznato kao cyberbullying, čest je oblik nasilja među
vršnjacima. I počinitelj i žrtva su maloljetnici. Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad
preko posrednika.

Izravan napad događa se kad maloljetnik:

• šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-poštom ili na chat-u
• ukrade ili promijeni lozinku za e-poštu ili nadimak na chat-u
• objavljuje privatne podatke ili neistine na chat-u, blogu ili internetskoj stranici
• šalje uznemirujuće slike putem e-pošte ili MMS poruka na mobitelu
• postavlja internetske ankete o žrtvi
• šalje viruse na e-poštu ili mobitel
• šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-poštu ili mobitel
• lažno se predstavlja kao drugo dijete.
Nasilje preko posrednika je najopasnija je vrsta nasilja preko interneta jer često uključuje odrasle, među kojima
ima mnogo ljudi s lošim namjerama. Ono se događa kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga
najčešće nije svjesna.

Primjerice, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-adresu ili nadimak na chat-u. Tako s njegove
e-adrese može slati uznemirujuće poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chat-u
ili forumu, zbog čega se svima čini da je žrtva, zapravo, ta koja čini loše stvari.

Prijatelji će se posvađati s njime, administrator će isključiti njegov nadimak ili e-adresu, roditelji će se naljutiti na
njega i bit će kažnjen. Oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni. Počinitelj može staviti oglas
seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način dijete
može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti.

Zato je važno o toj problematici razgovarati u školi i kod kuće, te podići svijest djece o posljedicama.
Karakteristično za chat, blog i internetski forum jest korištenje nadimaka (nick-ova) koje posjetitelji sami izaberu,
što pruža anonimnost.

Manipulirati nečijim mišljenjem o drugoj osobi vrlo je lako, a to u pravilu rade osobe i same frustrirane stvarima
za koje optužuju druge. Te osobe mogu misliti da ih, ako se kriju iza nick-a, nitko neće otkriti, no to baš nije tako.
Anonimnost na internetu ipak je u neku ruku lažna jer je, zahvaljujući jednostavnoj tehnologiji, moguće ući u trag
osobama koje to čine.
36
Međuvršnjačko nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje,
uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može
uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže
priče, crteže, slike, videa i šale na račun vršnjaka.

3.2. Grooming

Za Grooming se navodi da, kao pojava, u posljednjih nekoliko godina sve više uzima maha kao oblik zlostavljanja.
Trenutno u jezicima na području Bosne i Hercegovine još uvijek nije pronađen adekvatan prevod dok se u
susjednoj Hrvatskoj i Srbiji „grooming“ prijevodi kao „timarenje”. Kada želimo objasniti grooming treba reći da
je zapravo riječ „o procesu u kojem se djeca dok su na mreži/internetu potiču da učestvuju u interakcijama
seksualne prirode pri čemu ih se često izlaže neželjenim pornografskim sadržajima“.

Grooming najčešće predstavlja fazu u kojoj se dijete priprema ili na stvarni seksualni čin s odraslom osobom ili
na učešće u proizvodnji dječije erotike ili fotografija seksualnog zlostavljanja djece, pri čemu zlostavljač
zlouporabljuje povjerenje djeteta koje u većini slučajeva ne zna ni u koje će svrhe njegove fotografije ili snimci
biti upotrijebljeni niti kakve će to posljedice imati po njegov budući život. Također, sam proces pripremanja
djeteta za navedene činove predstavlja vid seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djeteta, bez obzira što još
uvijek nije došlo do stvarnog fizičkog kontakta između zlostavljača i djeteta, najprije zbog toga što se dijete već
u toku procesa izlaže neželjenim pornografskim sadržajima koji ga trebaju „odobrovoljiti“ i „ohrabriti“ da se i
sam/sama upusti u nešto slično, a zatim i zbog toga što taj proces ima za epilog stvarni seksualni kontakt.
Trenutno, savremene tehnologije (internet-kamere, brz transfer velikih količina podataka, slika, snimaka i sl.)
pružaju nesagledive mogućnosti da se dijete snimi nago ili u nekom seksualnom činu, bez da je zlostavljač i došao
do djeteta, samo ga je potrebno na takvo što nagovoriti. Upravo zbog toga je grooming izrazito opasna pojava
koju vlade razvijenih zemalja nastoje eliminirati po svaku cijenu, te je „uglaviti“ u krivične zakone koji tretiraju
problematiku seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece*.

Kako grooming započinje?

Grooming obično započinje susretom na internetu gdje se odrasla osoba lažno predstavlja, te nastoji zadobiti
povjerenje djeteta tako što se doima ozbiljno zainteresiranim za ono što dijete voli ili ne voli i gdje se u svojoj
komunikaciji sa djetetom spušta na njegov intelektualni nivo. Nakon upoznavanja sa djetetom, sljedeći korak
uključuje diskusije seksualne prirode, a često i slanje pornografskih materijala djetetu, odnosno žrtvi. U ovim
razgovorima djeca, odnosno žrtve, su „pitana ili izmanipulirana kako bi poslala svoje nage fotografije ili snimke,
te otkrila detalje o sebi putem glasovnog ili video chat-a/razgovora”. Najčešće se veza završava susretom u
stvarnom svijetu koji je redovito seksualne prirode, a to se čini sticanjem povjerenja žrtve, ucjenjivanjem žrtve
(naročito se prijeti objavljivanjem ili pokazivanjem seksualno eksplicitnih fotografija ili snimaka djeteta njegovim/
njenim roditeljima) ili njezinim zastrašivanjem (jer dijete najčešće nesvjesno otkrije mnoge informacije o sebi).
Iz dosada navedenog može se izvući i zaključak, a imajući u vidu da se ipak radi o djeci, da je izraz „timarenje“
neprimjeren i neadekvatan da objasni navedenu pojavu kojoj bi možda više odgovarali termini poput
„pripremanja“, „privlačenja“ ili „namamljivanja djece” **.

3.3. Sexting
Sexting kao i grooming predstavlja jedan od novih fenomena koji se pojavio sa ekspanzijom savremenih
tehnoloških mogućnosti. Kako navedeni dokument objašnjava, sexting je „sociološki gledano, negativna popratna
pojava tehnološkog razvoja, ali i direktna posljedica sve veće izloženosti djece, putem različitih medija, sve
eksplicitnijim seksualnim sadržajima, što dovodi do njihovog preranog sazrijevanja. Psiholozi ovaj fenomen

* Akcioni plan za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija u
Bosni i Hercegovini 2010--2012, Vijeće ministara, 2009:45-52.
** Ibid

37
 nazivaju hiperstimulacijom djece, a on ima za posljedicu preuranjeno pokazivanje interesa za svoju ili tuđu
seksualnost” *.

Sexting kao pojam „prvi put se spominje 2005. godine u magazinu „Sunday Telegraph“ da bi potom o ovoj
pojavi naširoko izvještavali mediji u Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj
Britaniji, a u posljednje vrijeme i u drugim zemljama”. Kao i grooming, sexting je također termin koji u jezicima
Bosne i Hercegovine nije našao prigodan prevod **.

Prema navodima ekspertnog tima koji je izradio „Akcioni plan za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije
pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih
tehnologija u Bosni i Hercegovini 2010-2012”, termin sexting označava „slanje seksualno eksplicitnih fotografija
ili poruka seksualnog sadržaja drugoj osobi elektroničkim putem (najčešće putem SMS-a, MMS-a, elektroničke
pošte, društvenih mreža)”. Najveća opasnost i rizici sextinga su u tome što poruke takvog sadržaja obično šalju
tinejdžeri jedni drugima, ne uviđajući posljedice ovakvih djela. Do sada je zabilježen nemali broj slučajeva o tome
da su djevojčice svojim dečkima slale fotografije ili video -klipove na kojima su nage. Najčešće se kao sredstvo
izvršenja pojavljuju mobilni telefonski aparati. Kao primjer, u navedenom dokumentu stoji: „U jednoj srednjoj
školi u američkoj saveznoj državi Virdžiniji, profesor je optužen za posjedovanje dječije pornografije, a svoje
obnažene fotografije poslala mu je sama učenica. Mediji, naročito američki, pisali su i o djevojčicama koje su
izbačene iz škola zbog slanja slikovnih poruka seksualnog sadržaja ***.

Može se reći da je riječ o veoma opasnoj pojavi, koja bi, ukoliko se ne stavi pod kontrolu, mogla imati nesagledive
posljedice. Djeca šaljući ovakve fotografije najčešće nisu svjesna da su to materijali koji se mogu naći svuda i koje
mogu vidjeti svi, a osim toga, ove fotografije mogu poslužiti i kao oruđe za ucjenjivanje. Kada ovakve fotografije
izađu na vidjelo, odražavaju se na čitav njihov budući život. „Posljednja istraživanja provedena među djecom
tinejdžerskog uzrasta otkrila su zastrašujuće podatke o tome da je najmanje jedna petina, kako djevojčica, a tako
i dječaka, makar jednom poslala poruku ovakvog sadržaja nekome, polovina njih doživjela je da bude recipijent
ove vrste poruke, a više od tri četvrtine njih u ovome nije vidjelo nikakvu opasnost“ ****. Vlade širom svijeta, pa
i naša, pristupile su sistemskom rješavanju ovog problema na različite načine - izmjenama i dopunama svojih
krivičnih zakona, apeliranjem na bolji roditeljski nadzor i komunikaciju s djecom, a naročito jakim medijskim
kampanjama i školskim aktivnostima na podizanju svijesti djece o mogućim posljedicama sextinga na njihovu
budućnost.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, u svrhu generalne zaštite djece u prethodnom periodu izrađivani su
Akcioni planovi za poboljšanje sistema za zaštitu od dječije pornografije i drugih oblika seksualnog iskorištavanja
i zloupotrebe djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija u Bosni i Hercegovini 2010-2012 i 2013-
2015 sa konkretnim mjerama i radnjama.
Neke od mjera koje su realizovane i koje daju rezultate su izrada promotivnih klipova i internet stranice (www.
sigurnodijete.ba) na kojoj se svi mogu upoznati sa problemima, te izvršiti anonimnu prijavu, kao i organiziranje
edukativnih radionica u školama i dr.

3.4. Sextortion

Sextortion je oblik seksualnog iskorištavanja koji se primjenjuje kao oblik ne-fizičke prisile, čiji je primarni cilj da
se iznudi seksualna usluga od žrtve. Sextortion se odnosi na široku kategoriju seksualnog iskorištavanja u kojoj
je zlouporaba moći sredstvo prisile, kao i na kategoriju seksualnog iskorištavanja u kojoj je sredstvo prisile sama
prijetnja objavljivanjem seksualnih slika ili informacija *****.
Najčešći oblik ove vrste iskorištavanja je ucjena i prijetnja privatnim fotografijama i/ili informacijama. Najčešći
izvor tih sredstava ucjene su društveni mediji i dijeljenje privatnih informacija i fotografija u online dopisivanjima.
Sextortion karakterizira neravnoteža moći između nasilnika i žrtve, koju počinitelj koristi da prisili tj. natjera
žrtvu da udovolji seksualnim ili novčanim zahtjevima.
* Ibid
** Ibid
*** Ibid
**** Ibid
38 ***** https://en.wikipedia.org/wiki/Sextortion
Primjer: Osobi sa kojom se dopisivalo, dijete je poslalo svoju kompromitirajuću fotografiju i potom ga ta osoba
na razne načine ucjenjuje, najčešće pod prijetnjom da će objaviti datu fotografiju, ukoliko ne uradi ono što ona
želi. Te osobe najčešće traže još fotografija, kompromitirajućih videa i materijala koje će kasnije pretvoriti u
pornografski sadržaj i koji će najvjerovatnije kasnije dalje dijeliti putem interneta. U ovakvim i sličnim slučajevima
odmah je potrebno prekinuti svaki kontakt sa osobom za koju se smatra da ucjenjuje dijete, te sačuvati sve
poruke, pozive, fotografije koje se mogu iskoristiti kao dokazni materijal. Ukoliko se ucjena odvija na društvenoj
mreži, obvezno prijaviti i administratoru stranice. Upozoriti ih da ni slučajno ne pristanu na nalaženje sa osobom
i da ne šalju više informacija ili slika u nadi da će zlostavljač prestati sa ucjenjivanjem *.

Pored naprijed opisanog načina zlouporabe vlasti ili moći, sextortion predstavlja i oblik korupcije u kojoj ljudi
kojima je povjerena moć - kao što su vladini zvaničnici, sudije, profesori, osoblje za provedbu zakona i poslodavci
- nastoje da iznude seksualne usluge u zamjenu za neku radnju iz okvira njihovih ovlaštenja (npr. da nešto odobre
ili uskrate).

Primjeri takvih zlouporaba vlasti uključuju: vladine službenike koji traže seksualne usluge za dobivanje licence ili
dozvole, nastavnika koji trguju dobrim ocenama za seks sa studentima i poslodavci koji postavljaju seksualne
usluge kao uvjet za dobivanje posla.

Počinitelji i karakteristike sextortion-a **

• Počinitelji se često oslanjaju na poziciju autoriteta ili uočene neravnoteže snaga, a ne na

fizičko nasilje ili silu kako bi prinudili dijete na seksualne usluge, davanje novca ili robe;
• Psihološka prisila uglavnom se manifestuje prijetnjom uskraćivanja određene beneficije ili prijetnjom
neželjenom posljedicom ako se ne ispune zahtjevi;
• Seksualna komponenta mogla bi uključiti potražnju počinitelja za bilo kojim oblikom neželjene
seksualne aktivnosti, kao što su izlaganje privatnih dijelova tijela, poziranje za seksualne fotografije ili
podnošenje fizičkog zlostavljanja;
• Seksualna komponenta može da se ogleda u metodama koje se primjenjuju za dobivanje roba,
usluga ili novca. Na primjer, počinioci od žrtve dobiju pristup slikama koje je sama sačinila,
a koje su seksualnog sadržaja i potom koristite taj materijal kao ucjenu za novac;
• Sextortion može uključivati prijetnju širenjem nepristojnih ličnih fotografija online
ili među vršnjacima. To pak može dovesti do drugih negativnih posljedica kao što su
cyberbullying koji dalje viktimizira ili nanosi štetu žrtvi tj. djetetu.

Sextortion kao krivično djelo nije izričito inkriminiran u domaćem zakondavstvu ili u nekom od relevantnih
regionalnih ili međunarodnih pravnih instrumenata koji se odnose na seksualnu eksploatacije djece.
Međutim, Lanzarote Konvencija*** inkriminira čin izazivanja i prisiljavanja djece da se uključe u pornografske
predstave (čl. 21 (1) (a-b)) ****. Ista konvencija tretira i čin traženja djece za proizvodnju dječje pornografije (čl.
23) *****.
Čin uključivanja u seksualne aktivnosti s djetetom je inkriminiran ako su prisutni prinuda, sila ili prijetnja, kada ta
osoba zlouporabi priznat položaj povjerenja, autoriteta ili utjecaja nad djetetom ili iskoristi posebno ranjiv
položaj djeteta.

* http://www.sigurnodijete.ba/bs/informacije-roditelji/rpojmovi/sextortion-bos
**Factsheet was „Sextrotion“ produced by ECPAT International - Programme combating Sexual Exploitation of Children Online
*** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zlopuotrebe - Lanzarote Konvencija (Usvojio Komitet ministara u julu 2007. godine na 1002. sjednici
zamjenika ministara)
**** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe:
„Član 21 - Krivična djela koja se odnose na učestvovanje djeteta u pornografskim predstavama
3. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere kako bi se osiguralo da se sljedeće namjerno ponašanje krivično procesuira:
a. zapošljavanje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama ili uzrokujući da dijete učestvuje u takvim predstavama;
b. prisiljavanje djeteta da učestvuje u pornografskim predstavama, ili stjecanje dobiti, ili na drugi način iskorištavanje djeteta za takve svrhe;
c. namjerno prisustvovanje pornografskim predstavama koje uključuju učešće djece.
4. Članica može zadržati pravo da ograniči primjenu paragrafa 1C na slučajeve kada su djeca zaposlena ili prisiljena u skladu sa paragrafom 1a ili b.“
***** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zlopuotrebe - Lanzarote Konvencija
„Član 23 - Privlačenje djece za seksualne ciljeve
Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da krivično procesuira namjeran prijedlog, putem informacionih i komunikacionih tehnologija, odrasle osobe da se sastane sa djetetom
koje nije dostiglo starosnu dob postavljenu primjenom člana 18, paragraf 2, u svrhu činjenja bilo kojeg krivičnog djela postavljenog u skladu sa članom 18, paragraf 1a, ili člana 20, paragraf 1a,
protiv njega ili nje, kada je ovakav prijedlog praćen materijalnim aktima koja dovode do takvog susreta.“
39
 3.5. Live Stream

Live streaming (prenos uživo u realnom vremenu) seksualnog zlostavljanja djece je radnja koja se odvija u
realnom vremenu i nastaje kada je dijete prisiljeno da se pojavi pred internet-kamerom te da se uključi u
seksualno eksplicitno ponašanje ili da bude podvrgnuto seksualnom zlostavljanju.
Ovi akti (video ili foto materijali) se zatim putem live stream-a (prenosa uživo u realnom vremenu) preko
interneta prenose do počinioca ili kupca koji je platio i koji gleda ili traži određenu vrstu zlostavljanja koju bi
pratio putem interneta u realnom vremenu.

Prestupnici i njihov modus operandi

• Prestupnici za gledanje zlostavljanja djece putem npr. internet-kamere (prenosa uživo) pristup dobiju
uglavnom putem posrednika ili pomagača;
• „Voditelji” (moderatori) su ponekad članovi porodice ili zajednice koji tjeraju dijete da nastupi
pred internet-kamerom i komuniciraju namamljujući potencijalne kupce;
• Počinitelj i voditelj (moderator) ili dijete dogovore tačan datum i vrijeme u kojem će se zlostavljanje
održati, a počinitelj se tada prijavljuje na dogovorenu internet-adresu. Dogovori oko termina se najćešče
vrše putem chat-a, e-pošte ili telefona;
• Strane uključene u zlostavljanje se dogovore o cijeni, počinitelj plati, uglavnom kroz legitimne načine
platnog prometa (paypal, bitcoins i sl.). Plaćanje se vrši uglavnom u malim iznosima kako bi se spriječile
sumnje u vezi sa novčanim transakcijama;
• Različite platforme kao što su Skype, Facebok chat, Google talk, Viber i dr., podržavaju live stream
odnosno prenos slike, zvuka, teksta u realnom vremenu (live stream) što pogoduje zlostavljanju
putem interneta. Ovaj vid komunikacije omogućava prestupniku/zlostavljaču da vidi zlostavljanje u
realnom vremenu i da ga usmjeri kroz chat ili glasovne funkcije u svojim seksualnim fantazijama;
• U nekim zajednicama, nivo socijalne tolerancije dopušta zločin. To se uglavnom odnosi na nekoliko
faktora kao što su: siromaštvo i ograničeno razumijevanje interneta, moguće implikacije za dijete ili sama
nezakonitost tih akata. Live streaming seksualnog zlostavljanja djece u tim uvjetima može ponuditi
jednostavan i brz izvor prihoda zlostavljaču.

Live streaming – prikaz seksualnog zlostavljanja djece u realnom vremenu nije eksplicitno inkriminiran kao
krivično djelo u bilo kojem od relevantnih regionalnih ili međunarodnih pravnih propisa o seksualnom
iskorištavanju djece. Međutim, Lanzarote Konvencija* inkriminira čin zapošljavanja ili prisiljavanja djece da
učestvuju u pornografskim predstavama (čl. 21 (l) (a-b)**, kao i namjerno prisustvo dijece pornografskim
predstavama (c). Štaviše, inkriminira čin pomaganja poticanja i pokušaja radnji koje su inkrimirane kao oblik
krivičnog djela (čl.20) u navedenoj konvenciji (čl. 24)***.

* Ibid 12
** Ibid 13
*** Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe,
„Član 24 - Pomaganje ili poticanje i pokušaj
4. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da se uspostavi kao krivično djelo, kada je namjerno počinjeno, pomagano ili poticano, činjenje svakog krivičnog djela uspostavljenog
u skladu sa ovom Konvencijom.
5. Članica će poduzeti potrebne zakonske i druge mjere da upostavi kao krivično djelo, kada je namjerno počinjeno, pokušaj da se počini krivično djelo uspostavljeno u skladu sa ovom
Konvencijom.
6. Članica može zadržati pravo da ne primjenjuje, u cijelosti ili djelomično, paragraf 2, na krivična djela uspostavljena u skladu sa članom 20, paragraf 1b, d, e i f, član 21, paragraf 1C, član 22 i
član 23.“

40
4. Otkrivanje i razjašnjavanje slučajeva „nasilje nad djecom putem IKT“
a) Prikupljanje dokaza u digitalnom okruženju ili kriminalistički aspekti istraživanja krivičnih djela
protiv djece

i. Javno dostupni izvori

Postupanje tijekom uviđaja i mjere poduzete na mjestu zločina od najveće su važnosti za efikasnu i uspješnu
istragu, a i kasniju krivičnu obradu djela. Nemoguće je postaviti čvrsta i brza pravila mjera/postupanja na mjestu
zločina.

Mjesto zločina se može definirati kao:

• Mjesto gdje je počinjeno krivično djelo, uključujući i okruženje i/ili

• Stvarno mjesto (lokacija) gdje je osumnjičeni počinio nezakonito djelo ili gdje su ostavljeni materijalni dokazi.
Mjesto zločina obuhvata sva područja gdje se žrtva, počinitelj i svjedoci kreću tijekom samog čina zločina.
Granice mjesta zločina su obično dobro definirane, ali ima situacija u kojima može doći do nekih neslaganja
oko preciznih granica.

Krivična istraga se može definirati kao:

• Promatranje ili istraga navoda, okolnosti ili odnosa da bi se ustanovile činjenice i/ili sistematska potraga za
istinom*
Materijalni dokazi se mogu definirati kao:
• Sve što bi moglo dokazati ili pobiti predmet koji je pod istragom ili razmatranjem. Materijalni dokazi se
obično pronalaze na licu mjesta, na žrtvi (ako je primjenljivo) i/ili osumnjičenom i onom što ga okružuje.

Važnost mjesta zločina u krivičnim istragama

Tijekom istrage krivičnih djela protiv djece, istražitelji se nerijetko fokusiraju više na pribavljanje priznanja
osumnjičenog nego na samu istragu, zbog toga što priznanjem osumnjičenog dijete (žrtva) može izbjeći traumu
suđenja. No, prestupnici se često, uprkos ranije datom pisanom priznanju, tijekom suđenja predomisle, te se
izjasne da nisu krivi. Stoga je izuzetno važno sačuvati i zaštititi mjesto zločina dok se ne bude moglo propisno
pregledati. Svaki se slučaj mora istražiti kao da će ići u sudsku proceduru.
Mjesto zločina se mora posjetiti i pregledati u potrazi za dokazima. U slučaju krivičnog djela počinjenog protiv
djeteta, važno je pronaći potkrijepljujuće dokaze. Treba imati u vidu da postoje određena dokazna razmatranja
koja se primjenjuju u procjeni djetetovih iskaza na sudu, naime: Dijete je jedan svjedok. Većina se krivičnih djela
protiv djece ne čini u prisustvu druge osobe.

Važni faktori koje treba uzeti u obzir:

Mlad svjedok (dijete)

Činjenica da odrasli mogu utjecati na dijete se ne smije isključiti.

Dokazi u slučajevima seksualne prirode: dijete bi se moglo posmatrati kao voljan partner ili se priča može
izmisliti iz osvete.
Mjesto zločina je jako važan izvor informacija kad se radi o:
• Vrsti počinjenog krivičnog djela (silovanje naprema nedoličnom nasrtaju, tip fizičkog nasrtaja,
npr. gdje je dijete bilo vezano za neki objekt);
• Metodama (modus operandi) koje je koristio počinitelj (nedoličan, razvratan, pornografski materijal
korišten pri zavođenju djeteta, predmeti koji su korišteni, npr. vibratori i lubrikanti).

* Horgan (1979), Criminal investigation, McGraw-Hill, New York

41
 Materijalni dokazi:
• Tjelesne tekućine (krv, sperma, vaginalne tekućine ili pljuvačka);
• Ostali predmeti (nož, kamera, video-kamera, video-kasete, bič, odjeća, ručnici, posteljina, itd.).
Upamtite:
• Sve mjere moraju biti u skladu s relevantnim zakonskim pravilima i uz dužno poštovanje
osnovnih ljudskih prava.
• Svaka greška napravljena na mjestu zločina biti će prepreka efikasnoj i uspješnoj istrazi krivičnog djela.
• Svi tragovi ili materijalni dokazi koji se previde, oštete ili unište biti će zauvijek izgubljeni.
Mjere/postupanje na mjestu zločina:
Postupanje/mjere poduzete na mjestu zločina razlikuju se ovisno o prirodi počinjenog krivičnog djela. Razlika u
postupanju postoji kada su u pitanju djela počinjena nekoliko sedmica, mjeseci ili godina unazad u odnosu na
postupanje u slučajevima u kojima je djelo izvršeno nekoliko sekundi, minuta ili sati ranije. Pri tome, u obzir
treba uzeti sljedeće faktore:

• Koja je vrsta krivičnog djela počinjena? Silovanje, sodomija, nedoličan napad, ubistvo, fizički ili seksualni napad?
• Kada je počinjeno krivično djelo? Je li to bio pojedinačan incident, je li počinjen nedavno ili
tijekom ranijeg vremenskog perioda?
• Kada se zadnji put desio, u koje doba, danju ili noću?
• Ko je žrtva? Lični podaci, identifikatori, starost (da li dijete može pravilno prenijeti šta se desilo?)
• Ko je počinitelj? Poznat žrtvi ili žrtvinoj porodici ili nepoznata osoba, koji je specifičan modus
operandi koji je koristio počinitelj, npr. prikupljanje dječjih fotografija?
• Ko su svjedoci? Ima li očevidaca, kome je prvom prijavljeno krivično djelo?
• Gdje je krivično djelo počinjeno? U zatvorenom prostoru, u određenoj sobi, na krevetu, podu,
tepihu, itd. ili na otvorenom prostoru - u šumi, grmlju ili travnatom području, parku, putu, autu, itd.?
• Kako je krivično djelo počinjeno? Penetracija muškim polnim udom ili druga vrsta penetracije
(prstom, predmetom, itd.), silovanje ili nedoličan napad (metod, itd.)?
Trebalo bi zabilježiti i specifične karakteristike, vještine i/ili stručnost istražitelja, uključujući:
• Znanje: opće znanje te konkretna znanja u vezi određenog krivičnog djela;
• Iskustvo: više godina u službi, stečene istražne vještine, period koliko je radio/la na istragama krivičnih djela
protiv djece;
• Lični faktori/karakteristike: inteligencija, preferencije, sklonosti, temeljitost, izdržljivost, perfekcionizam,
itd.
Zbog faktora poput gore navedenih, nemoguće je postaviti čvrsta i brza pravila za aktivnosti/postupanje na
mjestu zločina. Postoje osnovna uputstva koja omogućuju efektnu i uspješnu istragu. Ovaj proces je trajan i
sastoji se od sljedećih logičnih sekvenci, ali može doći i do preklapanja različitih faza:
• Preuzimanje kontrole nad mjestom zločina
• Očuvanje lica mjesta
• Osmatranje lica mjesta
• Pretraga lica mjesta
• Traganje za izvorima informacija
• Objekti kao izvori informacija za dokaze ili tragove i ljudi kao izvori informacija (poput žrtava, očevidaca,
osumnjičenih/prestupnika i doušnika).

Preuzimanje kontrole nad mjestom zločina:

• Prvi policijski službenik koji se nađe na licu mjesta mora preuzeti kontrolu nad mjestom, nezavisno
od svog čina,
• Lice mjesta (a ako je potrebno i njegovo okruženje) se mora izolirati,
• Kontrola pristupa se mora odmah uspostaviti,
• Identificirati situaciju/položaj. Je li počinjen zločin ili ne? Ako jest, koji zločin?
Sve suvišne osobe se moraju skloniti s lica mjesta kako bi se osiguralo da se ne unište ili oštete tragovi ili

42
razmjenjuju informacije o onom što su lično sami primijetili. Lični podaci svih potencijalnih svjedoka se moraju
uzeti radi razgovora i ostalih radnji u istrazi, npr. uzimanja otisaka prstiju i eliminacije. Mora se pružiti pomoć
ozlijeđenim licima, a ako su ozljede ozbiljnije, osoba se mora odmah odvesti u bolnicu ili zatražiti hitnu pomoć
koja dolazi na lice mjesta.

Međutim, potrebno je obezbijediti da policijski službenik bude uz žrtvu, kako bi izuzeo njenu odjeću kao
materijalni dokaz te spriječio bilo kakvu kontaminaciju dokaza. Odjeća može sadržavati vrlo važne forenzičke
dokaze, na primjer tjelesne tekućine poput krvi, sjemena itd. Osoba koja je preuzela kontrolu lica mjesta mora
točno zabilježiti bilo koju situaciju podložnu promjenama, na primjer:
Određene mirise, položaj vrata i prozora (otvoreni ili zatvoreni), položaj povređenih osoba, jesu li su svjetla u
prostoriji uključena ili isključena, da li je televizor/radio uključen ili isključen, kakvo je stanje vozila – da li motor
radi i sl.

Prezervacija mjesta zločina

Nakon što se uspostavi kontrola nad licem mjesta, ono se mora očuvati u zatečenom stanju koliko god je
moguće. Drugim riječima, onako kako su ga ostavili počinitelj i/ili žrtva, do nastavka istrage. Važno je da se
mjesto zločina očuva u prvobitnom stanju što je duže moguće.
Policijski službenik mora imati kontrolu pristupa mjestu zločina. Mjere čuvanja će varirati od mjesta do mjesta,
ovisno o faktorima poput vrste kriminala, lokaliteta (u zatvorenom ili na otvorenom prostoru) i vremenskim
prilikama. Negdje će fizičke ograde i užad biti dovoljni, a ponegdje će policijski služenik morati držati kontrolu
pristupa. Pristup se mora odbiti svim neovlaštenim osobama. Samo osobe koje su uključene u istragu trebaju
imati pristup. Često se dešava da znatiželjni policijski službenici uđu na lice mjesta i unište važne tragove i/ili
dokaze. Oni također mogu uzrokovati da istraga krene u pogrešnom pravcu, na primjer kada su opušci cigarete
ostavljeni na licu mjesta ili kad posjetioci lica mjesta koriste toalet.
Kako je već naglašeno, sva promatranja na mjestu zločina se trebaju uredno snimiti/ zabilježiti prije nego što se
išta pomjeri ili promjeni, na primjer:
• Položaj žrtve;
• Fizičko stanje žrtve:
- odjeća koju nosi, vidljive ozlijede (kako bi se spriječili npr. kasniji navodi da je dijete
povređeno na putu do bolnice, kao i psihičko stanje žrtve i/ili svjedoka (histerija, šok, strah, itd.).
- mrtva tijela se moraju ostaviti u prvobitnom položaju jer pokretanje istih može utjecati
na rigor mortis (mrtvačku ukočenost) i hipostazu (taloženje krvi nakon smrti).

Položaj materijalnih dokaza u nekim slučajevima je čak važniji od samog predmeta. Primjerice, kada se dijete u
svojoj izjavi poziva na neki predmet korišten u krivičnom djelu (ručnik, novine, video, fotografije, lubrikante,
vibrator, itd.) ono ga opisuje u određenom položaju, a službeno lice konstatuje kasnije tijekom svjedočenja na
sudu da je dijete otkrilo taj podatak i kako je pomenuti predmet odista nađen na datom mjestu. Ovo može biti
jako važan popratni dokaz.
Važno je da predmet bude fotografiran ili snimljen video-zapisom prije nego se premjesti u svrhu dalje istrage,
npr. za uzimanje otisaka prstiju. Očuvanje i zaštita mjesta zločina je trajan proces. Treba ga inicirati odmah po
dolasku na lice mjesta, a završiti kada se finalizira puna istraga, tj. pred napuštanje lica mjesta.

Observacija mjesta zločina

• Osmatranje mjesta zločina nastupa kada policijski službenici dođu na to mjesto.

• Potrebno je najprije stvoriti kompletnu sliku lica mjesta, a potom se usredotočiti na specifične aspekte.
• Ništa se ne smije poremetiti, pomjerati, dirati ili nagaziti prije nego što se snimi lice mjesta.
• Sve što se osmatra mora biti zabilježeno. Bilješke moraju biti sažete, ali sadržavati sve podatke od
važnosti, budući da se takve bilješke mogu kasnije koristiti u sastavljanju izjave i/ili podsjetnika za
svjedoke prije suđenja.
• Ako je moguće, bilješke se moraju sastaviti tijekom/netom nakon osmatranja mjesta zločina ili što je
ranije moguće. To će zajamčiti da se dokazi koje je osmatrač prikupio uzmu kao istiniti zbroj događaja.
43
 U svrhu bilježenja događaja može se koristiti sljedeće: džepna sveska/bilježnica, diktafon, video-kamera,
fotoaparat, crteži/planovi, skice, računar.

Pretres mjesta zločina

Važno je locirati prvobitno mjesto zločina. Tu će se najprije naći potencijalni dokazi. Ovo će pomoći istražiteljima
u pokušavanjima da izvrše rekonstrukciju događaja. Od najveće je važnosti provesti propisno pretraživanje lica
mjesta tražeći materijalne dokaze. Svaki istražitelj mora znati kako prepoznati, prikupiti i zaštititi materijalne
dokaze. „Lokardov“ (Edmond Lokard, 1877-1966) princip unakrsnog prenošenja dokaza bi se uvijek trebao
imati u vidu. Uzajamni prenos tragova se dešava kada dva predmeta ili osobe dođu u kontakt jedni s drugima.
To znači da će biti dokaza/tragova na svakom mjestu zločina. Prestupnici ostavljaju dokaze/tragove na licu
mjesta.

Mora se imati u vidu da tragovi djeteta također mogu biti ostavljeni na licu mjesta, na primjer, tjelesne tekućine,
odjeća, igračke, itd. Ovo će biti važan popratni dokaz jer potvrđuje prisutnost djeteta na mjestu zločina. Važno
je upamtiti da istražitelj nije stručnjak u svim mogućim oblastima, npr. forenzičkoj medicini, komputerskom
znanju, uzimanju otisaka, itd.

„Mudar istražitelj će pozvati sve relevantne stručnjake da pomognu”.

Osnovni princip je taj da se pretraživanje mjesta zločina mora obaviti na sistematski i temeljit način. Jako se
rijetko dešava da istražitelji prate određen metod pretraživanja. Kao rezulat, tragovi i/ili materijalni dokazi su
često oštećeni, uništeni i/ili izgubljeni. Praćenje odgovarajućeg metoda pretraživanja možda zahtijeva više
vremena, ali će zasigurno dati bolje rezultate.

Istražitelj uvijek mora pretpostaviti da ima tragova/dokaza na licu mjesta i ne bi trebao stati dok se ne oni
pronađu. Ljudi inače traže okom tragove/dokaze, dobar istražitelj će pretražiti svaki kut, od poda do plafona
(krova), npr. provjeriće zidove, vrh ormarića, ispod i iza namještaja, ispod podnih dasaka, itd.
Nije moguće propisati poseban metod traženja jer se mjesta zločina razlikuju jedna od drugih.

Potrebno je proučavati razne metode i primijeniti odgovarajuću metodu ili kombinaciju metoda, na primjer:
Spiralni/Rešetkasti/Trakasti/Zonski/Kolačasti ili Točak šablon.
Temeljita pretraga vozila će se sastojati od sistematske pretrage eksterijera, kao i enterijera te donje strane
vozila.

Temeljit pregled tijela (i žrtve i prestupnika) i odjeće moraju izvršiti stručnjaci, npr. doktori, forenzički stručnjaci,
itd. jer se tu mogu naći vrijedni tragovi/dokazi (tjelesne tekućine, kosa, tkivo kože, zemlje, trave, itd.).
Kuća/mjesto prebivališta počinitelja i vozilo se moraju pretražiti čak i ako krivično djelo nije u njima počinjeno.

Moguće je da se tu mogu naći vrijedne informacije, tragovi i/ili materijalni dokazi, na primjer:

• Vlasništvo žrtve (odjeća, pisma, igračke, školske knjige, itd.)

• Odjeća koju je počinitelj nosio kada je činio zločin (mrlje njegovih ili dječjih tjelesnih tekućina, zemlje, itd.)
• Bilješke o žrtvama (fotografije, video-snimke, bilježnice, dnevnici, telefonski brojevi, itd.)
• Predmeti korišteni u toku vršenja krivičnog djela (seks pomagala, vibratori, predmeti
izrađeni u kućnoj radinosti, lanci, bičevi, pornografski časopisi, fotografije, video snimci, avionske karte, itd.).

44
Ostala mjesta gdje se traže dokazi, na primjer:
Kupatilo (banja, ručnici, odjeća, pribor za opću higijenu, itd.), toalet (pokrivalo za WC školjku: otisci, kosa,
tjelesne tekućine, itd.), košara za otpatke, otvori za ventilaciju (skriveni dokumenti, pisma, video-kasete, itd.),
spavaće sobe (posteljina, odjeća, sadržaj ormara), ispod podnih dasaka.

Traganje za izvorima informacija

Dva načelna izvora informacija su materijalni dokazi i ljudi.

• Objekti/predmeti kao izvor informacija – materijalni dokazi

Objekti/predmeti kao izvor informacija mogu biti veoma korisni, na primjer u traganju za materijalnim dokazima
kao što su podaci o registraciji vozila ili adresi na koverti nađenoj u košari za otpatke itd., što može pomoći
istražiteljima da dođu do počinitelja.
Važnost i vrijednost materijalnih dokaza se nikad ne smije podcijeniti, na primjer:
• Direktna važnost: tjelesne tekućine (krv, pljuvačka, sjemena tekućina, itd.) počinitelja na odjeći, tijelu,
vlasništvu, itd. žrtve.
• Indirektna važnost: potkrijepljući dokazi, npr. kada je dijete opisalo određene karakteristike
(prozori, zavjese, druge predmete) sobe u kojoj je počinjeno krivično djelo.
Važno je imati u vidu da je bilo koji predmet materijalne prirode potencijalni materijalni dokaz.
Da bi se osigurala dokazna vrijednost predmeta, važno je slijediti propisne procedure izuzimanja
predmeta, tj. u skladu s postojećim zakonodavnim i dokaznim propisima (sud).
Dokazi se moraju provjeriti s vremena na vrijeme, od trenutka kad su nađeni do njihove prezentacije na sudu.

Primjeri materijalnih dokaza su sljedeći:

• Predmeti koji se koriste u cilju ozljede/napada na dijete;

• Odjeća/donje rublje (počinitelja i/ili žrtve-žrtava);
• Dječija odjeća, naročito ako počinitelj nema svoje djece (donje rublje, šorcevi);
• Crteži djece i crteži koje su nacrtala djeca;
• Pisma djeci i od djece;
• Igračke (auta, lutke, klizaljke ili koturaljke, medvjedići igračke, itd.);
• Posteljina (perjani dušeci, deke, plahte): moguće mrlje tjelesnih tekućina;
• Fotografije (žrtve, dječija i odrasla erotika i pornografija);
• Knjige (o djeci, erotske, pornografija);
• Video-materijal (komercijalni i snimke urađene kod kuće o djeci, erotika, pornografija) –
može identificirati moguće kasnije žrtve;
• Dnevnik (bilješke o susretima s djecom);
• Računari (hardver, softver, mediji za pohranu podataka);
• Određeni kućanski aparati koji imaju mogućnost pohrane podataka u digitalnom obliku -smart
TV, MP3 player i sl, konzole za igranje igrice i dr.;
• Predmeti/pomagala korištena u vršenju krivičnog djela (lisice, lanci, itd.);
• Seksualna pomagala (žele, vibratori, predmeti izrađeni kod kuće, itd.);
• Auto sjedala/navlake – moguće mrlje tjelesnih tekućina;
• Rani tipovi dlake (s glave, genitalija, tijela) žrtve i/ili počinitelja;
• Vaginalni, penilni, oralni i analni tamponi/bris;
• Strugotine pod noktima, krvi, pljuvačke, kože, nosne sluzi, tkiva i tkanina;
• Otisci (prstiju, stopala, cipele, koljena, alata), itd.

45
 Mora se poduzeti svaka moguća mjera opreza kako bi se spriječilo oštećenje ili kontaminacija dokaza. Dokazi
moraju biti dostavljeni sud i/ili forenzičkom laboratoriju u stanju u kojem su pronađeni, tj. što je moguće bližem
prvobitnom stanju. Ovo se može i obezbijediti praćenjem sljedećih uputstava:
Mokri/vlažni predmeti (odjeća, posteljina, itd od tjelesnih tekućina) se moraju ostaviti da se osuše i ne izlagati
suncu. Ne bi se smjeli stavljati u plastične vreće (rizik od razgradnje)
• ili presavijeni (rizik od kontaminacije ostalih dijelova predmeta).
• Tekućine bi se trebale držati u zaštićenim spremnicima. Spremnici bi trebali biti propisno zatvoreni (da ne
bude curenja) i predani stručnjacima što je prije moguće.
• Dokumenti bi se trebali staviti u koverte na kojima se označi sadržaj (da bi se spriječio nastanak bilo kakvih
udubljenja na dokaznom dokumentu). Nemojte pisati ili označavati same dokumente. Nemojte ih savijati ili ih
kontaminirati.

• Ljudi kao izvor informacija

Ljudi su vrlo važan izvor informacija. Žrtva je istodobno i svjedok i prema tome u mogućnosti da pruži vrlo
važne informacije dok „svjedok događaja“ može da bude direktno ili indirektno sačesnik u zlostavljanju.
Materijalni dokazi se također mogu naći na žrtvinom tijelu i/ili odjeći.

Uloga očevidaca se ne smije podcijeniti. Oni možda budu imali odgovore na pitanja ko, šta, kada, gdje i kako, na
primjer:
• Ko je umiješan? Žrtva, svjedoci, počinitelji;
• Šta je primijetio očevidac/žrtva (uporaba čula)?
• Koji odnos postoji (ili je postojao) između žrtve/svjedoka/počinitelja?
• Koji su predmeti korišteni?
• Koji je metod korišten?
• Kad je počinjen zločin?
• Gdje je počinjen?
• Zašto je svjedok bio u prilici da vidi incident?
• Zašto se desio zločin (motiv)?
• Zašto je određena žrtva odabrana/ciljana?
• Kako je zločin dovršen?
Čula svjedoka se moraju „istražiti“, na primjer:
• Čulo vida: Opis događaja. Šta su primijetili?
• Čulo sluha: Bilo koje specifične zvukove u pozadini, npr. vozovi, luke (brodovi), saobraćaj, muzika,
razgovori, itd.?
• Čulo mirisa: Bilo kakvi posebni mirisi, npr. parfemi, ulje, nafta, itd?
• Čulo dodira: Ako je žrtvi bio povez na očima, da li je primijetila vrstu tla, cement, tkanine, čelik, ili vlagu?
• Čulo okusa: Prepoznavanje bilo čega slatkog, kiselog, slanog, čvrste materije, tekućine.
Poslušajte šta potencijalni svjedoci imaju reći. Ne odbacujte odmah bilo šta kao nevažno.
Uzmite sve moguće detalje. Vrijednost svakog detalja se može odrediti kasnije. Lični podaci svih potencijalnih
svjedoka se moraju uzeti za svaku buduću potrebu. Mora se imati u vidu da svi potkrijepljujući dokazi koje
pruži svjedok mogu olakšati teret dokazivanja u slučajevima gdje je dijete žrtva.

Počinitelj/osumnjičeni
Ako je počinitelj/osumnjičeni poznat, sljedeći detalji o njemu se moraju uzeti:
• Fotografija ili video snimak;
• Temeljit lični opis od žrtava, susjeda, porodice, prijatelja, predavača na fakultetu, itd.;
• Puni detalji, npr. puna imena, prezimena i nadimci;
• Lične adrese (kućna i adresa radnog mjesta), podaci (imena i adrese) porodice i prijatelja;

46
• Ljudi koji imaju poznanstvo s osumnjičenim, npr. prijatelji i poslovni suradnici će znati jako mnogo
o njemu i mogu dati važne informacije, npr. o njegovim navikama, načinu života, itd.

Ako je počinitelj/osumnjičeni nepoznat, drugim riječima potpuni stranac (NN osoba),

potrebno je prikupiti sljedeće detaljne podatke o njemu, na primjer:

• Temeljit lični opis sa svim karakteristikama (fizička građa, tetovaže, deformiteti na tijelu i sl.)
• Spol, rasu, starost, visinu, jezik i izgovor, navika ponavljanja određenih riječi ili vulgarnosti;
• Vrsta odjeće, cipela, ručni sat (tip i da li je na lijevoj ili desnoj ruci);
• Prstenje (tip i na kojem prstu) ogrlice, naušnice (tip i koje uho);
• Invaliditet/deformiteti;
• Prethodne povrede ili povrede zadobivene u počinjavanju kriminala;
• Tetovaže, ožiljci, zubi, brkovi/brada, boja i oblik očiju, boja kose i frizura;
• Ljevoruki ili desnoruki, poseban miris losiona poslije brijanja ili parfema;
• Podaci o transportu (motorno vozilo, autobus, voz, motocikl, bicikl, pješice), podaci o motornom vozilu,
npr. tip, model, boja, broj vrata, broj tablica, udubljenja, sadržaj vozila (navlake za sjedala,
radio kasetofon ili CD player, vrsta muzike, itd.);
• Modus operandi (način izvršenja krivičnog djela) - ova informacija može pomoći u identifikaciji i
uhićenju počinitelja. Počinitelji, na primjer, slijede određenu proceduru da uspostave kontakt sa
djecom u parku.

Istražni izvori
Nemoguće je za istražitelja da bude stručnjak u svim istražnim tehnikama, npr. da je i fotograf, naučnik, forenzički
analitičar, itd. Važno je pozvati stručnjake koji imaju specijalističko znanje, vještine i iskustvo, poput: fotografa,
snimatelje video-kamerom, crtača skica, stručnjake za uzimanje otisaka, vodiči pasa, forenzički naučnici, patolozi,
toksikolozi, odontolozi, psihijatri, medicinski stručnjaci, umjetnici koji rade rekonstrukcije lica. Centar za vođenje
krivične evidencije biće u stanju pružiti informacije o prijašnjim osudama/ lični podaci o osumnjičenom/
počinitelju *.

ii. Posebne istražne radnje

• Pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka

Pristup kompjuterskim sistemima označava skup različitih tehničkih sredstava i postupaka koji služe kako bi se
iz jednog računarskog sistema prikriveno prikupili podaci putem zahvata provedenog sa daljine preko elektroničke
mreže. Riječ je o elektroničkom otvaranju računarskog sistema od strane državnih istražnih organa i elektroničkom
prenošenju podataka s kompujtera na kojem se mjera primjenjuje korišćenjem posebnih forenzičkih računarskih
programa. Za navedenu mjeru često se, posebno u zemljama njemačkog govornog područja, koristi i izraz
„onlajn-pretraga“ (njem. „Online-Durchsuchung“). U njemačkoj stručnoj, ali i općoj javnosti, izraz „onlajn-
pretraga“ obično je viši pojam koji obuhvata i jednokratni zahvat, tzv. „onlajn-pregled“ (njem. „Online-
Durchsicht“) i nadziranje koje traje određeno razdoblje, tzv. „onlajn-nadziranje“ (njem. „Online-Uberwachung“).
Pored tog izraza, za označavanje navedene mjere, kao viši pojam, u upotrebi je (posebno u Austriji) i izraz
„onlajn-istraga“ (njem. „Online-Fahndung“). Element koji je zajednički svim oblicima provođenja ove mjere i koji
predstavlja glavno obilježje koje tu mjeru razlikuje od drugih oblika prikupljanja informacija, jeste uporaba
posebnog forenzičkog računarskog programa koji se instalira na informaciono-tehnički sistem (kompjuter) na
kojem se mjera provodi, a koji prikuplja i prenosi informacije s „inficiranog“ sistema licu koje upravlja tim
računarskim programom. U engleskom jeziku službeni tehnički naziv takve vrste računarskih programa jest
„remote forensic software“ (RFS). Koristeći se instaliranim RFS-om, istražitelji imaju pristup kompjuteru putem
interneta i mogu pristupiti podacima sadržanim u njemu, te provesti njegovo pretraživanje, snimanje i prenošenje
podataka. Nadzor i snimanje telefonskih razgovora vođenih preko interneta korišćenjem RFS-a instaliranog na
kompjuter jednog od sagovornika, predstavlja moguću primjenu tog računarskog programa. Pored elektroničke
pošte, te VoIP komunikacije (Voice over Internet Protocol), RFS može služiti i za
* Priručnik za istražitelje seksualne zloupotrebe djece, Interpol, 2003: 12-14
47
 nadzor ostalih oblika komunikacije putem kompjutera, npr. chat, raznih društvenih mreža (od kojih je
najrasprostranjeniji Facebook) i dr*.

Iako se, terminološki posmatrano, ova posebna istražna radnja sastoji od dvije aktivnosti (radnje), sadržajno
(kvalitativno) su one svakako povezane i kao takve ih i treba posmatrati. Naime, sam pristup kompjuterskim
sistemima je neophodan da bi se izvršio drugi aspekt radnje, a to je kompjutersko sravnjenje podataka.
Policijskom organu koji treba da izvrši ovu posebnu istražnu radnju treba učiniti dostupnim kompjuterski sistem**,
kako bi mu imao pristup i mogućnost da izvrši kompjutersko sravnjenje potrebnih podataka, koje se odnosi na
uspoređivanje ličnih podataka građana pohranjenih u bazama podataka i drugim registrima, sa podacima
sadržanim u policijskim evidencijama, registrima i bazama sa automatskom (elektroničkom) obradom podataka,
a što čini i suštinu primjene ove radnje.

Sravnjenje ličnih podataka*** građana je savremena kriminalistička metoda kojom se, uz pomoć različitih
informatičkih tehnika, na brz način mogu izdvojiti i ‘’sravniti’’ različite registrirane činjenice u policijskim i ostalim
bazama podataka i evidencijama, npr. visina prijavljenog poreza, modus operandi, prouzrokovanje ili učestvovanje
u saobraćajnoj nesreći, prelazak granice i dr., a koja mogu ubrzati identifikaciju počinilaca krivičnih djela. Na taj
način, izdvojeno lice ulazi u krug osumnjičenih’ za izvršenje krivičnog djela ili ga nepostojanje takvih činjenica,
naravno uz niz drugih razloga, može eliminirati kao počinioca krivičnog djela.

U praksi se razlikuju dvije vrste uspoređivanja podataka: negativno i pozitivno. Kod negativnog, dolazi do brisanja
polaznog podatka ako se pokaže neka konvergencija u odnosu na podatak sa kojim se vrši uspoređivanje,
odnosno doprinosi eliminaciji određenih lica iz kruga osumnjičenih automatizovanim pretragama kroz policijske,
administrativne i druge evidencije. U slučaju pozitivnog uspoređivanja, stvara se novi podatak na osnovu
pronađenih podudarnih podataka, odnosno utvrđivanje kruga osumnjičenih lica na osnovu određenih
karakteristika, činjenica ili sposobnosti, koje su zapažene kod nepoznatog počinioca krivičnog djela. Raster
programom se utvrđeni podaci mogu dalje dorađivati i upotpunjavati sa drugim raster programima, što služi
sužavanju kruga sumnjivih lica****.

U modernoj informacionoj eri, u kojoj su informacione i telekomunikacione tehnologije postale sastavni dio
društva i poslovanja, izdiferencirana su tri osnovna načina uporabe ili bolje rečeno, zlouporabe kompjutera u
kriminalne svrhe: 1) Kompjuter je meta napada, čime se ujedno napadaju kompjuterska pouzdanost, integritet
i dostupnost (raspoloživost). Primjer je krađa informacija ili uništavanje kompjutera ili baza podataka; 2)
Kompjuter, odnosno kompjuterski program se koristi kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela. Ova kategorija
uključuje klasična krivična djela sa kojima se oni koji primjenjuju zakon uobičajeno susreću u fizičkom svijetu, ali
se sada suočavamo sa povećanom frekvencijom krivičnih djela na internetu. Ova krivična djela podrazumijevaju
dječju pornografiju, prevare, kršenja prava intelektualne svojine, nedozvoljenu trgovinu nelegalnim supstancama
i robom online i druga krivična djela; 3) Kompjuter može da bude sporedan pri izvršenju krivičnog djela, ali ipak
značajan za istragu. Na primjer, utajivači poreza, perači novca, pedofili, rasturači droge ili drugi kriminalci mogu
u kompjuterima da čuvaju informacije o svojim nelegalnim poslovima, koje mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom
postupku*****.
Raster pročešljavanje je metoda korišćenja podataka koji se nalaze u privatnim ili javnim bazama podataka,
prema unaprijed utvrđenim kriminalističkim kriterijumima (rasteri) u cilju otkrivanja osumnjičenog i pronalaženja
drugih lica i predmeta, odnosno ova posebna istražna radnja se sastoji u automatskom (kompjuteriziranom)
pretraživanju identifikacionih podataka određenih lica, koja imaju indicijalni značaj, odnosno sužavaju krug
osumnjičenih ili upućuju na eventualnog počinioca djela. Povezivanjem različitih baza podataka, stvaranjem
integralnih sistema podataka otvara se i mogućnost pristupanja informacijama različite prirode (zdravstveno
osiguranje, poresko stanje, bankovni računi, vojna obaveza, sudski postupci i slično) o građanima i stvaranje
* Simović, M.: Krivično procesno pravo, Bihać, 2009, str. 457.
** Zakon o krivičnom postupku, za razliku od primjene nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija, ne obavezuje korisnike, odnosno rukovodioce pojedinih baza podataka da
kompjuterske sisteme učine dostupnim policijskom organu kada on postupa po naredbi sudije za prethodni postupak, pa se može pretpostaviti da takva obaveza proizlazi iz sadržaja ove
posebne istražne radnje. Bošković, M. i Matijević, M.: Kriminalistika operativa, Banja Luka, 2007, str. 306.
*** Automatsko računarsko pretraživanje ličnih i drugih podataka zapravo predstavlja metode računarskog obranivanja dostupnih podataka, a pored tih termina, u uporedno-pravnoj praksi
se govori još i o tzv. ‹›raster›› metodi, ‹›raster pročešljavanju››, pristupu kompjuterskim sistemima, računarskom pretraživanju, kompjuterskom sravnjivanju podataka...
**** Matić, G.: Posebna dokazna radnja automatskog računarskog pretraživanja ličnih i drugih podataka, Beograd, 2007, broj 2.
***** Simović, M.: Praktični komentar Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, Banja Luka, 2005, str.395.

48
Uobičajena forma ove radnje je uspoređivanje dostupnih podataka putem automatske obrade sa postojećim
podacima ili sa novim podacima koji su nastali programskim pročešljavanjem.
Metod raster pretraga je unio novi kvalitet u kriminalistički rad, jer se aktivnosti usmjeravaju na veliki broj lica
koja nisu klasičnim metodama rada policije osumnjičena za izvršeno krivično djelo. Iz prikupljene mase podataka
će osumnjičeni biti izdvojen tek nakon pribavljanja podataka koji ukazuju na indicije u vezi sa žrtvom, posredno
na počinioca ili na neke okolnosti konkretnog slučaja. Radi se o obradi ogromnog broja podataka, koji se
klasičnim radom policije ne bi ni mogli iskoristiti. Raster pretraživanja su apstraktne prirode i prethode radu
usmjerenom na određeno lice. Suštinu ove posebne istražne radnje predstavlja omogućavanje slobodnog
pristupa policije svim evidencijama koje se vode automatizirano, što opet odudara od načela zaštite prava na
privatnost građana i informatičko samoodrenđenja*. Za pretrage informatičkih banaka podataka, mogu se
koristiti i specijalno konstruirani kompjuterski programi**.

Smatramo da bi terminološki trebalo praviti razliku između pojmova (kompjuterskog) pretraživanja i

uspoređivanja podataka. Pretraživanje se sastoji u sagledavanju i analizi podataka sadržanih u određenim bazama,
s ciljem da se u njima pronađu informacije koje na prvi pogled nisu vidljive, a odnose se na određenu osobu,
radnju ili proces.

Ovako definirano, kompjutersko pretraživanje je najvećim dijelom sadržano u tehnikama data mining-a*** . S
druge strane, uspoređivanje podrazumijeva da se unaprijed raspolaže izvjesnim podatkom, odnosno obilježjem,
koje se provlači i uspoređuje sa drugim podacima iz određene baze, s ciljem da se između njih pronađu zajedničke
karakteristike, koje ih povezuju i čine sličnim ili istovjetnim (uparivanje). Postupak kompjuterskog uspoređivanja
se gotovo u potpunosti izjednačava sa procedurom computer matching-a.
U raznim oblastima istraživanja (prije svega statistici i vještačkoj inteligenciji) razvijene su procedure automatizirane
analize kojima se otkrivaju skriveni sadržaji u velikim skupovima podataka. Proces kojim se to postiže uobičajeno
se naziva data mining – rudarenje podataka****. On označava automatizirani analitički proces oblikovan za
efektivnu i efikasnu eksploraciju u velikim zbirkama podataka, s ciljem otkrivanja i korišćenja vrijednih, „skrivenih“
informacija, koje se tiču novih, do tada neznanih činjenica i relacija. Drugim riječima, data mining se može shvatiti
kao pronalaženje prethodno nepoznatih i potencijalno korisnih informacija ili saznanja iz velikih skupova
podataka. Osnovni princip je da se osmisle kompjuterski programi koji skeniraju takve skupove podataka i
automatski tragaju za određenim, unaprijed definiranim obrascima. Potencijal data mining tehnologije umnogome
zavisi od prirode dostupnih skupova podataka i uspješno se primjenjuje u oblastima različitih profesija, npr.
daljinskom upravljanju resursima, biometriji, prepoznavanju govora ili poslovanju i marketingu. Postupak data
mining-a koristi algoritme kako bi u velikim skupovima bili otkriveni značajni skriveni sadržaji, čije tumačenje i
razumijevanje omogućava bolje dijagnostificiranje stanja stvari, bolje predviđanje i, samim tim, bolje odlučivanje.

Tehnika computer matching se koristi u različite svrhe, od kojih se većina odnosi na društvenu kontrolu i efikasan
rad organa državne uprave (saobraćaj, policija, zdravstveno osiguranje i sl.), dok se njeni ciljevi generalno mogu
podijeliti na primarne i sekundarne. Neki od primarnih ciljeva bi bili: 1) otkrivanje greške u programu organa
uprave (npr. pogrešna procjena određene dobiti, izdavanje računa više puta itd.); 2) provjera ispunjenosti uvjeta
za dalje korišćenje određenih pogodnosti, u skladu sa unaprijed definiranim kriterijumima; 3) otkrivanje
nezakonitog ponašanja poreskih obveznika, korisnika određenih beneficija, vladinih službenika i sl. (lažna ili
višestruka potraživanja, neprijavljeni prihodi ili imovina, neprikladno ponašanje, sukob interesa); 4) praćenje
regularnosti postupaka dodjele koncesija ili sklapanja ugovora; 5) pronalaženje adresa osoba prema kojima
vladine agencije imaju određena potraživanja; 6) identifikacija onih koji imaju pravo na određenu dobit, ali to
pravo trenutno ne koriste; 7) kontrola valjanosti podataka; i 8) ažuriranje podataka smještenih u jednu zbirku
zapisa na osnovu podataka iz druge grupe (baze).
* Sačić, Ž.: Organizirani kriminal - metode suzbijanja, Zagreb, 2001, str. 111.
** Poznat je slučaj suzbijanja terorizma iz Njemačke, kada se korišćenjem programa „računa za struju i plaćanje najamnine›› došlo do sužavanja kruga osumnjičenih lica, a potom do
identifikacije i procesuiranja. Proučavanjem navika terorista, ustanovljeno je da oni račune za struju u iznajmljenim stanovima plaćaju gotovim novcem inkasantima ili zakupodavcu. Odlukom
nadležnog suda, policiji je dopušteno da izvrši pristup u bazu podataka o potrošačima električne energije na području Hamburga. Putem raster pretrage, pribavljeni podaci su uspoređivani
sa ostalim podacima do kojih je policija došla operativnim radom na terenu, u prvom redu sa registrom lica koji imaju boravište na drugom području Njemačke. Ustanovljeno je da u jednom
broju slučajeva, umjesto lica koje je prijavljeno na određenu adresu, struju plaća neko drugo lice ili se struja plaća gotovinom. Na taj način, policija je došla do jednog užeg kuga sumnjivih lica,
u pogledu kojih je kriminalistička obrada nastavljena klasičnim sredstvima. Iz navedenog primjera je uočljivo, kako se obradom velikog broja nezavisno povezanih podataka može doći do
određenih rezultata u radu policije, koji drugim klasičnim sredstvima rada ne bi bili nikada ostvareni. Primjer iz: Matić, G.: Posebna dokazna radnja automatskog računarskog pretraživanja
ličnih i drugih podataka, Beograd, 2007, broj 2.
*** Pojam „Data mining“ se odnosi na rudarenje (kopanjem) za potrebnim podacima.
**** Ovim nazivom se u stvari metaforički želi predstaviti ovaj proces, uspoređujući se sa iskopavanjem rude. Jednako kao što je samo rudarenje težak i neizvjestan posao, u kome
se traga za određenom dragocjenom rudom u utrobi zemlje, to se i u ovom postupku prekopava, odnosno pretražuje po mnoštvu podataka, u potrazi za onima koji su od koristi. 49
 U okviru sekundarnih ciljeva primjene computer matching-a izdvaja se: 1) podrška akcijama sa povoljnim
finansijskim efektima, poput prekida suradnje sa neurednim platišama, smanjenja prekomjernih isplata, naknada
za netočne uplate agencijama, neisplaćene poreze ili zaostale isplate dugova, ostvarivanja naknada u korist
drugih vladinih agencija, izbjegavanja budućih nepravilnih ili prekomjernih isplata, zastrašivanje i odvraćanje od
budućih nepoštenih ponašanja; i 2) izgradnja i održavanje baza podataka u svrhe socijalne kontrole, istraživanja
i statistike, unapređenja strateških programa, te procedura i kontrolnih mehanizama*.

Veliki dio obrade i manipuliranja podacima je interne prirode i sprovodi se za potrebe jedne organizacije.
Međutim, unakrsne provjere generalno podrazumijevaju korišćenje, odnosno otkrivanje i objelodanjivanje
podataka u konkretnim slučajevima, koji su ranije prikupljeni i obrađeni za druge funkcije i/ili u okviru drugih
organizacija. Cross-checking se može realizovati u ad hock situacijama, prema potrebi ili prema unaprijed
propisanim sporazumima između pojedinih organizacija. Provjere mogu biti učinjene sa ili bez znanja i/ili pristanka
pojedinca, kao i sa ili bez eksplicitnog zakonskog ovlašćenja. Sa aspekta djelatnosti suzbijanja kriminaliteta, baze
podataka se mogu podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne baze podataka su one koje se formiraju i vode
prvenstveno za potrebe kriminalističkih istraga i subjekata koji ih vode, dok se pod sekundarnim smatraju one
koje se organizuju i kojima se upravlja za potrebe državne uprave, u privredi ili zdravstvu, ali se u određenim
slučajevima mogu koristiti i u kriminalističke svrhe. Tako se npr. u primarne baze podataka uobičajeno ubrajaju
baze otisaka prstiju ili DNK profila počinilaca krivičnih djela, dok bi u sekundarne spadale baze podataka o
novčanim transakcijama koje vode određene banke ili baze poreskih obveznika**.

Istraživači su razvili različite automatizovane tehnike data mining-a za potrebe suzbijanja kriminaliteta, kako u
oblasti lokalnih policijskih poslova, tako i na nacionalnom nivou. Tako tehnika ekstrakcije (izdvajanja) entiteta
identificira obrasce iz baza podataka kao što su tekstovi, slike ili audio-materijali. Koristi se za automatsko
identificiranje lica, adresa, vozila i ličnih karakteristika iz narativnih policijskih izvještaja. Ova tehnika osigurava
osnovne podatke za analizu kriminaliteta, ali njena dostignuća u velikoj mjeri zavise od dostupnosti velike količine
čistih ulaznih podataka. Klaster tehnike sistematiziraju podatke u grupe sa sličnim karakteristikama, kako bi se
maksimizirala ili minimizirala sličnost podataka unutar određene grupe – npr. za identificiranje osumnjičenih koji
krivična djela izvršavaju na sličan način ili za razlikovanje kriminalnih grupa koje pripadaju različitim bandama.
Otkrivanje pravila asocijacije pronalazi grupe podataka koje se često javljaju u jednoj bazi podataka, a obrasci
njihovog javljanja definiraju se kao zakonomjernosti. Ova tehnika se koristi za otkrivanje upada u kompjuterske
mreže, kako bi se izvela određena pravila asocijacije iz istorije interakcije među korisnicima. Istražitelji također
mogu primijeniti ovu tehniku na profilisanje lica koja vrše upade u mreže, kako bi pomogli u otkrivanju eventualnih
napada na mrežu.

Indicije koje ukazuju na to da je izvršeno krivično djelo povezano sa kompjuterskim kriminalom su sljedeće:
sumnjiva i upadljiva ponašanja, kao i psihičko stanje počinioca (radoznalost, ljutnja, zlonamjernost, ucjena,
osveta, nemar, samodokazivanje, poslovni i koristoljubivi razlozi); lažno predstavljanje; opterećenost kompjutera
i pretjerana uporaba potrošnog materijala; kopiranje fajlova; pojava lažnih podataka; nepotrebni prekovremeni
rad - izvršioci dolaze prvi na posao i odlaze poslednji; nearhiviranje podataka; prikrivanje podataka u računaru i
njihovo kriptovanje; prikriveni ulaz u komjuter; elektroničko prisluškivanje; pravljenje programa za zaobilaženje
zaštite u računaru; nagla promjena životnog standarda; nelogično ponašanje kompjutera (npr. usporenost u
radu); kriminalna prošlost; ubacivanje „virusa“ i „crva“ u kompjuter i dr. Saznanja o učinjenom kriminalnom djelu
trebalo bi da sadrže: kad, kako i gdje je djelo izvršeno; ograničiti krug osumnjičenih i poduzimati mjere samo
prema onim licima koja imaju dovoljan stepen tehničkog znanja da bi izvršili djelo kompjuterskog kriminaliteta;
utvrditi da li je djelo izvršeno spolja ili iznutra, što ukazuje na okolnosti poznavanja pristupa kompjuterima
(lozinke, šifre, kripto-ključevi i dr); utvrditi listu radnika koji su operateri na kompjuterima, tj. lica koja u svom
procesu rada koriste kompjuter; pažljivo ispitati motive za izvršenje kriminalnog djela; pronaći svjedoke krivičnog
djela, ukoliko oni postoje; utvrditi da li je u prošlosti bilo istih ili sličnih kriminalnih radnji (kada, kakvih, ko ih je
počinio i s kim); utvrditi sisteme zaštite, njene slabosti, kao i kome su mjere zaštite bile poznate;

* Marinković, D.: Suzbijanje organizovanog kriminala - specijalne istražne metode, Beograd, 2010, str. 445.
** Op. cit., str. 454.

50
utvrditi funkcioniranje i organizaciju informacionog sistema, tipove i modele, periferne uređaje, mrežnu
konfiguraciju, instalirane operativne sisteme kao i ostale programe koji su instalirani u kompjuterima; ispitati i
sva ostala korisna saznanja o učinjenom krivičnom djelu u smislu sopstvenih opservacija*.
Uviđaj se poduzima u centru za elektroničku obradu podataka. Neophodno bi bilo obezbijediti prisustvo
operatera i rukovodioca sistema zaštite. Radi blagovremenog osiguranja dokaza, identičan kriminalistički značaj
ima i blagovremeno i sistematsko pretresanje lica, objekta i stana i drugih prostorija osumnjičenih lica, naročito
pri pronalaženju materijalnih dokaza.

Pretresanje također zajednički vrše operativni radnici i kompjuterski stručnjak, upravo zbog određenih stručnih
znanja bez kojih se ne mogu uspješno pronalaziti tragovi i predmeti koji su u vezi sa funkcioniranjem kompjutera,
a mogu imati relevantan značaj u postupku razjašnjavanja i dokazivanja. Prilikom pretresanja, posebno je
potrebno biti obazriv sa pronađenim nosiocima podataka (trake, kartice, diskete, diskovi), jer je sa kriminalističkog
i procesnog aspekta veoma bitno da se pronađe originalni dokument. Međutim, u traganju za informacijama
koje su sadržane u pojedinim nosiocima podataka, treba imati u vidu i činjenicu da računari rade na principu
elektroničkih signala i takvom brzinom da se procesi odvijaju van neposredne čovjekove kontrole, pa će za
krivični postupak često biti moguće obezbijediti samo sekundarni dokaz u obliku računarski generiranog
štampanog materijala.

Posmatrano u ovom kontekstu, primarnim dokazom smatra se samo originalni dokument, dok se sekundarni
dokaz može prihvatiti jedino pod uvjetom da je nemoguće dostaviti original**. U praktičnom smislu ovu posebnu
istražnu radnju, ovlašćeno službeno lice iz policijskog organa može koristiti raznovrsne metode da bi došlo do
potrebnih informacija o traženom kompjuterskom sistemu.

Ponekad je dovoljan i razgovor sa administratorom sistema da bi se osigurala većina najpotrebnijih informacija

(lice koje je odgovorno za kompjuterski sistem može dati sveobuhvatno obavještenje o vrsti i obimu automatske
obrade podataka), pojedine informacije o internetu daje sam internet ili provajder ovih usluga i one su dostupne
svima.

Pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka je radnja koja je usko vezano za korišćenje
računara, računarskih programa i kompjuterskih sistema, što svakako zahtijeva određenu stručnost u poduzimanju
ove posebne istražne radnje. Ta stručnost ogleda se u posjedovanju posebnih stručnih znanja iz oblasti
informacionih tehnologija i srodnih oblasti, dovoljnih za razjašnjavanje pojedinih tehničkih i drugih sličnih pitanja
u vezi sa ovom posebnom istražnom radnjom. Praktično, radi se o licima koja posjeduju navedene kvalifikacije
(stručna lica, specijalisti, konsultanti itd.), a koje koriste u svom radu. Uočljivo je da postoje dva osnovna oblika
pružanja stručne pomoći u užem smislu i to: stručna pomoć savjetodavnog tipa koja se pruža radi razjašnjavanja
određenih stručnih pitanja i stručno-tehnička pomoć u izvođenju pojedinih procesnih radnji, u ovom slučaju u
izvođenju posebne istražne radnje pristupa kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. U
svakom slučaju, stručna lica koja posjeduju neophodna znanja iz oblasti informacionih tehnologija omogućavaju
brz, efikasan, kvalitetan pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka. Pomoć stručnih
lica uglavnom se koristi u istrazi, odnosno u momentu poduzimanja ove istražne radnje, tj. u njihovom praktičnom
postupanju u realizaciji raster pretraga.

Problem primjene ove posebne istražne radnje je u činjenici da policijske agencije nemaju dovoljno raspoloživu
tehničku i ljudsku infrastrukturu za praćenje ove posebne istražne radnje. Isto tako problem je i u činjenici da
osumnjičeni često koriste kompjutere koji se nalaze na javnim mjestima kao npr. internet klubovi, hoteli i sl., a
koji su dostupni većem broju ljudi, tako da se stvarni pošiljalac neke poruke ne može otkriti, odnosno identificirati
jednako kao i primalac poruke. Ova posebna istražna radnja do sada nije primjenjivana i u zakonima o krivičnom
postupku BiH, FBiH RS i BD je nedovoljno objašnjena i još uvijek ima dileme u kojim slučajevima bi se mogla
primjenjivati. Isto tako, ne postoji obavezna suradnja policijskih agencija sa institucijama koje bi trebale davati
odredjene podatke o licima koji su predmet naredbi suda, banke, poreske uprave i dr.

* Simović, M.: op. cit., str. 395.

** Ibid

51
 Materijal dobiven poduzimanjem posebnih istražnih radnji i obavještenje o poduzetim radnjama

Policijski organ po okončanju poduzimanja posebne istražne radnje dužan je odmah sačiniti izvještaj o tome i
predati ga tužiocu. Na osnovu dostavljenog izvještaja tužilac može da cijeni način poduzimanja tražene radnje,
poštovanje prava i sloboda čovjeka, postupanje po njegovom prijedlogu, odnosno naredbi sudije za prethodni
postupak. Zakoni o krivičnom postupku BiH, FBiH, RS-a i BD-a ne propisuju formu takvog izvještaja, niti njegovu
sadržinu, ali u njemu se mora navesti lice (ili lica) prema kome je određena radnja, krivično djelo zbog kojeg je
određena, te način i obim izvršenja radnje, rezultat koji je dobiven, te oznaku lica koja je kao „policijski organ“
poduzelo radnju. Uz izvještaj, tužiocu se moraju predati i sve informacije, podaci i predmeti pribavljeni poduzetom
radnjom. Tužilac je dužan da sudiji za prethodni postupak dostavi pisani izvještaj o poduzetim radnjama, kako bi
se on upoznao sa načinom provođenja radnji, odnosno provjerio da li je postupljeno po njegovoj naredbi i u
njenim okvirima. Ovim se žele spriječiti eventualne zlouporabe prilikom postupanja po naredbi sudije za
prethodni postupak. Podaci i informacije pribavljeni naređenim radnjama uništavaju se pod nadzorom sudije za
prethodni postupak, koji o tome sastavlja poseban zapisnik u dva slučaja: ako tužilac odustane od krivičnog
gonjenja i ako pribavljene informacije i podaci nisu potrebni za krivični postupak. U tom slučaju o poduzimanju
radnji, razlozima za njihovo poduzimanje, informaciji da dobiveni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i
da je uništen, pismeno se obavještava lice prema kome je određena radnja. Nakon poduzimanja radnje, sudija
za prethodni postupak bez odlaganja obavještava lice protiv koga je radnja bila poduzeta, a to lice može od suda
zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i način na koji je radnja sprovedena. Prema tome, lice koje smatra da su
primjenom naređene radnje povređena njegova prava i slobode može od suda tražiti ispitivanje zakonitosti
načina njene primjene, kao i naredbe suda koja je predstavljala osnov za njenu primjenu, što je još jedan vid
zaštite građnana od nezakonitog zadiranja u njihova prava i slobode. Čuvanje podataka i informacija dobivenih
poduzimanjem posebnih istražnih radnji čuvaju se dok se čuva sudski spis*.

iii. Digitalna forenzika

Šta je digitalna forenzika?

Digitalna forenzika je nauka koja ima za cilj prikupljanje, čuvanje, pronalaženje, analizu i dokumentiranje digitalnih
dokaza, tj. podataka koji su skladišteni, obrađivani ili prenošeni u digitalnom obliku. Kompleksnost problema na
koje forenzičari nailaze, uvjetovali su specijaliziranje stručnjaka za različita područja. Tako se digitalna forenzika
može podijeliti na:

• računarsku forenziku,
• forenziku mobilnih uređaja,
• mrežnu forenziku,
• forenziku baza podataka.
U naprednijim sredinama forenzičari se bave određenim operativnim sistemom, specijaliziraju se za Windows,
Linux, Mac OS. Forenzičar, kao uostalom i svi informatičari moraju redovno pratiti razvoj tehnologije. Razlike
između različitih inačica istog programa, a pogotovo operativnog sistema često su suštinske prirode. Forenzičar,
slijedeći strogo definirana pravila, prikuplja medije za koje sumnja da se na njima nalaze dokazi za kojim traga,
osigurava ih od bilo kakvih promjena, pronalazi eventualne dokaze i vrši analizu kako bi rekonstruirao aktivnosti
koje su vršene nad njima i pripremio razumljivo izvješće koji će moći poslužiti za vođenje sudskog procesa ili
interne istrage u kompaniji.

Digitalna forenzika ima široku primjenu i nije ograničena samo na policijsko-sudske i vojno-obavještajne
aktivnosti. Bankarski sektor, osiguravajuća društva i kompanije raznih profila imaju potrebu i moraju biti izuzetno
oprezni sa podacima kojima raspolažu, jer je mnogim kompanijama nanesena nemjerljiva šteta zbog industrijske
špijunaže i generalne zlouporabe IT sistema. Napad uvijek ima veći izgled za uspjeh ukoliko se izvede iznutra i
zato ozbiljne kompanije ne štede truda ni novca da se zaštite od insajdera koji su spremni raditi za konkurenciju
ili nanijeti štetu iz drugih, njima poznatih, razloga. Ovdje forenzička istraga dolazi do punog izražaja **.
* Vesna Antonić, Dragan Mitrović „Posebne istražne radnje“ Sarajevo, februar 2012., VSTV, SDC
** Dostupno na http://hr.wikipedia.org/wiki/Digitalna_forenzika [pristupljeno 11.10.2011. godine]

52
Digitalna forenzika ne uključuje samo stolne-desktop i prijenosne računare već često mnogo više. Digitalni
dokazi mogu se pronaći u brojnim elektroničkim uređajima koje danas nalazimo u velikom broju domaćinstava
i kancelarija, a to su:
• lična oprema korisnika (mobilni telefonski aparati, audio-video uređaji, MP3 playeri i sl.);
• elektronička oprema u stanu (smart TV, telefon, modemi, računari i njima slična elektronička
oprema u kućnoj i kancelarijskoj sredini, konzole za igranje, (računari, pisači, mrežna oprema));
• elektronički identifikacijski dokumenti, debitne i kreditne kartice te raznolike i sve dostupnije
e-informacije (vijesti, forumi, društvene mreže, oglasnici...);
• različite uređaje kao što su prenosive memorije (USB), memorijske kartice, mrežni tvrdi diskovi i ostalo.
Digitalna forenzika se koristi u dokazivanju skoro svih oblika kriminala, a najčešće gdje se kao jedno od mjesta
izvršenja krivičnog djela pojavljuje internet te uređaji koji imaju pristup internetu (računari, mobiteli, tableti i sl.),
a u svrhu sprečavanja dječije pornografije i računarskih prevara: slučajevima zlouporabe opojnih droga
(distribucija i sl.), silovanja, ubistava, prevara, nelegalnog skidanja i dijeljenja podataka, te krađe autorskih prava,
IP adresa, zlouporabe virtualnog identiteta, zaraze virusima i drugim malicioznim sadržajima.
Pri provedbi metoda i aktivnosti digitalne forenzike, nužno je poštovati principe metode i aktivnosti koje se
provode prilikom prikupljanja digitalnih dokaza; iste se ne smiju mijenjati, stručne osobe koje provode forenzičke
aktivnosti moraju biti kompetentne, u potpunosti obučene i dorasle svim izazovima digitalne forenzike. Stručna
osoba mora razumjeti ulogu digitalne forenzike, dobro poznavati sigurnost računarskih sistema, te imati uvid u
sve etičke i zakonske aspekte računarske sigurnosti. Sve forenzičke aktivnosti pri prikupljanju, kopiranju,
ekstrakciji i pohrani/snimanju digitalnih dokaza moraju biti vrlo dobro dokumentirane. Na kraju, svi elektronički
dokazi moraju se dodatno zaštititi u svrhu kasnije prezentacije. Čak 90% svih podataka kojima danas raspolažemo
nalazi se u digitalnom obliku. Tolika količina podataka zahtijeva njihovu adekvatnu zaštitu, ali zahtijeva i poznavanje
procedure otkrivanja i prezentovanja digitalnih dokaza kada nastupi neželjeni incident.

Rasprostranjenost digitalnih dokaza

Mnogi elektronički uređaji sadrže memoriju za pohranu podataka, a za pristup podacima potrebno je osigurati
adekvatno napajanje. Tipičan računarski sistem sastoji se od centralne jedinice sa procesorom, sistemom za
pohranu podataka i radnom memorijom te perifernim uređajima kao što su monitor, tastatura, miš, printeri,
skeneri i sl. Podaci za digitalnu forenzičku analizu kod takvih sistema najčešće su smješteni na tvrdom disku (hard
disk) ili nekoj vrsti prenosive memorije. To su najčešće datoteke koje je korisnik sam kreirao (adresar, datoteke
e-adrese, audio/video datoteke, digitalne fotografije, dokumenti, kalendari, omiljene, odnosno često posjećene
internet-stranice, tabele...), datoteke koje je korisnik dodatno zaštitio (kompresovane datoteke, preimenovane
i kriptirane datoteke, datoteke zaštićene šifrom, skrivene datoteke i druge datoteke sa promijenjenim atributima,
prikrivena razmjena informacija - steganografija itd.). Digitalni dokazi mogu se pronaći zapisani i u datotekama
koje je računar, odnosno operativni sistem sam prethodno pohranio, a to su šifre, aktivnosti na internetu,
obrisane datoteke i drugo, a za koje podatke korisnici često nisu svjesni da se zapisuju te da se mogu iščitati,
pregledati i naknadno rekonstruirati. Primjeri takvih datoteka su:

• automatske back-up datoteke,

• dnevni zapisi (log datoteke),
• konfiguracijske postavke,
• printer spool datoteke,
• „cookie“ u internet-pretraživaču,
• skrivene i sistemske datoteke,
• history zapisi,
• privremene datoteke,
• linkovi i sl.
Ostala podobna područja za digitalnu forenziku su bad cluster-i, ostale particije diska, sistemsko vrijeme i datum
te lozinke, slobodan prostor na disku (unallocated disk space), boot zapisi, metapodaci itd. (Časopis VIDI, br.
181).

53
 Priprema i inicijalni postupak

Digitalna forenzika računarskih sistema započinje detaljnim pregledom računara i njegovih periferija. Ukoliko je
računar dio mjesta zločina, izuzimaju se otisci prstiju te se pribjegava dokumentiranju postojećeg stanja.
Dokumentiranje započinje fotografiranjem i utvrđivanjem svih konekcija računara sa periferijom te ostalom
informatičkom i elektroničkom opremom. Ukoliko je moguće, računarski sistem se ne isključuje, što se posebno
odnosi na poslužitelje odnosno ukoliko je gašenje sistema neophodno, provjerava se hoće li doći do gubitka ili
brisanja važnih digitalnih dokaza/podataka gašenjem računarskog sistema (primjer sadržaj virtualne memorije i
ostalih privremenih datoteka). Gotovo se nikad računarska forenzika ne provodi direktno na primarnom sistemu
za pohranu podataka, već se umjesto toga vrši kopiranje diskovnih particija ili se tvrdi disk fizički vadi iz računara,
te sadržaj vjerodostojno kopira na eksternim uređajima uz istovremenu mjeru zabrane zapisivanja podataka na
medij pod istragom, odnosno onaj koji se kopira. U pravnom smislu, takva kopija sada postaje dokaz. Kako
često komad hardvera nad kojim se provodi računarska forenzika nije moguće prebaciti u forenzički laboratorij,
podaci se moraju prikupljati na licu mjesta. U drugoj fazi potrage za digitalnim dokazima slijede ispitivanje i
analiza prikupljenih digitalnih dokaza te u konačnici kreiranje izvještaja. Pisani izvještaj mora sadržavati osnovne
podatke o tome tko je i kada sudjelovao u istrazi/pregledu sadržaja, na koji način je obavljena, kojim su metodama
obrađeni podaci, koja je oprema korištena hardverska i softverska, te kako prema prikupljenim dokazima izgleda
rekonstrukcija incidenta/kriminalnog djela, te na kraju tko sve ima pristup prikupljenim digitalnim dokazima.
Da bi imali uvid u proceduru analize digitalnih dokaza, kojih bi se policijski službenici trebali pridržavati i koja je
u svijetu usvojena kao standard, a koja osigurava integritet i nepromjenljivost digitalnih dokaza i ima sva obiliežja
vještačenja, navest ćemo korake u analizi na primjeru jedne centralne procesne jedinice (CPJ) odnosno
kompjutera:

1. Kreiranje forenzičke slike/kopije memorije. U ovoj fazi CPJ se otvara i hard diskovi (HDD) se vade iz
kučišta računara, a ujedno se i fotografira dokazni materijal. Izvađeni HDD priključuje se na uređaj koji
omogućuje samo čitanje sa HDD-a, kako bi se sačuvala nepromjenljivost sadržaja HDD-a a zatim se
pokreće forenzički program za kreiranje forenzičke slike HDD-a. Forenzička slika/kopija HDD-a ili
“Disk Image” jeste kopija cjelokupnog sadrzaja HDD-a, što podrazumijeva sve postojeće fajlove,
podatke iz slobodnog prostora HDD-a (Drive free speace) i ostatke obrisanih fajlova (File slack).
Program nakon kreiranja forenzičke slike, automatski izračunava HASH (tzv. Heš) broj. HASH broj,
izračunava se pomoću određenog algoritma i na osnovu sadržaja memorije i predstavlja jedinstven broj,
kao što je jedinstven otisak prsta. Svakom izmjenom na memoriji, taj broj više nije isti. HASH broj je
bitan u slučaju ponovnog vještačenja memorije, a predstavlja garanciju istovjetnosti digitalnog dokaza.
Ova faza, u zavisnosti od veličine sadržaja i stepena korištenja HDD-a, može trajati od 3 do 24 sata
neprekidno. Treba naglasiti da se HDD, nakon završenog kreiranja slike, vraća u kučište računara, a
ostatak analize vrši se na forenzičkoj slici, odnosno kopiji.
2. Indeksiranje forenzičke slike. U ovoj fazi vrši se indeksiranje cjelokupnog sadržaja u kreiranoj forenzičkoj
slici/kopiji pomoću forenzičkog programa. U toku indeksiranja program pronalazi postojeće i obrisane
fajlove i razvrstava ih po grupama. Sadržaj koji ne može prepoznati ili rekonstruirati, posebno grupiše i tu
se nalaze dijelovi raznih fajlova. Ova faza, također u zavisnosti od veličine sadržaja i stepena koristenja
HDD-a, može trajati od 6 sati do 7 dana neprekidno, pod uvjetom da nema tehničkih problema. Ukoliko
se indeksiranje prekine, mora se krenuti od početka.
3. Pregledanje sadržaja memorije. Nakon završene faze indeksiranja, pristupa se pregledanju i izdvajanju
sadržaja memorije odnosno pronađenih podataka, a koji su nam potrebni za dokazivanje krivičnog djela i
koji su obično navedeni u naredbi. Ukoliko zahtjev nije preciziran, svi podaci koji mogu biti interesantni,
označavaju se kako bi se kreirao izvještaj u koji se uvrštavaju označeni podaci. Ova faza, također u
zavisnosti od količine podataka i u kojoj mjeri je zahtjev preciziran, može trajati od nekoliko sati do
nekoliko dana.
4. Kreiranje izvještaja. Nakon što je završen pregled sadržaja memorije, kreira se izvještaj, najčešće u
elektroničkoj formi, sa izdvojenim podacima, prenosi se na optički medij i sačinjava se pisani dio izvještaja,
Ova faza traje oko 4 do 6 sati.

54
Postupajući prema naredbi za pretres računara ili drugih oblika elektroničke memorije, u službenim prostorijama,
prema važećim zakonima o krivičnorn postupku koji važe u BiH, potrebno je obezbijediti sljedeće preduvjete:

1. osigurati prisustvo dva svjedoka

2. omogućiti prisustvo osumnjičenim i njihovim braniocima
3. prisustvo stručnog lica.

Specifična forenzička oprema

Kada je riječ o pravosudnim tijelima kako u inostranstvu (EU, SAD) tako i u Bosni i Hercegovini relevantnost
prikupljenih podataka dokazuje se strogo dokumentiranim postupcima, ali i certifikovanom hardverskom
opremom i softverskim alatima. Za amaterske i interne potrebe pojedinaca, mogu poslužiti komercijalni alati ili
što je ipak vjerovatnije brojne verzije Linux i drugih operativnih sistema, njihove „Live CD” verzije, te mnoštvo
uglavnom besplatnog i svima dostupnog Open Source Softvera (The classic Coroners Toolkit TKT, BackTrack,
Helix, DEFT, INSERT Rescue Security Toolkit Pro- Discover Forensics, X-Ways Forensics, Paraben Forensics,
NTI Computer Incident Response Suite...), ali kada je riječ o pravosudnim tijelima one nisu prihvaćene kao
relevantan i na sudu valjan digitalni dokaz. Tada na scenu stupaju široj populaciji manje poznati alati, certificirani
industrijski standardi, odnosno specijalizirani hardver i softver čiji će izvještaji biti pravno prihvatljivi. Vodeći
proizvođač takve hardverske opreme za računarsku forenziku je kompanija Guidance Software Inc., koja
proizvodi veći broj specifičnih softverskih i hardverskih forenzičkih alata za računarsku forenziku, software
(program) EnCase i hardverska oprema. EnCase je jedan od najpoznatijih programa namijenjena računarskoj
forenzici. Kada je u pitanju Tableau hardverska oprema, tu se kriju brojni hardverski moduli/uređaji neophodni
za povezivanje specifične forenzičke opreme i spornog digitalnog uređaja, a u što spadaju forenzički disk
duplikatori, forenzičke premosnice i Write Blockeri, hardverski akceleratori, različiti adapteri, mrežna napajanja
i ostali pribor. Takva oprema uglavnom je namijenjena terenskom radu i dolazi u zaštitnim koferima*.

b) Razgovor sa maloljetnom žrtvom (prema odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima
u krivičnom postupku)

Obavljanje razgovora sa djetetom žrtvom seksualnog nasilja.

U svim fazama krivičnog postupka treba osigurati najbolji interes za dijete. Nikada ne ispustiti iz vida da se po
važećim relevantnim pozitivnim propisima u BiH, razgovor sa djetetom žrtvom obvezno snima.
Obzirom na štetne posljedice koje u krivičnom postupku mogu nastati saslušanjem djece koja su bila žrtve
seksualnog ili drugog nasilja, preporučuje se saslušanje u prisustvu i uz pomoć odgovarajućih stručnjaka (psiholozi,
psihijatri, socijalni pedagozi).
• Dijete treba nastojati ne saslušavati više puta;
• Ubrzati postupke;
• Izbjeći susret sa počiniocem;
• Ne čitati nalaz vještaka i spriječiti omalovažavajuće primjedbe odbrane na račun djeteta u njegovoj prisutnosti;
Uvođenje tehnike i stručnih osoba u postupak saslušanja djece žrtava treba biti u interesu djeteta, odnosno što
bolji za djecu, tako da se djeca ne boje ispitivanja, da mogu jednostavnije govoriti, da se osječaju zaštićeno i da
su slobodna i otvorena u svom iskazivanju.
• Stvoriti opuštenu atmosferu;
• Nastojati da se podrži dijete žrtva i dopustiti mu da izrazi svoja osjećanja bez straha;
• Voditelj intervjua mora usmjeravati tok razgovora tako što će slijediti dijete žrtvu u izjavi, navodeći
ga da priča o događaju onako kako ga je doživjelo, koristeći se pri tom rječnikom koje dijete razumije
i izbjegavajući nerazumljive termine;
• Intervju bi trebalo započeti uopćenim pitanjima iz života (kako se zove, imena roditelja,
koliko ima godina, da li ide u školu, kakav je učenik, šta voli raditi i drugo);

* Hasanović, E. (2011), „Dječija pornografija kao oblik Internetskog kriminala“, Magistarski rad, Sarajevo.

55
 • Tek kada se ostvari dobar i otvoren odnos sa djetetom treba pristupati prikupljanju činjenica
relevantnih za krivični postupak.

Maloljetna lica ne polažu zakletvu prilikom svjedočenja;

Maloljetna lica kao žrtve nasilja su najmanje dvostruko viktimizirana. Prije svega samim izvršenjem krivičnog djela
nasilja, a potom i kroz veoma čestu negativnu reakciju socijalne sre-dine te, nerijetko i krivičnim postupkom koji
se vodi povodom izvršenog krivičnog djela (točnije rečeno kroz pogrešnu i nestručnu reakciju organa krivičnog
gonjenja). Tada govorimo o sekundarnoj viktimizaciji.

c) Suradnja policije i tužilaštva

Nužnost suradnje tužioca i ovlaštenih službenih lica u istrazi proizilazi kako iz koncepta samih odredbi zakonâ o
krivičnim postupcima, tako i iz stvarne potrebe za ovom suradnjom, a naročito u složenijim istragama tijekom
kojih je potrebno angažovanje usmjerenih istraživačkih sposobnosti ovih učesnika, uz primjenu i angažovanje
specifičnih znanja koja posjeduju. Do ove suradnje može doći i prije donošenja naredbe o sprovođenju istrage,
u slučaju potrebe provjera prijava koje se dostavljaju direktno tužiocu, a u cilju utvrđivanja postojanja osnova
sumnje da je počinjeno krivično djelo, a većim dijelom po obavještavanju tužioca da postoje osnovi sumnje da
je počinjeno krivično djelo, tijekom čitave istrage, pa sve do donošenja pravosnažne sudske odluke*.

Prijava o postojanju osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo dovodi do postupanja tužioca, suda i drugih
učesnika u krivičnom postupku. Odredbama propisa kojima se uređuju pravila krivičnog postupka koji važe u
BiH, utvrđuje se izricanje adekvatne krivične sankcije u skladu sa materijalnim krivičnim propisima, kao i garantira
nevinim licima da neće biti osuđena. Navedeno je moguće ostvariti samo zakonitim djelovanjem svih učesnika
ovog postupka, koji su dužni da postupaju po pravilima koje propisuju procesni zakoni i koji tijekom svog
postupanja posebnu pažnju treba da posvete odredbama koje se odnose na uvjete pod kojim se ograničava
sloboda i druga prava osumnjičenih, odnosno optuženih lica**.

Nosioci istrage su tužilac i ovlaštena službena lica, čiji zajednički i usaglašeni rad, uz upotrebu maksimalnih
sposobnosti u istraživanju krivičnog djela mora biti sveobuhvatan i usmjeren na istinito i potpuno utvrđivanje,
kako činjenica koje terete osumnjičenog, tako i onih koje mu idu u korist***. Dakle, tijekom prikupljanja dokaza
posebno se mora obratiti pažnja i na one koji idu u korist osumnjičenog, kako bi se ostvario osnovni cilj postupka
i svestrano istražilo krivično djelo i sam počinilac. Osumnjičeno lice ima pravo da u najkraćem mogućem roku
bude izveden pred sud****, a ukoliko je prema njemu određena mjera pritvora, trajanje ove mjere osiguranja
njegovog prisustva, kao i drugih mjera osiguranja mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme, što ukazuje na
potrebu što efikasnijeg vođenja istraga, baziranih na koordinaciji rada tužilaca i ovlaštenih službenih lica*****.

Istraživačke sposobnosti nosilaca istrage trebaju biti usmjerene na planirano i efikasno prikupljanje dokaza koji
se odnose na bitna obilježja krivičnog djela koje je predmet istrage, pri čemu su im na raspolaganju prvenstveno
radnje dokazivanja propisane odredbama zakonâ o krivičnim postupcima******, posebne istražne radnje*******, kao
i ovlaštenja koja imaju ovlaštena službena lica kao učesnici u krivičnim istragama propisana zakonima o policijskim
službenicima ********. Složeniji i kompleksni predmeti, pri čemu se nužno ne radi o krivičnim djelima za koja su
zaprijećene visoke kazne, iziskuju formiranje timova sa učešćem prvenstveno nadležnih ovlaštenih službenih lica,
kao i, zavisno od samog krivičnog djela koje se istražuje, pripadnika adekvatnih agencija za provođenje zakona
koji zajedno sa tužiocem sačinjavaju plan istrage u kom se određuje koje radnje dokazivanja će se provesti,
kojom dinamikom i redosljedom će se poduzimati pojedine aktivnosti nosioci tih aktivnosti i rokovi u kojim se
* Seminari-2012, Banja-Luka-istrazivanje-i-istrazivacke-sposobnosti, Modul istraživanje i istraživačke sposobnosti, autori Hana Vranješević, Aner Hadžimahmutović
** Ibid 45
*** član 14 ZKP BiH, RS i DB, član 15 ZKP FBiH
**** član 13 ZKP BiH, RS i DB, član 14 ZKP FBiH
***** Ibid 45
****** glava VIII ZKP BiH, FBiH i DB i glava XV ZKP RS
******* glava IX ZKP BiH, FBiH i DB i glava XIX ZKP RS
******** Zakon o policijskim službenicima u BiH, RS i FBiH i Zakon o policiji DB

56
trebaju izvršiti, a sve u cilju sprečavanja nepotrebnog ili duplog provođenja radnji dokazivanja, gubljenja vremena
i slabljenja same efikasnosti istrage. Osnovni koncept i osnovnu ideju ovog plana treba da odredi upravo tužilac,
kao i da osmisli koordinaciju između učesnika konkretne istrage u prikupljanju dokaza, obzirom da će ti dokazi
upravo služiti kao materijal za potkrepljivanje navoda buduće optužnice i kao osnova za postupanje tužioca na
glavnom pretresu. Samo planirano usmjeravanje istraživačkih sposobnosti svih učesnika istrage može omogućiti
potpuno rasvjetljenje krivičnog djela, osiguranja dovoljne količine zakonitih dokaza, čijim izvođenjem na glavnom
pretresu će tužilac opredjeliti sud na donošenje osuđujuće presude i izricanje adekvatne krivične sankcije
počiniocu krivičnog djela. Da bi se postigao ovakav cilj, potrebno je da se nosioci istrage kreću u okvirima svojih
nadležnosti i ovlaštenja, da posebnu pažnju posvete zakonitom poduzimanju radnji dokazivanja, da tijekom
istraživanja kombiniraju svoja znanja i sposobnosti na najracionalniji način kako bi se što brže i efikasnije, u
razumnom roku, a shodno samoj složenosti istrage, donijela pravedna tužilačka odluka.

Istraživanje krivičnih djela od strane tužilaštva i policijskih agencija mora se provoditi u skladu sa postojećim
zakonima i pravilnicima koji određuju ulogu tužioca i policijskih agencija u vođenju istraga i predstavljaju okvir u
kom oni mogu razvijati svoje istraživačke sposobnosti. Prilikom istraživanja krivičnih djela, odnosno dokazivanja,
u prvoj fazi postojanja osnova sumnje da bi se pokrenula istraga od strane tužilaštva i u drugoj fazi nakon
otvaranja istrage od strane tužilaštva, primjenjuju se Krivični zakon BiH, Zakon o krivičnom postupku BiH,
Zakon o policijskim službenicima BiH, Zakon o državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH, kao i krivični zakoni
FBiH, RS i BD, zakoni o krivičnom postupku FBiH, RS i BD, te entitetski zakoni o policijskim službenicima, kao i
Zakon o policiji BD, te pojedini pravilnici koji reguliraju konkretno postupanje policijskih službenika prije otvaranja
istrage i u toku istrage, a koji moraju biti u skladu sa zakonima o krivičnom postupku BiH, F BiH, RS i BD i
zakonima o policijskim službenicima BiH, F BiH, RS i BD*.

d) Podnošenje službenog izvještaja

Nakon što se provedu sve potrebne radnje, nadležnom se tužilaštvu podnosi službeni izvještaj u formi izvještaja
o počinjenom krivičnom djelu i počiniocu ili u formi izvještaja o poduzetim mjerama i radnjama. Svaki od ovih
izvještaja mora da sadrži sve bitne činjenice o počinjenom krivičnom djelu sa kratkim opisom poduzetih mjera i
radnji te njihovim rezultatima. U prilogu se dostavljaju svi raspoloživi materijalni dokazi, a najčešće se radi o
sljedećim:
a) predmeti,
b) skice,
c) fotografije, fotodokumentacije,
d) pribavljeni izvještaji,
e) spisi o poduzetim mjerama i radnjama,
f ) službene zabilješke,
g) izvještaji i zapisnici o pretresanju,
h) izjave i drugi materijali koji mogu biti od koristi za vođenje postupka, uključujući sve
činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.

Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu mora da sadrži:

• protiv kog lica se podnosi

• za koje krivično djelo
• kratak opis krivičnog djela kojim se daje odgovor na devet zlatnih pitanja kriminalistike:
- ŠTA se dogodilo, šta je počinjeno,
- KO je počinitelj,
- KADA je krivično djelo počinjeno, vrijeme počinjenja krivičnog djela,
- GDJE je krivično djelo počinjeno, mjesto počinjenja,
- KAKO je krivično djelo počinjeno, način počinjenja,
*Ibid 45

57
 - ZAŠTO - motiv počinjenja,
- ČIME - sredstvo počinjenja,
- S KIM - sudionici,
- KOGA ili ŠTA je počinitelj oštetio, ko je žrtva
- obrazloženje
- posredno važne činjenice (izvodi iz kaznene evidencije i sl.)
- prilozi.
Specifičnosti obavljanja razgovora s djecom žrtvama nasilja u digitalnom okruženju

Kriminalističke procedure u kojima se kao svjedoci javljaju djeca treba provoditi brzo, ali ne brzopleto, uz
maksimalno štićenje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava. Stalno treba imati u vidu da djeca imaju ista prava kao
i odrasle osobe. Ispitivanje djece ne smije prerasti u traumatski doživljaj. Psihološki kapacitet djece u smislu
točnosti i opsega svjedočenja nije isti kao kod odraslih osoba, što zahtijeva utvrđivanje prikladnosti svjedoka za
davanje iskaza. Uvijek treba utvrditi stupanj iskustva svjedoka. Treba imati u vidu da sjećanja svjedoka i oštećenog
mogu biti konstrukcije koje služe opravdavanju stavova. Stalno treba voditi računa o mogućnosti psihološkog i
tjelesnog utjecaja na osobu ispitanika, kao i atmosferu i situaciju u toku ispitivanja. Tako npr. na svjedoke se
može utjecati riječima u smislu terminologije koja se koristi. Izbor riječi je vrlo važan i mora biti primjeren profilu
djeteta koje daje iskaz. Riječi mogu kod djece (i kod odraslih) izazvati: pozitivna, neutralna i negativna raspoloženja.
Izbor riječi ima i znatan utjecaj i na atmosferu ispitivanja, a time i na rezultat izjave. I iskazi djece sadrže svjesne
i nesvjesne neistine. Odgoj i životne prilike usmjeravaju interese na određene događaje i detalje.

Obzirom da je i supervizija postupka razgovora sa djetetom žrtvom jako značajna činjenica u obavljanju
kvalitetnog razgovora, posebnu pažnju ćemo fokusirati na upustvo za šefove u policijskoj organizaciji. Naime, u
nastavku ćemo ponuditi nekoliko primjera utvrđivanja najčešćih pogrešaka u vođenju razgovora s djejtetom.
Tako ćemo u ovom dijelu Priručnika reći nešto o najčešćim pogreškama kod svjedoka (žrtava) krivičnih djela
trgovine ljudima, sa posebnim aspektom na djecu-žrtve. Govorimo o 70 najčešćih grešaka koje činimo (Bojanić,
Modly, 2012):

1. Ne vodi se dovoljno računa o tome da je tehnika ispitivanja djece, obzirom na karakteristike razgovora
(intervju), mnogo složeniji proces od saslušavanja. Ispitivanje djece je izrazito kompleksno i aktivno
zbivanje koje zbog različitih, osobito interaktivnih faktora, odnosnih veza, okvirnih pravila i sl. krije u
sebi stalnu opasnost od brojnih pogrešaka. Pojam ispitivanje vezan je uz kriminalističke sadržaje, dok je
pojam saslušavanje pravna kategorija.
2. Zaboravlja se da je, u procesu ispitivanja dijete nerijetko pod pritiskom uloge ispitivača, što može
rezultirati pogrešnim rezultatima. Taj pritisak utječe na vrijednost iskaza, ali ga može i umanjiti. Ispitivač
je u znatnoj mjeri „opunomoćenik”, a ne „posrednik” u procesu ispitivanja. Tako se ispitivanje javlja kao
prisilno komuniciranje. Tok ispitivanja određuje ispitivač koji strukturira ispitivanje i način fiksiranja iskaza
(ali u skladu s pozitivnim propisima) pri čemu može koristiti svoje diskrecijsko pravo kod izbora načina
fiksiranja, ako to propisi dozvoljavaju. Ispitivač određuje relevantnost činjenica koje treba registrirati i
njihovu formulaciju itd.;
3. Nerijetko se kod postavljanja pitanja osjeća subjektivan stav ispitivača, pun očekivanja, što može utjecati
na dijete svjedoka kao podstrek za davanje tendencioznih izjava;
4. Proces ispitivanja nema rekonstruktivan karakter i ne javlja se kao proces selekcije činjenica, koji je u
ranim fazama postupka nerijetko teško provesti;
5. Ne vodi se dovoljno računa o tome da se zbog procesa blijeđenja sjećanja, neutralizacije, racionalizacije,
premještanja, miješanja opaženog s drugim događajima i sl. prošli događaj ne može reproducirati
potpuno i objektivno bez „utjecaja sa strane”, koji može prerasti u sugestiju;
6. Javljaju se nedostaci u pogledu primjene taktike ispitivanja kao što su: 1) posebno prevladavajuća uloga
ispitivača koja je dominantna, 2) uvodni razgovor tzv. „predrazgovor“ ne koristi se u dovoljnoj mjeri i
pravilno, kako bi se procijenila ličnost ispitanika, što pomaže izradi prikladnog plana ispitivanja, 3)
prerano se postavljaju dodatna i dopunska pitanja ili se ispitanika upozorava umjesto da ga se podstrekava

58
 kazivanje, 4) prerano se fiksira iskaz, iako još nije potpuno jasan i nije razjašnjen njegov opseg, kao i relevantne
okolnosti i pojedinosti i sl., 5) ne vodi se dovoljno računa o tome da uspjeh ispitivanja u prvom redu ovisi o
ispitaniku, njegovom intelektu, životnom iskustvu, interesima, sposobnosti percepcije i apercepcije,
prisjećanja i reproduciranja, kao i spremnosti na davanje iskaza.
7. Ne vodi se dovoljno računa o ulozi osobe ispitivača, koja je jedan od odlučujućih faktora za uspješnost
ispitivanja. Uz stručna znanja, poznavanja problematike i vladanja načelima ispitivanja u prvom planu se
nalazi senzibilnost ispitivača, koju u procesu ispitivanja manifestira prema ispitaniku. To je npr. stav koji
zauzima ispitivač prema ispitaniku, uloga gestikulacije i tona glasa i sl., kao i njegov osjećaj za sadržaj
iskaza u smislu procjene, relevantnosti, selekcije, bilježenja o čemu ispitivači nerijetko ne vode dovoljno
računa, kao i o svojoj motivaciji koja nerijetko u velikoj mjeri određuje ishod postupka;
8. Kada ispitivači pišu izvještaje ili službene zabilješke o osobnom utisku koji su stekli o ispitaniku, ne pišu
ih opisnim načinom izražavanja, nego tumačenjem smisla, a nesigurna tumačenja ne popraćuju dokazima;
9. Kod ispitivanja djece u lošem zdravstvenom stanju ne vodi se dovoljno računa o slijedećim faktorima: 1)
medicinskim, tj. da li je ispitaniku ozbiljno funkcionalno narušen organizam, da li je ispitanik pod
djelovanjem lijekova i kojih, osobito onih koji ograničavaju mentalne funkcije i sl., 2) činjeničnim: kao što
su netipičnost mjesta i vremena ispitivanja (bolnica, ambulanta, soba za intenzivnu njegu, pa eventualno
i operacijska sala), 3) pravnim: možda se radi o neizbježnosti smrti ispitanika zbog čega je radnja
ispitivanja neponovljiva. Riječ je o ispitivanju in articulo mortis, koje mora obaviti ovlaštena osoba za
poduzimanje formalnih dokaznih radnji, 4) kriminalističkim, kao što su: psiho-tjelesno stanje ispitanika i
utjecaj koji na njegovu psihu stvaraju specifični uvjeti i okolina u kojoj se nalazi ispitanik i u kojoj se odvija
proces ispitivanja itd.
10. Ne vodi se dovoljno računa o faktorima vjerodostojnosti iskaza ispitanika oštećenika kod prepoznavanja
počinioca u smislu vođenja računa o: 1) mogućnosti oštećenika da u vrijeme izvršenja događaja/djela
promatra počinioca i pod kojim uvjetima, 2) stupnju pažnje kojom je žrtva promatrala počinioca i
vremenu promatranja, 3) preciznosti oštećenikovog ranije danog osobnog opisa počinioca, 4) nivou
sigurnosti s kojim je žrtva izvršila ili nije izvršila prepoznavanje, 5) dužini vremena koje je proteklo od
izvršenja djela do prepoznavanja, 6) tome u kakvom se psihofizičkom stanju nalazio oštećenik u vrijeme
promatranja, a u kakvom se nalazi u vrijeme prepoznavanja, 7) tome kakvi su bili uvjeti promatranja na
mjestu događaja, osobito s ambijentalnog stanovišta, vremenskih uvjeta, vidljivosti, čujnosti itd. ;
11. Koriste se izrazi koji ispitanicima sugeriraju težu posljedicu za počinioca i veću težinu djela (kiler-fraze),
kao što su npr. „masakriranje”, „mučenje”, „smrskati” itd. ;
12. Kod iznimnog suočenja licem u lice ne vodi se dovoljno računa o: 1) tome da li u prethodnom danim
iskazima ima bitnih proturječja, 2) da suočenje treba biti iznimno i konačno sredstvo u pokušaju
razjašnjavanja proturječnosti koje ranije nije bilo moguće objasniti drugim metodama i sredstvima, 3)
tome da se precizira sadržaj iskaza osobe za koju se smatra da laže, na selektirane okolnosti, 4). da se
pred osobom koja laže rekonstruiraju vjerodostojni iskazi druge osobe suočenika i postave primjerena
pitanja, 5) da se osobe pravovremeno upozore da će biti suočene i kako se pri tome trebaju ponašati,
ali ne prerano, 6) da se suočavanje provede na temelju plana suočavanja i određenih uloga sudionika u
suočavanju u najpogodnijem trenutku, 7) da se odredi i primjeni adekvatna taktika suočavanja, 8) da se
osiguraju odgovarajući uvjeti koji osiguravaju optimalnost suočenja, imajući u vidu individualnost osoba
koje se suočavaju itd. ; Navedeno se primarno odnosi na djecu starije životne dobi. Mišljenje o tome
koja je donja granica te dobi treba dati forenzični vještak psiholog;
13. Ne vodi se računa o temeljnim taktičkim načelima koja treba primjenjivati kod suočenja. Za ilustraciju
navodi se: a) kod suočavanja dozvoljava se spontano davanje iskaza ili objašnjenja suočavanih osoba, što
u sebi krije opasnost od međusobnog informiranja o činjenicama koje su bitne za slučaj i o kojima
voditelj suočavanja još dovoljno ne zna. Suočavanje se može iznimno provesti davanjem spontanih
iskaza suočavanih osoba, kada se predpostavlja da jedna od suočavanih osoba govori istinu, što može
kod osobe koja laže izazvati osjećaj o njezinoj uzaludnoj upornosti u laganju i da u afektu odbaci
dotadašnji sistem obrane. Načelno se suočavanje treba odvijati u obliku pitanje-odgovor što voditelju
suočavanja omogućava potpunu kontrolu izjava suočavanih osoba, b) ne poštuje se taktičko pravilo da
prvo treba iskazivati osoba čije se izjave smatraju vjerodostojnima, c) dopušta se neposredno obraćanje
suočenih osoba jedne drugoj, što može dovesti do neželjenih posljedica, d) u prostoriju u kojoj će se

59
 bolji psihološki učinak, jer se takvu osobu može pripremiti za susret s osobom koja laže, e) suočenje treba
biti trenutak iznenađenja za osumnjičenika ili osobu za koju se predpostavlja da laže što nije slučaj, ako te
osobe prerano saznaju za suočenje i pripreme se za njega, f ) ne postavljaju se jednostavna i razumljiva
pitanja nego neprimjerena tzv. zakučasta pitanja, koja ne dovode do otkrivanja istine, g) pitanja se ne
postavljaju redoslijedom koji omogućava postupno objašnjavanje proturječnosti u iskazima, h) suočavanim
osobama dozvoljava se da daju uvijene i višeznačne odgovore, i) ne vodi se dovoljno računa o vrsti događaja/
krivičnog djela u vezi kojeg se vrši suočenje, j) ne provode se tzv. selektirana suočenja (u odnosu na najvažnije
dijelove događaja), k) ne rade se pripremni planovi suočenja i odgovarajuća lista pitanja, l) u zapisnicima o
suočenju se ne navodi da li se suočene osobe poznaju, od kada i kakvi ih odnosi eventualno povezuju itd.,
m) u zapisnicima o suočavanju ne konstatiraju se vanjske reakcije suočavanih osoba (govor tijela), n) koji
puta se javlja nedostatak sredstava za tehničku registraciju kada je to propisano ili dopušteno (važni slučajevi),
o) općenito ne vodi se dovoljno računa o protokoliranju i dokumentiranju toka i rezultata suočavanja u
skladu s pozitivnim propisima i zahtjevima pravila kriminalistike;
14. Kod ispitivanja svjedoka koji lažu ne vodi se dovoljno računa o tzv. energiji otpora, inteligenciji i volji za
otporom, o čemu ovisi taktika suočavanja;
15. Kod izrade plana (programa) ispitivanja ne vodi se dovoljno računa o individualnosti plana koja proizlazi
iz raznovrsnosti raznih elemenata od kojih se sastoje konstrukcije pojedinih kriminalnih događaja ili
krivičnih djela koji su predmet postupka. Drugim riječima, plan se ne doživljava kao dinamička kategorija.
16. Ne vodi se dovoljno računa o dinamičnosti programa ispitivanja koja se sastoji u njegovom neprekidnom
preoblikovanju u zavisnosti od rezultata ispitivanja i rezultata drugih mjera i radnji poduzetih u
konkretnom postupku. Plan ispitivanja mora biti plastična i gipka tvorevina, čiji se oblik neprestano
mijenja u vezi s rezultatima postupka.
17. Ispitivanju se pristupa iako nisu prikupljene sve potrebne informacije.
18. Kod uzimanja izjava ne vrši se dopuna hijerarhije nekih pojmova npr. pojma „loše vrijeme” u smislu
njegovih sastavnih elemenata kao što su: temperatura, oborine, stupanj naoblake, vidljivost, čujnost i sl.
19. Kod primjene kriterija ocjene vjerodostojnosti iskaza koriste se samo glavni kriteriji tj. logične vrijednosti
iskaza, a ne i mnogi pomoćni kriteriji kao što su: 1) ocjena nekih osobina osobe koja daje iskaz
(pretpostavljena razina inteligencije, opće znanje, istinoljubivost, podložnost sugestiji, stupanj
neurotičnosti, moć načina zapažanja, dob, spol i dr.), 2) ocjena načina davanja iskaza (dužina izgovorenog
teksta, gramatičke proporcije među rečenicama, način izražavanja, intonacija glasa, mimika i pantomimika,
emocionalnost izjave i dr.), 3) ocjena uvjeta u kojima se daje iskaz (redoslijed ispitivanja, neophodnost
korištenja prevoditelja i sl.) i 4) ocjena načina uzimanja iskaza (vrsta taktike koju provodi ispitivač, što
očekuje i kako se postavlja prema ispitaniku, emocionalni odnos ispitivača prema ispitaniku i sl.).
20. Kod ispitivanja svjedoka ne vodi se dovoljno računa o teoriji međuljudske komunikacije po pitanju opće
funkcije govornog teksta kroz kategorije detaljnih funkcija kao što su: deskriptivna (simbolička,
referencijalna ili opisna), ekspresijska, uvjeravanja, metatekstovna funkcija i kontaktna funkcija.
21. Ne vodi se dovoljno računa o istinitosti iskaza, njegovoj vjerodostojnosti i osobi koja daje iskaz. Ocjena
iskaza osoba ne vrši se uspoređivanjem s drugim do tog časa utvrđenim činjenicama i dokazima i putem
analize samog iskaza u skladu s naučnim i logičkim principima i zakonima.
22. Ne vodi se računa o primjeni principa srazmjernosti.
23. Ne vodi se dovoljno računa o mogućnosti suglasnog krivotvorenja sjećanja svjedoka. To su slučajevi u
kojima prije ispitivanja nije postojao kontakt među svjedocima, a oni daju relativno suglasne iskaze.
Uzrok leži u općoj težnji pamćenja da individualni utisak koji je izblijedio nadomjesti tipskim utiskom.
24. Ne vodi se računa o „krivulji zaboravljanja” pa se razgovor s osobom nepotrebno odlaže.
25. Taktika i tehnika ispitivanja ne prilagođava se pojedinim stadijima postupka (heurističko-silogistički
aspekt). Psihologija pojedinih ovlaštenih službenih osoba organa represije međusobno se razlikuje, o
čemu se ne vodi računa.
26. Ne vodi se računa o činjenici da je stav ispitanika uvjetovan njegovom ulogom i položajem u vrijeme
ispitivanja.
27. Ne vodi se dovoljno računa o tipologiji svjedoka.

60
28. Ne vodi se računa da kostur ispitivanja čini 9 zlatnih pitanja kriminalistike.
29. Ne pridržava se načela postepenog saznanja istine.
30. Ispitivači se previše oslanjaju na osobu ispitanika, a ne na sadržaj iskaza.
31. Ne vodi se dovoljno računa o opsegu i točnosti svjedočenja.
32. Ne vodi se dovoljno računa o ulozi prvog ispitivanja i njegovom utjecaju na kasnije iskaze.
33. Ne razlikuju se tzv. „rupe u ispitivanju” od proturječnosti kod ispitivanja iste osobe.
34. Ne vodi se dovoljno računa o mogućnosti ranijeg dogovora između svjedoka i sudionika u događaju koji
se u pravilu manifestira u slaganju većeg broja iskaza o bitnim pitanjima, kada prikaz događaja odudara
od ličnosti ispitanika, kada su priopćenja dana kao po obrascima stereotipno, bezbojno i bez pojedinosti
ili kada ispitanik upotrebljava za njega netipične izraze tj. one koji inače nisu prisutni u njegovom
uobičajenom svakodnevnom rječniku.
35. Zaboravlja se da su, kod pojedinih kategorija događaja, vrlo utjecajni momenti mjesto i vrijeme ispitivanja
i da pri tome ispitivanja na mjestu događaja zbog mogućnosti istovremene ili naknadne provjerljivosti
navoda ispitanika imaju posebno značenje. Takva ispitivanja traže iskusne i kvalificirane ispitivače, jer u
pravilu otpada mogućnost detaljnog planiranja ispitivanja.
36. Zaboravlja se da prva ispitivanja u pravilu s naglašenim heurističkim karakterom moraju biti usmjerena
na utvrđivanje dinamičkog kauzalnog sklopa mehanizma izvršenja događaja.
37. Način unošenja činjenica u zapisnik nije iscrpan niti kronološki sukladan iskazu svjedoka. Ne vodi se
računa o tome da iscrpnost sadržaja zapisnika o ispitivanju svjedoka koja rezultira iz ispitivanja ne ovisi
samo o tome koliko je svjedok opažao i razumio ono što je opažao, nego i o tome koliko je opažene
sadržaje mogao reproducirati. Opsežnost iskaza ovisi i o činjenici kako komunikacijski partneri ispitivač
i ispitanik u toku ispitivanja oblikuju svoje držanje prilikom postavljanja pitanja i davanja odgovora i kako
od različitih verzija zbivanja oblikuju svoju diskusiju, kako stvaraju svoj stav o slučaju. Pri tome postoje
brojni potezi oblikovanja držanja koji su u vezi s osobnim dispozicijama ličnosti sudionika ispitivanja s
odgovarajućim procjenama svakog partnera ispitivača i ispitanika, o čemu se također ne vodi dovoljno
računa.
38. Kod sastavljanja zapisnika o ispitivanju svjedoka zaboravlja se da tom zapisniku, u pravilu, pripadaju 3
funkcije: 1) da konstruira kriminalni slučaj, 2) da služi kao temelj za daljnji postupak i izvođenje dokaza i
3) da bude sredstvo komunikacije između pojedinih stručnjaka i instanci (policija, tužilaštvo, sud,
eksperti).
39. Pogrešna je praksa da kvaliteta zapisnika o ispitivanju varira ovisno o težini konkretnog događaja (slučaja).
40. Kod ispitivanja se ne primjenjuju dopuštene i priznate metode za pobuđivanje sjećanja kao što su:
metoda asocijacije ideja, rekonstruktivna metoda događaja, ispisivanje svega što se svjedok sjeti,
podsjećanje događaja u različitom redoslijedu i mijenjaju stajališta.
41. Prilikom utvrđivanja pouzdanosti iskaza svjedoka očevidaca ne uzimaju se u obzir i ne razmatraju
čimbenici, odnosno ne utvrđuju određeni čimbenici koji su relevantni za utvrđivanje pouzdanosti iskaza,
kao što su : 1) da li je svjedok promatrao događaj ili osobnu, odnosno neki drugi objekt pod uvjetima
koji su mu omogućili da pažljivo promatra, 2) s kakvim stupnjem pažnje je svjedok promatrao sporni
događaj ili drugi objekt, 3) provjeravanje kolika je točnost opisa događaja i opaženih objekata koje je
svjedok dao neposredno nakon događaja, 4) utvrđivanje koliko je proteklo vremena između događaja i
davanja iskaza, odnosno vršenja identifikacije, 5) koliki je stupanj sigurnosti svjedoka u postupku
identifikacije, 6) koliko dugo je svjedok promatrao događaj ili drugi objekt na temelju njegove procjene
ili izjava drugih osoba itd.
42. Ne primjenjuje se tzv. „luping” tehnika kada je to indicirano. Ta se tehnika sastoji u tome, da u toku
ispitivanja ispitivač „prijeđe” na neku drugu temu i onda se nakon nekog vremena vrati na istu temu, ali
pod drugim uglom npr. preformulacijom pitanja.
43. Ne koriste se tzv. „mamac” pitanja. To su ona kojima se ispitanik navodi na moguće dokaze koji ga mogu
povezati s djelom ili mjestom izvršenja i sl.
44. Ne vodi se dovoljno računa o tzv. srži izjave. To je ono u izjavi što je za osobu koja daje izjavu posebno
važno. Ona igra ulogu kod ocjene vjerodostojnosti iskaza.
45. Kod sastavljanja pismena ne vodi se računa o tzv. „nevođenim izjavama”. To su izjave osoba koje iskazuju
o percipiranim (doživljenim) činjenicama bez nekog reda. Osoba ne iskazuje stvarnim činjeničnim i

61
 zdravstvenom stanju, a daje iskaz (obično u zdravstvenoj ustanovi). Ispitivač, pa i liječnik koji odobrava
razgovor koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi, trebaju o tome voditi računa. Riječ je o netipičnosti mjesta
razgovora, ograničenosti vremena razgovora, ograničenim psihofizičkim sposobnostima ispitanika i drugim
situacijskim momentima.
47. Zaboravlja se da je ispitivanje svjedoka i žrtava delikta vrlo kompleksna radnja, koja obuhvaća različite
načine pribavljanja izjava od raznih osoba i da pri tome veliku ulogu igraju modaliteti u kojima se
ispitivanje ostvaruje (provodi). Modaliteti uključuju prije svega režim ispitivanja uvjetovan procesnim
položajem osobe koju se ispituje (svjedok, žrtva, osumnjičenik).
48. Zaboravlja se da su modaliteti ispitivanja svjedoka i žrtava determinirani i unutarnjom tehnologijom
radnje ispitivanja, tj. da li je riječ o klasičnom obliku ispitivanja i bilježenja iskaza ili se iskaz bilježi tehničkim
snimkama ili je riječ o tzv. zornom iskazu na kriminalnoj sceni i sl.
49. Ne poštuje se načelo objektivnosti postupka. Ispitivanju se pristupa pristrasno. Pristrasnost se primarno
manifestira u vidu simpatija ili antipatija, „halo efekta”, osvetoljubivosti, donošenja osobnih osuda itd.
Navedeni subjektivni elementi iskrivljuju pravilnost rasuđivanja i odlučivanja, a time i objektivnost
postupanja.
50. Ispitivači nisu dovoljno uporni, ali ne tvrdoglavi ni autoritativni. Prisutni su ponekad razni oblici grubosti
psihičke prirode. Zaboravlja se da način pristupa ispitaniku u velikoj mjeri određuje uspjeh razgovora.
Nerijetko je prisutna nervoza i neutemeljena žurba i ne vodi se dovoljno računa o ciljevima razgovora i
autoritetu organa represije.
51. Ispitivanje nema istraživački karakter, što se posebno manifestira u nesklonosti ka postavljanju određenih
pitanja.
52. Ne postavljaju se jasna i određena pitanja. Često su pitanja nerazgovjetna (nerazumljiva). Sadržajem i
formulacijom pitanja ispitaniku se nameće mišljenje ispitivača.
53. Ne registriraju se neka postavljena pitanja i dobiveni odgovori.
54. Ne konstatira se govor tijela kada je to relevantno, npr. način na koji ispitanici iskazuju kao što su: ubrzan
govor, polagan, oklijevajući tzv. peglanje riječi i sl.
55. Prilikom ocjene sadržaja iskaza ne vodi se računa o stilu, intenzitetu i opsegu iskaza, brzini i sl. Zaboravlja
se da je razgovor dvosmjeran proces u toku kojeg ispitanik šalje „signale” ispitivaču, verbalne i neverbalne
i obratno, ispitivač ispitaniku. Neverbalni signali omogućavaju dodatni stupanj kontrole iskaza ispitanika.
Dakle, ne prati se stalno i ne dovodi u vezu verbalni iskaz s neverbalnim. Riječ je o simptomatskoj slici
ispitanika, pri čemu posebnu ulogu igra facijalna ekspresija.
56. Ne posvećuje se dovoljno pažnje utvrđivanju činjenica koje je ispitanik zapazio svojim osjetilima u odnosu
na one do kojih je došao zaključivanjem naknadno, bilo razmišljanjem bilo razmjenom utisaka s drugim
osobama.
57. Ne vodi se dovoljno računa o mogućnosti prisustva fenomena identifikacije i projekcije afekata, kako na
strani ispitivača, tako i ispitanika.
58. Ne izbjegavaju se konfliktne situacije u vidu različitih oblika grubosti, uglavnom verbalnih kao što su:
sarkazam i cinizam, povišeni ton, prijetnje, bahatost i sl., što odmaže saznanju istine.
59. Ne poštuje se načelo prilagodbe (adaptibilnosti) i tome da se postupci prikupljanja izjava ne smiju
šablonizirati i standardizirati, jer je svaki kriminalni događaj/krivično djelo slučaj za sebe.
60. Ispitivači se ne čuvaju kalupa i shema u ispitivanju.
61. Ponekad se ne poštuje načelo verificiranja tvrdnji. Saznate činjenice prihvaćaju se bez odgovarajućih
provjera (ocjena) „zdravo za gotovo”.
62. Ne vodi se računa o tome da nivo prvog kontakta ovisi o načinu pristupa i ophođenja i da uvelike
određuje uspjeh razgovora. Nivo prvog kontakta zanemaruje se s etičkog i profesionalnog stanovišta.
63. Ispitanika se zbunjuje i dovodi u nepriliku na razne načine npr. uporabom stranih riječi, latinskih izreka,
stručnih termina iako uporaba tih izraza i riječi ne odgovara obrazovnom nivou i životnom iskustvu
ispitanika. Ispitivanje prati uporaba neodgovarajuće terminologije. Koristi se previše služben jezik
obzirom na stilizaciju pitanja ili se upotrebljava terminologija koja je znatno iznad intelektualnih
sposobnosti ispitanika. Takva komunikacija stvara psihološku barijeru između ispitivača i ispitanika.
64. Ispitivanje se ne prilagođava ispitanikovoj predodžbi o događaju, obzirom na njegov pretpostavljeni
simultani kapacitet, nego se postupa shematski kao da svi ispitanici imaju isti simultani kapacitet. Simultani
kapacitet treba utvrditi na temelju aproksimativnog prvog utiska ispitivača.
62
65. Ispitanika se ne priprema za davanje iskaza i daje mu se premalo vremena da se koliko-toliko opusti i
pripremi, te privikne na situaciju primarno u ambijentalnom smislu, kao i na ispitivača. Zanemaruje se
da, kada je riječ o djeci, to u pravilu predstavlja prvi službeni razgovor s ovlaštenom službenom osobom
organa represije.
66. Naglo se prelazi na glavnu temu, nepotrebno se žuri i požuruje ispitanika i skraćuje vrijeme razgovora,
što u pravilu rezultira informacionim deficitom. Ispitanik ne smije osjetiti vremenski tjesnac i nedostatak
vremena, jer su karakteristike takvog ispitivanja površnost i užurbanost što ide na štetu utvrđivanja
istine.
67. Ispitivač preuzima dominirajuću ulogu, iako kriminalistička psihologija uči da treba izbjegavati čak i
nagovještaj pokroviteljskog stava.
68. Ispitivač gubi kontrolu nad tijekom razgovora. Dopušta se ispitaniku da kontrolira tok i taktiku razgovora.
Ispitivači nisu dovoljno koncentrirani i ne kontroliraju svoje emocije i tenzije.
69. Ponekad se ispitivači upuštaju u nepotrebne rasprave, nadmetanja i nadmudrivanja s ispitanicima, čime
se stvara „ratnička atmosfera” koja ne vodi utvrđivanju istine.
70. Ponekad se ne odabire pravilno mjesto razgovora kao odlučujućeg stvarnog elementa kod iskaza osoba.
Na kraju razgovora ne postavlja se jedno opće pitanje, primjerice: „Postoji li još nešto u vezi s događajem
čega se sjećate i smatrate da je važno za razjašnjavanje slučaja, a o tome nije bilo riječi?”.

5. Prevencija nasilja nad djecom putem IKT

Preventivni programi

U današnje vrijeme, većina djece odrasta uz IKT kao sastavni dio svakodnevnog života i koje im služe kao
odlično sredstvo za dobivanje informacija o raznim temama te interakciju sa prijateljima i poznanicima. Međutim,
sa naglom ekspanzijom informacionih i komunikacijskih tehnologija nastaju i nove opasnosti za djecu, kao i
potreba za intenzivnijim nadzorom nad korištenjem IKT-a. Jedan od načina prevencije i zaštite djece na internetu
je edukacija i upoznavanje djece i roditelja o opasnostima koje informacione i komunikacijske tehnologije donose
i kako se najbolje zaštititi.

Šta preventivno mogu da urade roditelji?

Kada je prevencija nasilja nad djecom putem interneta u pitanju, preventivni rad od strane roditelja treba da se
kreće u sljedećem pravcu. Roditelji treba da budu zainteresirani za aktivnosti djeteta na internetu i da ne dozvole
svojoj djeci da njihova potreba za privatnošću nadvlada roditeljsku potrebu za sigurnošću djeteta. Svako dijete
treba da ima postavljena pravila korištenja interneta, tj. kompjutera i IKT uopće. Pod ovim se podrazumijeva da
roditelji treba da budu ti koji će da utvrde koje internet-stranice njihova djeca smiju koristiti, kao i u kom
vremenu te koliko dugo. Svi uređaji na kojima dijete može da koristi internet treba da budu u dnevnoj sobi,
nikako u dječijoj. Kako djecu učimo da, kada im se na ulici obrati osoba koju ne poznaju sa njom ne stupaju u
kontaktte da pozovu u pomoć neku drugu osobu ukoliko im ta osoba počne smetati, isto tako je djecu potrebno
da naučiti da su strane osobe neko koga treba izbjegavati i na internetu. Sa njima se ne razgovara, a kamoli dijele
lični podaci ili bilo kakve informacije vezane za sebe ili porodicu. Ukoliko je dijete korisnik društvenih mreža,
onda je vrlo važno da mu roditelj na tim društvenim mrežama bude prijatelj. Ukoliko roditelj nije korisnik
društvenih mreža, onda je važno da odredi neku drugu odraslu osobu, blisku sebi i djetetu, koja će kontrolirati
ponašanje djeteta na tim mrežama.

Pored ovih savjeta, roditelji bi trebali da znaju još nešto. Vrlo je važno da dijete pouče da nikome ne daje svoje
lozinke, kao ni lične podatke (ime, prezime, imena roditelja, datum rođenja, mjesto rođenja, adresu, naziv škole
koju pohađa, ili pak broj kreditne kartice roditelja, i sl.). Također, djeca treba da znaju da ne prihvataju nikakve
poklone od stranih osoba, ma koliko im privlačni bili, te da nikome ne šalju svoje privatne slike ili slike članova
svoje porodice. Ukoliko i započnu razgovor sa nekom nepoznatom osobom, treba da ga prekinu čin prvi put
osjete neugodnost. Roditelji treba da svoje dijete upozore da je prihvatanje sastanka sa nepoznatom osobom
zabranjeno, jer je vrlo opasno. Kada su u pitanju poruke koje dijete može da dobije na društvenoj mreži ili putem
63
 e-pošte ili SMS poruke, a čiji sadržaj je neprijatan, na njih dijete nikada ne treba da odgovara. Roditelji treba tada
da kažu djetetu da ono nije odgovorno za te poruke i da one ništa ne govore o njemu, već o osobi koja mu ih
šalje.

• Potrebna je edukacija i upoznavanje roditelja sa informacionim i komunikacijskim tehnologijama, prije svega sa

opasnostima koje donose. Istraživanje je pokazalo da djeca puno bolje poznaju informacione i komunikacijske
tehnologije od roditelja zbog čega je veoma bitno da se prije svega roditelji što bolje upoznaju sa današnjim
tehnologijama kako bi se djeca efektivnije zaštitila od nasilja i opasnosti koje dolaze putem IKT-a;
• Upoznati roditelje sa osnovama i terminologijom na internetu;
• Postavljanje računara na vidno mjesto u kući kako bi se imao bolji uvid u aktivnosti i vremenu
koje dijete provede za istim;
• Vremenski ograničiti korištenje računara i mobilnih uređaja;
• Razgovarati sa djetetom, izgraditi povjerenje i bolje se upoznati kako ono provodi vrijeme na internetu.
• Roditelji bi se trebali upoznati sa stranicama koje dijete posjećuje, društvenim mrežama i aplikacijama
koje koristi i koji su aktuelni trendovi kod djece;
• Postaviti zaštite i filtere na računar i mobilni uređaj. Prije svega programi/aplikacije za nadzor
(Parental Control), Anti-Virus, Firewall i slično. Svi moderni operativni sistemi imaju integrirane
programe za nadzor.

Šta se preventivno može uraditi u odgojno-obrazovnim institucijama?

Odgojno-obrazovne ustanove treba da budu mjesta na kojima djeca uče načine na koje se mogu odbraniti od
bilo kakvih napada na njihovu ličnost ili tijelo. Između ostalog, ovo su mjesta na kojima djeca treba da uče o tome
na koji način se internet koristi u obrazovne svrhe, kao i u svrhu zabave, ali sigurne zabave. Teme iz oblasti
medijske pismenosti treba da budu mnogo zastupljenije u odgojno-obrazovnim ustanovama. Djeca predškolskog
uzrasta su mala da bi učila korištenje IKT, ali već u osnovnoj školi postoji potreba da se učenici opismenjavaju,
kada je u pitanju IKT, već od prvog razreda. Posebno je važno da se djeca obrazuju na polju nasilnih oblika
ponašanja korisnika interneta i načina na koje mogu da se zaštite od njih. Potpuno je pogrešno djecu plašiti
internetom i zabranjivati im njegovo korištenje, jer je internet sredstvo bez kojeg čovjek u XXI vijeku ne može
da funkcionira. Što djeca nespremnije počnu da ga koriste, to su izloženija mogućnosti da postanu nečije žrtve.

• Edukacija i bolje upoznavanje nastavnika sa IKT-om i opasnostima koja za djecu proizilaze iz njih;
• Postavljanje zaštite i filtera na školskim mrežama i računarima, kako bi se spriječio
pristup stranicama neprikladnim za djecu;
• Podizanje svijesti kod učenika kroz nastavu i druge aktivnosti o opasnostima koje mogu nastati
korištenjem IKT-a i kako sigurnije koristiti internet;
• Edukovati djecu o odgovornom ponašanju na internetu, o opasnosti dijeljenja ličnih
informacija te na koji se način zaštiti od neželjenih i nezakonitih sadržaja;
• Zajedno sa učenicima raditi na izradi informacionih letaka za djecu i roditelje o sigurnom
korištenju IKT-a i objavljivanju korisnih informacija na školskoj internet-stranici;
• Ograničiti ili zabraniti korištenja mobilnih uređaja u školi;
• Upoznati roditelje i djecu o načinima prijavljivanja nasilja nad djecom putem IKT-a

Šta se preventivno može uraditi u općoj javnosti

• Podizanje svijesti javnosti o opasnostima i nasilju nad djecom putem informacionih i

komunikacijskih tehnologija te načinima zaštitite;
• Suradnja škola, organa javne bezbjednosti, medija i nevladinih organizacija koje se bave
zaštitom djece od nasilja putem IKT-a
• Osigurati tehničku podršku za nevladine organizacije koje administriraju i upravljaju
„online“ linijama za prijavu i podršku u slučajevima nasilja nad djecom putem IKT-a

64
• Motivirati privredne subjekte i korporacije da podrže aktivnosti zaštite djece
od nasilja putem IKT kroz korištenje raspoloživih resursa, sponzorstva i sl.
• Posebnim edukacijama, vođenim od strane specijalizovanih psihologa, izvršiti
senzibilizaciju tužilaca i sudija u radu sa djecom žrtvama nasilja putem informacionih i
komunikacijskih tehnologija
• Provođenje posebnih specijalističkih i zajedničkih obuka iz oblasti nasilja nad djecom
putem IKT za policijske agencije i pravosudne organe.

65
 6. GLOSARIJ
U ovom dijelu, prikazat ćemo termine koje smo koristili u samom tekstu ali one koji nisu korišteni ali su
kontekstualno i manifestno sastavnica problema koji tretira Priručnik.

ADHD (eng. Attention Deficit-Hyperactivity disorder) Sindrom nepažnje - hiperaktivnosti (prekomjerna

aktivnost) razvojni je poremećaj koji se očituje nepažnjom, impulzivnošću i hiperaktivnošću. Takva
hiperaktivna djeca mogu i roditeljima i odgajateljima i učiteljima zadavati mnogo brige i zahtijevaju dodatnu
pažnju i tretman. Poremećaj se najčešće otkriva kad dijete krene u kolektiv, posebno u školu. Vrlo je
učestao i smatra se da se javlja u 3-5% djece školske dobi. Najmanje je četiri puta češći u dječaka nego u
djevojčica. U stranoj literaturi naći ćemo naziv ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder –
poremećaj pažnje i hiperaktivnost). Još uvijek su u upotrebi i termini koji su se ranije koristili, i to: MCD
- minimalna cerebralna disfunkcija, ADD (Attention Deficit Disorder) - poremećaj pažnje i ADDH
(Attention Deficit Disorder with Hyperactivity) - poremećaj pažnje s hiperaktivnošću.

Adolescencija - Razdoblje sazrijevanja koje traje između djetinjstva i života potpuno formirane odrasle
osobe. U tome razdoblju osoba se mijenja od jedne dječje o kojoj su se brinuli, do jedne odrasle koja se
može brinuti sama o sebi. Tijelo se vidljivo mijenja, a razdoblje u kojemu se te fizičke promjene događaju
nazivamo pubertet. U odnosu na djecu adolescenti imaju mnogo više slobode i odgovornosti. Primorani
su da sami odlučuju o svojoj budućnosti, obrazovanju i poslu. Stvaraju vlastite stavove o različitim stvarima
i imaju izljeve veoma jakih i različitih osjećaja. U mnogim društvima adolescenti se teško snalaze. Za razliku
od njih djeca jednostavno učestvuju u aktivnostima odraslih koliko im to njihove mogućnosti dopuštaju. U
većini društava adolescencija se poklapa s tinejdžerskim godinama, od 12. do 16. ili 17. godine.

Agresivnost (kod djece) Djeca se ne rađaju agresivna, ona to nauče biti. Kako izgleda agresivnost u
djece različitih uzrasta? U prvoj godini života plaču i grizu. Mala djeca iskazuju agresiju na igračkama.
Pratite koja aktivnost je potiče. Predškolci, od 2 do 5 godina, učenjem govora uz roditeljsku podršku
smanjuju razinu agresivnosti. Bitno je znati i koje je ponašanje normalno: normalno je da su predškolci
egocentrični i ne mogu sagledati neke veze i s drugog stajališta; mala djeca vide sve ili ništa, ne vide da
netko nije skroz loš ili dobar; ne mogu planirati budućnost, trebaju konkretne smjernice, poput slika, da
bi zapamtili kako se ponašati; ne razlikuju stvarnost i maštu i zbunjuje ih što je stvarno na tv-u; djeca
problematičnog temperamenta teško čitaju namjere drugih pa želju drugoga djeteta da mu se pridruži u
igri može shvatiti kao neprijateljsku namjeru. Školska djeca, između prvog i trećeg razreda, gube potrebu
da napadaju druge. Agresivno dijete će prije udariti brata ili sestru nego prijatelja. Kod kuće će češće
zalupiti vratima ili lupati nogama, dok će se u školi više kontrolirati. Neka djeca nastave se agresivno
ponašati i dalje. Dječaci traže više fizičkih konflikata, a djevojčice ismijavaju i vrijeđaju druge. Starija djeca
naoko prerastu agresivne načine ponašanja, no mogu biti izazvana okolinom ili situacijom. Djeca koja su
tretirana grubo i bezobzirno Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini
57 mogu uzvraćati takvim ponašanjem. Često agresivci postaju vođe skupine vršnjaka koji onda podržavaju
takvo ponašanje, bilo vlastitom agresivnošću ili nekritiziranjem, tj. prešutnim odobravanjem.

Anti virus ili antivirusni softver je računarski softver koji se koristi za zaštitu, identifikaciju i uklanjanje
računarskih virusa, kao i sveg drugog softvera koji može da ošteti ili nanese štetu računarskom softveru, a
jednim imenom se naziva malver (eng. malware). Za razliku od prvobitnih antivirus softvera koji su bili
bazirani isključivo na tretiranju računarskih virusa, moderni antivirus softver se dizajnira tako da sistem
štiti od što većeg broja različitih mogućih malvera, kao što su crvi, rutkit, trojanci, itd.

66
Apatija (grč. apatheia, neosjetljivost) - Stanje poremećene, bitno smanjene afektivnosti, koje se
manifestira kao potištenost, bezvoljnost utučenost, ravnoduš- nost. Stanje može varirati od prolazne,
kratkotrajne tuposti, indiferentnosti uslijed umora, preko relativno duge afektivne neosjetljivosti nastale
kao reakcija na stres, pa sve do dugotrajne, duboke patološke osjećajne utrnulosti, potištenosti i klonulosti
u depresiji i melanholiji.

Blog (duži naziv weblog) je publikacija na internetu (webu) koja sadrži prvenstveno periodičke članke u
obrnutom vremenskom slijedu – najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice. Blogovi mogu biti individualni
i kolaborativni. Terminološki za sada nema dinstinkcije kao u engleskome jeziku u kojemu se termin
weblog češće koristi za kolaborativne, a blog za individualne projekte. Mogu biti u obliku časopisa,
tematski, osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezani uz domenu na kojoj se nalaze.

Chat Sobe - Predstavljaju način internetskih komunikacija, naročito među mladim osobama. One su
nešto poput soba za razgovor u kojima posjetitelji mogu međusobno razgovarati, upoznavati se, raspravljati
o određenim temama. One omogućavaju kontat među korisnicima u stvarnom vremenu (real-time),
korisnik vidi poruke čim ih njegov sugovornik pošalje. Na takvim chatovima korisnici se trebaju registrirati
i ostaviti određene podatke koji mogu, a i ne moraju otkrivati njihov identitet. Kao takve chat sobe
predstavljaju oblik komunikacije koji je podjednako pogodan i za različite zlouporabe djece i mladih, jer se
događa da djeca i adolescenti traže jednu vrstu emocionalnog upotpunjavanja. Anonimnost koja se u toj
vrsti komunikacije pruža potiče te mlade osobe na komunikaciju koju oni ne bi vodili u osobnim kontaktima.
Često se zna dogoditi da odrasli ljudi koji nemaju prijateljske namjere zlorabe ovu mogućnost internetske
komunikacije

Cyberbullying je nasilje pomoću kompjutera i mobitela koje maloljetnici vrše međusobno, čije posljedice
mogu biti gore nego one kod “klasičnog” međuvršnjačkog nasilja. Često međuvršnjačko nasilje putem
interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje,
nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje
okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže,
slike i šale na račun vršnjaka. Vrlo važno_ počinitelj i žrtva su maloljetnici.

Depresija težak duševni (afektivni) poremećaj koji obuhvaća opće sniženje životnog tonusa, gubitak teka
i zanimanja, neprestana zabrinutost, nesanica, usporenost mišljenja, zatim bezvoljnost, obeshrabrenost,
potištenost, umor, osjećaj snažne tuge, beznadežnosti, manje vrijednosti i osjećaj praznine. Smatra se da
može nastati bez jasno vidljivog uzroka iz unutarnjih konstitutivnih razloga (endogena), ali i kao odgovor
na nepovoljne, traumatske izvanjske okolnosti (reaktivna).

Djeca s poremećajima u razvoju - U djecu s poremećajima u razvoju ubrajaju se djeca s: (1) usporenim
kognitivnim razvojem koja intelektualno funkcioniraju ispod prosjeka (lako, umjereno i teže, te teško
mentalno retardirane 58 Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini
osobe); (2) senzornim oštećenjima (djeca s oštećenjem vida-sljepoća i sluha-gluhoća i nagluhost); (3)
organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju, emocionalna neuravnoteženost (hiperaktivnost i sl.);
(4) tjelesnom invalidnošću i kroničnim bolestima; (5) oštećenjima govora i glasa (mucanje, tepanje, smetnje
artikulacije); (6) višestrukim oštećenjima, postojanje dvije ili više smetnji istovremeno. Najvažnije u radu s
takvom djecom jest poštivanje načela individualnosti i uska suradnja s njihovim roditeljima, kao i suradnja
profesionalaca i stručnjaka, kako unutar institucije tako i između institucija.

67
 Djeca s hronično iritabilnim temperamentom. Sindrom iritabilnosti označuje prekomjernu
podražljivost. Takva su djeca nemirna, na najmanji podražaj plaču, često su nezadovoljna i cendrava i češće
imaju dojenačke grčeve. Takva djeca imaju i isprekidan san. Svi ti znaci prekomjerne podražljivosti utječu
na to da su ta djeca nemirnija i naprosto se ne znaju opustiti i zaspati. Preporučuje se održavanje ustaljenih
rituala njege, hranjenja i blagog umirujućeg odnosa, kako bi se umanjili ili reducirali simptomi prekomjerne
iritabilnosti.

Društvena mreža. Društvena mreža je vrsta internetskog servisa, koji se najčešće javlja u obliku
platforme, prozora ili web-stranice. To je internetski prostor, koji služi za međusobno povezivanje
korisnika na kojem možete kreirati svoj profil, uređivati ga, komunicirati sa poznanicima (ali i strancima),
dijeliti sadržaj, te se oglašavati ukoliko imate svoju firmu ili marketing agenciju. Danas postoje stotine
ovakvih servisa, a među najpoznatijima su: Facebook, Twitter i Instagram.

Ekonomsko zlostavljanje djeteta. Ekonomsko zlostavljanje djeteta odnosi se na izlaganje djece

poslovima koji otežavaju njihov prirodni rast i razvoj i zbog kojih oni ne mogu ostvariti svoja temeljna
prava na igru, obrazovanje i druga temeljna prava djeteta. Postoje tri osnovna oblika ekonomskog
iskorištavanja koja u sebi sadrže sve pojedinačne načine ekonomskog zlostavljanja. Jedan od oblika
ekonomskog zlostavljanja su svi oblici ropstva, kao što su prodaja i trgovina djecom, prisilni rad, tjeranje
na prošnju. Drugi oblik jest korištenje, izlaganje i ponuda djece u ilegalnim radnjama, kao što su prostitucija,
pornografska produkcija i pornografske predstave. Ekonomsko zlostavljanje jest i svaki oblik aktivnosti
koji u sebi sadrži okolnosti u kojima je dijete zanemareno i preopterećeno, pri čemu su narušeni njegovo
zdravlje i sigurnost.

E-mail - E-adresa ili elektronička adresa se sastoji od korisničkog imena osobe i imena računara davatelja
usluga. Između se nalazi znak @.

Fizičko nasilje (nad djetetom) - Fizičko nasilje je odnos ili ponašanje kojime se uz primjenu fizičke
sile, uz ili bez uporabe drugih sredstava, nanose povrede, ozljede ili rane djeci. U fizičko nasilje ubraja se:
udaranje, pljuske (šamaranje), davljenje, gađanje raznim predmetima, nanošenje opeklina, bacanje na pod
ili niz stube, vezivanje uz radijator ili ormar, uskraćivanje hrane, zatvaranje u tavanskim ili podrumskim
prostorijama, davanje otrovnih tvari, alkohola ili neodgovarajućih lijekova, ujedanje, pokušaji utapanja ili
gušenja djeteta, izlaganje opasnostima. Fizičko kažnjavanje djeteta u djetinjstvu ima dalekosežne posljedice
na skladan razvoj ličnosti, te se na taj način povređuju temeljne norme dječjih prava - poštivanje njihova
tjelesnog integriteta i ljudskog dostojanstva. Sustavno fizičko kažnjavanje djece stvara poremećaje
Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini 59 u djece te traume u ranom
djetinjstvu, a onemogućava skladno, harmonično i svestrano prilagođavanje u kasnijem životu.

Forum - Forum ili stranice za raspravu su internetske stranice na kojima se omogućava razmjena mišljenja
među sudionicima kako bi oni dali svoje mišljenje o nekoj temi ili zatražili mišljenje ili savjet drugih. U
načelu, poruke na forumima mogu ostavljati i čitati korisnici interneta bez ograniičenja. Sudionici su
najčešće anonimni, jer se pri slanju poruke na forum ne može navesti pravi identitet. Jednostavnost
uporabe i mogućnosti anonimne rasprave o različitim temama jedan je od glavnih razloga popularnosti
foruma. Zbog svih svojih mnogih nabrojanih osobina, uz to nosi veliki rizik i mogućnost zlouporabe
komunikacije. Također je bitno napomenuti da zapisi na forumu imaju trajni karakter pa ih je moguće
vidjeti i raspravljati o njima i po nekoliko mjeseci, što opet čini izvjesnom mogućnost zlouporabe.

68
Grooming (pripremanje žrtve) obično započinje susretom na internetu gdje se odrasli lažno
predstavlja, te nastoji zadobiti povjerenje djeteta tako što se doima ozbiljno zainteresovanim za ono što
dijete voli ili ne voli. Sljedeći korak uključuje diskusije seksualne prirode, a često i slanje pornografskih
materijala djetetu-žrtvi. U mnogim slučajevima djeca su pitana ili izmanipulirana kako bi poslala svoje nage
fotografije ili snimke, te otkrila detalje o sebi putem glasovnog ili video chat-a/razgovora. Često, osobe
koje imaju seksualnu želju prema djeci, ili koje žele da razgovaraju sa njima radi seksualne satisfakcije će
tražiti mlade osobe koje žele da pronađu prijatelje. Koristiće veliki broj tehnika za zavođenje i pripremanje
žrtve, uključujući stvaranje povjerenja sa osobom lažući, pretvarajući se da je neka druga osoba… Često
će koristiti ucjenu i osjećaj krivice kod djeteta kako bi osigurali susret.

IKT - Informaciono Komunikacijske tehnologije

Internet je svetski sistem umreženih računarskih mreža koji je transformisao način na koji funkcionišu
komunikacioni sistemi.

IP adresa jedinstvena adresa računara u mreži koja se sastoji od 4 broja između 0 i 255 međusobno
odvojena tačkama npr (247.214.233.4). Dobiva je svaki računar prilikom spajanja na Internet.

Izolacija - Podrazumijeva aktivnosti koje sprječavaju dijete da sudjeluje u normalnim društvenim

aktivnostima, pri čemu se djeci neprekidno osporava ostvarenje potrebe za interakcijom i komuniciranjem
s vršnjacima ili odraslim osobama unutar ili izvan kuće. Izolacija uključuje ponašanja odraslih kao što su:
zatvaranje djeteta ili postavljanje nerealnih granica, ograničavanje djetetove slobode kretanja, postavljanje
nerealnih zabrana ili granica djetetovih društvenih interakcija s vršnjacima ili odraslim osobama u zajednici.
Događa se da dijete bude kažnjavano zato što se upušta u stjecanje normalnih iskustava, kao i moguće
utjecanje zbog mogućeg utjecanja na pojavu pretjeranog neopravdanog straha djeteta prema osobama
izvan obitelji.

Izrazito zahtjevna djeca - Djeca koju označavamo kao izrazito zahtjevnu djecu imaju obilježja specifične
emocionalne osobenosti koje ih prate, a to su: Osjetljivost - takvo dijete često je inteligentno, kreativno
i pronicljivo. Ali, isto tako može biti sklono zapovijedanju i postavljanju velikih zahtjeva i može imati duge
izljeve bijesa zbog naizgled malih stvari. Roditelji takve djece često se osjećaju frustriranima, ljutima, čak i
bespomoćnima zbog hirovitih „ispada“ ovakve djece. • Povlačenje - djeca koja su sklona povlačenju na
početku se roditeljima čine mirnima, djeluju zadovoljnima te se obično ne primjeti problem dok ne krenu
u vrtić i ne pokažu nikakav interes za igru s drugom djecom. • Tvrdoglavost, negativizam, sklonost
kontroliranju - ovakva prkosna djeca mogu i najjednostavnije aktivnosti preobraziti u zahtjevno ubjeđivanje
i natezanje. Skloni su k negativnosti i odbijanju svega onoga što se traži od njih i više su okrenuti k
negativističkom polu ponašanja. • Nepažljivost - ovakva djeca neprestano su u pokretu, trče naokolo,
zadirkuju drugu djecu, u školi nisu pažljiva te ih roditelji opisuju kao pomalo “rasijanu“. 60 Smjernice za
postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini • Impulzivnost, agresivnost - ovakva djeca
neprestano su u pokretu, stalno prelaze iz jednog iskustva u drugo, postaju frustrirana i ljutita ako nije
onako kako oni žele, nepromišljena su. Ako se uspije da konstruktivno koriste svoju veliku energiju, mogu
biti energični, kreativni, entuzijastični.

69
 Nasilje u porodici - Obiteljsko nasilje može se definirati kao ponašanje kojime jedan član obitelji
namjerno ugrožava tjelesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo nekog drugog člana obitelji. Obiteljsko
nasilje je pojam koji se obično odnosi na nasilje između supružnika, a može se odnositi i na nevjenčane
partnere ili pak ljude koji žive zajedno. Obiteljsko nasilje je fenomen prisutan u svim zemljama svijeta i u
svim kulturama. Obiteljsko nasilje pojavljuje se u različitim oblicima i uključuje fizičko nasilje, psihičko
nasilje, seksualno nasilje i ekonomsko nasilje.

Pedofilija - Pedofilija (grč. paidos – dječak + fileo – volim) spolna je nastranost, vrsta seksualne perverzije,
sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik spolnog zlostavljanja i nasilja, koje se očituje putem
zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci. Medicina svrstava ovo oboljenje u
parafilije, kategoriju srodnih duševnih poremećaja u grupi poremećaja spolne sklonosti.

Psihološko nasilje (nad djetetom) - Psihološko nasilje nad djetetom obuhvaća destruktivna ponašanja
odraslih prema djeci na način kojim se ugrožava, zapostavlja, podcjenjuje, vrijeđa ili verbalno napada
ličnost djeteta. Oblici psihološkog zlostavljanja su: uskraćivanje roditeljske ljubavi i emocionalne podrške,
odbacivanje u obliku ravnodušnosti i odsutnosti pažnje, odbacivanje vikom, pripisivanjem krivnje djetetu
za probleme, prenošenjem negativnih poruka kojima se vrijeđa dostojanstvo djeteta i sl. Emocionalno
nasilje ostavlja najviše traga na žrtvi nasilja. Ako je dugotrajnije, ono je destruktivnije od fizičkog nasilja, jer
ostavlja višestruke posljedice na ličnost djeteta.

PTSP (Posttraumatski stresni poremećaj) - Duševni poremećaj nastao kao odgođeni i/ili produženi
odgovor na neku veoma snažnu stresogenu situaciju koja vitalno ugrožava jedinku (npr. sudjelovanje u
ratnim operacijama, potres, podvrgnutost mučenju itd.). Tipični simptomi su: emocionalna tupost,
povlačenje, flash-back (ponovno preživljavanje traume u sjećanju koje se opsesivno nameće), noćne
more, nesanica. Ove simptome često prate depresija i anksioznost (stanje unutarnjeg straha, strijepnje,
uznemirenosti). Ponekad se javljaju i napadi straha i panike.

Regresivno ponašanje - Podrazumijeva vraćanje na oblike ponašanja koji su bili osobeni za ranija
razdoblja razvoja i života. Primjerice: sisanje palca u sedmogodišnjeg djeteta koje ukazuje na vrijeme ranog
djetinjstva ili nastojanje dvanaestogodišnjeg djeteta da plačem dobije ono što želi, a što je svakako bilo
osobeno za ranije razdoblje kada je plačem dobivao to što želi.

Seksualno nasilje (nad djecom) - Seksualno nasilje nad djecom podrazumijeva niz aktivnosti:
zajedničko gledanje pornografskih časopisa i filmova, promatranje odraslih pri masturbaciji, spolno
obojene igre, dodirivanje te oralni, analni i genitalni odnos. Pri seksualnom nasilju nad djetetom odrasla
osoba koristi dijete za zadovoljenje svojih seksualnih potreba. Dijete tijekom seksualno nasilnog odnosa
može biti aktivno i pasivno. Najčešće djeca u početku o svemu šute te često nisu svjesna što im se ustvari
događa. Često se događa da ih nasilnik podmićuje ili obvezuje pa i zastrašuje čuvanjem „tajne“ kako ne bi
nikome o tome govorila. Za dijete su zastrašujući i zbunjujući aspekti seksualnog nasilja tajnovitost i
suučesništvo. Razlikujemo seksualno nasilje bez kontakta i seksualno nasilje s kontaktom.

Sexting - Termin „sexting“označava slanje seksualno eksplicitnih fotografija ili poruka seksualnog sadržaja
drugoj osobi elektroničkim putem. Predstavlja jedan od novih fenomena koji se pojavio sa ekspanzijom
savremenih tehnoloških mogućnosti. On je, sociološki gledano, negativna popratna pojava tehnološkog
razvoja, ali i direktna posljedica sve veće izloženosti djece, putem različitih medija, sve eksplicitnijim
seksualnim sadržajima, što dovodi do njihovog preranog sazrijevanja. Psiholozi ovaj fenomen nazivaju
hiperstimulacijom djece, a on ima za posljedicu preuranjeno pokazivanje interesa za svoju ili tuđu
seksualnost. Najveća opasnost sextinga je u tome što poruke takvog sadržaja obično šalju tinejdžeri jedni
drugima, ne uviđajući posljedice ovakvih djela.

70
Sextortion je oblik seksualnog iskorištavanja i prinuđivanja seksualnih usluga od žrtve. Najčešći oblik je
ucjena i prijetnja privatnim fotografijama i/ili informacijama. Najčešći izvor tih sredstava ucjene su društveni
mediji i dijeljenje privatnih informacija i fotografija u online dopisivanjima.

Separacijski strah -To je strah djeteta od odvajanja od neke osobe koja je za njega od vitalnoga značaja.
Prema Freudu, jedan od prvih i najstarijih strahova jest strah od odvajanja od majke. Za dojenče, kao i za
malo dijete, ostati bez majke koja štiiti, hrani i miluje jednako je potpunom uništenju, pa je stoga strah od
odvajanja tako jak.

Sindrom pretučenog djeteta (eng. Battered Child Syndrome) - Ova pojava otkriva se kada je na
djetetu primijećen niz ozljeda koje je imalo a prepoznaju se na djetetu kroz sljedeća obilježja: modrice koje
su najraniji i najvidljiviji znak te imaju oblik šake, prstiju ili predmeta (pojas, remen); opekline, koje mogu
biti nanesene grijalicom, cigaretom ili drugim vrućim predmetima; tamne oči i podočnjaci u djeteta; znaci
ljudskih ugriza; znaci udaraca u pojas; znaci gušenja oko vrata, znaci ozljede unutarnjih organa, znaci
krvarenja u pozadini oka. Posebno se može istaknuti tzv. shaken-baby syndrome - tresenje djeteta pri
neutješnom, neprekidnom plaču, pri čemu za posljedicu imamo djetetov oštećen mozak i krvne žile. Na
sindrom pretučenog djeteta treba uvijek sumnjati kada primijećene ozljede na djetetu ukazuju na
mogućnost namjernog nanošenja ili pak sumnjamo da nisu nastale slučajno. Sumnju može izazvati
neuvjerljivo objašnjenje roditelja ili skrbnika, kada imamo ponavljanje ozljeda te izostanak hitnosti u
odvođenju djeteta liječniku, primjerice kada imamo slučaj primjećivanja starih ozljeda koje nisu bolnički
tretirane

Tabuizam - Tabu je riječ koja potječe iz maorskog jezika. Kod primitivnih naroda značila je zabranu koja
se stavljala na neki predmet, rad, riječ i sl. Prema vje- 62 Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad
djecom u Bosni i Hercegovini rovanju, narušavanje te zabrane povlačilo je za sobom tešku bolest ili smrt.
Danas u prenesenom značenju tabu znači nešto što se ne smije dirati, o čemu se ne smije govoriti. U
totalitarnim režimima značila je uglavnom zabranu nekih razgovora (tabu teme), govora, misli, rada i sl.

Teroriziranje - Podrazumijeva aktivnosti ili prijetnje koje uzrokuju ekstremni strah ili anksioznost.
Teroriziranje također predstavlja i postavljanje nerealističnih očekivanja uz prijetnju gubitkom ili ozljedom
ili pak prijetnju djetetu da će se počiniti nasilje nad njim ili prijetnju ili počinjenje nasilja nad djetetovom
voljenom osobom ili predmetima. Takvo ponašanje dovodi dijete u nepredvidive i uznemirujeće okolnosti.

Vođenje slučaja (eng. Case Management)

«Vođenje slučaja» od 70-tih godina 20. stoljeća postaje sve važnije u anglosaksonskim zemljama kao
odgovor na visokosložene, ali fragmentirane, udvostručavajuće i nekoordinirane usluge koje se pružaju
pojedinom korisniku. To je pristup koji osigurava da korisnik sa složenim višestrukim problemima i
ograničenjima pravovremeno dobije sve potrebne usluge na usklađen i primjeren način. Odnosi se na
postupak planiranja i praćenja usluga koje različite službe i institucije pružaju korisniku. U pravilu, jedna
služba ili institucija preuzima primarnu nadležnost za korisnika i određuje voditelja slučaja, koji koordinira
usluge i zastupa korisnika. Koncepcija case management odnosno “vođenja slučaja” prvo se javio u
Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) kao način koordiniranja raznolikih usluga (javnog i privatnog
sektora) namijenjenih različitim kategorijama stanovništva. U SAD-u vođenje slučaja nikad nije imalo za cilj
razvoj koherentne i složene nacionalne socijalne politike, već se razvilo kao odgovor na intenzivne potrebe
za pomoći relativno maloga dijela stanovništva. Ovaj je pristup vrlo često potreban kako bi se kvalitetno
obavila usluga zaštite djeteta žrtve nasilja

Virus (kompjuterski) je program ili kod koji se sam replicira u drugim datotekama s kojima dolazi u
kontakt. Može se nalaziti i zaraziti bilo koji program, sektor za podizanje računara, dokument koji podržava
makronaredbe, tako da promijeni sadržaj te datoteke te u nju kopira svoj kod.

71
 Vršnjačko nasilje (eng. Bullying) - Vršnjačko nasilje podrazumijeva da jedno ili više djece uzastopce i
namjerno uznemiruje, verbalno, fizički, psihički, emocionalno ili čak fizički napada ili ozljeđuje drugo dijete
koje se ne može obraniti. Kod vršnjačkog nasilja razlikujemo izravno nasilje, koje podrazumijeva otvorene
napade na dijete - uključujući ruganje, ponižavanje, naredbe, kritiziranje, prozivanje, naguravanje, prijetnje,
iznudu, zahtjev za podređenošću, davanje podrugljivih imena. Neizravno vršnjačko nasilje, koje je teže
uočljivo (kojemu su sklonije djevojčice), provodi se kroz oblik društvene izolacije, namjernim isključivanjem
iz skupine i grupnih igara, kao i ogovaranjem. Vrš- njačko nasilje najčešće se događa u školskim WC-ima,
hodnicima i ostalim prostorijama izvan nadzora nastavnika i drugih odraslih osoba. Djeci koja su žrtvama
vršnjačkog nasilja svaki dolazak u školu je opasnost s kojom se ne može i ne umije izboriti, te može
zadobiti opasne dimenzije, može prouzročiti veliku patnju, kao i negativne psihološke posljedice. Vlastita
slika o sebi u te je djece načeta, jer biti žrtvom nije samo bolno i ponižavajuće. Stalna zabrinutost, strah i
osjećaj bespomoćnosti i poniženja ugrožavaju dijete te mogu imati trajno loše posljedice. U djece koja su
dugo bila izložena vršnjač- kom nasilju postoji visok stupanj rizika da će kada odrastu i sami biti loše
prilagođene osobe.

Zanemarivanje (djeteta) - Zanemarivanje djeteta podrazumijeva pasivnost, propuste i nedostatak

brige, uslijed čega dolazi do neudovoljavanju osnovnim djetetovim potrebama u pogledu odgovarajuće
hrane, odjeće, brige, školovanja i medicinskog tretmana. Razlikuje se nekoliko oblika zanemarivanja, što
ovisi o dobi i razvojnim potrebama djeteta. Fizičko zanemarivanje podrazumijeva propuštanje roditelja da
zaštiti dijete od opasnosti, kao i izostajanje udovoljavanja osnovnim tjelesnim potrebama, uključujući
smještaj, hranu i odjeću. Zdravsteveno zanemarivanje predstavlja propuštanje roditelja ili skrbnika da
djetetu osigura potreban medicinski tretman (cijepljenje, lijekovi, potreban operativni zahvat itd).
Emocionalno zanemarivanje ogleda se u emocionalnoj nedostupnosti roditelja, izostajanju interesa za
djetetove osjećaje. Također kod emocionalnog zanemarivanja imamo neprihvaćanje i/ili odbacivanje
djeteta, roditeljsku hladnoću, izoliranje djeteta od vršnjaka, nebrigu za napredovanje. Emocionalno
zanemarivanje određuje se kao nesposobnost uspostave pozitivnih emocionalnih veza s djetetom,
odnosno nesposobnost primjećivanja potrebe djeteta.

72
7. Aneks
VODIČ ZA TRENERE

73
 Priručnik 1
OSNOVNA POLICIJSKA OBUKA
Lekcija 1
NASILJE NAD DJECOM PUTEM IKT – PRAVNI OKVIR U BIH

Trajanje modula: 45 minuta

Cilj modula:
Ukazati na pravni okvir kojim je pokrivena oblast „nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju“

Zadaci:
• Objasniti polaznicima da ova problematika nije uređena
Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine već se sve navedene
inkriminacije nalaze u entitetskim krivičnim zakonima i Krivičnom zakonu
Brčko Distrikta.
• Potpuno razjasniti koja su to rješenja u materijalnom krivičnom
zakonodavstvu BiH u vezi sa „dječijom pornografijom“, odnosno nasiljem
nad djecom u digitalnom okruženju?

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o prirodi fenomena
„nasilja nad djecom u digitalnom okruženju krou pravni okvir koji je na
snazi u BIH.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po njima nasilje nad djecom u digitalnom okruženju“?.

74
Sadržaj modularne jedinice:

Uvodni dio: /5 minuta/

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama nasilje nad djecom u digitalnom
okruženju? Odgovore obavezno pojačavati sa podpitanjima tipa: „da li bismo mogli dopuniti s još nekim
ponašanjima“ ili navesti nešto što su polaznici preskočili a što je jako bitno npr. neki specifičan oblik.
Nakon što polaznici u 5 minuta naprave mali presjek i kažu „svoje“ definicije, nastavnik obrazloži teorijski
kompletnu definiciju.

Nakon kratke analize i navođenja faktora, postaviti pitanje: „da li sada možemo dopuniti našu prvobitnu
definiciju“?

Temeljni dio: /35 minuta/

30 minuta Opišemo Krivična djela koja se prevashodno direktno odnose na tematiku „nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju“.

• Prvo obrađujemo inkriminacije iz administrativnog dijela BiH kojem pripada policijska organizacija
(Brčko D BiH, FBiH, RS)
• Nakon toga ukazujemo na sličnosti ili razlike u ostalim administrativnim dijelovima BiH.
• Pustimo polaznike 1 minut da polemiziraju o navedenoj temi, pitajmo ih o njihovom mišljenju o inkriminaciji?

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Modul završimo uvodom u temu narednog Modula, stavimo naslov na SLAJD.

75
 FENOMENOLOGIJA – POJAVNI OBLICI NASILJA NAD DJECOM U
DIGITALNOM OKRUŽENJU/VRSTE/MODUS OPERANDI)

Lekcija 2
FENOMENOLOGIJA – POJAVNI OBLICI NASILJA NAD DJECOM U DIGITALNOM
OKRUŽENJU/VRSTE/MODUS OPERANDI)

Trajanje modula: 135 minuta

Cilj modula:
Ukazati na pojavne oblike „nasilja nad djecom u digitalnom okruženju“

Zadaci:
• Objasniti polaznicima sve poznate viodove nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju danas.

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o prirodi fenomena
„nasilja nad djecom u digitalnom okruženju kroz prirodu pojedine vrste fenomena.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po svaki od pojedinih oblika nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju koji će biti obrađivan“?.

76
Sadržaj modularne jedinice:

Temeljni dio 1: / 45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Cyberbullying

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Cyberbullying? Kako bi ga
preveli na naše jezike?

30 minuta

Opišemo Cyberbullying, i navedemo primjere u kojima imamo slučajeve kada se:

•šalju uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu djetetu
•ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
•objavljuju privatni podatci ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
•šalju uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
•postavljaju internetske ankete o žrtvi
•šalju virusi na e-mail ili mobitel
•šalje pornografija i neželjena pošta na e-mail ili mobitel
•lažno predstavlja kao drugo dijete.

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Temeljni dio 2: / 5 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Grooming i Sexting

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Grooming a šta Sexting? Kako
bi ih preveli na naše jezike?

15 minuta

Opišemo Grooming, i navedemo primjere u kojima imamo slučajeve kada se dijete priprema ili na stvarni
seksualni čin s odraslom osobom ili na učešće u proizvodnji dječije erotike ili fotografija seksualnog zlostavljanja
djece, pri čemu zlostavljač zloupotrebljava povjerenje djeteta koje u većini slučajeva ne zna ni u koje će svrhe
njegove fotografije ili snimci biti upotrijebljeni niti kakve će to posljedice imati po njegov daljnji život.

77
 15 minuta

Opišemo Sexting, i navedemo šta on predstavlja kroz objašnjenje šta učiniti kada otkrijemo ili nam bude
prijavljeno slanje seksualno eksplicitnih fotografija ili poruka seksualnog sadržaja drugoj osobi elektronskim
putem (najčešće putem SMS-a, MMS-a, elektronske pošte, društvenih mreža). Posebno obratiti pažnju u
slučajevima koji predstavljaju najveću opasnost i kada poruke takvog sadržaja obično šalju tinejdžeri jedni
drugima, ne uviđajući posljedice ovakvih djela.

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o GROOMING i SEXTING. Da li se njihova percepcija
promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Temeljni dio 3: / 45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Sextortion i Live Stream

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Sextortion a šta Live Stream?
Kako bi ih preveli na naše jezike?

15 minuta

Opišemo Sextortion, i navedemo primjere u kojima su vidljivi ucjena i prijetnja privatnim fotografijama i/ili
informacijama. Posebno pojasniti da su najčešći izvori tih sredstava ucjene su društveni mediji i dijeljenje privatnih
informacija i fotografija u online dopisivanjima.
Vrlo je važno da polaznici shvate da sextortion karakterizira neravnoteža moći između nasilnika i žrtve, koju
počinitelj koristi da prisili ili natjera žrtvu da pristupi seksualnim ili novčanim zahtjevima.

15 minuta

Opišemo Live Stream, i navedemo primjer u kome je vidljiv prenos uživo u relanom vremenu seksualnog
zlostavljanja djece u je radnja koja se odvija u realnom vremenu i nastaje kada dijete je prisiljeno da se pojavi
pred web kamerom te da se uključi u seksualno eksplicitno ponašanje ili da bude podvrgnuto seksualnom
zlostavljanju.

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o SEXTORTION i LIVE STREAM. Da li se njihova percepcija
promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Najaviti na kraju novu lekciju.

78
 PREVENCIJA NASILJA NAD DJECOM U DIGITALNOM OKRUŽENJU

Lekcija 3

Trajanje modula: 45 minuta

Cilj modula:
Ukazati na oblike prevencije nasilja nad djecom u digitalnom okruženju.

Zadaci:
• Obajsniti polaznicima koji su oblici prevencije najučinkovitiji i kako policija
može participirati (aktivno i pasivno) u provedbi istih..

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o vrsti i značaju
preventivnih programa

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika o
tome „koje preventivne programe poznaju“?.

79
 Sadržaj modularne jedinice:

Uvodni dio: /5 minuta/

• Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta bi bilo efikasno u prevenciji nasilja nad
djecom u digitalnom okruženju?

Nakon kratke analize i navođenja programa, polako preći na dio koji se tiče „uloge roditelja“

Temeljni dio: /35 minuta/

30 minuta

U ovom dijelu interaktivno obradimo probleme po 10 min:

• Prvo obrađujemo ulogu roditelja
• Nakon toga obradimo ulogu škole
• I na kraju ulogu šire javnosti

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji o prevenciji nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju?

80
Priručnik 2
NAPREDNA POLICIJSKA OBUKA
Lekcija 1
FENOMENOLOGIJA KOMPJUTERSKOG KRIMINALITETA

Trajanje modula: 90 minuta

Cilj modula:
Ukazati na specifičnosti krivičnih djela koja se čine korištenjem kompjutera ali i
drugih informaciono-komunikacijskuh tehnologija.

Zadaci:
• Objasniti polaznicima fenomene kao što su: zloupotreba kompjutera
(computer abuse); kompjuterska prevara (computer fraud);
delikti uz pomoć kompjutera (crime by computer); informatički
kriminalitet; računarski kriminaliteti i IKT kriminalitet.

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o prirodi
kompjuterskog kriminaliteta.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po njima kopjuterski kriminalitet“?

81
 Sadržaj modularne jedinice:

Temeljni dio 1: /45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Kompjuterski kriminalitet.

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama kompjuterski kriminalitet?

30 minuta

Obraditi s polaznicima sve vrste pojavnih oblika kompjuterskog kriminaliteta kroz klasifikacije prema: poziciji
kompjutera, klasifikacija prema obliku pravno zaštićene vrijednosti i klasifikacija prema pojavnom obliku.

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Temeljni dio 2: /45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Motivacija za kompjuterske delikte.

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po motiv za činjenje ovih krivičnih djela?

30 minuta

Pojasniti, ko su najčešće osobe koje traže svoje seksualno zadovoljstvo u djeci apostrofirajući da su najčešće to
osobe koje imaju vrlo malo savjesti što je često posljedica rano doživljene traume, a nerijetko su i sami kao djeca
bili zlostavljani. Poremećaji koji ovome pridonose su česti poremećaji super ega i poremećaji kontrole impulsa.
Na ovoj platformi treba obraditi klasifikaciju iz Priručnika.

Završni dio: /5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o MOTIVACIJI PRESTUPNIKA. Da li se njihova percepcija
promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

82
Lekcija 2
NASILJE NAD DJECOM PUTEM IKT – MEĐUNARODNI I POZITIVNO-PRAVNI OKVIR U BIH

Trajanje modula: 45 minuta

Cilj modula:
Ukazati na međunarodni i pozitivno pravni okvir kojim je pokrivena oblast „nasilja
nad djecom u digitalnom okruženju“

Zadaci:
• Kratko preći sve međunarodne konvencije.
• Objasniti polaznicima da ova problematika nije uređena Krivičnim
zakonom Bosne i Hercegovine već se sve navedene inkriminacije
nalaze u entitetskim krivičnim zakonima i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta.
• Potpuno razjasniti koja su to rješenja u materijalnom krivičnom
zakonodavstvu BiH u vezi sa „dječijom pornografijom“, odnosno nasiljem
nad djecom u digitalnom okruženju?

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o prirodi fenomena
„nasilja nad djecom u digitalnom okruženju krz međunarodni ali i pravni
okvir koji je na snazi u BiH.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po njima nasilje nad djecom u digitalnom okruženju“?.

83
 Sadržaj modularne jedinice:

Uvodni dio 1: / 5 minuta/

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama nasilje nad djecom u digitalnom
okruženju? Odgovore obavezno pojačavati sa podpitanjima tipa: „da li bismo mogli dopuniti s još nekim
ponašanjima“ ili navesti nešto što su polaznici preskočili a što je jako bitno npr. neki specifičan oblik. Nakon što
polaznici u 5 minuta naprave mali presjek i kažu „svoje“ definicije, nastavnik obrazoži teorijski kompletnu
definiciju.

Nakon kratke analize i navođenja faktora, postaviti pitanje: „da li sada možemo dopuniti našu prvobitnu
definiciju“?

Temeljni dio: / 35 minuta/

30 minuta

Opišemo Krivična djela koja se prevashodno direktno odnose na tematiku „nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju“.
• Prvo obrađujemo inkriminacije iz administrativnog dijela BiH kojem pripada policijska
organizacija (Brčko Distrikt BiH, FBiH, RS)
• Nakon toga ukazujemo na sličnosti ili razlike u ostalim administrativnim dijelovima BiH.
• Pustimo polaznike 1 minut da polemiziraju o navedenoj temi, pitajmo ih o njihovom mišljenju o inkriminaciji ?

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Modul završimo uvodom u temu narednog Modula, stavimo naslov na SLAJD.

FENOMENOLOGIJA –
POJAVNI OBLICI NASILJA NAD DJECOM U DIGITALNOM OKRUŽENJU/VRSTE/MODUS OPERANDI)

84
Lekcija 3
FENOMENOLOGIJA –
POJAVNI OBLICI NASILJA NAD DJECOM U DIGITALNOM OKRUŽENJU/VRSTE/MODUS OPERANDI)

Trajanje modula: 135 minuta

Cilj modula:
Ukazati na pojavne oblike „nasilja nad djecom u digitalnom okruženju“

Zadaci:
• Objasniti polaznicima sve poznate vidove nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju danas.

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o prirodi fenomena
„nasilja nad djecom u digitalnom okruženju kroz prirodu pojedine vrste fenomena.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po svaki od pojedinih oblika nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju koji će biti obrađivan“?.

85
 Sadržaj modularne jedinice:

Temeljni dio 1: /45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Cyberbullying

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Cyberbullying? Kako bi ga
preveli na naše jezike?

30 minuta

Opišemo Cyberbullying, i navedemo primjere u kojima imamo slučajeve kada se:

•šalju uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu djetetu
•ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
•objavljuju privatni podatci ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
•šalju uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
•postavljaju internetske ankete o žrtvi
•šalju virusi na e-mail ili mobitel
•šalje pornografija i neželjena pošta na e-mail ili mobitel
•lažno predstavlja kao drugo dijete.

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Modul završimo uvodom u temu narednog Modula, stavimo naslov na SLAJD.

Temeljni dio 2: / 45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Grooming i Sexting

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Grooming a šta Sexting? Kako
bi ih preveli na naše jezike?

15 minuta

Opišemo Grooming, i navedemo primjere u kojima imamo slučajeve kada se dijete priprema ili na stvarni
seksualni čin s odraslom osobom ili na učešće u proizvodnji dječije erotike ili fotografija seksualnog zlostavljanja
djece, pri čemu zlostavljač zloupotrebljava povjerenje djeteta koje u većini slučajeva ne zna ni u koje će svrhe
njegove fotografije ili snimci biti upotrijebljeni niti kakve će to posljedice imati po njegov daljnji život.

86
15 minuta

Opišemo Sexting, i navedemo šta on predstavlja kroz objašnjenje šta učiniti kada otkrijemo ili nam bude
prijavljeno slanje seksualno eksplicitnih fotografija ili poruka seksualnog sadržaja drugoj osobi elektronskim
putem (najčešće putem SMS-a, MMS-a, elektronske pošte i društvenih mreža). Posebno obratiti pažnju u
slučajevima koji predstavljaju najveću opasnost i kada poruke takvog sadržaja obično šalju tinejdžeri jedni
drugima, ne uviđajući posljedice ovakvih djela.

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o GROOMING i SEXTING. Da li se njihova percepcija
promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Temeljni dio 3: / 45 minuta/

15 minuta

Krećemo sa fenomenom: Sextortion i Live Stream

Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po vama Sextortion a šta Live Stream?
Kako bi ih preveli na naše jezike?

15 minuta

Opišemo Sextortion, i navedemo primjere u kojima su vidljivi ucjena i prijetnja privatnim fotografijama i/ili
informacijama. Posebno pojasniti da su najčešći izvori tih sredstava ucjene su društveni mediji i dijeljenje privatnih
informacija i fotografija u online dopisivanjima.
Vrlo je važno da polaznici shvate da sextortion karakterizira neravnoteža moći između nasilnika i žrtve, koju
počinitelj koristi da prisili ili natjera žrtvu da pristupi seksualnim ili novčanim zahtjevima.

15 minuta

Opišemo Live Stream, i navedemo primjer u kome je vidljiv prenos uživo u relanom vremenu seksualnog
zlostavljanja djece u je radnja koja se odvija u realnom vremenu i nastaje kada dijete je prisiljeno da se pojavi
pred web kamerom te da se uključi u seksualno eksplicitno ponašanje ili da bude podvrgnuto seksualnom
zlostavljanju.

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o SEXTORTION i LIVE STREAM. Da li se njihova percepcija
promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?
Najaviti na kraju novu lekciju.

87
 Lekcija 4
OTKRIVANJE I RAZJAŠNJAVANJE SLUČAJEVA „NASILJE NAD DJECOM U DIGITALNOM OKRUŽENJU“

Trajanje modula: 135 minuta

Cilj modula:
Ukazati na specifičnosti otkrivanja i dokazivanja krivičnog djela (KD)„nasilja nad
djecom u digitalnom okruženju“

Zadaci:
• Obajsniti polaznicima osnove tehnika istraživanja ovih KD-la.

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o tehnikama istraživanja
krivičnih djela koja referiraju na „nasilje nad djecom u digitalnom okruženju“.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „šta je po svaki od pojedinih oblika nasilja nad djecom u
digitalnom okruženju koji će biti obrađivan“?.

88
Sadržaj modularne jedinice:

Temeljni dio 1: /45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Tehnike istraživanja KD-la nasilja nad djecom u digitalnom okruženju.
Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta je po dokaz u kontekstu istraživanja ovih
KD-la? Gdje tražiti dokaze? Kojim tehnikama ih „procesno-pravno“ formiramo?

30 minuta

Obradimo probleme, slijedećim redoslijedom: prezervacija mjesta izvršenja KD-la; pretres mjesta izvršenja KD-
la; traganje za izvorima informacija; ljudi kao izvor informacija; istražni izvori.

Završni dio: / 5 minuta/

Provjerimo, da li se njihova percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Temeljni dio 2: / 45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Posebnih istražnih radnji u istraživanju fenomena nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju.
Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: koje posebne istražne radnje se primjenjuju u
ovim slučajevima?

30 minuta

U ovom dijelu obradimo sve posebne istražne radnje koje se primjenjuju u ovim slučajevima. Ovdje je posebno
značajno obraditi fenomen pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka ali i objasniti
koji je materijal dobijen poduzimanjem posebnih istražnih radnji i na koji način se šalje i kome obavještenje o
poduzetim radnjama

89
 Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Najaviti na kraju novu lekciju:

Temeljni dio 3: /45 minuta/

10 minuta

Krećemo sa fenomenom: Digitalne forenzike. Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima:
šta je digitalna forenzika i kako je posmatramo u odnosu na fenomen nasilja nad djecom u digitalnom okruženju?

30 minuta

Sa polaznicima krećemo u obradu dijelova kao što su: računarska forenzika; forenzika mobilnih uređaja, mrežna
forenzika i forenzika baza podataka. Potrebno je pojasniti da digitalna forenzika ne uključuje samo stolne-desktop
i prijenosne računare već često mnogo više. Objasniti da se digitalni dokazi mogu pronaći u brojnim elektronskim
uređajima koje danas nalazimo u velikom broju domaćinstava i kancelarija. Posebno je potrebno obraditi
„specifičnosti razgovora sa djetetom“ ali i način podnošenja službenog izvještaja.

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji?

Najaviti na kraju novu lekciju.

90
Lekcija 5
PREVENCIJA NASILJA NAD DJECOM U DIGITALNOM OKRUŽENJU

Trajanje modula: 45 minuta

Cilj modula:
Ukazati na oblike prevencije nasilja nad djecom u digitalnom okruženju.

Zadaci:
• Objasniti polaznicima koji su oblici prevencije najučinkovitiji i kako
policija može participirati (aktivno i pasivno) u provedbi istih.

Očekivani rezultati:
• Osposobiti polaznike da u potpunosti steknu sliku o vrsti i značaju
preventivnih programa.

Materijali i oprema:
• Priručnik za obuku + Priručnik za trenere
• Oprema: računar, projektor, flip chart i flomasteri u različitim bojama.

Metod rada:
• Interaktivno predavanje, prezentacija egzaktnih rezultata sekundarne
analize slučajeva te nenajavljena usmjeravajuća provjera stavova učesnika
o tome „koje preventivne programe poznaju“?.

91
 Sadržaj modularne jedinice:

Uvodni dio: /5 minuta/

• Nastavnik u ovom dijelu prvobitno postavlja pitanje polaznicima: Šta bi bilo efikasno u prevenciji nasilja nad
djecom u digitalnom okruženju?

Nakon kratke analize i navođenja programa, polako preći na dio koji se tiče „uloge roditelja“

Temeljni dio: /35 minuta/

30 minuta

U ovom dijelu interaktivno obradimo probleme po 10 min:

• Prvo obrađujemo ulogu roditelja
• Nakon toga obradimo ulogu škole
• I na kraju ulogu šire javnosti

Završni dio: / 5 minuta/

Porazgovaramo s polaznicima, sada nakon što su čuli o pravnom okviru o ovoj problematici. Da li se njihova
percepcija promijenila. Postoji li sada nešto novo u njihovoj spoznaji o prevenciji nasilja nad djecom u digitalnom
okruženju.

92
93
94
95
Save the Children
Ljubljanska 16, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel +387 (0) 33 290 671
Fax +387 (0) 33 290 675
https://nwb.savethechildren.net