Senadin Lavić -Metodološke rasprave

UVOD - OSNOVNE EPISTEMOLOŠKO - METODOLOŠKE CRTE U DRUŠTVENIM

ZNANOSTIMA

-metodologija mora biti živo polje promišljanja o najaktualnijim problemima znanstvene prakse i iz
toga može crpiti vlastitu vrijednosti,a nikako iz vječno važećih ili univerzalno postavljenih istina u
nadvremenoj orbiti koju bi neka znanost trebala slijepo slijediti

-metodologija proizilazi iz rada znanosti i od njega je neodvojiva

ZNANOST,METODA I METODOLOGIJA

-zagovornici naturalističkih društvenih znanosti smatraju da oni drže ključ za dugo očekivanu
realizaciju problema ''the unity of science'' -(jedinstvena znanost) i da su oni postavili društvene
znanosti na izjednačeno postolje sa prirodnim znanostima

-gravna struja u društvenim znanostima je suprotstavljena samoj ideji naturalizacije polja

-put mogućeg racionalnog pristupa i suočavanja sa aktualnim problemskim okružjem mogao bi imati
svoje polazište u objedinjavajućoj kvantitativno-kvalitativnoj metodološkoj poziciji

-ako bismo u najopćenitijem smislu pokušali odrediti zadatak društvene znanosti,onda bismo mogli
reći da ona želi da spozna tj. razumije i objasni tokove,događaje,pojave ili stanja društvene zbilje u
kojoj smo zatečeni kao racionalna djelatna bića

-iz tog spoznajno objašnjavajućeg rada društvene znanosti izvode se mogućnosti za praktično
djelovanje čovjeka i konstruira se okvir znanja koje nam osigurava odnos prema toj zbilji te njeno
mijenjanje

-znanstvena forma saznavanja i objašnjavanja,naspram svakodnevnog saznavanja i objašnjavanja se

sastoji u tome da se proces iskustva sistematizira uz pomoć metoda istraživanja

-pojam metode - racionalna orijentacija i uzimanje u obzir pravila pri sprovođenju određene aktivnosti

-metoda se katkad razumijeva kao specijalna vrsta sredstva za rješavanje problema,ili primarno,kao
sredstvo za dostizanje specifičnih ciljeva znanosti

-metodologija u znanstvenom smislu predstavlja bavljenje problemima i mogućnostima različitih

načina pristupa (puteva ili metoda) u istraživanju da bi se unutar određene znanosti obrazovalo
argumentirano znanje o njezinom predmetnom području

-ona se pita o uvjetima mogućnosti razumijevanja,objašnjenja,posmatranja,analiziranja,upoređivanja

itd. kao i o valjanosti iskaza koji su dobijeni putem istraživanja

-tradicionalna epistemologija - visoko individualistička , fokusirana na mentalne operacije kognitivnog

agensa u izolaciji ili apstrakciji od drugih osoba - individualna epistemologija;ona zahtjeva svoj
društveni dio - socijalnu epistemologiju

-socijalna epistemologija se fokusira na društvene puteve do znanja;ne ograničava se na to da vjerujući

uzima pojedinačno - fokusira se na grupe
-veritativna dimenzija soc. epistemologije-orijentacija na određenje istine - zaokupljena je
proizvodnjom znanja tamo gdje je znanje razumljeno u slabom smislu istinitog vjerovanja

-zanima se i za grešku (pogrešno vjerovanje) i neznanje(odsustvo istinitog vjerovanja)

-znanje je ''pouzdano proizvedeno istinito vjerovanje''

-verifobija - socijalni konstruktivizam,postmodernizam,pragmatizam - dijele konačno nepriznavanje

istine kao održivog kriterija za razmatranje epistemičkih problema

-naturalizacija epistemologije - ona se nužno nadovezuje na znanost - empirijski zasnovana

-znanstvena spoznaja je epistemološki relevantna i ona predstavlja jedan prirodni proces u kojem
sudjeluje ljudsko biće koje u sebi nosi prirodu ili se doživljava kao dio prirode

-spoznaja je prirodni proces u kojem sudjeljuje čovjek kao spoznavatelj i može se posmatrati kao
kontinuiran razvoj organizma u interakciji sa okolinom

- genetička epistemologija-naučno znanje je u perpetualnoj evoluciji - mijenja se od danas do sutra

-genetička epistemologija pokušava objasniti primarno naučno znanje,na osnovu njegove

historije,njegove sociogeneze i posebno psihološko porijeklo pojmova i operacija na kojima je
zasnovano

-adekvatan pristup znanosti pokazuje nam da postoje tri ravni promišljanja znanosti kao istraživanja i
rješavanja problema koje ne možemo zanemariti:

a) ovisnost znanosti od njenih prirodnih i društvenih osnova;psihičke i socijalne okolnosti njenog

otkrića,nastanka;geneza stavova znanosti

b)unutarnja povezanost znanosti i njenih metodoloških orijentacija;kognitivni zahtjevi za važenjem

znanosti;važenje stavova znanosti

c)djelovanje znanosti na prirodu i društvo;efekti znanstvenog istraživanja

-znanost -racionalna mreža institucionaliziranih procesa rješavanja problema

-društvena znanost- djelatnost znanstvenika u kojoj se on bavi rješavanjem problema i primjenjuje

postojeća metodska sredstva na njih u nekom konkretnom povijesno-društvenom kontekstu

ZNANSTVENO-TEORIJSKE OSNOVE METODOLOGIJE

a)empirijsko -analitička teorija

b)hermeneutičko-duhovnoznanstvena teorija

-razlike među njima na sljedećim razinama:

*u spoznajnom zahtjevu(cilj i interes saznanja)

*u sredstvima spoznaje,tj. metodologiji(vrsta,značenje i primjena metoda mišljenja i istraživanja)

*u pozicijama koje ih utemeljavaju(vrijednosti,pretpostavke)

Empirijsko analitička postavka

-empirijski postupati znači sabrati iskustvo o realitetu i ovu sistematiku primjenjivati na predmetno
područje društvenih znanosti

-pritom se postupak dokumentira na taj način da se intersubjektivno može provoditi i da se time

principijelno od strane drugih istraživača može ponoviti

-''empirijsko'' - primjereno iskustvu

-''analitičko''-na sastavne dijelove razložiti - matematika (statističke metode)kao pomoćno sredstvo

-metode prirodnih znanosti - ''nomotetske'',a metode duhovnih znanosti - ''idiografske''

Naivni empirizam

-empirijsko analitičko shvatanje se razvilo iz empirizma

-odbija se um ili razum kao osnova spoznaje

-znanost treba biti jedna čista empirijska znanost(iskustvo kao izvor spoznaje) koja isključuje
metafiziku kao neznanstvenu(F.Bacon,D.Hume,J.Locke,G. Berkeley)

-temeljna tendencija empirijske postavke sastojala se u radikalnoj kritici neograničenih sposobnosti

ljudskog razuma,kritika tog ''čistog razuma'' iz kojeg se bez iskustva izlila sva spoznaja svijeta,kritika
svake forme aprirornog znanja

-spoznaja se treba izvesti iz ideja koje počivaju na čulnom iskustvu

-naivni realizam - ljudi na osnovu subjektivnih doživljaja ili privatnih iskustava,donose zaključke koji
nisu u skladu sa znanstvenim uvidima i saznanjima

-znanost u svom poduhvatu ima zadatak da dezavuira (razotkrije) slike koje nam nameće
razum,odnosno neznanstvene spoznaje koje se zasnivaju na prividu koji obmanjuje većinu

Logički neopozitivizam

- E.Mach,M.Schlick,R.Carnap,O.Neurath

-istraživač već mora unaprijed znati šta želi posmatrati,mora imati kriterije prema kojima će izabrati iz
beskonačnog mnoštva opaženog

-znanost ne počinje iskustvom već sa teorijskim koncepcijama

-neopozitivizam - gradnja cjelokupne spoznaje događa se prema logičkim zakonima i bazira se na

iskustvu

-znanost je forma spoznaje koja se zasniva na provjerljivim činjenicama

-teorije kao sistemi znanstvenih iskaza moraju zadovoljiti sljedeće uvjete:

a) teorije se moraju upravljati prema zakonima logike tj. moraju biti formalno-logički tačne(postulat
racionalnosti)

b)teorije sadržavaju općenito valjane iskaze o području realnosti (postulat općevaljanosti)

c)znanstveni iskazi mogu sadržavati samo vrijednosno-slobodne iskaze;teorije su kauzalno-
objašnjavajući,a ne normirajući sistemi iskaza (postulat vrijednosne neutralnosti)

d)svaka znanstvena teorija mora biti provjerljiva u zbilji ili se mora verificirati u njoj (postulat
provjerljivosti)

-logički empirizam raskida predstavu naivnog empirizma da se iz posmatranja pojedinačnih slučajeva

može izvesti zaključak o prirodnom zakonu

Kritički racionalizam

-Karl Popper

-znanstvenici ne trebaju pokušavati da teorije i hipoteze potvrde(verificiraju),već trebaju da ih

opovrgnu

-važnost kritičkog racionalizma je sadržana u zahtjevu da se svi rezultati znanstvene spoznaje stave u
pitanje

Hermeneutička postavka

-glavni pravci u okviru hermeneutičkog utemeljenja:

*utemeljenje hermeneutike od strane Wilhelma Diltheya početkom dvadesetog stoljeća kao metode
duhovnih znanosti

*hermeneutika u različitim disciplinama duhovnih znanosti

*odnos kritičke teorije i hermeneutičke metode

*prelaz od hermeneutičkog u fazu ''kvalitativnog istraživanja'' kako se on etablirao od 80tih godina

dvadesetog st.

-principijelna posebnost predmetnog okrućja društvenih i duhovnih znanosti leži u tome da stvari
prirode nisu ovisne neposredno od čovjeka,one su ''izvanjske'',invarijantne i same se ne zasnivaju na
ljudskim spoznajama,nego su mnogo već prije postojeće u odnosu na ljudsku svijest o njima

-zbog toga se svijet u filozofiji i društvenim znanostima uvijek samo interpretira i razumijeva,a ne
samo spolja spoznaje

-dualizam metoda

Kritička teorija društva

-Institut za društvena istraživanja u Frankfurtu 1923.

-prosvjetiteljsko povjerenje u mogućnost spoznaje društvenih fenomena i smisljenost ljudskog

djelovanja i napora u kontekstu emancipatorskog duha

-dostizanje slobode i samouspostava ljudskog roda putem uma predstavljaju platformu intelektualnog
napora kritičkih mislilaca

-osnovne postavke kritičke teorije društva:

*ishodište za kritičku teoriju je teza da je znanost dio sistema društvenog rada

*cilj kritičke teorije je da doprinese promjeni društvenih odnosa pomoću prosvjetljivanja o nastanku
društvenih činjenica u društvenom kontekstu

*metodološki osnov kritičke teorije je ''objektivno razumjevanje smisla''

DVA DRUŠTVENO-ZNANSTVENA TEORIJSKA STAVA

Biheviorizam

-John B. Watson

-psihološko istraživanje se treba ograničiti na opažljivo ponašanje

-psihologija se isključivo bazira na načinima posmatranja koji su ustanovljeni od posmatrača koji stoji
spolja

-kritički napad na metod introspekcije (samoopažanje)

Akcijsko istraživanje

-Kurt Lewin

- osnovne oznake akcijskog istraživanja:

*iz adekvatne društvene potrebe događa se izbor i definiranje problema istraživanja u znanstvenom
radu,a ne prvenstveno iz konteksta znanstvene spoznaje

*cilj istraživanja ne sastoji se isključivo u tome da se provjeravaju teorijski iskazi ili da se dođe do
takvih iskaza,već u tome da se istovremeno zahvati u društvene sklopove koji se mogu praktično
promjeniti

*društvena situacija koja se uzima kao problem,posmatra se kao cjelokupnost(kao socijalno polje) iz
koje se ne mogu izolirati pojedine varijable na osnovu promišljanja koja su imanentna istraživanju

*u suprotnosti prema tradicionalnom socijalnom istraživanju,ovdje ne ostaje istraživani više samo

objekt istraživanja,već također stupa u proces istraživanja kao subjekt

*u akcijskom istraživanju,svaki čovjek i grupa ljudi koje istražuju znanstvenici,nisu više puki izvor
informacija istraživaču,već individue s kojima se istraživač pokušava zbližiti na putu saznavanja

OSNOVE EMPIRIJSKOG DRUŠTVENOG ISTRAŽIVANJA

-metodologija trasira put ili osigurava valjan način dolaženja do znanja i sudjeluje u njemu kao
kritička analiza postupaka koji su sprovedeni

-na pitanje s čime treba početi u znanosti i znanstvenim istraživanjima,možemo odgovoriti u skladu sa
savremenim shvatanjima koja kazuju da znanstveno istraživanje započinje s određenim problemom
koji se pokušava riješiti u korist teorijskih i praktičnih ciljeva
-na osnovu već postojećih znanja i povijesno društvenih konteksta možemo procijeniti šta valja
postaviti i odredit kao problem

-znanstveno istraživanje je specifično po svojoj strukturi,budući da mora biti

sistematično,objektivno,kritično,kontrolirano,replikativno itd., s ciljem zadobijanja novih informacija
neophodnih za pravovaljano razrješenje problema zbog kojeg je i pokrenuto

-''empirijsko socijalno istraživanje podrazumijeva sve naučne metode u spoznaji

društvenog ,koje,nasuprot spekulaciji,za svoju osnovu uzimaju iskustvo ''postojećih činjenica''

-17. i 18. stoljeće -apsolutizam- razvoj statistike

-19. stoljeće - socijalna statistika

-uticaj pozitivizma je bio odlučujući za razvoj empirijskog društvenog istraživanja

-20. stoljeće -društveno istraživanje/anketa/socijalni pregled - studija o zajednicama

-uticaj biheviorističke psihologije i kulturne antropologije je bio isto tako odlučujući za razvoj
empirijskog društvenog istraživanja

LOGIČKO -ISTRAŽIVAČKI ALGORITAM - FAZE ISTRAŽIVANJA

- Giddens navodi sljedeće faze istraživanja:

1.definiranje problema

2.pregled literature koja se bavi istim problemom

3.preciziranje problema putem hipoteze

4.izbor metoda za prikupljanje podataka

5.sakupljanje podataka

6.interpretacija ili izvođenje zaključaka iz prikupljenih podataka

7.predočavanje rezultata posredstvom znanstvenog izvještaja

-tri problemske oblasti oblikuju refleksivne ravni znanstveno-teorijskih promišljanja osnova

empirijskog društvenog istraživanja:kontekst otkrića ili nastanka,opravdanja ili obrazloženja i
vrednovanja ili učinka

-oni predstavljaju struktuirane elemente u odnosu na konkretno empirijsko istraživanje,pri čemu tri
refleksivne ravni s jedne strane vremenski markiraju odvijanje toka istraživačkog projekta,s druge
strane problemi pojedinih razina pokazuju se međusobno isprepleteni

-pod kontekstom otkrića treba razumjeti povod koji je doveo do istraživačkog projekta

-u ovo područje pripadaju ideje,razgovori ili eksploracije koje nam pomažu da strukturiramo neki
problem

-tri vrste povoda koji vode do istraživačkog projekta:-društveni problem koji se treba
istraživati,teorija(problem oblikovanja teorije) i nalog(zahtjev od nekoga)
-pod kontekstom opravdanja razumiju se metodološki koraci pomoću kojih se treba istraživati problem

-provjerava se,prije svega, da li postoje i koja istraživanja o nekom problemu,da li već postoje neke
hipoteze i teorije koje se mogu koristiti

-nakon što su određene pouzdane metode za prikupljanje podataka i istraživački nacrt koji odgovara
problemu,slijedi operacionalizacija varijabli

-onda se odluka o problemima,metodama i istraživačkim nacrtima prepušta odlučivanju o uzorku i

primjeni statističkih modela i postupaka provjere

-slijede faza prikupljanja i analize podataka odnosno interpretacija rezultata

-kontekst opravdanja odgovara na pitanje kako i tu se radi o metodama i tehnikama,o smislenom

odvijanju istraživanja

-pod kontekstom vrednovanja razumijevaju se efekti ili učinci istraživanja na društvene strukture

-u ovaj kontekst spada i promišljanje o oblicima predstavljanja rezultata

-istraživačko logički tok empirijskog istraživanja oblikuje jedinstvo sva tri konteksta

HIPOTEZA,VARIJABLA,INDIKATOR

-svaka hipoteza je hipotetički sud,jezička formulacija,odnosno misaoni iskaz koji govori o obilježju
jedne varijable ili o međusobnom odnosu među varijablama

-osnov kvantitativnog metodološkog pristupa jeste testiranje hipoteza

-razlikujemo hipoteze sa deskriptivnim,klasifikacijskim,eksplanacijskim i prognostičkim sadržajem

(hipoteze odgovaraju ciljevima istraživanja)

-hipoteza se mora odnositi na problemsko pitanje- tako što će biti pokušaj odgovora na to pitanje

-radna hipoteza-putokaz u istraživanju

-hipoteze sa deskriptivnim sadržajem - generalne

-hipoteze sa klasifikacijskim sadržaem - kolateralne

-istraživanje se nastavlja verifikacijom hipoteza

-istraživač polazi od nultih hipoteza koje je postavio na početku

-unutar kvantitativnog metodološkog pristupa postulira se testiranje hipoteza kao glavni smisao
istraživanja

-kriteriji koje moraju ispuniti hipoteze :valjana,pojmovno jasna,iskustveno

provjerljiva,specifična,povezana s teorijom

-u problemu istraživanja pitamo se o nekom obilježju ili o odnosu određenih obilježja - hipotezom
pokušavamo dati smislen odgovor o obilježjima - ta obilježja se nazivaju varijablama

-varijable su promjenjiva obilježja pojava ili procesa koja se mogu kvantitativno ili kvalitativno
mijenjati
-numeričke(5kg),kategorijalne (religijsko opredjeljenje),prekidne (ako može uzeti konačan broj
izolovanih vrijednosti ili prebrojivo mnogo vrijednosti) i neprekidne ( ako može da uzme bilo koju
vrijednost u nekom intervalu između dvije vrijednosti.

-zavisne varijable dovodimo u vezu s drugim varijablama koje ih opisuju,klasificiraju,ili objašnjavaju -

nezavisne varijable

-zavisna varijabla se uvijek nalazi u problemu istraživanja

-varijable možemo podijeliti na : eksplanatorne,intervenirajuće,specifikatorne

-indikatori-metodološko sredstvo ili instrument koji omogućava da se teorijske pretpostavke

provjeravaju na iskustvenoj ravni

VARIJACIJA OBILJEŽJA

-promjene i odstupanja u statističkim obilježjima pojava

-statističko obilježje - ona opća svojstva elemenata statističkog skupa po kojima ti elementi
međusobno jedni na druge nalikuju i po kojima se međusobno razlikuju

-nominalna,redoslijedna,numerička i vremenska

-nominalno - svojstvo elementa koje se izražava opisno

-redoslijedno - obilježje kod kojeg se modaliteti mogu poredati po intenzitetu ili rangirati

-numeričko obilježje - ako je obilježje izraženo brojem koji kao svoj početak ima nulu,te ako odnos
bilo koja dva broja ne ovisi o jedinici mjere i ako je taj odnos sačuvan kada se brojevi pomnože bilo
kojim pozitivnim brojem (može biti diskontinuirano ili kontinuirano)

-vremensko obilježje - trenutak s kojim je element osnovnog skupa u nekoj vezi

POJAM DRUŠTVENE POJAVE

-''društvena pojava'' - ona vrsta pojava u društvu koja je izuzetno značajna za određeno društvo - mže
biti pozitivna i negativna

-masovna pojava određena ljudskim djelovanjem, koje može biti usmjereno ka drugim ljudima ili
prema prirodi

-četiri vrste pitanja o određenoj društvenoj pojavi prema Giddensu - pitanja činjeničnog
karaktera,komparativna pitanja,razvojna i teorijska pitanja

-da bismo uspješno interpretirali prikupljene podatke,neophodno je postaviti teorijska pitanja koja će
naše empirijsko prikupljanje podataka postaviti na mjesto koje mu pripada u istraživanju - istraživač se
mora rukovoditi teorijom u kojoj će činjenice dobiti znanstvenu vrijednost

UZROČNA VEZA IZMEĐU DRUŠTVENIH POJAVA

-odnos u kojem jedan događaj proizvodi drugi

-svi događaji imaju neki uzrok,društveno događanje se ne odvija po nasumičnom nizanju događaja bez
reda
TRI METODOLOŠKA PRISTUPA U ISTRAŽIVANJU - KVANTITATIVNI,KVALITATIVNI
I MIX METODA

-strategije mix-metoda prikupljanja podataka su takve da su eksplicitno dizajnirane da kombiniraju

elemente jednog metoda sa elementima drugih metoda

-mnoga istraživanja tendiraju da budu više kvalitativna nego kvantitativna ili obrnuto

-istraživanje mješovitim metodama se nalazi u sredini ovog kontinuuma jer uključuje elemente i
kvalitativnog i kvantitativnog pristupa

-prva karakteristika kvalitativnog društvenog istraživanja nas upućuje na analizu kvalitativnih

podataka

-kod ove odredbe o kvalitativnom istraživanju misli se o primjeni kvalitativnih postupaka za dobijanje
i prikupljanje podataka koji su se tradicionalno iskorištavali kvantitativno,tj. koji su kvalitativnim
postupcima dobijene kvalitativne podatke transformirali u kvantitativne podatke i obrađivali ih
uobičajenim statističko-matematičkim metodskim sredstvima.

-druga odredba kvalitativnog istraživanja misli eksplorativno predistraživanje za generiranje hipoteza

-u specifična kvalitativna teorijsko-strategijska i metodska sredstva ili metodološke modele uglavnom

ubrajamo etnografski pristup u istraživanju,zasnovanu teoriju,studiju slučaja,fenomenološko
istraživanje i narativno istraživanje

-kad je riječ o etnografiji onda treba naglasiti da se radi o strategiji ispitivanja u kojoj istraživač
proučava nedirnutu kulturnu grupu u prirodnom okružju tokom produženog vremenskog perioda
prilikom prikupljanja opservacijskih i razgovornih podataka

-zasnovana teorija - ona u kojoj istraživač derivira opće,apstraktne teorije procesa,djelovanja ili
interakcija zasnovanih na gledištima učesnika istraživanja

-pristup u istraživanju koji je razvijen da odgovori na zabrinutosti oko predominacije kvantitativnih

metoda u društvenim znanostima i tendencije u istraživanju da se poduzme testiranje postojanja
velikih teorija

-pristup studije slučaja je takva strategija u istraživanju pri kojoj istraživač eksplorira,odnosno
istražuje događaj,aktivnost,proces ili jednog ili više pojedinaca

-slučajevi su povezani vremenski i aktivnošću a istraživač prikuplja detaljne informacije koristeći

raznovrsnost procedura prikupljanja podataka tokom postojanog perioda vremena

-fenomenološko istraživanje je strategija istraživanja u kojoj istraživač identificira suštinu ljudskih

iskustava o fenomenima koji su opisani od strane participanata

-narativno istraživanje je ono u kojem istraživač proučava život pojedinca i zapitkuje jednog ili više
pojedinaca da isporuče pripovjesti o njihovim životima,onda se te informacije prepričavaju i
ponavljaju od strane istraživača u narativnoj hronologiji

-kvalitativno istraživanje je sredstvo za istraživanje i razumijevanje značenja društvenog ili ljudskog

problema koji je pripisan individuama i grupama
-proces istraživanja uključuje pitanja i procedure koje se pojavljuju u toku istraživanja,tipično
prikupljene podatke u participantskom okruženju,analize podatka induktivno oblikovne od
pojedinačnih do generalnih tema i istraživačevo interpretiranje značenja podataka

-kvantitativni postupci su takvi načini postupanja u istraživanjima u kojima se empirijska posmatranja

o istraživanim obilježjima pokrivaju brojčanim vrijednostima i sabiraju na široj osnovi koja se može
mjeriti brojevima

-kvantitativno orijentirano društveno istraživanje u većini slučajeva znači istraživanje standardiziranim

prikupljanjem podataka i obradom podataka pomoću upotrebljivih statističkih postupaka

-anketno istraživanje osigurava kvantitativne ili numeričke deskripcije trendova,stavova ili opcija
populacije pri uočavanju uzorka populacije

-eksperimentalno istraživanje nastoji determinirati kako specifični postupak utiče na rezultat

-istraživanje miksani metodi je pristup koji kombinira ili povezuje i kvantitativne i kvalitativne
oblike;ono uključuje filozofske pretpostavke,primjenu kvalitativnih i kvantitativnih pristupa te
miješanje oba pristupa

-u okviru mix metoda razlikujemo mnoge procedure :

a)procedure sekvencijalnih miksanih metoda u kojima istraživač traži elaboriranje ili proširivanje na
uključivanje jedne metode sa drugom metodom

b)procedure konkurentnih miksanih metoda,u kojima istraživač konvergira kvantitativne i kvalitativne

podatke u poredak da osigura komprehenzivnu analizu istraživačkog problema

c)procedure transformativnih miksanih metoda,u kojima istraživač koristi teorijsku optiku kao krovnu
perspektivu unutar nacrta koji podrazumijeva i kvantitativne i kvalitativne podatke

-tri komponente su involvirane u dizajn svakog istraživanja:filozofske pretpostavke,distinktivne

metode i procedure

INTEGRACIJA KVANTITATIVNOG I KVALITATIVNOG PRISTUPA U METODOLOGIJI

DRUŠTVENIH ZNANOSTI

-objedinjavanje kvalitativne i kvantitativne paradigme u društvenim znanostima pokazuje se kao

prirodan put razvitka metodološke misli

neophodno je uspostaviti saradnju između metodologa i saradnika koji vode empirijska istraživanja i
postavljaju teorijska pitanja o radu i sadržaju vlastite znanosti

standardi i kriterije dobrog istraživanja:

a)kvantitativna tradicija definira neovisnost posmatrača,odnosno objektivnost prikupljanja

podataka,teorijsko provođenje postupka i statističku poopćivost nalaza kao centralne ciljeve
istraživačkog procesa

b)kvalitativna tradicija i njezini predstavnici,tome nasuprot,postavljaju u središte njihovih

istraživačkih nastojanja propitivanje postupaka postavljanja smisla i tumačenja smisla učesnika u
istraživačkom polju,eksploraciju kulturnih praktika i pravila kao i tačne i dubinske analize i opise
pojedinačnih slučajeva
-istraživački dizajni ili nacrti su planovi i procedure za istraživanje koji obuhvataju odluke od širokih
pretpostavki do detaljnih metoda prikupljanja podataka i analize

-tri tipa nacrta:kvalitativni,kvantitativni i mix metod

-mogućnosti kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih koraka analize pokazuju se na pet različitih

razina:

1.na tehničkoj ravni nudi se program kompjuterski podržane kvalitativne analize različitih mogućnosti
kombinacija

2.na ravni podataka posao sa kategorijama,naprimjer,pomoću analize sadržaja,stavlja na raspolaganje

mogućnosti kvalitativne i kvantitativne razrade

3.na personalnoj ravni omogućiti tipiziranja i induktivne slučajeve poopćavanja koraka pojedinačnih
slučajeva u kvantitativne generalizacije

4.na ravni istraživačkog dizajna može se različite modele diferencirati koji međusobno kombiniraju
kvantitativne i kvalitativne korake analize

5. na ravni logike istraživanja može se konačno pokazati da zajednički model izvođenja procesa
istraživanja može biti primjeren u jednoj proširenoj formi za kvalitativno i kvantitativno istraživanje

FILOZOFSKI SVJETONAZORI

-potrebno je da istraživači na vrijeme raspoznaju koje filozofske intencije stoje iza njihovih
istraživačkih poduhvata da bi mogli razjasniti zašto biraju kvalitativne i kvantitativne pristupe ili
pristup miksanih metoda u njihovom istraživanju

-pod svjetonazorom ili pogledom na svijet podrazumijeva se generalna orijentacija o svijetu i prirodi
istraživanja koje se istraživač drži u svome radu

-postpozitivizam,konstruktivizam,advokativno/participativno gledište i pragmatizam

-postpozitivistički svjetonazor sa svojim postavkama predstavlja tradicionalni oblik istraživanja i

njegove predpostavke su vezane za kvantitativno istraživanje

-''mišljenje nakon pozitivizma''-izazov tradicionalnom pojmu apsolutne istine znanja i raspoznavanje

da ne možemo biti pozitivni s našim zahtjevima za znanjem kada proučavamo ponašanje i djelovanje
ljudskih bića

-postpozitivisti se drže determinističke filozofije u kojoj uzroci determiniraju učinke nekog događanja

-redukcionizam - reduciranje ideja na male,diskretne skupove ideja za testiranje

-ključne predpostavke ove pozicije:

1.znanje je nagađajuće,hipotetičko,antifundacionalističko - apsolutna istina ne može biti pronađena

2.istraživanje je proces pravljenja tvrdnji i prerađivanja nekih od njih za druge tvrdnje koje su strožije
opravdane;većina kvantitativnih istraživanja počinje testiranjem teorije
3.podaci,dokazi i racionalne pretpostavke oblikuju znanje;u praksi istraživač skuplja informacije
instrumentima zasnovanim na mjerenjima koja su kompletirana od učesnika ili posmatrača u
istraživanju

4.istraživanje traži da se razviju relevantni,istiniti stavovi,tavki koji mogu služiti da se objasni situacija
oko koje smo zainteresovani ili da se opiše kauzalna relacija interesa

5.biti objektivan je suštinski aspekt kompetentnog ispitivanja;istraživač mora ispitati metode i

zaključke,provjeriti da nema grešaka i predrasuda;standardi validnosti i reliabilnosti su važni u
kvantitativnim istraživanjima

-konstruktivizam (socijalni) - pojedinci traže razumijevanje svijeta u kojem žive i rade

-značenje nije otkriveno ,nego konstruirano

-cilj istraživanja je da se osloni što je moguće više na parcipantovo gledište na situaciju koja se
proučava

-nekoliko bitnih pretpostavki:

1.konstrukcionizam tvrdi da su značenja konstruirana od strane ljudi onako kako su oni uključeni u
svijet koji interpretiraju

2.ljudi su uključeni u njihov svijet i tvore smisao u njemu zasnovan na njihovim historijskim i
socijalnim perspektivama

3. bazična generacija značenja uvijek je socijalna,nastajuća u i izvan interakcija sa ljudskom

zajednicom;proces kvalitativnog istraživanja uveliko je induktivan,sa ispitivačem koji generira
značenja iz prikupljenih podataka na terenu

-advokativno-participatorni svjetonazor smatra da istraživanje ispituje potrebe da bude isprepleteno s

politikom i političkom agendom;na osnovu toga,istraživanje sadrži akcijsku agendu za reformu koja
može promjeniti živote participanata,institucije u kojima pojedinci rade i istraživačev život

-ključna svojstva advokativno-participatorne forme istraživanja:

1.participativna djelatnost je usmjerena na pravljenje promjene u praksi

2.ovaj oblik istraživanja fokusiran je na pomaganje pojedincima da se oslobode od prinuda koje su

uvriježene u medijima,jeziku,radnim procedurama i relacijama moći u edukativnom kontekstu;počinju
sa važnim pitanjem o problemima u društvu

3.ovo gledište je emancipatorno u tome što pomaže da se ljudi oslobode iz prinuda iracionalnih i
nepravednih struktura koje limitiraju samorazvoj i samoodređenje;ciljaju na kreiranje političke debate
i diskusija tako da dođu promjene

4.ovaj svjetonazor je praktičan i kolaborativan;autori angažiraju participante kao aktivne kolaborante u

njihovom istraživanju

-pragmatički svjetonazor - može poslužiti kao filozofska osnova za istraživanje:

*pragmatizam je primjenjiv za istraživanje mix metod

*svaki pojedinačni istraživač ima slobodu izbora

*pragmatist ne vidi svijet kao apsolutno jedinstvo

*istina je ono što ''radi''u nekom vremenu

*pragmatist gleda šta i kako istražuje

*pragmatist prihvata da se istraživanje uvijek pojavljuje u društvenom,historijskom,političkom i

drugom kontekstu

*pragmatisti vjeruju u eksterni svijet koji je neovisan od uma,a isto tako koji je smješten u umu

*za istraživače miksanim metodom pragmatizam otvara vrata multiple metoda,različite svjetonazore i
diferentne postavke kao i različite forme prikupljanja i analize podataka.

Logički empirizam – neopozitivizam

-fundacionalizam i skepticizam kao dvije suprotstavljene pozicije u tradicionalnoj teoriji spoznaje i

modernoj teoriji znanosti

-naspram logičko-statičkog fundacionalizma,pozicija evolucionizma nastoji premostiti dinamičke i

naturalističke stavove

-logički empirizam osigurava važno novo razumijevanje prirode empirizma i novo odbijanje i
odbacivanje metafizike

-tokom dvadesetog stoljeća epistemologija je raspravljala sljedeća pitanja:

*šta konstituira znanje ili iz čega se sastoji znanje

*na čemu je znanje zasnovano

*šta je opseg našeg znannja

-među dvije važne revolucije u dvadesetom stoljeću,s epistemološko-metodološke tačke

gledišta,ubrajaju se ona iz 1920-ih i 1960-ih

-u drugoj revoluciji uvodi se pojam inkomenzurabilnosti između znanstvenih teorija

-prva revolucija cilja na ponovno uspostavljanje znanosti u njezinoj ulozi pouzdanog znanja

-moderna filozofija,slijedeći ideje Bacona i Descartesa,poistovjetila je znanost i racionalnost

-dvije glavne struje pozitivističke filozofije i teorije znanosti u njemačkom govornom području su bile
Bečki krug i Berlinski krug

Osnovne ideje kritičkog racionalizma

-Karl Popper – uvjerenje da sve naše saznanje ima privremen karakter i da se mora osvjedočiti u
empirijskoj provjeri

-teza o principijelnoj falibilnosti ljudskog umai hipotetičkom karakteru našeg cjelokupnog

saznanja,ideja racionalne kritike i konsekventnog kriticizma koja nam kazuje da ne trebamo da
prihvatamo utemeljenje i opravdanje saznanja kao definitivno svevažeće načelo,nego zahtijeva
kritičko provjeravanje i argumentovanu diskusiju u znanstvenoj zajednici
-konsekventni falibilizam - principijelna pogrješivost čovjeka u odnosu na sve moguće probleme

-metodički racionalizam – princip kritičkog ispitivanja i konstruktivističke imaginacije pri rješavanju

problema

-kritički realizam koji treba rezultate znanosti da shvati mnogo šire,ustvari, u kulturno povijesnoj
konstelaciji ljudskog djelovanja,a ne samo kroz rezultate u ovladavanju svakodnevnim događajima

Razmišljanje o problemima i rješavanje problema

-Logik der Forschung – Popper

-problem indukcije i problem demarkacije

-do znanja dolazimo kada prihvatamo iskaze koji opisuju iskustvo koje im protivrječi,te tako pobija
naše pretpostavke,to će reći da se deduktivna,prije nego induktivna, veza nalazi između teorijskog
znanja i iskustva

-tako nas iskustvo uči da ispravljamo naše greške i da ponovo pokušamo konstruirati neki iskaz ili
hipotezu

-Popperov je cilj uvesti sposobnost falsifikacije u metodologiu

-falsificirati jednu teoriju ili iskaz forme univerzalnog iskaza znači opovrgnuti je pomoću protivmjera
ili protivteorije

-falsifikabilnost važi kao kriterijum znanstvenosti neke teorije

-falskifikabilnost postaje vrhovno pravilo koje se brine oko toga da pravila znanstvenog procesa
moraju biti oblikovana na takav način da ne štite ni jednu tvrdnju u znanosti od falsifikacije

Velike teorije historicizma

-Popper – temeljna teza o nemogućnosti pouzdanog predviđanja društvenih tokova

-učenje o povijesnoj nužnosti jeste i ostaje čisto praznovjerje,tok povijesti se ne može racionalno
predviđati

-onaj pravac mišljenja o metodama društvenih znanosti koji zagovara primjeu metoda fizike u
društvenim znanostima zove se pronaturalistički ili pozitivni pravac

-onaj pravac koji se okreće protiv primjene ovih metoda zove se antinaturalistički ili negativni pravac

-obje doktrine predstavljaju dio historicizma

-to je pristup društvenim znanostima koji pretpostavlja da historijsko predviđanje čini njihov glavni
cilj i da se ovaj cilj može dostići pomoću otkrivanja ritmova ili modela/obrazaca koji leže u osnovi
povijesnog razvitka

-historicizam smatra da fizikalni/prirodni zakoni vrijede uvijek i svuda,jer u prirodi vlada sistem
fizikalnih uniformnosti koje su prostorno i vremenski invarijabilne,dok su sociološki zakoni različiti
na različitim mjestima i u različitim vremenima

Osvjedočenje vs. utemeljenje

-Hans Albert -Fiesova trilemma –argument protiv potpunosti utemeljenja svake spoznaje

-ako bi neko utemeljenje ili obrazloženje trebalo biti potpuno i cjelovito,definitivno i nesumnjivo,onda
bi se morale i utemeljavajuće tvrdnje moći utemeljiti

-tri jednako neprihvatljive mogućnosti :

*infinitni regres-neprekidno idemo nazad u traganju za temeljima

*krug u dokazu-pretpostavljamo ono što tek treba dokazati

*prekid postupka –dogmatsko prihvatanje istine jedne tvrdnje koja nije zasnovana

-ne postoji konačno objašnjenje historije,društvenog života,individualnih psihičkih stanja,političkih

sistema,ljudskih djelovanja i uvjerenja

-Albert- teza da je spoznaja sama jedan dio ljudske prakse i da je problem racionaliteta opći problem
metodičke prakse

-problem utemeljenja – uvijek se mora uspostaviti sigurno tlo na kojem se stoji,uvijek se mora tragati
za nekim dobrim osnovom,valjanim razlogom,budući da se spoznaja mora zasnivati na čvrstom i
postojanom temelju

-opći postulat klasične metodologije racionalnog mišljenja – stalno traganje za dostatnim

obrazloženjem svih naših uvjerenja

Kritički racionalizam i političke ideje

-Popper – The Open Society – nemilosrdna kritika Platonovog ''kralja filozofa''i dezavuiranje tiranskih
crta u njegovom mišljenju o vladaru i vladi,prepoznaje proročanstva i utopijsko-estahološke
konstrukcije koje su direktno povezane sa judeo-kršćanskom tradicijom (Hegel i Marx)

Metodološki interpretacionizam i socijalni konstrukcionizam

-Berger i Luckmann , zbilja je društveno konstruirana – zbilja u kojoj mi živimo kao ljudska bića je
konstruirana našom djelatnošću u vremenu i prostoru

-ako čovjek djeluje u određenom kontekstu,ciljano-svrhovito,komunikativno ili instrumentalno,onda je

jasno da postoji validan okvir u kojem se može govoriti o njegovom postupku,načinu
postupanja,načinu konstruiranja ''socijalne zbilje'',znanstvenih pojmova i teorija,političkih
institucija,svakodnevnih predodžbi i svjetonazova,tj. o njegovom metodu i metodološkim programima
koje shvatamo kao forme racionalnosti

-Hans Lenk – metodologija interpretacijskih konstrukata – kod konstrukata se radi o onome što je od
znanstvenika konstruirano,što se najviše može indirektno empirijski tumačiti i što se ne odnosi,kao
pojmovi posmatranja neposredno/direktno na čulno opažljivo predmete

-ljudska djelatnost interpretiranja nečega kao nečega jeste konstruktivna aktivnost,i pritom predstavlja
odnos čovjeka prema datoj zbilji života

-interpretacijski konstrukcionizam

-novi pojam interpretacije – ne postoje činjenice po sebi ,već naše interpretacije činjenica
-ne postoji konačna interpretacija zbilje ili smisla – transcendentalni interpretacionizam

Socijalni konstrukcionizam

-kako treba da razumijemo ljudska bića ?

-socijalni konstrukcionizam grupira sve pristupe koji imaju jednu ili više ključnih pretpostavki :

*kritički stav prema ''taken for granted – knowledge '' – insistira se na tome da mi zauzmemo kritički
stav prema našem ''samorazumljivom'' načinu razumijevanja svijeta i nas samih.

*historijska i kulturna specifičnost – način na koji uobičajeno razumijevamo svijet ,kategorije i

pojmove koje koristimo,specifirani su historijski i kulturno

*znanje se održava od strane društvenih procesa – ljudi konstruiraju znanje između sebe

*znanje i društveno djelovanje idu skupa – svaka različita konstrukcija donosi sa sobom različit način
djelanja ljudskog bića

-osnovne odlike socijalnog konstrukcionizma : antiesencijalizam,antirealizam,historijska i kulturna

specifičnost znanja,jezik je preduvjet mišljenja,jezik kao forma društvenog djelovanja,fokusiranje na
interakcije i socijalnu praksu i fokusiranje na procese

Historiografija ?

-istraživanje i predstavljanje nauke koju zovemo historija – sistematsko proučavanje onog sadržaja
koji su historičari napisali o prošlosti

-prikazivanje historije je prošlo kroz tri faze:

*historijsko kao mit i shvatanja historije

*historija kao kronika

*historija kao nauka sa razvojem od historizma u 19 st.

Historija kao mit i poimanja historije

-s mitovima o postanju nastaje neka vrsta naznake pisanja historije

-nekada mitovi o postanju prelaze u genealogije (rodoslove) koje su povremeno ispunjene sa nešto
anegdotskog sadržaja

-nejasna predstava o hronologiji – cikličnost vremena – sve se ponavlja ,ne ide u nekom određenom
smjeru

-spirala – svaka faza,svako vrijeme prolazi kroz slične pokrete,ali se ne vraća u početnu tačku

Historija kao hronika

-hronika podrazumijeva historiju kao slijed,pripovijedajuće,hronološko predstavljanje toka događaja

ili barem registriranje događaja koji su slijedili/prethodili jedan drugom

-zajedničke crte pisaca hronika:

*predstavljanje historije se kreće unaprijed hronološki kao niz priča sređenih u vremenskom
nizu,hronologija razlikuje hronike od mitova

*predstavljanje historije ima pripovjedački karakter,ono opisuje ali i ne objašnjava

*ako i postoje neka objašnjenja,nerijetko su religijskog karaktera

*hronike su pisane s didaktičkom svrhom – poučavale su ljude

-u fazi hronika, u XIV i XV stoljeću nastala je filološka kritika tekstova u kojoj se utvrđivala
autentičnost teksta

Okret u historiografiji

-u dvadesetom stoljeću događa se napuštanje tradicionalnog mišljenja o individualnosti i

neponovljivosti svake povijesne činjenice,te planski okret ka istraživanju povijesnih procesa i
struktura

-predmet istraživanja više nisu samo događaji,pojedine ličnosti i njihove ideje ili političke odluke,nego
se uzimaju raznovrsna događanja koja nisu prije bila interesantna oku historiografije.

-u dvadesetom stoljeću je došlo do transnacionalne saradnje historičara i međusobnog približavanja

nacionalnih historiografija

-povijest – prošla stvarnost,odnosno predmet istraživanja

-historija – svako zanimanje za prošlost

-historija u širem smislu je način kojim čovjek spoznaje svijet uz pomoć uspomena,tradicije,mitova,i
određenih neprovjerenih nekontroliranih znanja iz stvarne prošlosti

-historija u užem smislu je znanost,tj. poseban oblik spoznaje svijeta pomoću znanstvene
rekonstrukcije povijesnih pojava

-kada filozofi pokušaju dati svoja mišljenja o sadržajima i okolnostima ljudskog djelovanja u
povijesti,onda imamo njihova ispitivanja povijesti i prirode ljudskog znanja – filozofijska povijest

-pet ključnih problema razmatranja analitičkih filozofa historije

*kako znamo činjenice o povijesti ?

*na koji način dostupni izvori određuju spoznaje historijske znanosti?

*šta čini dobrim neko historijsko objašnjenje ?

*koja je uloga općih zakona u objašnjenjima koja nudi historijska znanost ?

*u kakvom su odnosu historijske znanosti i prirodne znanosti ?