MF-Predavanja - BITNO ZA HIDRAULIKU

Sveučilište u Zagrebu
Studij energetske učinkovitosti i

obnovljivih izvora u Šibeniku
Mario Šavar
Predavanja
Zagreb, 2016
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
STUDIJ ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I
Studij
OBNOVLJIVIH IZVORA U ŠIBENIKU
Mario Šavar
MEHANIKA FLUIDA
Predavanja
Zagreb, 2016
Predgovor
Gradivo izneseno u ovim skriptama pokriva sadržaj predavanja iz kolegija

Mehanika fluida koji se predaje na sveučilišnom preddiplomskom studiju Energetske
učinkovitosti i obnovljivih izvora u Šibeniku, Sveučilišta u Zagrebu. Skripta su
prvenstveno namijenjena za lakše razumijevanje teorijskih izvoda koji su potrebni za
razumijevanje osnovnih jednadžbi mehanike fluida. Nadam se da će materijali dani u ovim
skriptama studentima olakšati praćenje predavanja i omogućiti brže usvajanje znanja.
Svrha i cilj ovih skripata nije bio da zamijene udžbenike i knjige iz Mehanike fluida, jer je
u njima dan skraćeni materijal, tj. pregled potrebnih znanja potrebnih za polaganje ovog
kolegija. Prilikom sastavljanja skripti imao sam u vidu da su neka znanja daleko bolje i
detaljnije obrađena u nekim drugim kolegijima (hidraulički strojevi) pa nisu uvrštena u
nastavni plan kolegija. Izvodi i matematika koja je upotrjebljena u ovim skriptama
prilagođena je količini znanja koji studenti ovog studija moraju savladati u prethodnoj
godini studija.
Koncept predavanja koji je iznesen u ovim skriptama rezultat je gotovo četrdeset
godina kontinuiranog nastavnog rada na Katedri za mehaniku fluida. Na ovome mjestu se
želim zahvaliti mojim učiteljima i prethodnicima prof. dr. Mladenu Fancevu i prof. dr.
Zdravku Dolineru, te svim ostalim kolegama na katedri koji su značajno doprinijeli
današnjem obliku nastave iz Mehanike fluida.
U Zagrebu, 01.10.2016.
Mario Šavar
Mehanika fluida
Sadržaj
SADRŽAJ
1. Uvod ................................................................................................................................ 1
1.1. Kratka povijest mehanike fluida............................................................................. 1
2. Fizikalne osnove ........................................................................................................... 11

2.1. Fluid ili tekućina ................................................................................................... 11
2.2. Osnovni koncepti .................................................................................................. 12
2.3. Koncept kontinuuma ............................................................................................ 12
2.4. Koncept konzervacije ........................................................................................... 12
2.5. Sile u fluidu .......................................................................................................... 13
2.6. Viskoznost fluida .................................................................................................. 15
3. Dimenzijska analiza i teorija sličnosti ........................................................................ 17

3.1. Osnovna jednadžba metrologije ........................................................................... 17
3.2. Skup osnovnih i izvedenih fizikalnih jedinica ..................................................... 17
3.3. Dimenziono nezavisan skup ................................................................................. 19
3.4. Backinghamov teorem (Pi-teorem) ...................................................................... 20
3.5. Posebni slučajevi (pravila) Pi teorema: ................................................................ 21
3.6. Sličnost dvaju pojava............................................................................................ 24
3.7. Karakteristična vrijednost fizikalne veličine ........................................................ 25
3.8. Normirano bezdimenzijsko polje fizikalne veličine ............................................. 25
3.9. Teorem sličnosti ................................................................................................... 26
3.10. Određivanje koeficijenata sličnosti ...................................................................... 26
3.11. Nezavisni bezdimenzijski parametri (kriteriji sličnosti) ...................................... 30
3.12. Neki zavisni bezdimenzijski parametri ................................................................ 31
4. Hidrostatika .................................................................................................................. 47
4.1. Osnovna jednadžba statike fluida ......................................................................... 47
4.2. Hidrostatski manometri ........................................................................................ 50
4.3. Sila tlaka na ravne površine.................................................................................. 57
4.4. Sila tlaka na zakrivljene površine ......................................................................... 70
4.5. Sila uzgona ........................................................................................................... 71
5. Hidrodinamički model ................................................................................................. 85
Mehanika fluida I
Sadržaj
5.1. Protok .................................................................................................................... 86

5.2. Protok fizikalne veličine .......................................................................................87
5.3. Izvod osnovnih jednadžbi strujanja fluida ............................................................ 88
6. Primjena osnovnih jednadžbi mehanike fluida ......................................................... 93

6.1. Pitotova cijev.........................................................................................................93
6.2. Prandtl-Pitotova cijev ............................................................................................ 94
6.3. Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi ...............................................................97
6.4. Venturijeva cijev ...................................................................................................97
6.5. Kavitacija ............................................................................................................ 100
6.6. Ejektor .................................................................................................................101
6.7. Istjecanje iz velikog spremnika ...........................................................................103
6.8. Gubitak utjecanja u veliki spremnik ...................................................................103
6.9. Sifon .................................................................................................................... 106
6.10. Maksimalna visina usisavanja pumpe .................................................................107
6.11. Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore.......................................... 110
6.12. Formula za izračunavanje vremena pražnjenja posude .......................................111
7. Hidraulički proračun cjevovoda ............................................................................... 114

7.1. Osnovne jednadžbe .............................................................................................114
7.2. Modeliranje linijskih gubitaka ............................................................................ 115
7.3. Modeliranje lokalnih gubitaka ............................................................................ 118
7.4. Veza među faktorom brzine i koeficijentom lokalnog gubitka ........................... 119
7.5. Ekvivalentna duljina cjevovoda .......................................................................... 119
7.6. Hidraulički proračun cjevovoda nekružnog poprečnog presjeka ........................ 121
7.7. Ilustracija modificirane Bernoullijeve jednadžbe ...............................................122
7.8. Postupci proračuna jednostavnih cjevovoda .......................................................123
7.9. Energetske karakteristike pumpe ........................................................................ 124
7.10. Radna točka pumpe .............................................................................................125
7.11. Zakoni sličnosti za hidrauličke strojeve ..............................................................126
7.12. Spajanje pumpi .................................................................................................... 128
II Mehanika fluida
POPIS NAJVAŽNIJIH OZNAKA
Jedinica u
Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija
SI sustavu
površina A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastičnosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifična unutrašnja energija u L2T-2 J/kg
volumen fluida V L3 m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile, energija W, E ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoća fluida ρ ML-3 kg/m3
koeficijent kinematičke viskoznosti ν L2T-1 m2/s
koeficijent dinamičke viskoznosti µ ML-1T-1 Pa∙s
kutna brzina ω T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja λ - -
naprezanje τ, σ ML-1T-2 N/m2
kut α - rad
Mehanika fluida III

PREPORUČENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida – odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveučilište u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnička enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics – Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
IV Mehanika fluida
Mehanika fluida V
Sadržaj
1. UVOD
1.1. Kratka povijest mehanike fluida
Arheološki nalazi, rijetki izvorni crteži i stare

legende dokazuju da je već u prethistorijsko doba čovjek
iskustvom pronalazio praktična rješenja brojnih
problema mehanike fluida. Izumio je splav, čamac i
brod, naučio gradnjom kanala i nasipa kontrolirati
vodene tokove, navodnjavati i odvodnjavati zemlju, te
sprečavati poplave itd.
Znanja potrebnih za konstrukciju i izgradnju

cjevovodnih sustava datiraju od samih početaka
civilizacije. Početak gradnje vodoopskrbnih objekata
Slika 1.1 Primitivno navodnjavanje
povezan je s razvojem prvih stambenih naselja.
Od trenutka kada je čovjek otkrio da može lakše i kvalitetnije prehraniti uzgajanjem

bilja i domaćih životinja brzo je napustio lov kao primarnu aktivnost za nabavu hrane.
Kako se više nije selio za lovinom, već je boravio na jednom teritoriju, gradio je trajne
nastambe. Pri izgradnji nastambe bilo je važno udovoljiti zahtjevu da nastamba nije smjela
biti daleko od izvora vode jer su njegova obitelj, te biljke i životinje koje je uzgajao
svakodnevno trebali vodu. Svakodnevni daleki transport većih količina vode znatno bi
otežao život. Osim toga njegovo stanište mu je moralo pružiti i zaštitu od divljih zvijeri i
neprijateljski nastrojenih ljudi. Zbog toga je bilo nužno udruživanje više ljudi u prva
utvrđenih naselja u blizini rijeka. Osigurati kvalitetnu dobavu vode stanovnicima bilo je od
presudnog značenja za daljnji razvoj naselja.
Osim što se voda iz rijeke koristila za piće ljudi i domaćih životinja, te za

navodnjavanje usjeva, rijeka se koristila i za transport dobara i trgovinu. Rijeka je poslužila
kao glavna okosnica brzog razvoja civilizacije. U doba kada nije postojalo izgrađenih
putova transport riječnim putem bio je najjednostavniji i najekonomičniji način. Vrlo rano
u razvoju civilizacije rijeka se koristila kao izvor energije putem vodeničnog kola. Najprije
se energija vodeničnog kola koristila za navodnjavanje, a kasnije kao izvor mehaničke
Mehanika fluida 1
1. Uvod
energije (mlinovi). Zbog tih razloga prve civilizacije su se razvile u dolinama velikih
rijeka.
Mezopotamija
U dolini rijeka Eufrata i Tigrisa (današnji Irak) između 3000 i 2000 AC izgradio se prvi
grad država Ur, Uruk ili Babilon. U toj zemlji koju su Grci zvali Mezopotamija (između
dvaju rijeka) ljudi su navodnjavali usjeve u do tada neviđenim razmjerima. Mreža kanala
za navodnjavanje dobavljala je vodu iz rijeke do udaljenih njiva. Istovremeno akvadukti su
transportirali pitku vodu duboko u pustinju. Da bi spriječili isparavanje vode u
akvaduktima djelomično su ih pokrivali ili su ih ukapali. Unutar teritorije grada voda je
transportirana cilindričnim cijevima načinjenih od pečene gline.
Kina
Nekako u isto vrijeme na drugom kraju svijeta Kinezi dobavljaju vodu do svojih sela
kroz cjevovode načinjene od bambusa i upotrebljavaju drvene ventile da bi kontrolirali tok
vode. Bambus obložen s voskom korišten je za transport prirodnog plina dok su velike
cijevi za transport vode rađene od izdubljenih drvenih oblica.
Indija
Početkom 2500 BC sofisticirana kućna vodovodna i kanalizacijska instalacija je

karakteristična za Indijske gradove (danas Pakistan i sjeverozapadna Indija). Kuće u
Harrapa i Mohenjo-Darro su upotrebljavale kratke cijevi od pečene gline za provođenje
vode. Te cijevi su proizvodili u standardnoj veličini 30 cm duge i 10 cm u promjeru.
Odvodnja je projektirana tako da otpadne vode teku uličnim jarcima koji su pokriveni
ravnim pravokutnim kamenjem.
Egipat
U starom Egiptu 3000 BC koristilo se sustavom kanala da bi navodnjavali polja vodom

iz rijeke Nil. Voda za piće se pribavljala iz izvora, bunara ili prokuhavanjem riječnih voda.
Poznati su podaci o izgradnji vodovoda oko 3000 BC godine. U starom Egiptu kopani su
zdenci promjera 3 – 4 m i više od 200m dubine. Upotrebljavani su uređaji s vedrima i
vitlima za dizanje vode s velike dubine. U Hramu Sahuri pronađeno je približno 400
metara bakrenog cjevovoda sastavljenog od 40 cm dugih sekcija koje su napravljene
kovanjem bakrenog lima u cilindar.
2 Mehanika fluida
1. Uvod
Kreta
Na otoku Kreta između 2000 BC i 1500 BC Minojci su napravili naprednu opskrbu

vodom za palaču za Knososu (Prema legendi u toj palači je u labirintu boravilo čudovište
Minotaur pola bik, a pola čovjek). Cijevi od pečene gline su provodile vodu od obližnjih
planinskih izvora do palače. Cijevi su bile blago konične tako da je suženi kraj cijevi dobro
pristajao u prošireni kraj sljedeće cijevi.
Grčka
Grci su u razdoblju od 1600 BC do 300 BC koristili cijevi od pečene gline, kamena,

bronce i olova. U mnogo slučajeva jedan kraj je sužen dok je drugi kraj proširen tako da
suženi kraj jedne cijevi dobro pristajao u prošireni kraj druge cijevi. Premda ne postoji niti
jedan dokaz da su se cijevi proizvodile kovanjem, grčki su kovači spajali cijevi tako da su
usijane krajeve cijevi međusobno zakivali. Tako napravljeni spojevi bili su izuzetno
kvalitetni jer je prema arheološkim nalazima (promatrajući statički tlak kao posljedica
visinske razlike) ustanovljeno da su takove cijevi izdržavale tlak od 20 bara. Poznat je
Slika 1.2 Arhimed iz Sirakuze

vodovodni tunel duljine 1 km za opskrbu grada Samosa 550 BC. Prva zapisana tumačenja
nekih pojava mehanike fluida potječu od grčkih filozofa starog vijeka. Arhimed iz
Sirakuze (287 BC do 212 BC) smatra se osnivačem hidrostatike. On je postavio tri
osnovna poučka o uzgonu i istisnini tijela koje pluta na površini vode ili je uronjeno u
vodu, te teoriju stabilnosti sfernog segmenta koji pluta. Ktesibije iz Aleksandrije (krajem
III stoljeća BC) izumio je vodeni sat, hidrauličke orgulje, zračnu pušku i vatrogasnu
dvostapnu crpku. Heron iz Aleksandrije (između 250 BC i 150 BC) ostavio je zapise o
pneumatici, razradio teoriju sifona, prvi opisao mlazni pogon pomoću vodene pare i
prikazao postupak kojim se može proračunati količina vode koja protječe kroz cijev. Filon
iz Bizanta (II st. BC) bavio se pneumatikom i primjenom sifona za održavanje konstantne
razine tekućine u tlačnim komorama.
Mehanika fluida 3
1. Uvod
Rim
Rimljani zaslužuju posebni osvrt kada je u pitanju komunalna hidrotehnika. Znanje o

mehanici fluida Rimljani su preuzeli od Grka, ali nisu doprinijeli daljem razvoju te
znanosti. Rimljani su doduše izgradili velike vodovodne
sustave i kanalizaciju u gradovima, te poboljšali oblik
brodskog trupa, ali to su sve bile samo primjene grčkih
spoznaja i teorija. Neka od njihovih postignuća u
području vodoopskrbe ostala su nedostižna i do
modernih vremena (Poznat je akvadukt preko rijeka Gard
u Francuskoj visine 48.77 m). U periodu Rimskog
carstva od 400 BC do 150 AD napravljeno je preko 200
kamenih akvadukata koji su transportirali vodu do
Slika 1.3 Rimski akvadukt najčešćih potrošača: garnizona, javnih kupališta,
gradskih fontana i do nekih privatnih kuća. Fontane su također služile za zaštitu od
hidrauličkog udara u slučaju naglih promjena režima strujanja. Prema zapisima iz Rimskih
vremena vodoopskrba je predviđena na 1 m3 po glavi stanovnika što je i za današnje prilike
impozantna brojka (pri projektiranju predviđa se potrošnja od 150 - 250 litara po glavi
stanovnika). Za Rimljane vojska, vodoopskrba i cestogradnja su bile od presudne važnosti
za opstanak carstva. Upravljanje vodoopskrbom prepušteno je povjereniku kome su
pomagali tehnički konzultanti i administrativno osoblje.
Mnogobrojni robovi radili su na zidarskim poslovima,
popravcima te na poslovima inspekcije kvalitete opskrbe.
Rimljani su bili jako ponosni na svoje vodoopskrbne
objekte. Zbog toga ne začuđuju riječi čuvenog rimskog
povjerenika za vodu Frontinusa: "Usporedba takovih
nenadomjestivih struktura koje nose tako puno vode s
ispraznim piramidama ili nepotrebnim, premda čuvenim, Slika 1.4 Marko Vitruvije Polion
Crtež Leonardo daVinci
grčkim djelima…." Za izradu cijevi upotrijebljen je čitav niz
materijala: olovo, drvo s čeličnim obručima, pečena glina, bronca, a u vilama čak i srebro.
Jedini važniji pisani radovi s područja mehanike fluida iz rimskog vremena potječu od
Marka Vitruvija Poliona (I st. BC) (Error! Reference source not found.), koji je
kompilirao tadašnja grčka znanja o hidraulici, i Seksta Julija Frontinusa (40 - 103 AD),
koji je opisao metode raspodjele vode. Olovne cijevi su proizvođene oblaganjem olovnim
4 Mehanika fluida
1. Uvod
ravnim trkama kanale okruglog, pravokutnog ili čak trokutastog poprečnog presjeka.
Uzdužni šavovi su zatim bili zalemljeni.
Rimljani su do savršenstva razvili mješavinu cementa potrebnu za prevlačene

unutrašnjosti cjevovoda. Iz njihova vremena poznata je i tehnika popravka cjevovoda
pomoću drvene piljevine koju su bacali u vodu da bi začepili puknuće i spriječili curenje.
Za kontrolu toka i kasnije inspekcije, cijevi su žigosane. Rimski propisi su bili jasni:"samo
žigosane cijevi smiju biti ugrađene". Na
primjer, sekcija olovne cijevi je žigosana
tekstom "therma triani" pa tek onda
ugrađena. U nas je izgrađen krajem III i
početkom IV stoljeća rimski vodovod za
opskrbu Dioklecijanove palače u
današnjem Splitu. Akvadukti i tuneli
rimskog vodovoda i danas se
upotrebljavaju za opskrbu Splita vodom Slika 1.5 Splitski (Salona) akvadukt
(Error! Reference source not found.).
Srednji vijek
Nakon propasti Rimskog Carstva u

kršćanskoj Evropi znanost je skoro
tisuću godina stagnirala, ili čak i
nazadovala. Gričke su spoznaje o
mehanici fluida zaboravljene, a velike su
rimske hidrogradnje zapuštene ili
uništene. U arapskom je svijetu
nastavljen razvoj hidrauličkih strojeva i
naprava; usavršeno je vodeničko kolo i
vjetrenjača, izumljeni su neki novi
hidraulički automati. poboljšani su
vodovodni uređaji itd. Neke od tih Slika 1.6 Onofrijeva česma
pronalazaka Mauri su donijeli u Španjolsku, a neke su, kao npr. usavršeno vodeničko kolo
križari prenijeli u Evropu. U srednjem vijeku nastaje zastoj u izgradnji vodoopskrbe.
Gradovi su vraćeni na opskrbu vodom iz izvora, bunara ili rijeka. Odvodnja nije postojala,
već su se otpadne vode ispuštale direktno na ulicu. Zabilježeni su neki izolirani slučajevi
Mehanika fluida 5
1. Uvod
opskrbe vodom nekih samostana iz dobro održavanih metalnih i keramičkih cjevovodnih

mreža. Osim toga ponegdje su postojali cjevovodi iz šupljeg drva koji su bili brtvljeni
smjesom masti i tucane cigle. Početci izgradnje vodovoda u evropskim gradovima
zabilježeni su krajem XII i početkom XIII stoljeća. U našim krajevima značajna je
izgradnja vodovoda u Dubrovniku. Vodovod od izvora Šumet do grada duljine oko 10 km
izgrađen je 1436 godine. Nakon vodovoda izgrađena je velika Onofrijeva česma na kraju
cjevovoda u središtu grada Dubrovnika.
Renesansa
Interesantan podatak je da je nakon izuma tiskarskog stroja u petnaestom stoljeću jedna

od prvih knjiga koja je na njemu štampana Frontinusova knjiga "Rimska rasprava o
vodoopskrbi". Tijekom obnove nekoliko akvadukata je popravljeno i ponovo stavljeno u
funkciju. Istovremeno tehnika je dostigla točku razvoja
kada je bila moguća proizvodnja cijevi od lijevanog željeza.
Renesansa je oslobodila umjetnost i znanost od skolastičkih
stega, pa se i mehanika fluida ponovno počinje razvijati. Na
osnovi promatranja prirode i fizikalnih pokusa Leonardo da
Vinci (1452—1519) (Error! Reference source not
found.) opisuje u svojim radovima mnoge pojave
hidrostatike, hidrodinamike i mehanike leta. Prvi je
postavio princip zakona kontinuiteta, a prilično točno je
rastumačio relativno gibanje, prirodu valova na površini
Slika 1.7 Leonardo da Vinci vode, putanju slobodnog mlaza kapljevine, raspodjelu
brzina u vrtložnom strujanju, protjecanje vode u otvorenim kanalima, stvaranje virova u
području odjeljivanja strujnica itd. Otkrio je strujni oblik tijela i izradio nacrte različitih
hidrauličkih strojeva, medu njima i centrifugalne pumpe, a kao veliki zagovornik
eksperimentalnih metoda istraživanja predložio je postupke i mjerne instrumente za
istraživanja u mehanici fluida.
Od renesanse do polovice XVII st. gotovo svi radovi o mehanici fluida zasnivali su se
na pokusima i neposrednom promatranju pojava. Galileo Galilei (1564—1642) bavio se
hidrostatikom, te je naslutio da i kapljevine imaju vlačnu čvrstoću, a proučavajući slobodni
pad tijela zaključio je da otpor zraka gibanju tijela raste s brzinom tijela i gustoćom medija.
Evangelista Torricelli (1608—1647), pronalazač barometra, postavio je zakon istjecanja
vodenog mlaza iz posude, a Domenico Guglielmini (1655—1710), koji se smatra
6 Mehanika fluida
1. Uvod
osnivačem talijanske hidraulike, napisao je dvije knjige o strujanju vode u rijekama i

otvorenim kanalima, uključujući i prijenos sedimenta.
U Nizozemskoj je matematičar i fizičar Simon
Stevin (1548—1620) prvi odredio tlak kojim
kapljevina djeluje na čvrstu ravnu podlogu i
protumačio tzv. hidrostatski paradoks da tlak
kapljevine na dno posude ne ovisi o obliku posude
nego jedino o visini kapljevine u posudi. Na temelju
eksperimenata u Francuskoj je Edme Mariotte
(1620—1684) objavio radove o elastičnosti zraka i
gibanju fluida, obrađujući na potpuno nov način
svojstva fluida i sile kojima fluid u gibanju djeluje na
Slika 1.8 Galileo Galilei (1564—1642)
čvrste stjenke cijevi.
Mehanika fluida ipak se nije mogla dalje razvijati samo na osnovi eksperimenata i
zapažanja, definirajući osnovne pojmove opisno i bez jasne međusobne veze. Za
kvantitativni i kvalitativni opis pojava i njihove međuovisnosti bile su potrebne nove
matematičke spoznaje bolje poznavanje osnovnih zakona fizike; taj je napredak ostvaren
tokom XVII st. Rene Descartes (1596—1650)
postavio je osnove analitičke geometrije, J. Wallis
(1616—1703) i G. W. Leibniz (1646—1716)
razvili su infinitezimalni račun, a Blaise Pascal
(1623—1662), osim znatnog doprinosa razvoju
matematike, dokazao je da u mirnom fluidu tlak
djeluje jednako u svim pravcima (Pascalov
princip). Neovisno o Leibnizu, Isaac Newton
(1642—1727) došao je do osnovnih pravila
Slika 1.9 Rene Descartes (1596—1650) infinitezimalnog i integralnog računa, i primijenio
ih za matematički opis hidrodinamičkih pojava. Newton je uveo pojam fluida kao
kontinuuma, pojam viskoznosti fluida, analizirao gibanje fluida pomoću principa količine
gibanja, ispitao otpor fluida djelovanju inercijskih, viskoznih i gravitacijskih sila, otkrio
kontrakciju slobodnog mlaza kapljevine i dokazao da se brzina vala na površini vode
mijenja s drugim korijenom duljine vala. Švicarac Johann Bernoulli (1667—1748)
definirao je pojam unutrašnjeg tlaka u mehanici fluida.
Mehanika fluida 7
1. Uvod
Potkraj XVII st. matematika se već toliko razvila

da je mogla poslužiti za opis osnovnih zakona
gibanja fluida, što je bio preduvjet da se u XVIII st.
postave temelji moderne hidrodinamike. Naziv
„hidrodinamika“ stvorio je Švicarac Daniel
Bernoulli (1700—1782) u svom djelu
Hydrodynamica, sive de viribus et motibus
fluidorum commentarii (1738), ali se osnivačem
moderne hidrodinamike smatra Leonhard Euler
(1707—1783). On je napisao više originalnih radova
o mehanici fluida i primjeni matematičke analize, te Slika 1.10 Isaac Newton (1642—1727)
je prvi protumačio djelovanje tlaka u fluidu koji se giba, formulirao osnovne jednadžbe
gibanja fluida, uveo pojam kavitacije i razjasnio princip rada centrifugalnih strojeva i
reakcijske turbine. Vrlo važne doprinose matematičkom opisu gibanja fluida dali su i
Eulerovi suvremenici Jean Le Rond d'Alembert (1717—1783), Joseph Louis Lagrange
(1736—1813) i Franz Joseph von Gerstner
(1756—1832). Tada postavljene teorije i
razvijeni postupci matematičke analize gibanja
fluida i danas su osnove hidrodinamike.
Međutim, u to su vrijeme inženjeri znali vrlo
malo matematike da bi razumjeli te teorije, pa ih
nisu ni prihvatili, nego su nastavili rješavati
praktične probleme, uglavnom pomoću pokusa i
opažanja. Tako su se hidraulika i hidrodinamika
kroz gotovo dva sljedeća stoljeća razvijale
neovisno jedna o drugoj; hidraulika je postajala
sve korisnije inženjersko umijeće, a
hidrodinamika sve elegantnija matematička
Slika 1.11 Leonhard Euler (1707—1783)
disciplina.
Tokom XVIII i XIX st. učinjen je golem napredak u eksperimentalnoj hidromehanici.

H. Pitot (1695—1771) izumio je instrument za mjerenje brzine strujanja fluida (Pitotova
cijev); P. L. G. Du Buat (1734—1809) uveo je pojam virtualne mase tijela koje se giba u
kapljevini, proučavao je otpor tijela u vodi, izumio je piezometar za mjerenje tlaka u
8 Mehanika fluida
1. Uvod
kapljevini; R. Woltman (1757— 1837) izumio je hidrometrijsko kolo za točno mjerenje

brzine toka vode; G. B. Venturi (1746—1822) bavio se otporom strujanja vode u cijevima,
izumio je instrument za mjerenje protoka (Venturijeva
cijev). U to doba. razvijena je tehnika ispitivanja modela
u smanjenom mjerilu i pod kontroliranim uvjetima. W.
Froude (1810—1879) izgradio je (1872) prvi moderni
bazen za ispitivanja brodskih modela, L. J. Fargue
(1827—1910) proveo je prva ispitivanja (1875) na
modelu rijeke i time postavio temelje modernog
hidrauličkog laboratorija, a H. F. Phillips (1845—1912)
konstruirao je prvi aerotunel (1884). usavršena mjerna
tehnika i brojni točniji mjerni podaci omogućili su
ispravke i poboljšanja postojećih formula za praktično
Slika 1.11 W. Froude(1810—1879)
rješavanje inženjerskih problema. J. A. Eytelwein
(1764—1848), G. Bidone (1781—1839), J. B. Belanger (1789—1874), G. G. de Coriolis
(1792—1843), A. J. C. B. de Saint-Venant (1797—1886), A. J. E. J. Dupuit (1804—1866),
J. A. C. Bresse (1822—1883), E. J. Boudin (1820—1893), P. F. D. du Boys (1847—1924),
H. E. Bazin (1829—1917) i R. Manning (1816—1897) dali su na osnovi mjerenja i pokusa
ispravljene i nove empirijske formule za strujanje vode u otvorenim kanalima i rijekama.
Nove matematičke izraze za strujanje kapljevine u
cijevima dali su R. de Prony (1755—1839), G. H. L.
Hagen (1797— 1884), J. L. Poiseuille (1799—1869) i
H. P. G. Darcy (1803—1858). U radovima o otporu
tijela koje se giba u kapljevini C. A. de Coulomb
(1736—1806),. M. Beaufoy (1764—1814), J. C.
Russell (4808—1882) i W. Froude objavili su podatke
o ovisnosti otpora o obliku tijela, te pokazali da otpor
zbog stvaranja valova ovisi o sili gravitacije, a otpor
trenja o viskoznosti kapljevine. U drugoj polovici XIX
st. počela su i aerodinamička istraživanja u vezi s
Slika 1.12 O. Reynolds (1842—1912)
prvim, letjelicama - jedrilicama. O. Lilienthal (1848—
1896) bavio se aerodinamikom i gradnjom jedrilica, a F. W. Lanchester (1868—1946)
postavio je na osnovi pokusa kvantitativne izraze za uzgon na aeroprofilima. U XIX st.
teorijska hidrodinamika također je mnogo napredovala. L. M. H. Navier (1785—1836)
Mehanika fluida 9
1. Uvod
modificirao je Eulerove jednadžbe gibanja fluida, uzimajući u obzir i djelovanje

molekularnih sila. Taj su rad nastavili A. L. de Cauchy (1789—1857) i S. D. Poisson
(1781—1840), da bi konačno G. G. Stokes (1819—1903) uveo u Navierove jednadžbe
dinamiku viskoznost i tako dobio današnje Navier-Stokesove jednadžbe za gibanje
viskoznog fluida. Dokazano je da otpor trenja viskoznog fluida ovisi o režimu strujanja. O.
Reynolds (1842—1912) uveo je parametre za viskozno strujanje i jednadžbu turbulentnog
strujanja. H. L. F. von Helmholtz (1821— 1894), W. Thomson (Kelvin of Largs 1824—
1907), J. W. Strutt (Lord Rayleigh, 1842—1919), J. Boussinesq (1842— 1929) i drugi
objavili su radove s novim analitičkim izrazima za različite režime i tipove strujanja
fluida, za kavitaciju, za valove na ograničenoj i neograničenoj dubini i širini vode, za
dinamičku sličnost strujanja itd.
Na prijelazu u XX st. postalo je očito da treba ukloniti jaz između teorijske

hidrodinamike i inženjerske hidraulike ako se želi dalji napredak znanosti o fluidima. To je
značilo da se teorija mora povezati s fizikalnim
činjenicama koje su utvrđene eksperimentima i
neposrednim mjerenjima. Tako je počelo ujedinjavanje
analitičkih i eksperimentalnih istraživanja, pa je nastala
znanstvena disciplina nazvana mehanikom fluida.
Osnivačem današnje mehanike fluida smatra se L.
Prandtl (1875—1953), poznat po teoriji graničnog sloja.
Od početka XX st. pa do danas mehanika fluida postigla
je golem napredak. Nove su spoznaje o fluidima
omogućile brzi razvoj znanstvenih i tehničkih disciplina
u kojima je fluid jedan od utjecajnih faktora.
Slika 1.13 L. Prandtl (1875—1953)
10 Mehanika fluida
2. Fizikalne osnove
2. FIZIKALNE OSNOVE
Mehanika fluida je dio fizike koji se bavi gibanjem fluida i silama koje djeluju na fluid.
Mehanika fluida se dijeli na statiku fluida koja proučava ravnotežu fluida u mirovanju,
kinematiku fluida koja se bavi zakonima gibanja fluida, i dinamiku fluida koja se bavi
silama koje djeluju na fluid i gibanjima koje nastaju djelovanjem tih sila te interakcijama
između čvrstih tijela i fluida.
U prošlosti su se razvijale tri grane fizike: Hidrodinamika, Aerodinamika i Hidraulika
koje su u današnje vrijeme sve objedinjene pod zajedničkim nazivom Mehanika fluida
2.1. Fluid ili tekućina
Definicija fluida: Fluid je tvar koja se neprekidno deformira (tj. struji) pod djelovanjem
ma kako malog smičnog naprezanja. Ova neprekidna deformacija naziva se strujanje.
Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema smičnih naprezanja.
Fluid dijelimo: Fluide dijelimo s obzirom na veličinu deformacije kao posljedicu
tlačnog naprezanja na kapljevine i plinove.
Krutina Kapljevina Plin

Zadržava oblik Slobodna površina Oblik posude
Zadržava volumen Zadržava volumen Volumen posude
Slika 2.1 Krutina, kapljevina i plin
Ispravni hrvatski naziv za fluid je tekućina. Radi kolokvijalne upotrebe te riječi kao
sinonima za kapljevinu uveo se naziv fluid da ne bi bilo zabune.
Mehanika fluida 11
2. Fizikalne osnove
2.2. Osnovni koncepti
Koncept je dio iskustva koji možemo organizirati u ideju. Osnovni koncepti kojima se
bavimo u mehanici fluida su:
1. Koncept mase
2. Koncept količine gibanja
3. Koncept energije
4. Koncept kontinuuma
5. Koncept konzervacije
2.3. Koncept kontinuuma
Gledajući u mikroskopskom svijetu materija se sastoji od atoma i molekula, a ovi se

sastoje od još sitnijih čestica. Gledajući iz makrosvijeta diskretna strukture se ne može
matematički opisati jer i vrlo mali volumen sadrži jako veliki broj molekula (V =
10-3mm3 → Nplin=1015 , Nkaplj=1018) . Zbog toga se uvodi hipoteza kontinuuma po kojem
fluid kontinuirano popunjava prostor, a sva fizikalna svojstva će biti definirana u svakoj
točci prostora. Na taj način se fizikalna svojstva materije opisuju pomoću neprekidnih
funkcija, što omogućuje primjenu diferencijalnog i integralnog računa u mehanici fluida.
Definicija: Kontinuum je matematički model materije prema kojem ona zadržava svoja
fizikalna svojstva pri smanjivanju volumena u točku. Čestica kontinuuma (materijalna
točka) ima infinitezimalni volumen dV, a svaka čestica zauzima samo jednu točku prostora,
a u jednoj točki prostora se može nalaziti samo jedna čestica kontinuuma. Hipoteza
kontinuuma omogućuje primjenu integralnog i diferencijalnog računa u mehanici fluida.
Primjer: Gustoća čestice fluida se izražava derivacijom
Dm dm kg
r = lim , r= =, [ ρ ] ML
= −3
; [ ρ ]SI . (2.1)
DV ® 0 DV dV m3
2.4. Koncept konzervacije
Za svaki zatvoreni sustav koji je potpuno odijeljen od okoline granicom koja je

nepropusna za bilo koje fizikalno svojstvo vrijedi:
1. Masa unutar zatvorenog sustava je konstantna
2. Količina gibanja unutar zatvorenog sustava je konstantna
3. Energija unutar zatvorenog sustava je konstantna
12 Mehanika fluida
2. Fizikalne osnove
Za sustav koji ima propusnu granicu moguće je definirati koncept konzervacije za bilo
koji proizvoljni volumen V u bilo kojem vremenskom trenutku t za bilo koje
konzervativno svojstvo φ vrijedi:
(ulazna količina φ) – (izlazna količina φ ) + (generacija φ ) = (akumulacija φ )
2.5. Sile u fluidu
Masene sile
Masene sile su raspoređene po prostoru i
djeluju na svaki element mase fluida. Sile nisu
posljedica fizičkog dodira čestica fluida nego su z dV
posljedica položaja mase u polju masene sile,
Tipične masene sile su sila teža, inercijska sila,
magnetska sila, centrifugalna sila itd.
O y
Masene sile su posljedica položaja mase u polju
 x
masene sile. f je specifična masena sila
Slika 2.2 Definicija masenih sila
odnosno sila po jediničnoj masi,

 DF
f = lim (2.2)
Dm® 0 Dm
    m
= F  MLT
= −2
;  F  N = f  LT
= −2
; f
SI     SI s 2
d
Masena sila dF na česticu fluida:
   (2.3)
dF 
fdm  fdV

Sila F na ukupni volumen V
d d
F = ò r f dV (2.4)
V
 
Primjeri: sila gravitacije: f = -gk
 
inercijske sile: f = -a
U ovom kolegiju razmatrati će se samo masena sila težine.
Mehanika fluida 13
2. Fizikalne osnove
Površinske sile
Površinske sile su sile dodira između

z
čestica fluida ili između čestica fluida i
stjenke. Definirane su specifičnom V
površinskom silom ili vektorom S

naprezanja s ,
  O y
= [σ ] ML
= T ; [σ ]SI Pa .
-1 -2
x
Slika 2.3 Sila dodira između dvije čestice fluida
d
Sila dF na elementarnu površinu dS
d d
dF =sdS (2.5)

Sila F na ukupnu površinu S
d d
F = ò sdS (2.6)
S
Za površinske sile vrijedi III Newtonow zakon (princip akcije i reakcije), tj.
   
s (n ) = -s (-n ) (2.7)
(čitaj vektor naprezanja na površini

orijentiranoj jediničnim vektorom normale
 z
n jednak je po veličini i suprotan po
smjeru vektoru naprezanja na površini
S

orijentiranoj normalom -n ).
Površinska specifična sila (vektor
O y
naprezanja) dijeli se na normalno
x
naprezanje (tlak) i tangencijalno
Slika 2.4 Tangencijalno i normalno naprezanje
naprezanje ( viskozno naprezanje)
  
s = - pn + s t (2.8)
p = tlak = normalno naprezanje

s t = viskozno naprezanje = tangencijalno n. (neki autori označavaju s τ)
14 Mehanika fluida
2. Fizikalne osnove
2.6. Viskoznost fluida

v
F
Viskoznost fluida je mjera otpora tečenju fluida.
A
Newtonov zakon viskoznosti h
µ
Slika 2.5 Newtonov eksperiment

Eksperimentalnim istraživanjem
vA
F =µ (2.9)
h
y
Generalizirani Newtonov zakon viskoznosti dy
raspisuje zakon viskoznosti za dva sloja fluida koji
dvx
su međusobno udaljeni dx i imaju razliku brzina dv.
x
Slika 2.6 slika strujanja dvaju slojeva fluida
F dv
σ= = µ x (2.10)
A dy
U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su linearno razmjerna brzini deformacije

fluida. Koeficijent razmjernosti se naziva (dinamička) viskoznost fluida µ , [ µ ] = ML-1T -1 ;
[ µ ]=
SI
Pa ⋅ s . Viskoznost je fizikalno svojstvo fluida, i zavisi od termodinamičkog stanja
fluida. Kod plinova s porastom temperature raste i viskoznost, a kod kapljevina opada.
Viskoznost pokazuje otpor fluida tečenju.
m m2
Kinematička viskoznost
= υ = , [υ ] L2T -1 =
; [υ ]SI .
ρ s
Δx
v+Δv
∆x ∆ydϕ
∆v = ∆x =∆ydϕ ∆v = =∆y ⋅ ω
∆t ∆t
dφ Δy
∆v ∆y ⋅ ω
σ= µ = µ = µ ⋅ω
∆y ∆y
v
Slika 2.7 Brzina kutne deformacije
Mehanika fluida 15
2. Fizikalne osnove
Smično ili tangencijalno naprezanje proporcionalno je gradijentu brzine odnosno brzini

kutne deformacije (u Hookovom zakonu smično naprezanje proporcionalna je
deformaciji).
∂v
Fluidi koji poštuju zakonitost σ = µ nazivaju se Newtonovski fluidi. Većina fluida u
∂y
strojarskoj primjeni spada u grupu Newtonovskih fluida. Grana nauke koja promatra odnos
naprezanja, deformacije i brzine naziva se reologija.
5 1
1. Newtonovski fluid
3
2. ne Newtonowski fluid
3. elastična tijela 2
4. idealni fluid
5. viskoelastični fluid (Bingham)
Slika 2.5 Reološki dijagram
16 Mehanika fluida
3. Dimenzijska analiza i teorija sličnosti
3. DIMENZIJSKA ANALIZA I TEORIJA SLIČNOSTI

Dimenzijska analiza i teorija sličnosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraživanju složenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostal im područjima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraživanje neke
pojave, a olakšavaju se prikaz i tumačenje rezultata mjerenja. Teorija sličnosti daje podlogu za
primjenu modelskih istraživanja i primjenu analogija u fizici.
3.1. Osnovna jednadžba metrologije
Sadržaj fizikalne veličine Q izražava se produktom mjernog broja Q i mjerne jedinice [Q ] .
Q = Q [Q ] (3.1)
Npr. ubrzanje a = 4m / s 2
3.2. Skup osnovnih i izvedenih fizikalnih jedinica
Dimenzija [Q ] odnosno jedinica [Q ]SI svake fizikalne veličine Q u mehanici fluida se može
prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku

[Q ] = M a LbT cQ d éQù
ëê ûú SI = kg m s K
a b c d
gdje su osnovne fizikalne veličine (čije su dimenzije osnovne) u mehanici fluida, a eksponenti a,
b, c i d tipični za fizikalnu kategoriju Q.
Tablica 3.1 Osnovne dimenzije u mehanici fluida

Veličina Oznaka Dimenzija Jedinica u SI sustavu
duljina L L m
vrijeme t T s
masa m M kg
temperatura T Θ K
Nisu uvijek potrebne sve četiri osnovne dimenzije. Tako se dimenzije svih fizikalnih veličina u
kinematici fluida mogu opisati s dvije dimenzije: duljine i vremena. U dinamici nestlačivog
strujanja fluida gdje temperatura fluida ne igra ulogu dovoljne su tri dimenzije: duljine, vremena
i mase, a tek u dinamici stlačivog strujanja taj skup se proširuje dimenzijom temperature.
Tablica 3.2 Oznake, dimenzije i jedinice nekih izvedenih fizikalnih veličina u mehanici fluida
Mehanika fluida 17
Jedinica u SI
Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija
sustavu
brzina, brzina zvuka v, c LT-1 m/s
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
težinski protok G MLT-3 N/s
volumenski modul elastičnosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
plinska konstanta R L2T-2Θ-1 J/kgK
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifična unutrašnja energija u L2T-2 J/kg
rad sile, energija W, E ML2T-2 J
gustoća fluida ρ ML-3 kg/m3
kinematička viskoznost ν L2T-1 m2/s
dinamička viskoznost µ ML-1T-1 Pas
Kutna brzina ω T-1 rad/s
naprezanje τ, si , sij ML-1T-2 N/m2
kut α - rad
površinska napetost σ MT-2 N/m
18 Mehanika fluida
3.3. Dimenziono nezavisan skup
Treba naglasiti da je izbor skupa osnovnih fizikalnih veličina u principu proizvoljan, te se može
koristiti bilo koji skup od četiri dimenziono nezavisne fizikalne veličine. Premda je sada
uobičajen izbor osnovnih fizikalnih veličina: masa, duljina, vrijeme i temperatura, prije pola
stoljeća uobičajen izbor bio je: sila, duljina, vrijeme i temperatura. Dakle izbor fizikalnih
veličina je potpuno proizvoljan samo je bitno da je skup dimenziono nezavisan.
Dimenziona nezavisnost osnovnog skupa fizikalnih veličina podrazumijeva da se dimenzija niti
jedne od fizikalnih veličina izabranog skupa ne može prikazati dimenzijama preostalih fizikalnih
veličina u tom skupu, što je sadržano u teoremu o dimenziono nezavisnom skupu koji glasi:
Ako samo trivijalno rješenje a1=a2= ...=an=0, čini produkt potencija Q1a1 × Q2a2 × Qnan
bezdimenzijskim, onda je skup n fizikalnih veličina Q1 , Q2 ,....Qn dimenziono nezavisan. Ako je

n>k, gdje je k broj osnovnih dimenzija (mjernih jedinica) u skupu, tada skup n fizikalnih veličina
ne može biti dimenziono nezavisan.
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenziono zavisne veličine, jer su vezane drugim Newtonovim
zakonom.
2. Skup od n=3 veličine: brzina, ubrzanje i kutna brzina čije su dimenzije opisane s dvije
osnovne dimenzije duljine i vremena (k=2), zbog n>k ne mogu biti dimenziono nezavisne.
3. Ispitati dimenzionu nezavisnost skupa veličina ρ, v, L
Prema teoremu o dimenziono nezavisnom skupu traži se rješenje za eksponente a, b, c, koji čine
produkt potencija veličina bezdimenzim, tj.
[ ρ ] [v ] [ L ] = M 0 L0T 0
a b c
Ako se dimenzije ρ, v, L izraze pomoću M, L, T, gornja jednadžba prelazi u oblik:

é ML-3 ù a é LT -1 ù b [ L ]c = M 0 L0T 0
êë úû êë úû
Izjednačavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadžbe, slijedi
sustav linearnih algebarskih jednadžbi
M: a =0
L: -3a +b +c =0
T: -b =0
kojeg je rješenje trivijalno (a=b=c=0), što znači da je skup veličina ρ, v, L dimenzionalno

nezavisan.
Mehanika fluida 19
3.4. Backinghamov teorem (Pi-teorem)
Ključno značenje u dimenzijskoj analizi ima Backinghamov teorem koji se često naziva Pi-
teorem, a koji glasi:
Svaki fizikalni zakon između n fizikalnih veličina Q1 , Q2 ,....Qn , izražen funkcijom G(
Q1 , Q2 ,....Qn )=0, neovisnom o promjeni mjerila (veličinska jednadžba), može se izraziti kao
funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku Γ( Π1 , Π2 , . . . Πn- k ) = 0 , gdje je k broj osnovnih

veličina čijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije čitavog skupa n fizikalnih veličina.
1
Ilustracija: Promjena puta pri pravocrtnom gibanju konstantnim ubrzanjem s = v0t + at 2 je
2
fizikalni zakon između n=4 fizikalne veličine u čijim se dimenzijama pojavljuje samo put i
vrijeme (k=2), pa se zakon može prikazati pomoću dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem
s 1 at 1 s at
gornje jednadžbe s v0t dobije se = 1+ ili Π1 = 1 + Π 2 , gdje su Π1 = i Π2 = .
v0t 2 v0 2 v0t v0
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, čime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakšava analiza rezultata. Pi-teorem se općenito realizira kroz sljedeće korake:
1) Pretpostavlja se skup n fizikalnih veličina za koji se smatra da upravlja fizikalnom

pojavom, te se sastavi tablica s njihovim simbolima i dimenzijama ili mjernim jedinicama, iz
koje se odredi broj k, dimenziono nezavisnih veličina.
2) Iz skupa od n fizikalnih veličina izabere se k dimenziono nezavisnih veličina i dokaže
dimenzionu nezavisnost izabranog skupa prema danom teoremu.
3) Od svake fizikalne veličine izvan skupa dimenziono nezavisnih veličina formira se
bezdimenzijski Π parametar na način da se njena dimenzija prikaže dimenzijama fizikalnih
veličina iz dimenziono nezavisnog skupa, u obliku
Π k +i = Qk +i × Q1a1 × Q2a2 × ... × Qkak , i=1, n-k
Na taj način skup od n fizikalnih veličina zamijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih Π

parametara.
20 Mehanika fluida
3.5. Posebni slučajevi (pravila) Pi teorema:
1. ako je n-k ≤ 0, što znači da se ne može formirati niti jedan Π parametar, ukazuje da je
skup od n utjecajnih veličina nepotpun;
Ako npr. proučavamo drugi Newtonov zakon te odaberemo dvije veličine: masu i silu,
jasno nam je da smo zaboravili akceleraciju. Prema prethodnom pravilu n = 2, k = 3, n-k
= -1, što očito ukazuje na to da smo zaboravili barem jednu dodatnu varijablu.
2. ako je n-k=1, moguće je sačiniti samo jedan Π parametar, a problem se svodi na Γ(Π)=0
ili Π=konst, što znači da je problem principijelno moguće riješiti samo jednim
mjerenjem.
Ako npr. promatramo period njihala te odaberemo za skup fizikalnih veličina: vrijeme
njihaja t, duljina njihala l i gravitaciju g, izvodi se jedan bezdimenzijski Π parametar.
Γ(gt2/l)=0 ili gt2/l =konst, Problem je principijelno moguće riješiti samo jednim
mjerenjem i odrediti konstantu, u ovom slučaju gt2/l= 39.438 .
3. Sličnost dvaju pojava podrazumijeva da je funkcija među bezdimenzijskim Π
parametrima, identičnog oblika za beskonačnu obitelj geometrijski, kinematički i
dinamički sličnih pojava. Iz rezultata dobivenih na jednoj pojavi mogu odrediti rezultati
na drugoj pojavi jednostavnim množenjem rezultata prve pojave s konstantnim
koeficijentom (koeficijentom sličnosti). Posebno, ona je jedna i ista funkcija za modelsku
i prototipnu pojavu.
4. Bezdimenzijska veličina (npr. kut u radijanima) već je sama po sebi Π parametar i ne
može biti uključena u skup dimenziono nezavisnih fizikalnih veličina.
5. Postoji više mogućnosti izbora skupa dimenziono nezavisnih veličina, a u taj skup se ne
stavljaju fizikalne veličine čiji se utjecaj želi promatrati izolirano (cilj je da se pojavljuje
u samo jednom Π parametru). Veličine koje smo izabrali u osnovni skup nalaze se u svim
Π parametrima, ostale veličine se nalaze samo u jednom Π parametru. Dakle varijable
koje želimo promatrati izolirano (zavisne) ne odabiremo u osnovni skup.
6. Svaki Π parametar se smije potencirati i množiti proizvoljnom konstantom.
Ako npr. promatramo period njihala izvodi se jedan bezdimenzijski Π parametar.
Γ(gt2/l)=0 ili gt2/l =konst, često se koristi izraz koji je u stvari korijen Π parametra
g t2 g t2
Π= odnosno = 2p .
l l
7. Ukoliko je neka od utjecajnih fizikalnih veličina ispuštena iz polaznog skupa, rezultati

mjerenja neće ležati na krivulji nego će biti rasuti po čitavom dijagramu.
Mehanika fluida 21
Primjer:
Treba istražiti zavisnost sile otpora R hidraulički glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoće ρ, koeficijenta dinamičke viskoznosti µ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Rješenje:
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom G ( R , D , r , m, v ) = 0 među n=5

fizikalnih veličina.
Prvi korak je formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih veličina u pojavi.

Veličina D v ρ R µ
Dimenzija L LT-1 ML-3 MLT-2 ML-1T-1
Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih dimenzija pojavljuju M, L, T, dakle k=3, što omogućuje
izbor skupa od tri dimenzionalno nezavisne fizikalne veličine, odnosno mogu se formirati dva Π
parametra.
Drugi korak je izbor skupa dimenziono nezavisnih veličina, za što postoji više mogućnosti. Ako
se traži zavisnost sile otpora R, ona se neće uključiti u taj skup, a obzirom da je ona posljedica
viskoznosti čiji se utjecaj želi posebno analizirati, koeficijent dinamičke viskoznosti također neće
ući u taj skup, te ostaje skup ρ, v, D čija je dimenziona nezavisnost već dokazana u prethodnom
primjeru (gdje je uzeto L umjesto D)
U trećem koraku formiraju se bezdimenzijski Π parametri, jedan od sile F, a drugi od

koeficijenta dinamičke viskoznosti µ u obliku
Π1 = R r a vb D c
ili pomoću dimenzija

a b
M 0 L0T 0 = MLT -2 éê ML-3 ùú éê LT -1 ùú [ L ]
c
ë û ë û
Nakon izjednačavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadžbe
slijedi sustav tri linearne algebarske jednadžbe
M: 0= 1 +a
L: 0= 1 -3a +b +c
T: 0= -2 -b
22 Mehanika fluida
kojeg je rješenje a=-1, b=-2, c=-2, što uvršteno u definicijsku jednadžbu za parametar
Π1 = R r a vb D c daje
R
Π1 =
rv 2 D 2
Pozivajući se na pravo množenja Π parametara proizvoljnom konstantom parametar Π1 se može

preurediti u oblik koeficijenta sile (koeficijenta otpora)
R
CD =
1 D 2p
r v2
2 4
gdje je (1 2)rv 2 dinamički tlak, a D 2p 4 površina presjeka kugle suprostavljenog strujanju fluida.
Analogno se definira drugi Π parametar u obliku

Π 2 = m r a vb D c
iz kojeg slijedi sustav tri linearne algebarske jednadžbe:

M: 0= 1 +a
L: 0= 1 -3a +b +c
T: 0= -1 -b
Rješenje kojega je a=-1, b=-1, c=-1, što uvršteno u definicijsku jednadžbu Π 2 = m r a vb D c daje
m
Π2 =
rvD
koji označuje recipročnu vrijednost Reynoldsova broja

1 rvD
Re = =
Π2 m
Prema tome, funkcija G među pet fizikalnih veličina, prevodi se u funkciju među dva Π
parametra oblika
1 D 2p æ rvD ö÷
CD = Φ ( Re) ili R= rv 2 Φ ççç ÷÷
2 4 è m ÷ø
Jednom određena bezdimenzijska funkcija Φ(Re) može poslužiti za određivanje sile otpora R pri
gibanju kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se
raspolagalo samo jednim mjerenjem CD1=Φ(Re1), ono bi još uvijek moglo poslužiti za
određivanje sile R u velikom broju situacija kojima je zajednička vrijednost Reynoldsova broja
Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile CD1, dakle padaju u istu točku prostora
bezdimenzijskih varijabli. Općenito za pojave koje su opisane istim fizikalnim jednadžbama i
Mehanika fluida 23
koje su karakterizirane istom točkom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kaže se da su fizikalno

slične. Tako bi se npr. iz sljedećih podataka mjerenih u vodi: r = 999,8 kg/m3, m = 1,03 ×10-3 Pas,
R
D = 300 mm, v = 0.142 m/s, R = 0,3 N, mogao izračunati koeficijent otpora CD =
1 D 2p
r v2
2 4
rvD
=0.421, pri Reynoldsovom broju Re = = 4.135 ×104 . Iz tih se podataka može izračunati sila
m
na kuglu promjera D1 = 50 mm, koja se giba u ulju gustoće r1 = 820 kg/m3, viskoznosti m1 = 0.08
Rem1 1 D 2p
Pas, brzinom v1 = = 80.7 m/s pri kojoj će sila otpora biti R1 = r1 v12 1 CD = 2207 N .
r1D1 2 4
3.6. Sličnost dvaju pojava
Prilikom istraživačkog rada česta je pojava da se do saznanja dolazi putem eksperimentiranja.

Mjerenja se mogu obaviti na realnom objektu, ali i na modelu promijenjenih dimenzija (najčešće
smanjenih, premda se nekad rade i modeli povećanih dimenzija). Da bi mogli zaključiti o
događanjima u realnosti (prototipu) promatrajući pojave na modelu moramo osigurati sličnost
pojava na modelu i prototipu.
Dvije fizikalne pojave su slične ako su opisane istim fizikalnim zakonima i ako se veličine u
jednoj fizikalnoj pojavi (prototipa) mogu odrediti iz druge fizikalne pojave (modela)
jednostavnim množenjem konstantom koja se naziva koeficijent sličnosti. Naravno za svaku
fizikalnu veličinu postoji i njen koeficijent sličnosti.
Uzgon
Otpor
Slika 3.1 Prototipna i modelna pojava
24 Mehanika fluida
φ(x,y,z,t) = Cφ φ’(x’,y’,z’,t’) (3.2)
gdje je φ(x,y,z,t) fizikalno svojstvo na prototipu, φ’(x’,y’,z’,t’) isto fizikalno svojstvo ali na
modelu, a Cφ je koeficijent sličnosti za to fizikalo svojstvo.
3.7. Karakteristična vrijednost fizikalne veličine
Fizikalna veličina φ(x,y,z,t) definirana je u svim točkama prostora i u svim vremenskim

trenutcima. Kao karakterističnu vrijednost Φ fizikalne veličine možemo uzeti vrijednost fizikalne
veličine φ(x,y,z,t) u bilo kojoj proizvoljnoj točci.
Slika 3.2 Karakteristična vrijednost fizikalne veličine
Karakteristična vrijednost fizikalne veličine definira se kao vrijednost fizikalne veličine

φ(x,y,z,t) u proizvoljno odabranoj točci M.
Preslikavanje fizikalne veličine s modela na prototip vrijedi za sve podatke φ(x,y,z,t) = Cφ
φ’(x’,y’,z’,t’) pa tako i u točci M. Odnosno možemo definirati koeficijent preslikavanja kao Cφ =
Φ /Φ’.
3.8. Normirano bezdimenzijsko polje fizikalne veličine
Polje fizikalne veličine na prototipu φ(x,y,z,t) možemo podijeliti s karakterističnom

vrijednosti Φ. Kao rezultat dijeljena dobiti ćemo normirano bezdimenzijsko polje φ(x,y,z,t) koje
će predstavljati fizikalnu veličinu φ ali kao postotni udio u odnosu na karakterističnu vrijednost
Φ. Isti tako polje fizikalne veličine na modelu φ'(x',y',z',t') možemo podijeliti s karakterističnom
vrijednosti modela Φ'. U slučaju ako su prototipne i modelne pojave slične očito je da će se
dijeljenjem dobiti normirano bezdimenzijsko polje φ(x,y,z,t) identično onom s prototipne
pojave.
φ(x,y,z,t)/Φ = φ’(x’,y’,z’,t’)/Φ’ = φ(x,y,z,t) (3.3)
Mehanika fluida 25
U dvjema sličim pojavama sva normirana bezdimenzijska polja fizikalnih veličina su

jednaka.
Slika 3.3 Bezdimenzijsko polje fizikalne veličine
3.9. Teorem sličnosti
Normirana bezdimenzijska polja svih fizikalnih veličina na prototipu i modelu su jednaka

u svim prostorno vremenskim točkama. Ovako definiranu sličnost dvaju pojava vrlo je teško za
promatrati i dokazati. Stoga se uvodi jednostavnija definicija koja je i puno praktičnija.
Dvije će pojave biti slične ako su opisane jednakim bezdimenzijskim jednadžbama te

jednakim bezdimenzijskim početnim i rubnim uvjetima.
3.10. Određivanje koeficijenata sličnosti
Fizikalni zakon definiran je funkcijom oblika G(Q1, Q2, ...,Qn )=0. Kada izrazimo
funkciju u bezdimenziskom obliku Γ(π1,π2,..πn-k) = 0 kod sličnih pojava na modelu i prototipu
adekvatni pi parametri će biti isti.
Za svaku fizikalnu veličinu postoji koeficijent kojim preslikavamo veličinu s modela na

prototip. Dakle postoji n koeficijenata sličnosti za preslikavanje svake od fizikalnih veličina s
modelne na prototipnu pojavu
Q1=CQ1Q1’ , Q2=CQ2Q2’ ....... Qn=CQnQn’ (3.4)
26 Mehanika fluida
Prema teoremu sličnosti dvije su pojave slične kada su izražene istim

bezdimenzijskim jednadžbama Γ(π1,π2,..πn-k) = 0 i kada su sve varijable na modelu i
prototipe jednake.
π1= π1’ , π2= π2’ ....... πn-k= πn-k’ ili π1/π1’ = 1, π2/π2’ = 1 ....... πn-k/ πn-k’ =1.
Dimenzija fizikalne veličine QA se poništava pomoću dimenzija fizikalnih veličina

osnovnog skupa. Svaki Pi parametar je bezdimenzijski te je oblika
π A= QA/Q1a Q2b… Qkc (3.5)
Ako se iskoristi uvjet π A= π A’ očito je da onda vrijedi
QA/Q1a Q2b… Qkc= Q'A/Q'1a Q'2b… Q'kc (3.6)
CQ QA'/( CQ1 Q1')a (CQ2 Q2')b… (CQk Qk')c= Q'A/Q'1a Q'2b… Q'kc (3.7)
Nakon sređivanja
CQ /( CQ1 )a (CQ2)b… (CQk)c= 1 (3.8)
Ovakvu jednadžbu možemo postaviti za svaki n-k Pi parametar. Dakle imamo n-k
jednadžbi u kojima su vezani koeficijenti CQ1 , CQ2....... CQn. Dakle k koeficijenata sličnosti
možemo birati proizvoljno a ostale izračunavamo iz jednadžbi π 1/π 1’ = 1, π 2/π 2’ =
1 ....... π n-k/ π n-k’ = 1
Primjer:
Prilikom konstruiranja pumpe napravljen model tri puta manjih dimenzija te na njemu
provedena ispitivanja. Razlika tlaka koji ostvaruje pumpa ovisi o protoku Q, promjeru
rotora D, gustoći vode ρ i kutnoj brzini vrtnje ω. Primjenom dimenzijske analize odredite
zavisnost tlaka od preostalih varijabli (za dimenzijski nezavisan skup pretpostavite D, ρ i
ω). Ako pretpostavite da će se model i prototip broda ispitivati s istim brojem okretaja
impelera odredite koliko puta će tlakovi i protoci biti veći na prototipu nego na modelu.
Rješenje:
Mehanika fluida 27
Veličina Simbol Dimenzija

Promjer rotora D L
Kutna brzina ω T-1
Gustoća ρ ML-3
Tlak Δp ML-1T-2
Protok Q L3T-1
Broj veličina n = 5, dimenzija k = 3, broj Pi parametara n-k = 2

Dimenzijski nezavisne veličine su D, ω i ρ.
M 0 L0T 01 = ( D ) (ω ) (ρ)
x y z
(L)
x
(T ) ( ML )
-1 y -3 z
= M 0 L0T 0
M : z=0 z=0
L : x - 3z =0 x=0
T: -y= 0 y=0
Bezdimenzijske Pi parametre računamo iz izraza
p 1 = Dp ( D ) (ω ) ( ρ ) π 2 = Q ( D ) (ω ) ( ρ )
x y z x y z
T 2 ( L ) (T 1 ) ( ML-3 )= T 1 ( L ) (T 1 ) ( ML-3 ) M 0 L0T 0

y z y z
p1 = ---
π 2 L=
3 --
1 x x
ML M 0 L0T 0
M : 1+ z = 0 z = -1 M : z=0 z=0
L : - 1 + x - 3 z =0 x = -2 L : 3 + x - 3z =0 x = -3
T : --2 y= 0 y = -2 T : --1 y =0 y = -1
Dp Q
p1 = π2 = 3 1
ρω 2 D 2 Dω
Funkcionalna zavisnost promjene tlaka o protoku izraženo je izrazom

p 1 = f (p 2 )
Dp  Q 
= f 3 
ρω D
2 2
Dω
 Q 
Dp =ρω 2 D 2 f  3 
Dω
Ukoliko je ispitivanje slično pi parametri na modelu i prototipu su isti
p 1m p=
= 1 p p 2m p2p
D pp D pm Qp Qm
= =
ρ pω p D p
2 2
ρ mωm Dm
2 2
D p ω p Dm 3ωm
3
28 Mehanika fluida
D pp
D pm
=1
ρ p ω p 2 Dp 2 Cp
=1
ρ m ωm 2 Dm 2 Cρ Cω 2CD 2
Qp CQ
=1
Qm Cω CD 3
=1
Dp3 ω p
Dm 3 ωm
Kako je zadatkom zadano CD=3, Cω=1, Cρ=1
Dakle tlakovi će na modelu biti 9 puta manji, a protoci 27 puta manji nego na prototipu.
Slika 3.4 h-Q karakteristika serije sličnih pumpi
Mehanika fluida 29
Slika 3.5 Bezdimenzijski dijagram h-Q karakteristika serije sličnih pumpi
Bezdimenzijski Π parametri u mehanici fluida se mogu svrstati u nezavisne parametre ili

kriterije sličnosti koji potječu od nezavisnih veličina u pojavi, te zavisne parametre koji
potječu od rezultata. Tako na primjer sila otpora u prethodnom primjeru zavisi od veličina
s kojima se formira Reynoldsov broj kao nezavisni parametar, a sila otpora se prikazuje
pomoću bezdimenzijskog koeficijenta sile, koji je zavisni parametar. Sljedeće tablice daju
pregled najčešćih nezavisnih i zavisnih bezdimenzijskih parametara u nestlačivom
strujanju fluida.
3.11. Nezavisni bezdimenzijski parametri (kriteriji sličnosti)
U tablici 3.4 dan je pregled najččešćih bezdimenzijskih parametara koji se upotrebljavaju u

Mehanici fluida. Može se dokazati (analizirajući Navier Stokesove jednadžbe) da ti
bezdimenzijski brojevi predstavljaju kriterije sličnosti dvaju strujanja
30 Mehanika fluida
Tablica 3.4 Nezavisni bezdimenzijski parametri

Naziv Oznaka Definicija
rvL rvD 4rQ
Reynoldsov broj Re, Rn , ,
m m p Dm
v v2
Froudeov broj Fr , Fn ,
gL gL
L wD
Strouhalov broj Sh ,
vt v
p0
Eulerov broj Eu 1
pv 2
2
3.12. Neki zavisni bezdimenzijski parametri
Tablica 3.5 Zavisni bezdimenzijski parametri

Naziv Oznaka Definicija
p - p¥ t tw
C p , C f , Ct
, ,
Koeficijent tlaka, trenja 1
pv 2
1
rv 2
1
rv 2
2 2 2
F FD FL
, ,
Koeficijent sile (otpora, uzgona) CF , CD , CL 1
rv A 2 1
rv A 2 1
rv 2 A
2 2 2
M
Koeficijent momenta CM 1
rv 2 AL
2
Δp f Δh f
Faktor trenja za strujanje u ,
l 1
pv 2
L v2 L
cijevima 2 D 2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne može dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim slučajevima se razmišljanjem može doći do nekih zaključaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (točnije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re £ 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom slučaju sila otpora neće zavisiti od gustoće ρ fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajući u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
Mehanika fluida 31
jednaka nuli, zaključuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti
konst
oblika CD = , odnosno sila otpora je R = konst × vDk . Ovo je potvrđeno
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
Tablica 3.6 Koeficijenti otpora nekih tipičnih tijela

Koeficijenti otpora pri malim vrijednostima Reynolsdovog broja
Re = ρ ⋅ U ⋅ D / μ, A = πD 2 / 4
Objekt CD = R / ( ρ ⋅ U 2 ⋅ A / 2 )
Kružni disk okomit na smjer strujanja
v 20.4/Re
D
Kružni disk paralelan sa smjerom strujanja
13.6/Re
Kugla
v 24/Re
D
Polukugla
v
22.2/Re
D
32 Mehanika fluida
v
D
CD Stokesov zakon
v D
Slika 3.6 Koeficijent otpora kugle
Slika 3.6 prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u širem
rasponu Reynoldsova broja. Uočava se područje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora približno konstantan, i područje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja točke odvajanja prema stražnjem dijelu kugle, što će
se objasniti u MF II).
Tijela drugačijeg oblika imaju slične funkcionalne zavisnosti koeficijenta otpora o

Reynoldsovu broju. Slijedeća slika prikazuje dijagram koeficijenta otpora za različite
profile (od ravne ploče do kružnog cilindra) i to pri višim vrijednostima Reynoldsova
broja, koje se u praksi češće pojavljuju. U svim slučajevima se može uočiti područje
konstantne vrijednosti koeficijenta otpora, a što je profil tanji to je područje pomaknuto
prema višim vrijednostima Reynoldsova broja.
Mehanika fluida 33
Ravna ploča okomita na strujanje
Krug
CD
Elipsa
Aeroprofil
Ravna ploča u smjeru strujanja

Re
Slika 3.7 Koeficijent otpora nekih tipičnih profila
Pri opstrujavanju nesimetričnih tijela, ili pri opstrujavanju simetričnih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora čiji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujući sili uzgona. Sila
uzgona povećava se povećanjem kuta između vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut a ), a sljedeće slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
određenoj vrijednosti kuta a koeficijent uzgona doživljava maksimum, nakon čega s
povećanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.
Slika 3.8 Koeficijent otpora i uzgona aero profila
34 Mehanika fluida
Oba se dijagrama mogu prikazati na jednoj slici s kutom a kao parametrom, kao što
prikazuje sljedeća slika za područje kuta a do 8°. Optimalna točka je ona u kojoj je odnos
sile uzgona spram sile otpora maksimalan (crtkani pravac s najvećim nagibom koji tangira
krivulju).
Slika 3.9 Optimalna točka otpora i uzgona aero profila
Primjer:
Ispitajte dimenzionalnu nezavisnost sljedećih skupova fizikalnih veličina:

p, τ i v
Q, L i µ
g, L i Q
F, M i t
ρ, p i V
gdje su: p - tlak, τ - smično naprezanje, v - brzina, Q - protok, L - karakteristična duljina, µ
- dinamička viskoznost, g - ubrzanje sile teže, F - sila, M - moment sile,
t - vrijeme i V - volumen.
Rješenje:
a) p, τ, v
Mehanika fluida 35
Skup fizikalnih veličina je dimenzionalno nezavisan ako se dimenzije niti jedne veličine iz
skupa ne mogu prikazati dimenzijama preostalih veličina u skupu.
Veličina p τ v
Dimenzija ML-1T-2 ML-1T-2 L-3 T-1
Imamo skup od tri fizikalne veličine (n=3) u čijim se dimenzijama pojavljuju tri osnovne
dimenzije (k=3). Očito je da p i τ imaju istu dimenziju, pa je skup sigurno dimenzionalno
zavisan. To se može pokazati pomoću teorema o dimenzionalno nezavisnom skupu po
kojem se traži rješenje sustava
[ p ] [t ] [v ] = M 0 L0T 0
a b c
gdje npr. [ p] označava dimenziju tlapa p u osnovnom sustavu mjernih dimenzija
(MLTΘ).
é ML-1T -2 ù é ML-1T -2 ù é LT -1 ù = M 0 L0 T 0
a b c
êë úû êë úû êë úû
M a L- a T -2 a × M b L-b T -2b × Lc T -c = M 0 L0 T 0
M a+b L- a -b+c T -2 a -2b -c = M 0 L0 T 0
M: a +b =0 (1)
L: ++
a b +c =0
(2)
T: +++
2a 2b c =0
(3)
(1) u (2) ⇒ c=0
Za c=0 jednadžbe (1), (2) i (3) su iste, te trebamo riješiti sustav s dvije nepoznanice a, b
povezane jednom jednadžbom a +b = 0. Postoji dakle bezbroj rješenja koja
36 Mehanika fluida
zadovoljavaju jednadžbu a = -b , a b može biti bilo koji broj; pa je prema teoremu o

dimenzionalno nezavisnom skupu skup p, τ i v dimenzionalno zavisan.
Bezdimenzijski parameatr od veličina iz tog skupa je
æ pö
a
P = p a t -a v 0 = çç ÷÷÷ što je jasno jer p i τ imaju istu dimenziju.

çè t ø
b) Q, L, µ
Veličina Q L µ
Dimenzija L3T-1 L ML-1 T-1
n=3 k =3
[Q ] [ L ] [m ] = M 0 L0T 0
a b c
é L3T -1 ù [ L ]b é ML-1 T -1 ù = M 0 L0 T 0
a c
ëê ûú ëê úû
M: c =0 (1)
L: 3a +b -c =0 (2)
T: -a -c =0 (3)
Iz (1) c=0, iz (3) a=0, iz (2) b=0. Sustav ima samo trivijalno rješenje a= b= c= 0 što
znači da je skup Q, L, µ dimenzionalno nezavisan.
c) g, L, Q
Veličina g L Q
Dimenzija LT-2 L L3T-1
Mehanika fluida 37
n=3
k=2
U skupu n=3 veličine pojavljuju se k=2 dimenzije te skup ne može biti dimenzionalno
éQ 2 ù
ê ú
nezavisan. Očito [ g ] = ë 5 û
éL ù
êë úû
d) F, M, t
Veličina F M t
Dimenzija MLT-2 ML2 T-2 T
n=3
k=3
[ F ] [ M ] [t ] = M 0 L0T 0
a b c
é MLT -2 ù é ML2 T-2 ù [T ]c = M 0 L0 T 0

a b
ëê ûú êë ûú
M: a +b =0 (1)
L: a +2b =0
(2)
T: -2 a -2b +c =0
(3)
(1)-(2) ⇒ b=0
iz (1) a=0, iz (3) c=0.
Skup F, M, t je dimenzionalno nezavisan.
e) ρ, p, V
38 Mehanika fluida
Veličina ρ p V
Dimenzija ML-3 ML-1 T-1 L3
n=3
k=3
[r ] [ r ] [V ] = M 0 L0T 0
a b c
é ML-3 ù é ML-1 T -1 ù é L3 ù = M 0 L0 T 0
a b c
ëê ûú êë úû ëê úû
M: a +b =0 (1)
L: -3a -b +3c =0
(2)
T: -b =0
(3)
iz (3) b=0, iz (1) a=0, iz (2) c=0
Skup ρ, p, V je dimenzionalno nezavisan.
Primjer:
Formirajte bezdimenzijske Π parametre od veličina: vrijeme t, gravitacija g, sila F,

moment M, tlak p i dinamička viskoznost µ s pomoću dimenzionalno nezavisnog skupa:
gustoća ρ, brzina v i duljina L.
Rješenje:
I način: primjenom definicijskih jednadžbi
Brzina v je definirana kao promjena puta u vremenu, iz čega slijedi da je dimenzija brzine
jednaka omjeru dimenzija duljine i vremena,
Mehanika fluida 39
[ L]
[v ] = (a)
[t ]
iz čega je očito je da će odnos veličina Sh = L vt biti bezdimenzijski parametar koji se u
mehanici fluida naziva Strouhalovim brojem.
Gravitacija g ima dimenziju ubrzanja koje je definirano kao promjena brzine u vremenu
[v ]
[g]= (b)
[t ]
Uzimajući izraz (a), jasno je da je odnos veličina v 2 gL je bezdimenzijski parametar, a u
mehanici fluida se definira kao Froudeov broj u obliku Fr = v gL .
Sila F je prema drugom Newtonovom zakonu razmjerna masi i ubrzanju [ F ] = [ m ]×[ a ] , te
uz pomoć (b) i činjenice da je masa umnožak gustoće i volumena (ovdje L3) vrijedi
év 2 ù
[ ] [ ] êë úû ûú
F = r é L3 ù ëê
(c)
[ L]
F
pa je jasno da je bezdimenzijski parametar. Ako se umjesto L2 uzme karakteristična
ρ v 2 L2
površina A, tada se definira uobičajeni bezdimenzijski parametar oblika
æ1 ö
CF = F çç rv 2 A÷÷÷ koji se u mehanici fluida naziva koeficijentom sile, u kojemu je
çè 2 ø
1 2
rv dinamički tlak. (Jasno je da je umnožak tlaka i površine jednak sili)
2
Moment M je umnožak sile i kraka, pa će bezdimenzijski koeficijent momenta biti

definiran analogno koeficijentu sile u obliku:
æ1 ö
CM = M çç rv 2 AL÷÷÷
çè 2 ø
Tlak p. Jasno je da se dijeljenjem tlaka p s dinamičkim tlakom dobije bezdimenzijski

æ1 ö
parametar, a taj odnos se naziva Eulerovim brojem Eu = r çç rv 2 ÷÷÷ .
çè 2 ø
40 Mehanika fluida
Dinamičke viskoznost µ ima dimenziju [m ] = ML-1T -1 , te ako se dimenzija mase izrazi
umnoškom dimenzije gustoće i treće potencije duljine, a dimenzija vremena prema

jednadžbi (a) odnosno dimenzije duljine i brzine, slijedi dimenzija koeficijenta dinamičke
viskoznosti izražena s pomoću dimenzija ρ , v i L u obliku
1 é v ù
[m ] = ML-1T -1 = éëêr L3 ùûú ê ú = [r Lv ] (d)
[ L] êë L úû
Bezdimenzijski parametar koji slijedi iz (d) se u mehanici fluida naziva Reynoldsovim

brojem i ima oblik Re = rvL m .
II način: primjenom pravila
Do rješenja zadatka se može doći i traženjem eksponenata potencija dimenzija ρ, v, L koji

čine dimenzije tražene fizikalne veličine.
-Jednadžba koja definira dimenziju vremena t glasi
[ ρ ] [ v ] [l ] = [t ]
a b c
(e)
odnosno, prikazano dimenzijama
é -3 ù é -1 ù
a b
ëê ML ûú ëê LT úû [ L ] = M L T
c 0 0 1
Izjednačavanjem eksponenata nad istim bazama slijedi
M: a =0
L: -3a +b +c =0 (f)
T: -b =1
Rješenje sustava (f) je a=0, b=-1, c=1, što uvršteno u (e) daje
[t ] = [v ] [ L ] što odgovara izrazu (a)

-1 1
Pri određivanju eksponenata za ostale fizikalne veličine koeficijenti sustava jednadžbi

ostaju isti, a mijenja se samo desna strana. Tako bi za određivanje eksponenata a, b i c koji
Mehanika fluida 41
odgovaraju dimenziji dinamičke viskoznosti µ ( [m ] = ML-1T -1 ) stupac desne strane u izrazu
(f) imao vrijednosti (1,-1,-1), pa bi rješenje sustava glasilo a=1, b=1, c=1, što daje
[m ] = [rvL ] kao u izrazu (d).
Primjer:
Moment M fluida na rotor aksijalne turbine zavisi od gustoće fluida ρ, promjera D rotora,
kutne brzine ω rotacije rotora i volumenskog protoka Q fluida kroz turbinu. Primjenom
dimenzionalne analize treba odrediti opći oblik zavisnosti momenta M od preostalih
veličina. Ako se zna da moment M linearno zavisi od protoka Q (pri čemu je za Q=0,
M=0), treba odrediti postotnu promjenu momenta M za geometrijski sličnu turbinu 10%
manjeg promjera koja rotira 15% većom kutnom brzinom i koristi isti fluid pri istom
protoku Q.
Rješenje:
Popis utjecajnih veličina u pojavi dat je u donjoj tablici
Veličina M Q ρ D ω
Dimenzija ML2T-2 L3T-1 ML-3 L T-1
U dimenzijama navedenih pet fizikalnih veličina (n=5) pojavljuju se tri osnovne dimenzije
(k=3) te će se izabrati skup od tri dimenzionalno nezavisne veličine. U taj skup se neće
uključiti moment M i protok Q jer je u zadatku zadana njihova linearna zavisnost, koju je
najlakše iskoristiti ako se svaka od tih veličina nalazi samo u po jednom Π parametru. Za
dimenzionalno nezavisan skup ostaju veličine ρ, D, ω za koje je iz tablice dimenzija očito
da su dimenzionalno nezavisne jer se dimenzija gustoće ne može prikazati pomoću
dimenzija L i T sadržanih u D i ω, dimenzija ω se ne može prikazati pomoću dimenzija ρ i
ω jer se iz dimenzije gustoće ne može s dimenzijom T iz ω poništiti dimenzija mase M.
U ovom se primjeru mogu jednostavno formirati Π parametri. Tako se dimenzija momenta
može prikazati u obliku
42 Mehanika fluida
[ M ] = ML2T -2 = êëé ML-3 úûù ×[ L] × êëéT -1 úûù = [r ]×[ D ] ×[w ]

5 2 5 2
(a)
iz čega slijedi parametar Π1 oblika
M
P1 = (b)
r D5w 2
i analogno za dimenziju volumenskog protoka
[Q ] = L3T -1 = [ L ] × éêë T -1 ùúû = [ D ] ×[w ]

3 3
(c)
iz čega slijedi parametar Π2 oblika
Q
P2 = (d)
D 3w
Opći oblik zavisnosti parametra Π1 od parametra Π2 glasi
M æ Q ö÷
P1 = F (P2 ) ili = F çç 3 ÷÷ (e)
r FF
w
5 2 çè w ø
Ako se zna da moment M linearno zavisi od protoka Q tada opći izraz (e) prelazi u oblik
M Q
= C 3 + C1 (f)
rD w
5 2
Dw
gdje su C i C1 bezdimenzijske konstante. Zbog uvjeta da je za M=0, Q=0, konstanta C1 je

također jednaka nuli, te je konačni izraz za moment
M = C × r D 2w Q (g)
Za smanjenje promjera od 10% vrijedi D1=0,9D, a za povećanje kutne brzine za 15%

vrijedi ω1=1,15ω što uvršteno u izraz (g) daje
Mehanika fluida 43
M 1 = C × r (0,9 D ) (1,15w ) Q = 0,9315 C

2
r D 2w Q
() (h)
M
smanjenje momenta M1 u odnosu na M za 6,85%.
Primjer:
Otvorena cilindrična posuda promjera D, koja na dnu ima otvor promjera d, koeficijenta
protoka Cd je ispunjena fluidom do visine H. Posuda se potpuno isprazni u vremenu
t1=36,5 s. Primjenom Pi-teorema treba odrediti za koje bi se vrijeme t2 ispraznila
geometrijski slična posuda tri puta većih dimenzija (što znači da je i otvor na dnu tri puta
veći) istog koeficijenta protoka Cd otvora na dnu posude u istom polju gravitacije. Uputa:
pretpostaviti da je t=f(D, d, Cd, H, g).
Rješenje:
Pojavom upravlja n=6 veličina čiji je popis dan u sljedećoj tablici
Veličina t D d Cd H g
Dimenzija T L L 1 L LT-2
Iz tablice je vidljivo da se u dimenzijama utjecajnih veličina pojavljuju dvije osnovne

dimezije L i T (k=2), te je moguće izabrati skup od dvije dimenzionalno nezavisne
veličine. U taj skup neće ući vrijeme t jer se traži zavisnost vremena t od preostalih
veličina, a mora ući gravitacija g jer je to jedina preostala veličina koja sadrži dimenziju
vremena. Koeficijent protoka CD je bezdimenzijska veličina, te je sama po sebi Π
parametar i ne može ući u skup dimenzionalno nezavisnih veličina. Za drugu veličinu
dimenzionalno nezavisnog skupa ostaje izbor između D, d, i H, te se izabire promjer
posude D. Nakon izbora osnovnog skupa trebalo bi dokazati njegovu dimenzionalnu
nezavisnost, što je u ovom primjeru nepotrebno jer je očito da se pomoću dimenzije
promjera ne može prikazati dimenzija gravitacije, pa se može odmah pristupiti formiranju
n-k=4 Π parametra.
Parametar Π1 formira se od vremena t u obliku
P1 = t g a D b (a)
44 Mehanika fluida
ili pomoću dimenzija
L0 T 0 = T éëê LT -2 ùûú [ L ]
a b
što nakon izjednačavanja eksponenata nad istim bazama daje sustav linearnih jednadžbi
L: 0= a +b
(b)
T: 0 = 1 -2a
rješenje kojeg je a=1/2, b=-1/2, što uvršteno u izraz (a) daje
g
P1 = t (c)
D
Parametar Π2 formira se od promjera otvora d, koji ima istu dimenziju kao i promjer D iz
skupa dimenzionalno nezavisnih veličina, te direktno slijedi
d
P2 =
D
a isto vrijedi i za Π parametar koji se formira od visine H
H
P3 =
D
Koeficijent protoka Cd je sam po sebi Π parametar te se može pisati
P4 = Cd
Dakle, fizikalni zakon između 6 fizikalnih veličina izražen funkcijom f oblika
t = f (D, d, Cd, H, g)
primjenom Pi-teorema prelazi u zakon među četiri Π parametra oblika
P1 = Φ (P2 , P3 , P4 )
odnosno
g æ d H ö
t = Φ çç , , Cd ÷÷÷
D çè D D ø
Iako je funkcija Φ nepoznata funkcija, ipak se može odgovoriti na pitanje u zadatku.
Naime, u zadatku je u obje situacije isti koeficijent Cd, a za geometrijski slične posude
parametri Π2 i Π3 su jednaki iz čega slijedi da je vrijednost nepoznate funkcije Φ ista u oba
slučaja, što povlači jednakost parametara Π1 u obliku
g g
t1 = t2
D1 D2
D2
iz čega slijedi t2 = t1 = t1 3 = 63, 2 s .
D1
Mehanika fluida 45
46 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
4. HIDROSTATIKA
4.1. Osnovna jednadžba statike fluida
Ako nema gibanja fluida sile u fluidu moraju biti u ravnoteži. Suma sila jednaka je nuli.
Iz definicije fluida slijedi da nama tangencijalnih sila (tangencijalne sile uzrokuju tečenje
fluida) nego postoje samo normalna naprezanja.
z A
Δz B
E
D G
Δx
C
Δy
O y
x
Slika 3.1 Definicija sile tlaka
U točci A vlada tlak pA, a u točci D
∂p (4.1)
p= pA + dx
∂x
D
U točci B vlada tlak pB, a u točci E
∂p
p= pE + dy (4.2)
∂y
D
U točci C vlada tlak pC, a u točci F
∂p
p= pC + dz
∂z
F
(4.3)
Suma sila na mirujući fluid jednaka je nuli
∑F = 0
x komponenta
 ∂p  ∂p
p A DDDDDDDD
y z − pD y z = p A y z −  p A + dx  y z = 0 → = 0 (4.4)
 ∂x  ∂x
Mehanika fluida 47
4. Hidrostatika
y komponenta
 ∂p  ∂p
pB ∆ x∆ z − pE ∆ x∆ z = p A ∆ x∆ z −  pB + dy  ∆ x∆ z = 0 → = 0 (4.5)
 ∂y  ∂y
z komponenta
 ∂p  ∂p
pC ∆ x∆ y − pF ∆ x∆ y =pC ∆ x∆ y −  pC + dz  ∆ x∆ y − g ⋅ m =0 → =− ρ ⋅ g (4.6)
 ∂z  ∂z
Osnovna jednadžba hidrostatike izražava ravnotežu masenih sila i sila tlaka za svaku
elementarnu česticu fluida u mirovanju u polju sile gravitacije.
∂p ∂p ∂p
=0 =0 =− ρ ⋅ g (4.7)
∂x ∂y ∂z
Iz osnovne jednadžbe statike imajući na umu svojstva gradijenta zaključuje se:
1. U horizontalnom smjeru nema porasta tlaka (gradijent u smjeru x i y je jednak
nuli). U horizontalnoj plohi tlak je konstantan odnosno horizontalna ploha je
izobara.
2. Tlak raste u smjeru osi z. Porast tlaka okomit je na izobaru .
3. Granica dvaju fluida različite gustoće poklapa se s izobarom
4. Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare učinci površinske
napetosti.
z
p0
O Δy
y
x
h=-z
Slika 4..2 Slobodna površina
Prema jednadžbi (4.7) slijedi

∂p
=− ρ ⋅ g → dp =− ρ ⋅ g ⋅ dz (4.8)
∂z
Što integracijom lijeve i desne strane prelazi u
p =− ρ ⋅ g ⋅ z + C (4.9)
Konstantu integracije C određujemo iz uvjeta da na površini (z=0) vlada tlak p0
p0 =− ρ ⋅ g ⋅ 0 + C → C =p0 (4.10)
48 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Uvršteno u jednadžbu (4.9)

p = p0 − ρ ⋅ g ⋅ z (4.11)
U principu ova jednadžba predstavlja osnovnu jednadžbu hidrostatike, ali je uvriježeno da
se umjesto koordinate visine z koristi koordinata dubine h = -z.
p = p0 + ρ ⋅ g ⋅ h (4.12)
gdje z označuje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishodištu koordinatnog sustava.
Alternativni zapis jednadžbe (4.11) dobije se ako drugi član s desne strane prebacimo na
lijevu stranu i cijelu jednadžbu podijelimo s ρ g.
p p0
p = p0 − ρ ⋅ g ⋅ z → +z= (4.13)
ρ⋅g ρ⋅g
p p0
+ z = (4.14)
rr
⋅g
 ⋅g
geo det sa
vi sin a tlaa

vi sin a

piezometarsa vi sin a
p  p   p 
= visina tlaka,
=   =
L,   m stupca fluida,
ρg  ρg   ρ g  SI
p
+z=piezometrička visina.
rg
U nestlačivom fluidu u mirovanju piezometrička visina je konstantna u svim točkama. Ovu
definiciju moguće je i drugačije shvatiti: ukoliko je piezometrička visina različita u fluidu
doći će do strujanja i to od točke s većom piezometričkom visino prema točki s manjom.
Princip spojenih posuda
Ako homogena kapljevina miruje u više

međusobno spojenih posuda, tada će slobodne
p0 p0 p0 površine otvorene prema istom atmosferskom
. z=konst.
O
g
tlaku p0 ležati u istoj izobari (za mirujući
r fluid to je horizontalna ravnina).
Slika 3.3 Princip slobodne površine
Mehanika fluida 49
4. Hidrostatika
4.2. Hidrostatski manometri
U Mehanici fluida dva najznačajnija parametra su brzina i tlak. Kada u kolokvijalnom

govoru kažemo tlak često se ne zna o čemu govorimo i to može biti izvor bitnih grešaka.
Razlikujemo apsolutni tlak, manometarski tlak, totalni tlak, statički tlak dinamički tlak,
zaustavni tlak i još mnoge druge. Da ne bi došlo do zabune definirajmo redom tlakove,
kako nam dolaze u gradivu.
Apsolutni tlak se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).
Manometarski tlak pM je razlika apsolutnog p i atmosferskog tlaka pa (mjeri se u odnosu na
atmosferski tlak) pM = p - pa.
Pozitivni manometarski tlak se naziva pretlak, a negativni podtlak.
Postupak za postavljanje jednadžbe manometra (jednadžbe promjene tlaka između dviju

točaka koje se mogu međusobno spojiti kroz fluid)
Polazi se s tlakom u jednoj točki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika ρ gh ,
(idući od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se dođe do druge točke tako dobiveni izraz se
izjednačuje s tlakom u toj točki.
Primjer diferencijalnog manometra:
A
B
h1 - jednadžba od točke B do točke A
pB + ρ 2 gh2 − ρ0 gh0 − ρ1 gh1 =
pA
r1 h0
h2
r2
- jednadžba od točke A do točke B

pA + ρ1 gh1 + ρ0 gh0 − ρ 2 gh2 =
pB
r0
Slika 3.4 Diferencijalni manometar
Primjer:
Barometar je hidrostatski manometar kojim se mjeri apsolutni atmosferski tlak.

pv – tlak zasičenja
Tablica 3.1 Tlak isparavanja
50 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
pv Θ [0C] pv Hg [Pa]
ha pa − ρ gha =
pv 0 0.021
pa ρ gha + pv
pa = pv ≈ 0 40 0.8412
ρ pa = ρ gha
Slika 3.5 Barometar

pa st = 101325 Pa = 760 mmHg
Primjer:
U jedan krak U-cijevi u kojoj se nalazi voda gustoće ρ=999,1 kg/m3 nadoliveno je ulje
gustoće ρ0=820 kg/m3, prema slici. Ako je visina stupca ulja h0=150 mm, odredite razliku
visina h razina ulja i vode.
pa g pa
h=?
h0
ulje
Rješenje:
Jednadžba manometra od A do B:
pa + ρ g ( h0 − h ) − ρ0 gh0 =pa
ρ h0 − ρ h − ρ0 h0 =
0
 ρ 
=h h0 1 − 0 
 ρ 
 820 
=h 0,15 1 − 
 999,1 
=h 0,=
0269 m 26, 9 mm
Mehanika fluida 51
4. Hidrostatika
pa B
pa h
A h0
h0-h
Primjer:
Odredite apsolutni i manometarski tlak u točki A spremnika, za otklone manometra i
barometra prema slici. Zadano je: r =999 kg/m3, r1 =771 kg/m3, r0 =13560 kg/m3, h=5 cm,
h0=17,5 cm, h1=12,5 cm, ha=752 mm.
A h0
ha
h
h1
Rješenje:
Barometar: =pa r=
0 gha 99999, 6 Pa = 1000 mbar = 1000 hPa
=
0,001 bar 1=
mbar 1 hPa
Manometar : pA = pa + ρ0 g ( h0 + h1 ) − ρ1 gh1 − ρ gh
52 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Apsolutni tlak u točki A: pA = 138 458 Pa=1385 mbar
Manometarski tlak u točki A: pMA = pA − pa = 38 458 Pa = 385 mbar
Primjer:
Hidrostatski manometar može se iskoristiti za mjerenje količine fluida u spremniku oblika

paralelopipeda. Odredite zavisnost visine l žive gustoće ρ0 u lijevom kraku manometra o
volumenu V nafte gustoće ρ u spremniku dimenzija dna LxB. Visina h se mjeri od
ravnotežnog položaja žive prije punjenja spremnika i priključne cijevi naftom.
pa
nafta
pa
spremnik dimenzija dna
LxB
priključna h
cijev
l
ravnotežni položaj žive
l
živa
Rješenje:
V
V = L⋅B⋅H ⇒ H= (1)
L⋅B
p + ρ g ( H + h + l ) − 2 ρ 0 gl =p (2)
a a
(1) u (2)
 V 
ρ  l ( 2 ρ0 − ρ )
+ h=
 L⋅B 
ρ  V 
=l  + h
2 ρ0 − ρ  L ⋅ B 
Mehanika fluida 53
4. Hidrostatika
Slučaj V=0, priključna cijev puna, l = l0
ρ ⋅h
l0 =
2 ρ0 − ρ
Primjer:
Osjetljivost hidrostatskog manometra (definirana odnosom otklon manometra / mjerena

razlika tlakova) povećava se naginjanjem kraka manometra. Za mikromanometar na slici,
duljina l u nagnutom kraku mjeri se od položaja meniskusa kod jednakih tlakova p1 i p2.
Odredite kut nagiba kraka da bi osjetljivost manometra bila 1mm/Pa. Zadano je:
r =800 kg/m3.
h1 h2
d
D=10 d
Rješenje:
h2 = l ⋅ sin α (1)
J.M. p2 + ρ g ( h1 + h2 ) =
p1 (2)
D 2ππ d2
h1 = l
4 4 (3)
2
d
iz(3) h1 = l   (3a)
D
(1) i ( 3a) u (2)
 d  2 
ρ ⋅ g ⋅ l   + sin α  =p1 − p2
 D   (4)
l 1
=
osjetljivost = = 10−3 m Pa
p1 − p2  d 
2

ρ g   + sin a 
 D   (5)
54 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
 d  2  103  d 
2
10 ρ g   + sin α  =
−3
1 ⇒ sin α = −   = 0, 017
 D   ρg  D 
sin α = 0, 017
= 75α 6α44′45′′
α 6,=
Primjer:
Na slici je shematski prikazan princip rada hidrauličke preše. Odredite kojom silom F treba
gurati ručicu da se ostvari sila prešanja F2=4800 N. Zadano je: m=25 kg, D=200 mm,
h=1,3 m, l1= 52 cm, l2=12 cm, A1=19,6 cm2, r =820 kg/m3.
F2 otpresak
m g
D
F=?
h
l1
A1 l2
Mehanika fluida 55
4. Hidrostatika
Rješenje:
F2
F2
otpresak mg
F2
F2
stap 2 mg
p2 A2
p2 F
h
ulje l1
F1 F1
p1
p1 l2
A1
Poluga: F ⋅ ( l1 + l2 ) = F1 ⋅ l2 (1)
F
pa A1 + F1 ⇒
p1 A1 = pa + 1
p1 =
Stap 1: A1 (2)
Jednadžba p2 = p1 − ρ gh (3)
manometra
F2 + mg
p2 A2 = pa A2 + F2 + mg ⇒ p2 = pa +
Stap 2: D 2p (4)
4
Nepoznanice: F, F1, p1, p2
(2) i ( 4) u (3)
56 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
F2 + mg F
p/ a + = p/ a + 1 − ρ gh
Dp2
A1
4
 
 F + mg 
=F1 A1  ρ gh + 2 2 
 Dπ 
 4 
F1 = 335 N
l2
F = F1
l1 + l2
F = 62,9 N
4.3. Sila tlaka na ravne površine
O p0
g
J
h F0= p0 A
n hC
yC
Fh=pC A
= s
hC J
x
in
C p=p0+rgh
H
C r=konst.
H
x

y

y
x
A
Slika 3.6 Sila tlaka na ravnu površinu
Mehanika fluida 57
4. Hidrostatika
F= ∫ pdS = ∫ ( p 0 +ρ gh)dS = p0 S + ρ g ∫ hdS = p0 S + ρ g ⋅ sin(α ) ∫ ydS = p0 S + ρ ghc S

S S S 
S
yc S
(4.15)
Fh ( yc + ∆y ) = ∫ ρ ⋅ g ⋅ h ⋅ ydS =ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ∫ y 2 dS (4.16)

S

S

I xx
ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ⋅ yc ⋅ S ⋅ ( yc + ∆y ) = ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ( Ixx + yc2 S ) (4.17)

((
I xx
Iξξ
∆y = (4.18)
yc S
Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu površinu A i djeluje u njenom
težištu, a po veličini je: F0 = p0 A
Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph = ρ gh okomita je na ravnu površinu
A i djeluje u točki H, a po veličini je: =

Fh p=
CA ρ ghC A gdje je hC dubina na kojoj se
nalazi težište C površine A .
Položaj točke H je u odnosu na težište C površine A definiran pomacima ∆x i ∆y za koje
Iξξ Ixη
vrijedi: Δy = i Δx = gdje je yC = hC sin ϑ udaljenost težišta C od
yC A yC A
slobodne površine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi površina (udaljenost OC prema

slici), a I ξξ i Iξη su glavni i centrifugalni moment inercije površine A u odnosu na osi x i η
kroz težište, prema slici. Pomak Δx je za površine s barem jednom osi simetrije jednak
nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje podatke o centrifugalnom momentu inercije
Iξη ).
Za vertikalno uronjenu površinu prema slici vrijedi yC=hC. Za horizontalno uronjenu

površinu ( ϑ = 0 ) yC → ∞ pa su prema gornjim izrazima ∆x=∆y=0, te će sila Fh djelovati u
težištu površine, kao i za slučaj konstantnog tlaka p0.
Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na težište C površine ne zavise od

dubine na kojoj se težište nalazi
I xx
M x = Fh ⋅ ∆ y =ρ ghC A ⋅ =ρ gI xx sinϑ (4.19)
yC ⋅ A
58 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
I xh
M y = Fh ⋅ ∆ x = ρ ghC A ⋅ = ρ gI xh sinϑ (4.20)
yC ⋅ A
p0 g p0 g
O
J
yC=hC r hC
Fh= rghC A
C
h
H C
Fh= rghC A r A
A
Slika 3.8 Sila tlaka na ravnu

horizontalnu
Slika 3.7 Sila tlaka na ravnu
vertikalnu površinu
Mehanika fluida 59
4. Hidrostatika
Tablica 4.2 Geometrijska svojstva nekih površina

Geometrijski lik Površina Iξξ Iηη Iξη
C
a x ba 3 ab3
h A = ab 0
12 12
b/2 b/2
R
C x pR4 pR4 0
A = R 2p
4 4
h
C x
1 2
4R
3p
A= Rp 0,1098R 4 0 ,3927 R 4 0
R R
2
a C x ab ba 3 ba 2
h
a A= ( b − 2d )
3 2 36 72
b+d
3
b
4R
3p
4R 1 2
3p C x A= Rp 0,05488R 4 0,05488R 4 −0,01647 R 4
4
R
h
60 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Položaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za slučaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.

yR
yR
y

y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh yR=y
yR=y Fh -F0
Fh+F0
a) istosmjerne sile b) mimosmjerne sile
Slika 3.8 Položaj rezultante
Fiktivna slobodna površina
pM0 hf
ρ h
Slika 3.9 Fiktivna slobodna površina
Ako je tlak s obje strane površine isti (slučaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se poništavaju. Za slučaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
računa s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Računanje sile konstantnog tlaka (u
slučaju da je površina potpuno uronjena u fluid) može se izbjeći uvođenjem fiktivne
slobodne površine. Fiktivna slobodna površina je udaljena od stvarne slobodne površine za
visinu manometarskog tlaka hf = pM0 ρ g (za slučaj pretlaka je iznad, a za slučaj podtlaka
ispod stvarne slobodne površine).
Mehanika fluida 61
4. Hidrostatika
Fiktivna slobodna površina se može uvesti i za slučaj mirovanja dvaju fluida različitih
gustoća prema slici.
g
pa
r0<r fiktivna
h p=pa+r0gh slobodna
površina
h1
O h r
hf = h1 r1
pM0=r0gh
pa
A p = pa+r0gh1+rg (h -h1)
p = pa+rgh
Slika 3.10 Fiktivna slobodna površina dvaju fluida
Primjer:
Odredite rezultantnu silu tlaka (veličinu, smjer i hvatište) na kvadratni poklopac dimenzije
a=0,8 m, čije se težište nalazi na dubini H=1,8 m, za slučajeve prema slikama (a), (b) i (c).
Zadano je: h=0,8 m, H1=1,2 m, r =998,2 kg/m3, r1 =820 kg/m3, a=70o.
g
g h
. . . . . .
. . .
. . .
. . . . . .
. . .
a a
H H
C C
a
(b)
(a)
62 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
H
H1
a
C
(c)
Rješenje:
(a)
z Fh= ρ gH ⋅ a 2= 11277 N
H
O =
yC = 1,92 m
sin α
a=70o a4
I ξξ 12= a2
=
∆y = = 0, 0278 m
H yC ⋅ S yC ⋅ a 2 12 ⋅ yC
yC
Fh
C Sile konstantnog tlaka pa izvana i iznutra
se poništavaju.
y
Mehanika fluida 63
4. Hidrostatika
(b) 1. način
Izvana djeluje sila uslijed atmosferskog

tlaka pa, a iznutra sila uslijed konstantnog
h
tlaka p0.
. . . . . .
. . .
. . . . . . .
. Razlika tih dviju sila je sila F0 pretlaka
. . . .
pM0 iznutra.
a
Sila Fh uslijed hidrostatskog tlaka je ista
H kao pod (a).
Jednadžba manometra
C
pa + ρ gh = p0
a
pM0 = p0 − pa = ρ gh = 7831 Pa
F0 = pM0 ⋅ a 2 = 5012 N
poklopac FR F0 Rezultantna sila :

FR = F0 + Fh = 16289 N
y R
y
∑M i = MR
Fh
C FR ⋅ ∆yR = Fh ⋅ ∆y
Fh
∆y = ∆y ⋅ =
0, 0193 m
R FR
64 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
(b) 2. način
Ako se pretlak pM0
z
pretvori u visinu tlaka
pM0
O fiktivna =h dolazi se do
slobodna ρg
površina
fiktivne slobodne
h
. . . . . površine na kojoj vlada
. . .
. .
. . . . . . atmosferski tlak, te na
. . .
površinu djeluje samo sila

a
uslijed hidrostatskog tlaka
yC
HH računata na osnovu
dubine mjerene od
C fiktivne slobodne
površine.
y R
Fh = FR = ρ g ( H + h ) ⋅ a 2 =
= 16289 N
H +h
=yC = 2, 77 m
sin α
a4
I ξξ 12
∆y= =
yC ⋅ S yC ⋅ a 2
R
a2
∆=
yR = 0, 0193 m
12 ⋅ yC
Mehanika fluida 65
4. Hidrostatika
(c)
Sile konstantnog tlaka pa se
poništavaju.
a
Sila Fh uslijed hidrostatskog
H
tlaka je ista kao pod (a).
y FR
H1 R F=
h1 ρ1 gH1 ⋅ a=
2
6176 N
C H1
Fh y =
yC1 = 1, 28 m
sin α
 y1 a4
I ξξ 12= 0, 0418 m
Fh1 ∆
=y1 =
yC1 ⋅ S yC1 ⋅ a 2
=FR F=
h − Fh1 5101 N
∑M C =0
Fh ⋅ ∆y − Fh1 ⋅ ∆y=
1
FR ⋅ ∆yR
Fh ⋅∆y − Fh1⋅∆y1
∆y = =
0, 0109 m
R FR
Primjer:
Potrebno je odrediti na koju visinu h treba spustiti razinu vode, da bi se poklopac jedinične
širine, okretljiv u točki O, prema slici, otvorio uslijed vlastite težine. Gustoća poklopca je
jednolika, a masa mu je m =250 kg. Zadano je: L=160 cm , α = 15 , ρ=998 kg/m3.


g pa
pa
L
h=?
poklopac
a
O
r
Rješenje:
66 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Na poklopac djeluje
pa
vlastita težina i sila
a hidrostatskog tlaka.
mg
Poklopac će se otvoriti
pa L h
yC kada moment sile težine
C
u odnosu na točku O
a x
bude veći od momenta
O y Fh r sile hidrostatskog tlaka.
Krak sile težine u odnosu
L
na točku O je, cos α a
2
krak sile Fh hidrostatskog
L
tlaka je − ∆y , te vrijedi
2
L L 
mg cos α > Fh ⋅  − ∆ y  (a)
2 2 
Sila hidrostatskog tlaka je definirana izrazom
Fh = ρ ghC A= ρ g ⋅ yC sin α ⋅ L ⋅1 (b)
a pomak
I xx 1 ⋅ L3 L2
∆y =
= = (c)
yC A 12 ⋅ yC ⋅ L ⋅1 12 ⋅ yC
Uvrštavanjem izraza (b) i (c) u (a) slijedi izraz za yC
m L
yC < ctg α + =0,851 m (d)
ρL 6
Iz slike (a) slijedi granična visina h fluida
 L
x sin α =+
h=  yC  sin α =
0, 427 m (e)
 2
Očito je h > L sin α = 0,414 m, što znači da je razina fluida iznad gornjeg ruba poklopca,
kao što je pretpostavljeno na slici (a). Da to nije tako, trebalo bi ponoviti proračun uz
pretpostavku da je samo dio površine poklopca u dodiru s fluidom.
Mehanika fluida 67
4. Hidrostatika
Primjer:
Treba odrediti silu F koja drži u ravnoteži poklopac AB jedinične širine, zglobno vezan u
točki A, u položaju prema slici. Zadano je : a=0,84 m; H=0,65 m; h=35,5 cm; ρ=999
kg/m3.
pa B F
.
g ... ... p0=?
. .
.. . .
a
h H pa
poklopac
r
Rješenje:
U ovom primjeru nije pogodno

pa B F uvoditi fiktivnu slobodnu
hC=yC=H/2 ..
površinu, jer površina AB nije
.
2 .. .. .. p0
.
1 .. čitava uronjena u fluid. Na dio
a
F0 površine poklopca koji se
h H a/2
H/2 nalazi iznad fluida, djeluje
Fh
samo sila konstantnog tlaka p0,
A
y
a na potopljeni dio površine i

sila tlaka p0 i sila hidrostatskog
r
tlaka.
Slika (a) Sile na poklopac

Zbog toga je u ovom slučaju jednostavnije računati silu F0 (uslijed konstantnog tlaka p0) na
čitavu površinu, koja djeluje u težištu poklopca AB i silu hidrostatskog tlaka Fh, na dio
poklopca ispod stvarne slobodne površine, kao što je prikazano na slici (a).
68 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Sila težine poklopca prolazi točkom A, te u ravnoteži momenata nije bitna. S obzirom da
fluid u spremniku miruje, tlak p0 će se odrediti iz jednadžbe manometra od točke 1 u
piezometričkoj cijevi do točke 2 na slobodnoj površini, koja glasi
pa + ρ gh − ρ gH =
p0 (a)
iz koje je manometarski tlak
pM0 = ρ g (h − H ) =
p0 − pa = −2890Pa (b)
Negativni predznak ukazuje da se radi o podtlaku, te će sila F0

F0 =pM0 ⋅ a ⋅1 =−2428N (c)
biti negativna, odnosno usmjerena suprotno nego što je ucrtano na slici (a). Sila Fh je
H
Fh= ρ g ⋅ ⋅ H ⋅1= 2070 N (d)
2
a pomak hvatišta sile Fh je
1⋅ H 3
I xx 12 = H
∆=
y = = 0,108 m (e)
yC A H ⋅ H ⋅ 1 6
2
Sila F se određuje iz uvjeta ravnoteže momenata u odnosu na točku A, koja glasi
a H H
F ⋅ a = F0 ⋅ + Fh  −  (f)
2 2 6
U gornjoj se jednadžbi sila F0 uvrštava s negativnim predznakom, te slijedi sila F=-680 N,
što znači da na poklopac treba djelovati silom F u suprotnom smjeru od smjera na slici (a).
S obzirom da se poklopac naslanja na stjenku u točki B, sila F će biti sila reakcije između
poklopca i stjenke, te za držanje poklopca u ravnoteži neće trebati djelovati silom izvana.
Mehanika fluida 69
4. Hidrostatika
4.4. Sila tlaka na zakrivljene površine
Sila tlaka na zakrivljenu površinu se razlaže na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

površina S se projicira na koordinatne ravnine. Projekcija površine je pozitivna ako je kut
između vektora normale i pozitivnog smjera osi manji od 90° (fluid je ispred površine S
gledano iz pozitivnog smjera osi).
z
g
O y
a
ršin
a pov dSz Sz
n
bod
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx hxh
hy
Sy n
Cy hxy
dS
x Hy S z
hyh z h yx
h=-z
Slika 3.11 Sila tlaka na zakrivljenu površinu

Izrazi za komponente Fx0 , Fy0 , Fz0 sile F0 uslijed konstantnog tlaka
Fx0 = − p0 S x ; Fy0 = − p0 S y ; Fz0 = − p0 S z (4.21)
Izrazi za horizontalne komponente Fx i Fy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka

ph = ρ gh i za pomake hvatišta tih komponenti u odnosu na težišta projekcija su:
Fx = − ρ ghx S x
− pCx ⋅ S x = Fy = − ρ ghy S y
− pCy ⋅ S y = (4.22)
Ihh Iξξ
∆hxh = ∆hyh = (4.23)
hx ⋅ S x hy ⋅ S y
Ihx Ixς
∆hxy = ∆hyx = (4.24)
hx ⋅ S x hy ⋅ S y
70 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka na površinu S je po veličini jednaka težini

fluida koji se nalazi u volumenu V između površine S i slobodne površine. Sila Fz prolazi
težištem volumena V. Predznak komponente sile Fz ovisi o predznaku projekcije Sz, te se
može pisati da je
Fz =  ρ gV (4.25)
Negativni predznak se odnosi na slučaj pozitivne projekcije površine Sz (fluid je iznad
površine S), a pozitivni predznak za slučaj negativne projekcije Sz (fluid je ispod površine S).
Primjer:
Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu površinu ABDEF (prema slici)
širine B (okomito na ravninu slike). Fluid je označen sivom bojom, a točke G, H i I su na
slobodnoj površini.
H I G I G H
A
= +
B B B
D E F D F
E
Vertikalna komponenta jednaka je po veličini težini fluida u osjenčanom volumenu V,

djeluje prema dolje i prolazi težištem tog volumena. Na dijelu površine BDEF fluid je iznad
površine, te sila djeluje prema dolje, a po veličini je jednaka težini fluida u volumenu
BDEFIGB. Na dijelu površine AB fluid je ispod površine pa sila djeluje prema gore, a po
veličini je jednaka težini fluida u volumenu AHGBA.
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima površine EF i ED se međusobno
poništavaju. Projekcija površine s kojom se računa horizontalna sila tlaka je dakle jednaka
umnošku visine AD sa širinom B površine.
4.5. Sila uzgona
Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po površini tijela uronjenog u fluid. Sila uzgona
je jednaka težini fluida istisnutog tijelom (težini istisnine), djeluje vertikalno u vis i prolazi
težištem istisnine.
Mehanika fluida 71
4. Hidrostatika
ρ·g·
m·
ρ
Slika 3.12 Potopljeno tijelo
Sila uzgona na granici dvaju fluida

Slika prikazuje slučaj plivanja tijela mase m , gustoće ρ0 na razdjelnoj površini dvaju
fluida gustoća ρ1 i ρ2. Točke C1 i C2 su težišta volumena istisnine V1 i V2, a T je težište

tijela.
g r1 Fb1
V1
T Fb2
r0
V2
C2
mg
Slika 3.13 Potopljeno tijelo na granici dvaju fluida
Sila Fb uzgona je zbroj Fb = Fb1 + Fb2 = ρ1 gV1 + ρ 2 gV2
Uvjet plivanja (ravnoteže) je da su rezultantna sila (tj. Fb = mg ) i rezultantni moment na
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na težište tijela mora biti
jednaka nuli). Jasno je da vrijedi ρ 2 > ρ0 > ρ1 . Za slučaj ρ 2 >> ρ1 sila Fb2 se zanemaruje.
72 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Primjer:
Kvadratična greda zglobno je učvršćena u bridu A. Odredite silu F kojom treba djelovati
na gredu jedinične duljine da bi bila u ravnoteži u položaju prema slici. Zadano je: a=1 m;
ρ=999 kg/m3.
pa F=? g
a
r pa
Rješenje:
1. način – površina se tretira kao zbroj l=a 2

ravnih površina l 3B
1 l
F1 ρ g a ⋅ l ⋅ B
= =
∆l1 12
=
2 1
pa F l ⋅l ⋅ B 6
2
F1 C1 l 3B
a C1 3 l
F2 ρ g a ⋅ l ⋅ B
= =
∆l2 12
=
2 3 18
l ⋅l ⋅ B
2
C2C
a 2
1  1 
F2 F ⋅ 2a − F1  l − ∆l1  − F2  l − ∆l2  = 0
2  2 
r A
 1 1 5
=F ρ gl 2 B  = +  ρ gl 2 B
 12 3  12
F = 8164 N
Mehanika fluida 73
4. Hidrostatika
2. način – površina se tretira kao zakrivljena površina

z B=1
pa
x
Sx S x =− B ⋅ ( 2a )
hC=a
Cx
H=2a
h x
B ⋅ ( 2a )
3
C2 2a 3
H =I xx =
12 3
r
A
projekcija površine
Horizontalna komponenta Fh
Fh =− ρ ⋅ g ⋅ hC ⋅ S x =− ρ ⋅ g ⋅ a ⋅ ( −2a ) =2 ρ ga 2 =19593 N
2 ⋅ a3
I xx 3= 1=
∆=
h = a 0,333 m
hC S x a ⋅ 2a 3
Vertikalna komponenta Fv
a
2a ⋅ a
=V = a2
2
= T
2a Fv ρ=
= gV ρ=
ga 2 9797 N
r
r
A 1
A ∆=
x =a 0,333 m
3
pa F Uvjet ravnoteže:
∑M A =0
F ⋅ 2a= Fv ⋅ ∆x + Fh ( a − ∆h )
Fh Fv 2a
1  a 2a 
=
F  Fv ⋅ + Fh ⋅ 
2a  3 3
A F = 8164 N
74 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Primjer:
Drvena homogena greda gustoće ρ=940 kg/m3, duljine L=8 m i promjera D=0,5 m,
pričvršćena je pod vodom gustoće ρv=999kg/m3 u točki O, oko koje se može okretati.
Kolika će u ravnotežnom položaju biti duljina l uronjenog dijela grede?
r g
pa
?
l=
D rv
Rješenje:
D 2p
=G ρg ⋅L
Fb 4
D 2p
=Fb ρ v g ⋅l
4
a
∑M O =0
l/2
L l
G ⋅ cos α =
Fb ⋅ cos α
2
2 2
L/
O D 2p L2 D 2p l 2
G ρg ⋅ cos α = ρ v g ⋅ cos α
4 2 4 2
ρ
=l L= 7, 76 m
ρv
Primjer:
Homogena čelična kugla gustoće ρc=7800 kg/m3 radijusa R=8 cm zatvara otvor na ravnoj
stjenci promjera d=12 cm. Treba odrediti kut nagiba kose stjenke da kuglica oslobodi otvor
kada u spremniku nastupi pretlak od pM=5000 Pa.
Mehanika fluida 75
4. Hidrostatika
pa
g
R
d
a=?
plin
pM=konst.
Rješenje:
Od vanjskih sila na kuglu djeluju sila težine G u težištu C

kugle, te sila F0 uslijed pretlaka pM koja je okomita na
k
projekciju dijela površine kugle izložene pretlaku pM, te
C također prolazi težištem C kugle, kao što prikazuje slika
A R (a). Gledajući raspored sila može se zaključiti da će se
b
F0 a a kuglica pomaknuti kada moment sile F0 bude veći od
O momenta težine, a kuglica će se gibati oko točke O u
G kojoj će biti nepoznata sila reakcije, koju nije nužno
d/2 odrediti jer se postavlja momentna jednadžba oko točke
O u obliku
d
F0 ⋅ ≥ G⋅k (a)
Slika (a) Sile na kuglu 2
Sila F0 konstantnog tlaka je jednaka umnošku pretlaka i projekcije površine pod pretlakom,
što u ovom slučaju glasi
d 2p
F0 =pM ⋅ =56,5 N (b)
4
Sila težine je
4 3
= = ρc
G mg R p=
g 164 N (c)
3
Krak k sile težine, prema slici (a) je
=k R cos (α + β ) (d)
gdje se kut β može odrediti iz pravokutnog trokuta AOC prema slici (a), iz jednadžbe
76 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
d 2
cos β= ⇒ β= 41, 4o (e)
R
Uvrštavanje izraza (d) u izraz (a) daje
F0 ⋅ d
cos (α + β ) ≤ (f)
2R ⋅ G
odakle je
α + β ≥ 75o , odnosno α ≥ 33, 6o . (g)
Primjer:
Tankostijena bačva mase m=94 kg, volumena V=600 l, potpuno je potopljena pod vodu
gustoće ρ=998,2 kg/m3. Do polovine volumena ispunjena je zrakom zanemarive težine i
privezana užetom za dno. Odredite silu F u užetu.
pa
g
r
. . . . . .
. . . .
. . . . .
. . .
.
. . . . .
. . .
.zrak
. . .
.
. .
.
.
. . . . . .
voda
uže
Rješenje:
Fb V
Fb = ρ g
2
. .
G = mg
. . .
. . . . .
. . . . . .
. . .
. . . .
Fb − F − G =
. .
. . .
F .
.
.
. 0
. . . .
. . . .
. .
V
mg F = Fb − G = ρ g − mg
2
F = 2015 N
Mehanika fluida 77
78
Primjer:
Treba odrediti rezultantnu silu na zatvarač, oblika polucilindra, jedinične širine B, prema
slici. Zadano je: H=3 m, R=1 m, α=60o, ρ=998,2 kg/m3.
pa
a
g
H
pa C
R
Rješenje:
Ishodište koordinatnog sustava Oxz je

z smješteno na slobodnu površinu. Sile
G H I x atmosferskog tlaka pa izvana i iznutra se
O a poništavaju tako da na zatvarač djeluje samo
V sila hidrostatskog tlaka, koja se razlaže na
A H horizontalnu i vertikalnu komponentu.

Horizontalna komponenta sile se računa iz
n C
2Rsina
B izraza
n
a r
F Fx 
pCx S x (a)
D E
2Rcosa
gdje je Sx projekcija površine zatvarača, a pCx
hidrostatski tlak u njenu težištu. Gledajući
Slika (a) Sile na zatvarač
sliku (a), horizontalne sile na dijelu površine
DEF zatvarača se međusobno poništavaju jer
je projekcija dijela EF jednaka projekciji DE,
a suprotnog je predznaka.
78 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Projekcija Sx se dakle odnosi na dio ABD površine zatvarača, oblika je pravokutnika


površine 2BRsinα i pozitivna je, jer vektor normale n na površinu čini s pozitivnim
smjerom osi x kut manji od 90o. Težište projekcije površine Sx je u točki C u kojoj je
hidrostatski tlak pCx   gH , te je
gH 2 R sin B 
Fx 
 50,9 kN (b)
Negativni predznak sile Fx kazuje da sila gleda u negativnom smjeru osi x, tj. u lijevo.
Vertikalna komponenta sile je po veličini jednaka težini fluida u volumenu od površine

zatvarača do slobodne površine. Volumen je definiran vertikalama AH i FI, povučenim iz
rubnih točaka površine zatvarača. Vertikala BG dijeli površinu zatvarača na dijelove s
pozitivnom i negativnom projekcijom Sz. Dio AB površine ima negativnu projekciju Sz, te
vertikalna sila na taj dio površine gleda u pozitivnom smjeru osi z, a definirana je
volumenom ABGHA. Dio površine BDEF ima pozitivnu projekciju Sz, na koju vertikalna
komponenta sile hidrostatskog tlaka gleda prema dolje, a definirana je težinom fluida u
volumenu BDEFIGB.
G H G I H I
A A
+ =
B B B
D F D E F
E
Kada se ove dvije sile zbroje dobije se ukupna vertikalna komponenta sile hidrostatskog
tlaka koja gleda prema dolje, a definirana je volumenom ABDEFIHA, koji je osjenčan na
slici (a). Veličina tog volumena se računa kao umnožak zbroja površina polukruga i
trapeza AFIH sa širinom B zatvarača, te je izraz za silu Fz
Mehanika fluida 79
4. Hidrostatika

D 2
g 
Fz 
 2 R cos H B 44, 7 kN (c)

8

Negativni predznak sile Fz ukazuje da ona gleda prema dolje.
Za određivanje hvatišta rezultante u općem bi slučaju bilo potrebno prvo odrediti položaj
hvatišta horizontalne i vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka. Za slučaj cilindrične
površine to nije nužno, jer se unaprijed zna da će rezultanta prolaziti točkom C jer i sve

elementarne sile pndS prolaze točkom C.
Rezultantna sila je po veličini jednaka
C FR 
Fx2 Fz2 67, 7 kN (d)
b
FR a djeluje pod kutom β prema slici (b)
F
Slika (b) Položaj rezultantne sile  
arctg z 41,3o (e)
Fx
Primjer:
Treba odrediti silu F u vijcima, kojima je pričvršćen poklopac, oblika stošca, mase m =
474 kg, prema slici. Zadano je: H=1,4 m, h=0,9 m, R=0,8 m, pM0=2800 Pa,
ρ=998 kg/m3.
g
.. . ..
. . ..
. . .
.
. ..
pM0 poklopac
.
.. .
..
.
.
H
h
R
r
80 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Rješenje:
Na slici (a) su prikazane sile koje djeluju na
pM0 poklopac. Osim sile težine samog poklopca i sile

sl. povina
rš Fv u vijcima (koja je pretpostavljena tako da
H
F0 r V izaziva vlačna naprezanja u vijcima), djeluje još
h Fz vertikalna sila F0 konstantnog pretlaka pM0 i sila
Fz hidrostatskog tlaka. Horizontalne sile tlaka se
mg
R međusobno poništavaju. Sila F0 konstantnog
Fv pretlaka je jednaka umnošku pretlaka i ploštine
projekcije Sz površine stošca sa strane pretlaka
pM0. Projekcija Sz je oblika kruga polumjera R i
Slika (a) Sile na poklopac
negativna je, te je sila jednaka
F0 
pM0 R 2  5630 N (a)
i gleda prema gore.
Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka je po veličini jednaka težini fluida u
prostoru od površine stošca u dodiru s fluidom do slobodne površine. Taj volumen je
osjenčan na slici (a). Njegov je obujam
h 
V 
R 2 h R2 r 2 R r (b)
3 

Nepoznati polumjer r se određuje iz sličnosti trokuta, prema kojoj je

r R H h
  r 
R 0, 286 m (c)
H h H H
što uvršteno u izraz (b), daje obujam V=0,914 m3. Sila Fz također gleda prema gore (jer je
projekcija površine u dodiru s fluidom negativna), a po veličini je
Fz 
 gV 8945 N (d)
Iz ravnoteže vertikalnih sila, prema slici (a), slijedi tražena sila u vijcima
Fv 
F0 Fz mg 9930 N (e)
Mehanika fluida 81
4. Hidrostatika
Fiktivna slobodna površina Do istog se rezultata moglo doći i na drugi

način. Ako se poklopcem smatra sve ono
što se nalazi iznad ravnine A-B, prema slici
.. .
hF
.
pM0 (b), odnosno iznad otvora polumjera R,
.
.. .
..
.
.
tada će i fluid unutar stošca pripadati
h poklopcu. Ako se sa hF  pM0  g , prema
A B slici (b), označi visinu pretlaka pM0, koja
definira položaj fiktivne slobodne površine,
Slika (b) tada će sila F na poklopac biti jednaka
težini fluida u osjenčanom volumenu.
Fiktivna slobodna površina Ako se toj sili oduzme težina fluida u

zatvaraču, dobije se situacija prikazana na
slici (c), gdje osjenčani dio volumena od
.. .
hF
.
pM0 stvarne do fiktivne slobodne površine

.
.. .
..
.
.
definira silu F0, a osjenčani volumen ispod

h stvarne slobodne površine definira silu Fz,
A B jednako kao u prvom načinu.
Slika (c)
Primjer:
Kocka gustoće ρ0=495 kg/m3, brida a=0,44 m, zglobno je vezana u bridu O i zatvara
kvadratični otvor na dnu spremnika, prema slici. Treba odrediti silu F potrebnu za
podizanje kocke. Zadano je: H=1,2 m, α=35o, ρ=999 kg/m3.
g
pa
H
a
F=?
r0
O r
pa a
82 Mehanika fluida
4. Hidrostatika
Rješenje:
pa pa
H F1 H F1
F2
F2
F4
pa O pa O
F3
A F4 A F3
Slika (a) Sile tlaka na kocku Slika (b) Sile tlaka na kocku
Na slici (a) su prikazane sile tlaka koje djeluju na kocku. Sile koje djeluju na plohe kocke
koje su paralelne ravnini slike, međusobno se poništavaju. Ako se na plohi OA doda i
 
oduzme sila F4 hidrostatskog tlaka, kao što je prikazano na slici (b), tada suma sila F1 , F2 ,
 
F3 i sile F4 izvana, daju silu pa
uzgona, koja djeluje u težištu
kocke, te osim nje ostaje sila
k=L/2
hidrostatskog tlaka F4 iznutra
H
na plohu OA, kao što je
yC
prikazano na slici (c), na kojoj Fb F
je ucrtana i sila težine kocke,
odgovarajući krakovi sila, te O a C F4
mg
pa
veličine yC i ∆y za silu F4. Iz
a
slike (c) slijedi

A
y
asina acosa
L
Slika (c) Sile na kocku
Mehanika fluida 83
4. Hidrostatika
L 
a sin 
a cos 0, 613 m (a)
k 
L 2 0,306 m (b)
H a
yC  1, 68 m (c)
cos  2
hC 
yC cos  1,38 m (d)
Na temelju čega je
F4 

g hC A g yC cos a 2
F4  2618 N
a4
I  12
y 
yC A yC  a 2
a2
y  0, 011 m
12 yC
Fb 

gV ga 3 834,5 N
Kocka će se podići kada moment sile F (u odnosu na točku O) svlada momente ostalih sila,
tj.

a L
 y mg Fb 
F  L  F4   (e)

2 2
odakle je sila F  776 N .
84 Mehanika fluida
4. Hidrodinamički model
5. HIDRODINAMIČKI MODEL
Za promatranje dinamičkih pojava u fluidu te iznalaženje kvalitetnih rješenja problema
potrebno je usvojiti matematičko - fizikalni model (koncept) koji dobro opisuje ponašanje
fluida. Današnjim razvojem znanosti definirani su razni hidrodinamički modeli strujanja,
za potrebe rješavanja različitih problema, koji su vrlo složeni. Strujanje fluida je opisano
sustavom parcijalnih diferencijalnih jednadžbi koje nije moguće analitički riješiti, osim za
mali broj jako pojednostavljenih slučajeva. U svim ostalim slučajevima sustav jednadžbi
rješava se numeričkim metodama pomoću računala. Dakle za rješavanje problema
mehanike fluida potrebno nam je izuzetno puno znanje mehanike fluida, fizike,
matematike, numeričke matematike i poznavanja programiranja. Međutim za rješavanje
nekih jednostavnijih slučajeva nije nam potreban tako složeni matematički model koji
može razriješiti najzahtjevnije situacije. Zbog toga u mehanici fluida postoji čitav niz
raznih hidrodinamičkih modela koji su pojednostavljeni i razvijeni za baš jednu skupinu
problema. Na sreću čitav niz inženjerskih problema moguće je riješiti jednostavnim
modelom strujanja fluida.
U ovom kolegiju će se razviti kvazi – jednodimenzijski, stacionarni model strujanja

nestlačivog fluida bez izmjene topline. Naravno ova pojednostavljenja ograničuju i
primjenu takovog modela. Na ovome mjestu bi bilo zgodno da se osvrnemo na koje je
tehničke slučajeve moguće primijeniti ovaj model, a na koje nije.
Kvazi – jednodimenzijski sustav podrazumijeva da je jedna koordinatna os dominantna

i da se sve promjene dešavaju u smjeru te osi. Poprečno na tu dominantnu os se
pretpostavlja da sve varijable imaju konstantnu vrijednost. Tipičan primjer takovog
strujanja je strujanje u cijevi. Postoji samo jedna izražena dimenzija i to je os cijevi te se
sve promjene dešavaju tom smjeru. Duž poprečnog presjeka (okomito na os cijevi)
pretpostavlja se da sve varijable imaju konstantnu vrijednost. Termin kvazi-
jednodimenzijski se upotrebljava zbog toga da ta jedna dominantna koordinata (os cijevi)
može se rasprostirati u raznim smjerovima koordinatnih osi x, y i z.
Stacionarni model strujanja pretpostavlja da se varijable vremenski ne mijenjaju. Tim

pojednostavljenjem neke pojave kao što je hidraulički udar nećemo moći rješavati.
Međutim zbog ovog pojednostavljenja jednadžbe postaju znatno jednostavnije te se model
strujanja može opisati algebarskim jednadžbama, dok bi za rješavanje nestacionarnog
strujanja morali rješavati diferencijalne jednadžbe.
85 Mehanika fluida
Uvođenjem nestlačivosti fluida u model strujanja ne uvode se neke znatnije restrikcije

primjene. Nestlačivost fluida je dobra pretpostavka za strujanja kapljevina i za sva
strujanja plinova koja su sporija od 0.3 Macha (~100 m/s). Dakle možemo reći da su
jednadžbe upotrebive gotovo svugdje osim u avio - industriji.
U jednadžbama se neće tretirati izmjena topline. Pretpostaviti će se da temperatura

fluida bitno ne utječe na strujanje. Dakle strujanje će se rješavati odvojeno od izmjene
topline. Odnosno tek u poglavlju o strujanju unutar realnih cjevovoda će se pretpostaviti
izotermno strujanje (strujanje pri konstantnoj okolišnoj temperaturi). Pretpostaviti će se da
je sva mehanička energija koja je putem trenja prešla u toplinsku odvedena u okolinu.
Zanimljivo je da je ovaj vrlo ograničeni, ali jednostavan model primjenjiv za

rješavanje velikog broja strojarskih problema. Tamo gdje ga je dozvoljeno primijeniti ovaj
model strujanja daje dovoljno točne rezultate. Kada je potrebno primijeniti neki složeniji
model potrebno je svakako zatražiti pomoć stručnjaka baš za to područje.
5.1. Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen čestica fluida koje u jediničnom

vremenu prođu kroz promatranu površinu S orijentiranu jediničnim vektorom normale n .

Ako se čestice fluida gibaju brzinom v kroz promatranu površinu S protok Q je definiran
izrazom
dd
=
Q ∫ v ⋅ ndS
S
(5.1)
Čestica fluida T se u trenutku t nalazi na površini dS , a

u trenutku t+dt će zauzeti novi položaj u prostoru, pri
d
čemu će prevaliti put vdt , odnosno svojim gibanjem
opisati kosu prizmu. Volumen čestica fluida koje u
T(t+dt)
T(t) vremenu dt prođu kroz površinu dS jednak je
dS = dS ⋅ dh , gdje je dh visina
volumenu prizme dV
prizme, kojoj je visina jednaka projekciji vektora puta
dd
na smjer normale dh= n ⋅ vdt . Ukoliko je brzina
Slika 5.1 Mirujuća površina S
strujanja okomita na površinu S i ne mijenja se po
poprečnom presjeku protok kroz površinu jednak je po definiciji Q= v ⋅ S .
86 Mehanika fluida
U stvarnosti brzina je često okomita na poprečni presjek međutim zbog viskoznosti mijenja
svoj iznos po poprečnom presjeku kao što je prikazano na slici 5.2. U tom slučaju protok
modeliramo pomoću srednje brzine vsr
dd
Q =∫ v ⋅ ndS =∫ vdS =vsr S (5.2)
S S
v
dA
Slika 5.2 Profil brzine
5.2. Protok fizikalne veličine
Čestice fluida osim volumena imaju masu, energiju, količinu gibanja, itd. Prolaskom
čestice fluida kroz neku površinu, ona pronosi fizikalne veličine, pa se govori o protocima:
volumena (što je gore definirano jednostavno kao protok), mase, energije, količine gibanja
i sl. Ako se sa F označi fizikalna veličina, a sa Φ volumensku gustoću te fizikalne
veličine, koja je definirana izrazom
ΔΦΦd
=Φ lim
= , (5.3)
ΔV →0 ΔV dV
Dakle za slučaj gibajuće površine u gibajućem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
dd
površinu dS će biti dQ= v ⋅ ndS , a protok fizikalne veličine Φ pronesene kroz tu površinu
dd
je dQF =Fv ⋅ ndS , odnosno protok fizikalne veličine kroz ukupnu površinu je
dd
QF = ∫ Fv ⋅ ndS (5.4)
S
Primjeri:
dd
• Maseni protok: Qm= m= ndS ; [ m ]
∫ ρ v ⋅= =
MT −1
, [ m ]SI kg/s . Za ρ = konst.
S
vrijedi m = ρ Q .
dd
• Težinski protok QG= G= ⋅ ndS ; G 
∫ ρ gv= =
MLT −3
, G  N/s . Za ρ = konst.
SI
S
G mg
i g = konst. vrijedi = = ρ gQ .
Mehanika fluida 87
d ddd
• Protok količine gibanja:=
QKG ⋅ n ) dS ; [ Q ]
∫ ρ v ( v= KG =
MLT −2
, [QKG ]SI N . Za
S
 
ρ = konst. i g = konst. vrijedi QKG = ρ vQ .
•
dd
v ⋅ ndS ; [Q ] T , [QEK ]SI W .
1
∫ 2 ρ v=
2 −3
• Protok kinetičke energije:
= QEK 2
EK =
ML
S
5.3. Izvod osnovnih jednadžbi strujanja fluida
Skup osnovnih jednadžbi koje modeliraju strujanje fluida unutar cjevovodnog sustava
izvesti će se promatrajući gibanje čestice fluida (materijalne točke) unutar elementarne
strujne cijevi kao što je prikazano na slici 5.3.
s
3
R
x
Slika 5.3 Gibanje elementarne čestice fluida
Slika 5.4 Elementarna čestica fluida
88 Mehanika fluida
Elementarna čestica fluida prikazana uvećana na slici 5.4 zauzima volumen

D 2p (5.5)
DV = Ds ×
4
gdje je Δs diferencijalni odsječak u smjeru osi cijevi, a D promjer poprečnog presjeka

cijevi.
Bilanciranje mase za elementarnu česticu fluida prikazano je na slici 5.5
Slika 5.5 Bilanciranje mase
Ukoliko krenemo od koncepta konzervacije mase m:
(ulazna količina mase) – (izlazna količina mase) + (generacija mase) = (akumulacija

mase) (5.6)
Ukoliko je riječ o masi znamo da ne postoji generacija mase, odnosno masa ne nestaje
niti nastaje, pa je član generacije mase jednak nuli. Akumulacija mase unutar zadanog
volumena znači da se količina mase unutar zadanog volumena tijekom vremena povećava
ili smanjuje. Obzirom da smo pretpostavili stacionarno strujanje niti jedna varijabla se ne
mijenja tijekom vremena, pa tako ni masa unutar volumena. Dakle za stacionarno strujanje
i akumulacija mase je jednaka nuli. Jednadžba 5.6 prelazi u oblik
(ulazna količina m) – (izlazna količina m ) = 0 (5.7)

D 2p D 2p
( r Av A ) – ( r B vB )=0 (5.8)
4 4
Mehanika fluida 89
Odnosno uz pretpostavku konstantne gustoće i dijeljenja jednadžbe (5.8) s ρ
D 2p D 2p
vA = vB = Q = const. (5.9)
4 4
Za elementarnu česticu moguće je postaviti koncept konzervacije količine gibanja kao

što je prikazano na slici 5.6.
z   D 2

vB vB 
n vB Q
4
  D 2

v Av A 
n v AQ
4
x
Slika 5.6 Bilanca količine gibanja za elementarnu česticu fluida
(ulazna količina količine gibanja) – (izlazna količina količine gibanja) + (generacija

količine gibanja) = (akumulacija količine gibanja) (5.10)
Prema drugom Newtonovom zakonu brzina promjene (derivacija) količine gibanja

čestice jednaka je sumi svih sila koje djeluju na česticu.
 
¶mv
=åF (5.11)
¶t
Iz drugog Newtonova zakona slijedi da je generacija količine gibanja jednaka sumi

sila.
¶mv
r v AQ - r vB Q + å F = (5.12)
¶t
90 Mehanika fluida
Ukoliko vrijednosti u točci B raspišemo pomoću vrijednosti u točci A slijedi.
æ ¶v ö ¶mv
rv AQ - ççv A + Ds÷÷÷ rQ + å F = (5.13)
çè ¶s ø ¶t
¶v ¶mv
-rQ Ds + å F = (5.14)
¶s ¶t
Suma sila koje djeluju na česticu u smjeru strujnice prikazana je na slici 5.7
Slika 5.7 Bilanca sila za elementarnu česticu fluida
Ako iskoristimo jednadžbu 5.11 te uvrstimo sile tlaka na prednjoj i stražnjoj površini
elementarnog volumena te silu trenja i silu težine slijedi izraz.
D 2 p æç ¶p ö÷ D 2 p D 2p
å F = pA 4 -ççè pA + ¶s Ds÷÷ø 4 - pDs 4 g cos o - t wDsDp (5.15)
Sređivanjem izraza slijedi relacija.
¶p D 2p D 2p
åF =- ¶s
Ds
4
- pDs
4
g cos o - t wDsDp (5.16)
Uvrštenjem jednadžbe 5.16 u jednadžbu 5.14 slijedi relacija.
¶v ¶p D 2p D 2p ¶mv
-pQ Ds - Ds - pDs g cos o - t wDsDp = (5.17)
¶s ¶s 4 4 ¶t
Mehanika fluida 91
Ako pretpostavimo stacionarno strujanje član na desnoj strani jednak je nuli. Kada
jednadžbu 5.17 podijelimo s diferencijalnim volumenom slijedi izraz
¶v ¶p 4t
-pp
v - - g cos o - w = 0 (5.18)
¶s ¶s D
1 ¶pv 2 ¶p 4t
+ + p g cos o + w = 0 (5.19)
2 ¶s ¶s D
Množenjem izraza s ds te integriranjem između dvije točke na strujnici izvodi se

Bernoullijeva jednadžba
2 1 ¶pv 2 2 ¶p 2 2 4t
ò1 2 ¶s
ds + ò
1 ¶s
ds + ò p g cos
1
 ò1 D ds = 0
o
dz
ds + w
(5.20)
æ pp 2 ö æ v2 ö
gz ÷÷÷ - çç
çç v + p + pp + p + gz ÷÷÷ + 4t w = 0
L
(5.21)
çè 2 ÷ø çè 2 ÷ø D
2 1
Zadnji član u izrazu 5.21 predstavlja gubitke tlaka uslijed viskoznog trenja os stjenku
cijevi. Udaljenost u smjeru strujnice između točaka 1 i 2 označeno je s L. Ukoliko trenje
zanemarimo Bernoulijeva jednadžba za idealni fluid (fluid bez trenja) prelazi u oblik
æ pp 2 ö æ v2 ö
gz ÷÷÷ = çç
çç v + p + pp + p + gz ÷÷÷ (5.22)
çè 2 ÷ø çè 2 ÷ø
2 1
92 Mehanika fluida
5. Primjena osnovnih jednadžbi mehanike fluida
6. PRIMJENA OSNOVNIH JEDNADŽBI MEHANIKE

FLUIDA
Pojave i principi rada nekih uređaja koji se mogu objasniti Bernoullijevom jednadžbom
6.1. Pitotova cijev
pa pa Slučaj otvorenog strujanja s ravnim strujnicama

g
z
A h B Cjevčica A (piezometrička cijev) mjeri visinu tlaka u
pa
točki 1. Promjena tlaka okomito na ravne strujnice ista je
v1 h
kao u fluidu u mirovanju, pa će razina fluida u cjevčici
1 2
biti u slobodnoj površini.
r Cjevčica B (Pitotova cijev) mjeri visinu tlaka u točki 2, u
kojoj je brzina jednaka nuli (zaustavna točka). Prema
Slika 6.1 Pitotova cijev Bernoullijevoj jednadžbi visina zaustavnog tlaka p2 / ρ g
je veća od visine tlaka p1 / ρ g u točki 1 za visinu brzine
Δh = v12 / 2 g .
Članovi Bernoullijeve jednadžbe se mogu tumačiti i na sljedeći način

1 2
p + pp
v + gz
 = onst.
2
statiči tla dinamiči tla
 hidrostatsi tla

zaustavni tla 
totalni tla
Bernoullijeva jednadžba kaže da totalni tlak ostaje konstantan duž strujnice.
Mjerenje brzine strujanja fluida u cijevima

h
Lijeva cjevčica mjeri statički tlak u točki 1, a

v1 Pitotova cijev zaustavni tlak u točki 2. Razlika ta dva
1 2 tlaka je visina brzine, pa vrijedi v1 = 2 gΔh . Očito
je da se brzina računa iz mjerene razlike tlakova,
Slika 6.2 Pitotova cijev koja se obično mjeri diferencijalnim manometrom.
93 Mehanika fluida
Tablica 6.1 Slučajeve Pitotove cijevi

r0 < r
r
1 h 1 2
x v1
R
R x
v1
h
1 2
r r0 > r
Slučaj kada je diferencijalni manometar Slučaj kada je diferencijalni manometar

ispunjen fluidom manje gustoće od fluida ispunjen fluidom veće gustoće od fluida koji
koji struji u cijevi struji u cijevi
 ρ  ρ 
=v1 2 gΔh 1 − 0  =v1 2 gΔh  0 − 1
 ρ   ρ 
6.2. Prandtl-Pitotova cijev
Sastoji se od dvije koaksijalne cijevi, pri čemu je unutarnja cjevčica svojim otvorom
suprotstavljena strujanju i mjeri zaustavni tlak (točka 2 na slici). Vanjska cijev ima po
obodu rupice s otvorima preko kojih čestice fluida prolaze tangencijalno kojima se mjeri
statički tlak (točka 3 na slici). Donja slika kvalitativno prikazuje promjenu tlaka duž
strujnice 1-2-3. U točki zastoja je brzina jednaka nuli, a tlak je maksimalan. Od točke
zastoja fluid se ponovo ubrzava, a tlak opada. U području između točaka 2 i 3 brzina na
nekim mjestima premašuje brzinu v1 , te tlak opada ispod tlaka p1 , ali se na određenoj
udaljenosti od točke 2 tlak ponovo vraća na vrijednost tlaka p1 . Ako se zanemari učinak
viskoznih sila u neograničenom strujanju fluida tlak p3 će biti jednak tlaku p1 , pa će se iz
ρ 
=
mjerene visine Δh moći izračunati brzina v1 , pri čemu vrijedi izraz v1 2 gΔh  0 − 1 .
 ρ 
94 Mehanika fluida
tlak
p1
v1 3
1 2
p3=p1
r
h
Slika 6.3 Prandtl Pitotova cijev r0 > r
Primjer:
Odredite brzinu v1 i tlak p1 zraka (ρz =1,23 kg/m3) u simetrali cijevi promjera D=50 mm,
pomoću mjernog sustava s Prandtl-Pitotovom cijevi prema slici. Pretpostavite neviskozno
strujanje i uzmite u obzir debljinu Prandtl-Pitotove cijevi. Zadano je: d=5 mm, L=100 mm,
α=11°, ρa=800 kg/m3, h=40 mm, pa=101325 Pa.
3 d
1 2 D
p1, v1=?
rz
L
rz h
ra ra
Rješenje:
Točka 2 je točka zastoja, a u točki 3 će zbog smanjenja presjeka brzina v3 biti veća od
brzine v1, a tlak p3 manji od tlaka p1. Diferencijalni manometar s kosom cijevi mjeri razliku
tlaka p2 − p3 , a U cijev razliku tlaka p3 − pa (ako se u jednadžbama manometra zanemari
gustoća zraka što je moguće jer je gustoća zraka ρz puno manja od gustoće alkohola ρa u
manometrima).
Mehanika fluida 95
Postavljanjem Bernoullijevih jednadžbi, jednadžbe kontinuiteta i jednadžbi manometra

slijedi:
p1 v2 p
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 + 1 =2 (1)
ρz g 2 g ρz g
p2 p3 v2
Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3 = + 3 (2)
ρz g ρz g 2 g
Jednadžba kontinuiteta v1 ⋅
D 2p
=⋅
v3
( D2 − d 2 )p
(3)
4 4
Jednadžba diferencijalnog manometra ρa g L sin α

p2 − p3 = (4)
Jednadžba manometra ρa g h
pa − p3 = (5)
U gornjem sustavu s pet jednadžbi nepoznanice su: p1, v1, p2, p3, i v3.
iz (5) p3 =pa − ρa g h =
101325 Pa
iz (4) p3 + ρa g L sin α =
p2 = 101161 Pa
2
iz (2) =
v3 ( p2 − p=
3) 15, 6 m s
ρz
D2 − d 2
iz (3) v1 =
v3 ⋅ =
15, 44 m s
D2
vidimo da je korekcija neznatna pa se najčešće zanemaruje debljina Prandtl-Pitotove cijevi
1
iz (1) p1 =−
p2 ρ z v12 =
100841 Pa
2
96 Mehanika fluida
6.3. Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi
1 2 Slika shematski prikazuje tri različita

mjerna uređaja za mjerenje protoka u
strujanju kroz cijevi, redom mjerna blenda,
mjerna sapnica i Venturijeva cijev. U svim
uređajima je princip mjerenja isti: u
suženom presjeku tlak je zbog povećanja
brzine niži. Razlika tlaka u presjecima 1 i 2
raste s porastom protoka, te se iz mjerene
razlike tlaka može zaključiti o protoku kroz
cijev. Primjenom Bernoullijeve jednadžbe
1 2 se dolazi do protoka idealnog fluida, a
uvođenjem faktora korekcije brzine i faktora
Slika 6.4 Uređaji za mjerenje protoka
kontrakcije mlaza se dolazi do protoka
realnog fluida.
6.4. Venturijeva cijev
Slika shematski prikazuje Venturijevu cijev
r, m postavljenu u kosom cjevovodu, u kojoj se

D2 diferencijalnim manometrom mjeri razlika
D1 2
1 h tlaka u dva presjeka. Iz jednadžbe
z=0
x kontinuiteta, Bernoulijeve jednadžbe i
Q jednadžbe manometra slijedi izraz za protok
h0 idealnog fluida
æ r0 ö
2 gh0 çç -1÷÷÷
Dp2 çè r ÷ø
Qid = 2
(6.1)
æ D2 ö÷
4
4
r0 1- çç ÷
çè D1 ÷÷ø
Slika 6.5 Venturijeva cijev
Protok realnog fluida viskoznosti µ je
Q = CcCvQid . (6.2)
Mehanika fluida 97
Venturijeva cijev se izvodi tako da je faktor kontrakcije mlaza Cc = 1 , a faktor korekcije

ρ v1D1
brzine Cv je funkcija Reynoldsova broja Re = . Primjer zavisnosti faktora Cv o
µ
Reynoldsovu broju Re je dan na sljedećoj slici.
Slika 6.6 Dijagram korekcije brzine u Venturijevoj cijevi
Primjer:
Odredite protok vode mjeren Venturijevom cijevi, prema slici. Uzmite u obzir i koeficijent
korekcije brzine. Pri kojem bi protoku, za isti smjer strujanja i apsolutni tlak p1=1,96 bar
nastupila kavitacija u presjeku 2. Zadano je: ρ=998,2 kg/m3,
pv =2337 Pa, ρ0=13546kg/m3, h0=360 mm, L=0,75 m, D1=300 mm, D2=150 mm,
kinematička viskoznost vode n =1,004⋅10-6 m2/s.
r,n,pv g
D2
D1
h0
Q r0
98 Mehanika fluida
Rješenje:
D12p D 2p
Jednadžba kontinuiteta Q =⋅
v1 =⋅
v3 2
4 4
(1)
r,n,pv
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2
v2, p2
p1 8Qid2 p2 8Qid2
2 + =L+ + (2)
ρ g gD14p 2 ρ g gD24p 2
L
1 x
v1, p1 Jednadžba manometra
h0
p1 + ρ g ( x + h0 ) − ρ0 gh0 − ρ g ( x + L ) =
p2 (3)
r0
p1 − p2 ρ 
Iz (3) −=
L h0  0 − 1 (4)
ρg  ρ 
p D12 D22  p − p2 
=Iz (2) Qid 2g  1 − L (5)
4 D14 − D24  ρg 
p D12 D22 ρ 
=Qid = 2 gh0  0 − 1 171,9 l s
4 D14 − D24  ρ 
Stvarni protok Q = CC Qid
v1id ⋅ D1 4Qid
Re1 = = = 7, 27 ⋅105 > 105
ν p ⋅ D1 ⋅ν
pa je prema dijagramu u Tehničkoj enciklopediji broj 8 str. 148 CC = 0,984
= =
Q 0,984 Qid 0,1692 m3 s
Mehanika fluida 99
Kavitacijski protok uz p1=1,96 bar i p2 =pv =2337 Pa i CC=0,984 je prema (5)
p 0,32 ⋅ 0,152  1,96 ⋅105 − 2337 

Qkav 0,984 2g  − 0, 75 
4 0,34 − 0,154  998, 2 g 
Qkav = 0,347 m3 s
6.5. Kavitacija
Povećanjem protoka uz istu ukupnu

E.L. energiju strujanja dolazi do
2g Q smanjenja tlaka u najužem presjeku
2g
(na slici je prikazan pomak HGL
Q1>Q
p2 kada se protok poveća od Q na Q1)
p1
rg rg
Kada se tlak u najužem presjeku
v1 v2 G.L.
snizi na vrijednost tlaka isparavanja
1 2 pojavljuju se mjehurići pare
p1
p2 (kavitacija), čime se smanjuje
A2
A1
poprečni presjek te dolazi do
Slika 6.7 Suženje cijevi
zagušivanja strujanja. Protok pri
kojem se pojavljuje kavitacija je
maksimalno mogući protok za
zadanu visinu energije.
100 Mehanika fluida

Mjehurići pare bivaju nošeni u područje višeg tlaka, gdje implodiraju (ponovo se
pretvaraju u kapljevitu fazu). Pojava kavitacije je popraćena vibracijama i bukom, a pri
imploziji mjehurića pare u blizini stijenke dolazi i do njena oštećenja. U nestacionarnom
strujanju se kavitacija može pojaviti uslijed naglog ubrzavanja fluida.
6.6. Ejektor
Strujanje primarnog fluida protokom Q1 u

suženom presjeku izaziva smanjenje tlaka, koje
ima za posljedicu usisavanje sekundarnog fluida,
protokom Q2, tako da je na izlazu iz ejektora
protok Q1+Q2.
Ovaj se princip koristi npr. u uređajima za
bojanje, u kojima se u struju zraka uvlači boja.
Slika 6.8 Ejektor
Primjer:
Odredite minimalni protok Q u nestlačivom strujanju fluida kod kojeg će ejektor početi
usisavati fluid kroz vertikalnu cjevčicu. Zadano je A2=14 cm2, A1=3,5 cm2, h=0,9 m.
A2
A1
Q=? pa
r
h
g pa
Rješenje:
Da bi ejektor počeo usisavati fluid kroz vetikalnu cjevčicu, tlak p1 u presjeku A1 mora biti
manji od hidrostatskog tlaka koji vlada pri mirovanju fluida u vertikalnoj cjevčici.
p1 < pa − ρ gh (a)
Mehanika fluida 101

Bernoullijeva jednadžba od presjeka A1 do presjeka A2 glasi:

p1 v12 p2 v22
+ = + (b)
ρ g 2g ρ g 2g
Jednadžba kontinuiteta
Q Q
v=
1 A1 v=
2 A2 Q=
⇒ v1 = i v2 (c)
A1 A2
Uvrštavanjem (c) i (a) u (b)
pa − ρ gh Q 2 pa Q2
+ ≤ +
ρg 2 gA12 ρ g 2 gA22
odakle je:
A1 A2
Q≥ 2 gh ≥ 1,52 ⋅10−3 m3 s
A −A
2
2 1
2
102 Mehanika fluida

6.7. Istjecanje iz velikog spremnika
Slika prikazuje zamišljenu strujnicu unutar

spremnika. Ako se pretpostavi veliki spremnik,
brzina fluida na slobodnoj površini unutar
spremnika će biti vrlo mala. Brzina se povećava
približavanjem ulazu u cijev. Za potrebe crtanja
hidrauličke gradijentne linije će se pretpostaviti da
je u svakoj točki spremnika brzina jednaka nuli, pa
Slika 6.9 Istjecanje iz spremnika će visina ukupne energija u spremniku biti jednaka
piezometričkoj visini (koja je za slučaj mirovanja
jednaka u svim točkama spremnika).
Prema tome Bernoullijevu jednadžbu može se postavljati od bilo koje točke u spremniku, a
obično se bira točka na slobodnoj površini. Bernoullijeva jednadžba postavljena od točke 0
na slobodnoj površini do točke 1 na izlazu iz cijevi glasi
pa v2 p
+H = + a ili v = 2 gH (6.3)
pp
g 2g g
iz koje je jasno da se potencijalna energija fluida u spremniku pretvorila u kinetičku
energiju mlaza na izlazu iz cjevovoda, što prikazuje i slika. (Iz mehanike je poznato da bi
kuglica u slobodnom padu puštena iz stanja mirovanja na putu H postigla brzinu
v = 2 gH ).
6.8. Gubitak utjecanja u veliki spremnik
U prethodnom primjeru je mlaz

pa 1 fluida istjecao u atmosferu, pa je
g u njemu vladao atmosferski tlak,
H=h1-h2
pa
2 a ovdje mlaz istječe u mirujući
h1
h2 fluid u velikom spremniku, a
Q v
eksperimenti pokazuju da će u
3 4
mlazu vladati tlak definiran
Slika 6.10 Utjecanje u spremnik jednadžbom hidrostatike
p4 = pa + p gh2
Mehanika fluida 103

Bernoullijeva jednadžba postavljena duž strujnice između točaka 1 i 4 (gdje je z4=0) glasi
pa v2 pa v2
+ h1 = + + h2 ili uz 1
h - h2 = H : H= (6.4)
pp
g 2g g 2g

 
p4 / p g
Ponovo je jasno da će brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujućeg fluida onda će energija desnog spremnika biti jednaka
piezometričkoj visini i bit će manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi će prema
Bernoullijevoj jednadžbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja u veliki spremnik(ili istjecanja iz cijevi).
Bernoullijeva jednadžba se formalno postavlja od slobodne površine lijevog spremnika do
slobodne površine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obračuna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadžba
između točaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa p v2
+H = a + (6.5)
pp
g  g 2g


 
energija u toči 1 energija gubita
u toči 2
2
E.L. Lijeva slika prikazuje energetsku
pa v =H
rg
2g liniju (EL) za strujanje između dva
pa velika spremnika. Oduzimanjem
H.G.L.
rg visine brzine od EL dobije se HGL.
Prema prije rečenom pretpostavlja
se da su brzine u spremnicima
3 4 jednake nuli, te se HGL skokovito
mijenja pri ulazu u cijev, u kojoj je
Slika 6.11 Energetska linija
brzina za slučaj konstantnog
promjera cijevi konstantna.
Primjer:
Voda neviskozno struji između dva velika spremnika u kojima je razlika visina razina H,
kroz cijev promjera d. Odredite postotno povećanje protoka Q ako se na cijev ugradi
difuzor izlaznog promjera D=2d.
104 Mehanika fluida

pa
0 g
H 1 pa
r d
D
Rješenje:
pa pa v 2
B.J. 0-1 +H = +
ρg ρ g 2g
v = 2 gH
Ova Bernoulijjeva jednadžba vrijedi i za cijev konstantnog promjera d i za cijev s
difuzorom promjera D, a v je brzina utjecanja u spremnik.
d 2π D 2π
Stoga će u prvom slučaju protok biti Q0 = v ⋅ , a u drugom slučaju Q= v ⋅ , odakle
4 4
Q D2
je = = 4 što znači da bi se protok povećao četiri puta.
Q0 d 2
Komentar: Iz gornjeg slijedi da bi se povećanjem promjera D mogao dobiti po volji veliki
protok, što u stvarnosti nije slučaj.
1) Povećanjem protoka Q povećava se brzina u cijevi promjera d, viskozni gubici

postaju značajni što smanjuje brzinu i protok.
2) Kod velike razlike promjera D i d dolazi do

odvajanja strujanja od stijenke difuzora, te je
izlazna brzina v veća od prosječne brzine koja bi D
bila za slučaj jednolikog profila brzine po presjeku
što dovodi do većih gubitaka, odnosno smanjenje
protoka Q.
Mehanika fluida 105

6.9. Sifon
Strujanje kroz sifon će se ostvariti ako je cijev u

1 početnom trenutku bila ispunjena fluidom ili je
potrebno stvoriti podtlak na izlaznom kraju
h cijevi (točka 2) tako da se fluid podigne preko
pa 0 d=konst
točke 1. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do 2 je
v2
r H= ili v = 2 gH (6.6)
2g
H Spuštanjem izlaznog kraja povećava se brzina
istjecanja. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 1 i 2
2
pa p1 = pa - p g ( H + h) (6.7)
Spuštanjem izlaznog kraja ili podizanjem točke

Slika 6.12 Sifon 1 smanjuje se tlak p1, koji mora biti veći od
tlaka para pv da ne bi nastupila kavitacija, čijom
bi se pojavom strujanje prekinulo.
Primjer:
Odredite visinu zB kraja B sifona, pri kojoj se u neviskoznom strujanju fluida ostvaruje
maksimalni protok Q nestlačivog fluida gustoće ρ=995,6 kg/m3, tlaka isparavanja pv =4241
Pa, ako je: pa =1010 mbar, z1=34 m, z0=30,5 m, d=150 mm.
1
g z1
pa
0
z0
r
zB=?
pa
106 Mehanika fluida

Rješenje:
Spuštanjem izlaznog kraja sifona brzina strujanja se povećava, a tlak u najvišoj točki
sifona smanjuje. Pri minimalnom tlaku u najvišoj točki, koji odgovara tlaku isparavanja pv
postiže se maksimalno moguća brzina.
Iz Bernoullijeve jednadžbe od točke 1 do točke B slijedi:

2
pv vmax p v2
+ + z1 = a + max + zB
ρ g 2g ρ g 2g
odakle je:
p − pv
zB =
z1 − a =
24,1 m
ρg
Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do B slijedi:

v2
z0 = + zB ⇒ v = 2 g ( z0 − zB ) =11, 2 m/s
2g
d 2ππd2
Q=
v⋅ = ⋅ 2 g ( z0 − z B ) =
0, 2 m3 s
4 4
6.10. Maksimalna visina usisavanja pumpe
Da bi se uključivanjem pumpe uspostavilo strujanje, usisna

cijev mora biti ispunjena fluidom.
pumpa Da bi se izbjegla pojava kavitacije tlak u točki 1 mora biti
viši od tlaka para. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do 1 je
1
h pa p v2
pa
0 = h+ 1 + 1 (6.8)
pp
g g 2g
p1 v2
Uz pretpostavku da su visine + 1 zanemarive,
pg 2g
Slika 5.13 Usisna visina pumpe teorijski maksimalna visina usisavanja je jednaka visini
atmosferskog tlaka, a stvarno je to i manje.
Mehanika fluida 107

Primjer:
Odredite visinu h koju će dosegnuti mlaz vode (ρ=1000 kg/m3) na izlazu iz račvaste cijevi,
prema slici, ako su manometarski tlakovi pM1= pM2=2,68 bar. Zadano je: D1=200 mm,
D2=150 mm, d=100 mm, H=8 m.
pa
h=?
g
3
d
H
1 2
z=0
pM1 D1 D2 pM2
Rješenje:
Budući je cijev horizontalna, a u presjecima 1 i 2 vlada pretlak može se zaključiti da će

voda strujati od oba presjeka prema izlazu, te se može postaviti Bernoullijeva jednadžba od
1 do 3 i od 2 do 3. U izlaznom presjeku 3, pretlak je jednak nuli, a brzina jednaka v3 pa
vrijedi:
pM1 v12 v2
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 3 + = 3 +H (1)
ρ g 2g 2g
pM2 v22 v2
Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3 + = 3 +H (2)
ρ g 2g 2g
Gornje jednadžbe imaju jednake desne strane, a budući su jednaki pretlaci pM1= pM2
zaključuje se da je v1= v2.
Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi
Q3 Q1 + Q2 =
Q3 (3)
D12πππ D2 d2
ili v1 ⋅ + v2 ⋅ 2 = v3 ⋅
Q1 Q2 4 4 4
D12 + D22
odakle je v3= v1 ⋅ (4)
d2
Uvrštavanjem (4) u (1) slijedi:
108 Mehanika fluida

v 2 ( D1 + D2 )
2 2 2
pM1 v12
+ = 1 ⋅ +H
ρ g 2g 2g d4
((((
v32
2g
ili
2
pM1 − 2 gH
ρ
=v1 = 3,16 m s
( D1 + D2 ) − 1
2 2 2
d4
v3 = 19, 7 m s
Iz Bernoullijeve jednadžbe od 3 do 4
v32
= h ⇒ h = 19,8 m
2g
Primjer:
Odredite promjer d mlaznice u sustavu prema slici uz uvjet da fluid u priključnoj cijevi
spremnika 2 miruje. Pretpostavite neviskozno strujanje. Zadano je H=3,4 m, h=2,6 m,
D=100 mm.
pa 1 g
pa
1 r
2 r
H
h
D pa
2 3 d=?
Rješenje:
Ako fluid u priključnoj cijevi u spremniku 2 miruje. Znači da u točki 2 vlada hidrostatski
tlak p=
2 pa + ρ gh ili pM 2 = ρ gh
Mehanika fluida 109

v32
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 3 H= ⇒ v3 = 2 gH
2g
v22 pM 2
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 H= + ⇒ v2 = 2 g ( H − h )
2g  ρg
h
D12ππ d2 v2
v2 ⋅ =v3 ⋅ ⇒ d =D
4 4 v3
H −h
=d D=
4 69, 7 mm
H
U slučaju d < 69,7 mm protok Q bi bio manji, brzina v2 manja, a tlak p2 veći, te bi došlo
do strujanja u spremnik 2. U slučaju d > 69,7 mm fluid bi istjecao iz spremnika 2.
6.11. Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore
Strujnica ne može biti slomljena crta, jer bi u točki loma radijus

zakrivljenosti strujnice bio jednak nuli, te bi derivacija tlaka
okomito na strujnicu bila beskonačna, što ne bi bilo fizikalno.
Zbog toga pri istjecanju fluida kroz otvor površine A0 s oštrim
A0 1 rubom dolazi do suženja mlaza. Slika prikazuje presjek 1 u

A pa
kojemu su strujnice paralelne, a tlak konstantan. U tom presjeku
Slika 6.14 Korekcija brzine se mjeri površina A poprečnog presjeka mlaza.
Faktor kontrakcije mlaza je Cc = A / A0 .
Realni fluidi su viskozni te će se dio mehaničke energije na putu od točke 0 do točke 1
uslijed djelovanja viskoznih sila pretvoriti u unutarnju energiju, što znači da će mehanička
energija (odnosno brzina) za slučaj realnog fluida biti manja. To se uzima u obzir
iskustvenim faktorom korekcije brzine Cv (koji se određuje eksperimentalno) prema
formuli v = Cv vid = Cv 2 gH . Jasno je da je faktor korekcije brzine uvijek manji od jedan.
Protok Q fluida kroz otvor će biti jednak umnošku stvarne brzine i stvarne površine mlaza:
110 Mehanika fluida

Q = vA = CvCc vid A0 = CdQid , gdje je Cd = CvCc faktor korekcije protoka (često se


Cd Qid
označuje i s CQ )
Tablica 6.2 Faktor korekcije brzine i faktor kontrakcije mlaza za neke tipične slučajeve:
Tanka stijenka-oštri rub: Cc=0.62 Cv=0.98 Lijepo zaobljeni rub: Cc=1 Cv=0.98
Ispust: Cc=1 Cv=0.82 Ispust: Cc=1 Cv=0.74
6.12. Formula za izračunavanje vremena pražnjenja posude
Pretpostavke:
A(z) pa Posuda je otvorena prema atmosferi.
0 t=t0
g Visina z se mjeri od presjeka mlaza u
dz
v0=-
dt kojem su strujnice paralelne (vena
t=t1 H0 contracta).
H1 z Površina poprečnog presjeka posude
A0 Cd
A(z), je puno veća od površine A0 otvora
1 pa
na dnu (kvazistacionarno strujanje
v
Slika 6.15 Istjecanje vid = 2 gz ).
Vrijeme Δt potrebno da se razina fluida spusti s visine z = H 0 na z = H1
Mehanika fluida 111

A( z )
H1
1
t1 - t0 = Δt = -
Cd A0 2 g ò z
dz (6.9)
H0
Osnosimetrična posuda prema slici otvorena je prema atmosferi, a u početnom je trenutku

ispunjena nestlačivim fluidom do visine H. Treba odrediti vrijeme pražnjenja posude ako
otvor na dnu ima koeficijent protoka Cd=0,96. Zadano je: D=42 cm, d=12 mm, H=59,5 cm,
h=29 cm.
Primjer:
D
pa
d Cd
pa
Rješenje:
U ovom je primjeru promjer D posude znatno veći od

D promjera d otvora, te se može pretpostaviti sporo
pa
A(z) spuštanje slobodne površine, odnosno mogu se
zanemariti vremenske promjene brzine. Ova
dz
pretpostavka prestaje vrijediti u zadnjem stadiju
H
pražnjenja koji traje vrlo kratko, pa to neće bitno
z
h narušiti točnost ukupnog vremena pražnjenja.
t1 Opći integral za određivanje brzine pražnjenja

z=0 d Cd
spremnika slijedi iz jednadžbe kontinuiteta
pa
d 2π dz
Q = Cd 2 gz = − A ( z ) (vidjeti predavanja), a
4 dt
Slika (a)
glasi:
112 Mehanika fluida

1 A( z )
ò dt =- d p 2 ò z
dz (a)
Cd 2g
4
gdje je A(z) ploština poprečnog presjeka posude na visini z, na kojoj se nalazi razina
fluida.
Problem će se riješiti u dva koraka. Prvo će se izraz (a) integrirati za cilindrični dio posude,
gdje je A( z ) = D 2 p 4 konstantno, visina z se mijenja od H do h, a vrijeme t od nula do t1.
Zamjenom mjesta donje i gornje granice integrala na desnoj strani izraza (a) mijenja se i
predznak integrala te se može pisati.
H
D2 D2
t1 =
Cd d 2 2 g
ò
dz
z
=
Cd d 2 2 g
2 ( )
H - h = 134, 2 s (b)
h
U koničnom dijelu posude promjer se mijenja od vrijednosti d na visini z=0 do D na z=h.

z
Jednadžba pravca između te dvije točke glasi D ( z ) = d + ( D - d ) , što daje izraz za
h
ploštinu A( z ) oblika
p é é ù
ù = p ê d 2 + z ( D - d )2 + 2 d z ( D - d )ú
2
A( z ) = ( )
2
D z (c)
4 ë û 4 êë h2 h ú
û
Integriranje izraza (a) uz A( z ) prema izrazu (c), gdje se vrijeme mijenja od t1 do t2, a
visina z od h do 0 daje
t2 hæ 2 ( D - d ) 3 2 2d ( D - d )
2
÷ö
1 çç d
ò dt = òç + z + z ÷÷÷ d z (d)
t1
Cd d 2 2 g 0 çèç z h2 h ÷ø
odnosno
1 æ 2 2 4 ö
ççç2d + ( D - d ) + d ( D - d )÷÷÷ h
2
t2 = t1 + (e)
Cd d 2 2g è 5 3 ø
Izraz (e) definira ukupno vrijeme pražnjenja t2 = 198, 7 s .
Mehanika fluida 113

7. Hidraulički proračun cjevovoda
7. HIDRAULIČKI PRORAČUN CJEVOVODA
Slika 7.1 Cjevovod

U ovom poglavlju će se dati hidrodinamički model zasnovan na pretpostavci izotermičkog
strujanja nestlačivog fluida u cjevovodu kruto vezanom za podlogu.
Budući da fluid struji pri konstantnoj temperaturi (T=const), i unutrašnja energija je
konstantna (u=const), pa se energetska jednadžba, praktički, svodi na jednadžbu mehaničke
energije, te ne donosi novu informaciju. Energetska jednadžba govori da se dio mehaničke
energije koji putem trenja pretvoren u toplinsku energiju odveden u okoliš.. Prema tome,
hidrodinamički model izotermičkog strujanja uključuje jednadžbu kontinuiteta i Bernoulijevu
jednadžbu.
U poglavlju 5 smo modelirali strujanje neviskoznog fluida pa smo koristili Bernoullijevu
jednadžbu. Obzirom da se u ovom poglavlju promatra strujanje viskoznog fluida potrebno je
modificirati Bernoullijevu jednadžbu.
7.1. Osnovne jednadžbe
Hidraulički proračun cjevovoda se temelji na jednadžbi kontinuiteta

Q = vA = konst. (7.1)
114 Mehanika fluida

i modificiranoj Bernoullijevoj jednadžbi. U poglavlju 5 izveden je izraz 5.21 koji ima u sebi i
energiju viskoznog trenja
æ pp 2 ö æ v2 ö
gz ÷÷÷ - çç
çç v + p + pp + p + gz ÷÷÷ + 4t w = 0
L
(4.21)
çè 2 ÷ø çè 2 ÷ø D
2 1
Bernullijeva jednadžba 4.21 je u stvari jednadžba očuvanja mehaničke energije. Za potrebe

proračuna modificirali smo je na način da predvidimo izmjenu mehaničke i toplinske energije s
okolinom. To je u jednadžbi 7.2 postignuto dodavanjem tri člana: hP visina dobave pumpe, hT
pad visine energije u turbini, a hF ukupna visina gubitaka između promatranih presjeka. Prvi član
predstavlja dovođenje mehaničke energije putem pumpe, drugi član predstavlja odvođenje
energije putem turbine i treći član predstavlja odvedenu toplinu u okolinu koja je razvijena
viskoznim trenjem.
p1 v12 p v2
+ + z1 + hP − hT = 2 + 2 + z2 + hF (7.2)
ρ g 2g ρ g 2g
Visina hF gubitaka mehaničke energije (pretvorbe mehaničke energije u unutarnju) se dijeli na

linijske gubitke hf i lokalne gubitke hfm, tj. vrijedi h=
F hf + hfm .
7.2. Modeliranje linijskih gubitaka
Linijski gubici hf se modeliraju s pomoću izraza Darcy-Weissbacha koji glasi

D pf L v2 8 LQ 2
=
hf = λ = λ 2 5 (7.3)
ρg D 2g p Dg
gdje je λ faktor trenja koji je određen eksperimentalno, a u općem je slučaju funkcija
Reynoldsova broja
ρ vD 4 ρ Q vD 4Q
=
Re = ili =
Re = (7.4)
µ π Dµ υ π Dυ
i relativne visine k/D hrapavosti stjenke cijevi. U gornjim izrazima: L je duljina cjevovoda; D je
promjer cjevovoda; v je srednja brzina strujanja fluida; Q je protok; µ je dinamička viskoznost
fluida, a υ = µ / ρ kinematička viskoznost.
Za strujanje u okruglim cijevima se uzima da je ono laminarno do Re=2300, a pri višim
Reynodsovim brojevima se uzima da je turbulentno, iako je u području Reynoldsova broja od
2300 do približno 4000 faktor trenja vrlo nepredvidiv, te je pouzdanost proračuna slaba. Za
laminarno strujanje postoji analitičko rješenje za faktor trenja
Mehanika fluida 115

64
λ= , za Re<2300 (7.5)
Re
iz kojeg je jasno da faktor trenja u laminarnom strujanju ne zavisi od hrapavosti stijenke cijevi. U
području turbulentnog strujanja najtočnijom se smatra formula Colebrooka koja glasi
1  k 2 ,5119 
=
−0 ,86859 ⋅ ln  0, 2698 +  (7.6)
ll  D Re 
Iz koje bi se faktor trenja odredio iterativnim postupkom, što je nepraktično, te se preporuča
koristiti eksplicitnu formulu Swamee-Jain, koja je dovoljno točna, a primjenjiva praktički za
čitavo područje Moodyjeva dijagrama uz Re>5000, a koja glasi
1,325
l= 2 (7.7)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D + Re0 ,9  
  
Ovaj izraz vrijedi i za hidraulički glatke cijevi (k/D=0) i za područje potpuno izražene
turbulencije ( Re → ∞ ).
Zavisnost faktora trenja λ od Reynoldsova broja Re i relativne visine k/D hrapavosti stijenke
cijevi je prikazana grafički Moodyevim dijagramom, prema slici 7.2. Uz dijagram su dane neke
tipične visine hrapavosti stjenke.
116 Mehanika fluida

Slika 7.2 Moodyjev dijagram
Mehanika fluida 117

Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraženim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U određenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda priključen na veliki
spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proširenja i slično, strujanje neće biti ustaljenim
profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje ustaljenim profilom
brzine obično puno veća od duljine dionica s neustaljenim profilom te se prikazani model s
dovoljnom točnošću može primijeniti na čitavu duljinu cjevovoda.
7.3. Modeliranje lokalnih gubitaka
Lokalni gubici strujanja nastaju pri strujanju kroz koljena, ventile, zasune, filtre, nagla proširenja
i slično. Gledajući lokalno u svim nabrojanim situacijama, strujanje je trodimenzijsko, ali se
pretpostavlja da su dimenzije prostora u kojem se to strujanje događa zanemarivo male u odnosu
na ukupnu duljinu cjevovoda pa se takav prostor može smatrati točkom cjevovodnog sustava, a
nastali gubitak lokalnim ili mjesnim. Jasno je da je gubitak mehaničke energije vezan uz
strujanje pa će i visina lokalnih gubitaka biti razmjerna visini kinetičke energije u obliku
v2 8Q 2
=
hfm K= K 2 4 (7.8)
2g π D g
gdje je K koeficijent lokalnog gubitka. Usporedbom Darcy-Weissbachove formule s izrazom 7.8
može se reći da se i linijski gubici mogu izraziti koeficijentom gubitka K = λ L D . U općem je
slučaju koeficijent K funkcija Reynoldsova broja i relativne visine hrapavosti stijenke. Kao što i
faktor trenja λ pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja postaje konstantnim tako se i
koeficijent lokalnog gubitka može smatrati konstantnim pri visokim vrijednostima Reynoldsova
broja. Za slučaj da ulazna i izlazna brzina nisu jednake uz koeficijent lokalnog gubitka mora
točno stajati na koju visinu kinetičke energije se on odnosi, iako se najčešće koristi najveća
visina kinetičke energije. Tako je na sljedećoj slici definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog
proširenja (koji se može dobiti teorijskim razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina
nisu jednake definiran je i izraz za visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetičke
energije se gubici računaju.
2
 D2 
K= 1 − 12 
D2
 D2 
D1
v1 v2 v12
hfm= K ⋅
2g
118 Mehanika fluida

Slika 7.3 Naglo proširenje

Posebni slučaj naglog proširenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se može uzeti da je
D2 >> D1 te vrijedi da je K=1, kao što je i prije prikazano. Sljedeća tablica daje pregled nekih
tipičnih lokalnih gubitaka.
Tablica 7.1 Lokalni gubici u cjevovodu
Lokalni gubitak Koeficijent lokalnog gubitka K
Ulaz iz spremnika u cijev: oštri rubovi 0,50
lijepo zaobljeni rubovi 0,04
Koljeno 90° - veliki radijus luka 0,20
- mali radijus luka 0,70
Kuglasti ventil: potpuno otvoren 0,05
1/3 zatvoren 5,50
Ventil s pladnjem – potpuno otvoren 10,00
7.4. Veza među faktorom brzine i koeficijentom lokalnog gubitka
Pri analizi istjecanja kroz otvore uveden je pojam faktora brzine Cv kojim se uzima u obzir
gubitak mehaničke energije uslijed trenja. Isti se ti gubici mogu obuhvatiti koeficijentom
lokalnog gubitka K.
Gledajući sliku može se pisati izraz za brzinu istjecanja
pa
0 v = Cv 2 gh , a modificirana Bernoullijeva jednadžba od
točke 0 to točke 1 uz postojanje lokalnih gubitaka glasi
v2 v2
h h= +K⋅ (7.9)
2g 2g
pa
Usporedbom tih izraza slijedi veza između koeficijenta brzine
1 1
Cv i koeficijenta lokalnog gubitka K, oblika =
K −1
Slika 7.4 Istjecanje
Cv2
Očito je da za Cv=1 (strujanje bez gubitaka), slijedi K=0.
7.5. Ekvivalentna duljina cjevovoda
Kod strujanja kroz cijev konstantnog promjera lokalni gubici se mogu zamijeniti ekvivalentnom
duljinom cjevovoda. Sljedeća slika prikazuje energetsku liniju za strujanje kroz cijev
Mehanika fluida 119

konstantnog promjera s ugrađenim ventilom, koja ima skokoviti pad visine energije na mjestu
lokalnog gubitka.
E.L.
E.L.
L L Le
Lue
Slika 7.5 Energetska linija cjevovoda

Na desnoj slici je lokalni gubitak ventila zamijenjen ekvivalentnom duljinom Le cjevovoda, tj.
cijev je fiktivno produljena da bi pad tlaka u oba slučaja bio isti. Jasno ja da vrijedi
v2 L v2 K
K =λ e iz čega je Le = D (7.10)
2g D 2g λ
120 Mehanika fluida

7.6. Hidraulički proračun cjevovoda nekružnog poprečnog presjeka
Opisani postupak za hidraulički proračun cjevovoda kružnog poprečnog presjeka se može

primijeniti i za proračun cjevovoda nekružnog poprečnog presjeka. Proračun se temelji na
ekvivalentnom promjeru De, a vrijedi za slučaj turbulentnog strujanja fluida. Ekvivalentni
promjer je definiran kao
ST
=
De 4=
RH 4 (7.11)
O
gdje je ST ploština poprečnog presjeka toka, a O oplakani opseg (duljina linije dodira fluida i
stijenke cijevi). Odnos ST O = RH se naziva hidrauličkim radijusom. Na sljedećoj slici su
definirani ekvivalentni promjeri za neke tipične situacije strujanja fluida.
Tablica 7.2 Ekvivalentni promjer cjevovoda
Slučaj strujanja Ekvivalentni promjer
Strujanje punim pravokutnim presjekom
2ab
De =
b a+b
a
Strujanje u otvorenom pravokutnom kanalu
4ac
De =
c a + 2c
a
Strujanje između dvije koaksijalne cijevi
D=
e D2 − D1
1
D
D2
Faktor trenja λ za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekružnog presjeka se također očitava iz
Moodyjeva dijagrama ili računa iz formule Swamee-Jaina s tim što su Reynoldsov broj
v ⋅ De
Re = i relativna visina hrapavosti k definirani na temelju ekvivalentnog promjera.
υ De
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne ploštine poprečnog
Q L v2
presjeka toka v = . Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf = λ u kojem v ponovo
ST De 2 g
Mehanika fluida 121

označuje stvarnu srednju brzinu strujanja fluida.
7.7. Ilustracija modificirane Bernoullijeve jednadžbe
pa
g
H
L
ρ, ν
K1
K2 D
Slika 7.6 Jednostavni cjevovod
Modificirana Bernoullijeva jednadžba
p1 8Q 2 p2 8Q 2 L 8Q 2 8Q 2
+ α1 4 2 + z1 + hP − hT = + α 2 4 2 + z2 + ∑ λ + ∑ D 4p 2 g
K
ρg D1 p g ρg D2 p g D D 4p 2 g
    
hf h fm
(7.12)
koja se za slučaj postojanja pumpe u cjevovodu prema slici može svesti na oblik
pa pa L 8Q 2 8Q 2 8Q 2 8Q 2
+ hP = +H +λ + K + K + (7.13)
ρg ρg D D 4p 2 g D 4p 2 g D 4p 2 g D 4p 2 g
1 2
može se grafički ilustrirati crtanjem energetske linije, hidrauličke gradijentne linije i geodetske
linije
122 Mehanika fluida

g
H.G.L.
pa/ρ g
E.L.
pa/ρ g
H
H.G.L.
ρ, ν
K1 L
K2 D
Slika 7.7 Energetska, hidraulična gradijentna linija za jednostavni cjevovod
7.8. Postupci proračuna jednostavnih cjevovoda
Kategoriji hidraulički jednostavnih cjevovoda pripadaju svi cjevovodi jednostavne topološke

strukture (cjevovod može biti po volji razgranat, ali cjevovod ne smije biti zatvoren u prsten) kod
kojih se problem proračuna svodi na postavljanje jedne modificirane Bernoullijeve jednadžbe, a
koja se za slučaj postojanja pumpe u cjevovodu može svesti na oblik
p1 8Q 2 p2 8Q 2 L 8Q 2 8Q 2
+ α1 4 2 + z1 + hP = + α 2 4 2 + z2 + ∑ λ + ∑ D 4p 2 g (7.14)
K
ρg D1 p g ρg D2 p g D D 4p 2 g
    
hf h fm
Ovom se izrazu pridodaje izraz za faktor trenja

1,325
l= 2 (7.15)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D + Re0 ,9  
  
i izraz za Reynoldsov broj
4ρQ
Re = (7.16)
π Dµ
što čini osnovni sustav jednadžbi za hidraulički proračun jednostavnih cjevovoda. Iz ovog
sustava triju jednadžbi mogu se izračunati tri nepoznanice. S obzirom da se radi o sustavu
nelinearnih jednadžbi one će se u većini slučajeva rješavati iterativnim postupkom.
Mehanika fluida 123

Ako je npr. poznata geometrija cjevovoda (kao na slici uz ilustraciju Bernoullijeve jednadžbe) i
raspoloživa visina energije za svladavanje gubitaka hp, a potrebno je odrediti protok Q, sustav
jednadžbi (7.14) do (7.16) se rješava iterativnim postupkom.
pa pa L 8Q 2 8Q 2 8Q 2 8Q 2
+ hP = +H +λ + K + K + (7.17)
ρg ρg D D 4p 2 g D 4p 2 g D 4p 2 g D 4p 2 g
1 2
1,325
l= 2 (7.18)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D + Re0 ,9  
  
4ρQ
Re = (7.19)
π Dµ
Iterativni postupak započinje pretpostavkom o faktoru trenja. Obično se pretpostavlja
turbulentno strujanje u režimu potpuno izražene hrapavosti (vrijednost faktora trenja se očita iz
Moodyjeva dijagrama ili izračuna iz formule Swamee-Jaina uz pretpostavku Re=∞). S tom
vrijednošću λ se ulazi u izraz (7.18) te se izračunava protok.
gπ 2 D 5 ( hP − H )
Q= (7.20)
8 ( K1 D + λ L + K 2 D + D )
S tako izračunatim protokom Q se računa Reynoldsov broj iz izraza (7.19), te se ponovo računa
nova vrijednost faktora trenja λ iz izraza (7.18). Nakon toga se postupak ponavlja. Iterativni
postupak se smatra završenim kada se vrijednost protoka Q prestane mijenjati u prve tri
signifikantne znamenke, a najčešće su potrebne svega dvije ili tri iteracije. Iterativni postupak se
prikazuje kroz sljedeću tablicu, koja se popunjava redak po redak
Broj iteracije λ Q Re
0
1
…
7.9. Energetske karakteristike pumpe
Unutar cjevovodnog sustava vrlo često postoji hidraulički stroj. Strojeve koji dovode energiju
fluidu nazivamo pumpama, a strojeve koji odvode energiju od fluida (ustvari pretvaraju
124 Mehanika fluida

mehaničku energiju fluida u električnu energiju) zovemo turbinama. Postoji veliki broj vrsta
hidrauličkih strojeva koji se različito ponašaju tijekom eksploatacije. U ovom poglavlju će se
obraditi ponašanje rotacijskih hidrauličkih strojeva. Prilikom eksploatacije hidraulički strojevi će
ovisno o režimima rada ostvariti različite parametre rada. Najznačajniji parametri koji nas
zanimaju su ovisnost tlaka, snage i efikasnosti o protoku kroz hidraulički stroj.
Realna energetska karakteristika hidrauličkog stroja je krivulja koja nas najviše zanima i
predstavlja odnos visine dobave (odnosno tlaka) i protoka kroz pumpu. Kod turbina adekvatna
krivulja predstavlja neto pad turbine i protoka kroz turbinu. Premda je prema Eulerovoj
jednadžbi za turbostrojeve idealna krivulja pravac (linearna zavisnost vine dobave i protoka) u
realnosti je to kvadratna parabola. Eulerova jednadžba je izvedean pri pretpostavci strujanja
neviskoznog fluida i beskonačnog broja beskonačno tankih lopatica. Idealna karakteristika
pumpe prikazana je na dijagramu ispod. Realna karakteristika pumpe (prikazana na dijagramu
7.8) ima visinu dobave pumpe umanjenu za gubitke nastalih konačnim brojem konačno tankih
lopatica, gubicima trenja i sudarnim gubicima.
hp Idealna karakteristika β = 900
Utjecaj konačnog Idealna karakteristika β <900

broja lopatica
Realna karakteristika
Utjecaj viskoznog
trenja
Utjecaj
sudarnih
Q
Slika 7.8 Idealna i realna karakteristika pumpe
7.10. Radna točka pumpe
U otvorenim cjevovodnim sustavima visinom dobave pumpe se svladava razliku energija Δh21 i
gubitke trenja, dok u zatvorenim (cirkulacijskim) sustavima pumpa svladava samo gubitke
trenja. Uz pretpostavku da su gubici razmjerni kvadratu protoka, potreba za visinom dobave
Mehanika fluida 125

pumpe može se općenito prikazati funkcijom h = Δh21 + rQ 2 što označuje parabolu koja se
naziva karakteristikom cjevovoda.
hp
karakteristika pumpe
Radna točka
faktor
korisnosti
karakteristika
cjevovoda
Slika 7.9 Radna točka pumpe
Dijagram 7.9 prikazuje primjer na kojem je prikazana karakteristika pumpe (plava krivulja) s
ucrtanom karakteristikom cjevovoda (crna krivulja). Crtkana plava krivulja označuje faktor
korisnosti pumpe. Visina dobave pumpe je maksimalna kod nultog protoka, a maksimalni je
protok pri nultoj visini dobave pumpe. Radna točka pumpe definirana je presjekom karakteristike
pumpe i karakteristike cjevovoda. Odnosno visina dobave pumpe (tlak pumpe) jednak je u toj
točci visini gubitaka u cjevovodu (tlaku gubitaka). Pumpu treba izabrati tako da radna točka
padne u područje maksimalnog faktora iskoristivosti pumpe.
7.11. Zakoni sličnosti za hidrauličke strojeve
Primjenom dimenzione analize izvodi se bezdimenziona zavisnost parametara pumpe. Dvije

geometrijski slične pumpe imau istu bezdimenzijsku krivulju pa je moguće poznavajući tu
krivulju razviti čitavu seriju pumpi koja imaju različite geometrijske odnose ili se vrte na
različitim brojevima okretaja. Na slici 7.10 su prikazane energetske karakteristike niza pumpi
razvijenih iz iste geometrijski slične pumpe. Sve pumpe su geometrijski slične s različitim
faktorima uvečanja (četiri promjera rotora) odnosno s različitim brzinama vrtnje (dvije brzine
vrtnje).
126 Mehanika fluida

Slika 7.10 Serija pumpi izvedena iz jedne geometrijski slične
Karakteristika pumpe dana je izrazom

Φ (h p , ω , D, Q) =
0 (7.21)
gdje je hp visina dobave pumpe, ω kutna brzina vrtnje, D promjer pumpe, Q protok kroz pumpu.
g ⋅ hp  Q 
=ψ = f = 3 
f (ϕ ) (7.22)
ω D
2 2
 ωD 
Dakle svi hidraulički slični strojevi opisani su jednom bezdimenziskom krivuljom ψ = f (ϕ )
Ako ista pumpa radi na dva različita broja okretaja i obije pumpe rade u istim režimima rada oba
bezdimenzijska parametra moraju biti jednaka (promjer rotora D identičan je za oba režima rada)
 g ⋅ hp   g ⋅ hp   Q   Q 
=ψ 1 ψ= =
ϕ1 ϕ 2 odnosno ψ =
2 2   =
2 2 
ϕ = 3   3 
uz D = const.
 ω D 1  ω D 2  ω D 1  ω D 2
2
Izrazi prelaze u oblik hp1 ω12 Q1 ω1 hp1 Q12 ili grafički na dijagramu 7.11.
= = =
hp 2 ω22 Q2 ω2 hp 2 Q2
2
Mehanika fluida 127

Krivulje sličnosti
hp karakteristika pumpe ω1
karakteristika pumpe ω2
Slika 7.11 Zakon sličnosti pumpi
7.12. Spajanje pumpi
Nemoguće je stvoriti beskonačan broj pumpi za svaki režim strujanja koji nam je potreban. Zbog
toga se često kombinira više pumpi zajedno da bi se dobila tražena karakteristika. Često se u
praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu (slika 7.12) jednakih
pumpi visina dobave je zajednička za sve pumpe, a ukupni protok je jednak zbroju protoka
(Q1+Q2 na slici 7.12) kroz sve pumpe (kroz svaku pumpu prođe pola ukupnog protoka).
h
Dvije pumpe
Jedna pumpa
3
Q1 1 Q2
2
Karakteristika cjevovoda
Q
Slika 7.12 Paralelan rad pumpi
U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu jednak (fluid najprije prođe kroz jednu pa
kroz drugu pumpu), a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi (svaka
pumpa podigne tlak u fluidu prilikom prolaska kroz pumpu). Potrebno je primijetiti da se radna
128 Mehanika fluida

točka 1 (u slučaju jedne pumpe) pomiče u točku 3, a ne u točku 2 (točka iste visine dobave, ali
duplog protoka) kao što bi bilo za očekivati.
Dvije pumpe
2
3
h2
Jedna pumpa
1
h1
Karakteristika cjevovoda
Q
Slika 7.13 Serijski rad pumpi
Potrebno je primijetiti da se radna točka 1 (u slučaju jedne pumpe) pomiče u točku 3, a ne u

točku 2 (točka istog protoka ali duple visine dobave) kao što bi bilo za očekivati.
Slika 7.14 prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog rada
(zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
hp serijski rad pumpi
paralelni rad pumpi
karakteristika pumpe
Slika 7.14 Serijski i paralelni rad pumpi
Primjer:
Voda se prepumpava iz nižeg u viši spremnik, protokom Q=14 l/s. Odredite visinu dobave hp
pumpe i potrebnu snagu PM motora za pokretanje pumpe ako su iskoristivost pumpeη P=0,75,
Mehanika fluida 129

visina gubitaka do ulaza u pumpu hF1-2=1,5 m, visina gubitaka od izlaza iz pumpe do ulaza u viši
spremnik hF3-4=1,5m.
Zadano je: ρ=998,2 kg/m3, D=71,4 mm, z1=6,2 m, z5=12,5 m.
g 4
pa
1 z5
D
z1
Q 3
r 2
pumpa
D hp
Rješenje:
4Q
v4 = = 3,5 m s
D 2p
v42
hF1-2 = 1,5 m hF3-4 = 1,5 m hF4-5 = = 0, 63 m
2g
hF1-5 = hF1-2 + hF3-4 + hF4-5 = 3, 63 m
Modificirana Bernoullijeva jednadžba od 1 do 5
pa p
+ z1 + hp = a + z5 + hF1-5
pp
g g
hp = z5 - z1 + hF1-5 = 9,92 m
Pp = p gQ × hp = 1360 W
Pp
PM = = 1813 W
hp
Primjer:
Pumpa dobavlja vodu mlaznici protokom Q=0,056 m3/s. Motor predaje pumpi snagu PM=40,2
kW, a ukupna iskoristivost pumpe je 85%. Na ulazu u pumpu je izmjeren manometarski tlak
130 Mehanika fluida

pM2=-0,351 bar. Odredite visinu gubitaka energije hF1-2 od razine vode u spremniku do ulaza u
pumpu, te hF3-5 od izlaza iz pumpe do izlaza iz mlaznice. Skicirajte energetsku i hidrauličku-
gradijentnu liniju.
Zadano je: h=1,5 m, ρ=998,2 kg/m3, D2=150 mm, D3=100 mm, D5=50 mm.
D3 D5
Q
g pa
pa h
pumpa
D2 hp
Rješenje:
D3 D5
Q
pa
h 2 3 4 5
pa
1
D2
Budući da je poznat protok, moguće je odrediti brzine u svim karakterističnim presjecima:

4Q 4Q 4Q
v2 = = 3,17 m s v3 = v4 = = 7,13 m s v5 = = 28,5 m s
D22 p D32 p D52 p
rM2 v2
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 0= + 2 + h + hF1-2
rg 2g
rM2 v22
hF1-2 = - - - h = 1,57 m
rg 2g
Pp
PUMPA: Pp = hp PM = 34,17 kW ⇒ hp = = 62,3 m
p gQ
pM2 v2 p v2
Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3 + 2 + hp = M3 + 3
pp
g 2g g 2g
Mehanika fluida 131

p 2
pM3 = pM2 + p ghp +
2
(v2 - v32 ) = 5,55 bar
rM3 v2 v2
Bernoullijeva jednadžba od 3 do 5 + 3 = 5 + hF3-5
rg 2g 2g
rM4 v2 v2
Bernoullijeva jednadžba od 4 do 5 + 4 = 5 (gubici u mlaznici se
rg 2g 2g
zanemaruju)
pM3 1
hF3-5 =
pg
+
2g
(v32 - v52 ) = 16,3 m
r 2
rM4 =
2
(v5 - v42 ) = 3,80 bar
rM rM v2 rM v2
+z +z+
z rg rg 2g rg 2g
Točka
H.G.L. E.L.
G.L.
1. spremnik 0 0 0 0 0
2. ulaz u pumpu 1,5 -3,1 -1,6 0,5 -1,1
3. izlaz iz pumpe 1,5 56,7 58,2 2,6 60,8
4. ulaz u mlaznicu 1,5 38,9 40,4 2,6 43,0
5. izlaz iz mlaznice 1,5 0 1,5 41,5 43,0
Napomena: Energetska linija je računata s pretlakom, pa je visina energije u točki 2 negativna

zbog podtlaka na ulazu u pumpu.
132 Mehanika fluida

v32
2g
60,8
58,2 E.L.
43,0
40,4
v52
H.G.L. 2g
pM 4
2g
D5
v22 2 3 4 5
pa 1 G.L.
2g
-1,1
r
H.G.L.
Primjer:
Odredite gubitke tlaka pri strujanju zraka (ρ=1,225 kg/m3=konst., ν =1,4607·10-5 m2/s) protokom
Q=5 m3/s kroz cjevovod duljine L=60 m pravokutnog presjeka axb=600x300 mm. Cijev je od
galvaniziranog željeza.
b
r,n
a
Rješenje:
Budući nije zadana visina hrapavosti stijenke cijevi uzima se vrijednost definirana u tablici uz
Moodyev dijagram, prema kojoj je za galvanizirano željezo k = 0,15 mm.
Ovdje se radi o nekružnom poprečnom presjeku pa se proračun pada tlaka vrši s ekvivalentnim
promjerom, koji je definiran formulom:
4A 4ab
=
De = = 0, 4
O 2(a + b)
gdje je: A- površina poprečnog presjeka toka (ovdje je to puni presjek A=a⋅b) i
Mehanika fluida 133

O- oplakani opseg toka odnosno duljina opsega poprečnog presjeka u dodiru s

fluidom, ovdje O=2(a+b)
U nastavku se koriste izrazi za proračun pada tlaka u cijevima kružnog poprečnog presjeka, s tim
da se u svim izrazima umjesto promjera D, koristi ekvivalentni promjer De, osim pri definiciji
brzine strujanja, koja se definira omjerom protoka Q i stvarne površine A poprečnog presjeka
toka. Dakle vrijedi:
k 0,15
= = 0, 000375
De 0, 4
Q
=
v = 27, 7 m s (prosječna brzina se računa sa stvarnom površinom toka!!)
ab
v ⋅ De
=
Re = 7, 6 ⋅105
ν
1,325
=l = 2
0, 01647
  k 5, 74  
ln  + 0,9  
  3, 7 De Re  
te je traženi gubitak tlaka prema Darcy-Weissbachovom izrazu:
L ρ 2
=Dp λ = v 1167,3 Pa
De 2
Primjer:
Odredite promjer D2 cjevovoda da bi razina fluida u spremniku 2 prema slici ostala konstantna.
Zadano je: ρ=997 kg/m3, n =0,86·10-6 m2/s, H=18,2 m, h=11,4 m, L1=898 m, D1=200 mm,
k1=k2=0,02 mm i L2=2610 m.
pa
r g
1 H
pa
Q=?
2 r
h
L1,k1, D1 pa
L2, k2,D2=?
134 Mehanika fluida

Rješenje:
U ovom primjeru imamo istjecanje fluida iz velikog spremnika 1, u spremnik 2 konačnih

dimenzija, iz kojeg fluid istječe u atmosferu. Traži se da razina fluida u spremniku 2 ostane
konstantna, te je prema jednadžbi kontinuiteta jasno da protok Q kojim fluid utječe u spremnik 2
mora biti jednak protoku kojim fluid iz njega istječe. Budući je zadana visinska razlika H, te svi
podaci za cjevovod između spremnika 1 i 2, moguće je izračunati protok Q, kojim fluid utječe u
spremnik 2, a zatim se treba odrediti promjer D2, da bi fluid istim tim protokom istjecao iz
spremnika 2.
Protok Q će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve jednadžbe, koja postavljena od točke 1 na

slobodnoj površini u spremniku 1, do točke 2 na slobodnoj površini u spremniku 2. Uzimajući u
obzir da su brzine na obje slobodne površine jednake nuli, te da između točaka 1 i 2 imamo
lokalni gubitak utjecanja u spremnik 2 (K=1) modificirana Bernoullijeva jednadžba glasi:
pa pa v2 L v2
+H = + K 1 + λ1 1 1 (a)
ρg ρg 2g D1 2 g
a brzina v1 u cjevovodu između spremnika 1 i 2 se može izraziti preko protoka Q u obliku
4Q
v1 = (b)
D12π
Kombinacijom izraza (a) i (b) slijedi
8Q 2
=H ( D1 + λ1 L1 ) ,
D15π 2 g
odnosno traženi protok Q je
gπ 2 D15 H
Q= (c)
8( D1 + λ1L1 )
Uvrštavanjem zadanih veličina iz gornjeg izraza slijedi

0, 2654
{Q}m /s = (d)
0, 2 + 898λ1
3
gdje je
1,325
l1 = 2
(e)
  k1 5, 74  
ln  + 0,9  
  3, 7 D1 Re1  
i
Mehanika fluida 135

v1 D1 4Q
=
Re = = 7, 4 ⋅106 {Q}m3/s (f)
1
ν π D1ν
Protok Q se određuje iterativno iz izraza (d), (e) i (f), s tim da iterativni postupak započinjemo s
izrazom (e) uz pretpostavku Re1=∞. Nakon određivanja λ1, određuje se protok prema izrazu (d),
a zatim Reynoldsov broj prema izrazu (f), nakon čega se ponovo može izračunati λ1 prema izrazu
(e). Tablica se popunjava sve dok se protok ne prestane mijenjati u prve tri znamenke.
Iteracije λ1 Q [m3/s] Re1
0 0,0119 0,0803 5,947·105
1 0,0142 0,0739 5,467·105
2 0,0143 0,0735 5,442·105
3 0,0143 0,0735
Iz tablice je očito da je strujanje turbulentno jer je Reynoldsov broj daleko veći od kritične
vrijednosti 2300, što opravdava i pretpostavku da je koeficijent ispravka kinetičke energije
približno jednak jedinici. Budući se protok Q prestao mijenjati u prve tri znamenke nakon druge
iteracije, za rješenje se uzima konačna vrijednost Q=73,5 l/s.
Nakon što je određen protok Q kroz prvu cijev, traži se promjer druge cijevi da bi kroz nju fluid
strujao jednakim protokom Q. Promjer D2 će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve jednadžbe
(M.B.J.) postavljene od točke na slobodnoj površini spremnika 2, gdje vlada atmosferski tlak, a
brzina strujanja je nula, do točke u mlazu, na izlazu iz cjevovoda, gdje je tlak jednak
4Q
atmosferskom tlaku, a brzina mlaza jednaka brzini u cjevovodu v2 = . Uzimajući u obzir
D2 2π
linijske gubitke M.B.J. glasi
v22 L2 v22 8Q 2
h= + λ2 (λ2 L2 + D2 ) 5 2
= (g)
2g D2 2 g D2 π g
odakle je
8Q 2
=D2 5 (D + λ L ) (h)
π 2 gh 2 2 2
Uvrštavanjem svih zadanih vrijednosti u izraz (h) slijedi:
={D2} 0,1314 m
5 ({ D2 }m + 2610λ2 ) (i)
gdje je
1,325
l2 = 2
(j)
  k2 5, 74  
ln  + 0,9  
  3, 7 D2 Re2  
136 Mehanika fluida

i Reynoldsov broj
4Q 1 108817
=
Re2 = (k)
πν D2 { D2 }m
Promjer D2 će se također odrediti iterativno iz izraza (i), (j) i (k), pri čemu je iterativni postupak
moguće započeti pretpostavkom bilo koje veličine. Sljedeća tablica prikazuje rezultate dobivene
u iterativnom postupku koji započinje s pretpostavkom D2=D1=0,2 m. Na kraju bi dobili isti
rezultat da se krenulo i s nekom drugom realnom vrijednošću promjera D2.
Iteracije D2 [m] k2/D2 Re2 λ2
0 0,2000 0,0001 5,430·105 0,01130
1 0,2580 0,000073 4,199·105 0,01446
2 0,2723 0,000074 3,998·105 0,01450
3 0,2723
Iz tablice je očito da se nakon druge iteracije promjer D2 prestao mijenjati u prve četiri
znamenke, pa se za konačno rješenje usvaja D2=272 mm.
Primjer:
Treba odrediti snagu koju pumpa predaje fluidu u sustavu za hlađenje kada je izveden kao
otvoreni, prema slici (a), te kao zatvoreni prema slici (b). U oba je slučaja protok u sustavu
Q=0,005 m3/s, a promjena gustoće i viskoznosti s temperaturom se može zanemariti. Zadano je:
ρ=998,2 kg/m3, ν=1,2.10-6 m2/s, La=10,4 m, D=80 mm, k=0,05 mm, H=2,4 m, h=0,5 m, svi
lokalni gubici u otvorenom sustavu ΣKa=4,2, a u zatvorenom ΣKb=4,8, Lb=La+H.
Mehanika fluida 137

hlađeni hlađeni
objekt objekt
1
g
Q g Q
H
La Lb=La+H
D D
k pa k hladnjak
r, n
h
pumpa pumpa
Pa=? Pb=?
(a) (b)
Rješenje:
hlađeni Problem strujanja u otvorenom sustavu

objekt 1 će se riješiti postavljanjem modificirane
Bernoullijeve jednadžbe od točke 0 na
slobodnoj površini spremnika do točke 1
Q
H na izlazi iz cijevi sustava za hlađenje,
kao što je prikazano na slici (a). U
otvorenom sustavu za hlađenje cirkulira
z=0 0 pa
stalno isti fluid, pa se može pretpostaviti
r, n da je razina fluida u spremniku stalno na
h
istoj visini te da je brzina strujanja u
točki 0 približno jednaka nuli. Prema
Slika (a) Otvoreni sustav
tome je očito da je kinetička energija
mlaza u točki 1 sa stajališta strujanja izgubljena. Ako se usvoji da se ravnina z=0 poklapa sa
slobodnom površinom u spremniku, modificirana Bernoullijeva jednadžba od točke 0 do točke 1
glasi
v2 v2 L v2
hp =H + + ∑ Ka +λ a (a)
2g 2g D 2g
iz koje je očito da će se visina dobave pumpe trošiti na svladavanje geodetske visine H, lokalnih
i linijskih gubitaka, a da će se dio visine dobave pretvoriti u kinetičku energiju izlaznog mlaza.
138 Mehanika fluida

Tražena se visina dobave pumpe može izračunati direktno iz izraza (a) jer su poznati i protok i
promjer cjevovoda. Brzina strujanja fluida je
4Q
=v = 0,995 m s (b)
D 2π
Reynoldsov broj je
vD
=
Re = 6, 63 ⋅104 (c)
ν
iz čega se zaključuje da je strujanje u cijevi turbulentno, te se koeficijent trenja λ računa iz izraza
1,325
l= 2
(d)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D + Re0,9  
  
što uvršteno u izraz (a) daje visinu dobave pumpe hp = 2,8 m . Snaga koju pumpa predaje fluidu je
tada
=Pa ρ=
gQhp 137, 4 W (e)
hlađeni Slika (b) prikazuje zatvoreni sustav hlađenja u kojem

objekt cirkulira jedan te isti rashladni fluid. U ovom su
slučaju strujnice zatvorene krivulje, te se modificirana
Q Bernoullijeva jednadžba može postaviti npr. od ulaza

u pumpu, točka 1 na slici (b), duž strujnice kroz
pumpu, hlađeni objekt i hladnjak ponovo do točke 1
na ulazu u pumpu. S obzirom da polazna točka
hladnjak
odgovara dolaznoj u Bernoullijevoj jednadžbi se
izjednačuju dovedena energija i energija gubitaka, tj.
1 vrijedi
p1 v12 p1 v12 v2 L v2
Slika (b) Zatvoreni sustav + + z1 + hp = + + z1 + ∑ K b +λ b
ρ g 2g ρ g 2g 2g D 2g
v2 L v2
=hp ∑ Kb 2g
+λ b
D 2g
(f)
Mehanika fluida 139

Iz gornje je jednadžbe očito da će se visina dobave pumpe trošiti samo na svladavanje lokalnih i
linijskih gubitaka trenja. Brzina i koeficijent trenja λ su jednaki kao i u prethodnom slučaju, te je
hp = 0, 42 m .
Snaga pumpe u ovom slučaju je
=Pb ρ=
gQhp 20,6 W (g)
Očito je u zatvorenom sustavu potrebna puno manja snaga pumpe nego u otvorenom jer u
zatvorenom sustavu nije potrebno svladavati geodetsku visinu H, a nema ni gubitka kinetičke
energije.
Primjer:
Treba odrediti promjer D cjevovoda da bi se na izlazu iz mlaznice dobilo 92% raspoložive

potencijalne energije u obliku kinetičke energije izlaznog mlaza uz protok od Q=0,552 m3/s.
Koliki je promjer D3 mlaznice. Zadano je: ρ=998,2 kg/m3, ν=1,139.10-6 m2/s, L=390 m, k=0,2
mm, H=274 m, Ku=0,1, Km=0,06.
pa
r,n
Ku ? g
D=
H
L, k
Km D3
pa
Rješenje:
Promjer D cjevovoda koji privodi fluid iz akumulacijskog jezera do Pelton turbine određuje se iz
uvjeta da se turbini dovede što više raspoložive energije. Zbog toga će se fluid transportirati kroz
cjevovod velikog promjera D, u kojem će strujanje biti malom brzinom, te će i gubici mehaničke
energije biti mali. Pred mlaznicom će tlak biti visok, a u mlaznici će se ta energija tlaka pretvoriti
u kinetičku energiju mlaza.
140 Mehanika fluida

0 pa Slika (a) prikazuje cjevovod s ucrtanim
r,n karakterističnim točkama. U točki 1 na

1
ulazu u cjevovod nastaje lokalni gubitak
Ku
mehaničke energije koji se obračunava kroz
H
koeficijent lokalnog gubitka Ku, od točke 1
do točke 2 postoje linijski gubici, a od točke
Km 2 do točke 3, ponovo lokalni gubitak u
mlaznici koji je zadan koeficijentom Km
2 3 pa
lokalnog gubitka. S obzirom da nije
Slika (a)
naglašeno uz koju se visinu brzine računa
ovaj lokalni gubitak, podrazumijeva se veća
visina brzine, a u ovom slučaju to je izlazna
brzina.
Visinska razlika H označuje raspoloživu potencijalnu energiju po jedinici težine fluida, a
kinetička energija mlaza po jedinici težine fluida je v3 2 g , gdje je v3 brzina mlaza. Traži se da
2
kinetička energija mlaza bude 92% raspoložive potencijalne energije, tj.

v32
= 0,92 H (a)
2g
odakle je brzina v3=70,3 m/s. Promjer D3 mlaznice koji će osigurati traženu brzinu v3 kod
zadanog protoka Q slijedi iz jednadžbe kontinuiteta
4Q
=
D3 = 100 mm (b)
v3π
Promjer D cjevovoda će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve jednadžbe, koja postavljena od

točke 0 do točke 3 glasi
v32 v2 v2  L
H= + Km 3 +  Ku + λ  (c)
2g 2g 2g  D
i jednadžbe kontinuiteta
D 2ππ
D2
=Q v= v3 3 (d)
4 4
gdje je sa v označena brzina u cijevi promjera D.
Uvrštavanjem jednadžbe (d) u (c) se dobiva
Mehanika fluida 141

v32 8Q 2
H= (1 + K m ) + 2 5 ( K u D + λ L ) (e)
2g π Dg
iz koje se može izraziti promjer D u obliku
8Q 2 ( K u D + λ L )
=D =⇒ { D}m 0,3261 5 0,1{ D}m + 390λ (f)
 v 2

π 2 g  H − 3 (1 + K m ) 
5
 2g 
Reynoldsov broj je
4Q 6,17 ⋅105
=
Re = (g)
π Dν {D}m
Iz jednadžbe (f) je očito da za određivanje promjera D treba poznavati koeficijent trenja λ koji je
funkcija Reynoldsova broja, a za čije je određivanje potrebno poznavati promjer D, te je očito
nužan iterativni postupak. Iterativni postupak započinje pretpostavljanjem promjera. Jedan od
načina je da se u jednadžbi (f) pretpostavi koeficijent trenja λ=0,02, a da se član 0,1D zanemari.
Tada je
=
D0 0,3261 5 390 =
⋅ 0,02 0, 492 m (h)
Sljedeća tablica prikazuje rezultate iterativnog postupka koji započinje s vrijednošću D0.
Broj iteracije D, m k D Re λ
0 0,492 0,000407 1,254.106 0,0165
. 6
1 0,4739 0,000422 1,301 10 0,0166
2 0,4745
U gornjoj tablici je koeficijent trenja λ izračunat iz izraza (7.6) jer se očito radi o turbulentnom
strujanju. Vrijednost promjera D u gornjoj tablici se prestala mijenjati u prve tri znamenke te se
može usvojiti da je konačna vrijednost D=474 mm. Isti bi se rezultat dobio da se krenulo od neke
druge vrijednosti promjera D0. Za kontrolu se može izračunati = Q D 2π 3,12 m s ,
brzinu v 4=
koja uvrštena u polaznu modificiranu Bernoullijevu jednadžbu (c) daje visinu H=273,9 m, što se
vrlo dobro slaže sa zadanom vrijednošću H=274 m, te je time dokazana točnost rezultata.
Primjer:
Treba odrediti visinu h, protok Q i snagu PF koja se troši na svladavanje trenja, u situaciji prema
slici. Koliku bi visinu hid dosegao mlaz i koliki bi bio protok Qid da je fluid idealan. Zadano je:
142 Mehanika fluida

ρ=999 kg/m3, ν=1,13.10-6 m2/s, D=65 mm, d=30 mm, Luk=9,9 m, k=0,045 mm, H=2,4 m,
Kk=0,9, Ku=0,5, Km=0,05 (uz izlaznu brzinu), pM0=0,86 bar.
g
pa
pM0
r, n h=?
Ku H
d
Km
D, k
Kk Kk
Luk
Rješenje:
Osnovni zadatak u ovom primjeru je naći protok, odnosno brzinu na izlazu iz mlaznice jer je tada
jednostavno odrediti visinu h koju će dosegnuti mlaz. Zadatak se rješava primjenom
modificirane Bernoullijeve jednadžbe i jednadžbe kontinuiteta.
g Na slici (a) su ucrtane karakteristične
pa točke sustava. Točka 0 se nalazi na
pM0 0
slobodnoj površini fluida u velikom
r, n h=? spremniku, tako da je brzina u točki 0
Ku H d
jednaka nuli. Neka je izlazna brzina u
z=0 1 točki 1 označena sa v1, a brzina
Km strujanja u cijevi s v. Ukupni lokalni i
D, k linijski gubici mehaničke energije su
Kk Kk
Luk
v2 v2 L v2
Slika (a) ( Ku + 2Kk )
hF = + Km 1 + λ (a)
2g 2g D 2g
gdje je lokalni gubitak u mlaznici izračunat s izlaznom brzinom v1. Modificirana Bernoullijeva
jednadžba od točke 0 do točke 1 glasi
pM0 v12
+H = + hF (b)
ρg 2g
a jednadžba kontinuiteta
D 2ππd2
=Q v= v1 (c)
4 4
Mehanika fluida 143

Ako se brzine v i v1 u jednadžbama (a) i (b) izraze s pomoću protoka Q, te jednadžba (a) uvrsti u
jednadžbu (b), slijedi izraz
 L
8 1 + K m K u + 2 K k + λ D  p M0
2
Q 2  + = +H (d)
p g  d4 D4  ρg
 
U gornjem su izrazu nepoznati protok Q i koeficijent trenja λ, koji zavisi od protoka Q, te će za
određivanje protoka trebati primijeniti iterativni postupak. Za tu svrhu će se u izraz (d) uvrstiti
sve poznate veličine, nakon čega se dobiva
11,63
{Q}m 3 = (e)
1, 425 ⋅106 + 8,532 ⋅106 λ
s
Reynoldsov broj izražen s pomoću protoka je

4Q
=
Re = 17,33 ⋅106 {Q}m3 s (f)
π Dν
U izrazima (e) i (f) sve konstante su dimenzijske, a s obzirom da su sve veličine uvrštavane u SI
sustavu jedinica, protok Q će biti izražen u m3/s. Koeficijent trenja λ za turbulentno strujanje se
računa iz izraza
1,325
l= 2
(g)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D + Re0,9  
  
Iterativni postupak započinje s pretpostavljenom vrijednošću koeficijenta trenja λ u režimu
potpuno izražene hrapavosti, koja se dobije iz izraza (g) za Re → ∞. Nakon toga se iz izraza (e)
računa protok Q, a iz izraza (f) Reynoldsov broj koji uvršten u izraz (g) daje korigiranu
vrijednost koeficijenta trenja λ, s kojom započinje nova iteracija. Rezultati iterativnog postupka
su sumirani u sljedećoj tablici
Broj iteracije λ Q, m3/s Re
0 0,0180 0,009256 1,60.105
1 0,0202 0,009200 1,59.105
2 0,0202 0,009200
Očito se protok Q u posljednje dvije iteracije slaže u prve četiri signifikantne znamenke te se
iterativni postupak prekida i usvaja Q=9,2 l/s. Iz jednadžbe (c) slijede brzine v=2,77 m/s i
v1=13,0 m/s, a iz jednadžbe (a) uz λ=0,0202 prema gornjoj tablici hF=2,54 m. Snaga koja se troši
je PF ρ=
na svladavanje gubitaka= gQhF 229 W . Visina h koju dosegne mlaz se određuje iz
Bernoullijeve jednadžbe od točke 1 do točke 2 prema slici (a). U obje točke vlada atmosferski
144 Mehanika fluida

tlak, a s obzirom da je točka 2 najviša točka mlaza, u njoj je brzina jednaka nuli. Ako se
zanemari utjecaj sile trenja između mlaza i okolne atmosfere, može se tvrditi da od točke 1 do
točke 2 nema gubitaka mehaničke energije, te vrijedi
v12
= h= 8,64 m (h)
2g
Kada bi fluid bio idealan, tj. strujanje bez gubitaka mehaničke energije, brzina strujanja bi se
računala na temelju Bernoullijeve jednadžbe koja ima oblik jednadžbe (b) uz hF=0, odnosno
2
vid= pM0 + 2 gH= 14,8 m s (i)
ρ
Protok bi bio Qid=10,5 l/s, a mlaz bi dosegnuo visinu hid=11,18 m.
Napomena: Kao što je kod istjecanja fluida kroz otvor na velikom spremniku uveden koeficijent
korekcije brzine Cv, tako bi se i u ovom slučaju mogao definirati isti taj koeficijent kao odnos
stvarne i idealne brzine strujanja što bi u ovom slučaju bilo
v1
C=
v = 0,878 (j)
vid
U ovom slučaju koeficijent Cv obuhvaća sve lokalne i linijske gubitke mehaničke energije, koji
se također mogu pokazati jednim jedinstvenim koeficijentom lokalnog gubitka uz izlaznu brzinu
1
K uk= − 1= 0, 294 (k)
Cv2
v12
Isti taj koeficijent se može izračunati iz izraza (a) uz uvjet hF = K uk , tj.
2g
 L  v2
K uk =K m +  K u + 2 K k + λ  2 =0, 294 . (l)
 D  v1
Mehanika fluida 145

MF-Predavanja - BITNO ZA HIDRAULIKU

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MF-Predavanja - BITNO ZA HIDRAULIKU

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

Studij energetske učinkovitosti i

Gradivo izneseno u ovim skriptama pokriva sadržaj predavanja iz kolegija

2. Fizikalne osnove ........................................................................................................... 11

3. Dimenzijska analiza i teorija sličnosti ........................................................................ 17

5. Hidrodinamički model ................................................................................................. 85

5.1. Protok .................................................................................................................... 86

6. Primjena osnovnih jednadžbi mehanike fluida ......................................................... 93

7. Hidraulički proračun cjevovoda ............................................................................... 114

Mehanika fluida III

1.1. Kratka povijest mehanike fluida

Arheološki nalazi, rijetki izvorni crteži i stare

Znanja potrebnih za konstrukciju i izgradnju

Od trenutka kada je čovjek otkrio da može lakše i kvalitetnije prehraniti uzgajanjem

Osim što se voda iz rijeke koristila za piće ljudi i domaćih životinja, te za

Početkom 2500 BC sofisticirana kućna vodovodna i kanalizacijska instalacija je

U starom Egiptu 3000 BC koristilo se sustavom kanala da bi navodnjavali polja vodom

Na otoku Kreta između 2000 BC i 1500 BC Minojci su napravili naprednu opskrbu

Grci su u razdoblju od 1600 BC do 300 BC koristili cijevi od pečene gline, kamena,

Slika 1.2 Arhimed iz Sirakuze

Rimljani zaslužuju posebni osvrt kada je u pitanju komunalna hidrotehnika. Znanje o

Rimljani su do savršenstva razvili mješavinu cementa potrebnu za prevlačene

Nakon propasti Rimskog Carstva u

opskrbe vodom nekih samostana iz dobro održavanih metalnih i keramičkih cjevovodnih

Interesantan podatak je da je nakon izuma tiskarskog stroja u petnaestom stoljeću jedna

osnivačem talijanske hidraulike, napisao je dvije knjige o strujanju vode u rijekama i

Potkraj XVII st. matematika se već toliko razvila

Tokom XVIII i XIX st. učinjen je golem napredak u eksperimentalnoj hidromehanici.

kapljevini; R. Woltman (1757— 1837) izumio je hidrometrijsko kolo za točno mjerenje

modificirao je Eulerove jednadžbe gibanja fluida, uzimajući u obzir i djelovanje

Na prijelazu u XX st. postalo je očito da treba ukloniti jaz između teorijske

Slika 1.13 L. Prandtl (1875—1953)

2.1. Fluid ili tekućina

Krutina Kapljevina Plin

Slika 2.1 Krutina, kapljevina i plin

2.2. Osnovni koncepti

2.3. Koncept kontinuuma

Gledajući u mikroskopskom svijetu materija se sastoji od atoma i molekula, a ovi se

2.4. Koncept konzervacije

Za svaki zatvoreni sustav koji je potpuno odijeljen od okoline granicom koja je

2.5. Sile u fluidu

U ovom kolegiju razmatrati će se samo masena sila težine.

Površinske sile su sile dodira između

(čitaj vektor naprezanja na površini

2.6. Viskoznost fluida

Slika 2.5 Newtonov eksperiment

U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su linearno razmjerna brzini deformacije

Smično ili tangencijalno naprezanje proporcionalno je gradijentu brzine odnosno brzini

Slika 2.5 Reološki dijagram

3. DIMENZIJSKA ANALIZA I TEORIJA SLIČNOSTI

3.1. Osnovna jednadžba metrologije

Sadržaj fizikalne veličine Q izražava se produktom mjernog broja Q i mjerne jedinice [Q ] .

3.2. Skup osnovnih i izvedenih fizikalnih jedinica

prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku

Tablica 3.1 Osnovne dimenzije u mehanici fluida

3.3. Dimenziono nezavisan skup

bezdimenzijskim, onda je skup n fizikalnih veličina Q1 , Q2 ,....Qn dimenziono nezavisan. Ako je

Ako se dimenzije ρ, v, L izraze pomoću M, L, T, gornja jednadžba prelazi u oblik:

kojeg je rješenje trivijalno (a=b=c=0), što znači da je skup veličina ρ, v, L dimenzionalno

3.4. Backinghamov teorem (Pi-teorem)

funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku Γ( Π1 , Π2 , . . . Πn- k ) = 0 , gdje je k broj osnovnih

1) Pretpostavlja se skup n fizikalnih veličina za koji se smatra da upravlja fizikalnom

Na taj način skup od n fizikalnih veličina zamijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih Π