govor kako bi Ijudi mogli da Cuju glasove koje je tiranija potisnula u éutanje i
da se svet upozori na opasnost od napretka tehnike kojoj sluzi nauka, koja jeu
principu indiferentna prema sistemu vrednosti, te da napredak nauke i tehnike
neizbeZno vodi do totalitarnog drustva, do sve veéeg manipulisanja Ijudima, do
propasti kulture i uniStavanja lignosti
Nemazki filozof, sociolog, komporitor Teodor Adorno (1903-1969) jedan
je od vodeéih predstavnika Frankfurtske Skole; u svojim ranim spisima bavi se
Sorofjom Husera 1 Kjerkegora koje ktje shog prenaglasavana uloge
‘Adorno je polazio od toga da je neophodno kritikovati svaku teoriju
drustva u onoj meri u kojoj se drustvo kao njen predmet istorijski menja. U ra-
nom periodu svog stvaralaSwva Adorno je bio blizak idejama Lukaéa i Kora,
josebno marksistiékoj kritici robnog feti8izma i
‘akon dolaska nacista na viast u Nemaékoj, Adorno je emigrirao u En-
glesku a potom u Ameriku gde je ostao do kraja II svetskog rata da bi se potom
vratio u Nemaéku gde je ostao do kraja Yivota predajudi na Frankfurtskom uni-
verzitetu. Tokom godina provedenih u emigraciji tesno saraduje sa clanovima
U tom delu autori dovode u pitanje ideju istorijskog
progresa koja Gini jedan od stubova marksisticke teorije: istorija drustva inter-
pretirana je kao univerzalna istorija prosvecenosti polazeéi od toga da je Govek
u stalnoj borbi za opstanak bio prinudun tokom Gitave istorije da se usavrsava u
upravljanju svetom radi ostvarenja sopstvenih ciljeva.
um svodi na puki instrument; taj proces prosvecivanja_vrsi se
stalnom racionalizacijom sveta u subjektivno-instrumentalnom smislu.Gmsle
spisu napisanom zajedno sa
Horkhajmerom (Autoritarna liénost, 1950) Adorno istiée kako u procesu racio-
nalizacije, zahvaljujuéi odredenim sklonostima (konvencionalnost, pokornost
vlastima, destruktivnost, cinizam) Covek postaje podloZan autoritarizmu, a da
antidemokratske strukture raéunaju s tim ljudskim sklonostima. Adorno nije
smatrao da je prosvetiteljstvo bilo u potpunosti represivno, no s druge strane,
nije imao iluziju da ée instrumentalni um u potpunosti biti ukinut; sredi
desetih i Sezdesetih esi Alsen pai svoja najznatajnija dela:negacije tako Sto negaciji daje drugo znatenje. Ako je ona kod Hegela pokre~
tacki momenat kojim dijalektika smera razvijanju i Pei
nD negativnoj dijalektici Ado-
ma ogleda se reakeiju na ne-ludsku drustveno-is
jsku realnost; pozitivna he-
gelovska negacija sankcioniSe postojeéi poredak stvari koji je, po misljenju
‘crea, aedovolno “nepatian”
GER _Veci bro} Adomovih radova posvecen je filozofskoj kritici kulture i poseb-
(REE {SGSTOEMUAR te mat vid spina ROME
(1949), Ogled 0 Vagneru (1952), Disonance (1956), Uvod u sociologiju muzike
Kritiéko} svesti | steci pojedinca mogla bi pomoci samo autentic=
nna umetnost, umetnost Koja svesno razobligava pretenzije na celovitost i samo-
dovoljnost.
ve ostalo samo je joS odricanje oficijelne kulture: ona sama sluZi
sr fino unapredenju varvarstva nad kojim se gnevi pa bi se moglo regi da su ni
gori sluSaoci oni obrazovani koji Senbergu prilaze s regima "ja to ne razumem’
iv tom slugaj
(GRUB pise Adorno, Ne ugrozava je to Sto bi bila
dekadentna, individualisti¢ka i asocijalna, kako joj to reakcija prebacuje; na-
protiv, ona jo§ nije u dovoljnoj meri takva; ona pokuSava da svoje anarhiéno
stanje u mislima preokrene u izvesnu slobodu, no ova joj se izmeée u sliku i
ne govori 0 definitivnom kraju muzike; ona se, po njegovim recima, moze na-
dati da ée preziveti zimu samo ako se emancipuje i od dvanaesttonske tehnike,
ali ne time Sto ée pasti u iracionalnost starije provenijencije, nego time Sto ée
54dvanaesttonsku tehniku apsorbovati slobodno komponovanje.@@)njenayprawia
spontani kriti¢ki duh. Dvanaesttonska tehnika je polemigka koliko 1didaktignad
Ali. sad se radi samo o tome kako da se dode do tehniékih merila pred licem
varvarstva koje nadire. Postavi li dvanaesttonska tehnika jednu branu pred nje~
ga, onda je, po retima Adorna, veé dosta uéinila, Cak ako jo3 i nije stupila u
carstvo slobode. Muzika je stav prema realnosti Koju spoznaje ne pretvarajuci je
@SHR® Tako se menja drustveni karakter muzike. Tradicionalna muzika je
‘osamostaljujui svoje zadatke i tehnike, postala