JU II SREDNJA ŠKOLA

VELIKA KLADUŠA

SEMINARSKI RAD
TEMA: Ambalaža

UČENICA: MENTOR:
Zehra Hodžić III TR Asaf Šehić, prof.

Velika Kladuša, Maj 2021. godine

Sadržaj
1. UVOD...............................................................................................................................................3
2. Funkcija ambalaže u prometu robe...............................................................................................4
2.1. Zaštitna funkcija ambalaže......................................................................................................4
2.1.1. Zaštita od mehaničkog djelovanja....................................................................................4
2.1.2. Zaštita od klimatskih utjecaja...........................................................................................5
2.1.3. Zaštita od topline...............................................................................................................5
2.1.4. Zaštita od mikroorganizama.............................................................................................6
2.2. Skladišno-prijevozna funkcija ambalaže................................................................................7
2.3. Upotrebna funkcija ambalaže..................................................................................................8
3. Ekološka ambalaža..........................................................................................................................9
3.1. Oznake na eko ambalaži.........................................................................................................10
3.1.1. Zelena tačka sa strelicom................................................................................................10
3.1.2. Mobiusova petlja sa strelicama u obliku trokuta..........................................................11
3.1.3. Zelena kružna strelica.....................................................................................................11
3.1.4. Ne zagađuj okolinu, čuvajmo prirodu............................................................................12
4. Vrste ambalaža..............................................................................................................................13
4.1. Drvena ambalaža....................................................................................................................13
4.2. Staklena ambalaža..................................................................................................................13
4.3. Papirna i kartonska ambalaža...............................................................................................14
4.4. Kompozitna (višeslojna) ambalaža........................................................................................15
4.6. Plastična ambalaža.................................................................................................................16
4.7. PET (polietilen) ambalaža......................................................................................................17
4.8. PVC (polivinil hlorid) ambalaža............................................................................................17
4.9. PP (polipropilen) ambalaža....................................................................................................18
4.10. PS (polistiren) ambalaža.......................................................................................................18
4.11. PE (polietilen) ambalaža.......................................................................................................19
5. Literatura.......................................................................................................................................19
1. UVOD

Ambalaža predstavlja sve proizvode, bez obzira na prirodu materijala od kojeg su

izrađeni, a upotrebljavaju se za držanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe
(od sirovina do gotovih proizvoda) tijekom transporta robe od proizvođača do korisnika ili
potrošača.
Posude različitog oblika i veličine, načinjene od različitih materijala, u kojima se roba
drži tijekom prometa, a isto tako i tanji fleksibilni materijali koji su samo izrezani na
odgovarajuće dimenzije i eventualno grafički obrađeni a služe za zamatanje roba, zovu se
ambalaža. Posebnim dijelovima ambalaže smatraju se dijelovi za zatvaranje ambalaže
(zatvarači, čepovi, poklopci) i dijelovi za unutrašnju zaštitu robe (jastuci, pregrade,
predlošci).
Da bi se roba zaštitila i na siguran način transportirala, skladištila i dostavila krajnjem
korisniku treba je staviti u odgovarajuću posudu, omot ili slično, odnosno u odgovarajuću
ambalažu. Ambalaža je sredstvo koje prihvaća robu i štiti je do upotrebe. Ambalaža štiti robu
od mehaničkih, klimatoloških, hemijskih i mikrobioloških utjecaja, ali isto tako štiti okolinu
od mogućeg štetnog utjecaja robe. Ambalaža aktivno sudjeluje u prodaji robe. Ona svojim
oblikom, teksturom, grafičkim rješenjem i identifikacijom komunicira s potrošačem. Osim
toga ona mora omogućiti jednostavnu i udobnu upotrebu a istodobno biti atraktivna i
savremena. Ambalaža mora biti prilagođena kupovnoj moći potrošača, njihovoj potrošačkoj
kulturi i navikama i mora biti usklađena sa standardima i propisima.
Da bi se mogli realizirati svi navedeni zahtjevi koji se postavljaju na ambalažu
potrebno je dobro poznavati funkcije ambalaže. Pri kreiranju ambalaže potrebno je tako
odabrati elemente oblikovanja ambalaže (ambalažni materijal, prostorni oblik ambalaže,
elemente grafičkog oblikovanja) i međusobno ih uskladiti kako bi ambalaža na optimalan
način ispunila svoje funkcije. Rad na kreiranju ambalaže, odnosno realizaciji njenih funkcija
vrlo je složen i zahtijeva sudjelovanje stručnjaka različitih profila od tehnologa, ekonomista,
psihologa tržišta, propagandista do likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, stručnjaka
za transport i drugih.
2. Funkcija ambalaže u prometu robe

Budući da se roba nalazi u ambalaži tijekom cijelog transportnog puta od proizvođača

do potrošača zahtjevi koji se postavljaju na uspješno realiziranu ambalažu su višestruki.
Funkcije ambalaže mogu se promatrati s različitih gledišta. Ovisno o vrsti robe i skladišno-
transportnim uvjetima određene će funkcije biti naglašenije.
Osnovne funkcije koje ambalaža mora zadovoljiti, bez obzira na vrstu robe, su sljedeće:
 zaštitna
 skladišno-transportna
 prodajna
 upotrebna
 ekološka funkcija.

2.1. Zaštitna funkcija ambalaže

Ambalaža mora zaštititi robu od trenutka pakiranja, tijekom transporta, skladištenja,

prodaje i tijekom upotrebe. Na cijelom tom putu ambalaža i roba izloženi su mehaničkom
djelovanju, utjecaju klimatskih elemenata, mikroorganizama, insekata i glodavaca. Ambalaža
s dobro realiziranom zaštitnom funkcijom mora zaštititi robu od bilo kojeg vanjskog utjecaja
koji bi mogao uzrokovati fizičke, hemijske ili mikrobiološke promjene robe.

2.1.1. Zaštita od mehaničkog djelovanja

Ambalaža mora biti dizajnirana tako da svojim mehaničkim svojstvima kompenzira

mehanička djelovanja bez oštećenja robe i ambalaže. Mehanička djelovanja(naprezanja)
rezultat su djelovanja mehaničkih sila kojima su roba i ambalaža izložene tijekom transporta,
skladištenja i manipulacije. Mehaničke sile koje djeluju na robu i ambalažu mogu biti
dinamičke i statičke. Do naprezanja uslijed dinamičkih sila dolazi promjenom brzine i smjera
kretanja vozila tijekom prijevoza robe ili padom prilikom manipulacije robe. Vertikalnim
statičkom silama opterećena je roba složena u skladištu ili vozilu. Donji redovi opterećeni su
težinom robe koja je na njih složena. Horizontalnim statičkim silama roba je izložena pri
hvatanju i držanju robe nekim manipulativnim uređajem tijekom utovara ili istovara.
2.1.2. Zaštita od klimatskih utjecaja

Klima kao meteorološki pojam je skup meteoroloških faktora i pojava koje u

određenom vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim dijelom
Zemljine površine. Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri određivanju klime su
insolacija, temperatura, tlak i vlažnost zraka, smjer i brzina vjetra, padavine, naoblaka i
snježni pokrivač, a mijenjaju se pod utjecajem klimatskih faktora (geografska širina, reljef,
raspodjela kopna i mora, morske struje, nadmorska visina, rotacija, revolucija, atmosfera,
udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te utjecaj čovjeka).
Da bi se roba mogla zaštititi od klimatskih utjecaja potrebno je poznavati pravac i
vrijeme transporta, kao i klimatske prilike karakteristične za to područje. Glavni uzrok
oštećenja robe je brzina promjene klimatskih faktora tijekom prijevoza robe. Na skladištenu
robu utječu promjene lokalne klime. Osim vanjske klime na robu utječe i klima zatvorenog
prostora (skladišta ili tovarnog prostora vozila) koja ovisi o vanjskoj klimi ali uvijek s
određenim zakašnjenjem. Temperatura zatvorenog prostora može biti više ili niža od vanjske
a vlažnost je obično viša. Na klimu zatvorenog prostora utječe i roba sa svojom
temperaturom i vlažnošću.

2.1.3. Zaštita od topline

Uslijed razlike temperature robe i okoline dolazi do prijenosa topline kroz stijenku
ambalažnog materijala. Prijenos topline se može odvijati procesom kondukcije, konvekcije ili
zračenjem. U kolikoj će mjeri ambalaža zaštititi robu od utjecaja topline ovisi o toplinskoj
vodljivosti ambalažnog materijala. Metalna ambalaža dobro vodi toplinu pa se upotrebljava
za pakiranje proizvoda koje je potrebno sterilizirati. Međutim, takva ambalaža ne može robu
zaštititi od temperaturnih promjena tijekom transporta i skladištenje. Materijali koji imaju
malu toplinsku vodljivost, odnosno dobri su izolatori, su papir i karton, osobito valoviti
karton i ekspandirani polimerni materijali poput ekspandiranog polistirena (komercijalni
naziv-stiropor). Ambalažni materijal ne može robu zaštititi od djelovanja topline duže
vrijeme. Izloži li se zapakirana roba povišenoj temperaturi nakon određenog vremena doći će
do izjednačavanja temperature okoline i robe bez obzira na toplinsku provodnost ambalažnog
materijala. Stoga se zaštita robe od topline mora realizirati kroz skladišno-transportnu
funkciju ambalaže u skladu s propisanim uputama za čuvanje određene vrste robe.
2.1.4. Zaštita od mikroorganizama

Bakterije i gljivice (kvasci i plijesni) najjednostavniji su biljni i životinjski organizmi

koji za svoj rast i razmnožavanje koriste gotovu organsku tvar na kojoj žive. Produkti
njihovog metabolizma mogu imati neugodan okus i miris i biti štetni za zdravlje ljudi.
Optimalni uvjeti za razvoj mikroorganizama su vlažna podloga i temperatura između 20 i 40
stepeni Celzijusa. Aerobni mikroorganizmi za svoj rast i razmnožavanje trebaju kisik pa se
mogu razviti samo na površini ambalaže, dok anaerobnim oblicima kisik nije potreban te se
mogu razvijati u proizvodu upakiranom u nepropusnu ambalažu.

Mikroorganizmi mogu oštetiti robu i ambalažu na više načina:

 oštećenje zbog same fizičke prisutnosti mikroorganizama
 kvarenje zbog razaranja supstance robe
 kvarenje zbog nusproizvoda metabolizma mikroorganizama koji ulaze u sastav robe.

Robe mogu biti lakopokvarljive ili mikrobiološki stabilne. Ukoliko ambalaža mora
zaštititi lakopokvarljivu robu od djelovanja mikroorganizama tada mora biti izrađena od
nepropusnog materijala i hermetički zatvorena budući da do naknadne kontaminacije dolazi
uglavnom zbog propusta pri zatvaranju. Zaštita lakopokvarljivih prehrambenih proizvoda
često se realizira konzerviranjem upakirane namirnice postupcima pasterizacije i sterilizacije.
Ambalaža u tom slučaju mora biti nepropusna za mikroorganizme i izrađena od materijala
koji mogu izdržati uvjete konzerviranja toplinom bez promjene svojstava (staklo, metal,
polimerni i višeslojni materijali).
2.2. Skladišno-prijevozna funkcija ambalaže

Skladištenje i transport sirovina, pomoćnih materijala, poluproizvoda i gotove robe

vremenski i prostorno povezuje nabavu sirovine i pomoćnih materijala s procesom
proizvodnje, te pojedinih faza proizvodnje i proizvodnju s prodajom i potrošnjom roba. Neke
sirovine, pomoćni materijali, poluproizvodi i većinom sva gotova roba skladište se, i
transportiraju u odgovarajućoj ambalaži. Ambalaža s dobro riješenim skladišno-transportnim
funkcijama omogućava racionalno korištenje skladišnog i transportnog prostora. Realizacija
ovih funkcija ovisi o obliku i dimenzijama ambalaže i njenoj usklađenosti s dimenzijama
zapakirane robe. Ambalaža kvadratnog oblika bolje iskorištava prostor transportne ambalaže,
vozila ili skladišta, u odnosu na ambalažu u obliku valjaka ili nekog nepravilnog oblika gdje
može ostati i više od 20 % neiskorištenog prostora. Roba se u transportu vrlo često slaže na
palete. Paleta je drvena podloga izrađena od dasaka određenih normiranih dimenzija. To je
vrsta pomoćne opreme koja omogućava formiranje kompaktnog i čvrstog paketa, složenog iz
raznih vrsta komadne robe. Da bi se što bolje iskoristio skladišni i transportni prostor
dimenzije ambalaže trebaju biti usklađene s dimenzijama palete, stoga je Europska federacija
za pakiranje (European Packing Federation, EPF) izradila tzv. modul-sustav dimenzija
ambalaže i slaganja na palete. Preporuka je da bruto masa robe ne prelazi 1 t, a da visina
složene robe na paleti bude oko 1 m.

Slika 1. Drvena euro paleta (najčešće dimenzije 1200 x 800mm)

2.3. Upotrebna funkcija ambalaže

Ambalaža s dobro realiziranom upotrebnom funkcijom treba omogućiti lako

otvaranje, pripremu robe za upotrebu, uzimanje potrebne količine robe bez rasipanja i
ponovno zatvaranje ukoliko se roba ne troši odjednom. Ambalažni materijal i oblik ambalaže
određuju način na koji će se ambalaža otvarati. Ambalaža od papira, kartona, polimernih i
metalnih folija uglavnom se lako otvara kidanjem, deformacijom poklopca ili bez
deformacije. Metalna i staklena ambalaža teže se otvara i ponekad otvaranje zahtjeva
upotrebu specijalnih pomagala koja se u tom slučaju prilažu ambalaži ili takav predmet kupac
mora imati. Nakon što je roba iz nje izvađena, ambalaža bi trebala na neki drugi način
korisno poslužiti npr. kao povratna ambalaža, ukras ili za čuvanje nekih drugih predmeta.
3. Ekološka ambalaža

Ekološka funkcija ambalaže nametnula se u posljednjih dvadesetak godina kao

posljedica brige za zaštitu okoliša. S obzirom na rastuće količine odbačene ambalaže
Republika Bosna i Hercegovina u skladu s propisima Europske Unije donosi sve veći broj
propisa vezanih za gospodarenje ambalažnim otpadom.
Ekološka funkcija ambalaže može se realizirati na različite načine: pakiranjem u
ambalažu od recikliranog materijala, upotrebom povratne ambalaže, smanjivanjem broja
omota oko prodajne jedinice proizvoda, prodajom većeg broja prodajnih jedinica u skupnoj
ambalaži, upotrebom biorazgradivih materijala i jestive ambalaže za prehrambene proizvode.

Slika 2. Primjer ekološke ambalaže

Jedan od vidova zaštite životne sredine je eko ambalaža, koju posjeduju mnogi proizvodi
namijenjeni svakodnevnoj upotrebi, a čiji su proizvođači i potrošači vrlo osvješteni u pogledu
značaja korištenja biorazgradivih materijala.
Eko ambalaža je najvažnija odlika ekološki podobnih proizvoda i “najzdravija”
alternativa gotovo svim drugim tipovima ambalaže. U pitanju je ambalaža koja ne šteti
prirodi jer je izrađena od materijala koji su biorazgradivi. Osim termina eko ambalaža, u
upotrebi su i eko dizajn, zeleni dizajn, održivi dizajn i dizajn zaštite životne sredine - a
svaki od njih se koristi u cilju isticanja važnosti korišćenja ekološki prihvatljivih materijala za
pakovanje proizvoda.
Ekološka amabalaža mora da ispuni stroge kriterijume kako bi se moglo smatrati da
nije štetna po životnu sredinu. Prvi se odnosi na to da eko ambalaža mora biti izrađena od
prirodnih materijala, i to u manjim količinama, što smanjuje cjelokupnu masu ambalaže u
odnosu na drugu vrstu ambalaže. Na ovaj način se izbjegava i upotreba toksičnih materijala.
Ovakva pakovanja moraju da odgovore i na zdravstvene kriterijume, zbog čega je važno da
budu termički sterilisana, otpakovana tek pred samo pakovanje proizvoda, i to nakon
laboratorijski potvrđene ispravnosti materijala.
Materijal eko ambalaže mora biti biorazgradiv i podložan reciklaži, kako nakon
korištenja proizvoda samo pakovanje ne bi bilo teret prirodi. Takođe, konkretno eko
pakovanje se koristi samo jednom, kako ne bi bilo negativnh uticaja na kvalitet proizvoda.
Jednom kad prestane da se koristi, ambalaža ne bi smela da ugrožava prirodu, ali ni kvalitet
samog proizvoda koji se u njoj nalazi do same upotrebe, pa je jasno da je proces proizvodnje
eko ambalaže izuzetno zahtjevan i strog u pogledu kriterijuma koje treba ispuniti.

3.1. Oznake na eko ambalaži

Ekologija ima važne, pretežno univerzalne oznake koje upućuju na karakteristike

same ambalaže, kao i na odgovorno ponašanje potrošača prema prirodi. Eko oznake su
najlakši način za prepoznavanje eko ambalaže.U zavisnosti od toga da li se predmet može
reciklirati, kako se odlaže i da li je izrađen od recikliranog materijala, na ambalaži su
istaknuti neki od sljedećih simbola:

 zelena tačka sa strelicom

 Mobiusova petlja sa strelicama u obliku trokuta
 zelena kružna strelica
 ne zagađuj okolinu, čuvajmo prirodu

3.1.1. Zelena tačka sa strelicom

Ova oznaka je vrlo česta na ambalaži, ali ona ne znači nužno da se ambalaža može
reciklirati. Ona ustvari označava da je proizvođač datog proizvoda finansijski doprinio
oporavku i recikliranju ambalaže u Evropi. Samim tim, oznaka se koristi kod proizvoda čije
su porijeklo evropske zemlje.
3.1.2. Mobiusova petlja sa strelicama u obliku trokuta

Ova oznaka govori da je ambalaža podložna reciklaži, ali ne i da je sam objekat

recikliran ili da će biti prihvaćen u svim sistemima koji prikupljaju materijale za recikliranje.
Ovaj simbol se često koristi da bi se ukazalo na to da ambalaža sadrži određeni procenat
recikliranog materijala.

Slika 3. Primjer Mobiusove petlje

3.1.3. Zelena kružna strelica

Zelena kružna strelica na ambalaži upućuje poziv na akciju svojim potrošačima, koji
glasi: Recikliraj! Ovaj simbol predstavlja samoodrživost procesa recikliranja, a postoji i
njegova varijacija koja sadrži srce, čime se naglašava pozitivan učinak recikliranja.

Slika 4. Primjer zelene kružne strelice

3.1.4. Ne zagađuj okolinu, čuvajmo prirodu

Ovu oznaku ćete lako prepoznati po krugu unutar koga je prikazana osoba koja baca
otpad u korpu za otpatke. Originalan naziv simbola je “ The Tidyman”, što označava upravo
osobu koja se brine o svojoj okolini, bacajući upotrebljenu ambalažu na za to predviđena
mjesta. Iako sam simbol nije povezan sa recikliranjem, važan je jer ukazuje na važnost brige
o životnoj sredini.

Slika 5. Primjer The Tidyman-a

4. Vrste ambalaža

U ovom poglavlju će biti nabrojane, te detaljno opisane sve vrste ambalaži, zajedno sa
slikovnim prikazom.
Postolje sljedeće vrste ambalaže:
 Drvena ambalaža
 Staklena ambalaža
 Papirna i kartonska ambalaža
 Kompozitna ambalaža
 Metalna ambalaža
 Plastična ambalaža
 PET ambalaža (polietilentereftalat)
 PVC ambalaža (polivinil hlorid)
 PP amabalaža (polipropilen)
 PS ambalaža (polistiren)
 PE ambalaža (polietilen)

4.1. Drvena ambalaža

Drvena ambalaža, jedan od najstarijih materijala za pakovanje na svijetu, zbog svoje

tvrdoće i izdržljivosti naširoko se koristi u pakovanju teških i krhkih tereta, ali i svježeg voća
i povrća zbog ventilacionih karakteristika. Danas drvo više nije ambalaža koja se proizvodi u
malim proizvodnim jedinicama, kao nekada. Sada su potrebni mnogi dokumenti za drvenu
ambalažu u razvijenim zemljama.

Slika 6. Primjer drvene ambalaže

4.2. Staklena ambalaža

Staklo se izrađuje od 3 sastojka: pijeska, sode i krečnjaka. Ovi materijali se tope

zagrijavanjem do 1500 stepeni. Gasovi i tečni otpad koji nastaju u proizvodnji stakla prolaze
kroz procese filtriranja i prečišćavanja. Korišćenje određene količine staklenih lomova u
proizvodnji staklene ambalaže daje prednost i u tehničkom i u ekonomskom pogledu.
Staklena ambalaža ima glatku i sjajnu strukturu, te se lako čisti. Zbog toga ne zadržava
mikrobe. U njegovoj strukturi nema strane materije i ne postoji supstanca koja bi mogla doći
u kontakt sa hranom. Takođe je estetski lijepo jer je providno. S obzirom da se može koristiti
više puta vrlo je ekonomičam ambalažni materijal. Problemi sa težinom i krhkošću bili su
nedostatak staklene ambalaže. Kao rezultat studija, zahvaljujući tehnikama kompjuterskog
dizajniranja i površinske obrade, tehničke karakteristike stakla su povećane, a njegova težina
je smanjena.

Slika 7. Primjer staklene ambalaže

4.3. Papirna i kartonska ambalaža

Papirna i kartonska ambalaža jedna je od najekonomičnijih vrsta ambalaže. Može se

koristiti za pakovanje različitih proizvoda od 100 g do 10 kg za svaku količinu proizvoda. U
budućnosti će se, uz korišćenje manje količine sirovine, proizvoditi trajniji, ali tanak, lagan i
ekonomičan karton.

Slika 8. Primjer kartonske ambalaže

Papirna i kartonska ambalaža je poželjna u smislu lakoće izrade i ekonomičnosti. Pored toga,
ova ambalaža se može podvrgnuti raznim postupcima u skladu sa karakteristikama proizvoda
koji se pakuju, kada papir i karton sami ne mogu obezbijediti potrebnu tvrdoću, zaštitu od
pucanja, lomljenja, vlage i vode. Korišćeni karton je impregniran ili laminiran, a kao dio ove
ambalaže dodaje se i unutrašnji materijal. Na primjer, unutrašnja ambalaža može biti najlon
zaštićen voskom ili filmom kako bi bila otporna na vlagu.

4.4. Kompozitna (višeslojna) ambalaža

Kompozitna ambalaža dobija se spajanjem najmanje dva različita materijala. Svrha

zajedničke upotrebe različitih materijala je povećati trajnost i fleksibilnost, te kombinovati
njihove jedinstvene karakteristike.

 Višeslojna ambalaža plastika-aluminijum

 Višeslojna ambalaža karton-polietilen
 Višeslojna ambalaža papir-polietilen
 Višeslojna ambalaža plastika-papir-aluminijum
 Višeslojna ambalaža papir-aluminijum

Slika 9. Primjer višeslojne ambalaže

U domaćinstvima se najčešće koriste za pakovanje sokova i gotovih supa. Najveća prednost

ove ambalaže je što je jeftinija i lakša od metala. Takođe je pogodna za različite vrste
zatvarača/poklopaca. Ipak, nije toliko otporna na vlagu kao metalna ambalaža.
4.5. Metalna ambalaža
Osim za pakovanje hrane, metalna ambalaža koristi se i za pakovanje proizvoda kao
što su boje i hemikalije. Da bi se spriječilo kvarenje proizvoda pakovanog u metalnu
ambalažu, razvijeni su različiti organski premazi. Metalne limenke napravljene od
aluminijuma i čelika koriste se za pakovanje gaziranih i negaziranih pića. Metalna ambalaža
štiti proizvod od uticaja svjetlosti, vazduha i vode.
Metalne konzerve su ambalaža koja se koristi za čuvanje lako kvarljive hrane. Upotreba
metalne ambalaže povećana je 2 puta u posljednjoj deceniji, posebno na tržištu hrane i pića.
Sa sve većom upotrebom metalne ambalaže za pakovanje hrane, pića i hrane za kućne
ljubimce, plastika je počela da zamjenjuje metal u pakovanju domaćih proizvoda i u
automobilskoj industriji.

Slika 10. Primjeri metalne ambalaže

4.6. Plastična ambalaža

Plastične sirovine za pakovanje se obično dobijaju preradom različitih proizvoda u

petrohemijskim postrojenjima. Samo 4% od ukupno proizvedene nafte u svijetu koristi se za
proizvodnju plastike. Plastika je postala još poželjnija u industriji zbog činjenice da se može
proizvesti više ambalaže sa manje materijala i sa lakoćom oblikovanja.

Slika 11. Primjeri plastične ambalaže

4.7. PET (polietilen) ambalaža

PET je termoplastični materijal iz porodice poliestera. Dostupan je kao amorfan

(providan) i polukristalni (neprovidan i bijeli) materijal, zavisno od termičke obrade.
Najvažnija prednost upotrebe je ta što se može u potpunosti reciklirati. U zavisnosti od
debljine,  PET može biti polu-krut (polučvrst) i krut (čvrst). Veoma je lagan. Koristi se kao
dobra zaštita od gasa i vlage. Tvrd je i otporan na udarce. Prirodno je bezbojan i providan.
Kada se proizvodi u obliku tankog filma, PET je često premazan aluminijumom; postaje
reflektivan i neprovidan.

Slika 12. Primjer PET boce

4.8. PVC (polivinil hlorid) ambalaža

Postoje dvije vrste PVC materijala, kruti i fleksibilni. Boce za biljno ulje, tečno
motorno ulje i šampon, ambalaža za sredstva za čišćenje i tečni deterdžent, vještačka koža,
proizvodi za čišćenje prozora, posudice za svježe meso, boce za kečap, meke igračke,
električne izolacije, krovni materijali, cijevi i materijali okvira za prozore napravljeni su od
PVC-a.

Slika 13. Primjer PVC ambalaže

4.9. PP (polipropilen) ambalaža

Otporan je na hemikalije, toplinu i pretjerani zamor materijala. U pitanju je plastika

srednje tvrdoće i sjaja. Od polipropilena izrađuju se boce za kečap, kesice za grickalice i
kekse, bočice za lijekove, čaše i posudice za jogurt i pavlaku, stolice, koferi, konopci i sl. PP
ambalaža ima najmanju gustoću u poređenju sa ostalom plastičnom ambalažom.

Slika 14. Primjer PP ambalaže ( posuda za toplu hranu )

4.10. PS (polistiren) ambalaža

Polistiren je plastika koja se mnogo upotrebljava za različite proizvode. Može biti

kruta i pjenasta. Prilično je tvrda, lomljiva i sjajna plastika. To je veoma jeftina smola sa
relativno niskom tačkom topljenja. U acetonskom okruženju brzo bubri. Od polistirenske
plastike prave se zaštitna pakovanja kao što su kutije za jaja, ambalaža za brzu hranu,
čaše za kafu i jogurt, kutije za video i audio kasete, pribor za jelo za jednokratnu
upotrebu, čaše, poklopci i hranilice za pse.

Slika 15. Primjer PS ambalaže

4.11. PE (polietilen) ambalaža

Polietilen je plastika koja se najviše koristi u domaćinstvima. Između ostalog, koristi

se za izradu boca sredstava za čišćenje, deterdženata, šampona i motornih ulja, kao i vreća za
smeće. Boce deterdženata, kante za smeće i slični proizvodi napravljeni su od recikliranog
PE.

Slika 16. Primjer PE ambalaže

5. Literatura

1. I.Vuković, K. Galići M. Vereš: Ambalaža, Tectus, Zagreb, 2007.

2. N. Stričević: Suvremena ambalaža I, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
3. N. Stričević: Suvremena ambalaža II, Školska knjiga, Zagreb, 1983.