Druga školska zadaća

Pred Vama se nalaze dva ulomka koja pripadaju književnosti 19. st. Pozorno ih pročitajte.
Ispod ulomaka nalaze se upute i smjernice za pisanje školske zadaće. Pozorno ih pročitajte.

Eugène je koračao uz tisuću mjera opreza da se ne uprlja blatom, ali je koračao misleći na ono
što će reći gospođi de Restaud, skupljao zalihe duhovitosti, iznalazio odgovore u zamišljenom
razgovoru, pripremao dosjetke, (...). Student se ipak zablati, pa je u Palais-Royalu bio prisiljen
dati ulaštiti cipele i iščetkati hlače. »Da sam bogat«, reče sam sebi dok je razmjenjivao
kovanicu od trideset novčića koju je bio uzeo sa sobom za slučaj nevolje, »vozio bih se
kočijom i mogao bih razmišljati do mile volje«. Napokon stiže u ulicu Helder i zapita za
groficu de Restaud. S hladnim bijesom čovjeka sigurna u to da će jednoga dana pobijediti,
dočeka prezirni pogled ljudi koji su ga bili vidjeli kako pješice prolazi dvorištem, a prethodno
nisu čuli pred vratima tandrkanje kočije. Taj ga pogled to jače pozlijedi što je svoje
neznatnosti postao svjestan već na ulasku u dvorište u kojem je kopkao nogom krasan konj
bogato upregnut u jednu od onih gizdavih otvorenih kočija koje obznanjuju raskoš rasipna
života i podrazumijevaju naviknutost na sve pariške slasti. Odmah ga obuze loše raspoloženje.

Lovro rodio se od seljaka, malo imućnih, kod Postojne. U onim stranama gospodarstvo malo
vrijedi, zemlja je suha, kamena. U kući bilo više djece i ženske i muške; nevolja da ih
podigneš na noge. Starci pobožni željeli da im se bar jedno čedo podigne do sreće, do
gospodstva. A može li za njih biti veće gospodstvo, veća sreća do svećeničke haljine? Kad mi
sin poraste, mišljaše starica majka, bit će mi župnikom, susjedi ljubit će mu ruku, sudac
klanjat će mu se, jesti će svagdan mesa na bijelu pladnju, imat će od čega živjeti do groba, pa
što još više molit će za moju dušu, a njegova je molitva bolja od druge molitve. (…) Kad je
Lovro vidio velike kuće, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu prvi put zagrmjele velike
orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda. Nije se Lovro plašio kao drugi seoski dječaci.
Hitra mu pamet primila se brzo svega. Dadoše mu i knjige. Eto veselja. Po sav dan sjedio
maličak u školi, samo večerom zvonio bi mjesto kuma »Zdravu Mariju«. Ne bijaše mu to
dužnost, to bijaše njegovo pravo kojim se je ponosio. (…) Uz glasove zvona, razlijegajući se
u daleki svijet, kanda se okrilio Lovrin duh prezajuć sve dalje i dalje.

UPUTE
Školski esej mora biti napisan čitko, pisanim slovima i crnom ili plavom kemijskom olovkom.
Svoj školski esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu s uvodom, razradbom i zaključkom.
Školski esej treba imati od 300 do 400 riječi.
Pazite da Vaš školski esej bude pravopisno i gramatički točan.
U svoj školski esej morate uvrstiti sve smjernice za pisanje.
Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje Vas u oblikovanju školskoga eseja.

Smjernice za pisanje
Smjestite polazne tekstove uz veće cjeline kojima pripadaju.
Predstavite likove polaznih tekstova s obzirom na podrijetlo, obitelj i odgoj.
Opišite i usporedite situacije u kojima se likovi nalaze u polaznim tekstovima.
Opišite unutarnje stanje lika iz prvog polaznog teksta. Izdvojite jasne pokazatelje njegova
imovinskoga stanja i statusne simbole ondašnjega društva.
Opišite kako prvi susret s gradom utječe na lika iz drugog polaznog teksta. Protumačite kakva
su njegova očekivanja, a kakva mu je sudbina.
Svoje tvrdnje na sve zadatke iz smjernica potkrijepite argumentima iz polaznoga teksta ili iz
sadržaja romana.