M. med .

1239
 ‫‪3‬‬

‫(‬ ‫‪.wed( .‬‬ ‫‪239‬‬ ‫‪2‬‬

‫|‬

‫م‬
‫س‬
‫ل‬
‫س‬
‫ل‬
‫ا‬
‫م‬
BIBLIOTHECA CROATHICA
DR. BOZIDAR ITURGIĆ

N
RLEIHE
NICHT FERNVE
事

i
G.luar, 1974
 年 中国 LNu 州 D+D 。

ALAME

L. Hochbaum lit.

TOPLICE.
07 DOD

in Tum

NO

Tiskom Drag . Albrechta u Zagrebu.

 BIBLIOTHECALOROATHICA
DR. BOŽID A MURGIC 460

SUMPORNE

Τ Ο Ρ LI 0 E
E

KOD

E IHEN
VARAŽDINA U HRVATS
T KOJ.VERL
NICH EERN

(VARAŽDINSKE TOPLICE) .

y
a
u r lw OPISÀ IH
B vo l
h
a
l

IVAN KRST. TKALČIĆ .

a
”
ca

S
yi

ZAGREB 1869.

PISMENI KARLA ALBRECHTA .

M.med 1239 2

Emicant (aquae) benigne passimque in

plurimis terris, alibi frigidae, alibi calidae,
alibi iunctae ..... Augent numerum deo
rum nominibus variis , urbesque condunt.
C. Plinii Sec. Nat. Hist. L. XXXI. C. II.

Bayerische
Staatsbibliothek
München

1
 Predgovor.

Prvostolni zagrebački kaptol kao vlastnik

Toplicah kod Varaždina , nežaleć ni truda ni
troška, da ih uzporedi s inimi, koje su po Evropi
na glasu , odredi takodjer, da se i na hrvatskom
jeziku izda spis za one, koji li tim jezikom go
vore ; dočim za Niemce napisao je Dr. Alexis
Rakovec svoje dielo o istih , pod naslovom : „ Die
schwefeltherme Toplice bei Warasdin in Croatien “ .
Ta liepa i koristna zadaća zapade mene ,
te eto pomoći božjom a troškom kaptolskim
izadje na svietlo prvi hrvatski spis o Toplicah
kod Varaždina. Što se tiče povjesti topličke, o
kojoj se u tom dielcu govori , i to za njezinu
najstariju povjest najviše mi koristilo „ Römer
denkmale zu Töplicz von Dr. Karlman Tangl“ ,
koje opisà u knjizi: „ Archiv für österreichische
Geschichte, XXIV. Band “ . Za povjest pako sre
dovječnu rabio sam do sada u tu svrhu od ni
koga nerabljene listine, koje se čuvaju u arkivu
kaptolskom u svezku LII. LV. LVI. LIX . LX .
 To mi u kratko primjetit bilo o mojem
dielu . Želja mi je pako , da bude čitateljem po
ćudno , a i ini vlastnici toplicah po Hrvatskoj da
se ugledaju u krasan primjer kaptola zagrebač
koga , te sličnim spisom da pomnože hrvatsku
knjigu , zazor bo nam je , da iz nenaških knjigah
učimo se korist hrvatskih ljekovitih vodah .

U Zagrebu mj. lipnja 1869.

Pisac.
 I.

Toplice u prastaro doba.

Mjesto Toplice u županiji varaždinskoj, vlastništvo

prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, stranom je na pod
nožju , a stranom na obronku brdašca , koje se iz Bed
njanske doli prema sjeveru pomalo uzdiže.
Ovo mjesto udaljeno 1 %, sata od Varaždina, na
kojem sada obitava do 1000 ljudih, bijaše sredovječnomu
svietu poznato pod imeni : Toplissa , Toplicha ,
Thoplicz, Topolcha i Comitatus Toplika , a
u rimsko doba prozvano bì : Aqua e Jasa e .
Vjerodostojne prastare povjestne viesti , koje do
piru do nas, pripovjedaju, da je obitavalo njekoč u tom
predielu pleme Jasah ' . Iz raznih pako prastarih ovdje
obretenih novacah, koji sižu u drugi, dà čak u treći viek
prije Isusa, nagadjat bi se dalo, da je to pleme trgovalo
i obćilo ne samo sa Italijom , već sa sjevernimi i istoč
nimi pokrajinami'.

1 C. Plinii Sec . Hist. natur. III. 28 . Dravus per Serretes ,

Serrapillos, Jasos , Andizetes ( defluit).
? Dr. Alexis Rakovec. Toplice bei Varasdin . Wir haben
Münzen aus dem zweiten und dritten Jahrhundert vor Chri
stus von Fürsten und Städten , in Thracien , Macedonien,
(Toplice ) . 1
2

Jeli pleme Jasah bilo grana urodjenoga tračko

ilirskoga, ili u četvrtom vieku prije Isusa ovamo pro
drloga keltičkoga naroda, to nam nezabilježi povjest.
Nu to pleme Jasah, kao i ostala po sadanjoj našoj
domovini rastrkana plemena, izgubi za Oktavijana Augu
sta (35—33 pr. Is . ) svoju samostalnost i slobodu, upo
koreno silnim Rimljanom .
Od to doba malo po malo ponestajalo je plemen
skoga imena, toli našim Jasom, koli i ostalim plemenom,
prozvavši se Panonci ; jedine ipak njihove toplice saču
vale ga ,
dočim su po svemkolikom rimskom carstvu
slovile pod imenom . „ Aquae Jasae “ . Nebijahu doduše
Aquae Jasae , tako zališna kupališta , kao na primier
Bajae u Kampaniji, nu ipak kraj svega toga pružale su
mnogobrojnim gostom iz glavnih gradovah panonskih,
Siska i Petovija (Optuja ) i ostalih bližnjih mansijah ;
kao takodjer rimskomu častništvu i vojničtvu, koje ima
dijaše glavno sielo u Petoviju , ne samo dovoljan i ko
ristan liek , već radi svoga krasna položaja i ugodnu
zabavu.
Nemožemo doduše dan danas ni vidjet , a ni opi
sat njihove podpune njekadanje ljepote , jer ju nepri
jateljna ruka obori , a zub vremena shara, nu ipak
kraj svega toga, i to iz daleka samo nazirat možemo

von pannonischen Königen , vom illyrischen Könige Gen

tius , vorcbristliche römische Gold- und Silbermünzen aus
)
der Zeit der römischen Republik, vom Dictator Julius Cae
sar. Verschiedene derlei Münzen werden auch
in Töplitz von Zeit zu Zeit ausgegraben. p . 130 . 1
 3

veleliepje njihovo , pošto dobročiniteljica naša zemlja,

sačuva u svojoj utrobi više pismenih svjedokah, pripo
vjedajućih kasnomu potomstvu, kako su te Toplice nje
koč cvale, i opeta kako im cvieta ponestalo .
Navest nam je dakle redomice takove suvremene
svjedoke, da nam zbore o prošlosti Jasijske ljekovite vode .
Na ulazu u kupalište br. 1. uzidana je kamena
ploča sljedećega sadržaja :
M. FABIVS
FABVLLVS
TRİB.MILITUM
LEG . XIII.GEM .
LEG . AVG . PROVINC .
AFRICAE.PR . PR .
LEG . AUG . LEG . XIII GEM .
SACR.NYM

Marcus Fabius Fabullus Tribunus Militum Legio

nis XIII. Geminae, Legatus Augusti, Provinciae Africae
Pro Praetore, Legatus Augusti Legionis XIII. Geminae,
Sacrum Nymphis .

Marko Fabijev Fabul , vojni tribun trinaeste po

dvostručene legije, poslanik carski, Propretor pokrajine
afričke, carski poslanik (kod) trinaeste podvostručene
legije, svetište nimfam ( stavi).
Sudeć po trinaestoj podvostručenoj legiji, koja se
na spomeniku napominje , opriedielit mu se može doba
medju godinami 50—100 poslie Isukrsta ; u to bo vrieme
13 podvostručena legija stajala je u Panoniji, kamo ju
4

smiesti car Klaudij (41—54 ) a naročito u Optuju (Pe

tovij). Ovdje boravila ona sve do godine 69 , kadno
prodje u Italiju, da pomogne caru Otonu protiva Vite
liju. Ali u toj vojnici gorko postrada, jer kod Bedriaka
bude potučena , i moradijaše u Kremoni i Bononiji
radit kod gradje Amfiteatra. Odavde opeta vratila se u
Petovij, i pridružila stranci Vespasijanovoj, s kojom po
dje u Italiju, i pobjedi kod Kremone.

Po svršenom ratu vrati se u svoj stan, u Petovij,

gdje osta do god. 100, kada ju car Trajan premjesti u
Daciju, gdje i ostà.

A sada da progovorimo o našem Marku Fabulu.

Službe i časti, koje mu spomenik pripisuje, dakako da
nije Marko u jedno isto vrieme obnašao, jer kao carski
poslanik uzdignut bi moću i čašću nad vojnim tribu
nom , a kao Propretor afričke pokrajine , nije mogao
ujedno obnašati službe carskoga legata kod 13. podvo
stručene legije, stanovavše u gornjoj Panoniji.

Za posljednih godinah Neronovih, bio je naš Marko,

kako se misli, carskim poslanikom kod 5. maćedonske
legije, pošavše po Neronovoj smrti (68) iz Germanije u
Italiju , da pomogne Galbi proti njegovim takmacem
Viteliju i Otonu. Nu pošto Galba težnju za rimskim
priestolom platì glavom , pridruži se ona Viteliju, kojega
vojskom upravljaše tada Caecina. Al buduć da Caecina
brzo prevrnu vjerom radeć o izdaji, to ga sami nje
!
govi vojnici skinu i okuju, izabravši si vodjami Fabia
Fabula i Kassija Longa.
 5

Ovoj dvojici posluži sreća, te su kako napomenuh

kod Bedriaka potukli 13. podvostručenu legiju, koja je
nuz Otona vojevala. I tako prispije naš Marko Fabul u
taj neugodni položaj, da je morao ratovati proti onoj
legiji (13. najme), kojom njekoč upravljaše kao carski
poslanik .
Taj dakle spomenik je njekako g. 68, za Marka
Fabula , bivšega poslanika kod 13. podvostručene
legije, koja je u to doba ležala u posadi u Petoviju,
odkuda je on lasno dolazio u naše Aquae Jasae , uda
ljene mu samo sedam miljah, i tim spomenikom prosla
vio boginje topličke, koje su mu, kako vjerovaše , vra
tile poremećeno zdravje.
Fabulovu spomeniku na lievo , stoji drugi kameni
spomenik sa širokim podnožjem , a na vršku uriešen
izvajanim viencem, s nadpisom :
NYM
PHIS
AVG .
SACR
T IVL .
IANVARIVS
PROTIVL .
SECVNDO
FIL :
V.S.L.M

Nymphis Augustis Sacrum . Titus Julius Januarius

pro Tito Julio Secundo Filio Votum Solvit Lubens Merito .
6

Uzvišenim Nimfam svetište. Tito Julijev Januarij,

za svoga sina Tita Julija Sekunda, izvršio dragovoljno
svoj zavjet.
Doba tomu spomeniku točno se opredielit nemože.
Govore doduše Tacit i Kvintilijan o njekakovu Juliju
Sekundu , glasovitu govorniku za carevanja Vespasija
nova (69—79) nu buduć, da niti jedan od ovih nespo
minje mu predimena , a ni otca mu , po samom pako
imenu i pridjevku, težko se što zaključit dade , s toga
dvoji se, ima li se tuj razumjevat taj glasoviti govornik 1
Julij Sekundo.
Na ulazu u kamenu kupelj br. 5. s lieva , uzidan
je opet treći spomenik, sljedećega sadržaja :
POLLVCI
PRO SALVTE
L.F.CILONIS
C.V.ET FILI* 1
NEPTES Q EIV *
MENAND*
LIBER *

Polluci , Pro Salute Lucii Filii Cilonis, Cilo Vivus

Et Filiae Neptesque Eius, Menandri Liberti .
Radi spasa Lucija Cilonova sina , Cilo za sebe
živa, njegove kćeri i unuke (svikolici) oslobodjenici Me
nandrovi (staviše taj spomenik), Poluksu.
U Rimljanah nije, kao u Grkah zakon vezao gospo
dare napram robu , ovdje se postupalo s robovi upravo

* Ovdje je ploča oštećena.

 7

nečovječno, velika blagodat bijaše s toga, kad bi rimski

gospodar oslobodio svoga roba. Takov slobodnjak , na
pram svomu gospodaru, zvao se libertus. Cilo dakle
bijaše oslobodjeni rob Menandrov , tko pako bijaše taj
Menander, nezna se. Po svoj prilici povod tomu spome
niku, dala je ta prigoda , što se Cilonov sin Lucij vratio
sretno iz vojne, nepostradav ni na kopnu ni na moru.
Zahvalan indi otac s djecom i unučadi podignù taj spo
menik polubogu Poluksu , osobitu zaštitniku kod mor
skih burah , i u ratovih.
Na vratih, kako se ulazi u perivoj, vidi se, izme
dju dva lava, kamen , bivši doista njekoč sastavinom
većega nimfam posvećenoga spomenika, evo mu nadpisa :
NYMPHIS AUG . SACR .
RESPVBLICA POET . MANDANTE
L. TULLIO TVSCO LEG AVGG.PR. PR .
CVRANTE T. CEMNIO RVFINO PROC . AVGG .

Nymphis Augustis Sacrum . Respublica Poetovien

sis Mandante Lucio Tullio Tusco Legato Augustorum
Pro -Praetore , Curante Tito Cemnio (Geminio) Rufino
Procuratore Augustorum .
Uzvišenim Nimfam svetište. Občina poetovijska
(Optuj) na zapovied Lucija Tulija Tuska carskoga po
slanika (i) Propretora ( gornje Panonije ), a nastojanjem
Tita Geminia Rufina carskoga Prokuratora (financijal
noga činovnika) to svetište podignù.
Da je ta ogromna kamena ploča , služila za pod
nožje nimfeja, što ga petovijska občina stavi, bez svake
8

je sumnje, jedno naime, jer se na njemu čita posvetba,

a drugo što nas jošter većma o tom uvjerava, jest , što
je godine 1843 s drugim uresom , kojim bi isti nimfej
urešen, obreten na jednom te istom mjestu. A k čemu
bi inomu , ako li ne za podnožje kakova spomenika
trebala se tolika, 2º dugačka kamena ploča, jer onih 19
samo riečih , i to ponajviše kraticah , moglo bi se i na
manju urezat.
Nu kako je taj nimfej izgledao , toga ne nacrtat,
već samo opisati možemo, i to pojedine njegove sasta
vine , pronadjene g. 1843 nuz rečeni spomenik.
Kao nakit svetišta , služio je kamen stojeći nad
napomenutom kamenom pločom , na kom su izvajana
jedan prama drugomu okrenuta dva bika , kojih druga
polovina tiela prolazi u savinute zmije, a na kraju repa
ribja im pera. Bik , koj je gledaocu s desna, sačuvan
je sasvim , dočim lievomu manjka glava i prsa , te se
razabiru samo zmijske kolutine s ribjim repom .
Radi svoje neobične jakosti bijaše od vajkada bik
simbol vode, koja svagdje, dà i pod istom zemljom put
si prokrči i proteče, pa s toga bijaše i atribut svih mor
skih , potočnih i u obće vodnih božanstvah, koja se
kadkada i u sliki bikovah predstavljahu. Tim bolje
označuje to svojstvo u bikovih prelaz njihova tiela u
zmijske kolutine sa ribjim repom , kao rastuće i razpli
nujuće se talase.
Nakon toga sliedio je valjda glavni diel toga spo
menika, t . j . nimfe , kao boginje zaštitnice tih toplicah.
I doista, na kamenoj ploči , koju su takodjer g. 1843
 9

obreli, izvajane bjehu plohorezbom ( basrelief) tri nimfe,

u posebnih uložnicah . Ali ta kamepita ploča, ili bi tako
oštećenom našasta , ili nepomnjom osakaćena tako , da
se danas na njoj samo jedna nimfa , i to lieva, vidjeva
ciela u svojoj uložnici, a od druge pako il srednje, vidi
se samo mali preostatak glave, lievoga ramena, i nješto
od uložnice . Ova sačuvana nimfa, visoka je 4 ', do pojasa
naga, a dalje obučena, odjeća joj o pojasu prepregnuta,
te drži uzdignutima rukama s lieva i s desna spuštene
vlasi . Uložnica, u kojoj stoji, okružena je odozgo lûkom ,
bočina mu listnim viencem ovjenčana. U kutu , gdje
se dotiče uložnični lûk jedne nimfe s lûkom uložnice
druge, izvajana je košarica s cviečem .
Takove uložnice predstavljale bi duplja i pećine, u
kojih nimfe stanovahu, i s toga su ih i kitili izvajanim
bršljanom , vinjagom i ostalim vijugastim biljem .
Zatim sliedio bi prizor iz života lovačkoga, kako
nam ga pokazuje kamena ploča , na kojoj se vidi, i to
s lieva zec izmedju dva psa, a s desna medvjed takodjer
medju dvima psima, u sredini pako obijuh hrpah lovac.
S ovom pločom kao nakićem dovršena bi sriedina spo
menika, koju su okvirila dva kamenita stupa listovjem
urešena, i glavicama na vršku okrunjena. Od tih dvajuh
stupovah preostà danas, i to od jednoga dvie pole, a od
drugoga samo gornji diel .
Nakon toga sliedio je valjda tako prozvani vienac
ili glavni kvir, nu od toga nebje ništa našasto.
Dva počivajuća lava (što su sada nad vratima,
kako se u perivoj ulazi) , kojim zadnja stranka tiela
10

prelazi u zmijske kolutine, a na vršku im ribja peraja,

(koja su im žalibože satrta ) , ležala su valjda na dnu
1
nimfeja, glavama okrenuta van, a repovi unutra .
1
Za nakit pako tomu svetištu bijaše kamena ploča,
na kojoj u sriedini vidi se pet ružicah, a na lievo ulo
mak rimskoga oklopa, dočim se ostalo dobro nerazabire .
Po svoj prilici bijahu tuj izvajana tako zvana „tropaea “,
kakova se opažuju često na rimskih novcih , osobito iz
dobe carevah , i predstavljaju bojne znakove , stiege,
šleme, oklope i ostalo ratno oružje.
Sve ovo, što je služilo 'za ures nimfeja, podignuta
od občine petovijske, govori nam : da su Aquae Jasae
spadale u područje petovijske občine , jer kako bi se i
pomisliti dalo , da bi ta občina uložila tolik trošak, da
tudje zemljište uriesi tako skupocienim spomenikom , a
ujedno razabire se i to , da su naše toplice u velikoj
cieni bile radi svoje liekovite vode .
Žalimo pako vrlo, što nam nezabilježi povjest, kad
su živila Lucij Tulij Tusko i Tito Geminij Rufin , da
bismo tako opredielit mogli idobu , podignutu tomu
nimfeju. Nu ako u obzir uzmemo onu jednostavnost či
tavoga nadpisa, kao takodjer , da se na njem označuju
1
onakove službe i časti, kakovih bijaše za prvih carevah,
to bi svakako označili mu vrieme, prvo stoleće po Isusu .
Al pošto se na nadpisu čita - - LEG .AVGG .
PROC.AVGG . (Augustorum ), to su dva cara tada ujedno
carevat imala, buduć da taj slučaj dolazi u rimskoj po
viesti prvikrat istom poslie smrti M. Antonina Pija,
kadno njegov posin M. Aurelij Antonin Philosof zaca

1
 11

revà sa L. Aureliom Verom Komodom, od g. 161–170,

koje godine Komod umre, to bi obćina poetevijska po
digla bila to svetište nimfam medju godinama 161 do
170 poslie Is .
Kako gorko žalimo , što rečeni nimfej nezrijemo
danas, a osobito nimfe , u svojoj cielosti , to nas ipak
ublažuje, što nam se sačuvala njihova kopia ; stari bo
su običavali sa velikih umotvorah tvorit si kopie ma
njega lika.
Na ulazu naime u Konstantinovu kupelj, uzidan
je kamen , na kojem su izvajane tri nimfe , nage do
sriedi tiela , a niže odjevene, odieća im spreda o boku
podvezana uzlicom .
Slika u sriedi drži spuštenih rukuh ljušturnastu
zdielicu, a one dvie skraja pridržuju uzdignutima rukama
s lieva i desna niz glavu prosule vlasi . Medju sriednjom
i pokrajnimi slikami , na obe strane pokazuje se njeki
znamen , koj nije za razaznati, nu misli se, da predstavlja
zdjelicu iz koje zmija liže, ta bo bijaše atribut svih bo
žanstvah , s vidanja i liečenja na glasu. Odozgo nad
slikami razaznaje se točno , da bijahu smještene u tri
uložnice, kojim se , čim se niže spuštavaju , gubi svaki
trag. Jer je to valjda kopia onih nimfah, što no jih je
izvajat dala občina optujska , to će biti dakle ondje u
većem, što je ovdje u malenom.
Kada već govorimo o umotvorih , a to zaslužuje,
da se što dostojnije ocieni okvir ili vienac nad zden
com u perivoju , gdje se vuče sumporna voda za piće
bolestnikom .
12

Taj četverouglasti okvir iz krasna biela mramora ,

broji više izvajanih pločah, što većih što manjih.

Na velikoj plohorezbi predočuju nam se dvie bajo

slovne prigode , nu razna sadržaja , dvie najme otmice
na vodi .

Tuj se prikazuje, i to gledaocu s desna, njekakva

morska nakaza orolav ( grif ), kakovu samo bujna mašta
izhitrit može. Ta nakaza, na prednoj strani tiela, veliko
je čudovište. Glava i kljun njezin kao u ptice grabež
ljice, vrat i prsi ima poput silna lava , a na šiji joj
ogromna kresta slična ribjim peram ; sa plećih pako i
noguh porasla joj krila ili perutnica, a potrbuške opet
su joj plivaća peraja. Od pleciuh prolazi joj tielo u zmi
jinu repinu , koja se savila u više kolutah il uvojakah,
a na vršku joj repina kao u ribe.
S prednje strani te nakaze, i to malo podalje, pliva
uz nju mali delfin . Na jednom kolutu toga nakaznoga
tiela, sjedi gola božica, okrenuta od nemani prema gle
daocu , pa uprla desnu nogu na jedan kolut ili uvojak
njezine repine, lievu pako spustila , te dignutom lievom
rukom pridržaje si spalu s glave zavjesu , držeć gran
čicu u desnoj.

Ta bi slika predstavljala otmicu Amfitrite , kćeri

Oceanove i Thetine. Kako je bajoslovje učilo , zaljubio
se bio car morski Neptun u Amfitritu , i snubio ju za
ženu, al ona uteče k Atlasu. Tužan Neptun badava ju
tražeći , najposlie naloži delfinu , da ju pronadje ; sreća
mu posluži i našav ju , dovede bjegunicu sa atlantičkih
.
lic
L.Hochbaum Drag
ZAlbreokta
uTiskom
agrebu
 13

otokah k zanešenu ljubovniku, koj ga za nagradu stavi

medju zviezde.

Da se pod tim umotvorom doisto prikazuje otmica

Amfitrite, označuje delfin , koj bi bio u protivnom slu
čaju suvišan ovdje; pa i zavjesa , koja je božici pala
s glave, te joj leprši po zraku, govori za Amfitritu, po
što se ona vaviek tako predstavljala.

Nikoga neka nemuti ni to , što Amfitrita sjedi na

orolavu ( grifu ), jer kako se baja , orolavi bijahu čuvari
sakrivena u gorah blaga, a nalazi se u bajoslovju , da
su i s morem u uzkom odnošaju bili. Tako pripovjeda
Aeschyl, da se i Ocean služio orolavom , koj ga pone
sao kroz najviši zrak do svezana Prometeja. Pa što je
otac Amfitritin Ocean učinio , zar mu nebi i kći učinit
mogla ? i poslužit se na morskoj plovitbi opet orolavom ?
Što nas pako većma uvjerava o tom , jest druga ploho
rezba, gdje Jupiter brat Neptunov, pretvorio se u bika,
i tako oteo Evropu, kćer kralja Agenora.

Na ovoj ploči izvajan jest bik maloglav , kratkih

rožćićah, čvrste šije, a prsiuh kriepkih , pa kao da mu
se sili , prednjima nogama pohliepno grabi vodu ; tielo
mu pako od sriedine prolazi u zmijsko , koje se savilo
opeta u niekoliko kolutinah, a na vršku mu ribji repić.
Na bikovu hrbtu, nakon koga počima prelaz nje
gova tiela u zmijske kolutine , sjedi okrenuta prema
gledaocu, oteta Evropa, koja objema rukama drži pršeću
zavjesu , dočim je desnu nogu skvrčila , pa njom se
poduprla na bikovu hrbtu, a lievu kosomice spustila.
14

Obje su božice gole, no u tom se luče, što je Am

fitrita manja i nježnija , a Evropa veća i krupnija ; nu
tim je upravo rezbar pokazao svoj duboki um, pristojalo 1
se bo Evropu, kao ljubimicu Jupitrovu, boga svih bogo
vah, izvajat većom i krupnijom , dočim Amfitrita bijaše
samo Neptunova draga, boga podredjenoga, pa ju s toga
izvajao i manjom i nježnijom .
Da je jedan te isti umjetnik obadvie slike izradio,
jamči nam i jedna ploča , na kojoj ih vidimo , i jedno
te isto djelo.
S lieva i desna ovoga umotvora jest po jedan goli rim
ski vojnik, pokriven samo kacigom, držeći u ruci sulicu .
Plohorezba, što je s istočne strane vrela, predstavlja
krilata Amora, božića ljubavi, na nezauzdanom morskom
konju, (kojemu takodjer tielo od hrbta prolazi u zmij
ske uvojke, a na vršku repa mu ribja peraja) kako .
obraćen prema gledaocu, ostvami u desnoj, što ih upravi
prema šiji konjevoj, spotiče ga bržemu biegu .
S jedne i druge strani ove plohorezbe opeta je po
jedan goli rimski vojnik .
I na zapadnoj strani vrela , mramorna je ploča,
predstavljajuća krilata Amora , goneća zauzdana ovdje
morskoga konja , zmijskih kolutinah i ribjega repića,
držeća lievicom uzdu, a desnicom tries ognjeni.
S lieva i desna ovoj plohorezbi opet je po jedan
goli rimski vojnik .
Na onoj plohorezbi, gdje Amor drži ostve, izklju
čivi znak Neptunov , i gdje mu konj nezauzdan , pred
stavio nam umjetnik biesan i neukroćen živalj Neptu
 15

nov ; dočim na drugoj, na zauzdanom konju , a gromom

u ruci, tim znakom Jupitrovim , predočio nam opet blag
i miroljubiv princip Jupitrov. Objema dakle plohorez
bama izjavi umjetnik , da bog ljubavi slavi slavje nad
Jupitrom i Neptunom .
Sest prikazah rimskih vojnikah, tim su znameni
tije po nas, što imadu i različito držanje i oružje. Ostali
diel okvira zdenčanoga, izpunjuju gole mramorne ploče.
Sav okvir oko zdenca našast bje god. 1846, jedan
hvat duboko u zemlji, u dvorištu kuće br . 16 , što no
je tik perivoja.
I taj umotvor , koj je sliedio njekoliko godinah
izza podignuta po optujskoj občini nimfeja , dokazuje
jasno, u kakovoj su cieni i slavi stojale naše Aquae
Jasae. Na veći pako glas i cienu, dodju istom za vremena
Marka Aurelija , koj je ratovao s bližnjimi njim Mar
komani , Quadi, Jazigi itd ., jer su pružale ranjenim voj
nikom žudjeni liek . I tako im slava rasla dan na dan,
a i same ljepšale se novimi umotvori i sgradami , dok
ih nestigne ono, što pieva naš piesnik :
Viekovite i bez svrhe
Nij pod suncem, kriepke stvari .
Veliki požar uništi svetište nimfah, kupelji i cielo
miesto ,

Al providnost božja , koja se pomnjivo skrbi za

čovječji rod, i za sve , što mu je potriebito i koristno,
nadahnu onoga vladara, koj je prvi pridigao kršćanstvo,
i oslobodio ga verugah, da podiže iz pepela i naše Aquae
Jasae.
16

za
Nu o tom pripovjeda spomenik, uzidan na vratih
grada ili kaptolske kuće, ovako : sa:
IMP. CAES. FL . VAL . CONSTANTINVS . PIVS.FELIX · MAXIMVS . AVG . na
AQVAS IASAS . OLIM VI IGNIS CONSVMPTAS CVM PORTICIBVS . slu
ET OMNIB ORNAMENTIS AD PRISTINAM FACIEM RESTITVIT .
Sve
PROVISIONE . ETIAM · PIETATIS.SVE NVNDINAS
DIE SOLIS · PERPETI ANNO CONSTITVIT . kro
CVRANTE VAL CATVLLINO VP.P.P.P.P.SVPER . nes

Imperator Caesar Flavius Valerius Constantinus kac

Pius Felix Maximus Augustus, Aquas Jasas olim vi upr:

ignis consumptas cum porticibus et omnibus ornamentis nep
ad pristinam faciem restituit , provisione etiam pietatis ciju .
suae nundinas die Solis perpeti anno constituit, curante nes
Valerio Catullino viro perfectissimo , Praeposito provin žaca
ciae Pannoniae superioris . kraja
čan
Car, Caesar Flavij Valerijev Konstantin pobožni,
vite
sretni, najveći, uzvišeni, jasijskim vodam (toplicam), nje
koč ognjem oštećenim, stupovnici i svim uresom vrati njicu
posaç
prvanji lik , i odredi skrblju blagohotnosti svoje, da se
za
drže ondje sajmovi svake nedjelje kroz godinu ; nasto 8
janjem Valerija Katulina , vlastnika Perfektisimata , i vrlo
dobro
zapovjednika države gornje Panonije.
A sad da razglobimo pojedine točke toga spome
nami
nika. Najprije opažamo, da su jošte i za vremenah Kon
diel
stantinovih (306—335) naše toplice slovile kao „ Aquae
Jasae “ . i 337
se slu
Razabiremo nadalje, da su te toplice, t. j . ne samo
kupalište, već i čitavo mjesto postradalo s ognja , (olim sgod
vi ignis consumptas) . Dobu pako tomu nemožemo iz i oba

spomenika točno opredieliti , pošto se rieč „ olim “ rabi vojnil

 17

za „ niekočí i za „ nedavno“, buduć pako , da stoji tù

samo „ vi ignis “ (požarom) , a o kakovoj neprijateljskoj
navali ni spomena nejma, to se opustošenje mjesta li
slučajnomu požaru pripisat ima. Da je tim postradalo
svetište nimfah i kupalište , što prolomom svodovah i
krovovah, što silnom vatrom, nejma ni sumnje. K ovoj
nesreći pridružila se i druga , da je gornja Panonija,
kao i sve ostale rimske pokrajine, izvržena bila u to
upravo doba bezčislenim nutarnjim i vanjskim ratovom,
neprekidne ju vojske proputovale, prohodeć njom u Da
ciju , Moesiju i na istok , a njom opeta se i vraćale , a
nesmožni porezi i daće nametnute od njezinih samodr
žacah, kojimi svoje blagajne najvećma trpaše, izsisali ju do
kraja. Nuz takovo dakle neprijatno vrieme, i s njim skop
čan slab toplički posiet , nisu se naše Aquae Jasae do
vit mogle prijašnje slave ; jer gdje se bori za svagdaš
njicu , tu o zalihi ni pomisli nejma. Mogle su doduše
posagradjene biti kuće i sgrade za kupanje i gostione
za gostove, ali to je napram prijašnjemu liku izgledalo
vrlo kukavno . Nu u Konstantinu nadju i one svoga
dobrotvora !

Znamo iz povjesti, da je Konstantin medju godi

nami 319–322 često proputovao Štajersku, čiji istočni
diel pripadao je gornjoj Panoniji, pa opet medju g. 324
i 334 bavio se neprekidno skoro u Panoniji, s toga
se sluti , da je posjetio i jasijske liekovite vode , i tom
sgodom vidio njihovu golotinju, a čuo o njihovom veličju,
i obaviestio se o koristi njihovoj, osobito za ranjene
vojnike, naložio bì Valeriju Katulinu, zapovjedniku gor
(Toplice ) . 2
18

nje Panonije , da na državne troškove ukrasi ih i po

ljepša, a da bolestnikom ništa neuzmanjka, odredi , da se
ondje drže sajmovi kroz godinu, i to svake nedjelje.
Isti spomenik veli nam nadalje , da je toplicam ,
t. j . ne samo mjestu, već i kupalištu, i sve što k njemu
pripada, vratio Konstantin prvašnji lik, „ cum porticibus,
et omnibus ornamentis “ .
Kao što je bio u Grkah, s njihovim životom srasao
Gymnasij, tako su u Rimljanah kupališta. Svaka odlič
nija kuća imala je svoja , a bijaše ih u svakom gradu
po jedno il više za one, kojim kod kuće nije moguće
bilo vlastitih imat.
Da upoznamo nješto samo čitatelja s rimskimi ku
pelji, opisat nam ih je bar površno.
Obično bijaše pred sgradom kupalištnom pokriven
triem na stupovih ( porticus ) , gdje su se kupaonici
šetali, bilo od samovolje , bilo po liečnikovom propisu,
razgovarali se il čitali oglase , što su na stupovih po
vješani bili . Za kupelj plaćala se Capsariu t. j . kupališt
nom slugi pristojba, i tako je gost uljezao u svlačionicu
(apoditerium ) gdje je obično našao društvo , zabavlja
juće se novostmi ili slušajuće kakova šalivdjiju. Tko se
htio u ladnoj vodi okupati , svukao se odmah ovdje
i pošao u mrzlicu ( frigidarium ), a tko li ne , kao raz
maženici , koji bi pošli iz svlačionice kroz druga vrata
u tepidarij, koga je kakova pokretna pećica grijala ugod
nom toplinom , i tu svukavši se , sjedili bi donjekle , da
se naužiju ugodne topline, a odavde pošli bi ili u toplu
vodu (calidarium) ili u parnu kupelj (sudatorium) , gdje
 19

ih nije zagušivala gusta para , već mirisna vrućina ozno

jivala, i nauživ se nje , pošto bi ih sluge nažuljili kr
pami (strigilis) da se većma uznoje , uljezli bi istom
tada u toplu kupelj ( calidarium ) , gdje ih čekala omiri
sana voda, a odavde stupili bi pod mrzli pljusak , na
kon koga vratili se u tepidarij, i pomazav se mirisom ,
obukli .

Nejma ni sumnje, da i u naših jasijskih toplicah,

osim banjah, što bijahu li za bolestnike, bilo je i tako
vih kupeljih, i to za one , koji su zabave ili lova radi
posjećivali to mjesto.
Kad se dakle veli na spomeniku „ cum porticibus“ ,
to su i Aquae Jasae imale pred kupalištnom sgradom
pokriven triem na stupovih . Od tih stupovah danas nam
je samo jedan sačuvan .
Što pako znači „ et cum omnibus ornamentis “ (sa
svim uresom) ? Misli li se tuj slikarija i ostali umotvori,
ili jošte što drugo ?

Buduć da se na spomeniku neveli „ Sacra Deorum "

to jest svetišta bogovah, to bi se posumnjat moglo, jeli
i svetište nimfah, što ga dignu občinstvo petovijsko , a
sada s požara postradalo, Konstantin pridignuo ? Odgo
vorit bismo mogli , da jest. Jer koj je toliko žrtvovao,
da vrati toplicam prvanji lik , kako da nebi uzpostavio
i bivši nimfej, toplički najliepši ures ? I to je ono, što
se na spomeniku čita „ ornamentis “, jer kršćanski car
nije ih mogao smatrat kao „ svetišta “ , već kao „ ures “ ,
zašto ih mi i danas držimo .
20

„Pristinam faciem restituit “ ( vratio im prvašnji lik)

veli dalje isti spomenik . Buduć da bijaše težko obrisah
od predpožarnih topličkih sgradah, a to su doisto mnogi
žitelji živjeli , koji su točno kazivat mogli, kako je mje
sto prije izgledalo ; a i nisu veoma ni ruševine upale
bile, to im se dakle sasvim lasno vratit moglo prvašnje
lice. Medju požarom indi i posagradjenjem novih kućah,
izmjenilo se najviše 15—20 godinah .
I odredio ( Konstantin ) da se drže sajmovi svake ne
djelje kroz godinu (nundinas die solis perpeti anno consti
tuit) . Tim pokaza car veliku blagohotnost prema mjestu,
jer se tim dizalo i ljepšalo, a i hranom i drugom zalihom
providjivalo, što je osobito bolestnikom išlo u prilog.
Svake dakle nedjelje (die solis) bi se tuj pazarilo,
a to nas uči , da već tada po cielom rimskom carstvu,
mjesto poganskoga tjedna , koj je brojio osam danah,
uveden bi kršćanski sa sedam , koji se označivali pozna
timi tada planeti, kao : dies Solis (nedjelja) dies Lunae
(ponedjeljak ), d . Martis (utorak) itd . Najposlje zaključit
bismo mogli odavde, da su Aquae Jasae, već tada imale
i kršćansku crkvu , jer k čemu da se baš sajam
drži u nedjelju, ako li ne zato, da obližnji seljaci, koji
su dolazili k službi božjoj, poslie nje mogli su kupovat
što im je trebalo, ili opet prodat svoje proizvode.
Kaže se zatim , da se imaju držat sajmovi „ kroz
cielu godinu “ , jasno je samo po sebi , da Aquae Jasae
nije bilo mjesto za kupanje samo , što traje od svibnja
do listopada , a poslie ostaje pusto , već poveće mjesto,
možda i trgovište, kamo su i mnogi putevi vodili .
 21

Najposlie doznajemo, da je naloženo bilo Valeriju

Katulinu, vlastniku Perfektisimata i zapovjedniku države
gornje Panonije, da se Aquae Jasae njegovom skrblju
poprave i posagrade .
Za Konstantina velikoga, kao samodržca rimskoga
carstva , bijaše ono podieljeno u četiri Praefekture ili
Praetoria, svaka Praefektura obsizala je više Dioecesah ,
a svaka Dioecesa više provincijah . Predstojnik Praefek
tnre zvao se Praefectus Praetorio , a jedne Dioecese
Vicarius , a pojedine pokrajine , il Consul , Corrector,
Praepositus ili Praeses . Njekadanja pokrajina Panonija,
spadala bi k italskoj Prefekturi, a ilirskoj Dioecesi, a die
lila se u Panoniju gornju, dolnju i Valeriju . Svakom od
ovih triuh pokrajinah upravljali su posebni namjestnici,
ali u časti različiti . Tako n . pr. namjestnik dolnje Pa
nonije bijaše namjestnikom većega stupnja , nego li druga
dva, jer mu pripadao naslov „ vir clarissimus“ , dočim ona
dvojica bijahu samo „viri perfectissimi“.
Naš dakle Valerij Katullin bijaše kao , vir per
fectissimus “ i zapovjednik gornje Panonije , nu u koje
je doba živio i pridignuo Aquae Jasae, neimamo poda
takah . Buduć pako da spomenik pominje cara Konstan
tina kao živa, a to svakako daklje prije njegove smrti
(† 335) jasijske kupelji podignute bijahu.
Ali kako našim toplicam za života Konstantina
velikoga, nastà nov život , isto tako i njegovom smrću
bližila se i njim skora propast.
Nesretni domaći i vjerozakonski ratovi , koje su
izazvali nevriedni Konstantinovi nasliednici, prouzroče
b

22

tako rečenu seobu narodah . Goti , Vandali , Alemani i

slična njim barbarska plemena, saletili su kao orlići na
liešinu, na trulo istočno-rimsko carstvo, da si ga medju
sobom podiele . Divlje njihove čete , koje su u ruci no
sile mač i vatru , prodru i u našu Panoniju , gdje poubiju
stanovnike i mjesta im popale .
Nestalo nam tada divnoga Sriema, ponosita Siska,
a i naše Aquae Jasae zakopale su ruševinom svojih
sgradah i za viečna vremena ime svoje, koje li povjest
niku u sadanja je vremena poznato .

Što je još preostalo izza tih porazah, satare u sed

mom stoleću obarska ruka , i tako zakopa se u zemlju
i zadnji spomenik njihove slave.
Odavna se već ini evropejski narodi trude, da po
onom , što reče niekoč slavni latin : „ antiquam exquirite
matrem “, iztraže po svojoj zemlji prastare sljede ljud
ske, i tako usavrše poviest svoju. Nu nam , ne našom
krivnjom , već neprestanimi ratovi, koje smo vodili proti
našim napadačem Frankom , Tatarom , Turkom i ostalimi
narodi, nebijaše ni pomislit o tom . Ali čim se usadila i
kod nas mirovna palma, od to doba ne samo, da usavr
šujemo što su nam starci, odloživ za časak britki mač,
popisali , već trudimo se i doznat, kako je bivalo s na
šom domovinom u davnoj davnini .
I na njekadanje Aquae Jasae, t. j . današnje Toplice
kod Varaždina svratio se pozor. Nepominjem one spo
menike, koji su ondje pronadjeni prije 20 il više godi
nah , jer o njimi malo prije govorih , već što u najno
 23

vije doba, izbaci nam ondje zemlja, uvredjena motikom

ljubiteljah starine, čim se nadopunjuje poviest o bivših
jasijskih kupeljih .
Bilo je to god . 1867 u rujnu, kad se ovdje bavio
liečenja radi, revni starinar irski grof Karlo Mac Don
nell , koj je i vidio izkopane starine , i dočuo , da ih i
više krije zemlja, potaknut Ivanom Kukuljevićem , tako
djer ondje boravećim na svom dobru Tonimiru , poku
šali nieka izkapanja .

Najprije obretoše u dvorištu, napram onoga dvori

šta, gdje su prije niekoliko godinah izkopali nimfej, dar
občinstva petovijskoga, znamenite zidine, kraj kojih iz
vadiše i vrlo oštećen spomenik, koj glasi :

N(YMPHIS)
AVG S(AC)
FL . VALENTINVS
E ....
STILLI
(V) ( S) (L) · M

Dobe mu, pošto je krnjav, označit nemožemo.

Odavde zaputili se u polje Gromaču , udaljeno 1/4
sata od mjesta, jer su ljudi pripovjedali, da i ondje ima
ruševinah . Svega polja prekopali nisu , jer je kukuruz
rasao na njem , nu iz onoga, što su izkopali, pronadjoše,
da je ondje njekoč bilo rimsko grobje , a iz gro
bovah, koji vrve izgorjelimi ljudskimi kostmi, zatim sa
trtimi opekami, vrčevi , uljenicami i staklom , zaključili
su, da je i u taj viečni počinak, dirnula barbarska ruka.
24

Od izkopanih cielih opekah , znamenitije su one,

koje nose biljeg opekarov, kao :
LX.C.FLOR ( Caius Flori).
CASS - CRI (Cassius Crispi).
CRI. (Crispi ).
Q.SP. ( Quintus Spurius).
a i jedna urna s biljegom IVIN., gdje valjda s početka
nieka slova manjkaju. Da ove opeke nepolaze od sisač
kih opekarah, mogu uztvrdit, pošto su mi ovi dovoljno
poznati . Za urnu nebih tvrdio , jer na njezinu nadpisu
IVIN, gdje je prvo slovo izlizano, valjda je stojalo QVIN ,
a Quinctius bijaše lončarom u Sisku ; a nije ni pomislit,
da su ih i iz Optuja dovažali , odviše bo je daleko,
s toga punim pravom kazat se može, da su u jasijskih
kupeljih sa mi opeku žgali
Ostaviv ovdje kopanje , prodjoše prema Tuhovcu,
% sata udaljenom od mjesta , i tu pokušaše više izka
panjah, stranom u Tuhovcu, stranom u polju Gradišću,
i po seljačkih dvorištih.
Nakon duljega izkapanja , pronadjoše predkuće
rimskoga dvorca (Villa) što okruglih što ravnih zidovah,
pločnik iz tučena kamena , velike opeke , miedeno po
sudje, criepovlje stakleno i medju uglevjem sacvrta olova
i željeza , i tri bakrena novca od Proba , Karakale i
Konstansa . Sve te ruševine , kao takodjer i izkopana
izgorjela okostnica dietečja, i kosti njeke domaće živo
tinje posute su uglevjem , te nam svjedoče , da je i po
slie Konstantinovih vremenah požar , i to od neprija
teljske ruke podmetnut, uništio Aquae Jasae.
 25

I tako nacrtasmo u kratko poviest jasijskih kupe

: ljih , od ono doba , kada se za njih dozna, pa sve dok
im ponestalo imena medju živućimi narodi.
"Nu da neostanu u zabiti, dovede početkom sedmoga
vieka, promisao u ove zemlje, hrvatski narod, komu ih
blagohotno i izruči.
Sredinom naime sedmoga stoleća osnuju Hrvati
na jugu svoju državu medju Jadranskim morem, Boja
nom , Drinom , Dunavom , Dravom , Sanom i istarskimi
planinami . Ta država žalibože podieli se na dvoje, naime
na dalmatinsku Hrvatsku i posavsku Hrvatsku , a sva
kom od njih upravljao bi posebni veliki župan . Za tako
krasnom zemljom , svakomu su vladaru tadanjemu zazu
bice rasle, pa s toga nije čudo, što se ta mlada državica
za koje vrieme pokoravala franačkomu kralju Karlu
rečenomu Veliki . Ali čim joj dozlogrdilo franačko sil
ničtvo, digli se pod prvim junakom, neumrlim županom
Ljudevitom , stolujućim u Sisku, pa si, premda i podlegli
opeta pred tudjom silom, ipak izvojevali slobodu i ne
odvisnost; i videć kako je poguban bio po državu taj
dualizam, stopila se opet njekako koncem IX. stoljeća,
dalmatinska i posavska Hrvatska u jednu cielost . Od
to doba rasla joj i snaga , a snagom i ugled , tako da
se već početkom X. stoljeća njezin župan Tomislav
prozva kraljem hrvatskim , a tim naslovom počasti
ga i papa Ivan X. , te su počam od njega, svi vladaoci
hrvatski kod svih velevlastih priznani bili za kralje.
Klasično zemljište, koje je narod hrvatski naselio,
nukalo ga , da je i on prionuo uz znanost i umjetnost.
26

na
Nu nije sûžena bila kultura naroda našega samo
Dalmaciju, gdje su kraljevi naši imali svoje sielo, već
sizala ona preko Velebita i ovamo .
Jur za Karla Velikoga u posavskoj tada Hrvat
skoj trudilo se franačko svećenstvo propovjedajuć vjeru.
Ovamo opeta pribjeglo je i slavjansko svećenstvo proće
rano iz Moravske od nezavistne mu stranke , po smrti
sv . Methoda, koje da je doisto mnogo tu revnovalo, svje
doči članak spljetskoga sabora od g. 928, kojim htjede
uskrisit ovdje propalu u hrv. - obarskom ratu sisačku
biskupiju, za koju se reklo : da je napučena i obiljuje
svećenstvom i pučanstvom, i opredieljen bio za nju za
nešeni za hrvaštinom bezsmrtni ninski biskup Grgur.
Da niti nespomenusmo županovanje Ljudevitovo u Sisku,
oko koga sabrala se kita prosvećenih savjetnikah , ta
bi nam okolnost govorila o naobraženju našega naroda
s ove strane Velebita, ondje bo , gdje ima učionah , da
se do svećenstva naobrazit može, tuj divljačtva nejma.
Još za dobe naših kraljevah bio je u Casmi kapitul,
koj je podpadao pod hrvatskoga, t. j . ninskoga biskupa,
čija se vlast protezala ća do Drave , i taj kapitul , što
je bez svake sumnje, odgojivao je mladež i davao na
rodu vrstne učitelje i svećenike , i bilježio je zgode
našega naroda. Rieč božja a njom i prosvjeta navješći
vala se indi i po posavskoj Hrvatskoj , i dizale se crkve
u malenom tada Zagrebu, Varaždinu , Križevcih, Požegi,
Sisku i po naših selih, kojih bijaše ne malen broj.
Vrlo se dakle vara oštrogonski biskup Felicijan,
kada veli , da Ladislava kralja ugarskoga najveća za
 27

sluga ide , što je utemeljio biskupat zagrebački , jer da

je tim poganski hrvatski narod priveo na štovanje jed
noga pravoga boga ; (ut quos error idolatriae a Dei
cultura extraneos fecerat, Episcopalis cura ad viam ve
ritatis reduceret ). U Ugarskoj bilo je za Ladislava po
ganštine, kako i svjedoči njegov zakonik , al u nas lje
nebješe je u to doba.
Premda kako napomenuh , bilo je i kod nas lju
dih , koji su mogli i morali bilježit sgode našega naroda,
to ipak kraj svega toga iz dobe domaće naše narodne
vlade nejmamo povjestnih spomenikah o naših Toplicah .
Što se pako sgadjalo s istimi , odkada naš narod
slobodnim izborom i voljom (g. 1002) i uz zajamčeno
si právo podpune samostalnosti i uprave u Kolomanu
prizna ugarske kralje i svojimi, progovorit ćemo u slie
dećoj glavi .
 II.

Zagrebački kaptol postaje vlastnikom Topli

cah kod Varaždina , i bori se za njih proti
otimačem .

Premda je i oko g. 1093 utemeljena bila bisku

pija zagrebačka s kaptolom i dovoljan broj svećenstva
revnovao u njoj za vieru i prosvietu , kraj svega toga
neimamo ipak sve do dvanaestoga stoljeća nikakovih
viestih o Toplicah kod Varaždina. Uzrok tomu , kako
Ivan arcidjakon gorički († 1355) pripovjeda , bude taj,
što su prigodom tatarske navale (1240—2) listine iz
domovine bile odpremljene na otok Rab, pa se ih tako
vrlo mnogo izgubilo '.
Najstariji podatci koji dopiru do nas, pripovjedaju,
da je ban Aleksij (1110—16) učinio zadužbinu za umrla
1
Sed processu temporum aduenientibus Tartaris et totum
regnum Hungarie, ac eius decorem flebiliter deuastantibus
tempore domini Bele regis quarti , filij Andree regis , pa
tris beate Elyzabeth priuilegia ipsius zagrabiensis ecclesie
metu ipsorum Tartarorum , fuerunt asportata pro conserua
cione in insulam marinam Arbum vocatam, nec exinde po
tuerant omnia rehaberi“ .
 29

svoga sina, darovav crkvi zagrebačkoj Toplice sa svimi

pripadci '.
Suvremena listina ? uči, da je posjedu topličkomu
bila medja potočić Globočac (Globosa), koj ga je dielio
od zemlje Šumsejeve, pa se odavde prema sjeveru pru
žala do gore Vukmerove (Wolcmerij ), odavde gorskim
hrbtom , spuštala se prema zapadu medja u dolinu, od
kuda ulazila ravnim pravcem prema sjeveru na drugu
goru, gdje je bio put , a s puta silazila i uzlazila na
treće brdo, s njega opet na veliku goru na put prema
istoku, gdje se je sukobila s medjaši varaždinskimi, te
s ovoga puta prošla na drum i spuštala se do vode
Bednje , gdje se sastala s medjaši zagrebačke županije.
Ali kanonici nisu se dugo uživali toga posjeda,
jer im je sunce Aleksijeve pobožnosti skoro prikrio gusti
oblak onoga otimačnoga doba.
Upravljaše tada kraljevinom ugarskom i hrvatskom
Bela II. sliepi ( 1131—41 ). Koprena , koja mu je vid
sakrivala, potamni mu i duh, a na nesreću i narod bi
jaše razciepkan u stranke , jedni bo dvojahu o sposob
nosti Belinoj, a drugi hotjeli su podići na priestol Borisa

1
Da su Toplice kod Varaždina li kaptolu zagreba č
komu , ne pako stolnoj crkvi ili po tom biskupu daro
vane bile, posvjedočuje listina biskupa zagrebačkoga Stje
pana II. od g. 1237 , gdje izrično biskup veli : inprimis
itaque restituimus eis (kaptolu) terram siue predium To
plich a integraliter, quod eis collatum fuerat a b
antiquo " . O tom ćemo jošte progovorit.
9 Vidi straga prilog I.
30

kopilana Kolomanova. Nesretno klanje Belinih protivni

kah na aradskom saboru užeže zublju razdora ne samo
u Ugarskoj, nego i kod nas. Jedna stranka poče pro
ganjati drugu !
U to burno vrieme postrada i zagrebački kaptol,
jer mu možni župan varaždinski Belec, silovitom rukom
otè Toplice, i sav posjed oko njih.
Niti po smrti Bele II, ni naslednika mu Gejze II. ,
nije krvavi mač razdora stavljen u nožnicu, dapače za
Stjepana III . grabili su zanj više nego prije. Manuil
bo bizantinski car , hotec protegnuti svoje vrhovničtvo
na Ugarsku, i njoj susjednu kraljevinu Hrvatsku, da to
lašnje poluči, naumi podići na ugarski priestol jednoga
od dvajuh svojih štićenikah , Stjepana naime Belina sina
ili brata mu Ladislava , mjesto zakonitoga kralja Stje
pana III. , i tim opet zaplete nezasitna taština i nas i
Ugarsku u dvanaestgodišnji rat.
Za dobe tih razdorah umro je bio Belec , župan
varaždinski, nu Toplice nebjehu tim povraćene kaptolu,
jer ih Belčev baštinik , i u županstvu nasljednik Moć
mer, posluživ se tim domaćim razdorom , zadrža u svo
joj vlasti.
Dakako da u takovih okolnostih nije bilo izgleda
kaptolu zagrebačkomu, da uztraži kod priestola nepra
vedno otetu si svojinu, s toga su podnosili kanonici tu
nepravdu, nadajuć se , da će sunce ma kad bilo , doći
i pred njihova vrata.
I doista za kraljevanja Bele III. razbistrilo se ob
zorje, i sunašce mira ogrijalo obje kraljevine. Tu sgodu
 31

upotriebi kaptol zagrebački, te poslà g. 1181. oko Stje

panja, iz svoje sriedi poslanike k Beli, koj je u to vrieme
bivao u stolnom Biogradu. Tu se prituže kaptolski po
slanici kralju za nanešenu im nepravdu , predočivši mu
biedu, u koju su otimačinom topličkoga svoga posjeda ,
bačeni.

Saslušav ih kralj, javi velikaškomu vieću pritužbu

kaptola zagrebačkoga, ovo ju istinitom pronadje, a kralj
dopita opet Toplice kaptolu zagrebačkomu, zaprietiv sva
komu, tko bi se drznuo otet ih opet , da je krivac ve
ličanstva, kao crkveni otimač da plati globu , da mu
se imovina otme, i on da je izobćen iz crkve .
Na učinjenoj krivdi kaptolu zagrebačkomu po Belcu
i Moćmeru , nije se dovoljnim svidjelo kralju Beli III.
vratit istomu kaptolu toplički samo posjed , već da se
ikoliko nagradi odšteta , pokloni mu i od svoje strane
zemlju susjednu Glogovnici, imenom Kamešnicu, koju
je oteo knezu Okiću , otcu bana Dioniša Okića, vlaste
linu kalničkomu.
Nu taj dar nisu opet dugo uživali kanonici zagre
bački, jer pošto bi g. 1221 Andrija II. u povratku svojem
iz Palestine pozajmio bio dvie stotine markah srebra
od bana Dioniža Okića , darova mu rečenu Kamešnicu
pod Kalnikom , sa svimi pravicami, s kojimi ju je kap
tol uživao , za viečna vremena , a kaptolu dade u za
mjenu četiri sela ; Rod, Viduše , Kupnik i Baton , spada
juća pod zagrebački grad '.

Fejer Cod . dip . T. III. v. I. p. 320 .

32

U dar istoga kralja ugleda se i njeki plemić ( vir

nobilis) Totar , te pokloni od svoje strane kaptolu za
grebačkomu posjed, koj se prostirao oko Vratna ( porta
lapidea) gore Ljublja i Kozjega hrbta , daklje s druge
strani Kalnikal.

Tim bi daklje posjed toplički pružao se u XIII.

stoljeću po županiji varaždinskoj i križevačkoj.
Ali Moćmera, koj je tako izgubio nepravedno po
sjedovane Toplice, snadje doskora jošte veća bieda.

Zapleo se on radi njeke svoje zemje koja bijaše

susjedna Toplicam s njekim kršćanom u razmiricu, koja
se nije dala dobrim izravnati , te parci dodju na sud
pred kraljevića Belu, koj je u to doba neodvisno uprav
ljao Hrvatskom kao vojvoda. U ono doba uvriežio se
i u nas, nikli u Niemacah običaj, da su se parbe rie
šavale il prisegom ili dvobojem .
Ako su se prući izjavili za prisegu , onda je ona
riešavala parnicu, to sud nije mogao dosudit dvoboja,
ako li su se pako izjavili za dvoboj, onda bi onaj iz
gubio parbu, koj bi u dvoboju nadjačan ’. Nevaljana li
običaja !
Na zahtjev indi toga kršćana imaše se parba rie
šit dvobojem , u kom pošto bi Moémer svladan, izgubije
parbenu zemlju.

1 Theiner Mon. p . 74 .
2
Kukuljević : Jura Regni pag. II. 3 . Item , in omni casu ,
siue actor reo deferat, siue reus actori referat sacramen
tum , Judex inter ipsos duellum non possit iudicare , sed
 33

Nu Moémerova mati, kojoj se je takovim načinom

nanjela i sramota i nepravda, navali molbami na onoga
kršćanina, da je zahtjevajuć dvoboj, kriv njezinoj biedi ,
te ga sklonu tako, da došav s njom pred vojvodu, od
stupio dvie česti rečene zemlje Moćmerovoj materi, za
držav samo treću za sebe.

Ta čest Moćmerovoj materi odstupljene zemlje le

žala je kraj Bednje i pružala se do potoka Kokošįnca,
koj utiče u Bednju , pa nuz njega do izvora mu , gdje
bijaše medja, koja ju dielila od zemlje grada Križevca
(Castri Crisiensis), a odavde pružala se do gore Lju
bla do staze pastirske , pa briežuljci i dolinami iduć
prema jugu do humka, gdje se ostavila staza na desno .
Prema istoku pružala se do druma rečenoga Kozji
hrbat , što vodi iz Križevacah u Varaždin , a odavde
dolinom do Studenca , odkuda iduć drumom na ljevo
do vrela Kamešnice i Jalševca , i ticala se zem
lje Petkonove , i kroz jedno brdo uzlazila na drugo,
zvano Cerovo brdo , do vrška mu , gdje se odvra
tila od zemlje Petkonove i silazila do zemlje Oslove,
a odatle nuz bok jednoga brda , iz koga izvire Slati
nić , vraćala se k Bednji .
Rečenu zemlju , (god. 1225) došav pred vojvodn

per sacramentum causa debeat terminari, nisi partes examen

duelli assumpserint spontanea voluntate “ . Nu tomu nepra
vednu običaju već u XIV . stoljeću nastojali su haka doći ,
tako Ludovik I. dajuć gradu Krapini g. 1437 njeka prava
zabranjuje im sličan dvoboj : Item, duellum inter ipsos ad
iudicari et fieri non possit. o . p . I. 113 .
(Toplice) . 3
34

Belu , pokloni Moćmerova mati , u ime zadušbine za

svoju dušu, kaptolu zagrebačkomu, nu pod tim uvjetom ,
da dok je ona živa, vuče njezine dohodke, a po njezi
noj smrti da sasvim pripade kaptolu zagrebačkomu ' .

Borba kaptola zagrebačkoga proti posjednikom Slavin

skim ili Slanja.

Jedva kaptol zagrebački izposlova, da mu se To

plice, Belcem i Moćmerom otete povratile , i pošto ih
jedva opet izkupi (g. 1237) iz rukuh biskupa zagrebač
koga Stjepana II. , koj ih je bio s kaptolom zamjenio
njekom neznatnom zamjenom , gdje su bili kanonici za
polovinu vriednosti prevareni ”; kad al eto opet se dignu
susjedi toplički proti kaptolu , da' mu otmu zadužbinu
Moćmerove matere.
Kako listina svjedoči, dignu se proti kaptolu za
grebačkomu Martin , sin Slane3 ' u ime svoje i svoga
sina Moćmera , te Egidij i Tiburcij sinovi Egidijevi,

1 Vidi prilog II.

Inprimis itaque restituimus ipsis ( kaptolu zagrebačkomu)
terram siue predium Toplicha integraliter , quod eis colla
tum fuerat ab antiquo, ad nos autem noviter pro quodam
paruo concambio deuolutum , in quo ultra dimidiam iusti
precii se deceptos asserentes , et pariter ostendentes, idem
concambium nobis in continenti restituure curauerunt. Dipl.
Steph. II. Episcopi Zagrab. anno 1237. Ex Arch . Capit.
Fasc. 23 , nr. 36 .
3 Po obitelji Slanah , prozvalo se i ono bližnje mjesto to
pličkomu posjedu , gdje se ta naselila „ Slanje“, a bijaše
glasovita ta porodica , jer kako suvremena listina pripo
 35

radi četvrtine zemlje, koju je mati Moćmerova darovala

kaptolu zagrebačkomu , i kako se misli silovitom ju
rukom i osvojili. Pokle su se radi toga duže vremena
prepirali pred biskupom zagrebačkim Filipom , i nisu
se mogli sporazumjet, dodje ciela ta razmirica g. 1252
pred kraljev sud , na kom su se najposlje tako izray
nali : da kaptol zadrži parbenu zemlju , nu da izplati
rečenim parcem 29 markah . Ovu svotu izplate pred ves
primskim kaptolom god . 1255 , Benedikt dekan i Nikola
kustos , Martinu, Egidiju i Tiburciju ; a ovi se obvezali,
da odustaju od svake navale na kaptol zagrebački radi
rečene zemlje , odreknu se svoga prava na nju , što ih
je pristojalo il pristojat moglo u rečenoj četvrti , te da
niti oni ni njihovi potomci nemogu se više dić proti
'kanonikom , a obvežu sebe i svoje potomke , ako bi se
tko ini dignuo radi rečene četvrti proti kaptolu , da su
oni i njihovi potomci voljni kaptol štitit i branit , pa
ako se neznanjem čijim sluči , da bi se kaptolu rečena
zemlja otela, da su dužni vratit mu tada primljene novce,
a zemlju od onoga uztražit, tko bi ju oteo .
Nakon rečenoga ugovora jedva izteče sto godi
nah, što je kaptol zagrebački mirno uživao toplički po
sjed , kadno su se na Hrvatsku opet navukli tmasti
oblaci , noseći u svom krilu domaći razdor i krvav rat.
Težnje silnoga cara srbskoga Dušana, koj naumi mjesto

vjeda, poklonio je kralj Bela ( 1253 ) Mergi , sinu Sjepa

novu i Moćkonu, sinu Vukašinovu nde Zlayna “ , radi veli
kih stečenih si zaslugah , njeku pustoselinu u županiji kri
ževačkoj, blizu mejašah topličkih.
36

truloga bizantinskoga carstva , podići južno slavensko

carstvo , a s druge strani nasilno gospodovanje Ludo
vika I., čiji otac jedino voljom naroda hrvatskoga za
sjednu naš i po tom ugarski priestol , uzkolebahu sve
duhove .

Hrvatska slavna plemena Babonićah, Gušićah , Ne

lepićah i Subićah dizala su jur narod proti nezahval
nomu Karlu Robertu , a osobito proti sinu mu Ludo
viku , najvećemu tlačitelju našega prava i imena , i
počeše proganjati, osobito dok je Ludovik vojevao u
Dalmaciji proti Mletčanom, njegove pristaše.
Tada postrada i kaptol , jer susjedni plemići oko
Toplicah, kao grabežljivi vuci pohrle sa svih stranah,
da si taj posjed razkomadaju i podiele.

Za vremena dakle tih nemirah , udari posjednik

Slavinski (Slanje ), knez Nikola Szentgiroltski (de szent
Giròlt), sin Filipov, sa svojom braćom , stričići i rodjaci
na njeko malo posjedovanje kaptolsko kod Toplicah, otè
ga, i spoji s posjedom svojim .
Kaptol zagrebački nemogavši mu ga otet , uloži
g. 1358 po svom poslaniku Egidiju , sinu Andrijinom ,
svojemu činovniku, pred biskupom vesprimskim a kra
ljevskim kancelarom , prosvjed proti otimačini Nikoli
noj, kao takodjer proti diobi i zastarjelosti, ako bi tim
nastala.

Nejmamo listine , koja bi nam javila , od kakove

je koristi bio taj prosvjed , nu slutit bi se dalo , da od
slaba uspjeha, jer druga listina , sto godinah mladja,
 37

pripovjeda : da je Ivan Szentgiroltski ( sin il unuk Niko

lin) za vremena domaćih nemirah (his proxime praete
ritis disturbiorum temporibus) oteo kaptolu zagrebačkomu
kod Toplicah njeke šume, sjenokoše, livade, trsja i ora
nice, pa tim nezadovoljan , udario na kaptolski zaselak
Daletinec , te ga s veće strane sažgao , a zatim na
dva mlina na Bednji, osvojio ih i počinio mnoge tako
štete i nepravde.
Proti toj sili prituži se kaptol Hermanu Greben
skomu i Akaciju od Szentléleka podbanima, koji odaša
lju na lice mjesta iz Križevacah iz sriedine svoga sud
benoga osoblja Nikolu Mikčevića, da prouči, što i kako
je u stvari. Izaslanik taj sudbeni vrativ se oko Blaževa
g. 1467 u Križevce javi , da se javno i tajno o svem
izvjestio i pronašao tužbu kaptolsku temeljitom .
Badava je sud dosudio, da Ivan Szentgiroltski kap
tolu vrati, što je oteo, on ostà ipak u posjedu, te s toga
bi kaptol prinužden obratit se putem kaptola čazmen
skoga, ( pred kojim oko Ivanja (1467 ) Ivan Malkovac,
kao punomoćnik kaptola zagrebačkoga uloži iznovice
prosvjed proti Ivanu Szentgiroltskomu), na sud kraljevski.
Oko Lovrenčeva dakle pisà kaptol čazmenski pa
latinu ugarskomu Mihalju Orszagu de Guth , nacrtav mu
nasilja plemića Szentgiroltskoga i predloživ mu Mihalja
Berotnu od Vrbovca, Andriju Dionisija takodjer Berotne
Mija Pučića od Rakovca, Bartola od Ciglene, ljude kap
tolske, umoli ga ujedno da označi od ovih jednoga, koj
bi pošao s njegovim izaslanikom , na lice mjesta , da
prouči stvar i tako da ga izvjeste.
38

Na taj dopis naloži palatin požežkomn kaptolu

( Sti . Petri de Posega) da bi se izvjestio o svem, označiv
mu Bartola od Ciglene , kao svoga izaslanika. Ovomu
pridruži rečeni kaptol sa svoje strane i Andriju Ćera .
Došav ova dvojica oko Bartolova u ove strani, uvjeriše
se od plemenitih i neplemenitih svjedokah , da se sve
onako ima, o čem se posjednik Slanjski krivi . Prise
gom posvjedočenu iztragu ove dvojice prijavi opet kap
tol požežki palatinu. Manjkaju listine , iz kojih bi do
znat mogli, kako se stvar svršila ; moguće je da se Ivan
Szentgiroltski pokorio, i vratio oteti posjed.

Parba kaptola zagrebačkoga s posjednici sv. Jakova ,

poradi mejašah.
Burna vremena Ludovika I. ne samo osmjele po
sjednike Slavinske na otimačinu svećeničkoga posjeda,
već i susjedne plemiće. Posjednici imanja sv. Jakova,
Petar sin Gjurin i Stjepan sin Stjepanov, sinovi Selkini,
neobziruć se na označene svomu posjedu medje, težeć

za što većim, htjedoše sûziti susjedni kaptolski posjed.

Pošto bi razmirica o tom duže potrajala (litis seu dis
sensionis materia mota fuerit et diutius ventilata ) to se
ipak g. 1358 pred glavnim kraljevim namjestnikom u
Hrvatskoj i Slavoniji banom Leustakijom , punomoćnici
kaptolski : Pavao kantor, Ivan arcidjakon varaždinski i
Ivan kustos , izkazav vjerodostojne listine , pomire u
osobi Petra sina Gjurina od sv. Jakova , s istimi po
sjednici, i tu označivši iznovice medje, obreknu ih dr
žat u buduće .
 39

Posjednici svinuški i sv . -klementski mire se s kaptolom

radi medjah .

U posjednike sv. Jakova ugledaju se Stjepan i

Petar, sinovi Leustakijevi, plemići svinuški i sv.
klementski , te i oni nepazeć na označene medje,
grabili su pohlepnom rukom za što veći posjed , te se
tako uplete kaptol s njimi u parbu. Ova se, pošto bi se
duže vremena vukla, najposlje pred kraljevim namjest
nikom Leustakijem na 22. kolovoza 1358 svrši ; jer se
pomiri s njima kaptol zagrebački po svojem izaslaniku
Ivanu, kanoniku i arcidjakonu varaždinskomu, te označiv
mejaše, obreče jedna i druga stranka, da će ih držat.

Parba s posjednici Poljane radi medjah njihovih i

posjeda kaptolskoga .

I plemići Poljanski, Dionisij, Nikola i Stjepan, si

novi Benedikta Rufa , htjedoše pristrići kaptol zagrebački
radi mejašah sa strane varaždinske.
Proti toj otimačini prizva kaptol zagrebački na
Leustakija kraljevskoga namjestnika ; on pako naloži
čazmenskomu kaptolu, (komu su po običaju zemlje pri
padali svi poslovi odnoseći se na kaptol zagrebački,
kao pozivi, iztrage, zabrane, pregledanje kaptolskih me
djah i uzpostavljanje novih, i to od sviećnice do duho
vah ), da njegovu izaslaniku pridruži svoga čovjeka, koji
bi na licu mjesta proučili sadržaj razmirice. Na Leu
stakijevo pismo odgovori mu koncem mjeseca veljače
1359 kaptol čazmenski , da je njegovu izaslaniku Stje
40

panu , sinu Ivanovu , plemiću od Suhodola , pridružio

svoga čovjeka Pavla Čona, popa čazmenskoga, koji su
došavši na lice mjesta parbenoga, pozvali onamo Dioniža,
Nikolu i Stjepana sinove Rufove i ostale sumejaše, i
tu pregledalì medje, i gdje je trebalo nove staviti, sta
vili , a nitko da protuslovio nije. To i Leustakij u os
minah ? pepelnice 1359 , na molbu Ivana arcidjakona
varaždinskoga potvrdi.
Nu posjednici poljanski nisu se htjeli tim zado
voljit, i tako vukla se ta razmirica pune dvie godine,
pa da joj se jednom već konac učini , pozove Leusta
kij parce preda se. Na 25. lipnja 1361 dodje od strane
kaptola zagrebačkoga , kao njegov punomoćnik , pre
bendar zagrebački Dežev, a od protivne stranke
Dioniž , sin Benediktov s braćom svojom Nikolom i
Stjepanom . I pošto bi se posjednici poljanski izjavili:

1 Osminah (Octavae), u kojih se parbe riešavale, bijaše kod

nas ukupno 18 kao : na Gjurgjevo , Duhove , Ivanje , na
Jakobovo, na Veliko gospojinje , na Stjepanje , na Malo
gospojinje, na Miholje, na Sve svete, na Martinje, na An
drijinje, božićne blagdane, na novu godinu , na Tri kralja,
na Sviećnicu, na pepelnicu, u sriedi korizme i na uzkrsne
blagdane. Četiri, kao na Gjurgjevo , na Jakobovo , na Mi
holje i na Tri kralja , zvahu se veće osmine , i trajale
su 31 dan , a sljedećim danom svršavale se , ostalih pako
14 zvale se manje osmine, i potrajale su samo 25 danah.
Početkom XV . stoljeća zadrža hrvatski sabor samo veće
osmine, a dokine manje. Sud osminski nastupio je istom
osmi dan poslje rečenih svetkovinah. Qnod primo et
principaliter annuatim non plures nisi quatuor octavas, vi
 41

da su i sami voljni pospješit riešenje te parbe, za vrieme

koje , jedna je stranka drugoj činila nasilja , složile se
obje stranke u tom : da cielu stvar prepuste sudu
osmerici ' vriednih i plemenitih ljudih, od kojih će svaka
stranka četvoricu odabrat, koji bi u subotu bližnju bl .
Benedikta opata, došli na lice mjesta s izaslanikom kap
tolskim Ivanom , sinom Ivankovim i sa izaslanikom po
sjednikah poljanskih, Jakovom sinom Valentinovim , ljudi
sudbenimi , kojim će i kaptol čazmenski pridružit svoga
čovjeka, te da proučiv listine , koje o mejaših govore,
i tako što odluče, da ima jedna i druga stranka držat ;
pridodav tomu jošte i to : da koja od obajuh stranakah
nebi htjela pristat na to, ili nebi htjela držat, ili bi od
stupila od suda rečene osmerice , da plati onoj stranci,
koja je voljna tu odluku držat, 25 markah, a isto toliko
i banu Leustakiju , i to prije, nego li započme novu
parbu. Najposlje naloži ban Leustakij, da ga u dojdu

delicet festivitatum Sanctorum Georgii, Jacobi, Michaelis et

Epiphaniarum Domini instituemus, in quibus uniuersis no
bilibus Regni Sclauonie in Crisiensi , Zagrabiensi , Varas
dinensi et de Verewce Comitatibus Judicium et Justiciam
juxta antiquam consuetudinem Regni, et presentis Institu
tionis stabilitatem debeant judicare, ita videlicet, vt semper
ipse octaue inchoentur feria secunda proxima post octa
uum diem festorum predictorum , et birsagia distribuantur
feria tertia, videlicet die sequenti. Kukuljević Jur. Reg. I.
180. Sudu u osminah predsjedao je ban , il koga je kra
ljevina ili on sam odredio.
1 Takov postupak odobren bi po sabo g. 1418 vid . Jur.
Reg. I. 180 .
42

ćih osminah Jakova apostola , izvjeste , kako je stvar

izpala.
U osminah indi sv. Jakova, dodju pred bana Leu
stakija , od strane kaptola zagrebačkoga, kanonik Mi
halj, a od strane posjednikah poljanskih Dioniž , i pre
dadu mu pismo čazmenskoga kaptola, kojim javlja banu :
da je odaslao sa izaslanikom kaptolskim , Ivanom, sinom
Ivankovim od Moravča , i četvoricom kaptolskih ljudih :
Petrom , naime sinom Martinovim od Rakonoka, Andri
jom sinom Gjurinim od plemena Hegun , Blažem sinom
Ilijinim svetoivanjskim od Žabnice , i Pavlom sinom
Gjurinim , takodjer od Žabnice ; te sa izaslanikom posjed
nikah poljanskih , Jakovom sinom Valentinovim , komu
su rečeni posjednici pridružili Gjuru Velikoga od sv.
Ilije, Stjepana sina Stjepanova, sina Selkina, Ivana sina
Jakovova , prozvanoga „borac“ (pugil) i Stjepana sina
Leustakijeva iz županije zagrebačke , pa da je ovim
pridružio svoga čovjeka Petra, prebendara čazmenskoga,
koji su došavši na lice mjesta , iz listinah pronašli , da
je onaj komad zemlje , na kojoj nastanili se sinovi Be
nedikta Rufa doista u posjedu topličkom, kako svjedoči
i darovnica kralja Bele, kojom se ondje izkazali Jakov
prepušt zagrebački i kanonici Ivan arcidjakon vaški i
Mihalj Ivaćinj; nu za burnih vremenah da je prispjela
njekako u vlast Benedikta Rufa, otacah rečenih Dioniža
Nikole i Stjepana. Zatim da se kaptol zagrebački po
kazao veledušnim prema sinovim Benediktovim , pa im
za vječna vremena ustupio njeku čest rečene zemlje, u
kojoj i sada obitavaju od zapadne strane blizu crkve
 43

bl. djevice Marije, a ovi pako ustupili su kaptolu za

grebačkomu komad zemlje kod kaptolskoga zaselka
Tuhovca ( Tohouth ), koj je i kaptolski bio . Što i ban
Leustakij na šestnaesti dan osminah sv. Jakova 1361
potvrdi, pred Mihaljem Ivančinjem , kanonikom a puno
moćnikom kaptolskim , i pred Dionižem , zastupajućim
ovdje braću svoju Nikolu i Stjepana.

Nasilja kalničkoga kastelana na posjed Toplički , i

borba kaptola proti njemu.
Posried kršovitih brdah Vukleca i Vranilca , na
goloj hridi sv . Kataline, ponosio se tada kao suri orao ,
grad veliki Kalnik ili Kamnik , a njemu malo podalje,
nad župnim selom Rekom , mali Kalnik .
Taj silni grad, koj bi, kako se misli, još za kra
ljevah domaćih hrvatskih gradjen, i na kojega golih stie
nah i tvrdih štitovih i prsiuh hrvatskih junakah, kojimi
je upravljao kastelan kalnički Filip sin Matijev ,
razbila se prvikrat tatarska sila ( 1241 ), izmjeniv razne
gospodare , dobije god . 1405 za gospodara Sigismunda
kralja ugarskoga. U to indi doba bijaše kastelanom u
Kalniku njeki Sigismund od Neuhäusela (de noua
domo), ljubimac kraljice Barbare. Oslanjajuć se taj „ no
bilis et strenuus miles “ a u ostalom čovjek nasilan, bez
značajan i tvrda srca , na zaštitu Barbarinu , počini u
svojoj objesti i zloći silne štete svojim susjedom , najviše
kaptolu zagrebačkomu.
Bilo je to godine 1407, kad taj kastelan u društvu
sa Martinom sinom Gjurinim , Duzakom sinom Šimuno
44

vim, Ivanom sinom Pavlovim, Petrom sinom Gjurinim ,

Martinom prozvanim Šuja, te Matijom i Nikolom Ke
dečići , plemići iz Svinovca , udari na kaptolsko , u to
pličkom okružju ležeće selo Zakuće, osvoji ga, kuće
u njem razori i uništi, šume izkrči i sažeže , zemlje
preore, a svoj usjev usije.
Al pošto mu ni to dosta nebijaše , navali sljedeće
već godine ( 1408) sa Filipom Kontrićem i Valentinom
njegovim sinom iz Rakovca , te Vrbanom i Pavlom si
novi Pavlovimi prozvanimi Zuri, plemići iz Kapele, na
potok Bednju , čijega je polovina pripadala kaptolskomu
posjedu Toplicah , i tu sagradivši dva mlina , i ponači
nivši obkope , svraćali bi vodu , da je prigodom veće
kiše, poplavila sve zemlje i travnike kaptolske. Ne dugo
zatim i to pred Lovrenčevom odaslà isti kastelan Si
gismund , Šimuna Kovača , Mihalja Kosa špana , Gjuru
Jaklića, Petra Španića, Pavla Kosmačića, Brlca Stjepana
sina Blaževoga i Luku Pavlova sina , plemićah iz Bre
zovca, koji navale na kaptolski posjed zvani Dukaševo
hrastje , gdje su tri kuće razorili i oplienili , kaptol
ske livade pokosili , i nasilice odvezli u Kalnik 40 vo
zovah siena.
Nemoguć kaptol zagrebački podnieti tolika bezza
konja nanešena mu kastelanom kalničkim , prituži se naj
prije ( god. 1411 ) kraljici Barbari , nebi li ona ukrotila
svoga ljubimca.
Na pritužbu kaptolsku , odpisa kraljica Barbara
kaptolu čazmenskomu , da razvidi u koliko je istinita
tužba kanonikah zagrebačkih , naznačiv Ladomena sina
 45

Nikolina, sina Adamova od Adamovca, kraljevskim po

vjerenikom .
Na pismo kraljičino odpisa čazmenski kaptol (1411 ) ,
Pavlu Čuporu Moslavačkomu , sinu Gjurinomu, županu
zagrebačkomu i križevačkomu, da je iztražujućemu osob
lju proti kastelanu kalničkomu pridružio svoga čovjeka
Benedikta, prebendara čazmenskoga, koji došav na lice
mjesta i tu preslušav plemiće i neplemiće , pronadjoše,
da je tužba kanonička posve istinita. Dobiv takovo iz
vješće župan Čupor , prijavi sve kralju Sigismundu , i
umoli ga, da ukroti svoga kastelana .
Kralj Sigismund kao da nije povjerovao Čuporu ,
s toga mu naloži , da se razvidi iznovice stanje stvarih,
i procieni nanešena šteta, a za iztraživajućega sudca bješe
imenovan Gjuro , sin Ivanov od Šimunovca. Došav on
u Toplice, pronadje onako, kako je glasila tužba kano
nička , što opet prijavi Čupor iz Zagreba na 14. rujna
1412 kralju.
Na Čuporovo pismo odpisà kralj iz Budima na
2. kolovoza i. g. kalničkomu kastelanu Sigismundu „ de
noua domo “, gdje mu prieti , (buduć doznav , da je i
isti kastelan namislio prisilit plemiće i podložnike kal
ničke, za poharat svu okolicu kalničku , a na ove, pošto
ga slušat nehtjedoše, da je udario globu) , da odustane
od svakoga napadanja na kaptolski posjed, i u podlož
nike kaptolske takodjer da neka nedira.
U istom pismu medju ostalim piše kralj Sigismund :
neka znade kastelan , gonec crkvu zagrebačku , sagra
djenu u slavu sv. Stjepana , prvoga kralja ugarskoga,
46

da dira takodjer i u osobu samoga kralja , koj je kao

takov rodjeni tutor i zaštitnik crkve zagrebačke ; pa i
takovim postupanjem i državljani draže se proti njemu.

Kraljevo pismo, koje su kanonici zagrebački Ivan

kantor, Stjepan arcidjakon varaždinski i Antun izručili
rečenomu kastelanu u selu bl . djevice Marije pod malim
Kalnikom , užesti kastelana na toliko , da pogrdi i pro
kune sav kaptol , prozvav kanonika Stjepana najgorim
čovjekom , a sve ostale varalicami.

Za vrieme tih parbah s kastelanom kalničkim , iz

leže se rat medju Mletčani i kraljem Sigismundom, koj
na čelu svoje vojske od 40.000 dodje u Hrvatsku (1412) .
Ostaviv kraljicu Barbaru u Kalniku , podavši joj za vr
hovnoga kancelara Eberharda Albena , biskupa zagre
bačkoga, ode u Zagreb, gdje naloži pismeno na 6. stu
denoga (g. 1412) prabilježniku Fabijanu : pošto su mu
dozlogrdile prepirke medju kastelanom kalničkim i kap
tolom zagrebačkim , radi mejašah topličkih i kalničkih,
kao takodjer i štetah nanešenih od Kalničanah napome
nutomu kaptolu, da uzam sobom vjerodostojna čovjeka
kaptola čazmenskoga , i proučiv listine , i opitav se sa
bližnjimi posjednici, uvjere se o svem i uzpostave po
vriedjene medje. Zapovjedi takodjer istim pismom kap
tolu čazmenskomu, da ga o svemu tomu izvjesti.

Na taj kraljev nalog odgovori (g. 1412 po Mar

tinju) kaptol čazmenski kralju Sigismundu , da je nje
govomu prabilježniku Fabijanu pridružio svoga čovjeka
Grgura mladjega , župnika narthskoga , a sukanonik a
 47

svoga, koji došavši u Toplice, proučiv listine i sazvavši

sve susjede, o svem se uvjerili, o čem se kaptol tužio ;
napomenuv u tom pismu i to , da je kraljica Barbara
odaslala svoga podkancelara Ivana kanonika pečuv
skoga , i Ivana Ciru sina Petrova svoga dispensatora,
koji su u njezino ime pred prabilježnikom Fabijanom
i kaptolskim čovjekom Grgurom javili, da se posao raz
vidjenja do povratka kraljeva u Hrvatsku il Slavoniju
odgodit inna.

Ne samo da je Barbara po svojih poslanicih stvar

obustavila , već i sama izdà u Križevcu 16. studenoga
zapovjed , da se ciela stvar do povratka kraljeva obu
stavi, a za to vrieme , da ni kastelan , ni podkastelani
kalnički ni njihovi ljudi, kao takodjer ni ljudi kaptolski,
radi parbenih zemaljah, livadah i šumah, da se neusude
prepirat.
Ali opornost kastelana kalničkoga nije se mogla
ni tim ukrotit. On bo neslušajuć ni grožnjah kraljevih ni
savjeta kraljičina, proganjaše i nadalje podložnike kap
tolske u Toplicah .

To dozlogrdi zagrebačkomu kaptolu, te se prituži

opet g. 1415 kralju Sigismundu, ratujućemu s Bošnjaci
i s hercegom Hervojem , bavećemu se u Slavoniji.
U svom dopisu ( u nedjelju po tielovu g . 1415) iz
Djakova naloži , putem kaptola čazmenskoga kralj Si
gismund, svomu kastelanu , da razvidi granice topličke
i učinjena bezzakonja posjedu topličkomu da izmiri. Ovo
pismo podpečaćeno većim kraljevskim pečatom , imao
48

bi rečeni kaptol priobéit kastelanu , i izvjestit po tom

samoga kralja, što će na to kastelan učinit il odgovorit.
Na 5. srpnja odgovori čazmenski kaptol kralju, da
je na 2. i . m. predao sukanonik njihov Dominik, doisto
pismo kastelanu , nu on da nanj niti što odgovori , niti
svrši ono , što mu se u pismu zapovjedalo , pa da ni
isto pismo izaslanikom kaptola čazmenskoga i zagrebač
koga nije vratio, kako bi učiniti bio morao .
Nakon toga ode kralj Sigismund na crkovni sabor
u Kostnicu , ali i simo doprieše bezzakonja kastelana
kalničkoga , s toga napisà mu odavde na 24. prosinca
1417 pismo, u kom ga ljuto kori radi počinjenih kap
tolu nepravdah, tako po njem , kao i po njegovih ljudib,
koji su silovito prepriečili , kad je htio kaptol označit
medje svomu posjedu ; te mu naloži , da kaptol već uz
nemirivat nesmije, ako li neće pasti u njegovu najveću
nemilost , već da ima nanešenu štetu odmah nadokna
diti, pravdi i zakonu zadovoljit, i uzpostavljenju medjah
više se neprotivit. Ujedno imenuje kralj u pismu Da
vida Lackovića Santovskoga (Lach de Santo ) bana či
tave Slavonije, il njegova podbana , svojim komisarom,
koji da rečenoga kastelana silomice pričeraju, da izvrši
što mu kralj nalaže.
Kostnički crkovni sabor umiriv i ujediniv crkvu,
pobrinu se, da se takodjer i njezino právo , koje uživa
u svjetovnom posjedu, nekrnji. To preplaši Sigismunda,
da napisà pismo god . 1418 na 4. siečnja iz Kostnice
svomu nadzorniku i namjestniku u Ugarskoj Nikoli
Gorjanskomu, u kom mu javlja : da je naložio jur bio
 49

(1412) svomu bilježniku Fabijanu , da došav u posjed

toplički , uzpostavi tu povriedjene medje , nu da je ta
stvar zapela , pa jošte ni sada da nije na čistac do
vedena , jer je kraljica, po svojih izaslanicih Ivanu ka
noniku pečuvskomu , i Ciri svojemu dispensatoru, odgodila
tu razmiricu do njegova dolazka u Ugarsku. Nalaže
s toga istomu nadvorniku , da pošto se na crkovnom
saboru mnogo radi, da se crkovni posjedi neotimlju , i
to mu čini velike neprilike , pošto su i njegovi ljudi
sukrivci takove otimačine ; s toga neka reče kraljici u
njegovo ime , da odustane napadat na posjed kaptola za
grebačkoga, i da neradi proti očitomu právu, on bo nebi
htio, da opet dočuje sličnu tužbu , te bi i njemu kost
nički sbor lasno predbacit mogao, da se nebrini za crkvu.
Valjda je od kakove koristi bilo to kraljevo pismo,
jer neima listinah , koje bi pripovjedale o dalnjem na
silju i proganjanju na kaptolske ljude, a to valjda s toga,
jer je nestalo i kastelana Sigismunda, koga valjda kralj,
razpitav se za njeko vrieme sa ženom si Barbarom radi
nevjerstva, takodjer proćera.

Čanjevački plemići u posjedu topličkom otimlju njeke

zemlje.
Smrću ugarskoga i hrvatskoga kralja Ladislava
(† 1457) opet se pociepaju kraljevine u više stranakah,
koje su nastojale svoje ljubimce podignut na ugarski i
hrvatski priestol. Pretendenti bijahu car Friderik III .,
Kažimir kralj poljački i Matijaš sin Hunjadov. Nastoja
njem Mihalja Szilagjia, privremeno upravljajućega Ugar
( Toplice ).
50

skom , bude na Rakošu ( 1458) silom izabran kraljem

Matijaš. Nu stranka Friderikova , koja se u kraljevi
nah sve više dizala i rasla, preote doskora mah radi sa
mosilja Matijaševa tako, da su njegovi neprijatelji pro
glasili u Güssingu 17. veljače g. 1459 cara Friderika
ugarskim i hrvatskim kraljem , i okrunili ga u Novom
Mjestu krunom sv. Stjepana.
U našoj domovini, ban Ivan Gerebić, knezovi Fran
kapani i vlastela bijahu za Friderika, dočim jedini kap
tol zagrebački stojao je uz Matijaša.
U tih dakle medjusobnih borbah nije ni čudo,
ako je kaptol zagrebački bio plemstvu sablazan , na
koga su udarili gdje su samo mogli .

Ovamo pada što nam pripovjedaju listine : da su

za vremena domaćega razdora Martin Lovreković, Mirko
Lovreković, Andrija Ilević, Gjuro Ilijnović, Grga Drug
čević, Martin Kovačić, Gjuro Ivanušević, Lovro Ivano
vić, Ivan Ivanović, Klement Kupčević, Dimitar Sagudić,
Stjepan Dečaković, Grga Pavlović , plemenita udova
Mirka Kasine , sin njezin Bebek , Ante Marjašić , Pajo
Kozjanić i Stjepan Dočlec, plemići čanjevački', silovitom
rukom napali na posjed toplički , i osvojili njeke šume,
sjenokoše, pašnike i oranice, i medju se podielili .

1
Posjedu Chanow (današnje Čanjevo ), u županiji križe
vačkoj, bijahu vlastnici što se znade : Ivan , zatim sin mu
Nikola, a ovoga sin Matej, koj ga god . 1324 proda za
50 markah dinarah zagrebačkih , magistru Jakovu prozva
nomu Mali .
 51

Kaptol zagrebački nemogav sudbenim putem oteto

zadobit, pričeka, dok minu sa političkoga obzorja burni
oblaci, s toga samo god . 1467 na 23. lipnja, uloži pred
kaptolom čazmenskim, punomoćnik kaptola zagrebačkoga
Ivan Malkovec , prosvjed proti toj otimačini , uživanju,
držanju i zastarjelosti rečenih zemaljah .
Malo vrieme za dugo nebilo , dodje i nadvornik
Mihalj Orsag de Guth u Križevce , i tu mu se prituži
kaptol zagrebački na nasilja plemićah čanjevačkih.
Voljan zadovoljit kaptolu , odpisà odavde nadvornik
po Lovrenčevom 1467, požežkomu kaptolu, da odašalje
svoga čovjeka, s kojim pošao bi na lice mjesta, ili Mi
halj Beraćna iz Orbavca, ili Andrija il Dioniž takodjer
Beraćne iz Orbavca , ili Mijo Pinčić iz Rakonoka , ili
ako tih nebi bilo , da podje Bartol Čiglena, čovjek vje
rodostojan, i tako priučiv stvar da mu jave .
Na to odgovori 31. kolovovoza kaptol požežki pa
latinu , da su njegovu pouzdaniku Bartolu Čigleni pri
družili svoga čovjeka, popa Andriju Ćora ; koji vrativši
se iz Toplicah, prijavili su kaptolu : da su na Bartolovo
bili na licu mjesta , i ovamo pozvali plemenite i neple
menite ljudi, i od njih doznali, da je kaptolu zagrebač
komu doista posjed otet.
Nejma sumnje, da su plemići čanjevački prisiljeni
bili vratit oteto , kaptol bo imao je velikoga zaštitnika
u kralju Matijašu.
52

Kaptol zagrebački uznemiruje u posjedu topličkom ,

plemić Mirko Paganj .

Blizu posjeda topličkoga sa strani kalničke, bijaše

zaselak Herboréa zvan , gdje je obitavao Mirko Paganj
„ de Herbelthy “, (unuk valjda Nikole bivšega kastelana
kalničkoga 1352-1355 ) sa svojom ženom Barbarom ,
kćerju Ivana Osla. U isto doba kada nahrupiše plemići
čanjevački na posjed toplički , navali i Mirko Paganj, te
silovitom rukom osvoji njeke šume , sjenokoše , livade,
vinograde i oranice u posjedu topličkom ; t. j . sav po
sjed , što ga njekoč pokloni ( 1225) Moćmerova mati
kaptolu zagrebačkomu .
Dok je stranka cara Friderika , kojoj je pripadao
i naš Mirko, u Hrvatskoj vladajućom bila , kaptol kao
Matijašev odanik , nije se mogao uzprotivit otimačini,
nu kad ona morade ustupit stranci Matijaševoj , dodje
vrieme i kaptolu zagrebačkomu da uztraži svoje.
Godine indi 1467 na 7. svibnja, uloži u Križevcu
pred banom Ivanom Tuzom, punomoćnik kaptola zagre
bačkoga Ivan Malkovec prosvjed proti otimačini Mirka
Paganja i njegove supruge.
Nu pošto bi to ostalo samo na papiru , potuži se
kaptol zagrebački onom istom sgodom kada i na ple
miće čanjevačke, i na Mirka Paganja.
Pisav nadvornik požežkomu kaptolu , da odašalje
svoga čovjeka radi razvidjenja medjah topličkih , i raz
mirice porodivše se medju kaptolom i plemići čanjevač
kimi, napisà sasvim slično pismo, i označiv jedne te iste
 53

osobe, i glede razvidjenja medjah i razmirice s Mirkom

Paganjem .
Ono isto izaslaničtvo, koje na dan sv. Bartola raz
vidi medje, i uvjeri se o istinitosti pritužbe kaptola za
grebačkoga proti plemićem čanjevačkim , pregleda isti
dan takodjer i mejaše , prieko kojih prekoračio je Pa
ganj, i uvjeri se od plemićah i neplemićah , da je her
borčki vlastelin krivac smetanju posjeda. O čem izvjesti
takodjer požežki kaptol nadvornika ugarskoga.
Dočim su plemići čanjevački popustili, ali Paganj
nehtjede. Toga radi na zahtjev kaptola zagrebačkoga
odaslani bili po Ivanu od Mindszent i Ladislavu Her
manovom Grebenskom , podbanima, na lice mjesta , od
sudbenoga stola križevačkoga , kao iztražujući sudci
Stjepan literat iz Ravna, i Ivan Krušić.
Vrativši se oni u Križevce, prijaviše sudu, kako i
prvanja izaslanstva , da je za vremena prošlih burnih
vremenah oteo Mirko Paganj i supruga mu Barbara,
njeke šume , sjenokoše, livade , vinograde i oranice, na
veliku štetu kaptola , i da ih sada jošte uživa i drži .
Kako se je najposlje ta razmirica svršila , je li
Paganj odstupio il nije, nejma daljnih listinah, nu ipak
nagadjat bi mogli, da je kaptolu opet vraćeno bilo , što
je Paganj oteo.
54

Lucija udova Ladislava Zemčeja, poklanja kaptolu za

grebačkomu za vječna vremena svoja imanja oko To
plicah , naime : Jakćevac , sv . Kelemen , Čeperlinec,
Imbrihovec i Svinušu .
Radi nasilja i otimačinah s kojih je kaptol zagre
bački kroz četiri vieka mnogo stradao, dobije početkom
petoga vieka (od kako bi naime vlastnikom topličkim ),
liepu i zasluženu nagradu.
Godine naime 1500 pred svetkom bl. Grgura , u
samostanu Salavarskom (beati Adriani martyris de Zala)
Lucija udova Ladislava Zemčeja ', a kći posjednika Kle
menta od sv. Kelemena (magistri Clementis de szent Ke
lemen), buduć da mnogo pretrpjè od svoje braće, rodjakah
i bližnjikah, izjavi se ovako : da ona iz počitanja i što

| Porodici Zemčevoj (Zempche , Zemthe il Zenche) nalazimo

u našoj domovini prvi trag g. 1389 , kad kralj Sigismund
usljed pokreta na slovjenskom jugu, otė Tibaldu Zemčeju,
sinu Deševom , pristaši stranke Ivana Paližne , posjed Re
sičnik i Završje, u županiji križevačkoj, brojeći do 50 kmet
skih selištah, darovav ga Ladislavu kastelanu od sv. duha,
(de Zenth leluk) . Sljedeće opet godine ( 1390 ) napominje
nam listina Tibaldova sina Ivana, u pogodbi s napomenu
tim kastelanom , s kojim se taj Ivan Zemće pred požeškim
kaptolom tako naravna : da pošto nemože otet darovanih po
kralju Sigismundu , kastelanu od sv. duha , posjedah Re
sičnjaka i Završja, da si pridržaje pravo, ako bi ta imanja
kastelan kada zalagao il prodavao , da ih najprije ponudi
njemu il njegovim potomkom, a na to mu kastelan poklonio
njeku ribariju (unum locum piscarium) Rosečnik Tanja
prozvanu . Nalazimo zatim g. 14 3 , da se sa Ivana Zem
ćeja diželjaga veleizdaje, i vraća mu se gradić Fejerko i
 55

vanja prema sv. Stjepanu kralju , na čiju slavu gradjena

bi i crkva zagrebačka , sav posjed svoj , što ga ima u
imanjih : Jakćevcu, sv. Kelemenu, Čeperlincu, Imbrihovcu
i Svinuši, u županiji varaždinskoj, sa svimi užitci i pri
hodi , kao zemljami oratnimi i neobradjenimi, polji,
livadami , pašnici, šumami, šikarami, gajevi, vodami te
kućimi i neotičućimi, mlini i mjesti za mline, trsji i pri
trsji, riečju sa svim , što rečenim imanjem od starine
pripada , i onim právom ,
koje je ona uživala , daje i
poklanja u ime milostinje za vječna vre
mena kaptolu crkve zagrebačke ; nu pod tim
uvjetom , da dok je ona u životu , da posjeduje rečena
imanja i uživa se njihove dohodarine , a po njezinoj
smrti, da cjelovito pripadnu kaptolu zagrebačkomu , da
niti ona, ni njezino potomstvo može im što oduzeti.

posjedovanja Zyrcz, Prezawja i de Orbaz, utjelovljena bivša

županiji križevačkoj.
Godine 1420 čitamo njekoga Ladislava Zemčeja , kao
podbana i križevačkoga župana, a napokon g. 1499 napo
minju se braća Gjuro, Stjepan i Franjo Zemčeji.
Lucije udove Ladislava Zemčeja, te dobročiniteljice kap
tola zagrebačkoga, nalazi se u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj
tik sakristane na podu grobna ploča sa sljedećim nadpisom :
SEPVLCRVM
MATRONAE LVCIAE RELICTAE
LADISL . ZEMCHE . HVIVS
CAPL. INSIG. BENEFAC .
Za istu Luciju Zemčevu , moli se u prvostolnoj crkvi
zagrebačkoj svake godine na 15. kolovoza večernica za
umrle, a na 16. , kao na dan njezine smrti , čita misu za
njezinu dušu kanonik, dekan kaptolski.
56

Buduć da svaki poveći poklon zemljištni zahtjevao

bi i privoljenje kraljevsko, s toga umoli zagrebački kap
tol kralja Vladislava, da potvrdi dar Lucijin. Na 6. indi
svibnja 1500 privoli Vladislav daru Lucijinu učinjenu
kaptolu zagrebačkomu, pridodav : da i on, štujuć osobito
sv . Stjepana , na čiju čast gradjena bi i zagrebačka cr
kva, odpušta istomu kaptolu sa svoje strane i kraljev
sko právo , koje bi mogao imat u rečenom posjedu, i
svu korist, koje bi isto pravo njemu nosilo .
Ujedno izvjesti kralj i kaptol čazmenski o daru
Lucijinom i svojem prikazu , te mu naloži , da pošalje
svoga izaslanika , označiv kraljevskim povjerenikom il
Nikolu Madarasa iz Jegudovca, il Grgu Završkoga iz
Završja , il Nikolu Lešćaka od Lesčakovca , il Ivana
Krnjaka, il Ivana iz Orehovice, il Kolomana iz Zaboka,
il pako Ladislava iz Zaboka , da si je voljan kaptol
čazmenski jednoga od ovih odabrat, koj bi pošao s kap
tolskim izaslanikom u rečena imanja, i pozvavši susjede
i mejaše uveli bi kaptol zagrebački u posjed, i predali
mu sve užitke ; svakoga pako, tko bi protuslovio reče
nomu uvodu , da ga odašalju pred kralja , da se ondje
prituži .
Na šestnaesti dan poslje svetka uzašašća Gospod
njeva, odpisà čazmenski kaptol kralju : da je s kraljevim
povjerenikom Ivanom Krnjakom iz Poljane odaslao svoga
čovjeka, kanonika Barnabu , koji vrativši se , prisegom
potvrdiše, da su na svetak uzašašća Gospodnjega došli
na lice mjesta , i pozvali sve susjede i mejaše, gdje su
prisutni bili i plemići Mihalj Lešćak , i ini Mihalj iz
 57

Lesłakovca , Lovro iz Suhodola , Petar Poljak i Janko

nazvan More iz Suhodola, i u prisutnosti svih ovih uveli
su kaptol zagrebački u posjed rečenih imanjah, sa svimi
užitci i pripadci, i da nitko ni taj, ni sljedeće dane,
dok su naime oni po običaju zemlje ondje boravili, nije
tomu protuslovio .

Plemići Turoci nastoje prisvojiti si imanja , što ih Lu

cija Zemčeva pokloni kaptolu zagrebačkomu .

U Hrvatskoj bijaše od prastarih vremenah običaj,

da je svaki, koj je naumio prodat svoj posjed, ponudio
ga najprije svojim rodjakom i susjedom , pa ako ga i
ovi nehtjedoše kupit, mogao ga je prodat, komu je htio,
(jus vicinitatis) '
Jedva je Lucija zaklopila oči (na 16. kolovoza 1500),
a to se odmah dignu bivši njezini susjedi, plemići Ber
nardo i Andrija Turoci , i ulože pred banom Ivanom
Korvinom prosvjed, tužeć se, da je Lucija, udova Zem
1
Tomu za primjer navadjamo listinu od g. 1490 iz » Po
vjestnih spomenikah južnih Slavenah “ , gdje se veli medju
ostalimi: kneže i sudci, gospodo, i vi plemeniti ljudi i vla
danje ! Molim vas, slišite me , ovo mi se e spotribilo ple
menšćine moe prodati za nike moe potribe; mogu li , ili
nemogu ? da biste mi dali svoi zakon. A mi knez i sudci
i s vladanjem , imivši pun svit i cel dogovor , rekosmo :
poimi našega rotnoga pristava i nudi svih svoih bližnih i
dalnih i kib pristoi. I kada se opet vzvrati k nam naš
rotni pristav, nami pitan nam povida : da e nudil vsih svoih
bližnih i dalnih, i nigdor ni hotil pohititi. A mi rekosmo :
a ti prodai komu moreš “ . 0. c. str. 139 .
58

čeva povriedila običaj zemlje , kad je imanja sv. Kele

men , Imbrihovec , Svinušu , Jakćevac i Ceperlinec za
vječna vremena prodala i zapisala kaptolu zagrebačkomu,
dočim bi to pripadalo njim , i s toga, što su joj bližnji
susjedi bili ( tum propinquioris vicinitatis), a i s drugih
inih razlogah većma, nego li kaptolu zagrebačkomu.
Rekoše jošte : da pošto po običaju zemlje, pripada im
pravo zahtjevat rečena imanja , da su voljni odplatit
kaptolu zagrebačkomu onu svotu , koju je kaptol za
ista imanja odbrojio ; pa ako su bila prodana za više
nego li su vriedna, da su voljni, kako je i običaj zem
lje, i to izplatit.
Pritužbi Turocijah bude sklon i ban Ivan Korvin,
te napisa pismo oko Martinja , kaptolu čazmenskomu,
i priobćiv mu dotičnu pritužbu, naloži mu : da odašalje
svoga čovjeka, s kojim će njegov izaslanik , bio Grga
iz Završja , il Ivan Ilkon iz Šemovca , ili Lovro iz Su
hodola, opomenut kanonike zagrebačke, da ona imanja,
koja su kupili ( ?) od Lucije Zemčeve , odstupe Turoci
jem, koji će im nadoknadit novac , uložen za nje , pa
ako su i procienjena bila , i istu procienu nadomirit.
Ako kaptol zagrebački pristane na to, da će biti zado
voljan , ako li ne , to ga neka pozovu na osmine triuh
kraljah u Križevce na sud pred njega.
Banovu pismu odgovori čazmenski kaptol : da je
njegovu izaslaniku Ivanu Ilkonu pridružio svoga čovjeka
Nikolu iz Suhodola, sukanonika svoga, koji mu prijaviše:
da su na 1. prosinca, došavši u imanje Imbrihovac, opo
menuli po podložniku kaptola zagreb . Klementu Savoniću
 59

isti kaptol, da svoja posjedovanja , kao : Jakćevac , sv.

Kelemen, Čeperlinec , Imbrihovec i Svinušu , kupljena
od Lucije udove Zemnčeve, odstupe Turocijem pod istu
cienu, u koju su ih i oni uzeli , pa ako su ih prepla
tili , da im Turociji suvišak odplatit moraju. Buduć da
kaptol zagrebački na to nepristà, da ih je banov povje
renik isti dan, po rečenom Klementu Savoniću prozvao
u Križevce u osminu triuh kraljah , na sud pred bana.
Sviestan kaptol zagrebački, da je zakonit posjed
nik poklonjenih si po Luciji imanjah, odasla u osmini
triuh kraljah 1501 svoga punomoćnika Bartola Sam
pušića na sud u Križevce. Tudjer pred banom Ivanom
Korvinom ustà Stjepan iz Bodešnje , punomoćnik Ber
narda i Andrije Turocijah, te okrivi kaptol zagrebački
govoreć ovako : da je gospodja Lucija udova Ladislava
Zemčeja , imanja svoja Jakćevac , sv . Kelemen , Čeper
linec , Imbrihovec i Svinušu bez znanja i privolje Tu
rocijevacah , kaptolu zagrebačkomu za vječna vremena
prodala i zapisala, dočim bi rečena imanja , to s razloga
susjedstva, to s inih drugih uzrokah , većma imala pri
padnut Turocijem , nego li kaptolu zagrebačkomu. Na
pomenuv jošte i to , da su Turoci pripravni odkupit
imanja od kaptola i preplaćeni novac nadoknadit ; a
najposlje umoli bana, da izreče pravdu.
Na to ustà povjerenik kaptola zagrebačkoga Bar
tol Sampušić, i odvrati ovako : da rečena imanja, kao :
Jakćevac , sv. Kelemen , Čeperlinec , Imbrihovec i Svi
nuša punim právom pripadaju kaptolu zagrebačkomu,
koj ima pismene dokaznice i povelje, glaseće za isti
60

kaptol, koje, buduć da ih neima sada pri ruci , pripra

van je u svoje vrieme podastriet sudu .
Na to odredi ban , da na godinu u istih osminah
il kaptol zagrebački , il njegov punomoćnik , podastre
sudu listine odnoseće se na rečena imanja , pa da će
tada on dosuditi pravicu.
Za godinu danah dakle (g. 1502) dodje opet pred
bana punomoćnik Turocijah Stjepan iz Bodešnje , i tu
zahtjeva od punomočnika kaptola zagrebačkoga Andrije
Berislovca, da izkaže vjerodostojnimi listinami , posjeduje
li kaptol zagrebački po právu parbena imanja ili ne ?
Na to punomoćnik kaptolski Andrija podastre sudu li
stinu samostana sv. Adrijana , pisanu u Salavaru, gdje
Lucija Zemčeva svojevoljno poklanja kaptolu
zagrebačkomu rečena imanja , i onu , kaptola čaz
menskoga, kojom bi kaptol zagrebački uveden u posjed,
a proti ovomu uvodu za onda nitko neprotuslovi .
Pročitavši vjerodostojna pisma , poče punomoćnik
Turocijah Stjepan iz Bodešnje, ovako umovati : „ buduć
da je gospodja Lucija napomenuta imanja Jakćevac, sv.
Kelemen, Čeperlinec, Imbrihovec i Svinušu, bez znanja i
dozvole tužiteljah ( Turocijah) i na njihovu sramotu, kap
tolu zagrebačkomu prodala , i da se isti kaptol tako
djer bez znanja tužiteljah u posjed dao uvesti, što neide
ni po právu, ni po običaju zemlje, to bi pripast morala
rečena parbena imanja Turocijem . Onaj pako mali po
sjed kaptola zagrebačkoga , što ga još njekoč Lucija
poklonila kaptolu, neodlučuje ništa za právo susjedstva
kaptolskoga, jer nije medjami odieljen od rečenih ima
 61

njah a i podložnici i kaptolski i parbenih za sada ima

njah zajednice ondje pasu i drvare ; s toga, ako će kap
tol zagrebački slogu i mir , neka imanja , o kojih se
prepiru, odstupi Turocijem , koji će ih pošteno odkupiti.
Takovomu, na zlu osvjedočenu umovanju, odvrati
Andrija od Berislovca , punomoćnik kaptolski : „ buduć
da gospodja Lucija rečena imanja nije crkvi ili
kaptolu zagrebačkomu za novce pro dala ,
već poklonila ih u ime milostinje, to da nejma zakona ,
po kom bi tužitelji od kaptola zagrebačkoga rečene po
sjede oduzet i prisvojit mogli “ .
Pošto bi punomoćnici obajuh stranakah svršili pre
pirke, posavjetovà se ban sa podbani , prabilježnikom i
sudbenim osobljem , proglasi osudu , veleć : da usljed
sadržaja listinah kaptol je samo vlastnikom bio rečenih
imanjah za života Lucijina , nu po njezinoj smrti da
Turocijem pripada právo odkupit ih vječnom odkup
ninom (perpetuali estimacione earundem mediante) iz
rukuh kaptolskih .
Proti takovoj pristranoj osudi dignu se punomoć
nik kaptolski Andrija, tvrdeć : da što je za vječna vre
mena poklonjeno, da se nikada nemože izkupit , dakle
niti po smrti Lucijinoj.
Na to ustà Stjepan od Bodešnje, punomoćnik Tu
rocijah, i reče ovako : „ da tužitelji u pogledu odkuplje
nja rečenih posjedah, niti mogu čekat na Lucijinu smrt,
jer ista gospodja nije obitavala na tih imanjih , već na
inih i to u Ugarskoj; a i niti su dužni ta imanja izku
pit vječnom odkupninom , već uz običnu cienu ; pa da
62

je ugovor i uvedenje kanoničko u posjed protivno usta

novam i običaju ove kraljevine, usljed česa niti jedan
svjetovnjak nemože sa crkvenimi osobami ugovora sklo
pit , ili dobra svoja pod kakvom godj izlikom crkvam
zapisat bez znanja svojih rodjakah“ .
Buduć da se tako obje stranke poravnat nisu mo
gle, prizvala su njihova punomoćnika na kraljevski sud,
što i ban uz dogovor sudbenoga osoblja potvrdi, ozna
čiv im ročište pred kraljevskim sudom u osminah Gjur
gjevih, naloživ ujedno , da mu prijave osudu toga suda
u dojduću opet osminu triub kraljah u Križevcih .
Pošto bi u to njekako vrieme umro Andrija Turoc,
to brat mu Bernard zapriečen bi poslat o Gjurgjevu
u Budim svoga punomoćnika , s toga ni kaptol zagre
bački neposlà svoga. O Miholju istom g. 1503 dodju u
Budim zastupnici prućih se stranakah , i to od strane
Bernarda Turoca, Ivan iz Orešja , a od strane kaptola
zagrebačkoga Ladislav de Solimos pred kraljevskoga
sudca Petra, kneza od sv . Gjurgja i Bešinskoga, komu
izruče sva pisma suda križevačkoga.
Sa kraljevskoga indi suda, gdje su prisjeli biskupi,
baroni, protonotar i ostali plemići, proglasi judex curiae :
da proučiv sva pisma, toli darovnice, koli banove osude,
pronadjoše: da ona banova osuda, kojom izreče, da za
života Lucijina parbena imanja pripadaju kaptolu, a po
njezinoj smrti, da braća Turoci mogu ih odkupit i tako
prisvojit, nikako nestoji, jer rečena imanja nisu odstup
ljena kaptolu zagrebačkomu uz kakovu novčanu svotu,
već u ime vjekovite milostinje , pa i po državnom za
 63

konu darovanje u ime vjekovite milostinje , što ga tko

učini svojevoljno, niti komu škodi, niti mu škodit može .
S toga je i gospodja Lucija svoja imanja kaptolu za
grebačkomu, namienjena u ime vjekovite milostinje pu
nim pravom poklonit i darovat mogla ; pa se s toga
banova osuda kao nepravedna (veluti modo
abusivo celebrata) sasvim uništuje . A da se rečena
imanja dopitaju kaptolu , naloži kraljevski sud , tu od
sudu sljedeće god . 1504 u osmini triuh kraljah predat
banskomu sudu u Križevcih .
Na dvadeset i osmi dakle dan osminah triuh kra
ljah g 1504, predoče banu Ivanu Korvinu punomoćnici
obajuh stranakah , i to za kaptol zagrebački Ivan lite
rat iz Moravčah , a za Bernarda Turocija, Valentin Palfi,
osudu kraljevskoga sudbenoga stola , na koju pristà i
sud banski , naloživ ujedno kaptolu čazmenskomu , odaslat
svoga čovjeka, kojeg mu je volja od naznačenih sud
benih ljudih, bilo to s Gjurom i Stjepanom Hrkovići iz
Zajezde, il Mihaljem Lešćakom iz Lesčakovca , il Kle
mentom iz Suhodola , il Ambrozom il Petrom Vragovi
ćem iz Marijaševca, il Iv. Golcem iz Suteske , il Ladi
slavom il Šimunom iz Zaboka , il Andrijom il Ivanom
iz Mirkovca, i neka uvede kaptol u pravi i istiniti po
sjed, a o svem tom , da čazmenski kaptol izvjesti bana.
Na 21. veljače ( 1504) izvjesti čazmenski kaptol
bana : da je sudbenomu izaslaniku Ambrozu Vragoviću iz
Marijaševca pridružio svoga čovjeka, Gjuru iz Prašnice
sudruga svoga , koji su na Valentinovo ( 14. veljače) u
prisutnosti pozvanih susjedah i mejašnikah , kao i ple
64

mićah Grge iz Završja, Gjure sina Ladislavoga od Hegja,

Mihalja Lesćaka iz Lesłakovca , i njegova sina Stjepana,
kao i Nikole iz Lescakovca, Lenarda iz Suhodola, Stje
pana Makočepa iz Suhodola, Valentina iz Drnoskariovca ,
Ivana Hustarića iz Čeperlinca, činovnika Bernarda Tu
roca i Andrije Hinečica iz Hinečinca , uveli kaptol za
grebački u posjed imanjah , Jakćevca , Čeperlinca , sv.
Kelemena, Imbrihovca i Svinuše, što im ostavila udova
Lucija Zemčeva, i predali mu sve koristi i užitke , da
za vaviek posjeduju, neobziruć se na Turocijevu parbu .
I tako kaptol zagrebački nakon četiri godine težke
prepirke s Turoci, počeo mirno uživat poklonjen si po
Luciji posjed !

Parba kaptola zagrebačkoga s plemići , koji su preko

pali korito Bednje.
Godine 1514 koncem mjeseca studenoga , nezna
se iz kakova povoda, navale noćju : Valentin Pavleko
vić iz Kapolne , i sin mu Blaž , Petar Kupec , Stjepan
Lašić, Gjuro Radivojić, Ivan Sejać, Krsto Jeretin, Mijo
i Blaž Pantojići, Mihalj. Saračević, Pajo Lenardić, Mijo
Bobes, Mirko Vrbanić, Martin Endrejević, Andrija Stje
pan Ivešić, Mijo i Ante Ljubenići iz Kapolne, Valentin
Končerec iz Doljanca , Petar Pavleković , Petar Konče
rić , Lovro i Grga iz Doljanca , Ivan Drevodelić tako
djer iz Doljanca, Imbro Lah iz Selah , Petar Drevode
lić, Gjuro i Mirko Rohmani , Mirko i Stjepan Pavčići,
Mijo Sulić, Gjuro Kačić , Petar Košćak , Ivan Ivanović
nazvan Kovečić i Janko Sulić iz Selah, svi iz županije
 65

križevačke ; uzamši sobom više ljudih na kaptolski otočić

Pretoku , i tu zatvorivši vodu Bednju , prekopaše joj
korito kod rečenoga otočića tako , da je ostaviv svoj
stari tok , navalila silovito na otočić Pretoku, i tim silnu
štetu prouzročila posjedu kaptolskomu.
Buduć da je Pretoka ležala u obsegu županije
varaždinske, to se prituži Bernardu Turocu, županu va
raždinskomu kaptol zagrebački.
Da se zadovolji tužiteljem , odasla župan Turoc
Ivana Ivankovića od Suhodola, da razvidi mjesto i uči
njenu štetu. Vrativ se taj, prijavi županu : da je kap
tolska tužba istinita, i da ju potvrdjuju svi medjašnici i
susjedi, koje je onamo na lice mjesta pozvao bio.
Ali se rečeni plemići nehtjedoše podvrći sudu ni
nadoknaditi štete. Odaslana bi s toga na predlog Petra
Feketa iz Šasovca križevačkoga sudbenoga stola pri
sjednika, Petra Konjskoga , Petra Marjiaševačkoga, An
Andrije iz Moravča , Nikole iz Psarjeva , prisjednikah
sudbenoga stola zagrebačkoga , Petra literata iz Husju
čevca i Tome Herjaka iz Kozinšćaka, sudbena komisija,
sastojeća iz Stjepana od Prasćevca , prisjednika križe
vačkoga i Krste Madarasa od Egjudovca , prisjednika
zagrebačkoga sudbenoga stola. Došavši ovi u Sela , mje
sto županije križevačke, prizvaše ljude i podložnike
kaptolske, kao takodjer plemiće Valentina Pavlekovića i
Blaža literata, grebenskoga kastelana, i sina mu Valentina
i sve plemiće kapolnske. U Selih indi označiše obje stranke
mjesto , gdje se imadu sabrat na opredieljeni rok , da
se vidi i procieni, jeli, i kolika šteta nanešena kaptolu
( Toplice). 5
66

Na 13. indi siečnja 1519 dodju svikolici na staro

korito Bednje, blizu posjeda Kapolne, na kojem koritu
bijahu mlini Valentina Pavlekovića i sina mu Blaža, gre
benskoga kastelana i njekih plemićah iz Kapolne, pa pošto
je prisegnuo Mihalj kanonik i kustos crkve zagrebačke,
da je staro korito Bednje prava medja medju posjedom
topličkim i Kapolne, pristadoše na to, nu ipak odsudiše
kaptol zagrebački , da izplati 100 forintih Valentinu i
Blažu Pavlekovićem , što im je mline razorio, Gjuri Ivi
čiću 8 fr., što bje od ljudih kaptolskih ranjen, a Valen
tinu Končereviću i sinu mu Blažu 4 forinta, što su ih
zatvorili. I tako se smirile obje stranke.

Franjo Baćan otimlje kaptolu zagrebačkomu toplički

posjed, i vraća mu ga na zapovjed kraljevsku .
Poslje Mohačkoga poraza ( 1526) , ostala je naša i
ugarska kraljevina bez kralja. U Ugarskoj, i to u stol
nom Biogradu sazove Ivan Zapolja sabor , koj ga pro
glasi kraljem i na 11. studena 1526 okruni . Dočim u
Požunu u isto doba njegovi protivnici , palatin Stjepan
Batori i ban hrvatski Franjo Baćan , proglasiše kraljem
Ferdinanda I. Austrijanca .
I jedan i drugi kralj imao je u našoj domovini
svoju stranku. Za Zapolju bijaše kod nas biskup za
grebački Šimun Bakač Erdödy , dočim većina stojala
je uz Ferdinanda, koga i u Cetinju na 1. siečnja 1527
proglase hrvatskim kraljem . Da se ojačaju Zapoljevci,
naumi biskup Šimun pritegnut za nje i kaptol zagre
bački , s toga pozva još god . 1526 u Čazmu Andriju,
 67

biskupa Rosonenskoga , svoga suffragana, arcidjakona

vrbovačkoga , a kanonika zagrebačkoga. Al pošto on
poći nemogaše, odašalje zagrebački kaptol mjesto njega,
Andriju kanonika , Petra Grandju lektora , i Stjepana
Posedarskoga, biskupu na dogovor u Čazmu. Tu kad
je biskup zahtjevao od poklisarah kaptolskih , da se u
ime kaptola izjave za Zapolju, odgovoriše mu : da nisu
na to ovlašćeni, već da valja upitat kaptol. Vrativši se u
Zagreb , izvjeste kaptol o svem ; kanonici pako , pošto
su se njeki izjavili za Zapolju , a njeki za Ferdinanda
zaključe, da se neizraze ni za jednoga ni za drugoga
kralja. I to bude povodom , da su i kaptol zagrebački
nuz biskupa mu Šimuna smatrali pristaši Zapoljevimi.
U takovih okolnostih nije ni čudo , da je revan
pristaša Ferdinandov , ban Franjo Baćan, napastovao i
biskupski i kaptolski posjed.
Kako suvremena listina pripovieda , navali on na
Toplice i otme ih silnom rukom i posjednu sav posjed
kaptolski oko njih, otev ujedno i dvanaest lagvah vina.
Videć kaptol zagrebački , da to na dobro nevodi,
izvjesti kralja Ferdinanda, da mu se pokorava, i umoli
ga ujedno, da mu vrati, što je ban Baćan za vremena
domaćega razdora oteo bio .
Oko 23. listopada 1527 pisà iz Budima Ferdinand
banu, da pošto mu se kaptol zagrebački pokorio ( quia
autem dictum capitulum Ecclesie Zagrabien . Maiestati
Nostre debitam prestitit obedienciam) to mu strogo na
laže, da vrati rečenomu kaptolu toplički posjed u svo
joj cielosti, pa i isto vino, koje ako nebi imao u naravi,
*
68

da ga uz pristojnu cienu izplati , a i sve dohodke , što

ih za to vrieme brao od topličkoga posjeda, da kaptolu
takodjer odstupi. Ali pošto kraljeva opomena kod bana
Baćana nebje od nikakove koristi, to opeta odašalje kap
tol zagrebački k Ferdinandu svoga poklisara Andriju
biskupa rosonenskoga, prepušta sv. Marije, arcidjakona
kalničkoga, koj mu se prituži, da im Bacan nevrati do
sele ni posjeda ni vina.
Upravo u to doba desio se ban u Oštrogonu,
s toga na 14. prosinca 1527 naloži pismeno kralj svomu
pridvornomu županu Nikoli Turocu, da natjera bana na
povratak posjeda topličkoga. Tim bi ulijano ulje u va
tru ! Jer kad je došao Turoc s biskupom Andrijom pred
Baćana, i javio mu kraljev nalog, razžesti se naš bane
na kaptol i pogrdi ga na najgori način pred množtvom
svietine , koja se na tu buku sakupila bila .
Na takovu prostačinu , pošto je biskup Andrija
odvratio banu , da će nanešenu si uvriedu pred tolikom
svietinom prijavit kralju, odvrati mu Baćan jošte žeśće :
da nemari, ma ga i objesili, i zaprieti biskupu , neka se
nosi, jer će na njem slomiti tri snopa batinah . Za dva
dana kašnje popisa oštrogonski kaptol taj cieli Bačanov
postupak na molbu biskupa Andrije.
Je li ga Andrija podnesao kralju i umolio ga , da
Baćan opere s njega nanešenu mu ljagu, nezna se, nu
Toplicah vratio nije.
Nalazimo jošte g. 1528, gdje na 22. veljače pred
oštrogonskim kaptolom ulažu poslanici kaptola zagrebač
koga : Andrija biskup rosonenski i Blaž Bogdaša, buduć
 69

da Franjo Baćan ni na kraljevu zapovjed nevraća im

Toplice i njim pripadajući posjed , prosvjed proti Ba
ćanu, i njegovoj otimačini, držanju, prodaji, zastarjelosti
na rečeni toplički posjed.
Premda listine negovore , kako se stvar svršila,
al gdje se kralj zauzima za kaptol zagrebački , tudje,
svakako ban popustit mora .

Kaptol zagrebački uznemiruje u topličkom posjedu

Matija Skalić , gradjan zagrebački .
Davna su već prestala neprijateljstva izmedju kap
tola zagrebačkoga i gradjanah gornjega grada Zagreba.
Izminulo je već sto godinah, što izobčenje istih gradja
nah po biskupu Ivanu Albenu ( 1422) opozvano bilo,
nu ipak duh opornosti predje iz otacah na unuke .
Oko god. 1530 , izabran bi u Zagrebu za starje
šinu kod gradskoga poglavarstva njeki Matija Skalić,
čovjek inače bistre glave , nu nemirna duha , u obće
svadljivica.
U to doba , što iz Kraniske što iz Ugarske , pro
vale u našu domovinu navjestnici nove vjere protestant
ske, i nadju dosta pristašah kod nas, a osobito u obitelji
Zrinjskih . Sve striele nove te vjere naperene bijahu
proti katoličkomu svećenstvu , a osobito protiva bisku
pom i kaptolom .
Posjednici medvegradski Zrinjski opojeni duhom
protestantisma , navaljivahu često na bližnja kaptolska
sela, a pomagali im gradjani zagrebački , i na čelu im
dakako naš Matija Skalić . Nezadovoljan tim , što je go
70

dine 1530 poplienio samostan remetski , uzè silnu obo

ružanu četu sljedeće godine (1531 ), provali njom u To
plice kod Varaždina, osvoji ih silnom rukom , i uživao
pune tri godine njihove dohodke, što su iznašali do 600 fr .
Pošto se je kaptol zagrebački pritužio bio glede toga
kralju Ferdinandu , na čiju bi zapovjed Skalić vratit
morao oteti posjed, prodje on g. 1540 u službu Nikole
Zrinjskoga. Da se osveti kaptolu , porobi iste jošte go
dine kaptolska imanja oko Zagreba kao : Cerje, Popovec,
Kraljevec i Bučinec nanesav štete više od 200 for. u
zlatu. Za vremena pako razpre medju Zrinjskimi i kap
tolom zagrebačkim , osvoji naš Matija Skalić po treći
krat u Zrinjskovo ime Toplice g. 1546 .
Ta sva bezzakonja prijavi opet zagrebački kaptol
kralju Ferdinandu , a ov odredi iztragu proti Skaliću,
koja se tim svrši, da bude taj napadač crkovni, kao
privrženik nove vjere zajedno s porodicom svojom pro
gnan iz Hrvatske.

Potomci Turocijah uskrisuju razpre s kaptolom

zagrebačkim
Premda je kraljevski sud dopitao posjed , što ga
Lucija udova Zemčeva poklonila kaptolu zagrebačkomu,
istomu kaptolu , i tečajem te razpre umro Andrija Tu
roc , a malo kašnje i Bernardo , to ipak ta razmirica
zaspala nije, jer potomci Turocijah uskrisili su ju za
djevajuć u toplički posjed.
Bilo je to godine 1563 , kada Bernard Turoc,
vlastnik ljudbrežki naloži svomu podaniku Andriji Ku
 71

riparu, ili Kolaru , da navali na toplički posjed. Na 8.

indi prosinca ( 1563) navali ov noćju sa više Turocijevih
kmetovah i haramiah na Okovečki vrh , u posjedu
topličkom , i tu obiju kliet Magde , udove Nikole Kav
ničanca, kmetice kaptolske, otmu lagav s vinom od 44
kabla , metnu ga na kola i odvedu . Nezadovoljni tim ,
obiju jošte klieti Gjure Sušca , udove Jele Petkovice,
Broza Čevišića i Nikole Horvata kmetovah kaptolskih,
i oteše 25 kabalah vina , motike , kosire i ostale stvari
u vriednosti od 40 forintih, a svega ukupno nanjeli su
štete do 200 for .

Da si potraže oteto , podju Andrija Osvaldić, An

drija Perdak i Niko Horvat u Ljudbreg , gdje doista
nadjoše u kući Andrije Kuripara , gdje toči oteto vino
svaki pint (2 polića) po tri dinara i jedan beč. Prona
šav krivca , htjedoše se pritužit Nikoli Turocu , nu ne
našav ga kod kuće , prijaviše to njegovu kastelanu
Stanku Vičkiću . Pošto bi pako zahtjevali od njega il
vino , il cienu za njega , pozove ih u naznačeni rok u
Ljudbreg .

Došav isti u naznačeno vrieme u Ljudbreg , sa

zove kastelan nevještake k sudu, koji naputkom Turo
cijevim odsude kaptolske ljude kao krivce na 20 for.
globe, zatvore ih i za njeko vrieme pod prisegom izpuste.

Ali kaptolski ljudi nepopustiše , već po drugi put

dodju pred Turocija, i potraže u njega zadovoljštinu, nu
taj ih opet zatvori . Kaptol zagrebački začuv za tolike
nepravde, zauze se za svoje kmetove , i prijavi to sve
 $

72

banu , koj poslà Frana Korenskoga , sudbenoga prisje

dnika s pismom k Turociju.
Na 29. prosinca ( 1563) preda banov izaslanik u
Koprivnici list Turociju , i ujedno pozove ga na sud u
Križevce , da dade razlog svoga postupka , naloživ mu ,
da i Andriji Kuriparu zapovjedi, da i on nadomiri štetu .
Banovo pismo u toliko je uspjelo, da je Turpcij
izpustio utamničene kmete , ali na sud u Križevce ne
dodje. Sudbeno osoblje, a na čelu mu Ambrož Gre
gorianec podban , te križevački i zagrebački veliki župan,
badava je izčekivalo po Bartolovom g. 1564 Turocija ,
on bo nedodje , pa s toga kao krivac odsudjen bi na
globu od 25 markah, što čini 50 fr ., koju da si podjeli
sud s tužitelji, zatim da nadoknadi tužiteljem štetu od
300 for ., a napokon da plati Andriji Osvaldiću, Andriji
Perdaku i Nikoli Horvatu, zato, što ih je zatvorio bio,
svakomu 12 for. i 50 dinarah.
Da se taj dug izćera , naloženo bude podžupanu,
ako li Turoc nebi htio platit , da mu pod dug uzme
u imanjih toliku vriednost , kojom će se namirit sve,
što je sud dosudio.
Ali pleme Turocijah ni tim se neukroti . Kako nam
pripovjeda Stjepan Knežić , sudac plemenitih ljudih žu
panije varaždinske , u njekoj razpri kaptola zagrebač
koga s Turoci , da je poslao g . 1613 „ w moyem kypw
kneza Geor. Berdochija mogha .vicezodcza , cum pleni
potencia , koy doide preda me i refaruua mi , sub suo
prestito Juramento , kako ye recheny Geor. Berdochy
w zobothw po zwetogha Lukacha dne, possal na recheny
 73

verh Jembryhovechky owoy Varosdinzkoy graczkye me

gye budocsy , a w Imanye rechene Gozp. Captoloma
suema bratoma gozp. Medakum y gozp. Busanychem
na recheny verh , kade zu rechena gozp. (kaptol) ho
telly dezetlynw popizuuathy i perezauathy polegh nyho
voga obicsnya i nauadnogha obicsaya , y onde dosadsy,
nasli zw od gozp . Turochya pozlani plemenythy : Laczka
Fodrocia , y kneza Janussa Pobzaya , Matt. Prybegha,
Paula Mykchewycha , y zwaka nyegowogha Stephana ,
y spana Marka Loncsar aliter Zyzchana, y oztale nyega
gozp. duoryanow, oborosnum rokum y zylnym dugoua
nyem , i takaysse nyh gozp . kmetom , koi zw billi z pu
skamy i z dardamy i z kyhachamy y oztalym orosijem ,
kotery pod nyeden poth nedasse rechene gozp . (t. j .
kaptolu) dezetlyne rezathy “ , jer im je, kažu, Turoc na
ložio, da se opru kaptolu.
Nu i po Turocijevoj smrti nasljednici mu nastavili
su stara neprijateljstva proti kaptolu . Jur g. 1628, udo
vica Benedikta Turocija, Susana rodjena Ratkaj, a mati
Nikolina, poče napadati na toplički posjed, a osobito na
imanja : Jakćevac, sv. Kelemen, Čeperlinec, Imbrihovec
i Svinušu, prekoračiv označene si medjaše. Proti tako
vomu nasilju prituži se kaptol zagrebački putem čazmen
skoga kaptola banu Sigismundu Erdödu , koj mu (na
bielu nedjelju god. 1629) odpisav, označi kao svoje po
vjerenike plemića Ljudevita Bedekovića komorskoga,
Stjepana Radovića iz Lescakovca, Ivana Semocia, Stje
pana Kiša il Petra Pisačića , Gavru Fodroca od Bor
kovca, Ivana Ceboca, Ivana Sakmarda, Matu Završkoga
74

od Završja, Ivana Kosića, Ivana Bužanića od Ratkovca

il Miju Pernara, koji bi pregledali parbene medje, mje
sto starijih nove uzpostavili, i ako bi tko protuslovio,
odaslali ga na banski sud .

Na to odpisa banu čazmenski kaptol : da je u

tielovskih osminah ( 1629) njegovu povjereniku Gavri
Fodrocu pridružio svoga čovjeka Mihalja Brašića , su
kanonika, koji su u posjedu topličkom i u njegovih pri
padcih, pozvavši susjede i medjaše počeli najprije u kri
ževačkoj županiji pregledavat medjaše.

Pregledajući tako medje , da dodjoše do Jalševca

potoka, s koga kad bi pošli prema Cerovu brdu, nadjoše
na njem Gjuru Nemeša, kastelana i Ivana Dajdaka Tu
rocijevoga providnika , i oko njih mnogo oružane svie
tine, koji su u ime Nikole Turoca i matere mu Susane
Ratkaj priečili dalnje razvidjenje, grozeći se, da će od
mah bombarde upalit na nje . Na slični odpor da su na
gazili i kod potoka Brenovačkoga blizu Slanja, gdje im
se opru plemići Martin Kupinski , Gašo Slavković , Ni
kola Hotmić u ime svoje i braće si, Ivan Doktorić,
Mate Kolarić , Gjuro Vragović , Toma Hrelec u ime
svoje i baštinikah Matije Šporara. Našto te sve protiv
nike da je pozvalo sudbeno osoblje za petnaest danah
na banski sud, pregledav medjutim ostale medjaše.

Istom na 19. srpnja 1630 , dodju naznačeni pro

tivnici pred banski sud, gdje pošto se nemogoše izmirit,
naloženo bi kaptolu čazmenskomu, da iznovice razvidi
medje. I tomu novomu razvidjenju opru se Turoci i
 75

njimi potaknuti ini plemići, koje pozvà opet čazmenski

kaptol za osmine triuh kraljah 1631 pred bana. Ali pošto
opet nedodjoše s toga bi naznačeno im novo ročište na 18.
svib.; nu i ovdje otegnu parbu, te se vukla nuz opetovana
razvidjenja (kod kojih se opet novi protivnici pojavljali)
i prizive sve do g. 1636 , kada sud dosudi právo kap
tolu zagrebačkomu glede povriedjenih mu medjašah po
Susani Ratkajevoj, udovi Benedikta Turocija , Evi Po
pelovoj udovi Franje Baćana , Adamu Baćanu, Martinu
Kupinskomu, Stjepanu sinu Gašpara Slavkovića, Nikoli
Otmiću, Ivanu Doktoriću , Gjuri Vragoviću , po unucih
Mate Šporara , Stjepanu Radoviću , Ivanu Puškadiji i
Heleni ženi mu , Gašparu Gothalu , obitelji Suhodol,
Barbari Bedeković , bivšoj udovi Stjepana Patačića , a
sada ženi Ivana Vojkovića .

Stanovnici sela Oseka , uznemiruju zagrebački kaptol

u topličkom posjedu .
Porazom na Mohačkom polju (god. 1526) pojuri
turska bujica silnom snagom, i u našu domovinu, a na
pose nasrnu u kalničku okolicu. God . naime 1553 pro
vali Uleman paša bosanski u križevačku županiju, popali
Viroviticu, Začesan i Dubravu, nahrupivši na Križevce
i Kalnik. Ali kad mu to nepodje za rukom , ode prieko
Vratna u varaždinske poljane, ostavljajuć za sobom ru
ševine i krvav trag, dok ga nepotuče ban Nikola Zrinj
ski s Lukom Sekelijem . Godine opet 1565 povede Mu
stafa Sokolović turske čete u Hrvatsku , te zasjednú
s njimi okolicu medju Križevci i Koprivnicom.
76

Dok su tuj ležali čopori turski , priečili su svaki

prelaz medju Kalnikom i Vratnom , kao : u Varaždin , Kri
ževce, Ivanić , Koprivnicu ili Zagreb , i mnogo stanov
ničtva tako odveli u robiju. Da se taj gad iz te okolice
izćera, ponudi car Rudolfo II. Vlahom pribjeglim ovamo
iz Turske, zadavši im vjeru, ako će vojevat proti Tur
činu , da će ih naseliti u pustom selu Oseku.
Na taj poziv pristanu oni drage volje , i došavši
u Hrvatsku očistiše okolicu kalničku od Turakah, i na
seliše se u tamošnjem selu Oseku .
Ratoborno to pleme naučeno samo vojevat i plie
nit , odkuda je godj izéeralo Turčina , osvojilo i ono
zemljište, nebrineć se imade li zakonitoga gospodara ili
ne, i tako malo po malo prekoračiše prieko Kalnika i u
toplički posjed, u vlastničtvo naime kaptola zagrebačkoga.
Dok novi ti naseljenici nisu doznali za zavist oti
mačnih onodobnih plemićah, lasno se je s njimi nagodio
kaptol, jer su mu odstupili zemljište, koje je u onih stra
nah , prije turske navale i njegovo bilo . Nenalazimo indi
da su prigodom razvidjenja medjah , u parbi Turocije
vacah ( 1629) Osečani digli se proti kaptolu . Ali pošto
vidiše ine plemiće, da se opiru kaptolu, a valjda i istimi
podticani bjehu i oni , s toga po primjeru ovih prova
ljivahu u susjedni si kaptolski posjed čineć štete i oti
mačine tako, da se je kaptol zagrebački g. 1662 pritužio
saboru i zahtjevao vojničku pomoć proti istim Osečanom ' .

| Kukuljević. Jura Regni III. str. 122 : Quoniam ro certi

Valachi in Pago Oszek commorantes , in Territoria Vene
 77

Dok su vojnici poslani kaptolu u pomoć, bivali u

topličkom posjedu, mirovali su Osečani , nu kad oni odu,
digli se ovi opet uznemirivajuć kaptol u njegovu po
sjedu. Da se tomu jedanput već doskoči , umoli kaptol
u vojničke vlasti, da ona razvidi medje, nadajuć se, da
će Osečani bar tada mirovat. Godine indi 1671 dodje
general Ferdinand Trautmansdorf, zapovjednik tvrdje
križevačke, a nakon njega sljedeće opet godine ( 1672)
general Redvigo Souches, te razvidivši medjaše i stavivši
nove, nalože jednoj i drugoj stranci, da se ih drže.
Ali to pleme naučeno ratovanju i plienu ni tim
nebje ukroćeno, već tražeće što veći posjed prituživalo
se vladi na kaptol zagrebački, dok za Marije Terezije
nepodje vlasti za rukom pripitomiti ih .

rabilis Capituli Zagrabiensis ad Castellum ipsorum Toplicza

spectantia , violenter irrumpere , Domosque et Colonias ip
sius Capituli ibidem locatas , hostiliter invadere praesume
rent , ipsis vero Capitularibus , veluti Ecclesiasticis perso
nis, violentos huiusmodi Invasores, armis repellere non adeo
conveniret ; idcirco, eidem Capitulo pro repellendis illorum
Valachorum invasionibus , assistentia Domini comitis Bani
admissa est. Leop. I. Imper. Reg. decr. II. anno 1662,
art. 46 .
 III.

Uprava kaptola zagrebačkoga kao vlastela

u topličkom posjedu.

Darovanjem Aleksija bana, postà kaptol zagrebački

posjednik Toplicah kod Varaždina, i svega onoga zem
ljišta, koje je u ono doba pripadalo tomu posjedu. Te
čajem vremena, pošto je naime : plemić Totar, Moćme
rova mati, i Lucija udova Zemčeva poklonili mu u ime
zadušbine i svoja imanja , to se taj toplički posjed na
široko razgranio u varaždinsku i križevačku županiju .
U tom posjedu bijaše više manjih dobarcah ili
predijah, kao : Borićevec , Retkovec , Ortlino
vec , Petkovec , Kuščevec , Pihovec , Jelše
vec , Lovrentovec , Farkaševec , Drenovec ,
Tuhovec , Domkovec , Lukačevec , Ivank o
vec , Vodeni dol , Okovec , Dianeševečka sel
nica , Šipkovec , Fićurje, Štefanovec ili Ili
nec, Buzno , Sudovec , Pacin vrh , Valpotovec,
Jejmihovec , Hernatovec , Jeg udovec, K uše
nec , Ivankovec , Jalševec mali , Vanekovec
Borje ; i pustoseline : Borje, Pomenovec, Jak
šinec , Posrednica , Hom i Dukaševo hrastje .
 79

Po sebi je jasno da te sve zemlje kaptol zagre

bački obradit nije bio kadar, premda je imao kako i
sve feudalne države u Evropi , dovoljan broj kmetah.
Da se indi zemlja obdjela , prinužden bi kaptol ona
imanjića, koja sam nije bio voljan težati, ili iznajmit za
novac, ili komu radi osobitih zaslugah stečenih za kaptol,
ustupit na doživotno uživanje. Posjednik takova dobarca
smatran bi napram kaptolu zagrebačkomu kao vlastelu,
kao :: „ predialista , vazal , il emphitheota “.

U drugi razred podložnikah kaptolskih kao vlastela,

idjahu seljaci, koji od njega dobivahu takodjer diel zem
lje, koju takovi slobodno obdjelavahu uz njeke dužnosti
prema vlastelinu. Takovi zvali se na našku „ kmeti “ a
po latinsku „ rusticus, colonus, villanus i „ mardurinarius “ 1
a barbarsko latinski „ hoba “, odakle poteče običajni srie
dovječni naziv „jobagio “ ; na kojem pako prediju bijaše
više takovih jobagionah , to bijaše i taj predij bogatiji.
Najprije da progovorimo o vazalih !
Svaki slobodnjak, t. j . koj nije morao na tlaku ho
dati, mogao je postati vazalom ili kako se govorilo prae
dialistom ; nu prije nego bi mu uručeno bilo dotično
dobarce, morao se zaklet, da će biti vjeran i koristan
svojoj gospoštiji, i nakon toga uveden bio u posjed ka

1 Mardurinarii zvali se s toga , što su svake godine davali

vlastelu jednu kožu kuninu (mardurina ). Misle njeki, da se
kunovina nikad nije davala u naravi, već se njeka vrst po
reza tako zvala. Istina je , da se kunovina kašnje plaćala
u novcu, no u stara vremena davala se upravo kunina koža,
kako svjedoči Ivan arcidjakon gorički , pisac XIV . vieka,
80

kova dobarca, i uručeni mu bili svi u njem nastanjeni

kmeti . Ovi su tada takovu vazalu dužni bili obdjelat
vinograde i zemlje , (kao i ini vlastelski kmeti svojoj
gospoštiji ), donositi mu dar u ime priznanja, i u svačem
koristnim i mogućim biti mu na uslugu. Svakomu va
zalu od kmetah na uživanom po njemu prediju, išla bi
trećina kunovine , dočim su ostale dvie pripadale kap
tolu . Vazal, koj je na svom feudalnom prediju imao
šest kmetskih selištah (od svakoga bo selišta plaćala
se kunovina), mogao je postavit vesnika ili selskoga
sudca na dotičnom prediju. Takov vesnik bi medjutim
prost bio od plaćanja kunovine, riešavao bi parbe medju
kmeti, koje nisu nadmašile svotu od šest dinarah, a od
svih takovih novčanih odsudah , desetina bila je vesni
kova. I kaptol za svoja imanja izabirao bi po dekanu
takodjer vesnika.
Koj bi vazal ugnjetavao kmeta , to bi ga imao
kaptol pravo ukorit ili njegov dekan . Svaki pako vazal,
koj il nebi plaćao kaptolu, ili je bir, t j . desetinu suz
tegnuo kroz dvie godine , ili tečajem pet godinah nebi
obradjivao feudalne zemlje il vinograde, već ih zapustio,
takov bje dignut i proćeran odande, a predij pripao bi
kaptolu. Na isti način vraćalo se kaptolu imanjiće, ako bi

velec : ... obligabantur suis Dominis dare unam pellem mar

durinae annuatim ; antiqui enim harum partium
reputabant nobiliores pelles tales pro sub
ducturis u estimentorum , pro quibus pellibus
singulis processu temporum coeperunt solui
decem et septem boni denary banales " .
 81

vazal umro bez mužkih potomakah, nu bilo je i sluča

jevah , gdje se preneslo takovo dobarce i na ženskad .
Dužan bijaše zatim svaki vazal o Miholju počastit
kaptolskoga kneza (Comitem) objedom il večerom, kako
je premogao ; knez pako imao je to primit u znak podlož
nosti , (debet autem Comes hanc procurationem recipere
in signum subiectionis ipsorum praedialium , non arro
gantiae causa uel ingurgitationis ). Zabranjeno bi pako
knezu, da nedolazi u takove gosti sa više od četiri osobe
i pet konjah, da se il neopiju, il vazala neoglobe .
Nad svimkolikim topličkim posjedom bdio je kraj
kaptola i njegov jedan član kanonik, koj se u ono doba
zvao : „ Spanus Arcis et Provincia e Toplicen
sis “ , i taj bi bio sudac vazalah i kmetah.
Po običaju zemlje podpadali su kaptolskomu sudu
u njegovu posjedu , takodjer krivci ubojstva, kradje,
lupežtva, palježa i nasilja. U dan dakle, kad bi pozvan
krivac takov na sud, morao je doći, jer ako došao nije,
to bi za prvi prkos, ako je bio vazal, platio 40 dinarah,
ako li nedodje na drugi poziv , platio bi 60, a za treći
100 dinarah banovacah, osim ako se dovoljno izpričat
mogao . Na sud zvao se svaki do triputa. Od zadnjega
poziva ako je izteklo 15 danah, a krivac se još predočio
nije , to mu se globa podvostručila , a tako opet za dru
gih 15 danah . Polovina globe u takovih slučajevih pri
padala bi kaptolu , a polovina tužitelju.
Najstarije podatke od iznajmljenih predijah u to
pličkom posjedu sačuva nam veoma važni rukopis iz
XIV . vieka, prozvan „ liber acclavatus “ . U njem nabra
( Toplice ). 6
82

jaju se predija iznajmljena, i to : Dieneševec za 100 di

narah , susjedni njemu predij bivši njekoč Ivana sina
Petkova za 60 di narah , Boričev lug (Borichuelgi) za 3
pense , predij njekoč Tatarov sa svimi pristojališti za
50 din . , predij Stjepanov oko potoka župne crkve to
pličke , Dioneševcu na sjever za 40 din. jer je malen.
Ortlinovec za 40 din . Predij što ga drži Stjepan Valpot
za 40 din . , Ivanović za 40 din , Nikodemuševec za 40
dinarah ; a susjedni ovomu prieko Ivanjščice (ultra mon
tem Johannis ) premda pust , za 40 din . , predij njekoč
Lovrandijev za 50 din . , Jalševec za 50 din . , Drenovec
za 30 din . , predij njekoč Mikov za 40 din . , Leskovec
za 2 pense .
Novčani dakle dohodak kaptola zagrebačkoga od
iznajmljenih imanjah u topličkom posjedu , krom dese
tine i kunovine iznosio je u XIV . stoljeću 620 dinarah
i 5 pensah . U to doba 70 dinarah vriedilo je jedan
forint u zlatu ili dukat , to bi dakle u sadanjem novcu
ciela svota iznosila kakovih 45 stotinjakah.
U arkivu kaptola zagrebačkoga , počam od XV.
vieka imade listinah , gdje se raznim osobam daju pre
dija na uživanje. Te listine osim imena i pridjevka
vazalova, godine i naziva predija , nesadržavaju ništo ina
znamenitijega, to ih s toga jednostavno izostavljamo.
Napomenusmo do sada vazale , progovorit ćemo i
o drugom razredu podložnikah kaptolskih, o kmetih.
Kada je kaptol zagrebački dobio uživanje toplič
koga posjeda , dobio je s njim ujedno i kmete, koji su
na danom si za uživanje zemljištu, imali u to ime prema
 83

kaptolu kao vlastelinu i njeke dužnosti . Davali su mu

naime žito i sočivo u naravi tako, da od svakoga dese
tinskoga kupića ( brojećega 60 snopah) pripadale bi kap
tolu od prirasta ljetnoga četiri polonče , i to pol u
pšenici pol u zobi , a od prirasta jesenskoga šest polončah .
Davali su zatim kaptolu svako deseto prase, desetu ovcu
i jarca , a i vosak i med desetinjao bi kaptol , od po
vesma pako pripadala bi kaptolu svaka deseta kita. To
su isto davali i stanovnici u Toplicah , koji nebijahu
kmeti .
12
Svaki kmet na cielom selištu , davao bi kaptolu
na godinu jednu kunu , a u kašnja vremena , kad su
kune nestajale, plaćali bi mjesto njih 17 dinarah dobrih
banskih , (svaki bo dobar dinar banski vriedio je dva
naest malih bagatinah ). U XIV . stoljeću, kada već kov
dinarah nebješe čisto srebro, te nije vriedio 12 bagati
nah (quoniam modernis temporibus non consueuit fieri
moneta , de qua unus denarius ualere possit duodecim
paruulos) to bi ciena kunovine povišena na 18 dinarah .
Dužni su bili kmeti obdjelat vlastelinsko trsje , pobrat
ga, a vino onamo spremit , kamo im bje naloženo. U
proljeću morali su s dva vola dva dana orat kaptolske
zemlje, a u jeseni četiri dana, i priredit u proljeću zemlju
za usjev zobi , a u jeseni za pšenicu, i sav žitni prirast
požeti , ovršit i spremit u žitnicu . Osim toga svaki kmet
davao je na godinu kaptolskomu knezu (Comiti) pšenice
jednu, a zobi dvie mjerice, u ime njekadanje podvorbe ,
(quod primo debebant uel tenebantur Comitem procurare
in quolibet suo aduentu ibidem interdum et ut pluri
*
84

rimum hac de causa agriculturas eorum negligendo) .

O božiću morao je svaki toplički kmet poklonit kaptol
skomu knezu jednoga kopuna, dvie pogače (duabus azy
mis) dva dinara i dva jaja ; o pokladah jednu kokoš,
o uzkrsu pako dvie pogače , dva dinara u ime janjca,
pet jajah i jedan sir. Na volju pako spušteno bi sva
komu kmetu počastit o Martinju, t. j . na svetak župne
crkve topličke, kneza po mogućnosti .

Valjalo je zatim kmetom za kneza sieno pokosit,

sakupit i pospravit , čim bi on mogao prehranit kroz
zimu četiri il pet konjah.
Za vrieine ratovah i obrane domovine nametnuo
se i kmetom izvanredni namet, od kojega ni vazali nisu
prosti bili .

Kmeta štitio je kaptol ne samo prema vazalu, ako

bi ga ugnjetavao ,
već i prema svojim kastelanom,
kako svjedoče kaptolske odsude godine 1660 proti ka
stelanu Nikoli, g. 1668 proti Ivanu Kiriniću i g. 1696
proti Mihalju Jagatiću . Sudio takodjer kmeta u zločinu
ubojstva , kradje, lupežtva , palježa i sile , kao i vazala,
nu kmet platio bi samo polovinu u ime prkosa, kako
kod vazalah napomenuh. Ostale parbe koje nisu nad
mašile svotu prieko četrdeset dinarah , razpravljao bi
knez kaptolski, a o one od šest dinarah i manje vesnik,
o kom jur progovorismo .
Svakoga kmeta, koj bi umro bez mužkih potoma
kah ili nenačiniv oporuke, sav njegov gibući posjed pri
pao bi kaptolu kao vlastelu, od česa odlučena bi jedna
 85

čest kao zadušbina za pokoj njegove duše , druga pri

pala bi njegovoj ženi, treća rodjakom, a što bi preostalo,
išlo bi kaptolu. Koj bi pako načinio oporuku pred sve
ćenikom , oporuka bijaše valjana , samo ako je prili
čan dar , gledeć naime na njegovu ostavštinu, oporučio
kaptolu .
Izpražnjeno selište kmetsko bilo smrću, bilo kojim
zločinom, popunio bi na predlog topličkoga činovničtva
kaptol.
Kaptol zagrebački držao si za svetu dužnost na
selit i svoja pusta selišta.
Kada bi naime poslie mohačkoga poraza turske
čete provalile i u našu domovinu , i posjed toplički iz
harale i opustošile, povedši sobom u sužanjstvo njegove
stanovnike, osobito pako predij Daletinec, to naseli kaptol
god. 1600 nove stanovnike, i oprosti ih za šest godinah
od plaćanja svake daće.
Nacrtasmo indi kakova bješe uprava kaptola za

grebačkoga napram svojim podložnikom , a sad progo

vorit ćemo, što je učinio kaptol za mjesto Toplice .
Kako je jur Konstantin , da se Toplice što sjajnije
dignu iz ruševinah, odredio , da se ondje sajmovi drže,
to isto učini i kaptol zagrebački . Na prošnju indi ka
nonikah ustanovi godine 1336 ban Mikić, da se u Topli
cah kod crkve bl. Martina drže sajmovi svake subote
kroz godinu. Nu ti mali sajmovi nisu odgovarali onoj
svrsi, za koju su dozvoljeni bili , toga radi godine 1456
umoli kaptol po svom poslaniku Klementu de Gara,
kanoniku zagrebačkomu, kralja Vladislava , da dozvoli
86

držat u Toplicah veći t. j . marvinski sajam . Drage volje

prista kralj na to, odrediv, da se u dane Miholjicah io
Miholju drže takovi sajmovi (nundinas seu fora animalia) .
Velika doduše bijaše to blagodat za Topličane, ali
slabo se tuj pazarilo , manjkalo bo jest najuspješnije
sriedstvo za promet t. j . dobri putevi . Kaptol doista
mnogo je trošio na puteve, nu što bi s jedne strani gra
djeno, to bi se s druge pred bujicom turskom razgradit i
zagajit moralo , s toga u XVII stoljeću svako veće ob
ćenje s Toplicami spojeno bijaše s velikimi nepogodami .
Da se tomu zlu doskoči , umoli kaptol g. 1650 kralja
Ferdinanda, da premda je voljan sám puteve gradit, nu
kraj tolikih žrtvah , što ih za domovinu učini , nesmože
da i drume gradi, s toga ga prosi , da mu dade vlast
na svih drumovih, što ih sagradi, pobirat mitnicu. Tako
plemenitoj težnji odazva se kralj, i dozvoli kaplolu , što
ga umolio bio.
I pristran pisac domaće naše povjesti priznat mora,
da si veliku zaslugu stekao kaptol zagrebački braneć
domovinu što ljudmi iz svoje sredine , kao kanonici :
Gjurakom , Fintićem , Fabrićem , Ratkajem i inimi , što
novcem, kmeti i posagradjivanjem tvrdjah, kao : Siska,
Brzaja , Drenčine i utvrdjivanjem kaptola u Zagrebu ;
riečju svaki kaptolski posjed imao je kakovu tvrdjicu,
da prieči njom navali biesnih Turakah . Toga radi već
u XIV. stoljeću zamisli kaptol i Toplice kod Varaždina
osjegurat, te nalazimo već god. 1376, gdje hvali Topli
čane , što grade tvrdju „ pro deffensione capitum et bo.
norum vestrorum permaxime opportunam ) .
 87

Kako svakomu dobromu podhvatu nadje se zlih

ljudih tako bivalo i ovdje. Iztaknuo se njeki župan To
plički (Suppanus vester) komu listina nepominje imena,
te se protivio gradji i graditelje bunio , iz kakovih uz
rokah nezna se. Zabrinut kaptol zu obće dobro , napisa
9. rujna 1376 pismo : „ Vicespano et Rychtardo, ac toti
communitati provincie et opidi Thopliczensis“, gdje hvali
njihovo požrtvovanje o gradji tvrdje, tužeć se na zavo
ditelja župana , nalažuć rečenim , da opomenu župana i
buntovnike da odustanu od svoje namjere , ako neće,
da kaptol silu suzbije silom . Dalnjih pako povjestnih
viestih o topličkoj tvrdji nalazimo sve do g. 1612. Ove
naime godine naravnao se je kaptol zagrebački sa svo
jimi kmeti i predijalisti , tražećimi počam od Gubćeve
bune (1573) u kaptola : „ da bi naz (Topličane) neban
tuuali zwuna nasyh prauicz , kako zo naz dobra ztara
gda. w prawiczah dersaly i nasse ztareshe, in te zo naz
nykakouom pouosnium bantuualy i z nikakouim ther
stuom ni malo ni ueliko “ . Da indi kaptol zagrebački
preprieči svaki mogući seljački ustanak, naravna se isti
sa svojimi podložnici g . 1612 po Petrovom u nazočnosti
Stjepana Patačića od Zajezde vice - prothonetara držav
noga , i ostaloga sudbenoga osoblja po svojih izaslani
cih Bolti Napulju kanoniku lektoru, i Martinu Busariću
arcidjakonu kalničkomu na sljedeći način : Podložnici
toplički dužni budu davat desetinu od prirasta jesen
skoga i ljetnoga, kao : pšenice, raži, ječma, zobi, helde,
pire i sirka , kao takodjer i od vina . Zatim težake
ručne i potriebitu vožnju za popravak i
88

utvrdjivanje grada topličkoga (fortalitium To

plicense) kao takodjer za popravak sgradah kupalištnih
i crkve. Pokrivanje pako topličkoga grada ili
tvrdje sami će svojim troškom nastavit , nu
kaptol da im u pripomoć na čavle odpušta onih šest
forintah ranjskih , što su ih na godinu tamošnjemu ra
narniku izplaćivat morali. Kada posjeti Toplice koj
kanonik zagrebački, morat će ga podvorit jelom i kako
vim darom počastit. Sieno će i na dalje za potrebu
kastelanovu i gospoštije kosit i pospremit. Plaćat će i
nadalje od selištah i predijah, kako su i dosada plaćali,
i sjeći drva za potrebu grada i tvrdje.
Dužni budu i nadalje u državnih poslovih nosit
listove il viesti , i u tu svrhu davat će predpregu . U vjek
budu obvezana dvojica Topličanah u gra
diću stražu držat ; kao takodjer imati skrb za
mline kaptolske. Tako davat će povoz za žito toli kap
tolsko, koli i za potrebu občine, za vino, i dovažat gradje
vinu za utvrdjenje mejašah kaptolskih, i vozit će živež
u tabore. Opraštaju se pako za vavjek od vožnje meda,
nu radi toga oproštaja davat će svake godine kaptolu
za vječna vremena o svih svetih dvadeset i šest forin
tah ugarskih. Desetinu svinjah tako im smanji kaptol,
da od svake svinje plate pred Ivanjem četiri dinara,
t . j . od deset svinjah 40 dinarah. Stanovnici sv.-klemen
ski davat će jedino za popravljanje i utvrdjivanje gra
dića ručne težake i vožnju. Župni pako podložnici u
Hrastovcu njih na broju devet , neće morat davati te
žakah u ime utvrdjivanja gradića, već župniku svakoga
 89

tjedna od svake kuće ići će od Gjurgjeva do Martinja

po dvojica, a u ostalo vrieme po jedan na djelo . Dr
žavne terete obavljat će jednako s drugimi podložnici
izmjenice. Od pčelinjakah davat će kaptolu svaku desetu
košnicu , a tko bi ih imao samo deset , to će od svake
platit dva beča , pa s toga neće morat dati one desete .
Nu ta nagodba medju kaptolom zagrebačkim i
Topličani nije ih sasvim umirila , nalazimo bo već go
dine 1617 opet u Toplicah protonotara Stjepana Pata
čića od Zajezde, i ostalo sudbeno osoblje, gdje drže, u
subotu pred svetkom bl . Matije apoštola, sud nad Les
kovčani, Svibovčani, Tuhovčani , Prečno - potočani, Oko- ,
večani , Ortlinovčani, Valpovčani , Hrastovčani i Pihovčani,
ustručavajućimi se dužnu pomoć za utvrdjivanje gradića
topličkoga.
Kako listina svjedoči, tužio je povjerenik kaptola
zagrebačkoga Martin Bozdog napomenute žitelje pred
sudbenim osobljem , da im je naloženo bilo od kaptola
(uisa antiquitate proxima ruinae Castelli huius Topliczen
sis) jur meseca siečnja, da poprave gradić toplički, koj
se već razpadao, da dovoze kamen i sažižu kreč, nu oni
da ga neposlušali . Da ih zatim opominjao kastelan i
pristav Stjepan Knežić na njihovu dužnost , a oni da
mu samo obećali, a neizpunili obećanja. Pa kada ih opet
priganjao kastelan k djelu , da mu se protivili i pošto
kad bi ih odašiljao na kaptolski sud u Zagreb , da se
ni tada nisu pokorili .
Prisutni na tom sudu krivci kao : Ivan Longin , su
dac toplički , Marko , Mihalj i Ambroz Gredli , Petar
90

Pavleković , Pavao Pečić , Matija Brcko , Martin Janto

lek, Petar Lukačević , Nikola Bešenić , Gjuro Žganjer,
Mijo Pokoz, Adam Srećak, Matej Horvatić, Stanko Bor
šić, Mijo Žveg, Miho Šoštar svi iz Tuhovca, Mijo Rogec,
Gjuro Biškupić , Martin Horvat , Mijo Mesarić , Stjepan
Dragunić, Mijo Žugec, Gjuro Vogdrag, Ivan Vica, Andro
Ostrožki , Adam Bešenić , Niko Slanetić , Stjepan Brle
ković, Mijo Kišljan, Šimun Kovač, Gjuro Žveg , Gjuro
Šoštar, Topličani ; te Gjuro Šimunek i svi stanovnici
Svibovčani i Leskovčani , zatim Petar Poljanić , Ivan
Blušć , Stjepan Radić , Topličanı , te Andrija Makar i
Pihovčani, Mijo Šipkoci , Petar Žganjer i Mato Medved ,
pošto bi se po svih povjerenicih na svakojake načine
izpričavali sudu , budu napokon odsudjeni, da poprav
ljaju tvrdju, ako li neće pasti u ljagu nevjerstva prema
gospoštiji i izgubit sav gibući i negibući posjed.
Da je hrvatski narod počamši od VII. stoljeća,
kako naseli današnju svoju domovinu u topličkoj ljeko
vitoj vodi, bilo to za rane braneć domovinu, bilo radi
poremećena na koj ini način svoga zdravja, crpio novu
snagu, neima nikakove sumnje. Nameće nam se s toga
pitanje, kako su izgledala ta toplička kupališta ? Viesti
koje o tom crpimo, polaze iz XVII. stoljeća , naročito
od god . 1607, te nam govore, da su u to doba sgrade
za kupanje drvene bile. Pripovjeda se tu naime : da je
g. 1606 naložio bio kaptol Topličanom , da sagrade iz
kamena nova kupališta ( exstructionem erectionemque
certae domus lapideae ad recipiendas aquas thermales
pro publico Reipulicae bono eisdem iniunxissent); i da
 91

su već Topličani u tu svrhu dovezli silu kamenja , i za

počeli gradju, nu nezna se iz kakova uzroka odustali
od gradjenja, pobunivši se tako proti kaptolu .
Na zahtjev indi kaptola sakupilo se mjeseca ožujka
u Toplicah sudbeno osoblje iz križevačke i varaždinske
županije, kao : Ivan Šemoci stariji, Franjo Šemoci, Pe
tar Sakmardi , Petar Getler , Kristofor Orehoci , Ivan
Vidović , Mijo Drenoci , Gašo Lušnicki , Ivan Horvat
Gašo Cieća i više inih . Pred timi prituži povjerenik
kanonik i odvjetnik kaptola zagrebačkoga Martin Bu
žanić , topličkoga sudca Gjuru Horvatića , Blaža Požga
nića i Nikolu Horvata i sve Topličane , s neposluha prema
kaptolu u gradjenju kupalištnih sgradah .
Po svom povjereniku Luki Milčiću odvrate okriv
ljenici, da nisu oni namislili opirat se kaptolu , jer da
su mu na službu u svih poduzećih , nu što se zidanja
kupalištnih sgradah dotiče, da pošto nikada nebjehu ni
zidom opasane već drvene, te oni usljed danih si slo
boštinah nemoraju ni iz drva ni iz kamena zidat ih,
već samo popravljat, čemu se pako neprotive.
Na to odsudi sud : da Topličani prenačine i po
prave drvetom jedno kupalište za gospodu, podieliv ga
u sriedini na dvoje , t. j . polovinu za muškarce , a po
lovinu za žene, drugo za plemiće , a treće za puk ; da
ta kupališta nadkriju , i pred njimi iz dasakah da na
čine triemove , i da jih obiju daskami , gdje bi se ku
paonici svlačili . Zaključe i to , da tko bi se u buduće
tomu opirao, ili u vodi tekućoj u kupališta rubje prao,
il ga onamo za pranje donio, da plati globu od 12 for.,
92

od kojih dvie trećine da pripadnu kaptolu , a treća to

pličkomu kastelanu .
Najposlie potrebno je progovorit o crkvi topličkoj,
kao za najstarije doba jedinoj učioni tamošnjega puka.
Napomenuh jur u I. strani, da je već i za Konstanti
nove dobe postojala kršćanska crkva u Toplicah , nu
pošto sa seobe narodah postradà cielo mjesto , to ne
stane i crkve, a sa razpršenim stadom viernih ode i nje
zin pastir. Da li je za naše domaće vlade i u Toplicah
kršćanska crkva postajala , neimamo sigurnih viestih.
Njeki povjestnici dokazuju, da su sv. braća Ciril i Me
tod putujuć (g. 867) iz Moravske kroz Panoniju u Rim
noseći sobom tielo sv . Klementa pape , posietili i naše
Toplice kroz koje vodio je put još od rimskih vreme
nah iz Panonije u Italiju, oslonec se na to, što postoje
kapele sv . Klementa kraj toga druma. Nalazi se i blizu
Toplicah u župi Suhodolskoj takodjer kapela sv. Kle
menta , za koju se misli da su ju sv. braća utemeljila.
Ta bi nam okolnost govorila, da il je već u IX . stoljeću
postojala toplička crkva, il ako nije, da su i nju ute
meljila sv. braća. Domaće listine napominju istom u
XIII. stoljeću crkvu topličku, a imena njezinih pastirah
sačuvale nam istom povelje iz XV . stoljeća, i to godine
1429 napominje se kao toplički župnik Kosma , gdje
rečene godine sa svojim mansionarom popom Mihaljem ,
daruju postolaru Dominiku i njegovim potomkom za
vječna vremena radi vrlih njegovih zaslugah četvrtinu
pustoga zemljišta i pol mlina na potoku Topličaku, pod
tim uvjetom , da svakoga mjeseca šalju topličkim žup
 93

nikom po jednoga težaka , i da davaju obične darove.

U sriednjem vieku u svih povećih mjestih naše domo
vine kraj domaćih župnikah nalazimo po jednoga il više
mansionaraht. j . svećenikah imajućih stanoviti posjed
za uživanje, dužnih biti župniku u pripomoć. I u toplič
koj župi bijaše po jedan takov mansionar , sve do go
dine 1570, nu buduć da nije dovoljno dotiran bio, s toga
nješto od mansionarskoga posjeda proda kaptol, kao trsje
u Hrastovcu, ostalo pako spoji sa župničkim posjedom .
15 Pred nama leži izkaz dohodarine župničke, kako je
bila početkom XVI. stolj. Kmetah imao je u Hrastovcu
devet , koji su od Gjurgjeva do Martinja davali dva težaka
kroz tjedan, a u ostalo vrieme godine po jednoga. Svaki
Topličan i Tuhovčan davao je od selišta župniku dvadeset
dinarah . Oni, koji neimahu cieloga selišta, plaćali su de
set dinarah , stanari pako pet dinarah . U Imbrihovcu
dobio je od svake kuće vagan prirasta poljskoga , isto
tako i u Leskovcu . Ostali podložnici davali su lukno u
naravi . Predijaliste pako davali su župniku šest hljebah,
dvie čuture vina (zturias) , koje su držale tri pinta, jed
noga kopuna i jednu lopaticu . Uživao je zatim dvanaest
jutarah zemlje, sjenokoše na petnaest kosacah , i mlin
kod kuće . Za krštenje i vjenčanje plaćalo se župniku
četiri dinara i pet pensah. Mjesto toga davali su njeki
za krštenje dva hljeba , a u korizmenoj izpovjedi je
dan beč .
Na veliku radost opažamo, da je već oko g. 1480
u Toplicah utemeljena bila i pučka učiona sa svo
jim učiteljem (scholasticus) , koga je župnik uzdržavao .
94

Tečajem ciele topličke povjesti predočivasmo čita

telju u različno vrieme i različitu njihovu sliku sve do
ovoga stoljeća, u kojem se najviše činilo, da im se vrati
zanimivo prvanje lice, i da se oskrbe sa svimi potrieb
štinami , što ih toplice kao kupališta iziskuju.
Prvostolni kaptol zagrebački kao njihov pravni
vlastnik nežaleć ni troška ni truda, poče jur god . 1822
radit o veleliepju njihovom i zalihi kako to iziskuje
XIX . viek . Ove bo godine gradjena bi velika gostiona,
i prigradjena njojzi dva kupališta Konstantinovo i
ono gdje se u banjah kuplje koja su toli s gostio
nom, koli i s inimi kupališti triemovi spojena. U dvori
štu rečene gostione podignu se liepe staje, sienici i pribran
za kola , kraj njega pako uredjen bi liepi kućni vrt
s drvećem po francezkom ukusu . Nedaleko od velike
gostione sagradi kaptol Josipovo kupalište sa dviema
povećima kamenicama ( Bassin ) i trima manjima kupao
nicama , opredieljeno za pučko kupanje , iz koga odti
cala bi voda kroz cievi, da se nesmoče putevi , kojimi
se silazi u dolnje selo . Poravnano bi zatim mjesto medju
topličkim gradom i velikom gostionom , kao takodjer i
ono mjesto, gdje se voda hladi . ' Na isti način porav
nano bi mjesto pred Josipovim kupalištem i drvećem
zasadjeno, a staze i putevi popravljeni i popločeni. Da
sve to uzmogne kaptol učinit i ljepši lik podat Topli

| Topličko vrelo tako je obilno , da za 24 ure proteče iz

njega 77.000 vedarah . Toplina mu je po Réaumuri 470.
koju neobično dugo drži , jer kad se u večer napune banje
vodom, još u jutro drugoga dana topla je 300.
 95

cam , pokupovao je ondje mnoga zemljišta. Da se oskrbe

Toplice svježom vodom , načinjen bi vodovod dovodeći
vodu kroz cievi iz lievana željeza , iz vrela bližnjega
brda, koja je izticala napram Konstantinovu kupalištu i
onom , gdje se u banjah kuplje, u ogromno kameno ko
rito. Buduć da tečajem vremena nije taj izvor mogao
dovoljno pružat vode , to bude izkopan dubok zdenac
za velikom gostionom , to pako korito preinače, i načine
iz njega ogromno hladilište za vodu , koja odavde teče
u kupališta . Vrelo iz koga izvire sumporita voda , do
bije u to vrieme novi kameni vienac (kako ga u I.
strani opisasmo) a oko njega velika ravnica protvori se
u liep perivoj, kako iziskuje najnovije doba. Tik toga
vrela sagradjena bi drvena sgrada ili blatno kupalište
( Schlammbad ), nu kašnje , buduć je za oko vriedjalo,
smješteno bi onamo gdje je i danas . U najnovije vrieme
i Josipovo kupalište , opredjeljeno za puk, preustrojeno
bì u posebno kupalište , a pučko kupalište smješteno
bude u nižje selo, a napram njemu i sagradjena pučka
gostiona. Pučko kupalište imadijaše najprije dvie ka
menice, nu kašnje prizidju mu se još dvie, ima takodjer
i posebno hladilište za vodu, i posebno blatno kupalište,
a odticaj vode iz kupelji bude nadkriven . Mala gostiona
il nova kuća prozvana, dignu se, što joj bi jošter jedan
kat nadozidan, a pod njom načinjeno kupalište Beričino
(Berrybad) . I u gradu ustrojene budu kupaonice. Za
piće svježe vode skrbilo se sve više, te izkopali mnogo
zdenacah , popravili puteve, drume i ulice nasipali
. Go
stione , u kojih ima tečna i jeftina jela i pića , bijahu
96

po najnovijem ukusu popravljene, izmaljene i pokućtvom

providjene, i svim potriebštinam kako i u najvećih gra
dovih zadovoljeno. Liepi perivoji nasadjeni, cviećem i
drvećem i klupami ukrašeni, a osobito ona mjesta, gdje
je ljepši vidik . U Toplicah ne samo da je potrebit i
vješt liečnik, brzojavna postaja , liekarna, već i svi za
natnici , kakovi bi mogli gostovom potrebiti biti . U go
stionah drže se raznoliki časopisi , novine, a i zabavah
ima ovdje ugodnih, riečju : Toplice kod Varaždina ko
ristne su bolestnikom za liečenje tiela , a pružaju im
takodjer i najveće udobnosti.
 IV.

Liečbeni naputak pri liečenju pićem, ili

kupanju u Toplicah .

Prema phyziologičnom djelovanju Topličkih kupe

ljih je i liečbeno djelovanje njihovo od velike važnosti .
Sumporne će toplice po velikom uplivu ', koga imaju
na pretvor i po poticanju na usisanje, pokazati se oso
bito liekovitimi :

a ) gdjegod se pojavi njekakva mlohavost u cjevnom

sustavu , koja se osobito u sporom kolanju krvi u
trbuhu izrazuje i koja se izjavljuje pod svakovrst

· Polag Hauerove analize ( „Jahrbuch der k. geololog. Reichs

Anstalt XI. I. Heft.) nalazi se u 1 funt vode 7680 gran .
Sumporno -kiseloga kalija 0.289
» natrona 0.340
vapna 0.236
kuhinjske soli 9.796
sumporno-kisele magnezije : 0.174
dvostruko ugljično -kiseloga vapna 3.255
n kisele magnezije : 0.909
željezokisca • 0.061
0.372
kremenjače
ilovače . 0.010
(Toplice). 7
Bayerische
Staatsbibliothek
München
98

nimi haemorrhoidalnimi tegobami, ili ugrušivanjem

krvi u sustavu žile vratnice ;
b ) kod slabine glenovicah , koja se očituje ili u pra
vih glenotocih ili u nagibu k takvim , osobito u
ustrojih disanja i mokrenja ;
c) ako je bitnost postojeće bolesti uvjetovana ili po
remećenjem djelatnosti izvanjske kože, ili kakvim
sveobćim osebnim, kalnokrvnim ili presadnim uz
rokom .
Iz toga proizlazi, da su Toplice osobito koristne :
1. Kod kalnokrvnih bolestih bile one nazebne,
uložne, ili syphilitične, kod otvrdlih kovnih otrovanjah,
kod ugloba, raznih oteklinah i otvrdlinah .
2. Kod otvrdlih bolestih izvanjske kože, kod otvrd
lih osipah : bobicah, svraba, kalnokrvnih vriedah.
3. Kod otvrdlih bolestih živacah , osobito kod
klienuti i bolih u živcih .

organičkih substancijah tragovi

plinovitih n i to
proste ugljične kiseline 0.984
sumporna vodika . 0.054
dušika ( Stickstoff) · tragovi
Medju ovimi svimi plinovi jest najvažniji sumporno vode
nični , koji uprav daje tomu vrelu važnost sumpornoga vrela.
Temperatura ovoga vrela jest 45 --46 °R.
Srednja specifična težina od dvajuh vaganjah iznosi 1,000.857
kod 25 °C.
Cielo mjesto leži 148.76 hvatih nad morem i pod 46 ° zem
ljopisne širine , a dužine 34 °, i to na pologah bieloga i žut
kastoga lapora sa litavskim krečem.
 99

Protuprigodno ( škodno ) je rabljenje Toplicah :

a ) kod prave punokrvnosti i nagibu na krvne navale,
b ) kod nagiba na krvotoke.
Iz toga sliedi, da su napose ove toplice proti slie
dećim bolestim koristne :

1. Proti otvrdlim ulogom i vrtnjam (Rheumatizmom ).

2. Proti glivoboli ( Scrophulosis ).
3. Proti bolih u živcih i proti klienutim .
4. Proti otvrdlim bolestim kože .

5. Proti otvrdlim izciedkom i pretilostim žliezdo

vitih ustrojah .
6. Proti bolestim glenovicah .

7. Proti raznovrstnoj bolini (Syphilisu) .

8. Proti otvrdlim kovnim kalnokrvnostim .
Nastojati ćemo u sliedećem djelatnost otih sum
pornih toplicah, rabljenih izvana kao kupelj, ili iznutra
kao piće, proti napomenutim bolestim u kratko razjasniti.

1. Ulozi i vrtnja.

a ) otvrdla vrtnja (chroničan rheumatizam ) .

Toplice pomažu neizmjerno tako proti otvrdlim
zglobnim, kao i mišičnim vrtnjam , bile to takve, koje
su se iz priekih izrodile, ili se odmah u početku kao
otvrdle negrozničave pojavile.
Kod takvih bolestnikah jesu zglobi otečene, dočim
je bolestno udo za rana već omršavilo. Podkožne žile
dovodnice jesu često nabrekle , gukave ; koža nad bo
100

lestnom zglobi nije crvena , toplota njezina nije povi

šena. U njekojih slučajih jesu uda i skyrčena ili uko <
čena, a obližnje mišice klienute.
Kod mišične vrtnje pojaviti će se bolest u
svitcih mišicnih, živčanih i cievnih, u pokostici , u osu
gah i pohrustavici. Bol je, kano da te tko reže, il bode.
K tomu se često udo ukoči , te ga nemožeš po tom ni
gibati. Kadšto i oteče.
Ovdje se mora napomenuti i obolenje, uslied vrt
nje, ovitka velikoga bedrenika (živca) , tako zvana ku
kobolja uslied vrtnje ( ischias rheumatica ).
Takvim će bolestnikom , ma da je bolest već i
jako ukorjenila se, toplice uviek od velike koristi biti,
nego će u takovom slučaju morati bolestnik osim ku
panja i piti tu liekovitu vodu.

b) Ulozi .

Kod te bolesti u raznih njezinih vrstih uviek će

Toplice, ako ne bolestnika sasvim izliečiti, a ono mu
bar bolest znatno olahkotiti , kako to množina svako
godišnjih bolestnikah posvjedočiti može.
Kod mnogih takvih bolestnikah jesu zglobne osuge
nabrekle, odebljale , ili se naprave tako zvani uložni
čvorovi, pa ipak se bolestnik kupanjem oporavi i svega
toga oslobodi. Već kod 10 kupelji počimlje se djelat
nost kupelji osjećati time , što se mokrača pomuti , pot
se umnoži , a boli često se i umnožaju. Zato i misle
mnogi, da im kupelji škode , dok se kod 30 kupelji
osvjedoče o sasvim protivnom.
 101

II . Glivobol . ( Scrophulosis).

Tako kupanje, kao i piće Topličke vode biti će

koristno :

1. Kod sveobćega sasvim izraženoga glivobolnoga

stava sa torpidnim značajem . Takvi bolestnici imaju
obično izvanredno veliku glavu , natečen nos, naprćenu
gornju ustnicu, naduto tielo , nabrekle žliezde na vratu
i mlohave mišice.

2. Kod žliezdne glivoboli, bile žliezde otečene, ili

gnojile se.

3. Kod glivoboli na glenovicah oka , uha , nosa

i rodilah .

4. Kod kožne glivoboli, bilo da je podkožno ve

zivo krvnato , il da se je koža raznovrstno osula. Oso
bito će se rado zacieliti rabljenjem Topličke vode gli
vobolni vriedi. (Geschwüre, ulcera ).

III . Bolesti u živčanom sustavu . (Nervensystem).

Topličke sumporne kupelji pomoći će u mnogih

bolestih živacah oćutnikah, kao i živacah pokretnikah.
Tražiš li uzrok tomu , to si ga često još, kao što je u
obće kod mnogih djelatnostih kupanja , nećeš pravo
protumačiti moći. Nego , osnivajuć zakone na praksi,
koja se uvidja kod bolestnikah , koji s takvimi bolesti
u Toplice dolaze , može se reći, da iste kod bolestih
živacah oćutnikah zato pomažu, jer utažuju izvanredno
podraženje istih .
102

Topličke kupelji pokazuju se po tom osobito lie

kovitimi:
1. Kod svakovrstnih bolih u živcih , bile te boli
uvjetovane kakvim god već uzrokom .
2. Kod sveobće slabosti živacah .

3. Kod bolih u živcih pokretnicih .

Izmed bolih u živcih najčešće su kukobolja i seknja
(migraine ), pa zatim boli u živcih laktenih i ledvenih ,
koje se timi kupelji izlieče . I proti sveobćoj slabosti u
živcih , kakva se osobito iza težkih bolestih , ili iza na
gloga povoda pojavi , od velike i trajne su koristi te
kupelji.
Od ne manje koristi jesu Toplice i proti bolestim
živacah pokretnikah. Tako osobito pri klienutih , potekle
one uslied vrtnje, ili ulogah ; kod klienutih pojedinih, ili
više udah prouzročenih ozliedami , kovnimi otrovanji,
težkim porodom i drugimi težkimi bolesti , kakve bi
bile : porodične bolesti , pošalina , skrlet itd. Napokon
spadaju ovamo i takve sgrčenosti, koje odvise više, ili
manje od živčanoga sustava.

IV. Otvrdie bolesti kože.

Već za vrieme Rimljanah bile su Toplice na glasu

proti bolestim kože. I to punim pravom , jer površno
podražujuće, kolanje krvi pospješujuće i djelatnost kože
povisujuće djelovanje sumpornih kupeljih podaje im onaj
ljekoviti upliv, koga imaju na bolestnu kožu. Osobito
su dobre te kupelji proti krastam , ikricam , perutcu ,
 103

svrbežu, zvjerincu, svrabu i krljuštini. I razni gukavi,

glivobolni i drugi vriedi izliečiti će se rabljenjem tih
kupeljih.

V. Otvrdli izojedci i pretilosti žliezdovitih ustrojah.

Toplice o kojih govorimo, osobito se takodjer od

likuju podraživanjem i pospješivanjem usisanja . Prema
tom uči zbilja i izkustvo da se rabljenjem tih toplicah
vanredno veliki izcjedci usisaju , te se po tom naravno
i sveobće stanje popravi.
Toplice se s toga u sliedećih bolestih, koje ovamo
spadaju, velikim uspjehom rabe :
Kod izcjedakah , osobito ako su isti u koži, miši
cah, kostih i zglobih ; kod otvrdlih zglobnih oteklinah ;
kod otvrdla zažega pokostice ; kod kostnih oteklinah
u koliko su sve ote zaostatci i posljedice postojavših
zažegah.
Od velikoga su upliva takodjer Toplice kod iztje
ranja pušćanoga zrnja iz starih ranah na tielu. Nadalje
proti svim bolim, koje potiču od ozliedah, ranah, kosto
lomah , izčašenja, šklecnuća , koje se boli osobito pri
mjenjanju vremena veoma čute.
Pretilost žliezde predstojnice i mudah hoćeš timi
kupelji, ako ne dići, a ono bar ublažiti. Razumjeva se,
da nesmiju te pretilosti poteći od ikričavosti, ili od raka.

VI . Kovne kalnokrvnosti .

Proti otvrdlom otrovanju olovom i živom jesu

Toplice, kao u obće sve sumporne kupelji, upravo spe
104

cifične. Osobito će uslied otrovanja živom pojavivši se

vriedi, kostobolje, boli u zglobih, čamež , klienuti i ne
dug rabljenjem tih kupeljih posvema se izgubiti. Iztje
ranjem žive iz tiela uništiti će ta voda osobito boli u
zglobi, tresavicu i druge živčane boli, koje su s onimi
prijašnjimi skopčane.
1
Samo se kaže, da će trebati u takvih slučajih pa
ziti ne samo na kupelji, već na hranivo, probavljivo,
animalno jelo, kao i na kretanje izvan kuće.
Isto tako će Toplice pomoci svim onim , koji se
olovom otruju i radi toga n. p . od zavrte , nadma , boli
u zglobih, tresavice, krivinah, nećutljivosti, suhotici bo
luju. Proti svim tim bolesti su Toplice upravo pravi
uztuci. Djelovanje sumporne kupelji sastoji u tih bole
stih u tom , da se olovo u tielu nalazeće sa sumporom
spoji i tako iz tiela izadje.

VII . Syphilis .

Ako se sa sumpornimi kupelji i drugo protusyphi

litično lječenje spoji, onda će Toplice i u toj bolesti od
velike koristi biti. Dà, one će , ako se bolest zatajila,
istu čestim rabljenjem kupeljih i iztjerati, te će se pri
tom bolest u onakvih formah pokazati , u kakvih je u
prvom početku postojala. Ako se onda ka kupelji i po
davanje resičnoga pepelika ( Jodkali) pridruži , onda će
bolestnik skoro uvjek ozdraviti , što množina slučajah
dovoljno potvrdjuje.
 PRILOZI.

I.

Godine 1181. u kolovozu .

Bela III.,kralj ugarski i hrvatski, dopita kaptolu za

grebačkomu Toplice kod Varaždina, što mu ih njekoč
darovao ban Aleksij, a oteo ih župan Belec, a nakon
njega Moćmer.
Quoniam diuturnitate temporum , benefactorum sepius oblite
ratur memoria, et quod pie deuotionis geritur officio post paucos
admodum dies ingrata celat obliuio ; idcirco que tam a nostra re
gia maiestate et munificientia , quam ab illustribus uiris siue qui
buscunque dei fidelibus sub nostra potestate degentibus , dei eccle
sys sint collata , regia auctoritate firmare et priuilegiis perpetuare
proposui . Notum igitur sit omnibus tam modernis quam future
uite successoribus : quod Ego Bella III . dei gratia rex , secundi
Geyse regis filius cum Albe sollempnes sancti Stephani regis age
rem dies, Zagrabienses canonici de sua inopia et iniurys sibi illatis
conquesti sunt. Ego uero ecclesiam dei subleuare desiderans non
adterere , lacrimosam eorum querimoniam in presencia quam plu
rium regni mei principum asculataui et causam discussi . Propo
situm est enim à supradictis canoncis , quod Alexius quondam
Banus pro anima fily sui , eo tempore ex hoc seculo decedentis ,
predium quoddam Toplissa nomine ecclesie zagrabiensi cum
omnibus sibi pertinentys tradidisset. Quod postea quidam Beléé
106

nomine, comes de G (V )arestin, tempore aui mei regis Bele secundi

uiolenter subripuisset, et idem postmodum Mothmer eius heres et
successor fecisset. Et quia regnum Vngarie sicut peccatis exigen
tibus sepius fieri solet erat in disturbatione, prenominati canonici
supersederunt questioni tempus expectantes opportunum . Ad ulti
mum uero nostri regni tempore ante nostram excellentiam Albe
contra Mothmerum de prefato predio querimoniam deposuerunt .
Ego uero ueritate undique circumspecta , per adtestationem uiro
rum nobilium ueritatem rei et iusticiam iam dictorum canonico
rum cognoscens, prenominatum predium per consilium et assensum
principum , ecclesie Zagrabiensi reddidi . Dato aduocato Dionisio
Bano . Meta uero predictj predy tendit usque ad riuulum Globossa,
et diuiditur cum meta Sumsey. Deinde tendit superius ad montem
Wolcmery, ibi protenditur in longum in dorso montis et descendit
in uallem per nasum eiusdem montis, et inde recto tramite ascen
dit ad montem alium ubi est uia, et de uia descenditur et ascen
dit ad tercium montem, et per montem itur et certis metis descen
dit et ascendit ad magnum montem ad uiam , ubi jungitur cum
G ( V )arestiensibus , et per uiam illam itur in magnam uiam, per
quam descendit ad aquam Bigne, et iungitur Zagrabiensibus. Et ne
hoc nostrum institutum annosa aboleat uetustas uel iniquorum
peruertere ualeat sagacitas, priuilegium per notarium meum Wasca
inscribi feci , et regali sigillo et anuli mei impressione roboraui .
Quod si quis uiolare temptauerit , ut regie institutionis reus , et
ecclesie uiolator penam luat, et rebus suis mulctatur, excommuni
cationis subbeat sententiam . Factum est autem hoc priuilegium
anno dominice incarnationis, Mº. cº. lxxx °. i °. Regnante gloriosis
simo rege Bela III ., Luca Strigoniensi archiepiscopo existente, Jo
hanne Besprimiensi episcopo , Prodano Zagrabiensi episcopo , Far
casio palatino comite , Cumpardino curiali comite , Dionisio bano ,
Bot Albensi comite , et alys pluribus regni eiusdem principibus
existentibus .
(Pisana na koži, pečat manjka. Ex Arch . Capit. Fasc . 52.
Nr. 4. )
 107

II.

Godine 1225 .

Moćmerova mati poklanja kaptolu zagrebačkomu njeku

čest zemlje, koju bijaše u dvoboju njezin sin izgubio,
njoj pako na silne njezine molbe povraćenu ; i taj dar
potvrdjuje vojvoda Bela.
In nomine Sancte Trinitatis. Bela dei gracia rex primoge
nitus regis Hungarie. Omnibus ad quos littere presentes peruene
rint salutem in domino. Cum ecclesia que mater est omnium, per
regum ac nobilium dotalicia soleat sublimari , dignum est, ut nos,
tam nostris quam aliorum iustis donacionibus pium prebeamus
fauorem . Ad noticiam igitur uniuersorum uolumus peruenire; quod
cum Mothmerus per examen iudicy in nostra et nostrorum presen
cia, quandam terram suam , que est sita circa Toplica , canonico
rum Zagrabiensium , in duello contra christianum (xanum) perdi
disset ; tandem mater eiusdem Mothmeri dictum christianum de
iniuria ac uerecundia sibi illata grauiter impetebat , quod etiam
ad duellum est adiudicatum. Super quo eciam postquam ingressi
fuissent in nostra presencia taliter composuerunt : ut duas partes
memorate terre matri Mothmeri pro iniuria illata restituit chri
stianus. Tandem vero eadem Domina scilicet mater Mothmeri ad
nos accedens propria uoluntate sepedictam terram capitulo Zagra
biensi pro remedio anime sue assignauit, tali forma interueniente :
ut quamdiu sibi uita comes existeret prouentus illius terre sub
proteccione ecclesie sibi plenarie cederent , post mortem autem
eius, ecclesia Zagrabiensis perpetuus existeret, per omnia posses
sor ; a nobis humiliter postulans : ut nostrum super hoc assensum
et confirmacionem preberemus Nos autem habito consilio nostro
rum jobagionum , tam ungarorum quam sclauorum , tunc temporis
circa nos existencium , iustam ac piam peticionem ill domine
decernentes benigne admisimus , ne in posterum ab aliquo possit
retractari, presenti priuilegio roborantes. Cui terre prima meta in
108

cipit a Bedna uersus riuulum Cocosinec cadit in illam inde pro

tenditur sursum per eundem riuulum usque ad caput eiusdem, et
ibi est meta crucea in fagu, que diuidit terram Crisiensis castri,
et inde dirigitur ad latus montis Lubel, usque semitam que pasto
ralis dicitur, et per eandem semitam tendit per monticulos et ual
les uersus meridiem ad gertamfa, ubi est meta terrea, et post hanc
illa semita relinquitur ad dexteram, inde uersus orientem ad uiam
magnam Coziherbet, que de Cris ducit in Worosd, inde per ean
dem descendit in uallem , ubi sunt arbores signate, et inde ascen
dit in Studenc, ubi est fagus signata, et inde a uia magna diuer
tit ad sinistram , et uadit ubi Camicniza et Yelsewec oriuntur,
ubi est fagus signata, et coniungitur terre Petconis, et per mon
tem dirigitur usque ad alium qui dicitur Cerouo berdo , in cuius
cacumine est quercus cum meta , et ibi recedit a terra P (etconis)
et descendit ad metam Osl , et inde per latus unius montis ad
alium usque ad cerasum , et per eundem protenditur ad ulmum
sub quo oritur Slatynic riuulus per quem reuertitur in Bedna.
Ex alia autem parte Bedne , ex parte Worosd quandam partem
terre dicta domina sue potestati reseruauit. Pristaldus uero super
hys Petco comes Crisiensis. Datum per manus Mathie prepositi,
aule nostre cancellary. Bano Aladaro, Chac Budrugiensi, Theodoro
Musuniensi, Jula Ferrei castri comitibus existentibus. Anno Do
mini M °. CC °. XX °. Vº.
( Vojvodski pečat Belin visio njekoč na svilenoj vrpci, pisana
je na koži, nalazi se u Kapt. arkivu Fasc. 52. br. 5. Tu darov
nicu potvrdi isti Bela kralj kao g. 1247, Ludovik g. 1356 i 1358,
ban Leustakij g. 1360 i Sigismund 1427) .
 109

III.

Godine 1500 na 6. svibnja .

Vladislav , kralj ugarski potvrdjujuć dar Lucije udove
Zemčeve kaptolu zagrebačkomu, naime imanja : Jakče
vac, sv. Kelemen, Čeperlinec, Imbrihovec i Svinušu, od
stuplja istomu kaptolu i svoje kraljevsko právo , koje
bi mu pripadalo u rečenih imanjih.
Commissio propria domini regis.
Nos Wladislaus Dei gracia Rex Hungarie, Bohemie etc. Me
morie commendamus Tenore presencium Significantes quibus ex
pedit vniuersis. Quod pro parte et in personis Fidelium nostro
rum honorabilis Capituli Ecclesie Zagrabiensis, exhibite sunt Nobis
et presentate quedam littere honorabilis Conuentus monestery
beati Adriani de Zala , quibus mediantibus Nobilis domina Lucia
relicta condam Ladislai de Zemthe, totales porciones suas posses
sionarias in possessionibus Jakchowcz , Zenth Kelemen , Cheper
lincz, Emrehowcz, et Zwynwsa vocatas, animo in comitatu Warasd
existentes, habitas simulcum cunctis suis vtilitatibus et pertinen
cys quibuslibet , eidem Capitulo Ecclesie Zagrabiensis sub certis
clausulis, articulis et condicionibus inferius in tenore earundem
litterarum expressis et specificatis in perpetuam elemosinam de
disse et contulisse dinoscitur, tenoris infrascripti. Supplicatum ita
que exstitit pro parte eiusdem Capituli Zagrabiensis humiliter, vt
easdem litteras dicti Conuentus de Zala, et omnia in eisdem con
tenta ratas , gratas et accepta habendo , litteris nostris priuilegi
alibus inferi et inscribi facientes ; premissis dacioni et collacioni
nostrum regium consensum ... re dignaremur beneuolum pariter
et assensum . Quarum quidem litterarum tenor talis est : Nos Con
uentus Monesterii beati Adriani martiris de Zala, Memorie com
mendamus tenore presentium significantes quibus expedit vniuer
sis : Quod nobilis Domina Lucia relicta condam Ladislai de Zemthe,
oneribus et quibusvis grauaminibus uniuersorum fratrum , proxi
morum et consanguineorum suorum in subscriptis super se assum
 110

tis coram nobis personaliter constituta, sponte et libere confessa

est in hunc modum : quomodo ipsa ob illam spem et deuocionem
suam, quam ipsa erga sanctum regem Stephanum , in cuius nomine
et honore kathedralis ecclesia Zagrabiensis fundata fore dinoscitur,
gerit, totales porciones suas possessionarias in possessionibus Jak
chowcz, Zenth Kelemen , Cheperlyncz, Emrehowcz et Zwynwsa vo
catas, omnino in Comitatu de Warasd existentes , habitas cum
cunctis earundem vtilitatibus et pertinencys quibuslibet ; terris
scilicet arabilibus, cultis et incultis, agris , pratis, pascuis, siluis,
rubetis , nemoribus , aquis , aquarumque decursibus , molendinis,
molendinorumque locis , vineis et vinearum promontorys , genera
liter vero quarumlibet utilitatum earundem integritatibus quouis
nominis vocabulo vocitatis ad easdem porciones prossessionarias
de jure , et ab antiquo spectantibus et pertinere debentibus, simul
cum omni eo jure , quo ipsa hucusque easdem tenuisset et posse
disset honorabili capitulo dicte ecclesie Zagrabiensis pro perpetua
elemosina dedisset, donasset et contulisset, immo dedit, donauit, et
contulit nostri in presencia eidem capitulo jure perpetuo et irre
uocabiliter tenendi possidendi pariter et habendi, tali condicione
interiecta mediante : quod eadem domina Lucia vita sua dumtaxat 1
+
comite easdem porciones possessionarias cum earundem vtilitati
bus et pertinencys vniuersis libere ' et pacifice tenendi ac possi
dendi liberam habeat potestatis facultatem , vbi vero eandem do
minam Luciam diuino permitente judicio ab hoc seculo decedere
contigerit, extunc eedem porciones possessionarie possessionibus
in predictis habite, cum ipsarum vtilitatibus et pertinencys qui
buslibet mox et in continenti in et ad prefatum capitulum eccle
sie zagrabiensis deuolui redundarique et condescendi debeant pleno
jure, nullum jus nullamve juris et dominii proprietatem quod et
quam ipsa domina Lucia bucusque in iisdem porcionibus posses
sionarys habuisset aut in futurum habere posse speraret, sibi ipsi
et suis heredibus refrenans ; sed totum jus omneque dominium in
prefatum capitulum pleno jure transferens. In cuius rei memoriam
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostras priuilegiales
pendentis et autentici sigili nostri munimine roboratas eidem ca
 111

pitulo prescripte ecclesie Zagrabiensis, juris eiusdem ad cautelam

duximus concedendi communi iusticia requirentes. Datum feria ter
cia proxima ante festum beati Gregory pape. Anno domini Mille
simo, Quingentesimo. Nos igitur humillimis et deuotis supplica
cionibus pro parte eiusdem capituli ecclesie Zagrabiensis nostre
modo quo supra porrectis Maiestati , regia benignitate exauditis
et clementer admissis, prescriptas litteras annotati conuentus de
Zala non obrasas , non cancellatas , nec in aliqua sui parte su
spectas, sed omni prorsus vicio et suspicione carentes presentibusque
litteris nostris priuilegialibus de verbo ad verbum sine diminu
cione et augmento aliquali insertas, quoad omnes earundem conti
nencias , clausulas et articulos eatenus , quatenus eedem rite et
legittime existunt emmanate, viribusque earum veritas suffragatur,
ratas, gratas et acceptas habentes, premissis dacioni et collacioni,
alysque omnibus et singulis superius in tenore earundem littera
rum expressis, nostrum regium consensum prebuimus immo prebe
mus beneuolum pariter et assenssum . Quod nihilominus ob illam
spem et deuocionem, quam erga beatum Stephanum regem in cuius
glorioso nomine ecclesia ipsa kathedralis Zagrabiensis fundata
esse dinoscitur , gerimus et habemus , specialem totum et omne
jus nostrum regium , si quod in prescriptis porcionibus possessio
narys qualitercunque haberemus, aut eedem nostram ex quibuscum
que causis, vys, modis et racionibus concernerent Maiestatem , simul
cum cunctis suis vtilitatibus et pertinentys quibuslibet memora
tis capitulo dicte ecclesie Zagrabiensi in et pro perpetua elemo
sina dedimus, donauimus et contulimus , immo damus , donamus,
et conferimus jure perpetuo et irreuocabiliter tenendi , possidendi
pariter et habendi saluo jure alieno harum nostrarum , quibus se
cretum sigillum nostrum quo vt rex Hungarie utimur est appen
sum , vigore et testimonio litterarum mediante. Datnm Bude in
festo beati Johannis ante portam latinam . Anno domini millesimo
quingentessimo. Regnorum nostrorum Hungarie etc. anno decimo,
Bohemie vero tricesimo,
( Pisana na pergameni , na crvenoj svili visi pečat kraljev
ski. Iz arkiva kapt. fasc. 52. br. 6.)

Bayerische
Staatsbibliothek
München
|
2