W

iki Loves Folklore

Fotografirajte vašu lokalnu kulturnu baštinu, pomozite Wikipediji i osvojite
nagrade!

[sakrij]

2. sudjelujte u međunarodnom natjecanju »Feminizam i folklor 2022.«

o uvođenju važnih pravila i smjernica koje nemamo.

Drugi svjetski rat

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje
Drugi svjetski rat

Konferencija u Jalti 1945. – Konferencija održana u Jalti u kojoj su

se glavni vođe
pobjedničkih Saveznika Churchill, Roosevelt i Staljin o podjeli
svijeta nakon rata.

1. rujna 1939. – 2. rujna 1945.[1]
Vrijeme
6 godina, i 1 dan
Europa, Afrika, Jugoistočna
Lokacija
Azija, Pacifik, Sredozemlje i Bliski Istok
Saveznička pobjeda.

 Izlazak SSSR-a i SAD-a kao

Ishod supersile.
 Početak hladnog rata.
 Dekolonizacija savezničkih
kolonija.
Njemačka invazija Poljske 1. rujna 1939.;
Casus  belli Britanska i francuska objava rata Trećem Reichu
3. rujna 1939.

Sukobljeni
 Saveznici: Sile Osovine:
 Ujedinjeno  Treći Reich
Kraljevstvo  Japan
 SSSR (od 1941.)  Italija
 SAD  Višijska Francuska
 Republika Kina  Mađarska
 Kineski komunisti  Rumunjska
 NOVJ  Norveška
 Poljska  NDH
 Grčka  Nedićeva Srbija
 Slobodna Francuska  Četnici
više... više...

Vođe

 Winston Churchill  Adolf Hitler

 Clement Attlee  Karl Dönitz
 Bernard Montgomery  Hermann Göring
 Josif Staljin  Heinrich Himmler
 Vjačeslav Molotov  Wilhelm Keitel
 Georgij Žukov  Alfred Jodl
 Franklin Roosevelt  Hirohito
 Harry S. Truman  Hideki Tojo
 George Marshall  Isoroku Yamamoto
 Dwight Eisenhower  Benito Mussolini
 Douglas MacArthur  Miklós Horthy
 Čang Kai-Šek  Ante Pavelić
 Mao Ce Tung  Vidkun Quisling
 Josip Broz Tito  Philippe Pétain
 Edward Rydz-Śmigły  Ion Antonescu
 Markos Vafiadis  Milan Nedić
 Charles de Gaulle  Draža Mihailović

Posljedice

Poginulih vojnika: Poginulih vojnika:

17,000.000 8,000.000
Poginulih civila: Poginulih civila:
33,000.000 4,000.000
Ukupno: Ukupno:
50,000.000 12,000.000

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. – 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio

21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim
oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.
Nakon što su Paktom Ribbentrop-Molotov i njegovim tajnim protokolom od 23.
kolovoza 1939. godine (dan kojega je 2008. godine Europski
parlament odredio Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih
režima[2][3]) Hitlerova Njemačka i Sovjetski Savez dogovorili podjelu Istočne Europe,
već 1. rujna 1939. godine Njemačka napada Poljsku; taj dan slovi kao početak 2.
svjetskog rata.
Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. – 17. rujna 1939.
godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u
sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjelokupne teritorije Latvije i Estonije.
U svibnju i lipnju 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata
omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-
komunikacija, te masovnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta) vojno
slama Nizozemsku, Belgiju (preko 600.000 belgijskih vojnika, tj. približno petinu svih
muškaraca u toj zemlji, bilo je zarobljeno nakon 18 dana rata; oko 70.000 njih će
preostali dio rata provesti u njemačkom zarobljeništvu) i – na opće zaprepaštenje –
velesilu Francusku (okupiravši prije toga u travnju 1940. god. Dansku i Norvešku), te
14. lipnja 1940. godine osvaja Pariz. Sovjetski Savez baš tog dana zahtijeva od Litve
bezuvjetnu predaju, te odmah 15. lipnja vojno okupira i tu baltičku državu; prema
prethodnom dogovoru, ostavlja Njemačkoj nekoliko litvanskih graničnih pokrajina.
Prije kraja ljeta – opet u skladu s odredbama Pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939.
godine – Hitler i Staljin dijele državni teritorij Kraljevine Rumunjske: Sovjetski savez
zauzima vojnom invazijom 28. srpnja 1940. od te zemlje Moldaviju (nakon raspada
SSSR-a 1990.-ih, Moldavija je neovisna država s rumunjskim kao službenim jezikom)
i Sjevernu Bukovinu (danas u Ukrajini), a Njemačka "sprječava" invaziju Mađarske na
Rumunjsku na način da prisiljava Rumunjsku da ustupi područje Sjeverne
Transilvanije (približno veličine današnje Hrvatske, tada s oko 2,5 milijuna
stanovnika) Mađarskoj, te u preostalom dijelu Rumunjske instalira marionetski
režim na čijem je čelu general Ion Antonescu. Opskrba s Rumunjskih naftnih polja od
ključnog je značaja za Sile osovine, koje britanska pomorska blokada odsijeca od
potrebnog dotoka nafte iz drugih područja, izuzev od nafte koja još uvijek dolazi iz
bogatih polja u Sovjetskom Savezu, te dijelom iz Irana, do kojega se može doći
kopnom preko neutralne Turske.
Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za
Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na
moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.
U Travanjskom ratu 1941. godine Njemačka uz pomoć Italije, Bugarske i Mađarske
okupira područje Kraljevine Jugoslavije; te odmah potom pokorava i Grčku koja se uz
britansku pomoć već šest mjeseci odupirala napadima njemačkog saveznika Italije.
Dana 22. lipnja 1941. godine Hitlerova Njemačka iznenadno napada svog
dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom
(neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom
s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku – u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem
imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji
oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht – makar opremljen znatno manjim
brojem teške borbene tehnike i ne brojniji od Crvene armije[4] – u narednim
mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred
vrata Moskve. Međutim SSSR staje zbog tog njemačkog napada na
stranu Saveznika, što preokreće tijek rata.
Otprilike u isto vrijeme Fašistička Italija doživljava neuspjeh u invaziji Egipta pod
britanskim protektoratom.
Na drugoj strani, Sovjetski Savez i Velika Britanija uspješno napadaju Njemačkoj
skloni Iran, te osvajaju u kratkom ratu 25. kolovoza – 17. rujna 1941. godine znatan
dio njegovog teritorija. Ta će područja na zapadu Irana ostati pod okupacijom te dvije
sile do kraja rata, uključujući i strateški važna iranska naftna polja, koja su pala u
britanske ruke, onemogućivši da se ta značajna proizvodnja iskoristi za njemačke
potrebe.
Krajem 1941. nakon japanskog napada na Pearl Harbor Sjedinjene Američke
Države se uključuju u rat koji konačno zahvaća gotovo čitav svijet.
Tijekom 1942. godine Japan bilježi znatne uspjehe oduzimajući Saveznicima golema
područja u Aziji, od Indonezije i Filipina, do Burme i Singapura; u velikim pomorskim
bitkama je međutim znatno oštećena snaga njegove flote čija obnova ne može pratiti
tempo kojim američka industrija pridonosi izgradnji vojne sile SAD. Nijemci uspješno
izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta
prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne
sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje
ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i
ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: unatoč znatno manjoj ukupnoj industrijskoj
proizvodnji i unatoč ozbiljnoj oskudici kojoj je bilo izloženo sovjetsko stanovništvo,
naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne
opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj
Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama. Kroz program zajma i najma, u
Sovjetski savez dolaze i značajne količine hrane, prijevoznih sredstava i naoružanja
od zapadnih saveznika – oko 15 posto zrakoplova i tenkova koje je koristila Crvena
armija, te još veći dio kamiona i terenskih vozila stiglo je tim putem. [5]
Početkom 1943. Sile Osovine trpe velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju
iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u protunapad, a
napredovanje japanskih snaga na Tihom oceanu je zaustavljeno. Američke i
britanske zračne snage provode teška bombardiranja Japana, Njemačke i drugih
zemalja Europe pod njemačkom kontrolom.
Tijekom 1944. godine saveznička bombardiranja dramatično pogađaju zalih naftnih
kapaciteta, kapacitete za proizvodnju bioetanola i drugu naftnu industriju.
Njemački Luftwaffe dobiva mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto
potrebnih 160 tisuća tona – čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro
izbačen iz borbe; i drugi dijelovi oružanih snaga trpe oskudicu goriva koja utječe na
njihov borbeni učinak. U lipnju 1944. godine glavne kopnene snage Velike Britanije i
Sjedinjenih Američkih Država se iskrcavaju u Normandiji i narednih mjeseci uspješno
razbijaju otpor najjačih njemačkih snaga. U isto vrijeme, Sovjetski Savez uspijeva
potisnuti njemačke snage sa svojeg predratnog teritorija.
Od 16. studenog do 25. prosinca 1944. traje zadnja njemačka protuofenziva u
Ardenima. Američke i britanske snage izložene su teškom udaru, koji međutim
ilustrira njemačke strateške nedostatke: njemačke snage u napad kreću tek kada
nevrijeme sprečava zračne napade savezničkih zrakoplovstava, koje posve
dominiraju zračnim prostorom. Tenkovske postrojbe kreću u napad s gorivom
dovoljnim tek za kretanje u jednom smjeru, te uz nadu da će u napadu osvojiti
savezničke rezerve goriva.
Rat je okončan 1945. bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke (7. svibnja 1945.) i
Japana (15. kolovoza 1945.).
Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. svjetskom ratu iznosi nešto manje od 55
milijuna, što ga čini jednom od najvećih svjetskih katastrofa.

Sadržaj

 1Uzrok i povod rata

o 1.1Sudetska kriza i izbijanje rata
 2Oružane snage i planovi zaraćenih sila
o 2.1Sile Osovine
 2.1.1Njemačka
 2.1.2Italija
 2.1.3Japan
o 2.2Saveznici
 2.2.1Velika Britanija
 2.2.2Francuska
 2.2.3Poljska
 2.2.4Sovjetski Savez
 2.2.5SAD
 3Tijek rata godine 1939.
 4Tijek rata godine 1940.
o 4.1Norveška operacija
o 4.2Pad Francuske
o 4.3Bitka za Britaniju
o 4.4Bitka za Atlantik
o 4.5Operacije u Mediteranu
 5Tijek rata godine 1941.
o 5.1Operacija Barbarossa
o 5.2Ulazak SAD u rat
 6Tijek rata godine 1942.
o 6.1Osovine u ofenzivi
o 6.2Prekretnice
 7Tijek rata godine 1943.
o 7.1Slom snaga Osovine u Sjevernoj Africi
o 7.2Treća bitka za Harkov, veljača i ožujak 1943.
o 7.3Bitka kod Kurska
o 7.4Pad Italije
 8Tijek rata godine 1944.
o 8.1Iskrcavanje kod Anzija
o 8.2Oslobođenje Francuske
o 8.3Slom njemačkih istočnih saveznika
o 8.4Oslobođenje Filipina
 9Tijek rata godine 1945.
o 9.1Slom Njemačke
o 9.2Slom Japana
 10Posljedice rata
o 10.1Gubitci
o 10.2Promjene granica
o 10.3Političke promjene
o 10.4Kulturni utjecaj
 11Izvori
  12Poveznice

Uzrok i povod rata[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Uzroci Drugog svjetskog rata
Glavni uzrok drugog svjetskog rata nalazi se u volji Hitlerove Njemačke da poništi
geopolitički negativne posljedice Prvog svjetskog rata i osigura globalnu prevlast
Njemačke. Japan je s Dalekog istoka htio istisnuti Britaniju (s njenim velikim
kolonijalnim posjedima i ekonomskim utjecajem), Nizozemsku (koja je
vladala Indonezijom) i Sjedinjene Američke Države (koje su u prethodnom razdoblju
pretvorile Filipine u svoju koloniju, te ostvarili veliki utjecaj nad Kinom) i sam
zagospodariti "svojim dijelom svijeta"; Italija se pridružila Silama Osovine zbog
ideološke bliskosti i vanjskopolitičkih sukoba s Velikom Britanijom (koja je nametnula
Italiji ekonomske sankcije nakon njenog napada na Etiopiju 1935. godine).
Hitlerov NSDAP na vlast u Njemačkoj stigao nakon demokratskih izbora 1933. god.
(dobili su 37,2 posto glasova), te je potom ubrzano poduzeo korake za okončanje
demokratskog poretka Weimarske Republike. Popularnost stranke porasla je zbog
njezinih odluka o prekidu poštovanja Versajskog ugovora koji je ograničio njemačku
vojnu i gospodarsku moć, o poticanju anti-komunizma, te
zbog Dolchstoßlegende (legenda o "nožu u leđa" kojega su izdajice iz pozadine zabili
njemačkoj vojsci koja se uspješno borila s neprijateljem u I. svjetskom ratu) i na kraju
zbog obećanja o stabilizaciji i ekonomskoj obnovi. Sve to poticalo je na narod da
razmišlja o njemačkom identitetu i superiornosti, što je bio jedan od glavnih motiva za
početak rata, jer su nacisti tražili priključenje Austrije i drugih područja za koje su
tvrdili da pripadaju Njemačkoj.
Japansko Carstvo je 1930-ih bilo pod utjecajem militarizma japanskih vojnih i
mornaričkih zapovjednika koji su željeli da Japan postane svjetska kolonijalna sila.
Japanske invazije počele su 1931., kada su ušli u Mandžuriju, a nastavile su
se 1937. njihovim ulaskom u preostali dio Kine. Za vrijeme invazije pomoć Kini slale
su SAD i Velika Britanija, što je na kraju prisililo Japan ili na odustajanje od osvajanja
Kine ili na pronalaženje novih resursa. Japan se tada suočio s problemima
povlačenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma, kupovanja
resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono što mu je potrebno. Japan se
od svega toga odlučio za rat, pod velikim utjecajem Trećeg Reicha, i počeo se
pripremati za taj veliki rat protiv Velike Britanije, a po potrebi i protiv SAD. Budući da
se tada vjerovalo da SAD neće ući u rat, Japan je imao prostora za osvajanja
na Pacifiku. No nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. i
njemačkog objavljivanja rata SAD-u 11. prosinca 1941., Amerikanci su ušli u rat.
Fašistička Italija je bila izložena ekonomskim poteškoćama, u velikoj mjeri zbog
međunarodne blokade nakon agresije na Abesiniju 1935. godine, te je težila ostvariti
dominaciju na području istočnog Mediterana, što Italiji nije ranije pošlo za rukom u
strahovitom ratnom naporu tijekom I. svjetskog rata.
Sovjetski Savez je nakon intervencije sila Antante u Ruskom građanskom ratu 1918.
– 1922. god. bio u vrlo lošim odnosima sa zapadnim zemljama, te je
putem Kominterne radio na destabilizaciji tih država, s neskrivenom težnjom da
izazove svjetsku komunističku revoluciju u kojoj će svoj društveno-politički ustroj
proširiti na što veći broj zemalja. Makar je Hitler iskazivao antikomunističke stavove,
a Staljin antifašističke – i makar su u Španjolskom građanskom ratu 1936. do 1939.
podupirali sukobljene strane – odlučili su Njemačka i Sovjetski Savez ubrzo nakon
kraja sukoba u Španjolskoj uspostaviti važnu gospodarsku suradnju, gdje je
Njemačka osiguravala naftu i razne druge sirovine, a Sovjetski Savez tehnologiju za
svoju industriju, osobito vojnu.[6] SSSR je bio više nego spreman napasti druge
zemlje u svrhu "širenja revolucije", te se u rujnu 1939. godine pridružio njemačkom
napadu na Poljsku, te izvršio agresiju na Estoniju i Latviju, da bi već u studenom
1939. godine pokrenuo i agresiju na Finsku.
Sudetska kriza i izbijanje rata[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Münchenski sporazum
Novoizabrani njemački kancelar Adolf Hitler bio je veliki protivnik Versajskog
ugovora. Nije želio da se tako velika nacija kao Njemačka ograničuje u bilo kojem
pogledu.
Idući potez bio je 1936. ugovor koji se zvao Antikominternski pakt koji su uz
Njemačku potpisali Italija i Japan. Godine 1938. Hitler anektira Austriju. Taj događaj
poznat je pod imenom "Anschluss".
Hitler je isti plan imao i za čehoslovačko područje Sudeta čije su većinsko
stanovništvo u to doba sačinjavali Nijemci. Čehoslovačka je bila spremna na oružani
otpor (uz francusku pomoć). Međutim, britanska vlada nije bila u potpunosti spremna
za rat pa je nagovorila Francusku da se s Njemačkom 30. rujna 1938.
sklopi Münchenski sporazum kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Većina
svjetske javnosti zgrozila se ovim potezom, ali Zapad je ovo smatrao ispravljanjem
versajske nepravde i pokušajem uspostavljanja svjetskog mira.

Britanski premijer Neville Chamberlain, francuski premijer Édouard Daladier, njemački kancelar Adolf Hitler i

talijanski vođa Benito Mussolini na potpisivanju sporazuma 1938.

No o miru nije bilo ni govora jer su, kao i Hitler, Mađarska i Poljska vlada tražile pravo
na dijelove teritorija Čehoslovačke. Vlada u Pragu bila je uzdrmana, a na Hitlerov
poticaj su slovački separatisti proglasili 6. listopada 1938. godine autonomiju
Slovačke, uz Jozefa Tisa kao predsjednika vlade (Slovačka će već u studenom 1938.
god. izgubiti svoj južni dio za korist Mađarske, istodobno kada je slijedom sporazuma
potpisanog na Prvoj bečkoj arbitraži 10. studenog 1938. Češka izgubila Sudete za
korist Njemačke). U proljeće 1939., pod izgovorom zaustavljanja pokreta, Njemačke
trupe okupiraju Češku, a Slovačku uspostavljaju kao satelitsku državu.
To komadanje Čehoslovačke predstavljalo je poniženje za Zapadne sile. Oni su zbog
nekršenja sporazuma iz Münchena zajamčili samostalnost Poljskoj i Rumunjskoj –
koje su bile izgledne iduće mete njemačkog širenja. No, širenje države nije bio samo
njemački plan. Benito Mussolini na isti je način (nakon invazije iz travnja 1939. god.,
koja je prošla bez borbe) Italiji pripojio Albaniju, a nešto prije i Etiopiju.
Hitler je za idući potez širenja odabrao luku Danzig (polj. Gdansk) koja je bila pod
upravom Lige naroda. No Poljaci su, za razliku od Čehoslovačke, bili spremni za
oružani otpor. Hitler je odlučio već u proljeće 1939. godine poduzeti invaziju na
Poljsku.
Bio je uvjeren kako će zapadne sile na kraju Poljsku ipak ostaviti na cjedilu isto kao
što su bile ostavile Čehoslovačku. Tome je u prilog išao debakl pregovora o
eventualnoj vojnoj suradnji koji su se u to vrijeme vodili u Moskvi između anglo-
francuskih i sovjetskih predstavnika.
Staljin je odlučio kupiti vrijeme za pripreme za rat – SSSR se vrlo intenzivno
naoružavao i podizao vojsku koja će po brojnosti i opremljenosti ubrzo nadmašiti
oružane snage Njemačke – tako što je prihvatio Hitlerovu ponudu za sporazum o
komadanju istočne Europe. Pakt Ribbentrop-Molotov potpisan je 25.
kolovoza 1939. Tim ugovorom Reich se osigurao od sovjetskih napada. Rat je
službeno započeo 1. rujna 1939. tj. kad je Njemačka napala Poljsku zbog napada
(koji su zapravo izveli Nijemci) na pograničnu postaju Gleiwitz (polj. Gliwice) .

Oružane snage i planovi zaraćenih sila[uredi | uredi kôd]

Sile Osovine[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Sile Osovine
Njemačka[uredi | uredi kôd]
Suprotno uvriježenom mišljenju, Njemačka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila
spremna, odnosno, po objektivnim kriterijima, bila je u mnogo inferiornijem položaju s
obzirom na stanje na početku Prvog svjetskog rata 25 godina ranije. S druge strane,
u kvalitativnom smislu bila je u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike.
Njemačka vojska imala je tri grane. Najbrojnija grana bila je kopnena vojska,
poznatija pod nazivom Heer. Njome su zapovijedali vojni stručnjaci kao von
Manstein, Rommel, Keitel, Jodl i drugi. Kopnena je vojska većinu rata vodila
metodom koja je nazvana Blitzkriegom ("munjeviti rat").
Luftwaffe, odnosno ratno zrakoplovstvo bilo je pod zapovjedništvom
dopredsjednika Göringa, letačkog asa iz Prvog svjetskog rata, nanijela velike štete
po Europi, a najveću ulogu i snagu imala je početkom rata.
Kriegsmarine, tj. ratna mornarica, bila je treća grana Njemačke vojske. Ona u
pomorskim bitkama nije postigla neke veće pobjede, unatoč tome što je bila pod
vodstvom izvrsnih vojnih stručnjaka – admirala Dönitza i Raedera, a ponajveće
uspjehe je postigla podmornička flota.
Njemačka industria je tehnološkom razinom odskakala od drugih najvećih
gospodarstava svojega doba. Problem pristupa nafti - nakon početka sukoba sa
Sovjetskim Savezom kao dotadašnjim glavnim izvorom opskrbe - pokazati će se s
kao nepremostiv problem.
Italija[uredi | uredi kôd]
Brojčano, od svih rodova vojnih snaga, talijanska mornarica je do pred Drugi svjetski
rat toliko ojačala da je mogla biti ozbiljnim protivnikom i francuskoj i britanskoj
mornarici. Time je postala 3. po snazi u Europi. Najkvalitetniji dio mornarice
zasigurno su činile diverzantske postrojbe, tzv. ljudi žabe, koje su tijekom rata imale
brojne uspješne akcije.
Mussolinijev je režim jednako veliki napor uložio u stvaranje kvalitetnog i relativno
modernog zrakoplovstva koje se 1930-ih moglo mjeriti s većinom velikih sila. Tome je
pogotovo u prilog išla doktrina generala Dueta koji je držao da će upravo
zrakoplovstvo biti ključan faktor pobjede u budućem ratu, odnosno da se
nadmoćnom zrakoplovstvu ništa ne može suprotstaviti.
Talijani su pomoću raznih doktrina pokušali napraviti taktiku sličnu blitzkriegu, no
njihov glavni nedostatak bila je slaba kopnena vojska.
Ipak, najveća talijanska slabost bio je moral, uzdrman traumatskim iskustvima bitaka
na Soči koje nije izbrisala čak ni pobjeda u prvom svjetskom ratu.
Suvremena tehnologija koju su pružali talijanski proivođači naoružanja, samo će
donekle moći doći do izražaja, obzirom da objektivno slabija ukupna snaga talijanske
ekonomije neće na raspolaganje moći staviti financijska sredstva i druge resurse
potrebne za dugotrajno vođenje rata.
Japan[uredi | uredi kôd]

Japansko Carstvo 1939. godine.

Od svih velikih sila Japan je godine 1939. imao najviše ratnog iskustva, zahvaljujući
svojem pohodu na Kinu koji ne samo da je na početku postigao spektakularne
uspjehe, nego je bio i sjajna prilika za testiranje novih tehnologija, pogotovo na
mornaričkom i zrakoplovnom polju.
Japanska ratna mornarica bila je među najjačima i najmodernijima. Nastojeći održati
korak s Britancima i Amerikancima, Japanci su bili skloni inovacijama i primjeni
modernih tehnologija i strategija. Među njima veliku je važnost imala orijentacija na
visoku koordinaciju mornarice i avijacije, što je dovelo do gradnje nosača aviona i
stvaranja vrhunski obučenog kadra mornaričkih pilota sposobnih za najsloženije
operacije. Japanci su također veliku važnost udijelili površinskim snagama, pri čemu
se razvio tzv. dugi torpedo koji će postati jedno od najubojitijih oružja rata i omogućiti
Japancima pomorsku nadmoć na samom početku rata na Pacifiku.
Za razliku od mornaričkog, japansko ratno zrakoplovstvo u sastavu kopnenih snaga
po kvaliteti aviona i pilota ponešto je zaostajalo za većinom država u svijetu, a
poseban nedostatak bila je orijentacija na neposrednu potporu kopnenim snagama.
Kopnene snage su, pak, slično kao i u Italiji, predstavljale najslabiju japansku kariku,
iako je to postalo vidljivo tek u kasnijoj fazi rata. Japanci su smatrali da će se budući
rat odvijati po slabo nastanjenim otocima gdje primjena tenkova ili slične moderne
opreme nije tako bitna. Tome su u prilog išla i iskustva iz Kine gdje su veliki uspjesi
postignuti protiv, u pravilu tehnički inferiornih, kineskih snaga. Zbog svega toga
japanska je vojska po kvaliteti opreme i oružja bila na razini prvog svjetskog rata, ali
je sve to nadoknađivano fanatičnom indoktrinacijom i vrhunskom uvježbanošću
ljudstva.
Japanska industrija je bila moćna i na raspolaganje oružanim snagama je stavljala
superiorno naoružanje - ali nipošto nije bila dorasla za utrku s industrijom Sjedinjenih
Američkih Država, s kojima će se Japan naći u frontalnom oružanom sukobu. Putovi
opskrbe naftom i raznim sirovinama, koji su do Japana vodili morskim putevima
izloženima djelovanju neprijateljskih mornarica, pokazati će se ograničavajućim
faktorom.
Saveznici[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Saveznici u Drugom svjetskom ratu
Velika Britanija[uredi | uredi kôd]

Britanski zrakoplov, model Spitfire, najbolji britanski zrakoplov u II. svj. ratu.

Velika Britanija godine 1939. ušla je u rat s planovima prilično sličnima onima s
kojima se ušlo u Prvi svjetski rat.
Britanske kopnene snage bile su relativno malobrojne i profesionalne naravi, te su se
na početku trebale koristiti u ograničenim akcijama, odnosno kao potpora brojnijoj
francuskoj vojsci, sve do trenutka kada se popuni novacima. S druge strane,
malobrojnost je britansku vojsku učinila jedinom potpuno motoriziranom vojskom u
svijetu, te je kvalitetom i obučenošću ljudstva bila iznad europskog prosjeka.
Međutim je međuratni period predstavljao i svojevrsnu stagnaciju, jer su na temelju
iskustava prvog svjetskog rata, pogotovo u primjeni i taktici tenkova izvučeni
pogrešni zaključci.
Nedostatke kopnenih jedinica nadomjestila je Royal Navy, tj. Kraljevska mornarica,
koja je imala sve moguće vrste brodova. Od torpednih čamaca pa do nosača aviona.
Koristili su strategiju kao i u napoleonskim ratovima, koja je Britancima omogućavala
po potrebi voditi rat protiv cijele Europe. Britanska mornarica će tijekom rata uspjeti
nametnuti pomorsku blokadu koja je onemogućila nabavu energenata i drugih
sirovina za čitavu kontinentalnu Europu, čime je znatno otežano djelovanje
njemačkih vojnih snaga i proizvodnja ratnog materijala.
Najvredniji i najmoderniji dio britanskih oružanih snaga predstavljao je Royal Air
Force (RAF), tj. Kraljevsko ratno zrakoplovstvo. Bilo je sastavljeno od mnogih tipova
aviona koji su tijekom rata uglavnom služili za strateško bombardiranje. U
vrijeme Bitke za Britaniju je veći naglasak stavljen na lovačke avione koji će
braniti Britansko otočje i njegove industrijske centre, za što su razvijeni kvalitetni lovci
"Spitfire" i "Hawker Hurricane", od kojih se potonji pokazao i dobrim izborom za
potporu kopnenim snagama. Odmah nakon što je njemački Luftwaffe spriječen, RAF
je pokrenuo vlastito – vrlo snažno – bombardiranje Njemačke i područja Europe pod
kontrolom Osovine. To je bombardiranje – usmjereno prvenstveno na smanjivanje
njemačke ratne proizvodnje, međutim uz nemale civilne žrtve – bilo iznimno
učinkovito, te je primjerice u bombardiranju Hamburga 25. srpnja 1943. godine u
jednom jedinom danu poginulo preko 40 tisuća stanovnika tog grada [7] (u njemačkim
bombardiranjim tijekom svih šest godina rata poginulo je 60.595 ljudi u Velikoj
Britaniji).[8] RAF Bomber Command će tijekom rata na Europu baciti preko milijun
tona bombi, pri čemu će u više od 360.000 letova poginuti čak oko 55.573 (od
ukupno 125.000) njenih pripadnika, uz gubitak 8.403 britanskih aviona-bombardera. [9]
Britanska industrija je bila moćna, ali će se održavanje putova opskrbe preko mora
pokazati velikim problemom, usprkos izrazitoj snazi britanske flote. Velika Britanija će
se pokazati sposobnom osigurati snažnu podršku svojeg svjetskog carstva.
Francuska[uredi | uredi kôd]

Jedan od mnogobrojnih bunkera na Maginotovoj liniji.

Francuska je 1939. godine bila pod snažnim utjecajem iskustva prvog svjetskog rata
koje se odrazilo kako na vojnu doktrinu, tako i na moral nacije.
Francuzi su zbog ofenzivne taktike u Prvom svjetskom ratu pretrpjeli velike gubitke u
ljudstvu. Zato su u ovaj rat odlučili ući defenzivnije. Takvom je doktrinom postavljena
poznata "Maginotova linija" koja se protezala uz granicu s Njemačkom, a držalo se
da je neprobojna.
Francuzi su zbog velikih troškova odlučili da na belgijskoj granici ne naprave takvu
liniju, no to su napravili i zato da bi potakli Belgiju da više surađuje sa Saveznicima.
Francuska vojna oprema bila je zastarjela, osim tenkova koji su bili najsuvremeniji u
svijetu, no nisu došli do izražaja u ratu zbog krive taktike.
Francuski zapovjedni kadar uglavnom su činili, osim izuzetaka kao što su general de
Gaulle, stari i nesposobni zapovjednici koji nisu bili prilagođeni novim vojnim
taktikama i načinima borbe.
Francuska ratna mornarica, s druge strane, bila je prilično moderna, ali ona u ratu, s
obzirom na to da je bila usredotočena na Sredozemlje, uglavnom nije došla do
izražaja.
Francusko je ratno zrakoplovstvo, pak, bilo inferiorno njemačkom brojem i kvalitetom.
Tek je krajem 1930-ih uložen određeni napor da se počnu proizvoditi moderni tipovi
aviona, no to je bilo prekasno da bi se odrazilo na bojištu
Kako je Francuska već 1941. godine bila poražena, njena će moćna ekonomija biti
upregnuta u podršci ratnom naporu Njemačke, koja će tijekom rata uspijevati od
Francuske “naplatiti” okupaciju eksploatacijom vrijednom trećinu i više francuskog
nacionalnog proizvoda. Vojne snage Slobodne Francuske će opskrbu oružjem i
opremom osigurati nabavkom kod svojih saveznika, najprije kod Velike Britanije, a
potom najviše kod Sjedinjenih Američkih Država.
Poljska[uredi | uredi kôd]
Poljska je bila manja i manje industrijski razvijena od najznačajnih tadašnjih država,
ali je ipak raspolagala znatnim sposobnostima za ratovanje. U okviru svojih
financijskih mogućnosti, Poljska se nastojala pripremiti da pruži otpor od mogućeg
napada Sovjetskog Saveza ili Njemačke, pripremivši vojsku naoružanu s oko 800
tenkova i 400 aviona, te preko milijun vojnika koji su raspolagali s 1.200
protutenkovskih topova i stanovitim kapacitetima za protuzračnu obranu. Poljske
snage međutim neće uspjeti izaći na kraj s istodobnim napadom Njemačke i
Sovjetskog Saveza, a kako nakon mjesec dana obrane nisu dobile nikakvu realnu
potporu Francuske i Velike Britanije, morale su se predati - pri čemu su pretrpjele
gubitke od skoro 100.000 mrtvih, nanijevši agresorima gubitke od približno 20 tisuća
ljudi.[10]
Kasnije će izbjeglička poljska vlada u sastavu snaga zapadnih saveznika formirati
poljske vojne snage jačine oko 250 tisuća vojnika, koje će se predano boriti protiv
Sila Osovine.[11]
Sovjetski Savez[uredi | uredi kôd]
Ovdje se podaci o Sovjetskom Savezu iznose među "saveznicima", makar je na
početku rata SSSR bio zapravo bio saveznik Njemačke, a u toj državi je spomen
"savezničkih" država asocirao na neprijateljstvo prema tim zemljama koje su tijekom
Ruskog građanskog rata 1918. – 1922. god. svakom vrstom pomoći – uključujući i
slanje vojnih postrojbi – stale na stranu kontrarevolucionara.
Kasnije je, međutim, Sovjetski savez ratovao na istoj strani saveznika, i njegov je
doprinos pobjedi nad Njemačkom prvorazredan: računa se da je 3/4 njemačkih
vojnika poginulih tijekom rata – poginulo u sukobima s Crvenom Armijom. [12]
SSSR je od svih velikih sila godine 1939. imao najbrojnije oružane snage, kako po
pitanju ljudstva, tako po pitanju broja zrakoplova, tenkova i drugog suvremenog
oružja. Već je 1940. godine sovjetska proizvodnja oružja [13] (npr. 2.627 tehnološki
suvremenih tenkova, 15.300 topova i haubica i 4.574 lovačka aviona) nadmašivala
njemačku[14] (1.573 tenka, 6.730 topova i haubica i 2.746 lovačkih aviona). Pravi
razmjeri sovjetske vojne sile postali su očiti tek kasnije tijekom rata. Također, mnogo
novca uloženo je i u nabavu najmodernijih tehničkih sredstava za ratovanje.
No početkom Staljinovih čistki, cijela jedna generacija izvrsnih vojnih zapovjednika
izbrisana je s lica zemlje. Staljin je zbog svoje antipatije prema Trockom i straha da bi
njegove pristalice mogli preuzeti vlast u državi oslabio Crvenu armiju. No Zimski rat,
koji je izbio u Finskoj, prisilio je Staljina obnoviti kopnenu vojsku i ojačati Crvenu
armiju.
Sovjetsko zrakoplovstvo bilo je impresivno, no služilo je uglavnom kao potpora
kopnenim jedinicama. Što se tiče sovjetske ratne mornarice, bila je u podređenom
položaju zbog toga što je SSSR imao malo kvalitetnih izlaza na otvoreno
more (glavne sovjetske luke bile su na Crnom moru i Baltičkom moru, koja su oba
zatvorena), pa je bila najslabije razvijana.
Cjelokupna sovjetska industrija podizana je s idejom da se svaki njen kapacitet može
iskoristiti za proizvodnju za ratne potrebe. Tako će tijekom rata i biti, te će usprkos
ukupnoj manjoj proizvodnji u odnosu na područje pod kontrolom Njemačke, sovjetska
privreda moći opskrbiti izrazito moćne oružane snage tijekom opsežnih operacija
koje su zahtijevale goleme količine ratnog materijala.
SAD[uredi | uredi kôd]
Zbog oceana koji su ih odvajali od Europe i Azije, te u domaćoj politici
vladajućeg izolacionizma, SAD su 1930-ih vrlo malo ulagali u obranu, držeći kako će
se budući rat izbjeći, odnosno da SAD u njemu neće sudjelovati.
No izuzetak je bila mornarica, koja se razvijala sve više i više. Imali su sve tipove
brodova, a posjedovanje mnogih oceanskih otoka omogućilo je izgradnju luka izvan
matičnog kopna. To će biti ključna činjenica za američke pobjede na moru.
SAD je tada još uvijek tehnološki zaostajao u vojnoj tehnologiji. No zahvaljujući
golemoj industrijskoj bazi te veličini dobro obrazovanog stanovništva bili su kadri u
veoma kratkom vremenu razviti svoje oružane snage. Uz to će američka industrija biti
u stanju značajnim količinama ratnog materijala opskrbljivati vojne snage svih
saveznika.

Tijek rata godine 1939.[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Invazija na Poljsku

Karta njemačke i sovjetske invazije Poljske, rujan 1939.

23. kolovoza 1939. godine u Moskvi potpisuju njemački ministar vanjskih

poslova Joachim von Ribbentropp i ministar vanjskih poslova Sovjetskog
Saveza Vjačeslav Molotov Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza
Sovjetskih Socijalističkih Republika. Osim javno obznanjenog teksta, sadržavao je
pakt tajne dodatke o podjeli teritorija zemalja nekih zemalja istoka Europe između
SSSR-a i Njemačke, te karte razgraničenja.

Sovjetski tenkovi prolaze kraj njemačkih vojnika tijekom nacističko-komunističke vojne parade u zauzetom
poljskom Brestu, 22. rujna 1939.
Njemačka diplomacija šalje ultimatum Poljskoj. Nijemci su zatražili koridor između
istočne Njemačke i krajnjeg sjeveroistočnog dijela Pruske koja se odvajanjem od
Njemačke nije mogla vojno braniti i pripojenje Danziga Reichu, što su Poljaci odbili
jer ih je Engleska izravno poduprijela. Danzig je onda bio većinski njemački grad s
99% njemačkim stanovništvom i prethodno je bio oduzet Njemačkoj nakon Prvog
svjetskog rata.[15]
Prije izbijanja neprijateljstava, Poljska ohrabrena engleskom potporom koncentrirala
je na granici prema Trećem Reichu velike vojne snage, nastojeći demonstrirati volju
za otporom, odnosno krenuti u protunapad ako se ukaže prilika. Time je, s obzirom
na poljski geostrateški položaj, Nijemcima omogućena prigoda na samom početku
izvesti niz obuhvatnih manevara kojima će poljske snage biti odsječene od svoje
pozadine i prisiljene na predaju.
1. rujna 1939. Nijemci napadaju Poljake na poluotoku Westerplatte. Time je započeo
Drugi svjetski rat. Dva dana nakon njemačkog napada, Njemačkoj su rat objavile
Francuska i Britanija, čime je rat i formalno dobio karakter svjetskog, pa zato neki
povjesničari navode 3. rujna 1939. kao nadnevak njegovog početka. Britanska i
francuska pomoć Poljskoj nikada nije stigla, stoga se Poljaci osjećaju izdanima.
Stvarni rat Njemačke s Francuskom počinje tek u svibnju 1940., a s Ujedinjenim
Kraljevstvom tek u srpnju 1940., iako je Njemačka prethodno nudila mir Britancima.

Vjačeslav Molotov potpisuje pakt Ribbentrop-Molotov 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von

Ribbentrop, Josif Staljin i Boris Šapošnjikov.

Sve nade Poljaka da će se uspjeti obraniti vrlo su brzo raspršene iz dva razloga:
Nijemci su u potpunosti iznenadili Poljake brzinom svog napredovanja (zbog poljskog
žilavog otpora, imale su ipak njemačke snage u 35 dana neprijateljstava relativno
znatne gubitke – oko 20 tisuća mrtvih i 30 tisuća ranjenih vojnika, otprilike polovicu
gubitaka koje će godinu kasnije Nijemci pretrpjeti u sukobu sa zapadnim saveznicima
tijekom invazije na Francusku), a francuska ofenziva u Saarskoj oblasti, koja je
trebala rasteretiti Poljake, odmah je zaustavljena: bila je ta "ofenziva" zapravo
poduzeta čisto demonstrativno – bez volje i dovoljnih snaga da postignu bilo kakav
značajan uspjeh; u povijesti se to razdoblje rata - kada vrlo premoćne Francuske i
Britanske vojne snage, koje su dobivale naloge od istih političara koji su već
popuštanjem Hitleru omogućili kraj Čehoslovačke i Austrijske neovisnosti, nisu izvršili
nikakvu spomena vrijednu akciju da udarom na zapadnu granicu primoraju Njemačku
da preusmjeri dio njemačkih vojnih snaga od napada na Poljsku, te čak nije proveden
nikakav značajni napad zračnih snaga koji bi primorao Njemačku da za obranu svojih
gradova odvoji dio zračnih snaga koje su snažno udarale Poljsku (britanski avioni su
25. listopada 1939. god. nadletjeli Berlin, ali samo u izviđačkoj akciji) - naziva “lažni
rat”. Činjenicu da su Nijemci napad na Poljsku poduzeli zajednički sa Sovjetskim
Savezom, te da je Sovjetski Savez imao punu podršku Njemačke za napad na
Finsku te zauzimanje Estonije, Litve i Latvije bila je prepoznata kod političkih
analitičara u zapadnim prijestolnicama, a bila je prepoznata i nespremnost vodstava
Francuske i Velike Britanije da "izgube milijun ljudi" u napadu na Njemačke zapadne
granice koju je štitila utvrđena Siegfriedova linija što ju je Hitler dao podići 1938. –
1939. godine; niti da zračnim napadom na Njemačku riskiraju bombardiranje vlastitog
teritorija i značajne vlastite civilne žrtve (Velika Britanija je pripremila svoje bolnice da
prime 300.000 ranjenika, u slučaju njemačkog zračnog napada). Komentiralo se da
Velika Britanija i Francuska namjeravaju Njemačku (i njenog tadašnjeg saveznika
Sovjetski Savez) iznuriti pomorskom blokadom i gospodarskim sankcijama, umjesto
izravnom vojnom konfrontacijom, a Poljsku zvalo "nesretna zemlja", i prepoznavalo
kao saveznika koji je imao svaki razlog da se osjeća izdanim. [16] To je razdoblje
izbjegavanja Francuske i Velike Britanije da uđu u otvorenu konfrontaciju s
Njemačkom kasnije nazvano "Lažni rat".
Francuska i Velika Britanija su od konkretnih mjera protiv Njemačke uvele pomorsku
blokadu, te organizirale svoje trgovačke brodove u konvoje sa zaštitom od njemačkih
podmorničkih napada. Već 2.rujna su u Francusku počele pristizati snage britanske
kopnene vojske, te će ondje prije kraja tog mjeseca biti 158 tisuća britanskih
vojnika[17] Inače su Britanci u to vrijeme imali jedinu posve motoriziranu kopnenu
vojsku na svijetu, koja je uz to bila u cijelosti popunjena profesionalnim vojnicima.
Francuska i Britanija su bile u stanju ozbiljno ugroziti Njemačku, ali nisu poduzele
nikakav veći kopneni ili zračni napad, objektivno pustivši da Njemačka i Sovjetski
Savez pobijede britansko-francuskog saveznika Poljsku. Druge zemlje na području
između Njemačke i Sovjetskog Saveza će potom uglavnom radije popuštati
agresivnim zahtjevima Njemačke i Sovjetskog Saveza, umjesto da se poput Poljske -
kao najsnažnije od njih - nadaju podršci Velike Britanije i Francuske, koje doista nisu
ništa ozbiljnoga poduzeli sve dok se sama Francuska nije u svibnju 1940. godine
našla na meti njemačkog napada.
17. rujna 1939., SSSR je poduzeo invaziju na Poljsku s istoka i bez izrazito jakog
poljskog otpora (imale su sovjetske snage ipak oko 3.000 poginulih) izbio na
demarkacijsku liniju dogovorenu Paktom Ribbentrop – Molotov od 23. rujna 1939. U
poljskom gradu Brestu Wehrmacht i Crvena armija održavaju dana 22. rujna 1939.
zajedničku vojnu paradu, kojom demonstriraju svoje savezništvo proizlašlo iz
ugovora potpisanog mjesec dana ranije u Moskvi. Zapadni saveznici ne objavljuju rat
SSSR-u.

Tajni protokol Pakta Ribbentrop-Molotov: "sfera utjecaja" SSSR-a nad Finskom i drugim baltičkim
državama, te predstojeća "teritorijalna i politička preraspodjela" se spominju u članku 1.
Dio poljske vojske izbjegao je u Rumunjsku (između dva svjetska rata, imale su
Rumunjska i Poljska zajedničku kopnenu granicu), odakle će poslije prijeći na Zapad,
dok je ostatak zarobljen do početka listopada. Istočni dio Poljske – 52,1% poljskog
predratnog teritorija – anektirao je SSSR, koji ondje zavodi komunističku vladavinu
sa svim osobinama strahovlade: u travnju i svibnju 1940. godine izvodi se prema
nalogu najvišeg sovjetskog vodstva pokolj u Katynskoj šumi, u kojem stradava
22.000 poljskih državljana, u prvom redu vojnih časnika i intelektualaca. Njemačka
anektira široko područje Poljske duž granice s Njemačkom, a preostalim područjem
Poljske – bez statusa državnosti i bez temeljnih građanskih prava za Poljake –
upravlja Njemačka putem tzv. Generalnog guvernera.
Saveznička vrhovna komanda nakon vojnog sloma Poljske je zaključila da nikakva
ofenziva na Njemačku nema smisla, nego da se rat treba voditi pomorskom
blokadom, odnosno ograničenim operacijama u cilju sprječavanja Nijemaca da
dobivaju strateške resurse iz neutralnih zemalja. U međuvremenu se ispostavilo da
odluka Italije da bude neutralna ima zapravo koristan efekt na Njemačku, jer je preko
nje nesmetano išao uvoz tih istih sirovina. Dotle se na zapadnom bojištu razvilo
stalno zatišje, povremeno prekidano ograničenim akcijama – razdoblje poznato kao
tzv. "Lažni rat".
U međuvremenu je SSSR konsolidirao svoje pozicije u Istočnoj Europi, uspostavivši
vojne baze u baltičkim državama Estoniji, Latviji, a nešto kasnije i u Litvi,
pripremivši tako teren za formalnu aneksiju sljedeće godine. Pokušaj da
se Finska natjera na ustupanje teritorija sjeverno od Lenjingrada doveo je krajem
studenoga do finsko-sovjetskog ili tzv. Zimskog rata u kojem su Finci ispočetka
uspješno zaustavili nadmoćne sovjetske napade, zahvaljujući i dobro
utvrđenoj Mannerheimovoj obrambenoj crti i "motti" taktici ratovanja.

Tijek rata godine 1940.[uredi | uredi kôd]

Norveška operacija[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Operacija Weserübung
Zimski rat savezničkim je planerima učinio zanimljivom Skandinaviju. Stvoreni su
planovi da se pošalje ekspedicijski korpus s ciljem pružanja pomoći Finskoj, odnosno
njenog stavljanja na savezničku stranu. To je kasnije trebalo poslužiti kao izgovor za
blokadu dopreme Njemačkoj strateški važnih zaliha željezne rudače iz Švedske. Na
planovima se nastavilo raditi i nakon finske kapitulacije u ožujku 1940. godine.
Djelomično uznemiren najavama o takvim planovima, Hitler je zapovijedio da se
pripremi invazija Danske i Norveške. Dana 9. travnja 1940. godine Nijemci su bez
otpora osvojili Dansku koja će biti okupirana sljedećih pet godina. U Norveškoj su
kralj i vojska pružili otpor, ali su Nijemci, koristeći lokalnu nadmoć u zraku te brzo
osvajanje aerodroma, uspostavili mostobrane koje nije bio u stanju uništiti ni dolazak
relativno malobrojnog savezničkog ekspedicijskog korpusa. Iako je Britanska
mornarica nanijela njemačkoj mornarici velike gubitke, Norveška je u lipnju 1940.
pala pod potpunu njemačku kontrolu, čime je stvorena važna baza za buduće
podmorničke operacije na Atlantiku.
U borbama na sjeveru Norveške, njemačke snage su se koristile pomorskom
lukom Basis Nord u mjestu Zapadnaya Litsa na sjeveru Sovjetskog Saveza (45 km
od norveške granice), koju je sovjetsko vodstvo ustupilo Njemačkoj; te koju su
Njemačke podmornice više mjeseci tajno koristile u ratnim operacijama protiv
zapadnih saveznika.[18]
Pad Francuske[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka za Francusku
Dana 10. svibnja, nakon višestrukog odgađanja i promjene planova, otpočela je
velika njemačka ofenziva na zapadnoj fronti.
Kao što se bilo i očekivalo, Nijemci su odlučili zaobići Maginotovu liniju
i Francusku napasti preko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici
odmah poslali svoje najbolje i najbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih
tamo, prema prethodnom planu, zaustave.
Ono što se nije očekivalo bilo je da će Nijemci zajedno s Belgijom
napasti Nizozemsku koja je, za pet dana i nakon terorističkog
bombardiranja Rotterdama, odmah kapitulirala, niti da će glavni njemački udar biti
izvršen kroz šumovite Ardene, za koje se držalo da su neprohodni za tenkove i druga
moderna vozila.
Francuske su snage bile potpuno iznenađene, te, kada su njemačke snage već za tri
dana izbile na rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pružiti adekvatan otpor.
Nijemci su prešli rijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu savezničkih
snaga u Belgiji od Francuske. Pokušaji saveznika da razbiju njemački klin nisu
uspjeli, a 28. svibnja Belgija je službeno kapitulirala. Savezničke su snage bile
svedene na sve manji mostobran kod Dunkerquea gdje je do 4. lipnja pod borbom
(potopljeno je čak 226 britanskih brodica i brodova, od toga 6 razarača) izvedna
jedna od najspektakularnijih i najuspješnijih evakuacija u vojnoj povijesti. Francuske
snage su štitile odstupnicu Britancima, da bi naposljetku bilo evakuirano i oko 100
tisuća francuskih vojnika. Britanskih 240 tisuća evakuiranih vojnika odmah je
raspoređeno u postrojbe koje su imale braniti Englesku od moguće njemačke
invazije, a francuski vojnici su nakon kapitulacije Francuske (22. lipnja 1940. god.)
vraćeni kućama, izuzev njih 3.000 koji će se pridružiti generalu Charlesu de Gaulleu,
koji će pod britanskim okriljem osnovati vladu Slobodne Francuske, i potom postupno
ovladavati francuskim kolonijama u prekomorskim zemljama.
Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omogućilo da se okrenu na jug prema
uglavnom demoraliziranim francuskim trupama i 5. lipnja započnu ofenzivu koja je
brzo probila njihove položaje. Francuska je vojska, uz sve veći defetizam, bila
paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sve većim političkim podjelama u
vladi, gdje je počelo prevladavati mišljenje Philippea Pétaina da dalji otpor nema
smisla.
Dana 10. lipnja, smatrajući da su saveznici izgubili rat te da se jeftino može domoći
njihovih kolonija, Italija se i službeno pridružila Hitleru kao saveznik. Prva važnija
talijanska ofenziva bio je napad na dobro utvđene francuske položaje na granici,
tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspješno zaustavilo cijelu jednu
talijansku vojsku. Ni u nastavku operacija (koje su potrajale oko dva tjedna) nisu
talijanske snage od približno 300.000 ljudi uspjele probiti otpor oko 85.000 francuskih
vojnika.
Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na opće stanje u Francuskoj, gdje je vlada i
službeno otpočela pregovore o kapitulaciji. S time se nije složio general de Gaulle
koji je 18. lipnja odletio u London i stao na čelo tzv. Slobodnih Francuza koji će iz
emigracije nastaviti pružati otpor Nijemcima. Četiri dana kasnije Pétainova vlada
potpisala je primirje temeljem kojeg je Francuska podijeljena na sjeverni dio pod
njemačkom okupacijom, i južni dio kojim je upravljala Pétainova vlada u Vichyju,
tzv. Vichyjevsku Francusku.
Dan nakon što su njemačke trupe ušle u prijestolnicu Francuske Pariz, Sovjetski
Savez u dogovoru s Njemačkom okupira 15. lipnja 1940. godine čitavu Litvu.
Dana 28. lipnja SSSR je – osloncem na toč. III. Tajnog aneksa Pakta Ribbentrop-
Molotov,[19] ultimatumom natjerao Rumunjsku da mu preda Besarabiju – teritorij koji
danas predstavlja republiku Moldovu. Njemačka vrši pritisak na Rumunjsku da ustupi
Mađarskoj područje Transilvanije (područje veličine Hrvatske, tada s približno 2,5
milijuna stanovnika), te instalira 4. srpnja 1940. godine u Rumunjskoj marionetski
režima Iona Antonescua: time si osigurava izlaz na Crno more i opskrbu znatnim
količinama nafte koja se crpila u Rumunjskoj.
Bitka za Britaniju[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka za Britaniju
Početkom ljeta 1940. Hitler se nalazio na vrhuncu moći i većina europskih političara i
vlada smatrala ga je pobjednikom rata. Nakon sloma Francuske cijeli se kontinent
nalazio pod njegovom kontrolom, bilo preko okupacijskih snaga, saveznika, ideološki
bliskih vlada ili neutralnih država koje je bilo lako ucijeniti. S obzirom na to da je
trgovinska razmjena sa Sovjetskim Savezom dobro funkcionirala, opskrba naftom i
drugim strateškim sirovinama nije dolazila u pitanje, te je pomorska blokada
kontinenta koju je provodila moćna britanska mornarica stvarala samo ograničene
probleme. Hitleru je na putu – tako je izgledalo – jedino stajala usamljena Britanija.
No britanska vlada na čelu s Winstonom Churchillom bila je odlučna nastaviti rat do
konačne pobjede, što je pokazano već 5. srpnja napadom na francusku pomorsku
bazu Mers-el-Kebir. Cilj te operacije bio je spriječiti da flota pod kontrolom
vichyjevske Francuske bude predana silama Osovine te tako ugrozi britansku
pomorsku nadmoć. Napad je izazvao velike žrtve među Francuzima i na duže
vrijeme pokvario odnose bivših saveznika.
U međuvremenu je Hitler nastojao s Britanijom ishoditi mir nudeći garanciju
opstanka Britanskog carstva u zamjenu za povrat bivših njemačkih kolonija. Kada su
Britanci te ponude odbili, Hitler je naredio da započne bombardiranje Britanskog
Otočja i, u svrhu dodatnog psihološkog pritiska, započnu javne pripreme za invaziju
koja je dobila šifru Operacija Morski lav.
Plan za invaziju izazvao je velike podjele i nesuglasice u njemačkim vojnim
krugovima, ali su se svi, pa i Hitler, složili da je za njegovo uspješno izvođenje nužno
prethodno osigurati zračnu nadmoć nad Britanijom, odnosno eliminirati RAF. U tu je
svrhu započeta višetjedna serija zračnih napada kojima su se Britanci suprotstavili u
nizu zračnih okršaja koji se zovu Bitka za Britaniju. Zahvaljujući nizu pogodnosti –
posjedovanje radara, brža proizvodnja lovačkih aviona te mogućnost ponovnog
angažiranja vlastitih pilota srušenih nad britanskim tlom – Britanci su uspjeli očuvati
prednost te tako prisiliti Hitlera da sredinom rujna otkaže invazijske planove.
Hitler je za tu odluku bio djelomično motiviran očigledno nezadovoljavajućim stanjem
invazijskih priprema i planova, kao i sve većom željom da započne pohod protiv
SSSR-a. Britaniju je umjesto invazijom trebalo pobijediti iscrpljivanjem njenih resursa
kroz bjesomučno zračno bombardiranje gradova, pomorsku blokadu te napade na
uporišta na Mediteranu i Bliskom istoku.
Bitka za Atlantik[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka na Atlantiku
Kako se u Prvom svjetskom ratu Atlantski ocean pokazao kao bitno bojište između
Britanske kraljevske mornarice i Njemačke ratne mornarice, Njemačka je znala da bi
eventualni sukob s Britanijom zahtijevao jaču flotu. S time u planu, Njemačka je
početkom 1939. godine započela provoditi Plan Z kojim bi trebala obnoviti ratnu flotu
uništenu nakon 1. svjetskog rata. Plan je trebao biti završen tek 1949., pa je
Njemačka mornarica dočekala rat relativno nespremna i kao najslabiji element
Njemačke vojske – a situacija je išla samo na gore jer su resursi predviđeni za Plan Z
preusmjereni na prioritetnije stvari. Ipak, tijekom rata Njemačka je uspjela staviti u
pogon dva velika bojna broda (Bismarck i Tirpitz), te dvije bojne krstarice
(Scharnhorst i Gneisenau). Glavni element flote, pak, bila je podmornička sila koja je
u početku bila brojčano slaba, ali je tijekom rata jako ojačala i postala ozbiljna
prijetnja.
Njemačka je strategija bila jednostavna: sve moguće jedinice mornarice poslane su u
lov na teretne brodove u Atlantik gdje su trebali prekinuti dotok zaliha za Veliku
Britaniju. Strateška pomorska situacija Njemačke i golema premoć Britanske
mornarice su značili da je plan teško izvediv, ali se situacija za njemačke snage ipak
popravila kada je Njemačka 1940. zauzela pomorske baze u Norveškoj i Francuskoj.
To im je omogućilo lakši izlazak iz Britanske blokade na Atlantik gdje su mogli u lov.
Tako je već 1940. godine došlo do nekoliko većih sukoba na moru (npr. Lov za
Bismarckom i Bitka kod La Plate) koji su uvijek slijedili istu formulu: njemački bi
brodovi krenuli u lov na Atlantik, što bi rezultiralo potjerom veće skupine britanskih
brodova i na kraju potapanjem Njemačkog broda. Takvo je stanje samo iscrpilo
ionako slabu njemačku flotu koja je do 1943. efektivno smanjena na samo jedan
kapitalni brod. Te je godine i došlo do zaokreta u mornarici, kada Hitler smjenjuje
zagovaratelja velikih ratnih brodova Ericha Raedera i na njegovo mjesto
postavlja Karla Dönitza privrženika podmorničarskoj struji, te se Njemačka mornarica
sasvim preusmjerava na podmorsko ratovanje.
Kako su Saveznici već do tada razvili efikasna sredstva za borbu protiv podmornica
(npr. sonar), podmornička sila više nije bilo toliko efektivna kao u doba 1940. i 1941.
– godine koje su nazvane 1. i 2. "Sretno doba" za podnorničare zbog nedostatka
pratnje teretnih brodova koje su njemačke podmornice potapale – i do 1944. je
potpuno istisnuta s Atlantika. Pred kraj rata, Njemačka je ulagala u razvoj
podmornica, posebno revolucionarnu podmornicu tipa XXI, ali je taj trud došao
prekasno.
Operacije u Mediteranu[uredi | uredi kôd]
Težište rata od jeseni 1940. godine počelo se prebacivati sa zapada na Mediteran,
odnosno Bliski istok, gdje je Hitlerov cilj bio Britancima oduzeti strateški važne naftne
izvore, odnosno glavnu prometnu arteriju u Sueskom kanalu. Ovo potonje bio je
zadatak Talijana, koji su u Libiji i istočnoj Africi (Etiopija, Somalija) imali znatne
snage.
U rujnu je iz Libije na Egipat krenula velika talijanska ofenziva koju su nakon kraćeg
napredovanja brzo zaustavlile višestruko malobrojnije britanske snage, pokazavši još
jednom talijansku vojnu inferiornost. Talijanske snage u istočnoj Africi, pod
komandom vojvode od Aoste, pokazale su se nešto uspješnijim te su Britance
istjerale iz britanske Somalije, napale Keniju i Sudan te tako prisilile Britance da
tamo dovlače svoje kolonijalne snage.
U međuvremenu su se u Mediteranu počele voditi oštre borbe između talijanske i
britanske mornarice. Zahvaljujući kvalitetnijoj taktici i boljoj opremi, Britanci su u njima
imali nešto više uspjeha, a ravnoteža se dodatno pokrenula u britansku korist kada
su 11. studenog u napadu na Taranto britanski torpednim avioni onesposobili tri
talijanska bojna broda.
Kako bi dodatno oslabio britanski položaj, Hitler je u to doba na stranu Osovine
nastojao uvući Španjolsku, smatrajući kako će Francisco Franco uzvratiti za potporu
dobivenu prilikom građanskog rata. No, ispostavilo se kako je Španjolska previše
iscrpljena da bi mogla sudjelovati u novom ratu te je umjesto toga Franco Osovinu
podržao posredno, kao formalno neutralna država.
Najvažniji događaj bila je Mussolinijeva odluka da, u svrhu izjednačavanja prestiža s
Hitlerom, poduzme vlastiti blitzkrieg u formi napada na Grčku. Pohod koji je
započeo 28. listopada, i koji se ponekad naziva Talijansko-grčki rat, vrlo se brzo,
zahvaljujući uspješnom otporu slabo opremljene ali dobro vođene grčke vojske,
pretvorio u još jedan talijanski vojni fijasko. Ne samo što je talijanska ofenziva
zaustavljena, nego su talijanske snage odbačene u dubinu albanskog teritorija. Još je
važnije bilo to da se Grčka stavila na stranu Britanije i tako dala mogućnost
Britancima da ugrožavaju njemačke pozicije na Balkanu, odnosno bombardiraju
strateški važne naftne izvore u Ploestiju.
Njemačka je prema kraju godine, koristeći u velikoj mjeri naftu i sirovine koje su joj
stizale iz Sovjetskog Saveza, nastojala organizirati ratnu proizvodnju, koja je
uključivala vrlo značajne industrijske potencijale u okupiranim zemljama. Mobilizacija
za njemačke vojne snage obuhvatila je i Folkdsdojčere na istoku Europe, te vojne
obveznika iz Francuskoj oduzetih pokrajina Elzas i Lorena (oko 130.000 tamošnjih
stanovnika će do kraja rata biti unovačeno u njemačke postrojbe). [20] Uz to će
Njemačka nastojati što kvalitetnije uključiti u svoj ratni napor vojske zemalja kojima je
zadominirala – kasnije će se u ratnim operacijama na području Sovjetskog Saveza
osobito masovno uključiti vojni efektivi Rumunjske i Mađarske.
Operacije Slobodne Francuske 1940.
Skromne snage Slobodne Francuske (oko 3.000 ljudi) u Engleskoj uključit će se pod
vodstvom generala De Gaullea u poduhvat ovladavanja francuskim kolonijama u
Africi. Stanoviti broj francuskih vojnika i policajaca (mali, ispočetka) u tim zemljama
bio se spreman pridružiti Slobodnoj Francuskoj. 26. kolovoza je guverner Čada Félix
Éboué dao izjavu lojalnosti Slobodnoj Francuskoj, te je u nekoliko dana većina
prostrane Francuska Ekvatorijalna Afrika (područje koje obuhvaća
današnju Srednjoafričku Republiku, Republiku Kongo i Gabon) došla pod De
Gauleovu kontrolu. Nakon toga se mogao De Gaulle osloniti na relativno brojne
francuske kolonijalne trupe (sastavljene mahom od vojnika afričke rase, i sam Félix
Éboué je bio Afrikanac), koje su se s podijeljenim uspjehom sukobile s trupama
odanima Višijevskoj Francuskoj. U studenom te godine će snage Slobodne
Francuske, nakon borbi s Višiju odanim postrojbama, pod kontrolu staviti i Gabon,
zadnji dio Francuske Ekvatorijalne Afrike gdje su uporište držale snage odane Višiju.
U ljeto 1940. godine će na stranu Slobodne Francuske preći i manje francuske snage
koje su držale daleke pacifičke kolonije Novu Kaledoniju, Francusku Polineziju i Nove
Hebride; ta će otočja kasnije poslužiti američkim snagama kao važna uporišta za
ratovanje s Japanom.
U Francuskoj Indokini, Japanske snage su 1940. godine preuzele faktičnu kontrolu,
makar je Višijevska Francuska (samo) nominalno i dalje držala vlast.
Belgijski Kongo i Zapadna Afrika
Vlada Slobodne Belgije u egzilu je nakon njemačke okupacije same Belgije uspjela
održati kontrolu nad Kongom, u kojem je kolonijalna žandarmerija od oko 40.000 ljudi
(sastavljena od domorodačkih vojnika, s nekoliko stotina belgijskih zapovjednika) već
u ljeto 1940. godine dala tri bataljuna za Istočnoafričku kampanju predvođenu
Britancima. Zajedno s britanskim i afričkim snagama Slobodne Francuske, ta će
vojna operacija započeta u lipnju 1940. godine, dovesti do studenog 1941. godine do
ovladavanja čitavom Zapadnom Afrikom: od oko 350 tisuća talijanskih vojnika (od
toga oko 90 tisuća Talijana; ostalo su bili domorodački vojnici, koji su sačinjavali
postrojbe koje su uglavnom bile pogodne jedino za kontrolu teritorija protiv
pobunjenika) koji su bii u Zapadnoj Africi nakon Drugog talijansko-abesinskog
rata 1935. – 1936., oko 20 tisuća je izginulo u borbama i od bolesti, oko 230 tisuća se
predalo, a veći broj domorodačkih vojnika je dezertirao. U situaciji kada talijanske
snage zapravo nisu mogle dobivati opskrbu iz Europe, Britanci – koji su postupno
dovodili snage iz raznih dijelova Britanskog Imperija – su s vremenom postajali sve
nadmoćniji, te naposljetku unatoč relativno jakom otporu savladali i najjače talijanske
garnizone u Saju i Gondaru i. Oko 7 tisuća talijanskih vojnika će ostati u gerili
do Kapitulacije Italije 1943. godine.

Tijek rata godine 1941.[uredi | uredi kôd]

Pohod na Balkan
 Podrobniji članak o temi: Travanjski rat
 Podrobniji članak o temi: Invazija na Grčku
Krajem 1940. Britanci su pokrenuli Operaciju Kompas – prvu važniju savezničku
ofenzivu u ratu – koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u
Sjevernoj Africi. No, taj se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku
da se britanska pojačanja i drugi resursi upute u Grčku, koja se uspješno opirala
talijanskoj invaziji; time je međutim izazvao Hitlera da zapovijedi napad svoje vojske
na Grčku, poznat pod šifrom Operacija Marita.
Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija Bugarske i Jugoslavije – država koje
su do proljeća 1941., isto kao i Mađarska i Rumunjska, priključene Trojnom paktu.
No, 27. ožujka u Jugoslaviji je izveden puč i ustanovljena nova, pro-britanska vlada
na čelu s generalom Dušanom Simovićem.
Razbješnjeli Hitler odlučio je da zajedno s Grčkom bude napadnuta i Jugoslavija,
što se i dogodilo 6. travnja. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i
prisiljena na kapitulaciju 17. travnja. Grčka vojska održala se nešto duže – do 20.
travnja, nakon čega su njeni ostaci, zajedno s britanskim ekspedicijskim korpusom
našli utočište na Kreti. Nijemci su 20. svibnja izvršili padobranski desant na Kretu te
je zauzeli, iako uz velike gubitke među svojim elitnim padobranskim jedinicama.
Erwin Rommel je bio najproslavljeniji general Drugog svjetskog rata, zbog njegovih su ga sposobnosti
poštovali i protivnički časnici

U tom trenutku britanske su se pozicije na Mediteranu i Bliskom istoku našle na

najnižoj točki. Serija njemačkih uspjeha, uključujući protuofenzivu u Sjevernoj Africi
koju je vodio Erwin Rommel, potakla je pro-njemačkog premijera Rashida Alija da
u Iraku, kao državi koja je od 1932. godine imala status poluneovisne države pod
britanskom zaštitom, otpočne pobunu protiv Britanaca s ciljem ostvarivanja potpune
neovisnosti. Pobuna započeta 1. travnja 1941. je ugušena nakon nešto više od dva
mjeseca ali ne prije što su francuske višijevske vlasti u Siriji i Libanonu pristale da se
tamošnji aerodromi koriste za njemačko opskrbljivanje pobunjenika. To je, s druge
strane, Britancima dalo povod da započnu ofenzivu s ciljem zaposjedanja tih
teritorija. Ona je, uz dosta poteškoća, uspješno završena sredinom lipnja.
U kolovozu i rujnu 1941. će Britanci okupirati bogata naftna polja u zapadnom Iranu,
potpomognuti istodobnom napadom sovjetskih snaga na područjima oko Kaspijskog
mora i na području Irana prema Turskoj. Iran će ubrzo prihvatiti primirje koje je
uključivalo okupaciju znatnog dijela njegovog teritorija, i koja će potrajati sve do kraja
rata. Ta će okupacija onemogućiti Njemačkoj – koja je u Iranu do tada imala znatnu
gospodarsku i diplomatsku prisutnost – da s područja Bliskog Istoka dobavlja naftu:
nedostatak tog energenta će naposljetku osakatiti njemački ratni stroj.
Operacija Barbarossa[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Operacija Barbarossa
Operacija Barbarossa naziv je za njemačku invaziju Sovjetskog Saveza 22.
lipnja 1941. godine. Njemačke snage, koje su brojile više od 150 divizija iz Njemačke
i satelitskih zemalja, napale su 22. lipnja 1941. svog dotadašnjeg efektivnog
saveznika Sovjetski Savez – državu s čijim je oružanim snagama nekoliko mjeseci
ranije održala zajedničku vojnu paradu u Brestu, slaveći zajedničku pobjedu nad
Poljskom i podjelu njenog teritorija. Makar su sovjetske obavještajne službe pratile
kretanje njemačkih vojnih snaga, bile su posve iznenađene brzinom kojom su
njemačke jedinice uspjele izvesti prijevoz željeznicom s velike udaljenosti da bi
potom bez ikakvog odlaganja započele izvođenjem borbenih akcija. Sovjetske su
divizije u početku padale jedna za drugom, što je skoro dovelo do kolapsa SSSR-a.
Sovjetsko iznenađenje njemačkom akcijom i razvojem situacije je bilo razumljivo, jer
su prema zapadnim granicama države – gdje su zadnje dvije godine širili državni
teritorij osvajanjem susjednih zemalja u savezništvu s Njemačkom – bili rasporedili
snage koje su bile posve dostatne za obranu od potencijalnog njemačkog napada:
Crvena armija je na zapadu imala raspoređenih 3,3 milijuna vojnika, 15.470 tenkova i
10.775 borbenih zrakoplova.
Wehrmacht doista nije nikako mogao prikupiti snage koje bi bile jače od onih koje je
Sovjetski savez imao raspoređene, te je uspio za Operaciju Barbarossa okupiti 3,4
milijuna vojnika (uključujući oko 690 tisuća pripadnika finskih i rumunjskih vojnih
postrojbi), 4.445 tenkova i samohodnih topova (koji su bili na približno jednakoj
tehnološkoj razini kao višestruko brojniji sovjetski), te 3.914 zrakoplova svih vrsta
(koji su u prosjeku bili moderniji od 2 i pol puta mnogobrojnijih sovjetskih zrakoplova).
[21][22]
 Međutim je organizacija njemačkih snaga bila dobra, vještine upravljanja velikim
operacijama munjevitog rata primjerene, samopouzdanje nakon pobjedničkih
operacija posljednjih godina na visokom nivou.
Sposobnost sovjetske snage da odlučno reagira bila je u znatnoj mjeri umanjena
izrazito agresivnim čistkama provedenima u redovima časnika Crvene armije 1937. –
1938. godine, u kojoj je pobijeno čak preko 36 tisuća njenih časnika. Čistke su
osobito velikoj mjeri pogodila one na najvišim dužnostima: stradali je u njima čak 13
od 15 zapovjednika armija, 50 od 57 zapovjednika korpusa i 154 od 186
zapovjednika divizija.[23]
Njemačka ofenziva išla je u tri smjera: jedan prema Lenjingradu, drugi prema Moskvi,
a treći prema Staljingradu. Moskva, Lenjingrad i Staljingrad izdržat će napade.
Zahvaljujući otporu sovjetskih vojnika koji u Bitki za Moskvu krajem 1941. godine,
unatoč strahovitim gubitcima - Crvena Armija će 1941. godine zabilježiti 3,1 milijuna
gubitaka (u tome 2/3 vojnika koji su se vodili kao "nestali" zbog zarobljavanja i
dezerterstva), tj. čak 70% svojega sastava[24] uspijevaju na početku oštre ruske zime
zaustaviti napredovanje njemačkih postrojbi, čiji je lanac opskrbe ulaskom u izrazito
prostranu Rusiju postao vrlo dugačak. Uspjehu Sovjeta da pojačaju proizvodnju
ratnog materijala bitno je pomogla pomoć Velike Britanije i SAD putem "lend-lease"
(doslovno: "posudba i zakup") ključnih alatnih strojeva i sirovina koji su nedostajali u
sovjetskim tvornicama - one su nerijetko bile kompletno preseljene s lokacija na
zapadu države u Srednju Aziju i druga udaljena područja i iznimnom brzinom bile
stavljane u ponovnu proizvodnju. Putem tog programa je krajem 1941. godine
pristigao i znatan broj pouzdanih aviona, tenkova i kamiona, koji su prije kraja godine
popunili ključne sovjetske postrojbe na frontovima, čiji su resursi bili jako istrošeni
pod udarom njemačke vojne sile, znatno brže nego što ih je sovjetska industrija
mogla nadoknađivati.[25]
Najsudbonosnijom će se kasnije pokazati bitka za Staljingrad, važno čvorište za
jugoistočnu Rusiju gdje su se nalazila naftna nalazišta, koja su bila presudno važna
za vođenje rata uz uporabu masivnih motoriziranih postrojbi. Ta će presudan bitka,
nakon dugotrajnih priprema na obje strane, početi u kolovozu 1942. god. Situacija na
frontu će se definitivno preokrenuti u korist Sovjeta početkom 1943. godine kada su
se Nijemci nakon neuspjeha u bitki za Staljingrad korak po korak počeli povlačiti
prema Njemačkoj; poraz u velikoj bitki kod Kurska u ljetu 1943. god. nagovijestit će
propast moćnog Wehrmachta.
Ulazak SAD u rat[uredi | uredi kôd]

Američki brodovi u plamenu za vrijeme Napada na Pearl Harbor.

Od samog početka rata američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt nije krio

svoje pro-britanske simpatije, odnosno uvjerenje kako je u američkom interesu da
sile Osovine budu poražene. No, direktno uključivanje u rat onemogućavalo je
uglavnom izolacionističko raspoloženje američke javnosti, odnosno mišljenje kako se
Amerikanaca pitanje kontrole nad Europom i ostatkom Starog svijeta ne tiče.
Roosevelt je, s druge strane, koristio svoje predsjedničke ovlasti da bi Britaniji
pomagao na svaki način osim vojnom intervencijom. Britanci su dobivali izdašnu
vojnu pomoć, a njihove narudžbe dovele su do postupnog procvata američke vojne
industrije. Roosevelt je SAD u rat nastojao uvući tako što je slao američke ratne
brodove da prate konvoje s američkom robom za Britaniju i tako provociraju sukobe s
njemačkim podmornicama u Atlantiku.
No u jesen 1941. prava je kriza nastala na Pacifiku, umjesto Atlantiku. Japan je
godinu dana ranije, koristeći zauzetost zapadnih sila, okupirao Indokinu, dotada pod
vlašću vichyjevske Francuske, te tako stekao vrijedan izvor sirovina. Sljedeća na
redu trebala je biti Nizozemska Istočna Indija, s obzirom na svoje izvore nafte. SAD
su na to, kao i na nastavak rata u Kini, reagirali naftnim embargom koji je posebno
pogodio japansku mornaricu.
Suočena s krizom, japanska vlada odlučila je vojnom akcijom zauzeti Nizozemsku
Istočnu Indiju. No, to je sa sobom povlačilo oružani sukob s Britanijom i SAD.
Američka je vlada, kao dodatno upozorenje, bila premjestila veći dio svoje Pacifičke
flote iz San Diega u bazu Pearl Harbor na Havajima.
To je japanskim planerima dalo sjajnu priliku da smisle akciju koja je na samom
početku trebala ostvariti japansku premoć na Pacifiku i omogućiti neometana
osvajanja po ostatku Azije. Dana 7. prosinca američku vojnu bazu u Pearl Harboru –
dakle na teritoriju SAD – napali japanski avioni te potopili, odnosno oštetili veliki broj
brodova i aviona. Taj je napad, izveden bez formalne objave rata, izazvao veliki bijes
američke javnosti te otklonio sve sumnje oko toga trebaju li se SAD aktivnije uključiti
u događaje u svijetu.
Istodobno su Japanci napali američke snage na Filipinima (oko 20 tisuća
Amerikanaca i oko 4 puta toliko lokalnih filipinskih snaga), koje će, odsječene od
potpore iz SAD, slomiti nakon nekoliko mjeseci.
Dan prije napada na Pearl Harbor Sovjeti su pokrenuli jednu od svojih prvih velikih
ofenziva. Ona je ne samo odbacila Nijemce od Moskve nego im nanijela i velike
gubitke, srušivši tako mit o nepobjedivosti Wehrmachta. Dok se sve to događalo,
Hitler je smatrao kako bi pritisak na istočnom frontu mogao smanjiti ulaskom Japana
u rat protiv SSSR-a. U tu svrhu Njemačka je formalno objavila rat SAD, ali je, na
Hitlerovo veliko razočaranje, Japan održao neutralnost u odnosu na SSSR.

Tijek rata godine 1942.[uredi | uredi kôd]

Osovine u ofenzivi[uredi | uredi kôd]
Ulazak SAD, sa svojim ogromnim ljudskim, materijalnim i industrijskim resursima,
predstavljao je veliko olakšanje za Britaniju i SSSR, ali je trebalo vremena da se svi ti
resursi mobiliziraju i počnu efikasno koristiti. U međuvremenu su Sile Osovine na
različitim bojištima nastavile bilježiti uspjehe.

Bitka za Singapur 1942. godine.

Najspektakularniji bili su oni na Pacifiku. Japanci su uspjeli osvojiti Malaju te 15.

veljače prisiliti na predaju veliki britanski garnizon u Singapuru, što je predstavljalo
jedan od najsramotnijih poraza u britanskoj povijesti. Slično je bilo
s Filipinima, Nizozemskom Istočnom Indijom, Središnjim Pacifikom te Burmom, a
daljnje napredovanje preko Nove Gvineje do Australije zaustavljeno je tek
pomorskom bitkom u Koraljnom moru. Nešto kasnije u bitci kod Midwaya zaustavljen
je još jedan japanski pokušaj daljnjeg osvajanja, pri čemu je potopljeno nekoliko
japanskih nosača aviona sa stotinama elitnih pilota.
Na istočnom frontu sovjetska zimska ofenziva zastala je na proljeće, dijelom
zahvaljujući Hitlerovoj zapovijedi da se ne odstupa ni milimetar, a prekršitelji
najstrože kažnjavaju. Novi sovjetski pokušaj ofenzive u svibnju je doveo do
katastrofalnog poraza u Drugoj bitci za Harkov. Time su Nijemcima olakšani uvjeti za
započinjanje velike ljetne ofenzive kojoj je, ovoga puta, cilj bio ograničen na Kavkaz i
tamošnja naftna polja, odnosno eventualno izbijanje na Bliski istok. Ofenziva koja je
započela u lipnju izazvala je sovjetsko povlačenje, no rasulo iz godine 1941. nije se
ponovilo. Sovjeti su s vremenom bili u stanju usporiti njemačko napredovanje, a
dodatni problem predstavljalo je razdvajanje njemačkog nadiranja na dva pravca –
jedan prema Zakavkazju, drugi u smjeru Staljingrada, industrijskog središta na
rijeci Volgi. Shvaćajući stratešku važnost Staljingarada, Sovjeti su ga odlučili odlučno
braniti, što je dovelo do staljingradske bitke.
Radnica u američkoj tvornici zrakoplova 1942. godine.

Njemačko zapovjedništvo nadalo se prodrijeti na Bliski istok i s južnog pravca

zahvaljujući novoj Rommelovoj ofenzivi kojom su britanske snage teško poražene
u bitci kod Bir Hakeima i prisiljene na povlačenje iz Libije u dubinu egipatskog
teritorija. Rommel se nadao zauzeti Aleksandriju, izbiti na Sueski kanal te se poslije
spojiti s njemačkim snagama na Kavkazu, odnosno japanskim u Indiji. Ali taj
ambiciozni plan sredinom ljeta zaustavila je loša logistika te reorganizirana britanska
obrana pod zapovjedništvom generala Bernarda Montgomeryja koja je Rommelovo
napredovanje konačno zaustavila u bitci kod Alameina.
U međuvremenu se, u skladu sa zaključcima konferencije u Wanseeu u siječnju, na
teritorijima pod vlašću Njemačke i njenih satelita počelo provoditi tzv. Konačno
rješenje židovskog pitanja, danas poznatije pod nazivom Holokaust.
Prekretnice[uredi | uredi kôd]
Sredinom 1942. SSSR se ponovno našao u teškoj situaciji: Nijemci su posve uništili
snage Crvene armije na Krimu, te nanijeli strašne poraze sovjetskim snagama u
preostalom dijelu Južne Rusije, izbivši na Kavkaz. Crvena Armija i dalje trpi
strahovite gubitke, te će tijekom 1942. godine izgubiti čak preko 44 posto personala
(1,7 milijuna mrtvih, 368 tisuća nestalih; tu nisu uračunati oni sovjetski vojnici koje je
masovno strijeljala sama Crvena Armija - takvih je u II. svjetskom ratu bilo prema
službenim podatcima 994,3 tisuće - niti oni koji su zbog invaliditeta bili otpušteni iz
vojne službe).[26] Međutim ima Sovjetski Savez stanovništvo od skoro 200 milijuna
ljudi, a vlast je dovoljno čvrsta da i nadalje uspješno provodi mobilizaciju za vojsku.
Nakon što je 1941. godine veliki dio industrije pred okupatorima uspješno evakuiran
u istočne dijelove zemlje, te je održana industrijska proizvodnja koja je između
ostalog uključivala proizvodnju 6.274 tenkova (uz gubitak od čak 23.800 tenkova,
tijekom iste 1941. godine), u 1942. godine se ratna proizvodnja zahuktala, te je
SSSR proizveo čak 24.600 tenkova - čak četverostruko više od proizvodnje
njemačkih (doduše kvalitetnijih) tenkova. [27]
U cjelini je, ipak, Sovjetski Savez zacijelo bio nedovoljno jak da se bez pomoći
zapadnih saveznika obrani od Njemačke koja je u svoj ratni napor uključila praktično
čitavu preostalu Europu. Ocjena najinformiranijih pripadnika sovjetskog vrha bila je
da bi bez savezničke pomoći nesumnjivo izgubili rat - takvu ocjenu samog Staljina i
svoje slaganje s njom prenosi Nikita Hruščov u svojim memoarima.[28] Zbog
njemačkog zauzimanja najplodnijih područja Sovjetskog Saveza na početku rata i
izdvajavanja velikog dijela vozila (85%), konja (60%) i radne snage za ratne potrebe,
poljoprivredne površine u obradi su u SSSR-u smanjenje s 150 milijuna hektara
1940. na 108 milijuna hektara 1941., a i urodi su opali, te je civilno stanovništvo
dobivalo u najboljem slučaju oko pola hrane u odnosu na predratna racioniranja.
Kada je njemačka vojska 1942. godine na putu prema Kavkazu (zapravo, prema
tamošnjim izvorima nafte) zauzela najplodnija preostala poljoprivredna zemljišta na
jugu Rusije, situaciju s prehranom je bitno pomogao uvod konzervirane hrane iz
SAD-a. Bez tkanina uvezenih sa Zapada definitivno ne bi bilo moguće osigurati
dovoljno odjeće za vojsku, a zbog vrlo smanjenog uzgoja stoke moralo se uvoziti
kožu i obuću.[29] Neke od ključnih potreba za ratnu proizvodnju SSSR uopće ne bi
mogao osigurati bez pomoći sa Zapada: ukupno će u ratu SSSR osigurati iz tog
izvora 57,8 posto potreba za avionskim gorivom, 53 posto svih eksploziva, te gotovo
polovicu ukupne potrebe za bakrom, aluminijem i gumama za vozila. [30] Od početka
do kraja rata najveću pomoć u SSSR je poslao SAD, ukupno u vrijednosti 11,3
milijardi dolara (što odgovara 180 milijardi USD, prema cijenama iz 2020. god.), u
čemu 400 tisuća motornih vozila, 14 tisuća aviona i 13 tisuća tenkova. [31]
U operacijama pokrenutima u proljeće 1942. godine bila je očita Njemačka namjera
da preuzme kontrolu nad presudno važnom proizvodnjom nafte u sovjetskom
Azerbejdžanu, te izbacivanje SSSR-a i Velike Britanije iz Irana, gdje su te dvije sile
od ljeta 1941. god. s relativno manjim snagama kontrolirale bogate iranske izvore
nafte - odakle je (preko Turske) Njemačka mogla nabavljati naftu. U teškoj situaciji u
kojoj se SSSR ponovo našao pod njemačkim udarom, Staljin je od zapadnih
saveznika zahtijevao otvaranje tzv. drugog fronta u Zapadnoj Europi s ciljem
rasterećenja Crvene armije. Američki vojni krugovi također su se zalagali za takav
plan iz političkih razloga, nastojeći da rat u Europi bude što kraći, odnosno da se
mogu obračunati s Japanom. Churchill je, pak, smatrao kako do otvaranja drugog
fronta treba doći na obalama Mediterana koje je on nazivao "mekim trbuhom"
Hitlerove Europe. Propast kanadskog prepada na Dieppe u lipnju je Amerikance
uvjerila u snagu njemačke obrane na atlantskim obalama, te su prihvaćeni
Churchillovi argumenti.

Bernard Law Montgomery, britanski general, koji je svojim pobjedama nad Rommelom u Africi označio
prekretnicu u II. svj. ratu.

Iako su Rommelove osovinske snage u Sjevernoj Africi dugo vremena bile brojčano,

tehnički i logistički inferiorne Britancima stacioniranima u Egiptu, a Britanska ratna
flota je ostvarila nadmoć i na Mediteranu pred obalama Sjeverne Afrike, tek je
general Bernard Montgomery uspio tu nadmoć iskoristiti za jednostavan plan koji
je 23. listopada doveo do početka bitke kod El Alameina. Rommelove i Talijanske
snage teško su poražene i natjerane na povlačenje koje će postupno dovesti do
gubitka Libije. Zato se ta bitka smatra prvom prekretnicom Drugog svjetskog rata.
U međuvremenu su osovinske pozicije 4. studenog 1942. god. dodatno
oslabljene operacijom Torch, anglo-američkim iskrcavanjem na
obale Maroka i Alžira, koji su bili pod kontrolom vichyjevske Francuske. Nakon
kraćeg otpora vichyjevske su se snage predale, odnosno prešle na stranu
Saveznika, ali je daljnje napredovanje u Tunis zaustavljeno zbog iskrcavanja
njemačko-talijanskih snaga te lošeg vremena. Bez obzira na to, uspjeh složene
amfibijske operacije pokazao je kako su Saveznici sličan pothvat u stanju ponoviti
drugdje, tjerajući Hitlera da na račun istočnog fronta šalje trupe na zapad radi obrane
europskih obala. Zato se Torch naziva drugom prekretnicom drugog svjetskog rata.
Najvažnija prekretnica ipak se dogodila na istočnom frontu, gdje su ulične borbe u
Staljingradu bile toliko iscrpile njemačko ljudstvo da je njemačko zapovjedništvo bilo
prisiljeno popunjavati bočne linije trupama svojih saveznika, Rumunjske, Mađarske i
Italije. To je sovjetskoj vrhovnoj komandi (Stavka) dalo sjajnu priliku da dvostrukim
bočnim udarom 19. studenog te linije probije i u Staljingradu opkoli 6. armiju
generala Friedricha Paulusa. Pokušaji da se obruč probije i opkoljena armija izbavi
nisu uspjeli, pa su se 1. veljače 1943. njeni ostaci predali, označivši najveću
katastrofu u dotadašnjoj njemačkoj vojnoj povijesti.
Poraz kod Staljingrada Nijemce će natjerati i na povlačenje s Kavkaza, ali je imao i
ozbiljnije političke posljedice. Uništenje vojski na Istočnom frontu vladine je krugove u
Rumunjskoj, Mađarskoj, pa i u Italiji, natjeralo da razmišljaju o napuštanju Njemačke i
priklanjanju Saveznicima prvom povoljnom prilikom.
Prekretnica se dogodila i na Pacifiku, nakon što su 2. kolovoza 1942. američki
marinci izvršili desant na strateški važan otok Guadalcanal na Solomonskim
Otocima. Japanci su ih odatle pokušali otjerati vlastitim desantom što je dovelo do
šestomjesečnih žestokih borbi na kopnu, moru i zraku. Iako su obje strane pretrpjele
ogromne gubitke, Amerikanci su ih lakše nadoknađivali te su se Japanci početkom
veljače 1943. povukli, označivši uspjeh prve velike savezničke ofenzive na tom
ratištu.

Tijek rata godine 1943.[uredi | uredi kôd]

Slom snaga Osovine u Sjevernoj Africi[uredi | uredi kôd]
Savezničkim snagama u Sjevernoj Africi Tunis je, nakon relativno lakog
zauzimanja Alžira i Maroka, predstavljao veliki problem, što zbog lošeg vremena, što
zbog teškog planinskog terena koji je vješto koristila njemačko-talijanska
ekspedicijska armija kojima je zapovijedao generalo Hans-Jürgen von Arnim.
Saveznici su dodatni problem imali u slaboj koordinaciji između britanskih, američkih
i francuskih kolonijalnih trupa. Još veći problem bilo je neiskustvo američkih snaga
koje je 19. veljače došlo do izražaja u bitci kod Kasserinea prilikom koje
je Rommel uspio probiti američke položaje i izazvati panično povlačenje koje je
zaustavljeno tek krajnjim britanskim naporima.
No taj Rommelov uspjeh nije mogao biti iskorišten jer je u Tunis s juga, iz Libije,
prodirala britanska Osma armija na čelu s Montgomeryjem. Dana 6.
ožujka Montgomery je Rommela porazio u bitci kod Medenina, a 17. ožujka započeo
je pustinjskim manevrom zaobilaziti utvrđenu Marethsku liniju na tuniško-libijskoj
granici. Uspješan proboj tih položaja zapečatio je sudbinu osovinskih snaga u
Tunisu, jer nisu imale dovoljno ljudstva ni materijala kako bi se oduprle savezničkim
ofenzivama iz dva pravca.
Iako su pojedini osovinski komandanti tražili dozvolu za evakuaciju, Hitler je to odbio
iz političkih razloga, plašeći se dodatne demoralizacije nakon staljingradske
katastrofe. Evakuacija je s vremenom postajala sve teža, isto kao i opskrba trupa
zbog sve očitije pomorske nadmoći Saveznika u Mediteranu. 14. svibnja posljednji su
se ostaci osovinskih snaga predali, označivši konačni kraj rata u Sjevernoj Africi.
Desant na Sjevernu Afriku među osovinskim je snagama potakao strah od
eventualnog savezničkog iskrcavanja na druge dijelove Sredozemlja. Zato su
poduzete mjere za jačanje obrane na tom području – višijevska je Francuska
okupirana, nakon čega se njena flota u Toulonu samopotopila kako ne bi pala u ruke
Nijemcima. Na Balkanu, gdje se razgranao široki partizanski pokret, pokrenute su
ofenzive u cilju njegovog gušenja, pogotovo u Jugoslaviji gdje su pokušaji
uništenja Titovih partizana doveli do bitaka na Neretvi i Sutjesci, uz angažman
nekoliko njemačkih i talijanskih divizija.
Krajem 1943. godine zračne snage SAD pokreću kampanju masovnog
bombardiranja Japana. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta
ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi
nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao
drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta
bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u
proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno
pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti
proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju, [32] ali se
pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki
pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ako je kvaliteta njihovih
proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne
proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih
strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu.
[33]
 Najveći efekt na njemačke ratne sposobnosti je naposljetku ostvaren pomorskom
blokadom, te bombardiranjem naftne industrije i zaliha, koje je jako otežalo
funkcioniranje vojnih snaga i industrije Sila Osovine; 1943. godine će Njemačka imati
na raspolaganju 2 puta manje naftnih derivata od Britanskog Carstva, 2 i pol puta
manje od Sovjetskog saveza, te čak 26 puta manje od SAD. [34] Situaciju Njemačka
nije uspjela bitno popraviti ni svojom značajnom proizvodnjom sintetičkih naftnih
proizvoda, uglavnom iz ugljena: pogoni za proizvodnju sintetičkog goriva bit će
izloženi opetovanim savezničkim bombardiranjima. [35]

Treća bitka za Harkov, veljača i ožujak 1943. [uredi | uredi kôd]

U međuvremenu su se sile Osovine mogle utješiti djelomičnim uspjehom
nove njemačke ofenzive na istočnom frontu u veljači i ožujku 1943., tijekom koje su
Sovjeti odbačeni iz područja Harkova koji su bili oslobodili početkom godine. To je
Wehrmachtu povratilo optimizam, odnosno potaklo planove za još jednu veliku ljetnu
ofenzivu iste 1943. godine, dok su Sovjeti odlučili zaustaviti daljnje napade i posvetiti
se konsolidaciji svojih redova. To je dovelo do relativnog zatišja na istočnom frontu
koje će trajati nekoliko mjeseci.
Bitka kod Kurska[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka kod Kurska
Kurska bitka (5. srpnja – 23. kolovoza 1943.) uslijedila je
između sovjetskih i njemačkih snaga početkom ljeta 1943. godine. To je najveća
tenkovska bitka u povijesti ratovanja i najznačajnija saveznička pobjeda tijekom
1943. godine.
Namjera njemačkih kopnenih snaga (Wehrmacht) bila je razbiti središnji dio istočnog
fronta, s juga obuhvatiti Moskvu i nanijeti odlučujući udarac. Njemačka ofenziva
počela je 5. srpnja pod tajnim nazivom Zitadelle (tvrđava, citadela). U bitci je s
njemačke strane angažirano 50 divizija (od čega 14 oklopnih i 2 motorizirane) –
ukupno oko 800.000 vojnika, 2.700 tenkova i samovoznog topništva, 10.000 topova i
minobacača, uz podršku oko 2.000 zrakoplova, a sa sovjetske 12 armija (od čega 2
oklopne). Rusi su imali znatnu brojčanu nadmoćnost u ljudstvu – oko 2 milijuna
sovjetskih prema 800 tisuća njemačkih vojnika – i naoružanju (valja imati na umu da
su njemački tenkovi, pa i avioni bili kvalitetniji) – 20.000 topova i minobacača, 920
raketnih bacača, 3.600 tenkova, uz podršku 2.400 zrakoplova. Ruske snage izvele
su uspješan protunapad i do 23. kolovoza Njemačka je ofenziva slomljena: makar je
Crvena Armija pretrpjela, smatra se, ukupno četverostruko veće gubitke - oko 800
tisuća mrtvih - Njemačko zapovjedništvo je prepoznalo izrazito tešku situaciju svojih
snaga, te ih je od propasti spasilo povlačenjem stotinama kilometara prema zapadu.
Sovjetske snage od preko milijun ljudi su potiskujući postupno njemačku zalaznicu od
oko 200.000 ljudi u ofenzivi Belgorod - Harkov oslobodile od 3. do 23. kolovoza 1942.
godine prostrani dio istoka Ukrajine.[36][37]
Pad Italije[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Italije
U skladu s Churchillovim strateškim zamislima, zapadni su saveznici 10. srpnja 1943.
započeli Savezničku invaziju Sicilije, što je bio prvi korak prema izbacivanju Italije iz
rata. Iako su osovinske snage, pogotovo njemačke, pružale žestok otpor, brzo je
postalo jasno da se moraju povući na talijansko kopno. Njemačke snage su u tome
uspjele, makar uz znatne gubitke, dok je pretežni dio talijanskih snaga pao u
savezničko zarobljeništvo. U međuvremenu su svi ti događaji imali utjecaj na
fašističke vođe u Rimu, koji su 21. srpnja svrgnuli i uhitili Mussolinija, a nova vlada
odmah je započela tajne pregovore o kapitulaciji.
Do kapitulacije Italije je došlo 8. rujna, kada se trebalo dogoditi koordinirano veliko
iskrcavanje kod Salerna. No, njemačke snage pod komandom feldmaršala
Kesselringa pokazale su se kao vrlo vješte, kako u obrani od zapadnih saveznika,
tako i u brzom stavljanju Italije pod okupaciju u Operacija Osovina, gdje su zarobili
glavninu oružja talijanske vojske i vrlo veliki dio njenog personala. Savezničke snage
su oklijevale, te su uz pomoć talijanskih garnizona koji su se oduprli Nijemcima
zauzeli samo Brindisi i otok Sardiniju, a osim što su uspostavili zrakoplovnu bazu
na Visu, nisu se okoristile ni ustancima u Istri i Dalmaciji, gdje su talijanske snage
ostavile veliki prostor posve slobodnim za savezničko iskrcavanje - te će Titovi
partizani držati Srednju Dalmaciju oko 3 tjedna, a istarski će ustanak u vrlo
brutalnim Rommelovim ofenzivama biti slomljen tek nakon oko dva mjeseca - uz
potpuno nezainteresirano držanje Saveznika.
Mussolini je oslobođen akcijom njemačkih komandosa i postavljen na čelo
kvislinške Talijanske Socijalne Republike. U međuvremenu su Nijemci, vješto
koristeći planinski teren, zadržavali saveznički prodor prema Rimu te postupno
stvorili gotovo nesavladivu obrambenu liniju čiji je centar bio Monte Cassino. Oko tog
mjesta mjesecima će se voditi krvave borbe, a savezničke snage će sjever Italije
doseći tek 1945. god., u vrijeme kada je Crvena Armija osvajala Berlin.
Kapitulacija Italije imala je ozbiljne posljedice i na Balkanu. Dok je britanski pokušaj
da iskoriste kapitulaciju talijanskog garnizona i na brzinu osvoje Dodekanez završio
katastrofom, u Grčkoj i Jugoslaviji partizanima su pale u ruke velike količine oružja i
opreme. Pogotovo je to imalo veliki utjecaj na Jugoslaviju, gdje su se partizanska
vojska i s njom povezan politički pokret nametnuli kao glavni čimbenik u budućem
poratnom uređenju zemlje.

Tijek rata godine 1944.[uredi | uredi kôd]

U 1944. godinu ulazi Njemačka oslabljena povlačenjem Italije iz rata na njenoj strani,
te s bombardiranjem oslabljenom industrijom u kontinentalnoj Europi, gdje je osobito
bila pogođena opskrba naftnim derivatima. Tenkovske postrojbe koje su širile strah
mogu se koristiti uz znatna ograničenja, a presudno važne zračne snage koriste se
tek vrlo ograničeno. Na drugoj strani, Saveznici su u stanju na bojišta dovesti znatno
brojnije postrojbe, koje opremaju industrije koje na raspolaganju imaju izdašne izvore
sirovina, energije i radne snage.
Nakon što u prvoj polovini 1944. godine saveznička bombardiranja dramatično
smanjuju količine naftnih derivata koje sile Osovine imaju na raspolaganju - dok je još
u ožujku 1944. godine doprema nafte u njemačkoj Europskoj tvrđavi biti na razini od
927.000 tona mjesečno, do lipnja će ona biti smanjena na 472.000 tona; stoga
će Luftwaffe dobivati mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto
potrebnih 160 tisuća tona – čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro
izbačen iz borbe. Do studenog 1944. god. će daljnja bombardiranja smanjiti ukupnu
proizvodnju nafte koja je stajala na raspolaganje Njemačkoj na oko 100.000 tona,
jako ograničavajući funkcioniranje gospodarstva i djelovanje vojnih snaga. [38] U ljeto
1944. zapadni Saveznici su se na Dan D iskrcali u Europi, polako privodeći rat kraju;
upravo u isto vrijeme Crvena armija izvođenjem Operacije Bagration napokon
uspijeva rat prenijeti izvan predratnog područja SSSR-a. Rumunjska, nakon što na
njen teritorij stupaju snage Crvene Armije, prelazi 23. kolovoza 1944. na stranu
Saveznika, te će potom dati znatni doprinos u borbi protiv svojih dojučerašnjih
saveznika na bojištima u Mađarskoj (vraćajući Transilvaniju, koja je Rumunjskoj za
korist Mađarske bila oduzeta 1941. godine), Čehoslovačkoj i Austriji, uz oko 50 tisuća
poginulih rumunjskih vojnika. Bugarska na stranu Saveznika prelazi 8.
rujna 1944. godine. I bugarske snage će se značajno uključiti u borbe na strani
Saveznika u Mađarskoj (s oko 130.000 vojnika), te u Jugoslaviji – gdje donedavni
okupator Bugarska sudjeluje u potiskivanju Nijemaca iz Makedonije i Srbije, te potom
s oko 300 tisuća vojnika sudjeluje u završnim operacijama prema teritoriju NDH, te
nakon toga sve do granica Austrije.
Na Pacifiku, Japan pokazuje nesposobnost da se uspješno suprotstavlja odlučnoj
ratnoj aktivnosti većih i industrijski višestruko snažnijih Sjedinjenih Američkih Država,
te postupno gubi kontrolu nad golemim područjem koje je osvojio prethodne dvije
godine ratovanja.
Iskrcavanje kod Anzija[uredi | uredi kôd]
Isfrustrirani uspješnim njemačkim otporom kod Monte Cassina, saveznički su
zapovjednici odlučili osvojiti Rim obilaznim manevrom, odnosno iskrcavanjem trupa
kod Anzija, u pozadini njemačkih linija. No, iskrcavanje, koje je otpočelo krajem
siječnja, vrlo je brzo zapelo zbog logističkih problema i nesposobnosti američkog
generala Lucasa. To je Nijemcima dalo dragocjeno vrijeme da dovuku rezerve i
pokrenu protunapad koji je saveznike gotovo uspio baciti u more. Mostobran je
očuvan, ali su saveznici odustali od namjere da ga koriste kao polazište za napad na
Rim.
Monte Cassino osvojen je nekoliko mjeseci kasnije i Nijemci su konačno prisiljeni na
povlačenje, što je Amerikancima omogućilo da 4. lipnja oslobode Rim. No, dotada je
Churchillova mediteranska strategija bila temeljito diskreditirana i talijansko bojište
izgubilo prioritet među savezničkim planerima.
Oslobođenje Francuske[uredi | uredi kôd]
Jedna od rijetkih fotografija Varšavskog ustanka 1944. godine

Savezničko iskrcavanje u Normandiji, poznatije kao Dan D.

Charles de Gaulle – jedan od vođa operacije Overlord. Makar ga Britanci i Amerikanci nisu htjeli uključiti u
planiranje operacije, njegova uloga u oslobađanju Francuske, gdje se oslanjao na znatne francuske snage
iz Afrike, dobrim dijelom naoružane oružjem dobavljenim iz SAD, ostaje neupitnom.

Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konačno prihvatili američko

stajalište da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemačku preko ravničarske
Zapadne Europe. Od kraja 1943. intenzivirale su se pripreme za veliko iskrcavanje
na francusku obalu, koje je dobilo šifru Operacija Overlord. Pomorski i zračni desant
bio je godinama planiran, a mjesecima uvježbavan, uz dotada neviđeni sustav
dezinformacije neprijatelja.
Sve te mjere urodile su plodom kada je 6. lipnja – datum koji će u povijest ući
kao Dan D – izvršena dotada najveća amfibijska operacija u povijesti. Savezničke
snage iskrcale su se na širokom frontu u Normandiji, umjesto kod Doverskih
vrata gdje su ih Nijemci bili očekivali. Iako su Nijemci na sve moguće načine pokušali
saveznike baciti u more, mostobran se postupno širio. Nakon mjesec i pol dana
krvavih i žestokih borbi, Amerikanci su uspjeli izvršiti proboj i poduzeti veliki
obuhvatni manevar. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlačenje
dovelo je do opkoljavanja i uništavanja njemačkih snaga kod Falaisea.
Istovremeno je izvršen i manji desant na južnu obalu Francuske. Nijemci su počeli
povlačenje iz Francuske koje se vrlo brzo pretvorilo u paniku i rasulo. General de
Gaulle u tim je danima uspješno ishodio da njegov pokret Slobodnih Francuza
postane legitimna vlada oslobođene Francuske i izbjegne savezničku okupacijsku
upravu. 24. kolovoza, nakon oslobođenja Pariza, to je i potvrđeno.
Duboko uvjereni da će rat moći završiti do Božića, saveznici su se odlučili za
riskantni plan zračnog desanta u južnoj Nizozemskoj, kojemu je cilj bilo osvajanje
mostova preko Rajne. Taj plan, prozvan Operacija Market Garden, 17. rujna doveo je
do velikog zračnog desanta, pri čemu su britanski padobranci kod Arnhema
stjecajem okolnosti naletjeli na elitne njemačke jedinice. Rezultat toga bila
je arnhemska bitka u kojoj su Britanci desetkovani, a Nijemci stekli jednu od
posljednjih velikih pobjeda u ratu.
Slom njemačkih istočnih saveznika[uredi | uredi kôd]
Crvena armija od Bitke kod Kurska je bila u stalnom napredovanju. U prvoj polovici
1944. godine borbe su se uglavnom vodile na sjevernom i južnom dijelu istočnog
fronta, pa je tako odsječen njemački garnizon na Krimu, a Lenjingrad konačno
oslobođen opsade.
Glavni i najspektakularniji udar dogodio se u lipnju, a nosio je šifru Operacija
Bagration. Ta operacija koja traje od 22. lipnja do 19. kolovoza 1944. godine
vremenski se - prema dogovoru sa zapadnim Saveznicima - poklapa s Operacijom
Overlord na zapadnom frontu. Njime je slomljena njemačka Grupa armija Centar i
oslobođena Bjelorusija – te je front nakon tri godine razornog ratovanja izmješten
izvan predratnog teritorija SSSR-a. U Operaciji Bagration su Sovjeti zarobili oko
160.000 neprijateljskih vojnika, a ovaj put gubitci Crvene armije od oko 180.000 ljudi
nisu bili bitno veći nego oni na njemačkoj strani - što je ukazivalo na sve višu
kvalitetu sovjetskih postrojbi i vojne tehnike.
U isto vrijeme pokrenuo je SSSR i veliku ofenzivu na Finsku, čija je vlada odlučila
pristati na sovjetske uvjete za primirje. Ta odluka nije značila kraj rata za Finsku.
Nijemci su odmah pod okupaciju stavili sjeverni dio zemlje koji će postati poprište
višemjesečnog krvavog rata između bivših saveznika.
Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Rumunjsku, koja će u trenutku kada je
Crvena Armije probila front na rumunjskoj granici objavila da želi promijeniti stranu u
ratu. Za razliku od neodlučnih Amerikanaca i Britanaca koji su se u rujnu 1943.
godine dvojili oko prihvaćanja ponude talijanskog kralja, Staljin će spremno prihvatiti
ponudu rumunjskog kralja i pod svoju kontrolu staviti njegovu vojsku od oko milijun
ljudi, te bez borbe izbiti na mađarsku granicu i upotrijebiti dosadašnje rumunjske
neprijatelje (Rumunjska je na tlu Sovjetskog saveza pomagala Njemačkoj s više
vojnika, nego svi drugi njemački saveznici zajedno) u vrlo teškim borbama u
Mađarskoj.[39]
Sovjeti su prodrli i preko bugarske granice, iako ta zemlja formalno nije objavila rat
SSSR-u. Kao i rumunjska, tako se i bugarska vojska stavila na raspolaganju
Sovjetima, učestvujući s oko pola milijuna ljudi u u borbama protiv Nijemaca i snaga
NDH na frontu u Jugoslaviji i Mađarskoj.
Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlačenje iz Grčke prema sjeveru.
Nastali vakuum u Grčkoj nastojale su ispuniti suparničke gerilske frakcije, što je
dovelo do Grčkog građanskog rata u koji su se upetljale britanske trupe na strani
grčkih monarhista, a također i Bugarska i Jugoslavija koje su pomagale
komunističkim gerilcima. U Jugoslaviji su u jesen Titovi partizani uz pomoć Bugarske
carske vojske i Crvene armije oslobodili Beograd te se narednih mjeseci
transformirali u regularnu vojsku koja je držala svoj dio fronta.
U Mađarskoj je pokušaj kapitulacije, odnosno stavljanja na stranu Saveznika, doveo
do njemačke vojne intervencije protiv admirala Horthya i instaliranja fašističkog
režima "Strelastih križeva" koji će provesti Holokaust među dotada pošteđenim
mađarskim Židovima. Donekle slično, bit će u NDH spriječena Urota Lorković-Vokić,
u kojoj se pokušalo prevesti NDH na stranu saveznika.
Oslobođenje Filipina[uredi | uredi kôd]

Douglas MacArthur, jedan od najboljih i najsposobnijih generala u američkoj povijesti, čovjek koji se
proslavio pobjedama na Pacifičkom bojištu.

U 1943. i 1944. godini na Pacifiku glavna saveznička, odnosno američka, strategija

bilo je tzv. preskakanje otoka. Ona se sastojala u tome da se prodor u dubinu
područja pod japanskom kontrolom izvodi zaobilaženjem većine otočnih uporišta koja
bi tom prodoru stajala na putu. Amerikanci bi se jednostavno iskrcali u pozadini tih
uporišta, tamo sagradili pomorske i zračne baze, a japanske baze ispred njih bile bi
podvrgnute zračnom i pomorskom bombardiranju, odnosno blokadi u cilju njihove
trajne neutralizacije.
Takva je strategija donijela ploda u savezničkom sporom, ali nezaustavljivom
napredovanju u Jugozapadnom, odnosno Središnjem Pacifiku. No, kako su se
savezničke linije približavale Japanu, tako su rasle nesuglasice između
generala Douglasa MacArthura i admirala Chestera Nimitza. Dok se Nimitz zalagao
za direktan prodor prema Japanu, dotle je MacArthur, izgleda dijelom zbog svoje
povrijeđene taštine, inzistirao na prethodnom oslobođenju Filipina (gdje je on bio
1941. god. zapovijedao poraženim filipinsko-američkim snagama od oko 80.000 ljudi,
koje su se izolirane od podrške iz Amerike nekoliko mjeseci odupirale nadmoćnijim
Japancima) na kojima su proameričke filipinske gerilske postrojbe kontrolirale
pretežni dio džungle i brdskih područja - uz cijenu surovih japanskih represalija.
Na kraju je iz političkih razloga prevagnulo MacArthurovo mišljenje. U jesen su
Amerikanci prikupili veliku invazijsku flotu i desantom od 20. listopada 1944. godine
započeli Bitku za Filipine. Japanski pokušaj da zaustave desant doveo je do bitke u
zaljevu Leyte – najvećeg i najspektakularnijeg pomorskog okršaja u ratu, nakon
kojeg je japanska ratna mornarica prestala postojati kao ozbiljan faktor. Američke
kopnene snage na Filipinima su, s druge strane, s japanskim garnizonima vodile
žestoke borbe do samog kraja rata.

Tijek rata godine 1945.[uredi | uredi kôd]

Slom Njemačke[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Njemačke
Krajem 1944. Njemačka je ostala usamljena, bez saveznika, a i njen matični teritorij
već je bio načet sa zapada i s istoka. No, Hitler je još uvijek vjerovao u uspješan
završetak rata, uzdajući se u nova oružja poput raketa V-2 ili mlaznih lovaca Me-262.
Kako bi stekao vrijeme da ih usavrši, naredio je veliku ofenzivu na zapadu protiv
američkih položaja u Ardenima. Velika ardenska protuofenziva u potpunosti je
iznenadila Amerikance i nanijela im teške gubitke, ali su njihovi položaji brzo
konsolidirani uz pomoć britanskih saveznika te su Nijemci postupno potisnuti na
polazne položaje. nešto manje od dva mjeseca, ofenziva njemačkih snaga koje su
trpjele ozbiljnu nestašicu goriva je okončana čim se nebo krajem siječnja dovoljno
razvedrilo da omogući savezničkom zrakoplovstvu da se uključi u borbu: Luftwaffe sa
znatno manjim brojem zrakoplova i praktično lišen goriva nije njemačkim kopnenim
snagama mogao pružiti efikasnu zračnu zaštitu.

Broj ljudskih žrtava u Drugom svjetskom ratu

Gubitke u Ardenima više ništa nije moglo nadoknaditi, što su odmah iskoristili Sovjeti,
probivši njemačke linije u Poljskoj i približivši se samom Berlinu. U ožujku su zapadni
saveznici konačno prešli Rajnu i počeli prodirati u samo srce Njemačke. Saveznici su
također pokrenuli ofenzivu u Italiji, isto kao i Titova Jugoslavenska armija snažno
poduprta Bugarskom vojskom i vatrenom potporom Crvene Armije.
Njemačka je vojska nakon više od pet godina doživjela potpuni slom pa su se mnoge
jedinice, pogotovo na zapadu, počele predavati bez borbe, a na istoku boriti manje
zato da zaustave Sovjete, a više zato da sebi daju priliku za predaju zapadnim
saveznicima. 25. travnja sovjetske i američke trupe spojile su se kod Torgaua,
presjekavši tako Njemačku napola. U isto vrijeme otpočela je berlinska bitka tijekom
koje je Hitler izvršio samoubojstvo, a sam Berlin predao se 2. svibnja.
Nova njemačka vlada pod admiralom Dönitzom otpočela je pregovore o kapitulaciji
koji su završeni 7. svibnja, a 8. svibnja objavljen je prekid neprijateljstava. U nekim
dijelovima Europe, pogotovo onim istočnim, borbe su se vodile još nekoliko tjedana,
ali je tog dana službeno otpočeo mir.
Slom Japana[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Japana

Eksplozija atomske bombe u Nagasakiju 9. kolovoza 1945.

Douglas MacArthur, američki general, potpisuje japansku kapitulaciju na USS Missouriju.

U prvoj polovici 1945. godine američki su se vojnici iskrcali na otok Iwo Jimu i nakon
dugotrajnih i žestokih borbi svladali tamošnji japanski garnizon. Otok je poslije počeo
služiti kao baza američkim strateškim bombarderima B-29 u njihovim napadima na
ciljeve u samom Japanu. Prilikom napada korištene su zapaljive bombe što je samo
u Tokiju dovelo do 300.000 mrtvih.
U lipnju su se Amerikanci još više približili samom Japanu nakon iskrcavanja
na Okinawi. I tamo je japanski garnizon svladan, ali uz ogromne gubitke na
savezničkoj strani. Ti su gubici uvjerili američke planere da će invazija samog Japana
zahtijevati nezamislivo veliki broj žrtava i doveli do odluke da se Japan na predaju
pokuša prisiliti upotrebom novog oružja zvanog atomska bomba.
Dana 6. kolovoza na Hirošimu je bačena atomska bomba koja je izazvala dotad
nezamislivo razaranje i patnje među lokalnim stanovništvom. Dok je japanska vlada
pokušavala shvatiti što se dogodilo, uslijedio je još jedan šok u obliku objave rata
SSSR-a. Sovjetske snage vrlo su brzo razbile japanske snage u Mandžuriji i otpočele
brzo napredovati prema Koreji. Dana 9. kolovoza bačena je druga atomska bomba
na Nagasaki (vidi Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija).
To je bilo dovoljno da japanska vlada nakon nekoliko dana shvati da daljnji otpor
nema smisla, te je 15. kolovoza objavljena bezuvjetna kapitulacija. Ona je formalno
potpisana 2. rujna na američkom bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu,
što je datum koji predstavlja službeni završetak drugog svjetskog rata.

Posljedice rata[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Posljedice Drugog svjetskog rata
Gubitci[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Broj ljudskih žrtava u Drugom svjetskom ratu

Njemački teritorijalni gubici 1919. – 1945.

Njemačke okupacijske zone nakon anektiranja istočnih teritorija 1946.

Točan broj ljudskih žrtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko
55 milijuna ljudi, što je najveći broj do danas. Broj ranjenih bio je višestruko veći, što,
s obzirom na tadašnji broj stanovnika planeta Zemlje, Drugi svjetski rat čini
najkrvavijim sukobom u povijesti.
Rat je doveo do dramatičnih demografskih promjena u mnogim dijelovima svijeta.
Cijele su etničke zajednice ili desetkovane ili prisilno raseljene. Najžalosniji su primjer
tog desetkovanja i mučenja europski Židovi i Romi. Židovi koji su
preživjeli holokaust uglavnom su se iselili u SAD i Aziju gdje su stvorili Izrael.
 Podrobniji članak o temi: Progon Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata
Od protjeranih naroda to su bili Nijemci (iz Istočne Europe).
I materijalni gubici bili su veliki. U ratu su nestali i mnogi dijelovi kulturne baštine, za
što su najbolji primjer Varšava, koju su, nakon neuspjelog ustanka godine 1944.,
Nijemci u potpunosti razorili, te Dresden čiji je veći dio godine 1945. spaljen u
savezničkom bombardiranju.
Promjene granica[uredi | uredi kôd]

Velika trojka: Winston Churchill, Franklin Delano Roosevelt i Josif Staljin na konferenciji u Jalti (1945.) na

kojoj su dogovarali podjelu svijeta nakon rata.

Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale državnih granica. SSSR je u svoj
sastav uveo Estoniju, Latviju i Litvu te se proširio na račun Finske, Njemačke,
Poljske, Čehoslovačke i Rumunjske. Mirovnim ugovorima proširila se Poljska na
račun Njemačke, odnosno Jugoslavija na račun Italije – s time da je
pitanje Trsta riješeno tek 1954. godine. Kina je preuzela otok Tajvan, dok je Koreja
stekla neovisnost.
Sama Njemačka ubrzo je nakon rata podijeljena na Zapadnu i Istočnu Njemačku.
Austrija je također povratila neovisnost i godine 1955. postala suverena i neutralna
država.
Političke promjene[uredi | uredi kôd]

Nacistički ratni zločinci na suđenju u Nürnberškom procesu.

Kraj rata u Aziji prešao je iz globalnog u lokalni sukob. Nakon rata bivše kolonijalne
sile u Aziji pokušale su vratiti svoja područja oružanim sukobom.
Britanija je bila iscrpljena i svim svojim kolonijama priznala je samostalnost, a
Francuska je Vijetnam napustila tek 1954. Dotada je već započeo proces
dekolonizacije tijekom kojeg je nastao Treći svijet.
Na mjesto iscrpljenih, poniženih i devastiranih bivših europskih sila došle su dvije
države – SAD i SSSR. Njihovo suparništvo, djelomično motivirano borbom za
prevlast u svijetu, a djelomično nesuglasicama nazvano je hladni rat, a granica
između njihovih sfera u Europi prozvana Željezna zavjesa.
U nastojanju da steknu propagandnu i drugu nadmoć nad Sovjetima, Amerikanci su
u Zapadnu Europu uložili ogromna sredstva u svrhu ekonomske obnove preko
tzv. Marshallovog plana. Ubrzo nakon rata počeli su prvi diplomatski koraci koji će s
vremenom dovesti do stvaranja Europske unije.
Kulturni utjecaj[uredi | uredi kôd]
Dijelom zbog svog trajanja i dimenzija, a dijelom zbog toga što je bio prvi oružani
sukob u kome su ulogu imali novi masovni mediji kao radio i film, Drugi svjetski rat na
svjetsku je kulturu općenito ostavio snažan utisak koji traje i danas i koji se
manifestira u dva često proturječna oblika.
U Drugom svjetskom ratu, koji je bio puno razorniji od Prvog, pojavio se i
razvio pacifizam. On je nalagao izbjegavanje rata pod svaku cijenu.
Zbog sve veće upotrebe nuklearnog oružja smatra se da bi treći svjetski rat, ako bi
došlo do njega, bio još razorniji i da bi prijetio uništenju ljudske vrste.
Posebno je velik zločin predstavljao Holokaust. Mnogi smatraju Holokaust težim
zločinom od svih razaranja u ratu.

Izvori[uredi | uredi kôd]
1. ↑ Beevor 2012, str. 776 Pogreška u predlošku harvnb: ne
postoji izvor sa oznakom: CITEREFBeevor2012 (pomoć).
2. ↑ Deklaracija Europskog parlamenta o danu sjećanja na
žrtve staljinizma i nacizma 2.4.2009.
3. ↑ Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o
važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe
(2019/2819(RSP)). Pristupljeno 3. listopada 2019.
4. ↑ Müller, Rolf-Dieter (2016). Hitler's Wehrmacht, 1935–
1945. Lexington: University Press of Kentucky, str. 175
5. ↑ Aleksej Tomofejčev. 11. svibnja 2018. Kako su američka
i britanska pomoć ojačale Crvenu armiju u Drugom
svjetskom ratu. Russia Beyond. Pristupljeno 3. listopada
2019.
6. ↑ Karl Schnurre (dužnosnik Njemačkog Ministarstva
vanjskih poslova). 29. rujna 1939.  The German-Soviet
Trade Agreement concluded on August 19 (engleski
(prijevod s njemačkog)). Ministarstvo vanjskih poslova
Njemačke (transkript kod Lillian Goldman Law Librarz).
Pristupljeno 10. studenoga 2017.
7. ↑ Robert Philpot. 9. svibnja 2015.  FEATURES The carpet-
bombing of Hamburg killed 40,000 people. It also did
good  (engleski). The Spectator. Pristupljeno 7. veljače
2018.
8. ↑ The University of Exeter. "THE BOMBING OF BRITAIN
1940-1945 EXHIBITION" (str. 32)  (PDF) (engleski). The
University of Exeter. Inačica  izvorne
stranice  (PDF) arhivirana 4. kolovoza 2018. Pristupljeno 7.
veljače 2018.
9. ↑ Forces War Records UK. 15. ožujka 2013.  FRIDAY
FLYPAST: LANCASTER BOMBER.  Forces War
Records (engleski). Forces War Records. Pristupljeno 7.
veljače 2018.
10. ↑ [chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/
viewer.html?pdfurl=http%3A%2F%2Fhalecki.org%2Fwp-
content%2Fuploads%2F2020%2F09%2FPOLISH-
DEFENSIVE-WAR-OF-1939_NEW-
1.pdf&clen=1438778&chunk=true "POLISH DEFENSIVE
WAR OF 1939 AN OVERVIEW AFTER 80 YEARS 1939 –
2019"], Alexander M. Jablonski , str. 6, 8, 11, 14, 20, 22.
Pristupljeno 26. prosinca 2021.
11. ↑ Dr Mark Ostrowski: To Return To Poland Or Not To
Return Dilemma Facing The Polish Armed Forces At The
End Of The Second World War.Chapter 1", Pristupljeno
26. prosinca 2021.
12. ↑ Marko Marjanović. 7. srpnja 2017. In WWII 3 out of 4
German KIA Were by Soviet Army  (engleski). Russia
Insider. Pristupljeno 7. veljače 2018.
13. ↑ WW2 WEAPONS.  Russian arms production (engleski).
WW2 WEAPONS. Pristupljeno 7. veljače 2018.
14. ↑ WW2 WEAPONS.  GERMAN ARMS
PRODUCTION  (engleski). WW2 WEAPONS. Pristupljeno
7. veljače 2018.
15. ↑ MacQueen, Norrie. Peacekeeping and the International
System. Routledge. 2006. ISBN 0-415-35354-8. Str. 38.
16. ↑ John Gunther, "Inside Europe", revisited 1940., str. XIII.-
XXI., pristupljeno 20. prosinca 2021.
17. ↑ "Chronology of World War II, Wednesday, October 11,
1939", pristupljeno 20. prosinca 2021.
18. ↑ Tobias R. Philbin.  Chapter Five: Basis Nord (str. 81-
117).  The Lure of Neptune: German-Soviet Naval
Collaboration and Ambitions, 1919-1941  (engleski). The
University of South Carolina Press. str.  110
19. ↑ T ekst Pakta Ribbentrop-Molotov  Inačica izvorne
stranice arhivirana 18. lipnja 2016. (prijevod na engleski),
kod Fordham University
20. ↑ Lorraine, German Occupation in WW2 (1940-
1944) (engleski). DEAD COUNTRY STAMPS AND
BANKNOTES. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
21. ↑ OPERATION BARBAROSSA: OVERVIEW OF THE
FORCES INVOLVED AND THE AXIS OBJECTIVES,
Nigel Askey, posjećeno 10. kolovoza 2017.
22. ↑ "Operation Barbarossa", John Graham Royde-Smith za
Encyclopedia Britannica, posjećeno 10. kolovoza 2017.
23. ↑ "Stalin's Massive Military Purge Almost Doomed the
Soviet Union", The National Interest, 6. listopada 2020.,
pristupljeno 15. lipnja 2021.
24. ↑ G. F. Krivosheev. 2001. (под редакцией). Россия и
СССР в войнах XX века: Потери вооруженных сил,
Tablica 133 (ruski). OLMA PRESS, MOSKVA.
Pristupljeno 12. travnja 2021.
25. ↑ Alexander Hill.  Did Russia Really Go It Alone? How
Lend-Lease Helped the Soviets Defeat the
Germans (engleski). HystoryNet, preuzeto iz World War II
magazine, broj lipanj/srpanj 2008. Pristupljeno 12. travnja
2021.
 26. ↑ Krivosheev, op. cit. Tablice 131 i 133
27. ↑ Production and losses of tanks.  WW2-
Weapons.com  (engleski). WW2 Weapons. Pristupljeno
12. travnja 2021.
28. ↑ Memoirs of Nikita Khrushchev: Commissar, 1918-1945,
Vol. 1, Penn State Press, 2004 (engleski), str. 638-639.
Pristupljeno 28. listopada 2021.
29. ↑ "Food and other strategic deliveries to the Soviet Union
under the Lend-Lease Act, 1941-1945" Nikolay Ryzhkov,
Georgy Kumanev, str. 107, 108, 123. (engleski). Kod
"histrf.ru". Pristupljeno 28. listopada 2021.
30. ↑ "The Trans-Pacific Lend-Lease Shuttle to the Russian
Far East 1941-46", Jan Drent, u The Northern Mariner / Le
marin du nord Volume XXVII, Number 1 (January/Janvier
2017), str. 47 Pristupljeno 28. listopada 2021.
31. ↑ "World War II Allies: U.S. Lend-Lease to the Soviet
Union, 1941-1945", Veleposlanstvo SAD-a u Moskvi, 10.
svibnja 2020. Pristupljeno 28. listopada 2021.
32. ↑ Lutz Budraß i dr. 2005.  DEMYSTIFYING THE GERMAN
"ARMAMENT MIRACLE" DURING WORLD WAR II. NEW
INSIGHTS FROM THE ANNUAL AUDITS OF GERMAN
AIRCRAFT PRODUCERS  (PDF)  (engleski). YALE
UNIVERSITY ECONOMIC GROWTH CENTER.
Pristupljeno 3. listopada 2019.
33. ↑ Arvo L. Vecamer. A Germany-Soviet Military-Economic
Comparison (engleski). Feldgrau.com. Pristupljeno 3.
listopada 2019.
34. ↑ Military Expenditures, Strategic Raw Materials, Oil
Production (engleski). WW2 WEAPONS. Pristupljeno 3.
listopada 2019.
35. ↑ Woody W. Parramore. Travanj 2012. The Combined
Bomber Offensive's Destruction of Germany's Refined-
Fuels Industry  (PDF) (engleski). Air & Space Power
Journal. Pristupljeno 3. listopada 2019.
36. ↑ George M. Nipe, Jr. Battle of Kursk: Germany's Lost
Victory in World War II (engleski). HystoryNet, preuzeto iz
World War II magayine, broj od veljače 1998. Pristupljeno
12. travnja 2021.
37. ↑ Michael Peck. 1. srpnja 2020.  The Super Tank Battle of
Kursk: Was It Really the Stuff of Legends? (engleski). The
National Interest. Pristupljeno 12. travnja 2021.
38. ↑ Adolf Galland. 1968.
[1954] https://archive.org/details/TheFirstAndTheLast.The
RiseAndFallOfTheGermanFighterForces19381945/page/
n3  |chapterurl= nedostaje naslov (pomoć).  The First
and the Last: The Rise and Fall of the German Fighter
Forces, 1938-1945 (Ninth Printing –
paperbound) (engleski). Ballantine Books, New York.
str. 210, 224, 238, 239
39. ↑ World Heritage Encyclopedia.  Romania in World War
II (engleski). Project Guttenberg. Pristupljeno 12. travnja
2021.

Poveznice[uredi | uredi kôd]
 Hrvatska enciklopedija (LZMK): Drugi svjetski rat
 Opća i nacionalna enciklopedija: Drugi svjetski rat
 Enciklopedija.LZMK.hr: Drugi svjetski rat
[sakrij]
 V • R • U
Drugi svjetski rat
Zapadna Europa · Istočna Europa · Afrika · Sredozem
Ujedinjeno Kraljevstvo · SSSR · SAD · Kina · Poljska · Francuska · Nizozem
Saveznici
Republika · Egipat · Filipini · Brazil · više...
Treći Reich · Japansko Carstvo · Italija · Višijska Francuska · Talijanska Soci
Sudionici Sile Osovine
Republika · Srbija · Crna Gora · Albanija · Tajland · više...
Austrija · Češka · Danska · Estonija · Etiopija · Francuska · Njemačka · Grčk
Pokreti otpora
Savez · Slovačka · Zapadna Ukrajina · Vijetnam · Partizani u Jugoslaviji

Kronologija

Generalni čl

Specifični
Poslje
članci

Utjecaj na c

Kategorija · Wikiprojek
Kategorije: 
 CS1 održavanje: nepoznati jezik engleski (prijevod s
njemačkog)
 Izabrani članci
 Ratovi
 Drugi svjetski rat
Navigacijski izbornik
 Niste prijavljeni
 Razgovor
 Doprinosi
 Stvori račun
 Prijavi se
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
  Vidi povijest
Traži
Traži Kreni

 Glavna stranica
 Kafić
 Novosti
 Nedavne promjene
 Slučajna stranica
 Pomoć
 Donacije
Pomagala
 Što vodi ovamo
 Povezane promjene
 Postavi datoteku
 Posebne stranice
 Trajna poveznica
 Podatci o stranici
 Citiraj ovu stranicu
 Stavka (Wikipodatci)
Ispis/izvoz
 Stvori knjigu
 Preuzmi kao PDF
 Inačica za ispis
Wikimedijini projekti
 Zajednički poslužitelj
Drugi jezici
 Afrikaans
 অসমীয়া
 Български
 Bosanski
 Català
 Cebuano
 Deutsch
 English
 Српски / srpski
Još 207 drugih jezika
Uredi međuwikije
 Ova stranica posljednji je put uređivana 3. veljače 2022. u 19:03.
 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se
primjenjivati i dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.
 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Odricanje od odgovornosti

 Prikaz za mobilne uređaje

 Razvojni programeri

 Statistika
  Izjava o kolačićima

W
iki Loves Folklore
Fotografirajte vašu lokalnu kulturnu baštinu, pomozite Wikipediji i osvojite nagrade!

[sakrij]

2. sudjelujte u međunarodnom natjecanju »Feminizam i folklor 2022.«

o uvođenju važnih pravila i smjernica koje nemamo.

Drugi svjetski rat

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Drugi svjetski rat

Konferencija u Jalti 1945. – Konferencija održana u Jalti u kojoj su

se glavni vođe
pobjedničkih Saveznika Churchill, Roosevelt i Staljin o podjeli
svijeta nakon rata.

1. rujna 1939. – 2. rujna 1945.[1]
Vrijeme 6 godina, i 1 dan
 Europa, Afrika, Jugoistočna
Lokacija
Azija, Pacifik, Sredozemlje i Bliski Istok

Saveznička pobjeda.

 Izlazak SSSR-a i SAD-a kao

Ishod supersile.
 Početak hladnog rata.
 Dekolonizacija savezničkih
kolonija.
Njemačka invazija Poljske 1. rujna 1939.;
Casus  belli Britanska i francuska objava rata Trećem Reichu 3.
rujna 1939.

Sukobljeni

Sile Osovine:
Saveznici:
 Treći Reich
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Japan
 SSSR (od 1941.)
 Italija
 SAD
 Višijska Francuska
 Republika Kina
 Mađarska
 Kineski komunisti
 Rumunjska
 NOVJ
 Norveška
 Poljska
 NDH
 Grčka
 Nedićeva Srbija
 Slobodna Francuska
više...  Četnici
više...

Vođe

 Winston Churchill  Adolf Hitler

 Clement Attlee  Karl Dönitz
 Bernard Montgomery  Hermann Göring
 Josif Staljin  Heinrich Himmler
 Vjačeslav Molotov  Wilhelm Keitel
 Georgij Žukov  Alfred Jodl
 Franklin Roosevelt  Hirohito
 Harry S. Truman  Hideki Tojo
 George Marshall  Isoroku Yamamoto
 Dwight Eisenhower  Benito Mussolini
 Douglas MacArthur  Miklós Horthy
 Čang Kai-Šek  Ante Pavelić
 Mao Ce Tung  Vidkun Quisling
 Josip Broz Tito  Philippe Pétain
 Edward Rydz-Śmigły  Ion Antonescu
 Markos Vafiadis  Milan Nedić
 Charles de Gaulle  Draža Mihailović
 Posljedice

Poginulih vojnika: Poginulih vojnika:

17,000.000 8,000.000
Poginulih civila: Poginulih civila:
33,000.000 4,000.000
Ukupno: Ukupno:
50,000.000 12,000.000

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. – 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio

21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim
oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.
Nakon što su Paktom Ribbentrop-Molotov i njegovim tajnim protokolom od 23.
kolovoza 1939. godine (dan kojega je 2008. godine Europski
parlament odredio Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih
režima[2][3]) Hitlerova Njemačka i Sovjetski Savez dogovorili podjelu Istočne Europe,
već 1. rujna 1939. godine Njemačka napada Poljsku; taj dan slovi kao početak 2.
svjetskog rata.
Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. – 17. rujna 1939.
godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u
sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjelokupne teritorije Latvije i Estonije.
U svibnju i lipnju 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata
omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-
komunikacija, te masovnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta) vojno
slama Nizozemsku, Belgiju (preko 600.000 belgijskih vojnika, tj. približno petinu svih
muškaraca u toj zemlji, bilo je zarobljeno nakon 18 dana rata; oko 70.000 njih će
preostali dio rata provesti u njemačkom zarobljeništvu) i – na opće zaprepaštenje –
velesilu Francusku (okupiravši prije toga u travnju 1940. god. Dansku i Norvešku), te
14. lipnja 1940. godine osvaja Pariz. Sovjetski Savez baš tog dana zahtijeva od Litve
bezuvjetnu predaju, te odmah 15. lipnja vojno okupira i tu baltičku državu; prema
prethodnom dogovoru, ostavlja Njemačkoj nekoliko litvanskih graničnih pokrajina.
Prije kraja ljeta – opet u skladu s odredbama Pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939.
godine – Hitler i Staljin dijele državni teritorij Kraljevine Rumunjske: Sovjetski savez
zauzima vojnom invazijom 28. srpnja 1940. od te zemlje Moldaviju (nakon raspada
SSSR-a 1990.-ih, Moldavija je neovisna država s rumunjskim kao službenim jezikom)
i Sjevernu Bukovinu (danas u Ukrajini), a Njemačka "sprječava" invaziju Mađarske na
Rumunjsku na način da prisiljava Rumunjsku da ustupi područje Sjeverne
Transilvanije (približno veličine današnje Hrvatske, tada s oko 2,5 milijuna
stanovnika) Mađarskoj, te u preostalom dijelu Rumunjske instalira marionetski
režim na čijem je čelu general Ion Antonescu. Opskrba s Rumunjskih naftnih polja od
ključnog je značaja za Sile osovine, koje britanska pomorska blokada odsijeca od
potrebnog dotoka nafte iz drugih područja, izuzev od nafte koja još uvijek dolazi iz
bogatih polja u Sovjetskom Savezu, te dijelom iz Irana, do kojega se može doći
kopnom preko neutralne Turske.
Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za
Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na
moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.
U Travanjskom ratu 1941. godine Njemačka uz pomoć Italije, Bugarske i Mađarske
okupira područje Kraljevine Jugoslavije; te odmah potom pokorava i Grčku koja se uz
britansku pomoć već šest mjeseci odupirala napadima njemačkog saveznika Italije.
Dana 22. lipnja 1941. godine Hitlerova Njemačka iznenadno napada svog
dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom
(neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom
s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku – u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem
imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji
oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht – makar opremljen znatno manjim
brojem teške borbene tehnike i ne brojniji od Crvene armije[4] – u narednim
mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred
vrata Moskve. Međutim SSSR staje zbog tog njemačkog napada na
stranu Saveznika, što preokreće tijek rata.
Otprilike u isto vrijeme Fašistička Italija doživljava neuspjeh u invaziji Egipta pod
britanskim protektoratom.
Na drugoj strani, Sovjetski Savez i Velika Britanija uspješno napadaju Njemačkoj
skloni Iran, te osvajaju u kratkom ratu 25. kolovoza – 17. rujna 1941. godine znatan
dio njegovog teritorija. Ta će područja na zapadu Irana ostati pod okupacijom te dvije
sile do kraja rata, uključujući i strateški važna iranska naftna polja, koja su pala u
britanske ruke, onemogućivši da se ta značajna proizvodnja iskoristi za njemačke
potrebe.
Krajem 1941. nakon japanskog napada na Pearl Harbor Sjedinjene Američke
Države se uključuju u rat koji konačno zahvaća gotovo čitav svijet.
Tijekom 1942. godine Japan bilježi znatne uspjehe oduzimajući Saveznicima golema
područja u Aziji, od Indonezije i Filipina, do Burme i Singapura; u velikim pomorskim
bitkama je međutim znatno oštećena snaga njegove flote čija obnova ne može pratiti
tempo kojim američka industrija pridonosi izgradnji vojne sile SAD. Nijemci uspješno
izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta
prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne
sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje
ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i
ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: unatoč znatno manjoj ukupnoj industrijskoj
proizvodnji i unatoč ozbiljnoj oskudici kojoj je bilo izloženo sovjetsko stanovništvo,
naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne
opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj
Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama. Kroz program zajma i najma, u
Sovjetski savez dolaze i značajne količine hrane, prijevoznih sredstava i naoružanja
od zapadnih saveznika – oko 15 posto zrakoplova i tenkova koje je koristila Crvena
armija, te još veći dio kamiona i terenskih vozila stiglo je tim putem. [5]
Početkom 1943. Sile Osovine trpe velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju
iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u protunapad, a
napredovanje japanskih snaga na Tihom oceanu je zaustavljeno. Američke i
britanske zračne snage provode teška bombardiranja Japana, Njemačke i drugih
zemalja Europe pod njemačkom kontrolom.
Tijekom 1944. godine saveznička bombardiranja dramatično pogađaju zalih naftnih
kapaciteta, kapacitete za proizvodnju bioetanola i drugu naftnu industriju.
Njemački Luftwaffe dobiva mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto
potrebnih 160 tisuća tona – čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro
izbačen iz borbe; i drugi dijelovi oružanih snaga trpe oskudicu goriva koja utječe na
njihov borbeni učinak. U lipnju 1944. godine glavne kopnene snage Velike Britanije i
Sjedinjenih Američkih Država se iskrcavaju u Normandiji i narednih mjeseci uspješno
razbijaju otpor najjačih njemačkih snaga. U isto vrijeme, Sovjetski Savez uspijeva
potisnuti njemačke snage sa svojeg predratnog teritorija.
Od 16. studenog do 25. prosinca 1944. traje zadnja njemačka protuofenziva u
Ardenima. Američke i britanske snage izložene su teškom udaru, koji međutim
ilustrira njemačke strateške nedostatke: njemačke snage u napad kreću tek kada
nevrijeme sprečava zračne napade savezničkih zrakoplovstava, koje posve
dominiraju zračnim prostorom. Tenkovske postrojbe kreću u napad s gorivom
dovoljnim tek za kretanje u jednom smjeru, te uz nadu da će u napadu osvojiti
savezničke rezerve goriva.
Rat je okončan 1945. bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke (7. svibnja 1945.) i
Japana (15. kolovoza 1945.).
Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. svjetskom ratu iznosi nešto manje od 55
milijuna, što ga čini jednom od najvećih svjetskih katastrofa.

Sadržaj

 1Uzrok i povod rata

o 1.1Sudetska kriza i izbijanje rata

 2Oružane snage i planovi zaraćenih sila

o 2.1Sile Osovine

 2.1.1Njemačka

 2.1.2Italija

 2.1.3Japan

o 2.2Saveznici

 2.2.1Velika Britanija

 2.2.2Francuska

 2.2.3Poljska

 2.2.4Sovjetski Savez

 2.2.5SAD

 3Tijek rata godine 1939.

 4Tijek rata godine 1940.

 o 4.1Norveška operacija

o 4.2Pad Francuske

o 4.3Bitka za Britaniju

o 4.4Bitka za Atlantik

o 4.5Operacije u Mediteranu

 5Tijek rata godine 1941.

o 5.1Operacija Barbarossa

o 5.2Ulazak SAD u rat

 6Tijek rata godine 1942.

o 6.1Osovine u ofenzivi

o 6.2Prekretnice

 7Tijek rata godine 1943.

o 7.1Slom snaga Osovine u Sjevernoj Africi

o 7.2Treća bitka za Harkov, veljača i ožujak 1943.

o 7.3Bitka kod Kurska

o 7.4Pad Italije

 8Tijek rata godine 1944.

o 8.1Iskrcavanje kod Anzija

o 8.2Oslobođenje Francuske

o 8.3Slom njemačkih istočnih saveznika

o 8.4Oslobođenje Filipina

 9Tijek rata godine 1945.

o 9.1Slom Njemačke

o 9.2Slom Japana

 10Posljedice rata

o 10.1Gubitci

o 10.2Promjene granica
 o 10.3Političke promjene

o 10.4Kulturni utjecaj

 11Izvori

 12Poveznice

Uzrok i povod rata[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Uzroci Drugog svjetskog rata

Glavni uzrok drugog svjetskog rata nalazi se u volji Hitlerove Njemačke da poništi

geopolitički negativne posljedice Prvog svjetskog rata i osigura globalnu prevlast
Njemačke. Japan je s Dalekog istoka htio istisnuti Britaniju (s njenim velikim
kolonijalnim posjedima i ekonomskim utjecajem), Nizozemsku (koja je
vladala Indonezijom) i Sjedinjene Američke Države (koje su u prethodnom razdoblju
pretvorile Filipine u svoju koloniju, te ostvarili veliki utjecaj nad Kinom) i sam
zagospodariti "svojim dijelom svijeta"; Italija se pridružila Silama Osovine zbog
ideološke bliskosti i vanjskopolitičkih sukoba s Velikom Britanijom (koja je nametnula
Italiji ekonomske sankcije nakon njenog napada na Etiopiju 1935. godine).
Hitlerov NSDAP na vlast u Njemačkoj stigao nakon demokratskih izbora 1933. god.
(dobili su 37,2 posto glasova), te je potom ubrzano poduzeo korake za okončanje
demokratskog poretka Weimarske Republike. Popularnost stranke porasla je zbog
njezinih odluka o prekidu poštovanja Versajskog ugovora koji je ograničio njemačku
vojnu i gospodarsku moć, o poticanju anti-komunizma, te
zbog Dolchstoßlegende (legenda o "nožu u leđa" kojega su izdajice iz pozadine zabili
njemačkoj vojsci koja se uspješno borila s neprijateljem u I. svjetskom ratu) i na kraju
zbog obećanja o stabilizaciji i ekonomskoj obnovi. Sve to poticalo je na narod da
razmišlja o njemačkom identitetu i superiornosti, što je bio jedan od glavnih motiva za
početak rata, jer su nacisti tražili priključenje Austrije i drugih područja za koje su
tvrdili da pripadaju Njemačkoj.
Japansko Carstvo je 1930-ih bilo pod utjecajem militarizma japanskih vojnih i
mornaričkih zapovjednika koji su željeli da Japan postane svjetska kolonijalna sila.
Japanske invazije počele su 1931., kada su ušli u Mandžuriju, a nastavile su
se 1937. njihovim ulaskom u preostali dio Kine. Za vrijeme invazije pomoć Kini slale
su SAD i Velika Britanija, što je na kraju prisililo Japan ili na odustajanje od osvajanja
Kine ili na pronalaženje novih resursa. Japan se tada suočio s problemima
povlačenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma, kupovanja
resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono što mu je potrebno. Japan se
od svega toga odlučio za rat, pod velikim utjecajem Trećeg Reicha, i počeo se
pripremati za taj veliki rat protiv Velike Britanije, a po potrebi i protiv SAD. Budući da
se tada vjerovalo da SAD neće ući u rat, Japan je imao prostora za osvajanja
na Pacifiku. No nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. i
njemačkog objavljivanja rata SAD-u 11. prosinca 1941., Amerikanci su ušli u rat.
Fašistička Italija je bila izložena ekonomskim poteškoćama, u velikoj mjeri zbog
međunarodne blokade nakon agresije na Abesiniju 1935. godine, te je težila ostvariti
dominaciju na području istočnog Mediterana, što Italiji nije ranije pošlo za rukom u
strahovitom ratnom naporu tijekom I. svjetskog rata.
Sovjetski Savez je nakon intervencije sila Antante u Ruskom građanskom ratu 1918.
– 1922. god. bio u vrlo lošim odnosima sa zapadnim zemljama, te je
putem Kominterne radio na destabilizaciji tih država, s neskrivenom težnjom da
izazove svjetsku komunističku revoluciju u kojoj će svoj društveno-politički ustroj
proširiti na što veći broj zemalja. Makar je Hitler iskazivao antikomunističke stavove,
a Staljin antifašističke – i makar su u Španjolskom građanskom ratu 1936. do 1939.
podupirali sukobljene strane – odlučili su Njemačka i Sovjetski Savez ubrzo nakon
kraja sukoba u Španjolskoj uspostaviti važnu gospodarsku suradnju, gdje je
Njemačka osiguravala naftu i razne druge sirovine, a Sovjetski Savez tehnologiju za
svoju industriju, osobito vojnu.[6] SSSR je bio više nego spreman napasti druge
zemlje u svrhu "širenja revolucije", te se u rujnu 1939. godine pridružio njemačkom
napadu na Poljsku, te izvršio agresiju na Estoniju i Latviju, da bi već u studenom
1939. godine pokrenuo i agresiju na Finsku.
Sudetska kriza i izbijanje rata[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Münchenski sporazum

Novoizabrani njemački kancelar Adolf Hitler bio je veliki protivnik Versajskog

ugovora. Nije želio da se tako velika nacija kao Njemačka ograničuje u bilo kojem
pogledu.
Idući potez bio je 1936. ugovor koji se zvao Antikominternski pakt koji su uz
Njemačku potpisali Italija i Japan. Godine 1938. Hitler anektira Austriju. Taj događaj
poznat je pod imenom "Anschluss".
Hitler je isti plan imao i za čehoslovačko područje Sudeta čije su većinsko
stanovništvo u to doba sačinjavali Nijemci. Čehoslovačka je bila spremna na oružani
otpor (uz francusku pomoć). Međutim, britanska vlada nije bila u potpunosti spremna
za rat pa je nagovorila Francusku da se s Njemačkom 30. rujna 1938.
sklopi Münchenski sporazum kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Većina
svjetske javnosti zgrozila se ovim potezom, ali Zapad je ovo smatrao ispravljanjem
versajske nepravde i pokušajem uspostavljanja svjetskog mira.

Britanski premijer Neville Chamberlain, francuski premijer Édouard Daladier, njemački kancelar Adolf Hitler i

talijanski vođa Benito Mussolini na potpisivanju sporazuma 1938.

No o miru nije bilo ni govora jer su, kao i Hitler, Mađarska i Poljska vlada tražile pravo
na dijelove teritorija Čehoslovačke. Vlada u Pragu bila je uzdrmana, a na Hitlerov
poticaj su slovački separatisti proglasili 6. listopada 1938. godine autonomiju
Slovačke, uz Jozefa Tisa kao predsjednika vlade (Slovačka će već u studenom 1938.
god. izgubiti svoj južni dio za korist Mađarske, istodobno kada je slijedom sporazuma
potpisanog na Prvoj bečkoj arbitraži 10. studenog 1938. Češka izgubila Sudete za
korist Njemačke). U proljeće 1939., pod izgovorom zaustavljanja pokreta, Njemačke
trupe okupiraju Češku, a Slovačku uspostavljaju kao satelitsku državu.
To komadanje Čehoslovačke predstavljalo je poniženje za Zapadne sile. Oni su zbog
nekršenja sporazuma iz Münchena zajamčili samostalnost Poljskoj i Rumunjskoj –
koje su bile izgledne iduće mete njemačkog širenja. No, širenje države nije bio samo
njemački plan. Benito Mussolini na isti je način (nakon invazije iz travnja 1939. god.,
koja je prošla bez borbe) Italiji pripojio Albaniju, a nešto prije i Etiopiju.
Hitler je za idući potez širenja odabrao luku Danzig (polj. Gdansk) koja je bila pod
upravom Lige naroda. No Poljaci su, za razliku od Čehoslovačke, bili spremni za
oružani otpor. Hitler je odlučio već u proljeće 1939. godine poduzeti invaziju na
Poljsku.
Bio je uvjeren kako će zapadne sile na kraju Poljsku ipak ostaviti na cjedilu isto kao
što su bile ostavile Čehoslovačku. Tome je u prilog išao debakl pregovora o
eventualnoj vojnoj suradnji koji su se u to vrijeme vodili u Moskvi između anglo-
francuskih i sovjetskih predstavnika.
Staljin je odlučio kupiti vrijeme za pripreme za rat – SSSR se vrlo intenzivno
naoružavao i podizao vojsku koja će po brojnosti i opremljenosti ubrzo nadmašiti
oružane snage Njemačke – tako što je prihvatio Hitlerovu ponudu za sporazum o
komadanju istočne Europe. Pakt Ribbentrop-Molotov potpisan je 25.
kolovoza 1939. Tim ugovorom Reich se osigurao od sovjetskih napada. Rat je
službeno započeo 1. rujna 1939. tj. kad je Njemačka napala Poljsku zbog napada
(koji su zapravo izveli Nijemci) na pograničnu postaju Gleiwitz (polj. Gliwice) .

Oružane snage i planovi zaraćenih sila[uredi | uredi kôd]

Sile Osovine[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Sile Osovine

Njemačka[uredi | uredi kôd]
Suprotno uvriježenom mišljenju, Njemačka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila
spremna, odnosno, po objektivnim kriterijima, bila je u mnogo inferiornijem položaju s
obzirom na stanje na početku Prvog svjetskog rata 25 godina ranije. S druge strane,
u kvalitativnom smislu bila je u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike.
Njemačka vojska imala je tri grane. Najbrojnija grana bila je kopnena vojska,
poznatija pod nazivom Heer. Njome su zapovijedali vojni stručnjaci kao von
Manstein, Rommel, Keitel, Jodl i drugi. Kopnena je vojska većinu rata vodila
metodom koja je nazvana Blitzkriegom ("munjeviti rat").
Luftwaffe, odnosno ratno zrakoplovstvo bilo je pod zapovjedništvom
dopredsjednika Göringa, letačkog asa iz Prvog svjetskog rata, nanijela velike štete
po Europi, a najveću ulogu i snagu imala je početkom rata.
Kriegsmarine, tj. ratna mornarica, bila je treća grana Njemačke vojske. Ona u
pomorskim bitkama nije postigla neke veće pobjede, unatoč tome što je bila pod
vodstvom izvrsnih vojnih stručnjaka – admirala Dönitza i Raedera, a ponajveće
uspjehe je postigla podmornička flota.
Njemačka industria je tehnološkom razinom odskakala od drugih najvećih
gospodarstava svojega doba. Problem pristupa nafti - nakon početka sukoba sa
Sovjetskim Savezom kao dotadašnjim glavnim izvorom opskrbe - pokazati će se s
kao nepremostiv problem.
Italija[uredi | uredi kôd]
Brojčano, od svih rodova vojnih snaga, talijanska mornarica je do pred Drugi svjetski
rat toliko ojačala da je mogla biti ozbiljnim protivnikom i francuskoj i britanskoj
mornarici. Time je postala 3. po snazi u Europi. Najkvalitetniji dio mornarice
zasigurno su činile diverzantske postrojbe, tzv. ljudi žabe, koje su tijekom rata imale
brojne uspješne akcije.
Mussolinijev je režim jednako veliki napor uložio u stvaranje kvalitetnog i relativno
modernog zrakoplovstva koje se 1930-ih moglo mjeriti s većinom velikih sila. Tome je
pogotovo u prilog išla doktrina generala Dueta koji je držao da će upravo
zrakoplovstvo biti ključan faktor pobjede u budućem ratu, odnosno da se
nadmoćnom zrakoplovstvu ništa ne može suprotstaviti.
Talijani su pomoću raznih doktrina pokušali napraviti taktiku sličnu blitzkriegu, no
njihov glavni nedostatak bila je slaba kopnena vojska.
Ipak, najveća talijanska slabost bio je moral, uzdrman traumatskim iskustvima bitaka
na Soči koje nije izbrisala čak ni pobjeda u prvom svjetskom ratu.
Suvremena tehnologija koju su pružali talijanski proivođači naoružanja, samo će
donekle moći doći do izražaja, obzirom da objektivno slabija ukupna snaga talijanske
ekonomije neće na raspolaganje moći staviti financijska sredstva i druge resurse
potrebne za dugotrajno vođenje rata.
Japan[uredi | uredi kôd]

Japansko Carstvo 1939. godine.

Od svih velikih sila Japan je godine 1939. imao najviše ratnog iskustva, zahvaljujući
svojem pohodu na Kinu koji ne samo da je na početku postigao spektakularne
uspjehe, nego je bio i sjajna prilika za testiranje novih tehnologija, pogotovo na
mornaričkom i zrakoplovnom polju.
Japanska ratna mornarica bila je među najjačima i najmodernijima. Nastojeći održati
korak s Britancima i Amerikancima, Japanci su bili skloni inovacijama i primjeni
modernih tehnologija i strategija. Među njima veliku je važnost imala orijentacija na
visoku koordinaciju mornarice i avijacije, što je dovelo do gradnje nosača aviona i
stvaranja vrhunski obučenog kadra mornaričkih pilota sposobnih za najsloženije
operacije. Japanci su također veliku važnost udijelili površinskim snagama, pri čemu
se razvio tzv. dugi torpedo koji će postati jedno od najubojitijih oružja rata i omogućiti
Japancima pomorsku nadmoć na samom početku rata na Pacifiku.
Za razliku od mornaričkog, japansko ratno zrakoplovstvo u sastavu kopnenih snaga
po kvaliteti aviona i pilota ponešto je zaostajalo za većinom država u svijetu, a
poseban nedostatak bila je orijentacija na neposrednu potporu kopnenim snagama.
Kopnene snage su, pak, slično kao i u Italiji, predstavljale najslabiju japansku kariku,
iako je to postalo vidljivo tek u kasnijoj fazi rata. Japanci su smatrali da će se budući
rat odvijati po slabo nastanjenim otocima gdje primjena tenkova ili slične moderne
opreme nije tako bitna. Tome su u prilog išla i iskustva iz Kine gdje su veliki uspjesi
postignuti protiv, u pravilu tehnički inferiornih, kineskih snaga. Zbog svega toga
japanska je vojska po kvaliteti opreme i oružja bila na razini prvog svjetskog rata, ali
je sve to nadoknađivano fanatičnom indoktrinacijom i vrhunskom uvježbanošću
ljudstva.
Japanska industrija je bila moćna i na raspolaganje oružanim snagama je stavljala
superiorno naoružanje - ali nipošto nije bila dorasla za utrku s industrijom Sjedinjenih
Američkih Država, s kojima će se Japan naći u frontalnom oružanom sukobu. Putovi
opskrbe naftom i raznim sirovinama, koji su do Japana vodili morskim putevima
izloženima djelovanju neprijateljskih mornarica, pokazati će se ograničavajućim
faktorom.
Saveznici[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Saveznici u Drugom svjetskom ratu

Velika Britanija[uredi | uredi kôd]

Britanski zrakoplov, model Spitfire, najbolji britanski zrakoplov u II. svj. ratu.

Velika Britanija godine 1939. ušla je u rat s planovima prilično sličnima onima s
kojima se ušlo u Prvi svjetski rat.
Britanske kopnene snage bile su relativno malobrojne i profesionalne naravi, te su se
na početku trebale koristiti u ograničenim akcijama, odnosno kao potpora brojnijoj
francuskoj vojsci, sve do trenutka kada se popuni novacima. S druge strane,
malobrojnost je britansku vojsku učinila jedinom potpuno motoriziranom vojskom u
svijetu, te je kvalitetom i obučenošću ljudstva bila iznad europskog prosjeka.
Međutim je međuratni period predstavljao i svojevrsnu stagnaciju, jer su na temelju
iskustava prvog svjetskog rata, pogotovo u primjeni i taktici tenkova izvučeni
pogrešni zaključci.
Nedostatke kopnenih jedinica nadomjestila je Royal Navy, tj. Kraljevska mornarica,
koja je imala sve moguće vrste brodova. Od torpednih čamaca pa do nosača aviona.
Koristili su strategiju kao i u napoleonskim ratovima, koja je Britancima omogućavala
po potrebi voditi rat protiv cijele Europe. Britanska mornarica će tijekom rata uspjeti
nametnuti pomorsku blokadu koja je onemogućila nabavu energenata i drugih
sirovina za čitavu kontinentalnu Europu, čime je znatno otežano djelovanje
njemačkih vojnih snaga i proizvodnja ratnog materijala.
Najvredniji i najmoderniji dio britanskih oružanih snaga predstavljao je Royal Air
Force (RAF), tj. Kraljevsko ratno zrakoplovstvo. Bilo je sastavljeno od mnogih tipova
aviona koji su tijekom rata uglavnom služili za strateško bombardiranje. U
vrijeme Bitke za Britaniju je veći naglasak stavljen na lovačke avione koji će
braniti Britansko otočje i njegove industrijske centre, za što su razvijeni kvalitetni lovci
"Spitfire" i "Hawker Hurricane", od kojih se potonji pokazao i dobrim izborom za
potporu kopnenim snagama. Odmah nakon što je njemački Luftwaffe spriječen, RAF
je pokrenuo vlastito – vrlo snažno – bombardiranje Njemačke i područja Europe pod
kontrolom Osovine. To je bombardiranje – usmjereno prvenstveno na smanjivanje
njemačke ratne proizvodnje, međutim uz nemale civilne žrtve – bilo iznimno
učinkovito, te je primjerice u bombardiranju Hamburga 25. srpnja 1943. godine u
jednom jedinom danu poginulo preko 40 tisuća stanovnika tog grada [7] (u njemačkim
bombardiranjim tijekom svih šest godina rata poginulo je 60.595 ljudi u Velikoj
Britaniji).[8] RAF Bomber Command će tijekom rata na Europu baciti preko milijun
tona bombi, pri čemu će u više od 360.000 letova poginuti čak oko 55.573 (od
ukupno 125.000) njenih pripadnika, uz gubitak 8.403 britanskih aviona-bombardera. [9]
Britanska industrija je bila moćna, ali će se održavanje putova opskrbe preko mora
pokazati velikim problemom, usprkos izrazitoj snazi britanske flote. Velika Britanija će
se pokazati sposobnom osigurati snažnu podršku svojeg svjetskog carstva.
Francuska[uredi | uredi kôd]

Jedan od mnogobrojnih bunkera na Maginotovoj liniji.

Francuska je 1939. godine bila pod snažnim utjecajem iskustva prvog svjetskog rata
koje se odrazilo kako na vojnu doktrinu, tako i na moral nacije.
Francuzi su zbog ofenzivne taktike u Prvom svjetskom ratu pretrpjeli velike gubitke u
ljudstvu. Zato su u ovaj rat odlučili ući defenzivnije. Takvom je doktrinom postavljena
poznata "Maginotova linija" koja se protezala uz granicu s Njemačkom, a držalo se
da je neprobojna.
Francuzi su zbog velikih troškova odlučili da na belgijskoj granici ne naprave takvu
liniju, no to su napravili i zato da bi potakli Belgiju da više surađuje sa Saveznicima.
Francuska vojna oprema bila je zastarjela, osim tenkova koji su bili najsuvremeniji u
svijetu, no nisu došli do izražaja u ratu zbog krive taktike.
Francuski zapovjedni kadar uglavnom su činili, osim izuzetaka kao što su general de
Gaulle, stari i nesposobni zapovjednici koji nisu bili prilagođeni novim vojnim
taktikama i načinima borbe.
Francuska ratna mornarica, s druge strane, bila je prilično moderna, ali ona u ratu, s
obzirom na to da je bila usredotočena na Sredozemlje, uglavnom nije došla do
izražaja.
Francusko je ratno zrakoplovstvo, pak, bilo inferiorno njemačkom brojem i kvalitetom.
Tek je krajem 1930-ih uložen određeni napor da se počnu proizvoditi moderni tipovi
aviona, no to je bilo prekasno da bi se odrazilo na bojištu
Kako je Francuska već 1941. godine bila poražena, njena će moćna ekonomija biti
upregnuta u podršci ratnom naporu Njemačke, koja će tijekom rata uspijevati od
Francuske “naplatiti” okupaciju eksploatacijom vrijednom trećinu i više francuskog
nacionalnog proizvoda. Vojne snage Slobodne Francuske će opskrbu oružjem i
opremom osigurati nabavkom kod svojih saveznika, najprije kod Velike Britanije, a
potom najviše kod Sjedinjenih Američkih Država.
Poljska[uredi | uredi kôd]
Poljska je bila manja i manje industrijski razvijena od najznačajnih tadašnjih država,
ali je ipak raspolagala znatnim sposobnostima za ratovanje. U okviru svojih
financijskih mogućnosti, Poljska se nastojala pripremiti da pruži otpor od mogućeg
napada Sovjetskog Saveza ili Njemačke, pripremivši vojsku naoružanu s oko 800
tenkova i 400 aviona, te preko milijun vojnika koji su raspolagali s 1.200
protutenkovskih topova i stanovitim kapacitetima za protuzračnu obranu. Poljske
snage međutim neće uspjeti izaći na kraj s istodobnim napadom Njemačke i
Sovjetskog Saveza, a kako nakon mjesec dana obrane nisu dobile nikakvu realnu
potporu Francuske i Velike Britanije, morale su se predati - pri čemu su pretrpjele
gubitke od skoro 100.000 mrtvih, nanijevši agresorima gubitke od približno 20 tisuća
ljudi.[10]
Kasnije će izbjeglička poljska vlada u sastavu snaga zapadnih saveznika formirati
poljske vojne snage jačine oko 250 tisuća vojnika, koje će se predano boriti protiv
Sila Osovine.[11]
Sovjetski Savez[uredi | uredi kôd]
Ovdje se podaci o Sovjetskom Savezu iznose među "saveznicima", makar je na
početku rata SSSR bio zapravo bio saveznik Njemačke, a u toj državi je spomen
"savezničkih" država asocirao na neprijateljstvo prema tim zemljama koje su tijekom
Ruskog građanskog rata 1918. – 1922. god. svakom vrstom pomoći – uključujući i
slanje vojnih postrojbi – stale na stranu kontrarevolucionara.
Kasnije je, međutim, Sovjetski savez ratovao na istoj strani saveznika, i njegov je
doprinos pobjedi nad Njemačkom prvorazredan: računa se da je 3/4 njemačkih
vojnika poginulih tijekom rata – poginulo u sukobima s Crvenom Armijom. [12]
SSSR je od svih velikih sila godine 1939. imao najbrojnije oružane snage, kako po
pitanju ljudstva, tako po pitanju broja zrakoplova, tenkova i drugog suvremenog
oružja. Već je 1940. godine sovjetska proizvodnja oružja [13] (npr. 2.627 tehnološki
suvremenih tenkova, 15.300 topova i haubica i 4.574 lovačka aviona) nadmašivala
njemačku[14] (1.573 tenka, 6.730 topova i haubica i 2.746 lovačkih aviona). Pravi
razmjeri sovjetske vojne sile postali su očiti tek kasnije tijekom rata. Također, mnogo
novca uloženo je i u nabavu najmodernijih tehničkih sredstava za ratovanje.
No početkom Staljinovih čistki, cijela jedna generacija izvrsnih vojnih zapovjednika
izbrisana je s lica zemlje. Staljin je zbog svoje antipatije prema Trockom i straha da bi
njegove pristalice mogli preuzeti vlast u državi oslabio Crvenu armiju. No Zimski rat,
koji je izbio u Finskoj, prisilio je Staljina obnoviti kopnenu vojsku i ojačati Crvenu
armiju.
Sovjetsko zrakoplovstvo bilo je impresivno, no služilo je uglavnom kao potpora
kopnenim jedinicama. Što se tiče sovjetske ratne mornarice, bila je u podređenom
položaju zbog toga što je SSSR imao malo kvalitetnih izlaza na otvoreno
more (glavne sovjetske luke bile su na Crnom moru i Baltičkom moru, koja su oba
zatvorena), pa je bila najslabije razvijana.
Cjelokupna sovjetska industrija podizana je s idejom da se svaki njen kapacitet može
iskoristiti za proizvodnju za ratne potrebe. Tako će tijekom rata i biti, te će usprkos
ukupnoj manjoj proizvodnji u odnosu na područje pod kontrolom Njemačke, sovjetska
privreda moći opskrbiti izrazito moćne oružane snage tijekom opsežnih operacija
koje su zahtijevale goleme količine ratnog materijala.
SAD[uredi | uredi kôd]
Zbog oceana koji su ih odvajali od Europe i Azije, te u domaćoj politici
vladajućeg izolacionizma, SAD su 1930-ih vrlo malo ulagali u obranu, držeći kako će
se budući rat izbjeći, odnosno da SAD u njemu neće sudjelovati.
No izuzetak je bila mornarica, koja se razvijala sve više i više. Imali su sve tipove
brodova, a posjedovanje mnogih oceanskih otoka omogućilo je izgradnju luka izvan
matičnog kopna. To će biti ključna činjenica za američke pobjede na moru.
SAD je tada još uvijek tehnološki zaostajao u vojnoj tehnologiji. No zahvaljujući
golemoj industrijskoj bazi te veličini dobro obrazovanog stanovništva bili su kadri u
veoma kratkom vremenu razviti svoje oružane snage. Uz to će američka industrija biti
u stanju značajnim količinama ratnog materijala opskrbljivati vojne snage svih
saveznika.

Tijek rata godine 1939.[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Invazija na Poljsku

Karta njemačke i sovjetske invazije Poljske, rujan 1939.

23. kolovoza 1939. godine u Moskvi potpisuju njemački ministar vanjskih

poslova Joachim von Ribbentropp i ministar vanjskih poslova Sovjetskog
Saveza Vjačeslav Molotov Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza
Sovjetskih Socijalističkih Republika. Osim javno obznanjenog teksta, sadržavao je
pakt tajne dodatke o podjeli teritorija zemalja nekih zemalja istoka Europe između
SSSR-a i Njemačke, te karte razgraničenja.

Sovjetski tenkovi prolaze kraj njemačkih vojnika tijekom nacističko-komunističke vojne parade u zauzetom
poljskom Brestu, 22. rujna 1939.

Njemačka diplomacija šalje ultimatum Poljskoj. Nijemci su zatražili koridor između

istočne Njemačke i krajnjeg sjeveroistočnog dijela Pruske koja se odvajanjem od
Njemačke nije mogla vojno braniti i pripojenje Danziga Reichu, što su Poljaci odbili
jer ih je Engleska izravno poduprijela. Danzig je onda bio većinski njemački grad s
99% njemačkim stanovništvom i prethodno je bio oduzet Njemačkoj nakon Prvog
svjetskog rata.[15]
Prije izbijanja neprijateljstava, Poljska ohrabrena engleskom potporom koncentrirala
je na granici prema Trećem Reichu velike vojne snage, nastojeći demonstrirati volju
za otporom, odnosno krenuti u protunapad ako se ukaže prilika. Time je, s obzirom
na poljski geostrateški položaj, Nijemcima omogućena prigoda na samom početku
izvesti niz obuhvatnih manevara kojima će poljske snage biti odsječene od svoje
pozadine i prisiljene na predaju.
1. rujna 1939. Nijemci napadaju Poljake na poluotoku Westerplatte. Time je započeo
Drugi svjetski rat. Dva dana nakon njemačkog napada, Njemačkoj su rat objavile
Francuska i Britanija, čime je rat i formalno dobio karakter svjetskog, pa zato neki
povjesničari navode 3. rujna 1939. kao nadnevak njegovog početka. Britanska i
francuska pomoć Poljskoj nikada nije stigla, stoga se Poljaci osjećaju izdanima.
Stvarni rat Njemačke s Francuskom počinje tek u svibnju 1940., a s Ujedinjenim
Kraljevstvom tek u srpnju 1940., iako je Njemačka prethodno nudila mir Britancima.
Vjačeslav Molotov potpisuje pakt Ribbentrop-Molotov 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von
Ribbentrop, Josif Staljin i Boris Šapošnjikov.

Sve nade Poljaka da će se uspjeti obraniti vrlo su brzo raspršene iz dva razloga:
Nijemci su u potpunosti iznenadili Poljake brzinom svog napredovanja (zbog poljskog
žilavog otpora, imale su ipak njemačke snage u 35 dana neprijateljstava relativno
znatne gubitke – oko 20 tisuća mrtvih i 30 tisuća ranjenih vojnika, otprilike polovicu
gubitaka koje će godinu kasnije Nijemci pretrpjeti u sukobu sa zapadnim saveznicima
tijekom invazije na Francusku), a francuska ofenziva u Saarskoj oblasti, koja je
trebala rasteretiti Poljake, odmah je zaustavljena: bila je ta "ofenziva" zapravo
poduzeta čisto demonstrativno – bez volje i dovoljnih snaga da postignu bilo kakav
značajan uspjeh; u povijesti se to razdoblje rata - kada vrlo premoćne Francuske i
Britanske vojne snage, koje su dobivale naloge od istih političara koji su već
popuštanjem Hitleru omogućili kraj Čehoslovačke i Austrijske neovisnosti, nisu izvršili
nikakvu spomena vrijednu akciju da udarom na zapadnu granicu primoraju Njemačku
da preusmjeri dio njemačkih vojnih snaga od napada na Poljsku, te čak nije proveden
nikakav značajni napad zračnih snaga koji bi primorao Njemačku da za obranu svojih
gradova odvoji dio zračnih snaga koje su snažno udarale Poljsku (britanski avioni su
25. listopada 1939. god. nadletjeli Berlin, ali samo u izviđačkoj akciji) - naziva “lažni
rat”. Činjenicu da su Nijemci napad na Poljsku poduzeli zajednički sa Sovjetskim
Savezom, te da je Sovjetski Savez imao punu podršku Njemačke za napad na
Finsku te zauzimanje Estonije, Litve i Latvije bila je prepoznata kod političkih
analitičara u zapadnim prijestolnicama, a bila je prepoznata i nespremnost vodstava
Francuske i Velike Britanije da "izgube milijun ljudi" u napadu na Njemačke zapadne
granice koju je štitila utvrđena Siegfriedova linija što ju je Hitler dao podići 1938. –
1939. godine; niti da zračnim napadom na Njemačku riskiraju bombardiranje vlastitog
teritorija i značajne vlastite civilne žrtve (Velika Britanija je pripremila svoje bolnice da
prime 300.000 ranjenika, u slučaju njemačkog zračnog napada). Komentiralo se da
Velika Britanija i Francuska namjeravaju Njemačku (i njenog tadašnjeg saveznika
Sovjetski Savez) iznuriti pomorskom blokadom i gospodarskim sankcijama, umjesto
izravnom vojnom konfrontacijom, a Poljsku zvalo "nesretna zemlja", i prepoznavalo
kao saveznika koji je imao svaki razlog da se osjeća izdanim. [16] To je razdoblje
izbjegavanja Francuske i Velike Britanije da uđu u otvorenu konfrontaciju s
Njemačkom kasnije nazvano "Lažni rat".
Francuska i Velika Britanija su od konkretnih mjera protiv Njemačke uvele pomorsku
blokadu, te organizirale svoje trgovačke brodove u konvoje sa zaštitom od njemačkih
podmorničkih napada. Već 2.rujna su u Francusku počele pristizati snage britanske
kopnene vojske, te će ondje prije kraja tog mjeseca biti 158 tisuća britanskih
vojnika[17] Inače su Britanci u to vrijeme imali jedinu posve motoriziranu kopnenu
vojsku na svijetu, koja je uz to bila u cijelosti popunjena profesionalnim vojnicima.
Francuska i Britanija su bile u stanju ozbiljno ugroziti Njemačku, ali nisu poduzele
nikakav veći kopneni ili zračni napad, objektivno pustivši da Njemačka i Sovjetski
Savez pobijede britansko-francuskog saveznika Poljsku. Druge zemlje na području
između Njemačke i Sovjetskog Saveza će potom uglavnom radije popuštati
agresivnim zahtjevima Njemačke i Sovjetskog Saveza, umjesto da se poput Poljske -
kao najsnažnije od njih - nadaju podršci Velike Britanije i Francuske, koje doista nisu
ništa ozbiljnoga poduzeli sve dok se sama Francuska nije u svibnju 1940. godine
našla na meti njemačkog napada.
17. rujna 1939., SSSR je poduzeo invaziju na Poljsku s istoka i bez izrazito jakog
poljskog otpora (imale su sovjetske snage ipak oko 3.000 poginulih) izbio na
demarkacijsku liniju dogovorenu Paktom Ribbentrop – Molotov od 23. rujna 1939. U
poljskom gradu Brestu Wehrmacht i Crvena armija održavaju dana 22. rujna 1939.
zajedničku vojnu paradu, kojom demonstriraju svoje savezništvo proizlašlo iz
ugovora potpisanog mjesec dana ranije u Moskvi. Zapadni saveznici ne objavljuju rat
SSSR-u.

Tajni protokol Pakta Ribbentrop-Molotov: "sfera utjecaja" SSSR-a nad Finskom i drugim baltičkim
državama, te predstojeća "teritorijalna i politička preraspodjela" se spominju u članku 1.

Dio poljske vojske izbjegao je u Rumunjsku (između dva svjetska rata, imale su
Rumunjska i Poljska zajedničku kopnenu granicu), odakle će poslije prijeći na Zapad,
dok je ostatak zarobljen do početka listopada. Istočni dio Poljske – 52,1% poljskog
predratnog teritorija – anektirao je SSSR, koji ondje zavodi komunističku vladavinu
sa svim osobinama strahovlade: u travnju i svibnju 1940. godine izvodi se prema
nalogu najvišeg sovjetskog vodstva pokolj u Katynskoj šumi, u kojem stradava
22.000 poljskih državljana, u prvom redu vojnih časnika i intelektualaca. Njemačka
anektira široko područje Poljske duž granice s Njemačkom, a preostalim područjem
Poljske – bez statusa državnosti i bez temeljnih građanskih prava za Poljake –
upravlja Njemačka putem tzv. Generalnog guvernera.
Saveznička vrhovna komanda nakon vojnog sloma Poljske je zaključila da nikakva
ofenziva na Njemačku nema smisla, nego da se rat treba voditi pomorskom
blokadom, odnosno ograničenim operacijama u cilju sprječavanja Nijemaca da
dobivaju strateške resurse iz neutralnih zemalja. U međuvremenu se ispostavilo da
odluka Italije da bude neutralna ima zapravo koristan efekt na Njemačku, jer je preko
nje nesmetano išao uvoz tih istih sirovina. Dotle se na zapadnom bojištu razvilo
stalno zatišje, povremeno prekidano ograničenim akcijama – razdoblje poznato kao
tzv. "Lažni rat".
U međuvremenu je SSSR konsolidirao svoje pozicije u Istočnoj Europi, uspostavivši
vojne baze u baltičkim državama Estoniji, Latviji, a nešto kasnije i u Litvi,
pripremivši tako teren za formalnu aneksiju sljedeće godine. Pokušaj da
se Finska natjera na ustupanje teritorija sjeverno od Lenjingrada doveo je krajem
studenoga do finsko-sovjetskog ili tzv. Zimskog rata u kojem su Finci ispočetka
uspješno zaustavili nadmoćne sovjetske napade, zahvaljujući i dobro
utvrđenoj Mannerheimovoj obrambenoj crti i "motti" taktici ratovanja.

Tijek rata godine 1940.[uredi | uredi kôd]

Norveška operacija[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Operacija Weserübung
Zimski rat savezničkim je planerima učinio zanimljivom Skandinaviju. Stvoreni su
planovi da se pošalje ekspedicijski korpus s ciljem pružanja pomoći Finskoj, odnosno
njenog stavljanja na savezničku stranu. To je kasnije trebalo poslužiti kao izgovor za
blokadu dopreme Njemačkoj strateški važnih zaliha željezne rudače iz Švedske. Na
planovima se nastavilo raditi i nakon finske kapitulacije u ožujku 1940. godine.
Djelomično uznemiren najavama o takvim planovima, Hitler je zapovijedio da se
pripremi invazija Danske i Norveške. Dana 9. travnja 1940. godine Nijemci su bez
otpora osvojili Dansku koja će biti okupirana sljedećih pet godina. U Norveškoj su
kralj i vojska pružili otpor, ali su Nijemci, koristeći lokalnu nadmoć u zraku te brzo
osvajanje aerodroma, uspostavili mostobrane koje nije bio u stanju uništiti ni dolazak
relativno malobrojnog savezničkog ekspedicijskog korpusa. Iako je Britanska
mornarica nanijela njemačkoj mornarici velike gubitke, Norveška je u lipnju 1940.
pala pod potpunu njemačku kontrolu, čime je stvorena važna baza za buduće
podmorničke operacije na Atlantiku.
U borbama na sjeveru Norveške, njemačke snage su se koristile pomorskom
lukom Basis Nord u mjestu Zapadnaya Litsa na sjeveru Sovjetskog Saveza (45 km
od norveške granice), koju je sovjetsko vodstvo ustupilo Njemačkoj; te koju su
Njemačke podmornice više mjeseci tajno koristile u ratnim operacijama protiv
zapadnih saveznika.[18]
Pad Francuske[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka za Francusku

Dana 10. svibnja, nakon višestrukog odgađanja i promjene planova, otpočela je

velika njemačka ofenziva na zapadnoj fronti.
Kao što se bilo i očekivalo, Nijemci su odlučili zaobići Maginotovu liniju
i Francusku napasti preko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici
odmah poslali svoje najbolje i najbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih
tamo, prema prethodnom planu, zaustave.
Ono što se nije očekivalo bilo je da će Nijemci zajedno s Belgijom
napasti Nizozemsku koja je, za pet dana i nakon terorističkog
bombardiranja Rotterdama, odmah kapitulirala, niti da će glavni njemački udar biti
izvršen kroz šumovite Ardene, za koje se držalo da su neprohodni za tenkove i druga
moderna vozila.
Francuske su snage bile potpuno iznenađene, te, kada su njemačke snage već za tri
dana izbile na rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pružiti adekvatan otpor.
Nijemci su prešli rijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu savezničkih
snaga u Belgiji od Francuske. Pokušaji saveznika da razbiju njemački klin nisu
uspjeli, a 28. svibnja Belgija je službeno kapitulirala. Savezničke su snage bile
svedene na sve manji mostobran kod Dunkerquea gdje je do 4. lipnja pod borbom
(potopljeno je čak 226 britanskih brodica i brodova, od toga 6 razarača) izvedna
jedna od najspektakularnijih i najuspješnijih evakuacija u vojnoj povijesti. Francuske
snage su štitile odstupnicu Britancima, da bi naposljetku bilo evakuirano i oko 100
tisuća francuskih vojnika. Britanskih 240 tisuća evakuiranih vojnika odmah je
raspoređeno u postrojbe koje su imale braniti Englesku od moguće njemačke
invazije, a francuski vojnici su nakon kapitulacije Francuske (22. lipnja 1940. god.)
vraćeni kućama, izuzev njih 3.000 koji će se pridružiti generalu Charlesu de Gaulleu,
koji će pod britanskim okriljem osnovati vladu Slobodne Francuske, i potom postupno
ovladavati francuskim kolonijama u prekomorskim zemljama.
Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omogućilo da se okrenu na jug prema
uglavnom demoraliziranim francuskim trupama i 5. lipnja započnu ofenzivu koja je
brzo probila njihove položaje. Francuska je vojska, uz sve veći defetizam, bila
paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sve većim političkim podjelama u
vladi, gdje je počelo prevladavati mišljenje Philippea Pétaina da dalji otpor nema
smisla.
Dana 10. lipnja, smatrajući da su saveznici izgubili rat te da se jeftino može domoći
njihovih kolonija, Italija se i službeno pridružila Hitleru kao saveznik. Prva važnija
talijanska ofenziva bio je napad na dobro utvđene francuske položaje na granici,
tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspješno zaustavilo cijelu jednu
talijansku vojsku. Ni u nastavku operacija (koje su potrajale oko dva tjedna) nisu
talijanske snage od približno 300.000 ljudi uspjele probiti otpor oko 85.000 francuskih
vojnika.
Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na opće stanje u Francuskoj, gdje je vlada i
službeno otpočela pregovore o kapitulaciji. S time se nije složio general de Gaulle
koji je 18. lipnja odletio u London i stao na čelo tzv. Slobodnih Francuza koji će iz
emigracije nastaviti pružati otpor Nijemcima. Četiri dana kasnije Pétainova vlada
potpisala je primirje temeljem kojeg je Francuska podijeljena na sjeverni dio pod
njemačkom okupacijom, i južni dio kojim je upravljala Pétainova vlada u Vichyju,
tzv. Vichyjevsku Francusku.
Dan nakon što su njemačke trupe ušle u prijestolnicu Francuske Pariz, Sovjetski
Savez u dogovoru s Njemačkom okupira 15. lipnja 1940. godine čitavu Litvu.
Dana 28. lipnja SSSR je – osloncem na toč. III. Tajnog aneksa Pakta Ribbentrop-
Molotov,[19] ultimatumom natjerao Rumunjsku da mu preda Besarabiju – teritorij koji
danas predstavlja republiku Moldovu. Njemačka vrši pritisak na Rumunjsku da ustupi
Mađarskoj područje Transilvanije (područje veličine Hrvatske, tada s približno 2,5
milijuna stanovnika), te instalira 4. srpnja 1940. godine u Rumunjskoj marionetski
režima Iona Antonescua: time si osigurava izlaz na Crno more i opskrbu znatnim
količinama nafte koja se crpila u Rumunjskoj.
Bitka za Britaniju[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka za Britaniju

Početkom ljeta 1940. Hitler se nalazio na vrhuncu moći i većina europskih političara i
vlada smatrala ga je pobjednikom rata. Nakon sloma Francuske cijeli se kontinent
nalazio pod njegovom kontrolom, bilo preko okupacijskih snaga, saveznika, ideološki
bliskih vlada ili neutralnih država koje je bilo lako ucijeniti. S obzirom na to da je
trgovinska razmjena sa Sovjetskim Savezom dobro funkcionirala, opskrba naftom i
drugim strateškim sirovinama nije dolazila u pitanje, te je pomorska blokada
kontinenta koju je provodila moćna britanska mornarica stvarala samo ograničene
probleme. Hitleru je na putu – tako je izgledalo – jedino stajala usamljena Britanija.
No britanska vlada na čelu s Winstonom Churchillom bila je odlučna nastaviti rat do
konačne pobjede, što je pokazano već 5. srpnja napadom na francusku pomorsku
bazu Mers-el-Kebir. Cilj te operacije bio je spriječiti da flota pod kontrolom
vichyjevske Francuske bude predana silama Osovine te tako ugrozi britansku
pomorsku nadmoć. Napad je izazvao velike žrtve među Francuzima i na duže
vrijeme pokvario odnose bivših saveznika.
U međuvremenu je Hitler nastojao s Britanijom ishoditi mir nudeći garanciju
opstanka Britanskog carstva u zamjenu za povrat bivših njemačkih kolonija. Kada su
Britanci te ponude odbili, Hitler je naredio da započne bombardiranje Britanskog
Otočja i, u svrhu dodatnog psihološkog pritiska, započnu javne pripreme za invaziju
koja je dobila šifru Operacija Morski lav.
Plan za invaziju izazvao je velike podjele i nesuglasice u njemačkim vojnim
krugovima, ali su se svi, pa i Hitler, složili da je za njegovo uspješno izvođenje nužno
prethodno osigurati zračnu nadmoć nad Britanijom, odnosno eliminirati RAF. U tu je
svrhu započeta višetjedna serija zračnih napada kojima su se Britanci suprotstavili u
nizu zračnih okršaja koji se zovu Bitka za Britaniju. Zahvaljujući nizu pogodnosti –
posjedovanje radara, brža proizvodnja lovačkih aviona te mogućnost ponovnog
angažiranja vlastitih pilota srušenih nad britanskim tlom – Britanci su uspjeli očuvati
prednost te tako prisiliti Hitlera da sredinom rujna otkaže invazijske planove.
Hitler je za tu odluku bio djelomično motiviran očigledno nezadovoljavajućim stanjem
invazijskih priprema i planova, kao i sve većom željom da započne pohod protiv
SSSR-a. Britaniju je umjesto invazijom trebalo pobijediti iscrpljivanjem njenih resursa
kroz bjesomučno zračno bombardiranje gradova, pomorsku blokadu te napade na
uporišta na Mediteranu i Bliskom istoku.
Bitka za Atlantik[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka na Atlantiku

Kako se u Prvom svjetskom ratu Atlantski ocean pokazao kao bitno bojište između

Britanske kraljevske mornarice i Njemačke ratne mornarice, Njemačka je znala da bi
eventualni sukob s Britanijom zahtijevao jaču flotu. S time u planu, Njemačka je
početkom 1939. godine započela provoditi Plan Z kojim bi trebala obnoviti ratnu flotu
uništenu nakon 1. svjetskog rata. Plan je trebao biti završen tek 1949., pa je
Njemačka mornarica dočekala rat relativno nespremna i kao najslabiji element
Njemačke vojske – a situacija je išla samo na gore jer su resursi predviđeni za Plan Z
preusmjereni na prioritetnije stvari. Ipak, tijekom rata Njemačka je uspjela staviti u
pogon dva velika bojna broda (Bismarck i Tirpitz), te dvije bojne krstarice
(Scharnhorst i Gneisenau). Glavni element flote, pak, bila je podmornička sila koja je
u početku bila brojčano slaba, ali je tijekom rata jako ojačala i postala ozbiljna
prijetnja.
Njemačka je strategija bila jednostavna: sve moguće jedinice mornarice poslane su u
lov na teretne brodove u Atlantik gdje su trebali prekinuti dotok zaliha za Veliku
Britaniju. Strateška pomorska situacija Njemačke i golema premoć Britanske
mornarice su značili da je plan teško izvediv, ali se situacija za njemačke snage ipak
popravila kada je Njemačka 1940. zauzela pomorske baze u Norveškoj i Francuskoj.
To im je omogućilo lakši izlazak iz Britanske blokade na Atlantik gdje su mogli u lov.
Tako je već 1940. godine došlo do nekoliko većih sukoba na moru (npr. Lov za
Bismarckom i Bitka kod La Plate) koji su uvijek slijedili istu formulu: njemački bi
brodovi krenuli u lov na Atlantik, što bi rezultiralo potjerom veće skupine britanskih
brodova i na kraju potapanjem Njemačkog broda. Takvo je stanje samo iscrpilo
ionako slabu njemačku flotu koja je do 1943. efektivno smanjena na samo jedan
kapitalni brod. Te je godine i došlo do zaokreta u mornarici, kada Hitler smjenjuje
zagovaratelja velikih ratnih brodova Ericha Raedera i na njegovo mjesto
postavlja Karla Dönitza privrženika podmorničarskoj struji, te se Njemačka mornarica
sasvim preusmjerava na podmorsko ratovanje.
Kako su Saveznici već do tada razvili efikasna sredstva za borbu protiv podmornica
(npr. sonar), podmornička sila više nije bilo toliko efektivna kao u doba 1940. i 1941.
– godine koje su nazvane 1. i 2. "Sretno doba" za podnorničare zbog nedostatka
pratnje teretnih brodova koje su njemačke podmornice potapale – i do 1944. je
potpuno istisnuta s Atlantika. Pred kraj rata, Njemačka je ulagala u razvoj
podmornica, posebno revolucionarnu podmornicu tipa XXI, ali je taj trud došao
prekasno.
Operacije u Mediteranu[uredi | uredi kôd]
Težište rata od jeseni 1940. godine počelo se prebacivati sa zapada na Mediteran,
odnosno Bliski istok, gdje je Hitlerov cilj bio Britancima oduzeti strateški važne naftne
izvore, odnosno glavnu prometnu arteriju u Sueskom kanalu. Ovo potonje bio je
zadatak Talijana, koji su u Libiji i istočnoj Africi (Etiopija, Somalija) imali znatne
snage.
U rujnu je iz Libije na Egipat krenula velika talijanska ofenziva koju su nakon kraćeg
napredovanja brzo zaustavlile višestruko malobrojnije britanske snage, pokazavši još
jednom talijansku vojnu inferiornost. Talijanske snage u istočnoj Africi, pod
komandom vojvode od Aoste, pokazale su se nešto uspješnijim te su Britance
istjerale iz britanske Somalije, napale Keniju i Sudan te tako prisilile Britance da
tamo dovlače svoje kolonijalne snage.
U međuvremenu su se u Mediteranu počele voditi oštre borbe između talijanske i
britanske mornarice. Zahvaljujući kvalitetnijoj taktici i boljoj opremi, Britanci su u njima
imali nešto više uspjeha, a ravnoteža se dodatno pokrenula u britansku korist kada
su 11. studenog u napadu na Taranto britanski torpednim avioni onesposobili tri
talijanska bojna broda.
Kako bi dodatno oslabio britanski položaj, Hitler je u to doba na stranu Osovine
nastojao uvući Španjolsku, smatrajući kako će Francisco Franco uzvratiti za potporu
dobivenu prilikom građanskog rata. No, ispostavilo se kako je Španjolska previše
iscrpljena da bi mogla sudjelovati u novom ratu te je umjesto toga Franco Osovinu
podržao posredno, kao formalno neutralna država.
Najvažniji događaj bila je Mussolinijeva odluka da, u svrhu izjednačavanja prestiža s
Hitlerom, poduzme vlastiti blitzkrieg u formi napada na Grčku. Pohod koji je
započeo 28. listopada, i koji se ponekad naziva Talijansko-grčki rat, vrlo se brzo,
zahvaljujući uspješnom otporu slabo opremljene ali dobro vođene grčke vojske,
pretvorio u još jedan talijanski vojni fijasko. Ne samo što je talijanska ofenziva
zaustavljena, nego su talijanske snage odbačene u dubinu albanskog teritorija. Još je
važnije bilo to da se Grčka stavila na stranu Britanije i tako dala mogućnost
Britancima da ugrožavaju njemačke pozicije na Balkanu, odnosno bombardiraju
strateški važne naftne izvore u Ploestiju.
Njemačka je prema kraju godine, koristeći u velikoj mjeri naftu i sirovine koje su joj
stizale iz Sovjetskog Saveza, nastojala organizirati ratnu proizvodnju, koja je
uključivala vrlo značajne industrijske potencijale u okupiranim zemljama. Mobilizacija
za njemačke vojne snage obuhvatila je i Folkdsdojčere na istoku Europe, te vojne
obveznika iz Francuskoj oduzetih pokrajina Elzas i Lorena (oko 130.000 tamošnjih
stanovnika će do kraja rata biti unovačeno u njemačke postrojbe). [20] Uz to će
Njemačka nastojati što kvalitetnije uključiti u svoj ratni napor vojske zemalja kojima je
zadominirala – kasnije će se u ratnim operacijama na području Sovjetskog Saveza
osobito masovno uključiti vojni efektivi Rumunjske i Mađarske.
Operacije Slobodne Francuske 1940.
Skromne snage Slobodne Francuske (oko 3.000 ljudi) u Engleskoj uključit će se pod
vodstvom generala De Gaullea u poduhvat ovladavanja francuskim kolonijama u
Africi. Stanoviti broj francuskih vojnika i policajaca (mali, ispočetka) u tim zemljama
bio se spreman pridružiti Slobodnoj Francuskoj. 26. kolovoza je guverner Čada Félix
Éboué dao izjavu lojalnosti Slobodnoj Francuskoj, te je u nekoliko dana većina
prostrane Francuska Ekvatorijalna Afrika (područje koje obuhvaća
današnju Srednjoafričku Republiku, Republiku Kongo i Gabon) došla pod De
Gauleovu kontrolu. Nakon toga se mogao De Gaulle osloniti na relativno brojne
francuske kolonijalne trupe (sastavljene mahom od vojnika afričke rase, i sam Félix
Éboué je bio Afrikanac), koje su se s podijeljenim uspjehom sukobile s trupama
odanima Višijevskoj Francuskoj. U studenom te godine će snage Slobodne
Francuske, nakon borbi s Višiju odanim postrojbama, pod kontrolu staviti i Gabon,
zadnji dio Francuske Ekvatorijalne Afrike gdje su uporište držale snage odane Višiju.
U ljeto 1940. godine će na stranu Slobodne Francuske preći i manje francuske snage
koje su držale daleke pacifičke kolonije Novu Kaledoniju, Francusku Polineziju i Nove
Hebride; ta će otočja kasnije poslužiti američkim snagama kao važna uporišta za
ratovanje s Japanom.
U Francuskoj Indokini, Japanske snage su 1940. godine preuzele faktičnu kontrolu,
makar je Višijevska Francuska (samo) nominalno i dalje držala vlast.
Belgijski Kongo i Zapadna Afrika
Vlada Slobodne Belgije u egzilu je nakon njemačke okupacije same Belgije uspjela
održati kontrolu nad Kongom, u kojem je kolonijalna žandarmerija od oko 40.000 ljudi
(sastavljena od domorodačkih vojnika, s nekoliko stotina belgijskih zapovjednika) već
u ljeto 1940. godine dala tri bataljuna za Istočnoafričku kampanju predvođenu
Britancima. Zajedno s britanskim i afričkim snagama Slobodne Francuske, ta će
vojna operacija započeta u lipnju 1940. godine, dovesti do studenog 1941. godine do
ovladavanja čitavom Zapadnom Afrikom: od oko 350 tisuća talijanskih vojnika (od
toga oko 90 tisuća Talijana; ostalo su bili domorodački vojnici, koji su sačinjavali
postrojbe koje su uglavnom bile pogodne jedino za kontrolu teritorija protiv
pobunjenika) koji su bii u Zapadnoj Africi nakon Drugog talijansko-abesinskog
rata 1935. – 1936., oko 20 tisuća je izginulo u borbama i od bolesti, oko 230 tisuća se
predalo, a veći broj domorodačkih vojnika je dezertirao. U situaciji kada talijanske
snage zapravo nisu mogle dobivati opskrbu iz Europe, Britanci – koji su postupno
dovodili snage iz raznih dijelova Britanskog Imperija – su s vremenom postajali sve
nadmoćniji, te naposljetku unatoč relativno jakom otporu savladali i najjače talijanske
garnizone u Saju i Gondaru i. Oko 7 tisuća talijanskih vojnika će ostati u gerili
do Kapitulacije Italije 1943. godine.

Tijek rata godine 1941.[uredi | uredi kôd]

Pohod na Balkan
 Podrobniji članak o temi: Travanjski rat

 Podrobniji članak o temi: Invazija na Grčku

Krajem 1940. Britanci su pokrenuli Operaciju Kompas – prvu važniju savezničku

ofenzivu u ratu – koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u
Sjevernoj Africi. No, taj se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku
da se britanska pojačanja i drugi resursi upute u Grčku, koja se uspješno opirala
talijanskoj invaziji; time je međutim izazvao Hitlera da zapovijedi napad svoje vojske
na Grčku, poznat pod šifrom Operacija Marita.
Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija Bugarske i Jugoslavije – država koje
su do proljeća 1941., isto kao i Mađarska i Rumunjska, priključene Trojnom paktu.
No, 27. ožujka u Jugoslaviji je izveden puč i ustanovljena nova, pro-britanska vlada
na čelu s generalom Dušanom Simovićem.
Razbješnjeli Hitler odlučio je da zajedno s Grčkom bude napadnuta i Jugoslavija,
što se i dogodilo 6. travnja. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i
prisiljena na kapitulaciju 17. travnja. Grčka vojska održala se nešto duže – do 20.
travnja, nakon čega su njeni ostaci, zajedno s britanskim ekspedicijskim korpusom
našli utočište na Kreti. Nijemci su 20. svibnja izvršili padobranski desant na Kretu te
je zauzeli, iako uz velike gubitke među svojim elitnim padobranskim jedinicama.

Erwin Rommel je bio najproslavljeniji general Drugog svjetskog rata, zbog njegovih su ga sposobnosti
poštovali i protivnički časnici

U tom trenutku britanske su se pozicije na Mediteranu i Bliskom istoku našle na

najnižoj točki. Serija njemačkih uspjeha, uključujući protuofenzivu u Sjevernoj Africi
koju je vodio Erwin Rommel, potakla je pro-njemačkog premijera Rashida Alija da
u Iraku, kao državi koja je od 1932. godine imala status poluneovisne države pod
britanskom zaštitom, otpočne pobunu protiv Britanaca s ciljem ostvarivanja potpune
neovisnosti. Pobuna započeta 1. travnja 1941. je ugušena nakon nešto više od dva
mjeseca ali ne prije što su francuske višijevske vlasti u Siriji i Libanonu pristale da se
tamošnji aerodromi koriste za njemačko opskrbljivanje pobunjenika. To je, s druge
strane, Britancima dalo povod da započnu ofenzivu s ciljem zaposjedanja tih
teritorija. Ona je, uz dosta poteškoća, uspješno završena sredinom lipnja.
U kolovozu i rujnu 1941. će Britanci okupirati bogata naftna polja u zapadnom Iranu,
potpomognuti istodobnom napadom sovjetskih snaga na područjima oko Kaspijskog
mora i na području Irana prema Turskoj. Iran će ubrzo prihvatiti primirje koje je
uključivalo okupaciju znatnog dijela njegovog teritorija, i koja će potrajati sve do kraja
rata. Ta će okupacija onemogućiti Njemačkoj – koja je u Iranu do tada imala znatnu
gospodarsku i diplomatsku prisutnost – da s područja Bliskog Istoka dobavlja naftu:
nedostatak tog energenta će naposljetku osakatiti njemački ratni stroj.
Operacija Barbarossa[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Operacija Barbarossa

Operacija Barbarossa naziv je za njemačku invaziju Sovjetskog Saveza 22.

lipnja 1941. godine. Njemačke snage, koje su brojile više od 150 divizija iz Njemačke
i satelitskih zemalja, napale su 22. lipnja 1941. svog dotadašnjeg efektivnog
saveznika Sovjetski Savez – državu s čijim je oružanim snagama nekoliko mjeseci
ranije održala zajedničku vojnu paradu u Brestu, slaveći zajedničku pobjedu nad
Poljskom i podjelu njenog teritorija. Makar su sovjetske obavještajne službe pratile
kretanje njemačkih vojnih snaga, bile su posve iznenađene brzinom kojom su
njemačke jedinice uspjele izvesti prijevoz željeznicom s velike udaljenosti da bi
potom bez ikakvog odlaganja započele izvođenjem borbenih akcija. Sovjetske su
divizije u početku padale jedna za drugom, što je skoro dovelo do kolapsa SSSR-a.
Sovjetsko iznenađenje njemačkom akcijom i razvojem situacije je bilo razumljivo, jer
su prema zapadnim granicama države – gdje su zadnje dvije godine širili državni
teritorij osvajanjem susjednih zemalja u savezništvu s Njemačkom – bili rasporedili
snage koje su bile posve dostatne za obranu od potencijalnog njemačkog napada:
Crvena armija je na zapadu imala raspoređenih 3,3 milijuna vojnika, 15.470 tenkova i
10.775 borbenih zrakoplova.
Wehrmacht doista nije nikako mogao prikupiti snage koje bi bile jače od onih koje je
Sovjetski savez imao raspoređene, te je uspio za Operaciju Barbarossa okupiti 3,4
milijuna vojnika (uključujući oko 690 tisuća pripadnika finskih i rumunjskih vojnih
postrojbi), 4.445 tenkova i samohodnih topova (koji su bili na približno jednakoj
tehnološkoj razini kao višestruko brojniji sovjetski), te 3.914 zrakoplova svih vrsta
(koji su u prosjeku bili moderniji od 2 i pol puta mnogobrojnijih sovjetskih zrakoplova).
[21][22]
 Međutim je organizacija njemačkih snaga bila dobra, vještine upravljanja velikim
operacijama munjevitog rata primjerene, samopouzdanje nakon pobjedničkih
operacija posljednjih godina na visokom nivou.
Sposobnost sovjetske snage da odlučno reagira bila je u znatnoj mjeri umanjena
izrazito agresivnim čistkama provedenima u redovima časnika Crvene armije 1937. –
1938. godine, u kojoj je pobijeno čak preko 36 tisuća njenih časnika. Čistke su
osobito velikoj mjeri pogodila one na najvišim dužnostima: stradali je u njima čak 13
od 15 zapovjednika armija, 50 od 57 zapovjednika korpusa i 154 od 186
zapovjednika divizija.[23]
Njemačka ofenziva išla je u tri smjera: jedan prema Lenjingradu, drugi prema Moskvi,
a treći prema Staljingradu. Moskva, Lenjingrad i Staljingrad izdržat će napade.
Zahvaljujući otporu sovjetskih vojnika koji u Bitki za Moskvu krajem 1941. godine,
unatoč strahovitim gubitcima - Crvena Armija će 1941. godine zabilježiti 3,1 milijuna
gubitaka (u tome 2/3 vojnika koji su se vodili kao "nestali" zbog zarobljavanja i
dezerterstva), tj. čak 70% svojega sastava[24] uspijevaju na početku oštre ruske zime
zaustaviti napredovanje njemačkih postrojbi, čiji je lanac opskrbe ulaskom u izrazito
prostranu Rusiju postao vrlo dugačak. Uspjehu Sovjeta da pojačaju proizvodnju
ratnog materijala bitno je pomogla pomoć Velike Britanije i SAD putem "lend-lease"
(doslovno: "posudba i zakup") ključnih alatnih strojeva i sirovina koji su nedostajali u
sovjetskim tvornicama - one su nerijetko bile kompletno preseljene s lokacija na
zapadu države u Srednju Aziju i druga udaljena područja i iznimnom brzinom bile
stavljane u ponovnu proizvodnju. Putem tog programa je krajem 1941. godine
pristigao i znatan broj pouzdanih aviona, tenkova i kamiona, koji su prije kraja godine
popunili ključne sovjetske postrojbe na frontovima, čiji su resursi bili jako istrošeni
pod udarom njemačke vojne sile, znatno brže nego što ih je sovjetska industrija
mogla nadoknađivati.[25]
Najsudbonosnijom će se kasnije pokazati bitka za Staljingrad, važno čvorište za
jugoistočnu Rusiju gdje su se nalazila naftna nalazišta, koja su bila presudno važna
za vođenje rata uz uporabu masivnih motoriziranih postrojbi. Ta će presudan bitka,
nakon dugotrajnih priprema na obje strane, početi u kolovozu 1942. god. Situacija na
frontu će se definitivno preokrenuti u korist Sovjeta početkom 1943. godine kada su
se Nijemci nakon neuspjeha u bitki za Staljingrad korak po korak počeli povlačiti
prema Njemačkoj; poraz u velikoj bitki kod Kurska u ljetu 1943. god. nagovijestit će
propast moćnog Wehrmachta.
Ulazak SAD u rat[uredi | uredi kôd]

Američki brodovi u plamenu za vrijeme Napada na Pearl Harbor.

Od samog početka rata američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt nije krio

svoje pro-britanske simpatije, odnosno uvjerenje kako je u američkom interesu da
sile Osovine budu poražene. No, direktno uključivanje u rat onemogućavalo je
uglavnom izolacionističko raspoloženje američke javnosti, odnosno mišljenje kako se
Amerikanaca pitanje kontrole nad Europom i ostatkom Starog svijeta ne tiče.
Roosevelt je, s druge strane, koristio svoje predsjedničke ovlasti da bi Britaniji
pomagao na svaki način osim vojnom intervencijom. Britanci su dobivali izdašnu
vojnu pomoć, a njihove narudžbe dovele su do postupnog procvata američke vojne
industrije. Roosevelt je SAD u rat nastojao uvući tako što je slao američke ratne
brodove da prate konvoje s američkom robom za Britaniju i tako provociraju sukobe s
njemačkim podmornicama u Atlantiku.
No u jesen 1941. prava je kriza nastala na Pacifiku, umjesto Atlantiku. Japan je
godinu dana ranije, koristeći zauzetost zapadnih sila, okupirao Indokinu, dotada pod
vlašću vichyjevske Francuske, te tako stekao vrijedan izvor sirovina. Sljedeća na
redu trebala je biti Nizozemska Istočna Indija, s obzirom na svoje izvore nafte. SAD
su na to, kao i na nastavak rata u Kini, reagirali naftnim embargom koji je posebno
pogodio japansku mornaricu.
Suočena s krizom, japanska vlada odlučila je vojnom akcijom zauzeti Nizozemsku
Istočnu Indiju. No, to je sa sobom povlačilo oružani sukob s Britanijom i SAD.
Američka je vlada, kao dodatno upozorenje, bila premjestila veći dio svoje Pacifičke
flote iz San Diega u bazu Pearl Harbor na Havajima.
To je japanskim planerima dalo sjajnu priliku da smisle akciju koja je na samom
početku trebala ostvariti japansku premoć na Pacifiku i omogućiti neometana
osvajanja po ostatku Azije. Dana 7. prosinca američku vojnu bazu u Pearl Harboru –
dakle na teritoriju SAD – napali japanski avioni te potopili, odnosno oštetili veliki broj
brodova i aviona. Taj je napad, izveden bez formalne objave rata, izazvao veliki bijes
američke javnosti te otklonio sve sumnje oko toga trebaju li se SAD aktivnije uključiti
u događaje u svijetu.
Istodobno su Japanci napali američke snage na Filipinima (oko 20 tisuća
Amerikanaca i oko 4 puta toliko lokalnih filipinskih snaga), koje će, odsječene od
potpore iz SAD, slomiti nakon nekoliko mjeseci.
Dan prije napada na Pearl Harbor Sovjeti su pokrenuli jednu od svojih prvih velikih
ofenziva. Ona je ne samo odbacila Nijemce od Moskve nego im nanijela i velike
gubitke, srušivši tako mit o nepobjedivosti Wehrmachta. Dok se sve to događalo,
Hitler je smatrao kako bi pritisak na istočnom frontu mogao smanjiti ulaskom Japana
u rat protiv SSSR-a. U tu svrhu Njemačka je formalno objavila rat SAD, ali je, na
Hitlerovo veliko razočaranje, Japan održao neutralnost u odnosu na SSSR.

Tijek rata godine 1942.[uredi | uredi kôd]

Osovine u ofenzivi[uredi | uredi kôd]
Ulazak SAD, sa svojim ogromnim ljudskim, materijalnim i industrijskim resursima,
predstavljao je veliko olakšanje za Britaniju i SSSR, ali je trebalo vremena da se svi ti
resursi mobiliziraju i počnu efikasno koristiti. U međuvremenu su Sile Osovine na
različitim bojištima nastavile bilježiti uspjehe.

Bitka za Singapur 1942. godine.

Najspektakularniji bili su oni na Pacifiku. Japanci su uspjeli osvojiti Malaju te 15.

veljače prisiliti na predaju veliki britanski garnizon u Singapuru, što je predstavljalo
jedan od najsramotnijih poraza u britanskoj povijesti. Slično je bilo
s Filipinima, Nizozemskom Istočnom Indijom, Središnjim Pacifikom te Burmom, a
daljnje napredovanje preko Nove Gvineje do Australije zaustavljeno je tek
pomorskom bitkom u Koraljnom moru. Nešto kasnije u bitci kod Midwaya zaustavljen
je još jedan japanski pokušaj daljnjeg osvajanja, pri čemu je potopljeno nekoliko
japanskih nosača aviona sa stotinama elitnih pilota.
Na istočnom frontu sovjetska zimska ofenziva zastala je na proljeće, dijelom
zahvaljujući Hitlerovoj zapovijedi da se ne odstupa ni milimetar, a prekršitelji
najstrože kažnjavaju. Novi sovjetski pokušaj ofenzive u svibnju je doveo do
katastrofalnog poraza u Drugoj bitci za Harkov. Time su Nijemcima olakšani uvjeti za
započinjanje velike ljetne ofenzive kojoj je, ovoga puta, cilj bio ograničen na Kavkaz i
tamošnja naftna polja, odnosno eventualno izbijanje na Bliski istok. Ofenziva koja je
započela u lipnju izazvala je sovjetsko povlačenje, no rasulo iz godine 1941. nije se
ponovilo. Sovjeti su s vremenom bili u stanju usporiti njemačko napredovanje, a
dodatni problem predstavljalo je razdvajanje njemačkog nadiranja na dva pravca –
jedan prema Zakavkazju, drugi u smjeru Staljingrada, industrijskog središta na
rijeci Volgi. Shvaćajući stratešku važnost Staljingarada, Sovjeti su ga odlučili odlučno
braniti, što je dovelo do staljingradske bitke.

Radnica u američkoj tvornici zrakoplova 1942. godine.

Njemačko zapovjedništvo nadalo se prodrijeti na Bliski istok i s južnog pravca

zahvaljujući novoj Rommelovoj ofenzivi kojom su britanske snage teško poražene
u bitci kod Bir Hakeima i prisiljene na povlačenje iz Libije u dubinu egipatskog
teritorija. Rommel se nadao zauzeti Aleksandriju, izbiti na Sueski kanal te se poslije
spojiti s njemačkim snagama na Kavkazu, odnosno japanskim u Indiji. Ali taj
ambiciozni plan sredinom ljeta zaustavila je loša logistika te reorganizirana britanska
obrana pod zapovjedništvom generala Bernarda Montgomeryja koja je Rommelovo
napredovanje konačno zaustavila u bitci kod Alameina.
U međuvremenu se, u skladu sa zaključcima konferencije u Wanseeu u siječnju, na
teritorijima pod vlašću Njemačke i njenih satelita počelo provoditi tzv. Konačno
rješenje židovskog pitanja, danas poznatije pod nazivom Holokaust.
Prekretnice[uredi | uredi kôd]
Sredinom 1942. SSSR se ponovno našao u teškoj situaciji: Nijemci su posve uništili
snage Crvene armije na Krimu, te nanijeli strašne poraze sovjetskim snagama u
preostalom dijelu Južne Rusije, izbivši na Kavkaz. Crvena Armija i dalje trpi
strahovite gubitke, te će tijekom 1942. godine izgubiti čak preko 44 posto personala
(1,7 milijuna mrtvih, 368 tisuća nestalih; tu nisu uračunati oni sovjetski vojnici koje je
masovno strijeljala sama Crvena Armija - takvih je u II. svjetskom ratu bilo prema
službenim podatcima 994,3 tisuće - niti oni koji su zbog invaliditeta bili otpušteni iz
vojne službe).[26] Međutim ima Sovjetski Savez stanovništvo od skoro 200 milijuna
ljudi, a vlast je dovoljno čvrsta da i nadalje uspješno provodi mobilizaciju za vojsku.
Nakon što je 1941. godine veliki dio industrije pred okupatorima uspješno evakuiran
u istočne dijelove zemlje, te je održana industrijska proizvodnja koja je između
ostalog uključivala proizvodnju 6.274 tenkova (uz gubitak od čak 23.800 tenkova,
tijekom iste 1941. godine), u 1942. godine se ratna proizvodnja zahuktala, te je
SSSR proizveo čak 24.600 tenkova - čak četverostruko više od proizvodnje
njemačkih (doduše kvalitetnijih) tenkova. [27]
U cjelini je, ipak, Sovjetski Savez zacijelo bio nedovoljno jak da se bez pomoći
zapadnih saveznika obrani od Njemačke koja je u svoj ratni napor uključila praktično
čitavu preostalu Europu. Ocjena najinformiranijih pripadnika sovjetskog vrha bila je
da bi bez savezničke pomoći nesumnjivo izgubili rat - takvu ocjenu samog Staljina i
svoje slaganje s njom prenosi Nikita Hruščov u svojim memoarima.[28] Zbog
njemačkog zauzimanja najplodnijih područja Sovjetskog Saveza na početku rata i
izdvajavanja velikog dijela vozila (85%), konja (60%) i radne snage za ratne potrebe,
poljoprivredne površine u obradi su u SSSR-u smanjenje s 150 milijuna hektara
1940. na 108 milijuna hektara 1941., a i urodi su opali, te je civilno stanovništvo
dobivalo u najboljem slučaju oko pola hrane u odnosu na predratna racioniranja.
Kada je njemačka vojska 1942. godine na putu prema Kavkazu (zapravo, prema
tamošnjim izvorima nafte) zauzela najplodnija preostala poljoprivredna zemljišta na
jugu Rusije, situaciju s prehranom je bitno pomogao uvod konzervirane hrane iz
SAD-a. Bez tkanina uvezenih sa Zapada definitivno ne bi bilo moguće osigurati
dovoljno odjeće za vojsku, a zbog vrlo smanjenog uzgoja stoke moralo se uvoziti
kožu i obuću.[29] Neke od ključnih potreba za ratnu proizvodnju SSSR uopće ne bi
mogao osigurati bez pomoći sa Zapada: ukupno će u ratu SSSR osigurati iz tog
izvora 57,8 posto potreba za avionskim gorivom, 53 posto svih eksploziva, te gotovo
polovicu ukupne potrebe za bakrom, aluminijem i gumama za vozila. [30] Od početka
do kraja rata najveću pomoć u SSSR je poslao SAD, ukupno u vrijednosti 11,3
milijardi dolara (što odgovara 180 milijardi USD, prema cijenama iz 2020. god.), u
čemu 400 tisuća motornih vozila, 14 tisuća aviona i 13 tisuća tenkova. [31]
U operacijama pokrenutima u proljeće 1942. godine bila je očita Njemačka namjera
da preuzme kontrolu nad presudno važnom proizvodnjom nafte u sovjetskom
Azerbejdžanu, te izbacivanje SSSR-a i Velike Britanije iz Irana, gdje su te dvije sile
od ljeta 1941. god. s relativno manjim snagama kontrolirale bogate iranske izvore
nafte - odakle je (preko Turske) Njemačka mogla nabavljati naftu. U teškoj situaciji u
kojoj se SSSR ponovo našao pod njemačkim udarom, Staljin je od zapadnih
saveznika zahtijevao otvaranje tzv. drugog fronta u Zapadnoj Europi s ciljem
rasterećenja Crvene armije. Američki vojni krugovi također su se zalagali za takav
plan iz političkih razloga, nastojeći da rat u Europi bude što kraći, odnosno da se
mogu obračunati s Japanom. Churchill je, pak, smatrao kako do otvaranja drugog
fronta treba doći na obalama Mediterana koje je on nazivao "mekim trbuhom"
Hitlerove Europe. Propast kanadskog prepada na Dieppe u lipnju je Amerikance
uvjerila u snagu njemačke obrane na atlantskim obalama, te su prihvaćeni
Churchillovi argumenti.

Bernard Law Montgomery, britanski general, koji je svojim pobjedama nad Rommelom u Africi označio
prekretnicu u II. svj. ratu.
Iako su Rommelove osovinske snage u Sjevernoj Africi dugo vremena bile brojčano,
tehnički i logistički inferiorne Britancima stacioniranima u Egiptu, a Britanska ratna
flota je ostvarila nadmoć i na Mediteranu pred obalama Sjeverne Afrike, tek je
general Bernard Montgomery uspio tu nadmoć iskoristiti za jednostavan plan koji
je 23. listopada doveo do početka bitke kod El Alameina. Rommelove i Talijanske
snage teško su poražene i natjerane na povlačenje koje će postupno dovesti do
gubitka Libije. Zato se ta bitka smatra prvom prekretnicom Drugog svjetskog rata.
U međuvremenu su osovinske pozicije 4. studenog 1942. god. dodatno
oslabljene operacijom Torch, anglo-američkim iskrcavanjem na
obale Maroka i Alžira, koji su bili pod kontrolom vichyjevske Francuske. Nakon
kraćeg otpora vichyjevske su se snage predale, odnosno prešle na stranu
Saveznika, ali je daljnje napredovanje u Tunis zaustavljeno zbog iskrcavanja
njemačko-talijanskih snaga te lošeg vremena. Bez obzira na to, uspjeh složene
amfibijske operacije pokazao je kako su Saveznici sličan pothvat u stanju ponoviti
drugdje, tjerajući Hitlera da na račun istočnog fronta šalje trupe na zapad radi obrane
europskih obala. Zato se Torch naziva drugom prekretnicom drugog svjetskog rata.
Najvažnija prekretnica ipak se dogodila na istočnom frontu, gdje su ulične borbe u
Staljingradu bile toliko iscrpile njemačko ljudstvo da je njemačko zapovjedništvo bilo
prisiljeno popunjavati bočne linije trupama svojih saveznika, Rumunjske, Mađarske i
Italije. To je sovjetskoj vrhovnoj komandi (Stavka) dalo sjajnu priliku da dvostrukim
bočnim udarom 19. studenog te linije probije i u Staljingradu opkoli 6. armiju
generala Friedricha Paulusa. Pokušaji da se obruč probije i opkoljena armija izbavi
nisu uspjeli, pa su se 1. veljače 1943. njeni ostaci predali, označivši najveću
katastrofu u dotadašnjoj njemačkoj vojnoj povijesti.
Poraz kod Staljingrada Nijemce će natjerati i na povlačenje s Kavkaza, ali je imao i
ozbiljnije političke posljedice. Uništenje vojski na Istočnom frontu vladine je krugove u
Rumunjskoj, Mađarskoj, pa i u Italiji, natjeralo da razmišljaju o napuštanju Njemačke i
priklanjanju Saveznicima prvom povoljnom prilikom.
Prekretnica se dogodila i na Pacifiku, nakon što su 2. kolovoza 1942. američki
marinci izvršili desant na strateški važan otok Guadalcanal na Solomonskim
Otocima. Japanci su ih odatle pokušali otjerati vlastitim desantom što je dovelo do
šestomjesečnih žestokih borbi na kopnu, moru i zraku. Iako su obje strane pretrpjele
ogromne gubitke, Amerikanci su ih lakše nadoknađivali te su se Japanci početkom
veljače 1943. povukli, označivši uspjeh prve velike savezničke ofenzive na tom
ratištu.

Tijek rata godine 1943.[uredi | uredi kôd]

Slom snaga Osovine u Sjevernoj Africi[uredi | uredi kôd]
Savezničkim snagama u Sjevernoj Africi Tunis je, nakon relativno lakog
zauzimanja Alžira i Maroka, predstavljao veliki problem, što zbog lošeg vremena, što
zbog teškog planinskog terena koji je vješto koristila njemačko-talijanska
ekspedicijska armija kojima je zapovijedao generalo Hans-Jürgen von Arnim.
Saveznici su dodatni problem imali u slaboj koordinaciji između britanskih, američkih
i francuskih kolonijalnih trupa. Još veći problem bilo je neiskustvo američkih snaga
koje je 19. veljače došlo do izražaja u bitci kod Kasserinea prilikom koje
je Rommel uspio probiti američke položaje i izazvati panično povlačenje koje je
zaustavljeno tek krajnjim britanskim naporima.
No taj Rommelov uspjeh nije mogao biti iskorišten jer je u Tunis s juga, iz Libije,
prodirala britanska Osma armija na čelu s Montgomeryjem. Dana 6.
ožujka Montgomery je Rommela porazio u bitci kod Medenina, a 17. ožujka započeo
je pustinjskim manevrom zaobilaziti utvrđenu Marethsku liniju na tuniško-libijskoj
granici. Uspješan proboj tih položaja zapečatio je sudbinu osovinskih snaga u
Tunisu, jer nisu imale dovoljno ljudstva ni materijala kako bi se oduprle savezničkim
ofenzivama iz dva pravca.
Iako su pojedini osovinski komandanti tražili dozvolu za evakuaciju, Hitler je to odbio
iz političkih razloga, plašeći se dodatne demoralizacije nakon staljingradske
katastrofe. Evakuacija je s vremenom postajala sve teža, isto kao i opskrba trupa
zbog sve očitije pomorske nadmoći Saveznika u Mediteranu. 14. svibnja posljednji su
se ostaci osovinskih snaga predali, označivši konačni kraj rata u Sjevernoj Africi.
Desant na Sjevernu Afriku među osovinskim je snagama potakao strah od
eventualnog savezničkog iskrcavanja na druge dijelove Sredozemlja. Zato su
poduzete mjere za jačanje obrane na tom području – višijevska je Francuska
okupirana, nakon čega se njena flota u Toulonu samopotopila kako ne bi pala u ruke
Nijemcima. Na Balkanu, gdje se razgranao široki partizanski pokret, pokrenute su
ofenzive u cilju njegovog gušenja, pogotovo u Jugoslaviji gdje su pokušaji
uništenja Titovih partizana doveli do bitaka na Neretvi i Sutjesci, uz angažman
nekoliko njemačkih i talijanskih divizija.
Krajem 1943. godine zračne snage SAD pokreću kampanju masovnog
bombardiranja Japana. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta
ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi
nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao
drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta
bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u
proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno
pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti
proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju, [32] ali se
pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki
pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ako je kvaliteta njihovih
proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne
proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih
strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu.
[33]
 Najveći efekt na njemačke ratne sposobnosti je naposljetku ostvaren pomorskom
blokadom, te bombardiranjem naftne industrije i zaliha, koje je jako otežalo
funkcioniranje vojnih snaga i industrije Sila Osovine; 1943. godine će Njemačka imati
na raspolaganju 2 puta manje naftnih derivata od Britanskog Carstva, 2 i pol puta
manje od Sovjetskog saveza, te čak 26 puta manje od SAD. [34] Situaciju Njemačka
nije uspjela bitno popraviti ni svojom značajnom proizvodnjom sintetičkih naftnih
proizvoda, uglavnom iz ugljena: pogoni za proizvodnju sintetičkog goriva bit će
izloženi opetovanim savezničkim bombardiranjima. [35]

Treća bitka za Harkov, veljača i ožujak 1943. [uredi | uredi kôd]

U međuvremenu su se sile Osovine mogle utješiti djelomičnim uspjehom
nove njemačke ofenzive na istočnom frontu u veljači i ožujku 1943., tijekom koje su
Sovjeti odbačeni iz područja Harkova koji su bili oslobodili početkom godine. To je
Wehrmachtu povratilo optimizam, odnosno potaklo planove za još jednu veliku ljetnu
ofenzivu iste 1943. godine, dok su Sovjeti odlučili zaustaviti daljnje napade i posvetiti
se konsolidaciji svojih redova. To je dovelo do relativnog zatišja na istočnom frontu
koje će trajati nekoliko mjeseci.
Bitka kod Kurska[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Bitka kod Kurska

Kurska bitka (5. srpnja – 23. kolovoza 1943.) uslijedila je

između sovjetskih i njemačkih snaga početkom ljeta 1943. godine. To je najveća
tenkovska bitka u povijesti ratovanja i najznačajnija saveznička pobjeda tijekom
1943. godine.
Namjera njemačkih kopnenih snaga (Wehrmacht) bila je razbiti središnji dio istočnog
fronta, s juga obuhvatiti Moskvu i nanijeti odlučujući udarac. Njemačka ofenziva
počela je 5. srpnja pod tajnim nazivom Zitadelle (tvrđava, citadela). U bitci je s
njemačke strane angažirano 50 divizija (od čega 14 oklopnih i 2 motorizirane) –
ukupno oko 800.000 vojnika, 2.700 tenkova i samovoznog topništva, 10.000 topova i
minobacača, uz podršku oko 2.000 zrakoplova, a sa sovjetske 12 armija (od čega 2
oklopne). Rusi su imali znatnu brojčanu nadmoćnost u ljudstvu – oko 2 milijuna
sovjetskih prema 800 tisuća njemačkih vojnika – i naoružanju (valja imati na umu da
su njemački tenkovi, pa i avioni bili kvalitetniji) – 20.000 topova i minobacača, 920
raketnih bacača, 3.600 tenkova, uz podršku 2.400 zrakoplova. Ruske snage izvele
su uspješan protunapad i do 23. kolovoza Njemačka je ofenziva slomljena: makar je
Crvena Armija pretrpjela, smatra se, ukupno četverostruko veće gubitke - oko 800
tisuća mrtvih - Njemačko zapovjedništvo je prepoznalo izrazito tešku situaciju svojih
snaga, te ih je od propasti spasilo povlačenjem stotinama kilometara prema zapadu.
Sovjetske snage od preko milijun ljudi su potiskujući postupno njemačku zalaznicu od
oko 200.000 ljudi u ofenzivi Belgorod - Harkov oslobodile od 3. do 23. kolovoza 1942.
godine prostrani dio istoka Ukrajine.[36][37]
Pad Italije[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Italije

U skladu s Churchillovim strateškim zamislima, zapadni su saveznici 10. srpnja 1943.

započeli Savezničku invaziju Sicilije, što je bio prvi korak prema izbacivanju Italije iz
rata. Iako su osovinske snage, pogotovo njemačke, pružale žestok otpor, brzo je
postalo jasno da se moraju povući na talijansko kopno. Njemačke snage su u tome
uspjele, makar uz znatne gubitke, dok je pretežni dio talijanskih snaga pao u
savezničko zarobljeništvo. U međuvremenu su svi ti događaji imali utjecaj na
fašističke vođe u Rimu, koji su 21. srpnja svrgnuli i uhitili Mussolinija, a nova vlada
odmah je započela tajne pregovore o kapitulaciji.
Do kapitulacije Italije je došlo 8. rujna, kada se trebalo dogoditi koordinirano veliko
iskrcavanje kod Salerna. No, njemačke snage pod komandom feldmaršala
Kesselringa pokazale su se kao vrlo vješte, kako u obrani od zapadnih saveznika,
tako i u brzom stavljanju Italije pod okupaciju u Operacija Osovina, gdje su zarobili
glavninu oružja talijanske vojske i vrlo veliki dio njenog personala. Savezničke snage
su oklijevale, te su uz pomoć talijanskih garnizona koji su se oduprli Nijemcima
zauzeli samo Brindisi i otok Sardiniju, a osim što su uspostavili zrakoplovnu bazu
na Visu, nisu se okoristile ni ustancima u Istri i Dalmaciji, gdje su talijanske snage
ostavile veliki prostor posve slobodnim za savezničko iskrcavanje - te će Titovi
partizani držati Srednju Dalmaciju oko 3 tjedna, a istarski će ustanak u vrlo
brutalnim Rommelovim ofenzivama biti slomljen tek nakon oko dva mjeseca - uz
potpuno nezainteresirano držanje Saveznika.
Mussolini je oslobođen akcijom njemačkih komandosa i postavljen na čelo
kvislinške Talijanske Socijalne Republike. U međuvremenu su Nijemci, vješto
koristeći planinski teren, zadržavali saveznički prodor prema Rimu te postupno
stvorili gotovo nesavladivu obrambenu liniju čiji je centar bio Monte Cassino. Oko tog
mjesta mjesecima će se voditi krvave borbe, a savezničke snage će sjever Italije
doseći tek 1945. god., u vrijeme kada je Crvena Armija osvajala Berlin.
Kapitulacija Italije imala je ozbiljne posljedice i na Balkanu. Dok je britanski pokušaj
da iskoriste kapitulaciju talijanskog garnizona i na brzinu osvoje Dodekanez završio
katastrofom, u Grčkoj i Jugoslaviji partizanima su pale u ruke velike količine oružja i
opreme. Pogotovo je to imalo veliki utjecaj na Jugoslaviju, gdje su se partizanska
vojska i s njom povezan politički pokret nametnuli kao glavni čimbenik u budućem
poratnom uređenju zemlje.

Tijek rata godine 1944.[uredi | uredi kôd]

U 1944. godinu ulazi Njemačka oslabljena povlačenjem Italije iz rata na njenoj strani,
te s bombardiranjem oslabljenom industrijom u kontinentalnoj Europi, gdje je osobito
bila pogođena opskrba naftnim derivatima. Tenkovske postrojbe koje su širile strah
mogu se koristiti uz znatna ograničenja, a presudno važne zračne snage koriste se
tek vrlo ograničeno. Na drugoj strani, Saveznici su u stanju na bojišta dovesti znatno
brojnije postrojbe, koje opremaju industrije koje na raspolaganju imaju izdašne izvore
sirovina, energije i radne snage.
Nakon što u prvoj polovini 1944. godine saveznička bombardiranja dramatično
smanjuju količine naftnih derivata koje sile Osovine imaju na raspolaganju - dok je još
u ožujku 1944. godine doprema nafte u njemačkoj Europskoj tvrđavi biti na razini od
927.000 tona mjesečno, do lipnja će ona biti smanjena na 472.000 tona; stoga
će Luftwaffe dobivati mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto
potrebnih 160 tisuća tona – čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro
izbačen iz borbe. Do studenog 1944. god. će daljnja bombardiranja smanjiti ukupnu
proizvodnju nafte koja je stajala na raspolaganje Njemačkoj na oko 100.000 tona,
jako ograničavajući funkcioniranje gospodarstva i djelovanje vojnih snaga. [38] U ljeto
1944. zapadni Saveznici su se na Dan D iskrcali u Europi, polako privodeći rat kraju;
upravo u isto vrijeme Crvena armija izvođenjem Operacije Bagration napokon
uspijeva rat prenijeti izvan predratnog područja SSSR-a. Rumunjska, nakon što na
njen teritorij stupaju snage Crvene Armije, prelazi 23. kolovoza 1944. na stranu
Saveznika, te će potom dati znatni doprinos u borbi protiv svojih dojučerašnjih
saveznika na bojištima u Mađarskoj (vraćajući Transilvaniju, koja je Rumunjskoj za
korist Mađarske bila oduzeta 1941. godine), Čehoslovačkoj i Austriji, uz oko 50 tisuća
poginulih rumunjskih vojnika. Bugarska na stranu Saveznika prelazi 8.
rujna 1944. godine. I bugarske snage će se značajno uključiti u borbe na strani
Saveznika u Mađarskoj (s oko 130.000 vojnika), te u Jugoslaviji – gdje donedavni
okupator Bugarska sudjeluje u potiskivanju Nijemaca iz Makedonije i Srbije, te potom
s oko 300 tisuća vojnika sudjeluje u završnim operacijama prema teritoriju NDH, te
nakon toga sve do granica Austrije.
Na Pacifiku, Japan pokazuje nesposobnost da se uspješno suprotstavlja odlučnoj
ratnoj aktivnosti većih i industrijski višestruko snažnijih Sjedinjenih Američkih Država,
te postupno gubi kontrolu nad golemim područjem koje je osvojio prethodne dvije
godine ratovanja.
Iskrcavanje kod Anzija[uredi | uredi kôd]
Isfrustrirani uspješnim njemačkim otporom kod Monte Cassina, saveznički su
zapovjednici odlučili osvojiti Rim obilaznim manevrom, odnosno iskrcavanjem trupa
kod Anzija, u pozadini njemačkih linija. No, iskrcavanje, koje je otpočelo krajem
siječnja, vrlo je brzo zapelo zbog logističkih problema i nesposobnosti američkog
generala Lucasa. To je Nijemcima dalo dragocjeno vrijeme da dovuku rezerve i
pokrenu protunapad koji je saveznike gotovo uspio baciti u more. Mostobran je
očuvan, ali su saveznici odustali od namjere da ga koriste kao polazište za napad na
Rim.
Monte Cassino osvojen je nekoliko mjeseci kasnije i Nijemci su konačno prisiljeni na
povlačenje, što je Amerikancima omogućilo da 4. lipnja oslobode Rim. No, dotada je
Churchillova mediteranska strategija bila temeljito diskreditirana i talijansko bojište
izgubilo prioritet među savezničkim planerima.
Oslobođenje Francuske[uredi | uredi kôd]

Jedna od rijetkih fotografija Varšavskog ustanka 1944. godine

Savezničko iskrcavanje u Normandiji, poznatije kao Dan D.

Charles de Gaulle – jedan od vođa operacije Overlord. Makar ga Britanci i Amerikanci nisu htjeli uključiti u
planiranje operacije, njegova uloga u oslobađanju Francuske, gdje se oslanjao na znatne francuske snage
iz Afrike, dobrim dijelom naoružane oružjem dobavljenim iz SAD, ostaje neupitnom.

Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konačno prihvatili američko

stajalište da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemačku preko ravničarske
Zapadne Europe. Od kraja 1943. intenzivirale su se pripreme za veliko iskrcavanje
na francusku obalu, koje je dobilo šifru Operacija Overlord. Pomorski i zračni desant
bio je godinama planiran, a mjesecima uvježbavan, uz dotada neviđeni sustav
dezinformacije neprijatelja.
Sve te mjere urodile su plodom kada je 6. lipnja – datum koji će u povijest ući
kao Dan D – izvršena dotada najveća amfibijska operacija u povijesti. Savezničke
snage iskrcale su se na širokom frontu u Normandiji, umjesto kod Doverskih
vrata gdje su ih Nijemci bili očekivali. Iako su Nijemci na sve moguće načine pokušali
saveznike baciti u more, mostobran se postupno širio. Nakon mjesec i pol dana
krvavih i žestokih borbi, Amerikanci su uspjeli izvršiti proboj i poduzeti veliki
obuhvatni manevar. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlačenje
dovelo je do opkoljavanja i uništavanja njemačkih snaga kod Falaisea.
Istovremeno je izvršen i manji desant na južnu obalu Francuske. Nijemci su počeli
povlačenje iz Francuske koje se vrlo brzo pretvorilo u paniku i rasulo. General de
Gaulle u tim je danima uspješno ishodio da njegov pokret Slobodnih Francuza
postane legitimna vlada oslobođene Francuske i izbjegne savezničku okupacijsku
upravu. 24. kolovoza, nakon oslobođenja Pariza, to je i potvrđeno.
Duboko uvjereni da će rat moći završiti do Božića, saveznici su se odlučili za
riskantni plan zračnog desanta u južnoj Nizozemskoj, kojemu je cilj bilo osvajanje
mostova preko Rajne. Taj plan, prozvan Operacija Market Garden, 17. rujna doveo je
do velikog zračnog desanta, pri čemu su britanski padobranci kod Arnhema
stjecajem okolnosti naletjeli na elitne njemačke jedinice. Rezultat toga bila
je arnhemska bitka u kojoj su Britanci desetkovani, a Nijemci stekli jednu od
posljednjih velikih pobjeda u ratu.
Slom njemačkih istočnih saveznika[uredi | uredi kôd]
Crvena armija od Bitke kod Kurska je bila u stalnom napredovanju. U prvoj polovici
1944. godine borbe su se uglavnom vodile na sjevernom i južnom dijelu istočnog
fronta, pa je tako odsječen njemački garnizon na Krimu, a Lenjingrad konačno
oslobođen opsade.
Glavni i najspektakularniji udar dogodio se u lipnju, a nosio je šifru Operacija
Bagration. Ta operacija koja traje od 22. lipnja do 19. kolovoza 1944. godine
vremenski se - prema dogovoru sa zapadnim Saveznicima - poklapa s Operacijom
Overlord na zapadnom frontu. Njime je slomljena njemačka Grupa armija Centar i
oslobođena Bjelorusija – te je front nakon tri godine razornog ratovanja izmješten
izvan predratnog teritorija SSSR-a. U Operaciji Bagration su Sovjeti zarobili oko
160.000 neprijateljskih vojnika, a ovaj put gubitci Crvene armije od oko 180.000 ljudi
nisu bili bitno veći nego oni na njemačkoj strani - što je ukazivalo na sve višu
kvalitetu sovjetskih postrojbi i vojne tehnike.
U isto vrijeme pokrenuo je SSSR i veliku ofenzivu na Finsku, čija je vlada odlučila
pristati na sovjetske uvjete za primirje. Ta odluka nije značila kraj rata za Finsku.
Nijemci su odmah pod okupaciju stavili sjeverni dio zemlje koji će postati poprište
višemjesečnog krvavog rata između bivših saveznika.
Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Rumunjsku, koja će u trenutku kada je
Crvena Armije probila front na rumunjskoj granici objavila da želi promijeniti stranu u
ratu. Za razliku od neodlučnih Amerikanaca i Britanaca koji su se u rujnu 1943.
godine dvojili oko prihvaćanja ponude talijanskog kralja, Staljin će spremno prihvatiti
ponudu rumunjskog kralja i pod svoju kontrolu staviti njegovu vojsku od oko milijun
ljudi, te bez borbe izbiti na mađarsku granicu i upotrijebiti dosadašnje rumunjske
neprijatelje (Rumunjska je na tlu Sovjetskog saveza pomagala Njemačkoj s više
vojnika, nego svi drugi njemački saveznici zajedno) u vrlo teškim borbama u
Mađarskoj.[39]
Sovjeti su prodrli i preko bugarske granice, iako ta zemlja formalno nije objavila rat
SSSR-u. Kao i rumunjska, tako se i bugarska vojska stavila na raspolaganju
Sovjetima, učestvujući s oko pola milijuna ljudi u u borbama protiv Nijemaca i snaga
NDH na frontu u Jugoslaviji i Mađarskoj.
Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlačenje iz Grčke prema sjeveru.
Nastali vakuum u Grčkoj nastojale su ispuniti suparničke gerilske frakcije, što je
dovelo do Grčkog građanskog rata u koji su se upetljale britanske trupe na strani
grčkih monarhista, a također i Bugarska i Jugoslavija koje su pomagale
komunističkim gerilcima. U Jugoslaviji su u jesen Titovi partizani uz pomoć Bugarske
carske vojske i Crvene armije oslobodili Beograd te se narednih mjeseci
transformirali u regularnu vojsku koja je držala svoj dio fronta.
U Mađarskoj je pokušaj kapitulacije, odnosno stavljanja na stranu Saveznika, doveo
do njemačke vojne intervencije protiv admirala Horthya i instaliranja fašističkog
režima "Strelastih križeva" koji će provesti Holokaust među dotada pošteđenim
mađarskim Židovima. Donekle slično, bit će u NDH spriječena Urota Lorković-Vokić,
u kojoj se pokušalo prevesti NDH na stranu saveznika.
Oslobođenje Filipina[uredi | uredi kôd]
Douglas MacArthur, jedan od najboljih i najsposobnijih generala u američkoj povijesti, čovjek koji se
proslavio pobjedama na Pacifičkom bojištu.

U 1943. i 1944. godini na Pacifiku glavna saveznička, odnosno američka, strategija

bilo je tzv. preskakanje otoka. Ona se sastojala u tome da se prodor u dubinu
područja pod japanskom kontrolom izvodi zaobilaženjem većine otočnih uporišta koja
bi tom prodoru stajala na putu. Amerikanci bi se jednostavno iskrcali u pozadini tih
uporišta, tamo sagradili pomorske i zračne baze, a japanske baze ispred njih bile bi
podvrgnute zračnom i pomorskom bombardiranju, odnosno blokadi u cilju njihove
trajne neutralizacije.
Takva je strategija donijela ploda u savezničkom sporom, ali nezaustavljivom
napredovanju u Jugozapadnom, odnosno Središnjem Pacifiku. No, kako su se
savezničke linije približavale Japanu, tako su rasle nesuglasice između
generala Douglasa MacArthura i admirala Chestera Nimitza. Dok se Nimitz zalagao
za direktan prodor prema Japanu, dotle je MacArthur, izgleda dijelom zbog svoje
povrijeđene taštine, inzistirao na prethodnom oslobođenju Filipina (gdje je on bio
1941. god. zapovijedao poraženim filipinsko-američkim snagama od oko 80.000 ljudi,
koje su se izolirane od podrške iz Amerike nekoliko mjeseci odupirale nadmoćnijim
Japancima) na kojima su proameričke filipinske gerilske postrojbe kontrolirale
pretežni dio džungle i brdskih područja - uz cijenu surovih japanskih represalija.
Na kraju je iz političkih razloga prevagnulo MacArthurovo mišljenje. U jesen su
Amerikanci prikupili veliku invazijsku flotu i desantom od 20. listopada 1944. godine
započeli Bitku za Filipine. Japanski pokušaj da zaustave desant doveo je do bitke u
zaljevu Leyte – najvećeg i najspektakularnijeg pomorskog okršaja u ratu, nakon
kojeg je japanska ratna mornarica prestala postojati kao ozbiljan faktor. Američke
kopnene snage na Filipinima su, s druge strane, s japanskim garnizonima vodile
žestoke borbe do samog kraja rata.

Tijek rata godine 1945.[uredi | uredi kôd]

Slom Njemačke[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Njemačke

Krajem 1944. Njemačka je ostala usamljena, bez saveznika, a i njen matični teritorij
već je bio načet sa zapada i s istoka. No, Hitler je još uvijek vjerovao u uspješan
završetak rata, uzdajući se u nova oružja poput raketa V-2 ili mlaznih lovaca Me-262.
Kako bi stekao vrijeme da ih usavrši, naredio je veliku ofenzivu na zapadu protiv
američkih položaja u Ardenima. Velika ardenska protuofenziva u potpunosti je
iznenadila Amerikance i nanijela im teške gubitke, ali su njihovi položaji brzo
konsolidirani uz pomoć britanskih saveznika te su Nijemci postupno potisnuti na
polazne položaje. nešto manje od dva mjeseca, ofenziva njemačkih snaga koje su
trpjele ozbiljnu nestašicu goriva je okončana čim se nebo krajem siječnja dovoljno
razvedrilo da omogući savezničkom zrakoplovstvu da se uključi u borbu: Luftwaffe sa
znatno manjim brojem zrakoplova i praktično lišen goriva nije njemačkim kopnenim
snagama mogao pružiti efikasnu zračnu zaštitu.

Broj ljudskih žrtava u Drugom svjetskom ratu

Gubitke u Ardenima više ništa nije moglo nadoknaditi, što su odmah iskoristili Sovjeti,
probivši njemačke linije u Poljskoj i približivši se samom Berlinu. U ožujku su zapadni
saveznici konačno prešli Rajnu i počeli prodirati u samo srce Njemačke. Saveznici su
također pokrenuli ofenzivu u Italiji, isto kao i Titova Jugoslavenska armija snažno
poduprta Bugarskom vojskom i vatrenom potporom Crvene Armije.
Njemačka je vojska nakon više od pet godina doživjela potpuni slom pa su se mnoge
jedinice, pogotovo na zapadu, počele predavati bez borbe, a na istoku boriti manje
zato da zaustave Sovjete, a više zato da sebi daju priliku za predaju zapadnim
saveznicima. 25. travnja sovjetske i američke trupe spojile su se kod Torgaua,
presjekavši tako Njemačku napola. U isto vrijeme otpočela je berlinska bitka tijekom
koje je Hitler izvršio samoubojstvo, a sam Berlin predao se 2. svibnja.
Nova njemačka vlada pod admiralom Dönitzom otpočela je pregovore o kapitulaciji
koji su završeni 7. svibnja, a 8. svibnja objavljen je prekid neprijateljstava. U nekim
dijelovima Europe, pogotovo onim istočnim, borbe su se vodile još nekoliko tjedana,
ali je tog dana službeno otpočeo mir.
Slom Japana[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Kapitulacija Japana
Eksplozija atomske bombe u Nagasakiju 9. kolovoza 1945.

Douglas MacArthur, američki general, potpisuje japansku kapitulaciju na USS Missouriju.

U prvoj polovici 1945. godine američki su se vojnici iskrcali na otok Iwo Jimu i nakon
dugotrajnih i žestokih borbi svladali tamošnji japanski garnizon. Otok je poslije počeo
služiti kao baza američkim strateškim bombarderima B-29 u njihovim napadima na
ciljeve u samom Japanu. Prilikom napada korištene su zapaljive bombe što je samo
u Tokiju dovelo do 300.000 mrtvih.
U lipnju su se Amerikanci još više približili samom Japanu nakon iskrcavanja
na Okinawi. I tamo je japanski garnizon svladan, ali uz ogromne gubitke na
savezničkoj strani. Ti su gubici uvjerili američke planere da će invazija samog Japana
zahtijevati nezamislivo veliki broj žrtava i doveli do odluke da se Japan na predaju
pokuša prisiliti upotrebom novog oružja zvanog atomska bomba.
Dana 6. kolovoza na Hirošimu je bačena atomska bomba koja je izazvala dotad
nezamislivo razaranje i patnje među lokalnim stanovništvom. Dok je japanska vlada
pokušavala shvatiti što se dogodilo, uslijedio je još jedan šok u obliku objave rata
SSSR-a. Sovjetske snage vrlo su brzo razbile japanske snage u Mandžuriji i otpočele
brzo napredovati prema Koreji. Dana 9. kolovoza bačena je druga atomska bomba
na Nagasaki (vidi Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija).
To je bilo dovoljno da japanska vlada nakon nekoliko dana shvati da daljnji otpor
nema smisla, te je 15. kolovoza objavljena bezuvjetna kapitulacija. Ona je formalno
potpisana 2. rujna na američkom bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu,
što je datum koji predstavlja službeni završetak drugog svjetskog rata.
Posljedice rata[uredi | uredi kôd]

 Podrobniji članak o temi: Posljedice Drugog svjetskog rata

Gubitci[uredi | uredi kôd]
 Podrobniji članak o temi: Broj ljudskih žrtava u Drugom svjetskom ratu

Njemački teritorijalni gubici 1919. – 1945.

Njemačke okupacijske zone nakon anektiranja istočnih teritorija 1946.

Točan broj ljudskih žrtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko
55 milijuna ljudi, što je najveći broj do danas. Broj ranjenih bio je višestruko veći, što,
s obzirom na tadašnji broj stanovnika planeta Zemlje, Drugi svjetski rat čini
najkrvavijim sukobom u povijesti.
Rat je doveo do dramatičnih demografskih promjena u mnogim dijelovima svijeta.
Cijele su etničke zajednice ili desetkovane ili prisilno raseljene. Najžalosniji su primjer
tog desetkovanja i mučenja europski Židovi i Romi. Židovi koji su
preživjeli holokaust uglavnom su se iselili u SAD i Aziju gdje su stvorili Izrael.
 Podrobniji članak o temi: Progon Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata

Od protjeranih naroda to su bili Nijemci (iz Istočne Europe).

I materijalni gubici bili su veliki. U ratu su nestali i mnogi dijelovi kulturne baštine, za
što su najbolji primjer Varšava, koju su, nakon neuspjelog ustanka godine 1944.,
Nijemci u potpunosti razorili, te Dresden čiji je veći dio godine 1945. spaljen u
savezničkom bombardiranju.
Promjene granica[uredi | uredi kôd]

Velika trojka: Winston Churchill, Franklin Delano Roosevelt i Josif Staljin na konferenciji u Jalti (1945.) na

kojoj su dogovarali podjelu svijeta nakon rata.

Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale državnih granica. SSSR je u svoj
sastav uveo Estoniju, Latviju i Litvu te se proširio na račun Finske, Njemačke,
Poljske, Čehoslovačke i Rumunjske. Mirovnim ugovorima proširila se Poljska na
račun Njemačke, odnosno Jugoslavija na račun Italije – s time da je
pitanje Trsta riješeno tek 1954. godine. Kina je preuzela otok Tajvan, dok je Koreja
stekla neovisnost.
Sama Njemačka ubrzo je nakon rata podijeljena na Zapadnu i Istočnu Njemačku.
Austrija je također povratila neovisnost i godine 1955. postala suverena i neutralna
država.
Političke promjene[uredi | uredi kôd]

Nacistički ratni zločinci na suđenju u Nürnberškom procesu.

Kraj rata u Aziji prešao je iz globalnog u lokalni sukob. Nakon rata bivše kolonijalne
sile u Aziji pokušale su vratiti svoja područja oružanim sukobom.
Britanija je bila iscrpljena i svim svojim kolonijama priznala je samostalnost, a
Francuska je Vijetnam napustila tek 1954. Dotada je već započeo proces
dekolonizacije tijekom kojeg je nastao Treći svijet.
Na mjesto iscrpljenih, poniženih i devastiranih bivših europskih sila došle su dvije
države – SAD i SSSR. Njihovo suparništvo, djelomično motivirano borbom za
prevlast u svijetu, a djelomično nesuglasicama nazvano je hladni rat, a granica
između njihovih sfera u Europi prozvana Željezna zavjesa.
U nastojanju da steknu propagandnu i drugu nadmoć nad Sovjetima, Amerikanci su
u Zapadnu Europu uložili ogromna sredstva u svrhu ekonomske obnove preko
tzv. Marshallovog plana. Ubrzo nakon rata počeli su prvi diplomatski koraci koji će s
vremenom dovesti do stvaranja Europske unije.
Kulturni utjecaj[uredi | uredi kôd]
Dijelom zbog svog trajanja i dimenzija, a dijelom zbog toga što je bio prvi oružani
sukob u kome su ulogu imali novi masovni mediji kao radio i film, Drugi svjetski rat na
svjetsku je kulturu općenito ostavio snažan utisak koji traje i danas i koji se
manifestira u dva često proturječna oblika.
U Drugom svjetskom ratu, koji je bio puno razorniji od Prvog, pojavio se i
razvio pacifizam. On je nalagao izbjegavanje rata pod svaku cijenu.
Zbog sve veće upotrebe nuklearnog oružja smatra se da bi treći svjetski rat, ako bi
došlo do njega, bio još razorniji i da bi prijetio uništenju ljudske vrste.
Posebno je velik zločin predstavljao Holokaust. Mnogi smatraju Holokaust težim
zločinom od svih razaranja u ratu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

1. ↑ Beevor 2012, str. 776 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor sa oznakom:

CITEREFBeevor2012 (pomoć).
2. ↑ Deklaracija Europskog parlamenta o danu sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma
2.4.2009.
3. ↑ Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za
budućnost Europe (2019/2819(RSP)). Pristupljeno 3. listopada 2019.
4. ↑ Müller, Rolf-Dieter (2016). Hitler's Wehrmacht, 1935–1945. Lexington: University Press
of Kentucky, str. 175
5. ↑ Aleksej Tomofejčev. 11. svibnja 2018. Kako su američka i britanska pomoć ojačale
Crvenu armiju u Drugom svjetskom ratu. Russia Beyond. Pristupljeno 3. listopada 2019.
6. ↑ Karl Schnurre (dužnosnik Njemačkog Ministarstva vanjskih poslova). 29. rujna
1939. The German-Soviet Trade Agreement concluded on August 19 (engleski (prijevod
s njemačkog)). Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke (transkript kod Lillian Goldman
Law Librarz). Pristupljeno 10. studenoga 2017.
7. ↑ Robert Philpot. 9. svibnja 2015.  FEATURES The carpet-bombing of Hamburg killed
40,000 people. It also did good  (engleski). The Spectator. Pristupljeno 7. veljače 2018.
8. ↑ The University of Exeter. "THE BOMBING OF BRITAIN 1940-1945 EXHIBITION" (str.
32)  (PDF) (engleski). The University of Exeter. Inačica  izvorne stranice  (PDF) arhivirana
4. kolovoza 2018. Pristupljeno 7. veljače 2018.
9. ↑ Forces War Records UK. 15. ožujka 2013.  FRIDAY FLYPAST: LANCASTER
BOMBER. Forces War Records  (engleski). Forces War Records. Pristupljeno 7. veljače
2018.
10. ↑ [chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/viewer.html?pdfurl=http%3A%2F
%2Fhalecki.org%2Fwp-content%2Fuploads%2F2020%2F09%2FPOLISH-DEFENSIVE-
WAR-OF-1939_NEW-1.pdf&clen=1438778&chunk=true "POLISH DEFENSIVE WAR OF
1939 AN OVERVIEW AFTER 80 YEARS 1939 – 2019"], Alexander M. Jablonski , str. 6,
8, 11, 14, 20, 22. Pristupljeno 26. prosinca 2021.
11. ↑ Dr Mark Ostrowski: To Return To Poland Or Not To Return Dilemma Facing The Polish
Armed Forces At The End Of The Second World War.Chapter 1", Pristupljeno 26.
prosinca 2021.
12. ↑ Marko Marjanović. 7. srpnja 2017. In WWII 3 out of 4 German KIA Were by Soviet
Army  (engleski). Russia Insider. Pristupljeno 7. veljače 2018.
13. ↑ WW2 WEAPONS.  Russian arms production (engleski). WW2 WEAPONS. Pristupljeno
7. veljače 2018.
14. ↑ WW2 WEAPONS.  GERMAN ARMS PRODUCTION  (engleski). WW2 WEAPONS.
Pristupljeno 7. veljače 2018.
15. ↑ MacQueen, Norrie. Peacekeeping and the International System. Routledge.
2006. ISBN 0-415-35354-8. Str. 38.
16. ↑ John Gunther, "Inside Europe", revisited 1940., str. XIII.-XXI., pristupljeno 20. prosinca
2021.
17. ↑ "Chronology of World War II, Wednesday, October 11, 1939", pristupljeno 20. prosinca
2021.
18. ↑ Tobias R. Philbin.  Chapter Five: Basis Nord (str. 81-117). The Lure of Neptune:
German-Soviet Naval Collaboration and Ambitions, 1919-1941 (engleski). The University
of South Carolina Press. str. 110
19. ↑ T ekst Pakta Ribbentrop-Molotov  Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2016.
(prijevod na engleski), kod Fordham University
20. ↑ Lorraine, German Occupation in WW2 (1940-1944)  (engleski). DEAD COUNTRY
STAMPS AND BANKNOTES. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
21. ↑ OPERATION BARBAROSSA: OVERVIEW OF THE FORCES INVOLVED AND THE
AXIS OBJECTIVES, Nigel Askey, posjećeno 10. kolovoza 2017.
22. ↑ "Operation Barbarossa", John Graham Royde-Smith za Encyclopedia Britannica,
posjećeno 10. kolovoza 2017.
23. ↑ "Stalin's Massive Military Purge Almost Doomed the Soviet Union", The National Interest,
6. listopada 2020., pristupljeno 15. lipnja 2021.
24. ↑ G. F. Krivosheev. 2001. (под редакцией). Россия и СССР в войнах XX века: Потери
вооруженных сил, Tablica 133 (ruski). OLMA PRESS, MOSKVA. Pristupljeno 12. travnja
2021.
25. ↑ Alexander Hill.  Did Russia Really Go It Alone? How Lend-Lease Helped the Soviets
Defeat the Germans  (engleski). HystoryNet, preuzeto iz World War II magazine, broj
lipanj/srpanj 2008. Pristupljeno 12. travnja 2021.
26. ↑ Krivosheev, op. cit. Tablice 131 i 133
27. ↑ Production and losses of tanks.  WW2-Weapons.com (engleski). WW2 Weapons.
Pristupljeno 12. travnja 2021.
28. ↑ Memoirs of Nikita Khrushchev: Commissar, 1918-1945, Vol. 1, Penn State Press, 2004
(engleski), str. 638-639. Pristupljeno 28. listopada 2021.
29. ↑ "Food and other strategic deliveries to the Soviet Union under the Lend-Lease Act, 1941-
1945" Nikolay Ryzhkov, Georgy Kumanev, str. 107, 108, 123. (engleski). Kod "histrf.ru".
Pristupljeno 28. listopada 2021.
30. ↑ "The Trans-Pacific Lend-Lease Shuttle to the Russian Far East 1941-46", Jan Drent,
u The Northern Mariner / Le marin du nord Volume XXVII, Number 1 (January/Janvier
2017), str. 47 Pristupljeno 28. listopada 2021.
31. ↑ "World War II Allies: U.S. Lend-Lease to the Soviet Union, 1941-1945", Veleposlanstvo
SAD-a u Moskvi, 10. svibnja 2020. Pristupljeno 28. listopada 2021.
32. ↑ Lutz Budraß i dr. 2005.  DEMYSTIFYING THE GERMAN "ARMAMENT MIRACLE"
DURING WORLD WAR II. NEW INSIGHTS FROM THE ANNUAL AUDITS OF GERMAN
AIRCRAFT PRODUCERS  (PDF)  (engleski). YALE UNIVERSITY ECONOMIC GROWTH
CENTER. Pristupljeno 3. listopada 2019.
33. ↑ Arvo L. Vecamer. A Germany-Soviet Military-Economic Comparison  (engleski).
Feldgrau.com. Pristupljeno 3. listopada 2019.
34. ↑ Military Expenditures, Strategic Raw Materials, Oil Production  (engleski). WW2
WEAPONS. Pristupljeno 3. listopada 2019.
35. ↑ Woody W. Parramore. Travanj 2012. The Combined Bomber Offensive's Destruction of
Germany's Refined-Fuels Industry  (PDF) (engleski). Air & Space Power Journal.
Pristupljeno 3. listopada 2019.
36. ↑ George M. Nipe, Jr. Battle of Kursk: Germany's Lost Victory in World War II (engleski).
HystoryNet, preuzeto iz World War II magayine, broj od veljače 1998. Pristupljeno 12.
travnja 2021.
37. ↑ Michael Peck. 1. srpnja 2020.  The Super Tank Battle of Kursk: Was It Really the Stuff of
Legends?  (engleski). The National Interest. Pristupljeno 12. travnja 2021.
 38. ↑ Adolf Galland. 1968.
[1954] https://archive.org/details/TheFirstAndTheLast.TheRiseAndFallOfTheGermanFight
erForces19381945/page/n3  |chapterurl= nedostaje naslov (pomoć).  The First and
the Last: The Rise and Fall of the German Fighter Forces, 1938-1945 (Ninth Printing –
paperbound) (engleski). Ballantine Books, New York. str. 210, 224, 238, 239
39. ↑ World Heritage Encyclopedia.  Romania in World War II (engleski). Project Guttenberg.
Pristupljeno 12. travnja 2021.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

 Hrvatska enciklopedija (LZMK): Drugi svjetski rat

 Opća i nacionalna enciklopedija: Drugi svjetski rat
 Enciklopedija.LZMK.hr: Drugi svjetski rat
[sakrij]
V • R • U

Drugi svjetski rat

Zapadna Europa · Istočna Europa · Afrika · Sredoze

Ujedinjeno Kraljevstvo · SSSR · SAD · Kina · Poljska · Francuska · Nizozemska · 
Saveznici
Republika · Egipat · Filipini · Brazil · više...

Treći Reich · Japansko Carstvo · Italija · Višijska Francuska · Talijanska Socijaln

Sudionici Sile Osovine
Gora · Albanija · Tajland · više...

Austrija · Češka · Danska · Estonija · Etiopija · Francuska · Njemačka · Grčka · I
Pokreti otpora
Ukrajina · Vijetnam · Partizani u Jugoslaviji

Kronologija

Specifični članci
Generalni č
 Poslj

Utjecaj na

Kategorija · Wikiprojek

Kategorije: 
 CS1 održavanje: nepoznati jezik engleski (prijevod s njemačkog)
 Izabrani članci
 Ratovi
 Drugi svjetski rat
Navigacijski izbornik

 Niste prijavljeni

 Razgovor

 Doprinosi

 Stvori račun

 Prijavi se
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest
Traži
Traži Kreni

 Glavna stranica
 Kafić
 Novosti
 Nedavne promjene
 Slučajna stranica
 Pomoć
 Donacije
Pomagala

 Što vodi ovamo

 Povezane promjene
 Postavi datoteku
 Posebne stranice
 Trajna poveznica
 Podatci o stranici
  Citiraj ovu stranicu
 Stavka (Wikipodatci)
Ispis/izvoz

 Stvori knjigu
 Preuzmi kao PDF
 Inačica za ispis
Wikimedijini projekti

 Zajednički poslužitelj
Drugi jezici

 Afrikaans
 অসমীয়া
 Български
 Bosanski
 Català
 Cebuano
 Deutsch
 English
 Српски / srpski
Još 207 drugih jezika
Uredi međuwikije

 Ova stranica posljednji je put uređivana 3. veljače 2022. u 19:03.

 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se
primjenjivati i dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.
 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Odricanje od odgovornosti

 Prikaz za mobilne uređaje

 Razvojni programeri

 Statistika

 Izjava o kolačićima

1. rujna (1.9.) 244. je dan godine po gregorijanskom kalendaru . Do kraja godine ima još
121 dan.
 

1. rujna (1.9.) 244. je dan godine po gregorijanskom kalendaru . Do kraja godine ima još
121 dan.