REALIZAM (res,realis =stvar,stvaran)

 Književna epoha koja traje od 1830. Do 1870.

 Vodeće književnosti su francuska,ruska i engleska
 Realistička književnost teži detaljnom opisivanju stvarnosti, tj. vidljive zbilje
 Reakcija na književnost romantizma:
o Romantičare zanimaju njihovi unutarnji svjetovi, a vanjski svijet doživljavaju
subjektivno. Ističu kako je umjetnički čin izraz nadahnuća, maštovitosti i kreativnosti.
o Realiste zanima vanjski svijet koji žele objektivno prikazati. Stvaralački princip im je
blizak znanstvenom.
o Romantizam:
 duhovna podloga – idealizam
 književne vrste – lirska pjesma i poema, roman u stihovima
 književni likovi – iznimne osobe neobičnih sudbina (romantičarski junaci)
 motivacija – psihološka, crno-bijeli likovi
 svjetonazor – pesimizam, pasivnost, svjetska bol
 suvišni lik
 prostori i krajevi – priroda, osobito egzotični pejzaži
 jezik književnosti – književni, poetični jezik
 uloga književnosti – estetska uloga
 teme – povijest, egzotični pejsaži, mistika, uglavnom ljubavne, bježe od
stvarnosti.
o Realizam:
 Duhovna podloga – materijalizam (pozitivizam)
 Književne vrste – pripovijetka i roman
 Književni likovi – obični ljudi iz svih društvenih slojeva, uklopljeni u društvo i
uvjetovani njime.
 Motivacija – socijalno-psihološka, likovi u razvoju
 Svjetonazor – aktivan odnos prema životu, ambicioznost
 Prostori i krajevi – grad, svakodnevni životni prostori
 Jezik književnosti – jezik sredine
 Uloga književnosti – analitičko-spoznajna (kritička) uloga
 Poetika realizma:
o Polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode.
o Termin realizam prvi u književnosti je upotrijebio francuski kritičar Champfleury
1857.god u raspravi Realizam. Zagovara poetiku realističkoga romana smatrajući da
predmet prikazivanja mora biti današnji čovjek u modernoj civilizaciji. Kao uzore uz
Balzaca ističe engleskoga romanopisca Charlesa Dickensa i Nikolaja Vasiljeviča
Gogolja
o Realistička književna metoda:
 Predmet prikazivanja: život, stvarnost, društvo
 Analitička metoda
 Načelo istinitosti
 Načelo tipičnosti
  Objektivnost
o Realisti teže analizi i spoznaji društva. Istražuju zakonitosti društvenih odnosa, a
pritom se oslanjaju na rezultate prirodnih i društvenih znanosti. Metode realizma se
nastoje približiti znanstvenoj metodologiji.
o Književnost želi postati društvena znanost. Želi dati istinitu i vjerodostojniju sliku
društva.
o Teme - provode načela istinitosti i tipičnosti. Uzimaju teme iz svakodnevnoga života,
iz svoje suvremenosti i nastoje likove prikazati u nekim tipičnim situacijama ( u
obiteljnima, u društvu kojem pripadaju i dr.)
o Prikazuju likove kao tipove. Tipovi su nositelji zajedničkih osobina jedne skupine
ljudi, nije samo tip nego i osobnost. Najčešće socijalno-psihološka karakterizacija,
likovi nikada nisu jednoznačni, iskljičivo pozitivni ili negativni, prikazani su svojim
psihološkim nijansama i sa svim manama i vrlinama. Likovi su razvijeni, tijekom
radnje doživljavaju razne psihološke i karakterne promjene. Uzimaju se iz svih
društvenih sredina. Prvi put se u književnosti javljaju i predstavnici najnižih
društvenih slojeva.
o Pripovjedač –distancira se od likova i pušta ih da žive svojim životom. Pripovjedač ne
komentira zbivanja i nastoji biti neutralan. Teži objektivnosti.
o Jezik sredine – jezik je u funkciji karakterizacije lika, odražava njegovo podrijetlo i
obrazovanje. Jezik pripovjedača se razlikuje od jezika njegovih likova.
 Roman: najvažnija književna vrsta
o Potpuno su afirmirali roman koji preuzima ulogu epa. Njemački filozof Hegel smatra
da je roman postao građanska epopeja.
o Realisti žele detaljno prikazati društvo – roman kao dulja prozna vrsta
o Metode opisivanja i pripovijedanja, žele detaljno analizirati društvo i istinito ga
prikazati  roman kao zrcalo stvarnosti
o Nastaje tradicionalni pojam romana – čvrsta fabula, kronološka i pregledna radnja,
psihološko-socijalna motivacija, likovi koji čitatelja potiču na identifikaciju, stil i jezik
pristupačan širokoj publici. Fabula nije komplicirana, zanimljiva je i nikad nije sama
sebi svrhom.
o Pisc su realisti u prvom redu tvorci svojih karaktera: Rastignaca(Balzac), Juliena
Sorela(Stendhal), Oliver Twista (Dickens), Eme Bovary (Flaubert), Ane Karenjine
(Tolstoj) ili Raskoljnikova (Dostojevski)
 Prvo čvrsto razoblje europske književnosti.

FRANCUSKA KNJIŽEVNOST

 Francuski realisti: Stendhal, Honore de Balzac i Gustave Flaubert

 Prva generacija francuskih realista  Stendhal (romani Crveno i crno i Parmski kartuzijanski
samostan) i Honore de Balzac ( ciklus Ljudska komedija), u njihovim djelima još ima
elemenata romantizma
 Balzac afirmira realistički roman, preuzima Scottov model povijesnoga romana (karakt.
Rekonstrukcija duha vremena) te ga primjenjuje na prikazivanje suvremenoga društva.
o Kritički realizam  realisti ne žele nametati svoje stavove o društvu, nego ga nastoje
prikazati takvim kakvo jest. Međutim, istinito prikazivanje života uključuje I
 razotkrivanje negativnih društvenih pojava. Književnik realist ukazuje na društvene
negativnosti I tako ih kritizira.
 Prikazivali su franc.društvo od Napoleonova pada do Srpanjske revolucije
 Vrhunac realističkog romana u Francuskoj = Gospođa Bovary Gustava Flauberta,
o Psihološki realizam (novi, visoki realizam)  tip realizma u kojemu se ističe
psihološka karakterizacija tj. unutarnja proživljavanja glavnoga junaka ili nekoliko
važnijih likova.
 Formira se biografska književna kritika, osnivač Saint-Beuve koji književna djela tumači putem autorove
biografije.

 Stendhal , Crveno i crno:
o Prvi realistički pisac, ime Henri Beyle.
o Julien, 19, tesarov sin, želi uspjeti u životu, dvoumi se između vojničke i svećeničke
karijere.
o Junaci njegovih romana: mladi i ambiciozni ljudi koji žele iskušati svoje snage,
ovladati životom i uspjeti u društvu. Tijekom radnje oni doživljavaju razne promjene
pa kažemo da su to razvijeni, a ne statični likovi.
o Stendhal roman doživljava kao zrcalo stvarnosti kojem je cilj društvu pružiti sliku o
samom sebi.
 Honore de Balzac, Otac Goriot
o ''Tajna velikih bogatstava bez jasnog podrijetla uvijek je u zločinu koji je zaboravljen
zato što je počinjen propisno''
o Obilježja romana:
 Predmet prikazivanja:Društvo – svi pariški društveni krugovi
 Detaljno opisivanje – balzakovski opis:detaljiziranje, inventarizam, opis u
funkciji karakterizacije lika
 Načelo istinitosti – poticaj:anegdota
 Načelo tipičnosti – tip malograđanina, tip studenta koji se želi uspjeti na
društvenoj ljestvici, tip Parižanke
 Kompozicija – uzročno-posljedična, kronološka; uočljice su faze epske
kompozijcije
 Pripovjedač – sveznajući, komunicira s čitateljem
 Djelo u kontekstru autorova stvaralaštva – dio Ljudske komedije
o Načelo istinitosti – stvarnost se prikazuje istinito, bez uljepšavanja, to ne znači da
samo preslikavaju stvarnost. Aristotelova koncepcija umjetnosti kao oponašanja
prirode. Balzac stvara svoju umjetničku istinu da zbivanja u djelu budu vjerodostojnija
i uvjerljiva. ''Ono što je istinito često ne bi bilo vjerojatno, jednako kao što ono što je
istinito u književnosti, ne bi moglo biti istinito u prirodi''
o Tehnika preciznoga opisivanja prostora od općega prema pojedinačnom – prvo
opisuje bijednu četvrt i zabačenu ulicu, a zatim unutrašnjost pansiona.
o Blazakovski opis – detaljno opisivanje prostora i likova čime se želi postići dojam
istinitosti. Najprije s mnogo pojedinosti opisuje prostor u koji smješta određeni lik.
Zatim opisuje socijalnu uvjetovanost psihološke osobine i vanjski izgled lika. Opis
prostora je u funkciji karakterizacije lika jer prostor uvjetuje i određuje likove.
 o Tri osnovne fabulativne linije: siromašni student prava Rastignac, zagonetni Vautrin i
čiča Goriot koji bezgranično voli svoje nezahvalne kćeri, Anastaziju i Delphinu.
Sudbina oca Goriota isprepleće se sa sudbinom mladoga Rastignaca.
o Načelo tipičnosti – prikazivanje tipova kao predstavnika određene skupine ljudi
sličnih osobina. U romanu je Balzac utjelovio tip studenta u Eugenu de Rastignacu,
mladome intelektualcu provincijskoga podrijetla koji nastoji uspjeti u društvu.
o Obilježja Balzacove realističke metode:
 Promatranje, proučavanje i analiziranje građe
 Načelo istinitosti
 Načelo tipičnosti
 Kronološki organizitana uzročno-posljedična fabula s drugačkom
ekspozicijom i brzim raspletom
 Detaljno opisivanje prostora i likova
 Uporaba jezika sredine u funkciji karakterizacije lika
 Objektni sveznajući pripovjedač
 Kriticizam
o Čiča Goriot – dio ciklusa Ljudska komedija
 25. Objavljeni roman Ljudske komedije
 Predstavlja ključ razumijevanja Ljudske komedije
o Ljudska komedija
 Analizira francusko društvo u određenom povijesnom trenutku (1815. –
1848.)
 Namjera: izjednačiti roman s klasičnim epskim djelima po vrijednosti.
 Struktura:
 Analitičke studije – istražuju principe društvenoga uređenja
 Filozofske studije – istražuju uzroke društvenih pojava
 Studije iz društvenoga života – analiziraju posljedice društvenih
pojava i opisuju konkretne primjere iz društvenoga života.
 Šest podskupina Prizori iz života: privatnoga, pokrajinskoga,
pariškoga, političkoga, vojničkoga i seoskoga.
 Gustave Flaubert, Gospođa Bovary
o U mladosti je pisao romantičarskim stilom, a kasnije realističkim.
o Realistički romani (suvremene teme): U mjesecu studenomu, Gospođa Bovary,
Sentimentalni odgoj, Jednostavno srce, Bouvard i Pecuchet
o Povijesni roman Salambo (tema iz povijesti Kartage)
o Filozofsko-pjesnička rapsodija – djelo Kušnja sv. Antuna
o Najveći francuski majstor stiila
o Roman Gospođa Bovary najbolji realistički roman
o Tvorac je psihološkog realizma, najavio naturalističku i modernu prozu.
o U književnosti je važniji stil nego tema
o Bovarizam – označuje nemoćnu čežnju osrednjih duhova prema visinama, odnosno
čovjekovu sklonost da, poput Emme, smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga
što mu je sudbina namijenila.
 o Linearna kronološka trodijelna kompozicija bez izraženih kompozicijskih faza (po
uzoru na jednolično protjecanje života)
o Pripovjedač je sveznajući i potpuno neutralan, nekad se ''ne vidi'' u tekstu i ne
komunicira s čitateljem
o Detalji opisane zbilje često dobivaju metaforička značenja; sceničnost opisa, slikarski
opisi, tehnika filmske montaže u masovnim scenama.
o Smatra da je u književnosti važniji stil nego tema.
o Trebalo mu je 6 godina i oko 70 nacrta za roman
o Književnost mu je donijela probleme (sudski proces)
o Obilježja romana:
 Predmet prikazivanja: malograđansko društvo u francuskoj provinciji
 Detaljno opisivanje – detalji opisane zbilje često dobivaju metaforička
značenja: sceničnost opisa, slikarski opisi, tehnika filmske montaže u
masovnim scenama
 Načelo istinitosti – poticaj: novinski članak iz crne kronike
 Načelo tipičnosti – tip malograđanina, provincijalnca, lihvara, tip
nezadovoljne provincijalke
 Kompozicija – linearna kronološka trodjelna kompozicija bez izraženih
kompozicijskih faza (po uzoru na jednolično protjecanje života)
 Pripovjedač – sveznajući i potpuno neutralan, nikad se ne vidi u tekstu i ne
komunicira s čitateljem
 Djelo u kontekstru autorova stvaralaštva – samostalno djelo

RUSKA KNJIŽEVNOST

 Tri faze – rani, razvijeni i visoki realizam

 Rani realizam (40-ih godina 19.st.)
o Javlja se ruska naturalna škola, prethodnica ruskoga realizma – karakterističan
prijelaz it romantičarskoga stila u realistički.
o Glavni predstavnik naturalne škole i utemeljitelj ruskoga realizma jest Nikolaj
Vasiljevič Gogolj. Njegova pripovijetka Kabanica jedno je od prvih realističkih djela.
 Razvijeni realizam (50-ih i 60-ih godina 19.st)
o Uz roman se piše i realistička poezija i drama
o Glavni predstavnik je Ivan Sergejevič Turgenjev sa zbirkom pripovjedaka, novela i
crtica Lovčevi zapisi te romanom Očevi i djeca, u kojem se javlja Bazarov, lik
suvišnoga čovjeka, začet u Puškinovim i Ljermontovljevim romantičarskim romanima.
o Ivan Aleksandrovič Gončarov je srodan Turgenjevu. Suvišni čovjek Oblomov, iz
njegova istoimenoga romana, dobiva simbolično značenje pa se javlja i pojam
oblomovština, kojim se imenuje ruska inertnost i nedjelatnost.
 Visoki realizam (70-ih i 80-ih godina 19.st)
o Početak dezintegracije realizma jer u svoja djela unose osobine novoga
modernističkog stila.
o Lav Nikolajevič Tolstoj s romanima Ana Karenjina, Rat i Mir, Uskrsnuće
o Fjodor Mihajlovič Dostojevski s romanima Zločin i kazna, Idiot i Braća Karamazovi,
najavljuje književnosti dvadesetoga stoljeća.
 Književna kritika:
o Visarion Gregorevič Bjelinski i Nikolaj Gavrilovič Černiševski
o Bjelinski je začetnik ruske kritike i utemeljitelj teorije ruskoga realizma
 Književnost kao tribina ruske društvene misli

 Nikolaj Vasiljevič Gogolj

o Rođen u Ukrajini 1809.
o Povrijeđen kritikama inače vrlo popularne i uspješne komedije Revizor, odlazi u Italiju
i radi na romanu Mrtve duše.
o Po povratku u Rusiju piše drugi dio Mrtvih duša, ali nije zadovoljan, pred smrt
uništava rukopis drugoga dijela Mrtvih duša na kojem je radio 10god.
o Pisao je pripovjetke, romane i komedije.
 Zbirke pripovjedaka:
 Večeri na majuru kraj Dikanjke – pisana romantičarskim stilom,
obrađuje teme iz ukrajinskoga života. Prožeta lokalnim koloritom,
folklorom i legendama.
 Petrogradske pripovijesti – zaokret prema realističkoj prozi.
Tematiziraju život predstavnika nižih gradskih slojeva. Najpoznatije
pripovijetke tog ciklusa su Kabanica i Nos
 Romani:
 Taras Buljba – povijesni romantičarski roman s temom iz kozačkoga
života.
 Mrtve duše – realistički roman, najpoznatije Gogoljevo djelo. U
njemu je prikazana široka slika života svih društvenih slojeva carske
Rusijel.
 Komedija:
 Revizor – dao kritiku provincijskoga činovništva
o Pripovjetkom Kabanica je zacrtao put ruskoj realističkoj novelistici, a romanom Mrtve
duše oblikovao je ruski realistički roamn.
o Novija kritika u njegovoj fantastici i groteski vidi poticaje ruskoga modernizma
o Gogoljev humor i groteska:
 Smjeh kroz suze – opisuje tužne događaje na smješan način
o Obilježja Gogoljeve realističke metode:
 Detaljno prikupljanje građe
 Prikaz različitih sredina (grada i provincije)
 Detaljizam opisa
 Prikaz suvremenoga društva s naglaskom na nižim društvenim slojevima
 Kritika negativnih društvenih pojava, a posebno društvenoga parazitizma
 Stvaranje tipova likova
 Elementi koji ga odvajaju od realističke metode:
 Humor i groteska
 Fantastika
  Pozicija pripovjedača koji komentira radnju i upliće se u nju u tradiciji
Puškinova pripovjedača iz Evgenija Onjegina.
o Mrtve duše:
 Tema: život feudalne i činovničke Rusije
 Fabula: glavni lik prevarant Čičikov putuje Rusijom i nastoji od vlastelina
otkupiti njihove mrtve kmetove, mrtve duše. Na temelju tih transakcija
prikazao bi se kao veleposjednik i mogao bi podignuti veliki kredit. Međutim
biva raskrinkan i onemogućen u svom poduzetničkom pothvatu.
 Kompozicija: preuzeta iz renesansnoga pikarskog romana i slijedi model
romana prostora
 Ivan Sergejevič Turgenjev
o Rodio se u plemićkoj obitelji u Orlovskoj guberniji. Studirao je povijest i književnost u
Moskvi, Petrogradu i Berlinu. Kretao se u društvu Tolstoja i Dostojevskog. Bio je
protivnik kmetstva i borac protiv feudalne zaostalosti. Do smrti je ostao liberal i
simpatizer napredne omladine, zapadnjački orijentiran.
o Pod Puškinovim utjecajim počeo je pisati romantičarskim stilom.
o Pripovijetke i novele:
 Lovčevi zapisi – zbirka od 25 pripovijedaka, novela i crtica u kojima se opisuje
život ruskoga sela. Povezane su likom pripovjedača (lovca) i prožete lirskim
ugođajima. U toj zbirci je oblikovao model europske seoske novele.
 Turgenjev je bio oduševljen i ponosan na zbirku koju je napisao. Htio
je da mu na grobu piše ovdje počiva pisac Lovčevih zapisa.
 Književna kritika i čitatelji su bili oduševaljeni djelom.
 Po izlasku Lovčevih zapisa vlada je odmah otpustila cenzora koji je
dao dopuštenje za tiskanje zbirke. Zbog oštre kritike ruskoga
feudalnoga sustava Turgenjev je osuđen na jednomjesečni zatvor, a
zatim na kućni pritvor na svome imanju u Orlovskoj guberniji.
 Novele u cjelinu povezuje lik pripovjedača koji putujući radi lova
srednjoruskim gubernijama susreće zanimljive ljude i priča njihove
sudbine.
 Pripovijetka Proljetne vode, filozofske crtice Senillia ili Pjesme u prozi
o Romani:
 Nekoliko romana karaktera u kojima je prikatao likove intelektualaca –
suvišnih ljudi – i njihov odnos prema aktualnim društvenim pitanjima.
 Najpoznatiji su Rudin, Plemićko gnijezdo i Očevi i djeca.
 Njegovi su junaci talentirani i sposobni plemići koji svoje ideje ne uspijevaju
provesti u djelo.
o Najznačajniji je predstavnik razvijenog ruskog realizma, utemeljitelj je poetskoga
realizma.
o Dramama se ugledao na najvećega dramatičara ruskoga modernizma – A.P.Čehova.
o Od svih europskih realista je najviše utjecao na hrvatski realizam, a osobito na novele
i romane Ksavera Šandora Gjalskoga, Josipa Draženovića i Josipa Kozarca. Svojim
pjesmama u prozi je uzor Frani Mažuraniću.
o Poetski realizam
  U Lovčevim zapisima Turgenjev je ujedinio nespojivo – kritičku namjeru i
poetski stil.
 Poetski stil se veže uz poetizaciju lika ruskoga seljaka te uz brojne lirske opise
pejsaža koji simbolizira ljepotu i širinu ruske duše.
 Opisi pejsaža svoj vrhunac doživljavaju u lirskom zanostu posljednje novele –
Šuma i stepa – koja je u potpunosti posvećena krajoliku (nefabulativna proza)
 U djelu se javlja pripovjedno lirsko ja koje pripovijeda iz 1.lica, što je vrlo
rijetko u realističkoj prozi. Lik-pripovjedač nastoji biti neutralan, ali njegova
nazočnost ostavlja dojam neposrednosti doživljaja. Za svoju poetsku prozu
sam je Turgenjev rekao da je puna unutrašnjega trepeta čuvstava i
očekivanja.
o Po izlasku Lovčevih zapisa vlada je odmah otpustila cenzora koji je dao dopuštenje za
tiskanje zbirke. Zbog oštre kritike ruskoga feudalnog sustava Turgenjev je osuđen na
jednomjesečni zatvor, a zatim na kućni pritvor na svome imanju u Orlovskoj
guberniji.
o Nihilisti – ljudi koji negiraju društvene norme, tradiciju i ustaljena vjerovanja.
 Lav Nikolajevič Tolstoj
o Rodio se 1828.u plemićkoj obitelji. Postao je časnikom ruske vojske, služio je na
Kavkazu i u Krimskom ratu. Osnovao je škole za seosku djecu u kojima je kao
protivnik formalnoga obrazovanja iskužavao nove metode poučavanja. Tada je
napisao dva najbolja svoja romana Rat i mir i Anu Karenjinu
o Cijeloga života je radio na moralnom usavršavanju. Doživio je duhovni preobražaj.U
jednoj od svojih kriza pobjegao je sa svojga imanja, od svoje obitelji i od plemićkoga
načina života kojega se želio odreći. Umro je na usputnoj željezničkoj postaji
Astapovo u 82.god.života.
o Romani:
 Romaneskno stvaralaštvo: triologija s autobiografskom elementima:
 Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost
 Najpoznatiji romani
 Rat i mir (povijesni roman)
 Ana Karenjina (roman suvremene tematike)
 Uskrsnuće (roman ideja)
o Ostala značajnija djela:
 Pripovjetke: Sevastopoljske pripovijetke, Kozaci, Smrt Ivana Iljiča,
Kreutzerova sonata
 Naturalistička drama: Vlast tmine
 Eseji: Ispovijesti, U čemu je moja vjera, Što je umjetnost?
 Drama: Živi leš
o Utjecao je na europsku i svjetsku književnost, svojim tipom povijesnoga romana, tzv.
romana prostora i vremena.
o Naturalističkom dramom Vlast tmine utjecao je na hrvatske dramatičare Srđana
Tucića i Josipa Kosora, a svojim učenjem na braću Radić.
o Utjecao je i na modernu prozu korištenjem postupka unutrašnjega monologa i
tehnike struje svijesti.
 oTehniku struje svijesti je upotrijevio u oblikovanju Aninih psiholoških proživljavanja u
romanu Ana Karenjina.
o ANA KARENJINA
 Moto romana – ''Osveta je moja, i Ja ću je vratiti''
 Čovjeku osveta donosi nesreću, a jedini koji ima pravo na osvetu je
Bog
 Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna
je na svoj način.
 Životi triju obitelji Karenjinih, Oblonskih(Stiva i Doli) i Levinovih
(Konstantin i Kiti)
 Fjodor Mihajlovič Dostojevski
o Rodio se u Moskvi. U plemićkoj obitelji. Pkolovao se u vojnoj školi. Pristupa
revolucionarnoj skupini okupljenoj oko socijal-utopista Petraševskog. Petraševci su
razotkriveni i osuđeni na smrt srijeljanjem. Dostojevski je, zajedno sa svojim
istomišljenicima, izveden na stratište i tek tad dramatično pomilovan, a kazna mu je
preinačena u četiri godine teške robije u Sibiru i prisilnu vojnu službu. Boravak u
kaznionici obilježio je njegov život. U teškim životnim okolnostima se okrenuo
pravoslavlju i postao je duboko religiozan.
o Vrativši se iz progonstva odustaje od radikalizma. Kritizirao je katoličanstvo i
civilizaciju zap.Europe, a uzdizao mistično pravoslavlje i panslavizam.
o Romani:
 Bijedni ljudi, Poniženi i uvrijeđeni, Zapisi iz mrtvog doma,
 Zločin i kazna (1866), Bjesovi, Idiot, Braća Karamazovi
o Pripovijetke:
 Zapisi iz podzemlja, Dvojnik
o Tvorac novoga psihološkog romana
o Utjecao na neke od najpoznatijih književnika 20.st.:Franza Kafku, Jean-Paula Sartrea i
Alberta Camusa.
o Utjecao je i na hrvatsku modernu prozu, od Ulderika Donadinija do Miroslava Krleže i
Ranka Marinkovića
o Književnikov otac je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima, što se može dovesti u
vezu s ponavljanjem motiva ubojstva u njegovim djelima.
o ZLOČIN I KAZNA:
 ….