Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

CRKVA SV. MARTE U BIJAĆIMA KOD TROGIRA

seminarski rad iz kolegija

Nacionalna arheologija ranog srednjeg vijeka

Mentor: Student:
dr. sc. Jure Šućur Dolores Knežić

Zadar, 21. siječnja 2016

 UVOD

Selo Bijaći nalazi se između Trogira i donjekaštelanskog polja. 1 Na području Bijaća u

antičko doba nalazilo se rimsko naselje Siculi. Nakon nakon propasti Salone kao gradskog
središta početkom 7. stoljeća taj prostor naseljavaju Hrvati, a od 9. do 11. stoljeća bio je
jedno od glavnih središta hrvatske države.2 Lokalitet u Bijaćima gdje su otkriveni ostaci
starohrvatske crkve sv. Marta po njenom se imenu naziva Stombrate.3

POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Prva istraživanja jednog dijela lokaliteta Stombrate u Bijaćima provedena su pod

vodstvom don Frane Bulića i tadašnjeg Društva „Bihać“ u razdoblju od 1902. do 1905.
godine. Tada su ondje otkriveni ostaci ranosrednjovjekovne trobrodne crkve sv. Marte koja je
nastala na temeljima ranije starokršćanske građevine, dok je starokršćanska dijelom nastala na
ostacima starije kasnoantičke arhitekture. Nastavak istraživanja uslijedio je više od pola
stoljeća kasnije na inicijativu Instituta za nacionalnu arheologiju u Splitu. Revizijska
istraživanja vodili su Dušan Jelovina i Dasen Vrsalović. Cilj revizijskih istraživanja od 1967.
do 1969. godine bio je cjelovito istražiti teren, međutim južni dio terena ostaje neistražen jer
je bio u privatnom vlasništu. Ondje su tokom ranijih arheoloških istraživanja otkriveni
temeljni zidovi za koje se može pretpostaviti da su bili dijelovi nastamba i gospodraskih
zgrada.4 Otkriveni su dijelovi polukružne apside ranokršćanske građevine i križni krsni
zdenac koji je bio sastavni dio ranokršćanske krstionice. Nakon provedenih istraživanja
Jelovina i Vrsalović izvršili su konzervatorsko – restauracijske radove. Omogućili su
arheološki praktičan pogled na ostatke arhitekture koju je moguće i danas vidjeti na lokalitetu
Stombrate. 5

RANOKRŠĆANSKA CRKVA SV. MARTE

Ranokršćanska crkva sv. Marte dio je većeg kasnoantičkog gospodarskog kompleksa,

a za njenu izgradnju korišteni su ostaci postojeće arhitekture. Bočni zidovi crkve dozidani su
na već postojeće zidove starije građevine, pročelje je bilo iznova izgrađeno isto tako i apsida
1
BIJAĆI, 2015.
2
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 41.
3
D. JELOVINA, 2004., 97 – 98.
4
D. JELOVINA, 2004., 97.
5
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 11 -13.

1
na drugom dijelu građevine. Prva faza izgradnje crkve datira se u 5. stoljeće i definiramo ju
kao oratorij (Slika 1.). Druga faza odnosi se na promjene potaknute povećanjem broja
vjernika i nedostatkom prostora koje su rezultirale proširivanjem građevine. Arheološke
potvrde proširivanja građevine imamo samo na južnoj strani gdje su postavljeni stupovi te
crkva dobiva dvobrodni oblik. Datacija druge faze izvršena je analizom kapitela stupova i
smješta se u vrijeme Justinijanove vladavine odnosno u 6. stoljeće. U isto vrijeme južno od
crkve izgrađena je osmerostrana krstionica koja u središtu ima krsni zdenac u obliku grčkog
križa, a između crkve i krstionice nastaju pomoćne prostorije čija je namjena nepoznata. Na
sjevernoj strani otkriveni su ostaci zidova koji su isto tako mogli biti dijelovi pomoćnih
prostorija. U drugoj fazi crkva dobiva kameni crkveni namještaj (Slika 2.). Treću fazu
možemo okvirno staviti u razdoblje ranog 7. stoljeća kada se na crkvi izvode manje promjene
i kada je djelomično promjenjen postojeći kameni namještaj. Jedna od pretpostavki je ta da je
kompleks na kojem se crkva nalazi imao ogradne zidove jer je to slučaj u drugim
ranokršćanskim zdanjima.6

Slika 1. Tlocrt oratorija iz 5. stoljeća Slika 2. Tlocrt starokršćanske crkve i

(I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 13.) krstionice iz 6. stoljeća (I. BODROŽIĆ et.
al., 2012., 13.)

SREDNJOVJEKOVNA CRKVA SV. MARTE I NJENA DATACIJA

Srednjovjekovna crkva nastaje na osnovama ranokršćanske crkve te dolazi do bitnih

promjena. U unutrašnjosti crkve grade se dva reda stupova pa crkva poprima oblik trobrodne
građevine. Na njenoj se istočnoj strani postavljaju tri pravokutne apside od kojih je središnja
najveća i prati liniju središnjeg broda dok se bočne apside nastavljaju na bočne brodove i
manjih su dimenzija. Oblik krova crkve promijenjen je i to u središnjem dijelu gdje nastaje
6
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 14–16.

2
kupola. Što se tiče ranokršćanske krstionice, ona se i dalje koristi u svom izvornom obliku, ali
sada ju natkriva predromanički ciborij.7 Druga faza izgradnje obilježena je gradnjom zvonika
na pročelnoj strani i promijenom imena crkve u crkvu Sv. Ivana Krstitelja pa većina
istraživača smatra da je i starokršćanska crkva nosila isti naziv. 8 Kasnije crkva ponovno
mijenja ime u crkvu sv. Marte, a titular dolazi do nas posredstvom franačkih misionara iz
karolinškog svijeta.9 Zvonik je najvjerojatnije nastao tijekom obnove crkve 1197. godine, a ta
je godina ostala zabilježena u prijepisu jedne isprave iz Trogira (Slika 3.). Crkva svojim
oblikom nalikuje crkvama akvilejskog područja.10 Do kada je ranosrednjovjekovna crkva
ostala u funkciji danas je nepoznato, moguće je da je nastradala u vrijeme tatarskih provala ili
tijekom ratova između Splićana i Trogirana u 13. stoljeću. Isto tako, mogla je nastradati
tijekom sukoba između hrvatsko – ugarskih kraljeva i Mlečana u 14. stoljeću, no ne možemo
isključiti ni moguće rušenje crkve nešto kasnije u vrijeme osmanske vladavine. Datacija crkve
jednako je problematična, jedna skupina autora njen nastanak smješta u 9. stoljeće, dok drugi
istraživači zajedno s autorom članka smatraju kako je nastala kasnije, u 11. stoljeću jer vjeruju
kako je u 9. stoljeću tek dobila novi kameni crkveni namještaj.11

Slika 3. Tlocrt istražene površine u revizijskim iskopavanjima (1967. – 1969.)

(I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 14.)

7
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 17.
8
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 32.
9
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 39.
10
HRVATI I KAROLINZI, 2000., 183.
11
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 17.

3
 NEKROPOLE U BLIZINI CRKVE SV. MARTE

Tijekom prvih istraživanja Društva “Bihać“ na području oko crkve sv. Marte
pronalaženi su grobovi, no danas imamo samo nekolicinu predmeta pronađenih u tim
grobovima. Zahvaljujući revizijskim istraživanjima 1967. godine otkriveno je 28 grobova od
kojih 15 pripada ranokršćanskom razdoblju, a 13 srednjovjekovnom razdoblju. Grobove su
istraživali Dušan Jelovina i Dasen Vrsalović. Svi artefakti pronađeni tijekom prvih i drugih
istraživanja danas se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. 12
Starohrvatski grobovi se po nalazima datiraju u razdoblje od 9. do 12. stoljeća. Pronađene su
naušnice i prstenje što je tipično za starohrvatski period. Konstrukcija grobova je od
nepravilnih ploča ili poluobrađenog kamenja, a oblici variraju od ovlanih preko
pačetvorinastih do trapeziodnih. Manji broj grobova okrenut je u pravcu istok-zapad s glavom
na istoku, a ostali su orjentirani u drugim pravcima.13

Na lokalitetu Stombrate, na udaljenosti od oko 150 metara od crkve sv. Marte

otkriveno je starohrvatsko groblje. Zavičajni muzej Kaštela i Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu započinju pokusno sondiranje 1992. godine. Pokusna istraživanja prelaze
u sustavna i do 1993. godine se istražilo starohrvatsko groblje od 54 groba. 14 Od nalaza
najzastupljeniji je nakit, posebno naušnice i groblje se datira u 9. – 10. stoljeće. To je
jednoslojno groblje na redove bez crkve s kršćanskim načinom pokapanja.15 Takva su još
groblja: Bijaći – Pišćina/Lepin, Solin – Majdan, Mravinci – Glavičine, Gajine – Kaštel
Šućurac.16 Nalazi su pohranjeni u Zavičajnom muzeju Kaštela.17

EPIGRAFIČKI SPOMENICI

Crkva sv. Marte u 9. stoljeću postaje središte jednog posjeda u nizu vladarskih imanja.
Tada se ondje podiže predromanička crkva i obnavlja se krstionica. 18 Do promjena dolazi i u
unutrašnjosti crkve kada ona dobiva novi crkveni namještaj i drugačije arhitektonske ukrase.19
Glavni inicijatori bili su franački misionari kojima su hrvatski kneževi dali na korištenje svoje
12
M.PETRINEC, 2010., 62.
13
D. JELOVINA, 1999. 101.
14
I.KAMENJARIN, 2009., 86.
15
I.KAMENJARIN, 2009., 97.
16
I.KAMENJARIN, 2009., 86.
17
M.PETRINEC, 2010., 50.
18
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 24.
19
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 29.

4
posjede.20 Franački misionari u počeku su bili predvođeni đakonom, kasnije svećenikom
Gumpertusom i smještaju svoju misionarku postaju na stombratski posjed.21 Prvim
istraživanjima lokaliteta pronađena je većina ranosrednjovjekovne skulpture, a tek manji dio
pronađen je tijekom kampanje od 1967. do 1969. godine.22 Crkvena unutrašnjost bila je
ispunjena namještajem koji je ukrašen pleterom u reljefu. Pronađeni su brojni dijelovi
namještaja kao što su: nadvratnici, pluteji, pilastri, grede, kapiteli, zabati i dijelovi
četverostranog ciborija. Ciborij je veoma važan arhitektonski elemnet koji nam svjedoči o
tome da je crkva već u 9. stoljeću bila posvećena Sv. Marti. 23 Sastoji se od četiri stupa s
kapitelima koji nose četiri ukrasne ploče oblika arkada iznad koji se nalazi piramidalni krov s
akroterijem. Arkadne ploče ukrašene su troprutim pleterom koji tvori oblik pletenice, kružnice
i pereca. Na njemu vidimo i animalne prikaze kao što su lavovi te paunovi koji u kljunovima
drže po jedan grozd. Između animalnih motiva nalaze se rozete i ljiljani. Na gornjem dijelu
ploča nalaze se po dva ukrasna pojasa odnosno friza odvojena uzdužnim rebrom. Gornji friz
ispunjen je na desno položenim kukama, a donji s girlandama. Natpisno polje nalazi se uz sam
donji polukružni luk s vanjske i unutarnje strane ciborija. 24 Konkretan dokaz da je crkva
posvećena Sv. Marti je natpis na ciboriju gdje se može pročitati: ...almificiae Marthae
cunc(t)a ha(e)c nova cernit (e dicata?)... što u prijevodu znači ...gledajte sve, to je novo
podignuto u čast časne Marte... Analizom stilskih karakteristika arhitektonskih elemenata na
ciboriju smatra se da je on nastao sredinom 9. stoljeća. 25 Isto tako, na temelju sadržaja natpisa
na četverostranom ciboriju možemo pretpostaviti kako je stajao u krstionici i to bi ujedno bila
potvrda mišljenja da je krstionica obnovljena upravo u svrhu pokrštavanja Hrvata. 26 Drugo
mišljenje je da je ciborij bio oltarni zbog posvete Svetoj Marti koja je urezana na jednoj
njegovoj strani.27 Jednako bitni epigrafički spomenici jesu nadvratnici s imenima Gumperus
đakon ili prezbiter – svećenik te svećenik Gracijoz ili Gracijan jer iz njih saznajemo imena
svećenika koji su na naš prostor dolazili širiti vjeru. Nadvratnici su najvjerojatnije bili
sastavni dijelovi same crkve i krstionice jer su svećenici nakon izgradnje ili obnove zdanja
ukrasili nadvratnicima sa svojim imenom i ostalim informacijama. 28 Oni su zajedno sa

20
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 24 -25.
21
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 29.
22
T. ŠEPAROVIĆ, 1999., 141.
23
D. JELOVINA, 1999., 98.
24
T. ŠEPAROVIĆ, 1999., 151.
25
D. JELOVINA, 1999., 98.
26
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 30.
27
P. VEŽIĆ, 1999., 323.
28
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 40 – 41.

5
ciborijem jedni od prvih spomenika kršćanske vjere i pismenosti Hrvata te potvrda njihove
državnosti već u 9. stoljeću.29

TRPIMIROVA I MUNCIMIROVA DAROVNICA

Crkva Sv. Marte važna je i iz razloga što se spominje u dvijema najstarijim hrvatskim
ispravama već u 9. stoljeću. Prva isprava odnosi se na tekst koji knez Trpimir završava
riječima: „sastavljeno u mjestu koje se zove Bijaći“. 30 Naime, tom je ispravom Trpimir 4.
ožujka 852. godine splitskoj crkvi poklonio posjede u Lažanima, Mosoru i crkvu sv. Jurja u
Putalju u Kaštel Sućurcu. Također, u tekstu Trpimir u svoju kneževinu poziva benediktince
koji su pokrštavali puk i širili latinsku pismenost među Hrvatima. 31 Isprava je važna i iz
razloga što se u njoj po prvi put u povijesti spominje ime Hrvat. 32 Drugi dokument odnosi se
na parnicu koji je razriješio Trpimirov sin Muncimir i čije je rješenje „sastavljeno u Bijaćima
pred vratima crkve Sv. Marte“.33 Sukob je izbio između ninske i splitske crkve zbog
vlasništva nad crkvom sv. Jurja u Putalju. Muncimir je ispravom 28. rujna 892. godine crkvu
predao splitskom nadbiskupu Petru. Obje isprave izdane su u Bijaćima gdje se nalazio posjed
hrvatskih kneževa.34 Iz sadržaja sprava vidi se da su Bijaći bili bitna rezidencija hrvatskih
narodnih vladara i da je crkva sv. Marte jedna od najstarijih hrvatskih crkava.35

ZAKLJUČAK

29
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 35.
30
D. JELOVINA, 1999., 98.
31
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 40.
32
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 49.
33
D. JELOVINA, 1999., 98.
34
I. BODROŽIĆ et. al., 2012., 49.
35
D. JELOVINA, 1999., 98.

6
 Područje crkve sv. Marte u Bijaćima kod Trogira ima veliki značaj i bogatu povijest.
Groblje oko crkve i ono nešto udaljenije na lokalitetu Stombrate dokazi su da je to područje
od kasne antike bilo gusto naseljeno. Razvitkom prvotnog rimskog naselja u kasnoantičko
središte s crkvom i krstionicom te ponovna upotreba crkve koja se u srednjem vijeku nalazila
u sklopu vladarskog posjeda Trpimirovića rezultirala je brojnim važnim kulturno –
povijesnim spomenicima. Tijekom dva razdoblja sustavnih istraživanja otkriveni su ostaci
starokršćanske i trobrodne ranosrednjovjekovne crkve s pravokutnom apsidom koji su i danas
vidljivi na lokalitetu. U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu čuva se pripadajuća
ranokršćanska i predromanička skulptura. Posebno su zanimljivi nadvratnici s natpisima
svećenika i krstionički ciborij koji svojim epigrafskim bogatstvom potvrđuju franačko –
akvilejski utjecaj na ovaj prostor i ujedno se smatraju jednima od najranijih dokaza pismenosti
Hrvata. Uz Bijaće vežemo Trpimirovu i Muncimirovu darovnicu, dva dokumenta koji su bitni
pisani izvori za hrvatsku povijest i nedvojbeni su dokaz hrvatske državnosti.

LITERATURA

7
BIJAĆI, 2015. – Bijaći, Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?
ID=7542, (20. prosinca 2015.)

BODROŽIĆ, I. et al., 2012. – Ivan Bodrožić, Ante Uglešić, Tonči Burić, Vedrana Delonga,
Josip Dukić, Sveta Marta u Bijaćima, Trogir.

HRVATI I KAROLINZI, 2000. – Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur.: A. Milošević), Split.

JELOVINA, D., 2004. - Dušan Jelovina, Starohrvatska crkva Sv. Marte u

Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 26/1999, Split, 97-107.

KAMENJARIN, I., 2009. – Ivanka Kamenjarin, Bijaći – Stombrate rezultati arheoloških

istraživanja starohrvatskog groblja, Starohrvatska prosvjeta, Vol.III No.36 Prosinac 2009.,
Split, 85 – 111.

PETRINEC, M., 2010. – Maja Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljeća na području

ranosrednjovjekovne Hrvatske države, Split.

ŠEPAROVIĆ, T., 1999. – Tomislav Šeparović, Katalog ranosrednjovjekovne skulpture iz

crkve Sv. Marte u Bijaćima kod Trogira, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 26 Listopad
1999., Split, 141 – 187.

VEŽIĆ, P., 1999. – Pavuša Vežić, Bazilika sv. Marte u Bijaćima i problem njezina ciborija,
Starohrvatska prosvjeta, Vol.III No.26 Listopad 1999., Zadar, 319 – 330.