You are on page 1of 6
govor kako bi Ijudi mogli da Cuju glasove koje je tiranija potisnula u éutanje i da se svet upozori na opasnost od napretka tehnike kojoj sluzi nauka, koja jeu principu indiferentna prema sistemu vrednosti, te da napredak nauke i tehnike neizbeZno vodi do totalitarnog drustva, do sve veéeg manipulisanja Ijudima, do propasti kulture i uniStavanja lignosti Nemazki filozof, sociolog, komporitor Teodor Adorno (1903-1969) jedan je od vodeéih predstavnika Frankfurtske Skole; u svojim ranim spisima bavi se Sorofjom Husera 1 Kjerkegora koje ktje shog prenaglasavana uloge ‘Adorno je polazio od toga da je neophodno kritikovati svaku teoriju drustva u onoj meri u kojoj se drustvo kao njen predmet istorijski menja. U ra- nom periodu svog stvaralaSwva Adorno je bio blizak idejama Lukaéa i Kora, josebno marksistiékoj kritici robnog feti8izma i ‘akon dolaska nacista na viast u Nemaékoj, Adorno je emigrirao u En- glesku a potom u Ameriku gde je ostao do kraja II svetskog rata da bi se potom vratio u Nemaéku gde je ostao do kraja Yivota predajudi na Frankfurtskom uni- verzitetu. Tokom godina provedenih u emigraciji tesno saraduje sa clanovima U tom delu autori dovode u pitanje ideju istorijskog progresa koja Gini jedan od stubova marksisticke teorije: istorija drustva inter- pretirana je kao univerzalna istorija prosvecenosti polazeéi od toga da je Govek u stalnoj borbi za opstanak bio prinudun tokom Gitave istorije da se usavrsava u upravljanju svetom radi ostvarenja sopstvenih ciljeva. um svodi na puki instrument; taj proces prosvecivanja_vrsi se stalnom racionalizacijom sveta u subjektivno-instrumentalnom smislu.Gmsle spisu napisanom zajedno sa Horkhajmerom (Autoritarna liénost, 1950) Adorno istiée kako u procesu racio- nalizacije, zahvaljujuéi odredenim sklonostima (konvencionalnost, pokornost vlastima, destruktivnost, cinizam) Covek postaje podloZan autoritarizmu, a da antidemokratske strukture raéunaju s tim ljudskim sklonostima. Adorno nije smatrao da je prosvetiteljstvo bilo u potpunosti represivno, no s druge strane, nije imao iluziju da ée instrumentalni um u potpunosti biti ukinut; sredi desetih i Sezdesetih esi Alsen pai svoja najznatajnija dela: negacije tako Sto negaciji daje drugo znatenje. Ako je ona kod Hegela pokre~ tacki momenat kojim dijalektika smera razvijanju i Pei nD negativnoj dijalektici Ado- ma ogleda se reakeiju na ne-ludsku drustveno-is jsku realnost; pozitivna he- gelovska negacija sankcioniSe postojeéi poredak stvari koji je, po misljenju ‘crea, aedovolno “nepatian” GER _Veci bro} Adomovih radova posvecen je filozofskoj kritici kulture i poseb- (REE {SGSTOEMUAR te mat vid spina ROME (1949), Ogled 0 Vagneru (1952), Disonance (1956), Uvod u sociologiju muzike Kritiéko} svesti | steci pojedinca mogla bi pomoci samo autentic= nna umetnost, umetnost Koja svesno razobligava pretenzije na celovitost i samo- dovoljnost. ve ostalo samo je joS odricanje oficijelne kulture: ona sama sluZi sr fino unapredenju varvarstva nad kojim se gnevi pa bi se moglo regi da su ni gori sluSaoci oni obrazovani koji Senbergu prilaze s regima "ja to ne razumem’ iv tom slugaj (GRUB pise Adorno, Ne ugrozava je to Sto bi bila dekadentna, individualisti¢ka i asocijalna, kako joj to reakcija prebacuje; na- protiv, ona jo§ nije u dovoljnoj meri takva; ona pokuSava da svoje anarhiéno stanje u mislima preokrene u izvesnu slobodu, no ova joj se izmeée u sliku i ne govori 0 definitivnom kraju muzike; ona se, po njegovim recima, moze na- dati da ée preziveti zimu samo ako se emancipuje i od dvanaesttonske tehnike, ali ne time Sto ée pasti u iracionalnost starije provenijencije, nego time Sto ée 54 dvanaesttonsku tehniku apsorbovati slobodno komponovanje.@@)njenayprawia spontani kriti¢ki duh. Dvanaesttonska tehnika je polemigka koliko 1didaktignad Ali. sad se radi samo o tome kako da se dode do tehniékih merila pred licem varvarstva koje nadire. Postavi li dvanaesttonska tehnika jednu branu pred nje~ ga, onda je, po retima Adorna, veé dosta uéinila, Cak ako jo3 i nije stupila u carstvo slobode. Muzika je stav prema realnosti Koju spoznaje ne pretvarajuci je @SHR® Tako se menja drustveni karakter muzike. Tradicionalna muzika je ‘osamostaljujui svoje zadatke i tehnike, postala

You might also like