POMORSKO I OPĆEPROMETNO PRAVO

I. kolokvij

1. ODGOVORNOST ZA ŠTETU (str. 1 – 7)

2. CESTOVNI PROMET (str. 8 – 22)

3. ŽELJEZNIČKI PROMET (str. 23 – 33)

4. ZRAČNI PROMET (str. 34 – 46)

+ 55 – 61. str.

__________________________________________________________________________________

II. kolokvij

5. MULTIMODALNI PROMET (str. 47 – 54) (Od str. 55 – 61  gradivo prvog kolokvija)

6. ŠPEDICIJA (str. 62 – 74)

7. UGOVOR O USKLADIŠTENJU (str. 75 – 78)

8. POŠTA (str. 79 – 85)

__________________________________________________________________________________

III. kolokvij

9. POMORSKI PROMET (str. 86 – 116)

10. PLOVIDBA UNUTARNJIM VODAMA (str. 117 – 122)

__________________________________________________________________________________

IV. kolokvij

11. PRAVO TRANSPORTNOG OSIGURANJA (str. 123 – 166)

1. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA (VOZARA) ZA ŠTETU

1. Prouzročenje štete

Svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojima se može drugome uzrokovati štetu (ZOO) - pravilo
normativne etike.
Obveza da se naknadi prouzročena šteta - odgovornost za štetu naziva se građansko-pravna
odgovornost.

Pod štetom se podrazumijeva da je “šteta umanjenje društvenih sredstava odnosno nečije imovine
(obična šteta) i sprečavanja njihova povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičke ili
psihičke boli i straha (nematerijalna, moralna šteta).

Prometna djelatnost, u svezi s prijevozom osoba i stvari je tipičan primjer gdje do štete dolazi kao
posljedica u svezi s opasnim stvarima i opasnom djelatnošću.

2. Osnova odgovornosti

Odgovornost se prijevozniku (transporteru) ogleda u obvezi da naknadi štetu prouzročenu

korisnicima prijevoza ili trećim osobama. Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se veže
postanak, promjena ili prestanak subjektivnih imovinskih prava i obveza, a sama odgovornost za štetu,
formira se, kao svaki drugi obveznopravni odnos, istom onda kada se dogode sve potrebne
pretpostavke: štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost. ZOO kaže da obveze nastaju na
osnovi: pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga,
javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira. Pravna osnova odgovornosti za nastalu
štetu je pravna norma.

3. Ugovorna i izvanugovorna odgovornost

Razlike između ugovorne i izvanugovorne odgovornosti:

a) kod izvanugovorne odgovornosti obveza naknade štete nastaje od momenta kada je šteta
prouzročena, a kod ugovorne odgovornosti je sekundarne prirode te nastaje neizvršenjem ili
neurednim izvršenjem

b) kod izvanugovorne odgovornosti odgovaraju i osobe koje nemaju poslovnu sposobnost, dok
ugovore mogu zaključivati o prijevozu samo poslovno sposobne osobe pa tako i odgovaraju za nastalu
štetu

c) razlike su i u rokovima zastare potraživanja kad je u pitanju izvanugovorna odgovornost

Pretpostavke odgovornosti za konkretni izvanugovorni odnos: predmnijeva se obična nepažnja, za

štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete na okolinu odgovara se bez
obzira na štetu.

Predmnijeva uzročnosti za opasne stvari i djelatnosti: šteta nastala u svezi s opasnom stvari i
djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu
bile uzrok štete.

1
4. Vrste odgovornosti

Štete u prometnoj djelatnosti nastaju tijekom prijevoza stvari (robe), putnika i prtljage.

U prijevozu stvari (robe) to može biti:

a) gubitak (potpuni ili djelomični), oštećenje stvari, ili manjak

b) štete za prekoračenje rokova isporuke konkretnog tereta (robe).

U pogledu prijevoza putnika (osoba) šteta može nastati:

a) uslijed smrti putnika, oštećenja zdravlja, ozljedama, kao i

b) štete zbog zakašnjenja u prijevozu.

Pojam “gubitak” znači nemogućnost prijevoznika da preda ovlaštenom primatelju robu koju je
preuzeo na prijevoz. O gubitku će se raditi i u slučaju kada transporter dokaže da je robu pogrešno
predao drugome. Prijevoznik ne može od imatelja prava tražiti da predaju konkretne robe od trećeg
ishodi sudskim putem. Jedan o primjera gubitka robe može biti i fakticitet velikog zakašnjenja u
predaji robe (u zračnom prijevozu – 7 dana od prispijeća – smatra se izgubljenom). Potpuni gubitak
smatra se slučaj kada prijevoznik ne može robu predati primatelju u određenom mjestu jer je stvar:
ukradena, uništena, predana drugome u zabludi.

Djelomičnim gubitkom smatraju se slučajevi kada prijevoznik ne može robu (teret) predati primatelju
u cijelosti, tj. kada nedostaju pojedini dijelovi tereta. Kalo – to je normalni, predvidivi gubitak koji
npr. proizlazi iz prirodnih svojstava robe, kao što su rastur, usahnuće.

Pod oštećenjem se podrazumijeva umanjenje vrijednosti robe zbog pogoršanja njene kvalitete. Važna
su vidljiva i nevidljiva oštećenja, te štete na stvarima (direktne i indirektne).

Vidljiva šteta jest ona šteta koja se primjenom dužne pažnje (brižljivosti) može lako uočiti.

Nevidljiva šteta jest ona koja je skrivena i za čije je uočavanje potreban poseban stručni pregled
instrumentima i sl. što se procjenjuje sa subjektivnog (znanje osobe koja pregled obavlja) i
objektivnog (svojstva oštećenja) stanovišta, a prema okolnostima slučaja.

Šteta na stvarima (robi) ili direktna šteta jest sam gubitak, manjak ili oštećenje stvari, dok je daljnja
ili indirektna šteta svaka druga šteta za koju se u prometnom pravu ne odgovara, osim ako se ne radi
o kvalificiranoj krivnji prijevoznika (namjera ili gruba nepažnja), ili deklaraciji robe posebne
vrijednosti. Šteta za zakašnjenje je naknada uvijek samo daljnje (ugovorne) štete.

Manjak se može dogoditi kod generički određenih stvari.

2
5. Vrijeme trajanja odgovornosti

Odgovornost prijevoznika za štetu nastalu na osobi, prtljazi ili na stvari (robi) uzetoj na prijevoz,
odnosi se na razdoblje u kojem traje konkretno izvršenje obveze prijevoza. No, postoje i specifičnosti.

U kopnenom prometu na cesti i željeznici, u domaćem i međunarodnom prijevozu, transporter

odgovara za nastalu štetu koja nastaje zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika, ako takva šteta
nastaje dok se putnik nalazi u vozilu (vlak) ili dok ulazi u vozilo odnosno izlazi iz njega. Za štetu na
stvari koju primi na prijevoz teretnim listom, prijevoznik odgovara "… na cijelom prijevoznom putu
sve do izdavanja stvari primatelju”.

U zračnom prometu kao vrijeme prijevoza putnika smatra se vrijeme od početka radnje otpreme
putnika do svršetka radnje prihvata putnika. Kada je u pitanju prijevoz stvari (robe) onda se smatra da
je to “vrijeme od preuzimanja stvari na aerodromu polaska i otpreme pa do predaje stvari osobi koja je
ovlaštena da njome raspolaže na aerodromu opredjeljenja, ili na kojem drugom mjestu na koje sleti
zrakoplov“.

6. Odgovornost prijevoznika za osobe kojima se služe u prijevozu

Prijevoznici obavljaju prijevoz pomoću raznih osoba, a to su obično sami radnici ili organi
prijevozničke organizacije koji obavljaju te poslove na osnovi ovlaštenja akata prijevoznika, bilo
putem posebne punomoći ili kao punomoćnici pri zaposlenju. To mogu biti zastupnici, agenti,
putničke agencije, lučki slagači te osobe koje organiziraju prihvat i otpremu putnika i robe.

Imamo krivnju u izboru pomoćnika (culpa in eligendo) ili njihovom nadgledanju konkretnog njihovog
rada (culpa in vigilendo) te u davanju loših uputa (culpa in instruendo).

Prijevoznik odgovara za sve ono što je njegov pomoćnik radio u sklopu svojih funkcija, tj. po nalogu
prijevoznika.

Ako na zahtjev putnika ili korisnika prijevoza (pošiljatelja) pomoćnici, službenici i druge osobe učine
usluge koje ne spadaju u dužnost prijevoznika, smatra se da radi za račun putnika odnosno korisnika
prijevoza kojemu čine usluge.

Za rad svojeg osoblja prijevoznik će izričito odgovarati u prometnom pravu za slučajeve predviđene u
pravilima lex specialis i lex generali.
Prijevoznik može regresnom tužbom isplaćeni iznos korisniku prijevoza na ime štete naplatiti od
odgovorne osobe.

3
7. Uvjet za postojanje štete

Kada se šteta javlja kao posljedica nečije radnje, kod osobe čija je imovina umanjena ili interesi
ugroženi ili ako se radi o povredi tjelesnog integriteta osobe u javnom prijevozu, tada se javlja pravo
da se postavi zahtjev za naknadu prouzročene štete. Javljaju se osobe čija je oštećena bilo imovina bilo
tjelesni integritet, a to je – oštećeni, i osoba koja je štetu uzrokovala i nanijela, a to je štetnik koji štetu
mora nadoknaditi.
Treba postojati uzročna veza između štetnikove radnje i nastale posljedice – štete. Uzročna veza može
biti posredna (neizravna) ili neposredna (izravna), a samo ispitivanje uzročne veze spada u nadležnost
suda.

Uz sve navedeno mora postojati i šteta koja u zavisnosti pogađa ili imovinu ili osobno dobro.

Materijalna šteta jest ona koja umanjuje nečiju imovinu ili je sprečava. Imovinska se šteta sastoji od
štete na stvari (obična šteta) i izmakle koristi (propuštena zarade). Obična šteta, štete na stvari i
izmakla korist zajedno sačinjavaju ukupnu imovinsku štetu (punu štetu).

Nematerijalna (moralna) šteta je povreda tjelesnog integriteta (fizičkog, psihičkog), zdravlja, života,
časti i ugleda te naruženja.

8. Kriteriji odgovornosti prijevoznika

Bit prijevoza se sastoji u premještanju stvari, putnika i prtljage. Druga glavna obveza prijevoznika je
da stvar, putnika sačuva u prijevozu. Ako ga ne sačuva, odgovara za prouzročenu štetu.

Odgovornost prijevoznika može biti:

a) subjektivna (temelji se na krivnji: pretpostavljenoj i dokazanoj)

b) objektivna (kauzalna) bez krivnje (apsolutni i relativni kauzalitet)

c) temeljem snašanja rizika u prometnom pravu.

8.1 Odgovornost po kriteriju krivnje

Kod odgovornosti za štetu po kriteriju krivnje nema štetnikove odgovornosti tako dugo, dok se ne
ustanovi da je on kriv za konkretno nastalu štetu. Da li oštećeni treba dokazati krivnju štetnika ili se
ona pretpostavlja, po tome razlikujemo:

a) kriterij dokazane krivnje kod koje oštećeni koji postavlja zahtjev za naknadu štete treba dokazati
štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i subjektivni element protupravnosti (krivnja štetnika).
Objektivni element protupravnosti utvrđuje sud po službenoj dužnosti. Teret dokaza po ovome
kriteriju leži na oštećenom.

b) kriteriju predmnijevane (presumirane) krivnje, kod koje štetnik odgovara za štetu, ako je kriv, ali
se njegova krivnja predmnijeva. Oštećeni mora dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, a krivnju
štetnika ne dokazuje jer se ona pretpostavlja. Pošto krivnja ima više stupnjeva, predmnijeva se onaj
najniži stupanj krivnje, a to je obična nepažnja. Teret dokazivanja je na štetniku, jer on mora dokazati
da nije kriv.
4
8.2 Odgovornost po kriteriju uzročnosti (bez obzira na krivnju)

Kad je u pitanju odgovornost po kriteriju uzročnosti za štete koje su nastale, ne traži se uopće krivnja
štetnika, nego se traži postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete. Oštećenik mora dokazati
štetnu radnju i štetu, a ne i krivnju štetnika. Uzročnost u pravilu dokazuje oštećenik. Kod odgovornosti
bez krivnje u teoriji se razlikuje apsolutna i relativna uzročnost. Kod apsolutne uzročnosti ne bi
postojala nikakva mogućnost oslobođenja od odgovornosti. Kod relativne uzročnosti, štetnik se može
osloboditi od odgovornosti za naknadu štete ili druge tražbine, ako dokaže da je šteta prouzrokovana
višom silom, krivnjom samog oštećenika ili nekog trećeg (loše svojstvo stvari).

8.3 Slučaj i viša sila

Slučaj je štetan događaj ili ljudska radnja koja se ne može upisati u krivnju određene osobe. Slučaj je
nepredvidiv događaj, ali se događa i njegovo nastupanje je relativno otklonjivo. Ako je šteta nastala
slučajem, snosi je onaj kod koga se dogodilo.

Viša sila je događaj zbog kojeg je nastupila šteta, a potječe od nekog uzroka koji se nalazi izvan stvari
i čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

Kod slučaja se ne mora uvijek raditi o vanjskom događaju, dok kod više sile mora, pa se kod više sile
radi o apsolutno, a kod slučaja, o relativno neotklonjivom događaju, pa za slučaj i štete koje u
prijevozu robe i putnika nastanu, u pravilu odgovara prijevoznik.

8.4 Odgovornost prijevoznika po načelu snašanja rizika

Rizik najčešće označava budući neizvjestan događaj čijim ostvarenjem može nastati šteta ili neka
korist.

Rizik ima širi i uži pojam.

U širem se značenju podrazumijeva stupanje u neki poslovni odnos, a pri realizaciji takvog posla
može i pored savjesnog ponašanja ugovorne strane doći do određenih gubitaka.

U užem smislu opasnost i njena mogućnost da u nekom obveznopravnom poslu slučajno nastane
propast ili pogoršanje robe čije se vlasništvo treba prenijeti s jednog ugovornog subjekta na drugi
ugovorni subjekt.

Osnovna karakteristika odgovornosti po načelu snašanja rizika je da odgovornost postoji isključivo

na temelju činjenice da je nastupila konkretna šteta (ugovorni rizik). Tu se ne traži niti kauzalitet
niti krivnja.

Kod kauzaliteta je potrebno da je odgovorna osoba (štetnik) i prouzročila štetu, dok se o riziku radi
kada odgovornost postoji unatoč okolnosti da odgovorna osoba nije prouzročila štetu. Načelo
odgovornosti na osnovi snašanja rizika može se pojaviti i u ugovornim i izvanugovornim odnosima. U
izvanugovornim je rijedak, a tendencija postoji u odgovornosti od nuklearnih šteta.

5
Općenito o načinu popravljanja materijalne i nematerijalne štete

Ako dođe do štete u prijevozu stvari (robe), putnika i prtljage, postavlja se vrlo složeno pravno pitanje:
popravljanje štete, njen opseg i visina.

Postoje 3 osnovna uvjeta za popravak štete: mora se raditi o povredi zakona (konvencije), da je
izvjesna, istinita i da je neposredna. Pored izvjesne i aktualne štete, nadoknađuje se i ona koja će tek
nastati (buduća šteta). Činjenice na temelju kojih prijevoznik (vozar) odgovara mogu biti: ugovor,
preuzimanje stvari (tereta), izdavanje prijevozne isprave. Osim ugovorne odgovornosti za štetu,
prijevoznik odgovara i za izvanugovorne štete (deliktna odgovornost).

Naknada štete je subjektivno pravo oštećenika i sadržaj je štetnikove obveze nastale

prouzrokovanjem štete. Pod popravljanjem štete podrazumijeva se uklanjanje, nadoknađivanje ili
ublažavanje onih štetnih posljedica koje su nastupile zbog neke štetne radnje.

Šteta se može općenito popraviti: restitucijom, naknadom u novcu i satisfakcijom. Satisfakcija u

transportu robe (tereta) redovito ne dolazi u obzir, restitucija samo izuzetno, a novčana naknada je
redoviti način popravljanja prouzročene štete. Naknada moralne štete može biti novčana i nenovčana.
Nenovčana bi bila npr. opoziv uvrede, objavljivanje presude.

Restitucija - ovaj institut bio bi dopušten ako je stranke ugovore. Naturalna se restitucija može
sastojati u predaji iste onakve stvari kakvu je štetnik uništio ili oštetio, ili u popravku oštećene stvari.
Novčana naknada ima mjesta ako je naturalna restitucija faktički nemoguća. Novčana naknada
materijalne i nematerijalne štete sastoji se u dosuđivanju oštećeniku izvjesne novčane svote na teret
štetnika.

Šteta utvrđena u translokaciji osoba, prtljage i stvari (robe) utvrđuje se po pravilima prometnog prava.
Ako ih nema, primjenjivat će se pravila obveznog prava.

Problem tzv. podijeljene odgovornosti za štetu - tu ne bi bilo moguće nadoknaditi štetu uspostavom
u prijašnje stanje, koja je oštećena jer se pri takvom obliku naknade štete ne može uspješno
primjenjivati princip podijeljene odgovornosti.

Obujam naknade štete u prijevozu stvari (robe)

U prometnom pravu, prema obujmu, šteta može biti na stvarima (robi – izravna i dalja šteta –
neizravna). Dalja šteta, može biti obična i izmakla korist.

U slučaju gubitka i oštećenja stvari, nadoknađuje se samo šteta na stvari. Za dalju štetu, prijevoznik
odgovara samo ako je to bilo ugovoreno ili ako se radi o kvalificiranoj krivnji prijevoznika. Naknada
izmakle koristi određuje se na osnovi visine koristi koja je faktično izmakla.

Naknada štete za zakašnjenje u predaji robe jest faktično dalja šteta koju oštećenik mora dokazati, a
nje nema bez ugovora o prijevozu.

6
Nematerijalna (moralna) šteta - općenito

Nematerijalna moralna šteta može biti u novcu i u obliku restitucije (npr. opoziv uvrede, objava
presude). Nematerijalnu štetu dosuđuje sud na teret štetnika u konkretno utvrđenim novčanim
iznosima, bilo po pravilima obveznog, bilo po pravilima prometnog prava.

Po pravilima obveznog prava nematerijalna šteta može se priznati u ovim slučajevima:

a) pretrpljeni i budući tjelesni bolovi,

b) pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti
c) pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog naruženosti
d) pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog povrede časti i ugleda, povreda slobode, prava
ličnosti
e) pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog smrti bliske osobe
f) pretrpljeni i budući duševni bolovi u slučaju naročite teške invalidnosti bliske osobe
g) pretrpljeni i budući strah

Visina naknada štete u prometnom pravu u prijevozu putnika ograničena je, uz mogućnost da putnik u
konkretnom slučaju može uz plaćanje dodatne prevoznine ugovoriti više iznose naknade štete od
limitiranih, od grane do grane prijevoza, unutarnjeg i međunarodnog prijevoza. Takva svrha može se
postići i dobrovoljnim osiguranjem za slučaj prometne nezgode pri prijevozu putnika s osiguravajućim
društvom.

Naknada štete u slučaju kvalificirane krivnje prijevoznika

Prijevoznik se može koristiti zakonskim odredbama o limitiranoj odgovornosti za nastalu štetu ako
dokaže da do te štete nije došlo njegovom namjerom ili grubom nepažnjom. Ako do štete dođe u
prijevozu putnika i stvari do opisane kvalificirane krivnje, onda transporter odgovara za tu štetu
neograničeno i po pravilima obveznog prava, a ne po pravilima prometnog prava, gdje se odgovara do
limitiranog iznosa. Odgovara se iznad limita do dokazane konkretne štete.

Teret dokazivanja štete, njene visine i uzročno–posljedične veze u relacijama: štete i štetne radnje, u
svim granama prijevoza spada na oštećenika (putnika, korisnika prijevoza). Sam dokaz prijevoznika
da je uložio dužnu pažnju u prijevozu putnika ne oslobađa ga od odgovornosti, i taj će dokaz imati za
posljedicu prijevoznikovu ograničenu odgovornost.

Za štetu prouzrokovanu prekidom ili zakašnjenjem kao i za izostanak putovanja, prijevoznik neće
odgovarati ako dokaže da su on i njegovo osoblje upotrijebili dužnu pažnju. Odgovornost za naknadu
štete po kvalificiranoj krivnji je u biti: ponašanje čovjeka prema čovjeku, u odnosu na konkretan
predmet prijevoza.

U međunarodnom željezničkom prijevozu robe, neograničeno se odgovara za slučaj namjere, a za

slučaj grube nepažnje ona je limitirana do dvostrukih iznosa.

7
2. CESTOVNI PROMET

POJAM I RAZVOJ PROMETNOG PRAVA

Glavna je prednost cestovnog pijevoza stvari u mogućnosti prijevoza stvari od mjesta polazišta do
odredišta bez pretovara. Pretovar povećava troškove prijevoza, a ujedno pri manipulaciji teretom
najčešće nastaju oštećenja tereta koji se prevozi. Daljnja je prednost u tome što se mogu prevesti i
manje količine robe, vozilo može stići i do udaljenih mjesta pa čak i onih nepristupačnih. Osim toga,
cestovni prijevoz lagano je kombinirati s drugim vrstama prijevoza, posebno s pomorstvom i
plovidbom unutarnjih vodama. Korištenjem kontejnera smanjuju se rizici pretovara. Temeljni je
nedostatak što su posrijedi prijevozna sredstva male nosivosti. Osim toga, broj je prometnih nesreća na
cesti velik, što povećava rizik od nastanka štete.

IZVORI PRAVA CESTOVNOG PROMETA:

Međunarodni: a) Konvencija o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i

prtljage (1973.)

b) Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (1956.) i

dva protokola: Protokol iz 1978. god. i Dodatni protokol iz 2008. god.

c) Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karneta TIR

(1975.)

d) Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih stvari

(ADR, 1957.)

e) Prilog A i B Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu

opasnih tvari

f) Sporazum o prijevozu lako kvarljivih namjernica specijalnim vozilima za

njihov prijevoz (ATP) – 1970.

g) Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne

cestovne prijevoze (AETR), 1970.

Domaći izvori: a) Zakon o prijevozu u cestovnom prometu,

b) Zakon o cestama

c) Zakon o sigurnosti prometa na cestama

UPRAVNO-PRAVNO UREĐENJE CESTOVNOG PROMETA

Uvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu
uređeni su Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu. Zakon određuje i agencijske djelatnosti u
cestovnom prometu, djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga, prijevoz za vlastite potrebe kao i
nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ZPC-a. Prema Zakonu djelatnost
prijevoza putnika i tereta i prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavlja
se u skladu s propisima EU, ZPC-om i drugim propisima, kojima je uređeno ovo područje te
međunarodnim ugovorima koje je sklopila RH.
8
LICENCIJA

A) LICENCIJA ZA OBAVLJANJE PRIJEVOZA PUTNIKA I TERETA U UNUTRAŠNJEM

CESTOVNOM PROMETU

Prema čl. 14. ZPC-a pravna ili fizička osoba - obrtnik smije obavljati djelatnost javnoga cestovnoga
prijevoza putnika ili tereta u unutrašnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni
registar i posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno
upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa.

Licencija je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti prijevoza putnika ili tereta u cestovnom
prometu, pružanje kolodvorskih usluga i obavljanje agencijskih poslova.

Licencije se izdaju za unutarnji prijevoz i to za sljedeće vrste prijevoza:

a) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu

b) Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu
c) Autotaksi prijevoz

Licenciju nije potrebno imati za slijedeće vrste prijevoza:

1. Prijevoz pošte kao javne usluge,

2. Prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru,
3. Prijevoz osoba i tereta za vlastite ili osobne potrebe
4. Prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih
i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza
specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe
prijevozu za vlastite potrebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti
način kao s neprilagođenim vozilima
5. Prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg.

Kako bi dobio licenciju za unutarnji prijevoz, fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba mora ispunjavati
sljedeće uvjete:
1. imati dobar ugled
2. imati financijsku sposobnost
3. ispunjavati uvjet stručne osposobljenosti
4. da je vlasnik najmanje jednoga registriranoga motornog vozila za pojedine vrste prijevoza
ili ima pravo na uporabu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili
leasingu.

Kako bi dobila licenciju, fizička ili pravna osoba mora izdavatelju licencije podnijeti zahtjev. Ako
podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdat će rješenje o licenciji za
obavljanje prijevoza u cestovnom prometu te će mu dostaviti izvornik i potreban broj izvoda iz
licencije. Licencija se izdaje za razdoblje od 10 godina i nije prenosiva. Izvornik licencije nalazi se u
sjedištu domaćeg prijevoznika, a pri obavljanju prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom
vožnje, vozač domaćeg prijevoznika dužan je u vozilu imati izvod iz licencije. Prema ZPC-u danom
dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji
su navedeni u licenciji.
U čl. 26. st. 1. ZPC-a navedeni su dokumenti koje vozač domaćeg prijevoznika i prijevoznika EU
mora imati tijekom vožnje u vozilu.

9
To su: 1. izvod iz licencije, odnosno kopiju licencije
2. kvalifikacijsku karticu vozača
3. putni list za povremeni i naizmjenični prijevoz putnika u međunarodnom prijevozu
4. teretni list za prijevoz tereta
5. ugovor o podvozarstvu
6. odgovarajuće dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevoza
7. potvrdu za vozača iz čl. 31. ovog Zakona
8. potvrdu o prijavi prijevoznika za vlastite potrebe iz članka 91. st. 1. Zakona.

Uz te dokumente vozač domaćeg prijevoznika mora za vrijeme obavljanja linijskog prijevoza putnika
tijekom vožnje u vozilu imati i putni radni list. Pri obavljanju prijevoza u cestovnom prometu vozač
stranog prijevoznika u vozilu mora imati:
a) potrebne dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevoza.
b) međunarodni teretni list (CMR), odnosno putni list.

Vozač prijevoznika dužan je na zahtjev nadležnog inspektora ili ovlaštenog službenika Carinske
uprave Republike Hrvatske dati na uvid sve spomenute isprave. (Licencija se može privremeno ili
trajno ukinuti.)

B) LICENCIJA ZA OBAVLJANJE PRIJEVOZA PUTNIKA I TERETA U

MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

ZPC određuje i uvjete prema kojima pravna ili fizička osoba smije obavljati djelatnost međunarodnog
javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta. Prema čl. 29. ZPC-a pravna ili fizička ososba mora biti
upisana u sudski, odnosno obrtni registar i posjedovati licenciju Zajednice, izdanu sukladno
odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009, Uredbe (EZ-a) br. 1072/2009 i Uredbe (EZ-a) br.
1073/2009. Licenciju Zajednice izdaje ministarstvo nadležno za promet. Prijevoznik koji ima licenciju
Zajednice ne treba imati licenciju za unutrašnji prijevoz.

PRIJEVOZ PUTNIKA

PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU

Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao:

1. javni linijski prijevoz:
A) putnički,
B) ekspresni ili direktni linijski prijevoz na međužupanijskim i županijskim
linijama i
C) lokalni linijski prijevoz putnika
2. posebni linijski prijevoz
3. shuttle prijevoz
4. povremeni prijevoz
5. autotaksi prijevoz i
6. posebni oblik prijevoza.

10
1. JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ

Riječ je o prijevozu koji se obavlja na određenim relacijama i prema unaprijed utvrđenom voznom
redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima. Može se obavljati samo autobusima. Prijevoznik je dužan
prije početka obavljanja dostaviti vozni red autobusnim kolodvorima na kojima su prema voznom redu
predviđena zaustavljanja, radi objave. Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza opće uvjete
prijevoza učiniti dostupnima. Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu na istoj liniji može
se povremeno obavljati i dodatnim autobusima. Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji dodatnim
autobusom (bis-vožnje) dopušteno je izostavljanje određenih stajališta i autobusnih kolodvora.
Prema članku 34. ZPC-a javni linijski prijevoz putnika na međužupanijskim i županijskim linijama
obavlja se na temelju dozvole koja se izdaje s rokom važenja do pet godina. Dozvola za prijevoz akt je
određen ZPC-om i međunarodnim ugovorom, na temelju koje se obavlja prijevoz. Dozvola nije
prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

Dozvola, prema čl. 31. st. 5. ZPC-a sadrži:

1. naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika,
2. naziv linije, vozni red
3. prijevozni pravac (itinerar) i
4. rok važenja.

Iznimno, nadležno tijelo županije može odlučiti da se županijski linijski prijevoz putnika na području
te županije obavlja na temelju koncesije koja se izdaje na rok od najmanje sedam godina. Dozvolu za
međužupanijski linijski prijevoz putnika izdaje ministarstvo nadležno za promet, a županijski linijski
prijevoz putnika upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

Prijevoznik je, prema čl. 41. ZPC-a dužan:

a) Svoje usluge pružati svim korisnicima bez diskriminacije i pod jednakim tehničkim
i drugim uvjetima
b) Najkasnije u roku od 30 dana od dana izdavanja dozvole započeti s obavljanjem
prijevoza na odabranoj liniji
c) Donijeti cjenik
d) Obavljati javni linijski prijevoz putnika u skladu sa ZPC-om, izdanom dozvolom i
voznim redom, cjenikom i općim uvjetima prijevoza.
e) Istu cijenu primjenjivati na isti način na sve korisnike autobusne linije
f) Za vrijeme prijevoza u vozilu imati dozvolu ili ovjerenu kopiju dozvole
g) Putniku bez vozne karte osigurati nabavu vozne karte
h) Brinuti se za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza
i) Javno, preko medija objaviti početak, izmjenu ili prestanak prijevoza na liniji.

Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu u svoje ime,
na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun. Iznimno, prema čl. 50. ZPC-a, prijevoznik privremeno
može na određenoj liniji neprekidno, ne dulje od 90 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti
obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju
pisanog ugovora (podvozarstvo.)

PODVOZARSTVO je prijevoz koji se obavlja na temelju pisanog ugovora kojim se prijevoznik

obvezuje da će obavljati prijevoz u ime i za račun drugog prijevoznika na kojeg glasi dozvola. Ako
prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na liniji za koju ima dozvolu,
dužan je izdavatelju dozvole podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza. Obavljanje prijevoza na
određenoj liniji može se privremeno prekinuti za vrijeme važenja dozvole u slučaju više sile.

11
Postupak usklađivanja voznih redova provodi Hrvatska gospodarska komora. Vozne karte smiju se
prodavati samo za linije za koje je izdana dozvola, u skladu s voznim redom i cjenikom te moraju
sadržavati:
1. naziv prijevoznika,
2. relaciju prijevoza i
3. cijenu prijevoza.

Vozač prijevoznika dužan je u granicama raspoloživih mjesta u vozilu, u skladu s voznim redom i
općim uvjetima prijevoza, prihvatiti i prevesti svaku osobu, uz prihvat prtljage.

2. POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ

Posrijedi je prijevoz samo određene skupine putnika (učenika od škole i do nje, osoba s tjelesnim
oštećenjem, putnika kojima je potrebna medicinska njega, radnika između mjesta prebivališta i mjesta
rada i sl.), koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri
čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz.
Sukladno ZPC-u, posebni linijski prijevoz putnika obavlja se u pravilu autobusima, a iznimno se može
obavljati i osobnim vozilom (8+1), odnosno specijalnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog
ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika. Popis putnika je obvezatni sastavni dio ugovora.
Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti i ugovor i popis putnika.
Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika u posebnom linijskom prijevozu.

3. SHUTTLE PRIJEVOZ

Riječ je o prijevozu putnika između zračnih luka i središta grada, odnosno hotela. Prijevoz može
obavljati prijevoznik koji ima licenciju za unutarnji prijevoz putnika ili licenciju Zajednice za prijevoz
putnika, a prijevoz se može obavljati autobusima i osobnim vozilima. (7+1), odnosno (8+1). Ovaj
prijevoz može obavljati prijevoznik koji ima sklopljen ugovor sa zračnom lukom na čijem području
putnici ulaze ili izlaze. Prijevoz se obavlja u skladu s uvjetima i cjeniku koji utvrđuje prijevoznik u
suglasnosti sa zračnom lukom.

4. POVREMENI PRIJEVOZ

Prema čl. 55. ZPC-a povremeni prijevoz putnika u cestovnom prometu obavlja se autobusom i
osobnim vozilom (7+1 i 8+1). Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati ponovljene elemente
linijskog ni posebnoga linijskog prijevoza kao što su 1) relacija, 2) vrijeme odlaska i dolaska te 3)
mjesto ulaza i izlaza putnika.
Prijevozi su namijenjeni potrebama za jednokratnim prijevozima i nemaju funkciju prijevoza dnevne
migracije. Pri obavljanju povremenog prijevoza putnika prijevoznik u vozilu mora imati ugovor o
prijevozu sklopljen prije početka obavljanja prijevoza.

5. AUTOTAKSI PRIJEVOZ

Autotaksi prijevoz je djelatnost prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom ako se putnik
ili skupina putnika uzima na jednom mjestu, a prijevoz obavlja na temelju jedne narudžbe i uz jedno
plaćanje naknade za obavljeni prijevoz. Autotaksi prijevoz obavlja se na temelju ZPC-a i propisa koje
u skladu s njim donosi nadležno tijelo jedne ili više jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada
Zagreba.

12
6. POSEBNI OBLIK PRIJEVOZA

Potreba i način obavljanja djelatnosti iznajmljivanja osobnih vozila s vozačem te obavljanja posebnog
oblika prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom
prema čl. 60. ZPC-a propisuje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb.

PRIJEVOZ PUTNIKA U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Sloboda obavljanja prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu prema čl. 76. ZPC-a znači da je
svaki prijevoznik koji obavlja prijevoz putnika uz naknadu dužan obavljati prijevoz putnika bez
diskriminacije i bez obzira na nacionalnost ili sjedište / prebivalište, uz uvjet da:

a) ima licenciju države u kojoj ima sjedište/prebivalište za prijevoz putnika u linijskom

prijevozu, uključujući posebni linijski prijevoz i povremeni prijevoz
b) ispunjava uvjete EU za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika u unutarnjem i
međunarodnom cestovnom prometu
c) Ispunjava propisane uvjete u vezi s cestovnom sigurnosti, koji se odnose na standarde
za vozača i vozilo.

Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se autobusima kao

1. Prijevoz u javnom linijskom prometu (međunarodni linijski prijevoz putnika)

2. Posebnom linijskom prometu
3. Povremeni prijevoz putnika i
4. Prijevoz putnika s naizmjeničnim vožnjama.

1. PRIJEVOZ U JAVNOM LINIJSKOM PROMETU (međunarodni linijski prijevoz putnika)

Javni prijevoz putnika u međunarodnom linijskom cestovnom prometu na području država članica EU
uspostavlja se i obavlja sukladno odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009. Dozvolu Zajednice u RH
izdaje ministarstvo nadležno za promet, na zahtjev prijevoznika.
Međunarodni linijski prijevoz putnika između RH i trećih država, tranzitni prijevoz kroz RH povezan
s tim prijevozima te međunarodni linijski prijevoz putnika što ga obavlja prijevoznik države članice u
treću državu uspostavlja se u skladu s međunarodnim ugovorom, uz uvažavanje načela uzajamnosti, a
obavlja se na temelju dozvole izdane uz uzajamnu suglasnost, u skladu s uvjetima koji su određeni
ZPC-om i međunarodnim ugovorom. Može se na teritoriju RH obavljati samo na temelju dozvole koju
izdaje ministarstvo nadležno za promet. Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika ili stranog
prijevoznika s rokom važenja od 5 godina.

2. POSEBNI LINIJSKI PRIJEVOZ

Posebni linijski prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu između država članica obavlja se
sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98.
Posebni linijski prijevoz putnika između RH i trećih država obavlja se autobusom, na osnovi
sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika, odnosno dozvole koju izdaje
nadležno ministarstvo. Popis putnika obvezatni je dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnoga
linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika.

13
3. POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA

Povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između RH i država članica obavlja
se sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98.
Prema ZPC-u povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između RH i država
koje su stranke INTERBUS ugovora obavlja se sukladno odredbama tog Ugovora. Za razliku od toga,
povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između RH i država koje nisu
stranke INTERBUS ugovora obavlja se sukladno dvostranim (bilateralnim) ugovorima i odredbama
ZPC-a.

4. PRIJEVOZ PUTNIKA S NAIZMJENIČNIM VOŽNJAMA

ZPC prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama u čl. 73. st. 4. definira kao prijevoz kod kojeg se nizom
polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na
isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto
kasnijom vožnjom istog prijevoznika. Polazno, odnosno odredišno mjesto jest mjesto gdje vožnja
započinje, odnosno završava, zajedno s okolnim mjestima unutar promjera od 50km. Kod
naizmjeničnog prijevoza nijedan se putnik ne smije uzimati ili ostavljati tijekom puta. Prva povratna i
posljednja polazna vožnja u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja se praznim autobusom. Za prijevoze
putnika u međunarodnom cestovnom prometu s naizmjeničnim vožnjama strani prijevoznik mora
imati dozvolu. Prijevoznik koji obavlja povremene prijevoze, uključujući prijevoz naizmjeničnim
vožnjama, mora prije početka vožnje ispuniti putni list.

PRIJEVOZ TERETA

Vrste prijevoza tereta

Prijevoz tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu obavlja se kao:

1. javni prijevoz
2. prijevoz za vlastite potrebe

1. JAVNI PRIJEVOZ TERETA

Javni prijevoz tereta prijevoz je koji se obavlja uz naknadu, kod kojeg se relacija, cijena prijevoza i
drugi prijevozni uvjeti određuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Strane dozvole za domaćeg prijevoznika regulirane su u čl. 79. ZPC-a. Međunarodni prijevoz tereta
obavlja se na temelju dozvole za međunarodni prijevoz tereta, ako međunarodnim ugovorom nije
određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole. Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj
dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država. Dozvole za prijevoz tereta u
međunarodnom cestovnom prometu tereta dijele se na a) kritične i b) nekritične.

Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavlja ministarstvo nadležno za promet preko
komora, osim kritičnih dozvola čiju raspodjelu obavlja samo ministarstvo. Strani prijevoznik može u
skladu s čl. 85. st. 1. ZPC-a obavljati prijevoz tereta u RH i iz RH ako ima dozvolu za prijevoz tereta
koju izdaje ministarstvo nadležno za promet, odnosno bez dozvole ako je tako određeno
međunarodnim ugovorom. Za određene prijevoze dozvola nije potrebna.

14
2. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE

Prijevoz putnika i stvari može se obavljati i kao prijevoz za vlastite potrebe. Prijevoz za osobne
potrebe nekomercijalni je prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fizička osoba isključivo za
vlastite potrebe, odnosno za potrebe članova/ članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu
ili koje koristi na temelju ugovora o zakupu/leasingu i kojim osobno upravlja ili vozilom upravlja
član/članica njegove uže obitelji.

Kabotaža

Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) na teritoriju RH, osim ako je to
predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako se za to ima posebnu dozvolu koju izdaje ministarstvo
nadležno za promet. Iznimno prema čl. 94. st. 1. ZPC-a strani prijevoznik može obavljati unutarnji
prijevoz – kružnu vožnju – grupe putnika koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano.

Prijevoznik EU može obavljati kabotažu na području RH u skladu s Uredbom (EZ-a) br. 1073/2009.

UGOVORI O PRIJEVOZU ROBE U CESTOVNOM PROMETU

MEĐUNARODNI PRIJEVOZ ROBE U CESTOVNOM PROMETU

Ugovori u međunarodnom prijevozu robe regulirani su Konvencijom o ugovoru o međunarodnom

prijevozu robe cestom (CMR). Konvencija se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe uz
naknadu cestom na vozilima kad se mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja, kako je to određeno
ugovorom, nalaze u dvije različite države, od kojih je bar jedna država stranka konvencije.

Konvencija se ne primjenjuje na :
- prijevoze izvršene na osnovi bilo koje međunarodne poštanske
konvencije
- prijevoz posmrtnih ostataka
- selidbu pokućstva

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ ROBE U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM

PROMETU

Konvencija CMR kao prijevoznu ispravu regulira teretni list. Propisano je da će ugovor o prijevozu
biti potvrđen izdavanjem teretnog lista. Međutim, nepostojanje, neispravnost ili gubitak teretnog lista
nemaju utjecaj na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu. Teretni list se izdaje u tri originalna
primjerka koja potpisuju pošiljatelj i prijevoznik. Prvi primjerak se predaje pošiljatelju, drugi prati
robu, a treći zadržava prijevoznik. Nema zapreke da teretni list u međunarodnom prijevozu ne dobije
značaj vrijednosnog papira ako to stranke ugovore.

Prijevoznik pri preuzimanju robe kontrolira točnost navoda u teretnom listu, kao i stanje robe i njezina
pakiranja. Ako pri tome ne upiše određene rezerve, smatrat će se, osim ako se drugačije ne dokaže da
je roba i njezina ambalaža bila u dobrom stanju kad ju je preuzeo te da su broj paketa, njihove oznake i
brojevi odgovarali navodima u teretnom listu. Pošiljatelj ima pravo zahtjevati od prijevoznika da
konorolira bruto težinu robe ili njezinu količinu općenito. Isto tako može zahtjevati od prijevoznika da
kontorolira sadržaj paketa. S druge strane, prijevoznik ima pravo zahtjevati naknadu za to
kontroliranje. Nalaz kontoroliranja se navodi i u teretnom listu.

15
ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA ROBI U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

U slučaju da se vozilo u kojem se nalazi roba prevozi jednim dijelom puta morem, željeznicom,
unutarnjim vodama ili zračnim putem i gdje ne dolazi do iskrcavanja robe iz prijevoznog sredstva,
CMR se primjenjuje na cijeli prijevozni put. Međutim, dokaže li se da gubitak, šteta ili zakašnjenje u
isporuci robe koji se pojave tijekom prijevoza drugim prijevoznim sredstvima nisu prouzrokovani
radom ili propustom prijevoznika cestom nego nekim događajem koji se jedino mogao dogoditi
tijekom i zbog prijevoza robe tim drugim prijevoznim sredstvom, odgovornost prijevoznika cestom
neće se utvrđivati prema odredbama CMR-a nego na način kojim bi odgovornost prijevoznika drugim
prijevoznim sredstvom bila utvrđena da je ugovor za prijevoz bio zaključen samo između pošiljatelja i
prijevoznika drugim prijevoznim sredstvom sukladno uvjetima propisanim zakonom o prijevozu robe
tim drugim prijeznim sredstvom.

Prijevoznik je odgovoran za potpuni ili djelomični gubitak robe i za njeno oštećenje koje nastupa od
vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za bilo kakvo zakašnjenje u isporuci.
Prijevoznik odgovara na temelju objektivne odgovornosti.

Prijevoznik će se osloboditi odgovornosti ako su gubitak, šteta ili zakašnjenje uzrokovani radnjom ili
nepažnjom naručitelja, njegovim uputama koje nisu dane kao posljedica pogreške ili nepažnje
prijevoznika, prirodnom manom robe ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći ili
posljedicama koje nije mogao spriječiti. Dužnost dokazivanja da je gubitak, šteta ili zakašnjenje
nastalo zbog jednog od ovih uzroka je na prijevozniku.

Naknada za potpuni ili djelomični gubitak robe obračunava se na temelju one vrijednosti koju je roba
imala u trenutku i na mjestu u kojem je bila preuzeta na prijevoz.

DOMAĆI PRIJEVOZ ROBE U CESTOVNOM PROMETU

Prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili
primatelju.

Pošiljatelj je dužan obavjestiti prijevoznika o vrsti pošiljke, njenom sadržaju i količini i priopćiti mu
kako pošiljka treba biti prevezena, ime i adresu primatelja pošiljke, svoje ime i svoju adresu te sve
drugo što je potrebno da bi prijevoznik mogao ispuniti svoje obveze bez odgađanja i smetnji. Kad je
riječ o prijevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uvjeti prijevoza, pošiljatelj je
dužan o tome obavjestiti prijevoznika na vrijeme tako da bi on mogao poduzeti odgovarajuće posebne
mjere. Ako pošiljatelj ne obavijesti prijevoznika o svim podacima ili da pogrešne podatke odgovara za
štetu koja bi zbog toga nastala.

1. ODNOS POŠILJATELJA I PRIJEVOZNIKA

Odredbe o odnosu pošiljatelja i prijevoznika se odnose na pakiranje, naknadu za prijevoz i troškove u

vezi s prijevozom, raspolaganje pošiljkom, pravac prijevoza, naknadu u slučaju prekida prijevoza,
postupak kada pošiljka ne može biti predana.

16
 a) Pakiranje

Pošiljatelj je dužan zapakirati stvari na propisan ili uobičajen način da ne bi došlo do nastanka kakve
štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara. Međutim, prijevozik ne odgovara za oštećenje pošiljke
ako je pošiljatelj, iako mu je skrenuta pozornost na nedostatke pakiranja, zahtjevao da prijevoznik
primi pošiljku na prijevoz s tim nedostatcima. Za štetu koju zbog nedostatka u pakiranju pretrpe treće
osobe dok se stvar nalazi kod prijevoznika, odgovara prijevoznik, a on ima pravo zahtjevati naknadu
od pošiljatelja.

b) Naknada za prijevoz i troškovi u vezi s prijevozom

Pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz (prevozninu, vozarinu) i troškove u vezi
s prijevozom. Isplata prevoznine temeljna je obveza pošiljatelja, ako u teretnom listu nije navedeno da
pošiljatelj plaća naknadu za prijevoz i ostale troškove u vezi s prijevozom, smatra se da je pošiljatelj
uputio prijevozniku da ih naplati od primatelja.

c) Raspolaganje pošiljkom

Pošiljatelj može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru te može dati nalog
prijevozniku da obustavi daljnji prijevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primatelju
ili da je uputi u neko drugo mjesto. Pravo pošiljatelja da mijenja naloge prestaje nakon prispijeća
pošiljke u odredišno mjesto: 1. kad prijevoznik preda primatelju teretni list ili 2. kad prijevoznik
pozove primatelja da preuzme pošiljku ili 3. kad primatelj sam zatraži njenu predaju.

d) Pravac prijevoza

Prijevoznik je dužan izvršiti prijevoz ugovorenim putem. Ako nije ugovoreno kojim putem treba
izvršiti prijevoz, prijevoznik je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesima
pošiljatelja

e) Smetnje pri izvršenju prijevoza

Tijekom prijevoza mogu se pojaviti okolnosti koje otežavaju prijevoz i zbog kojih prijevoz ne bi
mogao biti obavljen. To su primjerice nevrijeme, led, sudari, kvar vozila i sl. Ako nastupe takve
okolnosti, prijevoznik je dužan o tome obavještavati pošiljatelja te postupiti prema uputama što ih od
njega dobije. Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogle čekati upute od pošiljatelja, prijevoznik je
dužan postupiti kako bi postupio dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji i o
tome obavijetiti pošiljatelja i tražiti njegove daljnje upute.

f) Naknada u slučaju prekida prijevoza

U prijevozu također može doći i do njegova prekida, ako je prijevoz prekinut zbog uzroka za koji
odgovara prijevoznik, on ima pravo na razmjeran dio naknade za izvršeni prijevoz, ali je drugoj
ugovornoj stranci dužan naknaditi štetu nastalu prekidom prijevoza. Ako je prijevoz prekinut zbog
uzroka za koji ne odg ni jedna od zainteresiranih osoba, prijevoznik ima pravo na razliku između
ugovorne naknade za prijevoz i troškove prijevoza od mjesta gdje je prijevoz prekinut do odredišnog
mjesta. Ako u tijeku prijevoza pošiljka propadne zbog više sile, prijevoznik nema pravo ni na dio
naknade. U tom slučaju prijevoznik nije odgovoran za štetu. Ako je naknadu za prijevoz primio
unaprijed, dužan ju je vratiti.

17
 g) Kad pošiljka ne može biti predana

Ako primatelj ne može biti obaviješten o prispjeću pošiljke ili je odbije primiti, i uopće ako pošiljka ne
može biti predana ili ako primatelj ne isplati prijevozniku dužnu naknadu i ostale iznose koji terete
pošiljku, prijevoznik je dužan obavjestiti o tome pošiljatelja, tražiti od njega upute i poduzeti za
njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari. Ako u primjerenom roku ovlaštena osoba ne poduzme
ništa s pošiljkom, prijevoznik je ima pravo prodati prema pravilima o prodaji dugovane stvari u
slučaju zakašnjenja vjerovnika i naplati svoje tražbine iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti
kod suda za ovlaštenu osobu.

2. ODNOS PRIJEVOZNIKA I PRIMATELJA

a) Obavještavanje primatelja o prispijeću pošiljke

Prijevoznik mora obavijestiti primatelja bez odgađanja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na

raspolaganje kako je ugovoreno i podnijeti mu teretni list. Inače kad je izdan prenosivi teretni list (po
naredbi ili na donositelja) ne mora biti označeno treba li prijevoznik nekoga obavijestiti o prispijeću
pošiljke. Međutim, ako je u takvom prenosivom teretnom listu označena osoba u odredišnom mjestu
koju treba obavijestiti da je pošilljka prispjela, prijevoznik je mora obavijestiti.

b) Predaja pošiljke

Prijevozniku je u interesu da ima dokaz da je predao pošiljku, stoga on može odbiti predaju pošiljke
ako mu se istodobno ne preda primjerak teretnog lista na kojem je primatelj potvrdio da mu je pošiljka
predana.

c) Pravo primatelja da zahtijeva predaju pošiljke

Pravilo je da primatelj može ostvariti prava iz ugovora o prijevozu prema prijevozniku i od njega
zahtijevati predaju teretnog lista i pošiljke tek nakon što ona prispije na odredište. Ipak primatelj može
zahtijevati da mu se pošiljka preda i prije, a prijevoznik to mora učiniti ako ga je na to ovlastio
pošiljatelj. Imatelj prenosivog teretnog lista ovlašten je raspolagati pošiljkom u tijeku prijevoza, pa
tako i zahtijevati njezinu predaju prije prispijeća u odredišno mjesto.

d) Utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke

Obveza je prijevoznika predati pošiljku u stanju utvrđenom u ugovoru o prijevozu. Pošiljka je

istovjetna ako prijevoznik preda primatelju onu stvar koju je preuzeo na prijevoz od pošiljatelja.
Istovjetnost se utvrđuje prema vanjskim obilježjima pošiljke i uspređivanjem s podacima u teretnom
listu. Pošiljka nije istovijetna ako je prijevoznik predao primatelju drugu stvar, različitu od one koju je
primio na prijevoz. Primatelj je dužan vratiti prijevozniku tu stvar i od njega zahtijevati pošiljku koja
je predana na prijevoz. Ako prijevoznik ne preda ugovorenu pošiljku u vremenu predviđenom za
prijevoz, smatra se da je pošiljka izgubljena i prijevoznik odgovara za naknadu štete. Ako se utvrdi da
pošiljka nije ona koja je bila predana prijevozniku ili da je oštećenje veće nego što je prijevoznik
tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prijevoznik.

e) Isplata naknade za prijevoz

Preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz,
ako što drugo nije određeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu te mu isplatiti iznose kojima je
pošiljka opterećena. Naime, radi osiguranja naplate naknade za prijevoz i nužnih troškova što ih je
učinio u vezi s prijevozom, prijevoznik ima založno parvo na stvarima koje su mu predane radi
prijevoza i u vezi s prijevozom, dok ih drži ili dok ima ispravu s pomoću koje može raspolagati njima.

18
PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ ROBE U DOMAĆEM CESTOVNOM PROMETU

Već smo rekli da se kod prijevoza stvari kao prijevozna isprava koristi teretni list. Prema ZOO-u
stranke iz ugovora o prijevozu moraju o pošiljci predanoj na prijevoz napraviti teretni list. Teretni list
dokazna je isprava o sklopljenom ugovoru.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA ROBI U DOMAĆEM CESTOVNOM PROMETU

Prema ZOO-u prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka
preuzimanja do njezine predaje, osim ako se ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Odgovara prema kriteriju pretpostavljene krivnje. Njegova se krivnja ne dokazuje nego pretpostavlja i
na prijevozniku je teret da dokaže da nije kriv.

Prijevoznik za štetu odgovara ograničeno do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom.
Ako je riječ o gubitku ili oštećenju pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, vrijednosni papiri ili
druge skupocjene stvari, prijevoznik za nastalu štetu odgovara u cijelosti, do punog iznosa
prouzročene štete samo ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obavješten o naravi tih stvari i njihovoj
vrijednosti te ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Zakašnjenje postoji ako pošiljka nije isporučena u ugovorenom roku, a ako rok nije ugovoren kad
trajanje prelazi vrijeme koje se može razumno priznati urednom prijevozniku, uzimajući u obzir
konkretne okolnosti i osobito kod komadnih pošiljaka, vrijeme slaganja pošiljke na uobičajeni način. I
u ovom slučaju riječ je o kriteriju predmnijevane krivnje.

Pa tako prijevoznik koji povjeri nekom drugom prijevozniku potpuno ili djelomično izvršenje
prijevoza pošiljke što ju je primio na prijevoz, odgovoran je za njezin prijevoz od njezina primitka do
predaje, ali ima pravo na naknadu od prijevoznika kojem je pošiljku povjerio. Ako drugi prijevoznik
preuzme od prvog prijevoznika s pošiljkom i teretni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o
prijevozu s pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog vjerovnika, čiji su udjeli razmjerni
njegovu udjelu u prijevozu. Isto vrijedi i kad se za izvršenje prijevoza neke pošiljke obveže jednim te
istim ugovorom više prijevoznika. Ne odgovara samo onaj koji dokaže da šteta nije nastala dok je on
prevozio pošiljku.

Ako je riječ o gubitku pošiljke u kojoj su se nalazile skupocjene stvari, vrijednosni papiri ili druge
skupocjene stvari, prijevoznik za nastalu štetu odgovara u potpunosti do punog iznosa prouzročene
štete (a ne do limitiranih iznosa navedenih u zakonu ili međunarodnom ugovoru) samo ako –

- ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obaviješten o naravi tih stvari i njihovoj vrijednosti ili
- ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Ako su se uz navedene stvari u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje
prijevoznik odgovara prema općim pravilima o odgovornosti prijevoznika.

Zakašnjenje postoji ako pošiljka nije isporučena u ugovorenom roku, a ako rok nije ugovoren, kad
trajanje prelazi vrijeme koje se može razumno priznati urednom prijevozniku uzimajući u obzir
konkretne okolnosti i osobito, kod komadnih pošiljaka, vrijeme slaganja pošiljke na uobičajen način.

19
Prijevoznik koji povjeri nekom drugom prijevozniku potpuno ili djelomično izvršenje prijevoza
pošiljke što ju je primio na prijevoz, odgovoran je za njezin prijevoz od njezinog primitka do predaje,
ali ima pravo na naknadu od prijevoznika kojem je pošiljku povjerio. Ako drugi prijevoznik preuzme
od prvog prijevoznika s pošiljkom i teretni list, on postaje ugovorna starana u ugovoru o prijevozu s
pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog vjerovnika, čiji su udjeli razmjerni njegovu
udjelu u prijevozu. Isto vrijedi i kad se za izvršenje prijevoza neke pošiljke obveže jednim istim
ugovorom više prijevoznika koji će sudjelovati u prijevozu jedan za drugim. Solidarno odgovorni
prijevoznici sudjeluju u snošenju štete razmjerno svojim udjelima u prijevozu osim onoga koji dokaže
da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku.

UGOVORI O PRIJEVOZU PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU

MEĐUNARODNI PRIJEVOZ PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU

Ugovori o međunarodnom prijevozu putnika i njihove prtljage cestom regulirani su Konvencijom o

ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage (iz 1973. god).

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ PUTNIKA I PRTLJAGE U MEĐUNARODNOM

CESTOVNOM PROMETU

Prijevoznik je dužan putniku izdati individualnu ili grupnu kartu. Ako putnik nema kartu, ako je
neispravna ili izgubljena to ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu. Sve dok se ne
dokaže suprotno, karta služi kao potvrda navoda koji su u njoj sadržani.

Prijevoznik može izdati prtljažnu kartu u kojoj se navodi količina i vrsta prtljage koja mu je predana, a
na zahtjev putnika izdavanje prtljažne karte je obvezno.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA PUTNIKU I PRTLJAZI U MEĐUNARODNOM

CESTOVNOM PROMETU

Prijevoznik odgovara za gubitak ili štetu nastalu zbog smrti, tjelesne ozljede ili drugog oštećenja
fizičkog ili psihičkog zdravlja putnika koja je nastala kao posljedica nesreće vezane za prijevoz, a koja
je nastala dok se putnik nalazio u vozilu ili ukrcavao ili iskrcavao ili koja je nastala u vezi s
ukrcavanjem ili iskrcavanjem prtljage.

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti ako je nesreća nastala zbog okolnosti koje prijevoznik, unatoč
poduzetim mjera nužnim u konkretnom slučaju, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao
spriječiti. Odgovara na temelju relativnog kauzaliteta. Prijevoznik je odgovoran za prtljagu koja mu je
predana od trenutka preuzimanja prtljage do njezine dostave. Odgovoran je i za svaku drugu prtljagu
dok se ona nalazi u vozilu, međutim, u slučaju krađe ili gubitka koje nisu u vezi sa nesrećom
prijevoznik je odgovoran samo ako mu je ta prtljaga bila predana na čuvanje. Prijevoznik se oslobađa
ove odgovornosti ako su gubitak ili oštećenje nastali zbog mane na samoj prtljazi, zbog posebnog
rizika jer je sama prtljaga sadržavala kvarljive ili za prijevoz opasne tvari ili zbog okolnosti koje
prijevoznik unatoč poduzetim mjerama nužnim u konkretnom slučaju, nije mogao izbjeći i čije
posljedice nije mogao spriječiti. Prijevoznik se potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti koja
proistječe iz ove konvencije razmjerno gubitku ili oštećenju koji su nastali krivnjom ili nepažnjom
putnika ili ponašanjem putnika koje ne odgovara uobičajenom ponašanju.

20
Ako prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili oštećenje, ali je neka treća osoba pridonijela svojim
postupcima ili propustima da oni nastanu, prijevoznik odgovara za svu štetu uz rezervu da ipak ima
pravo podnijeti regresnu tužbu protiv te treće osobe. Prijevoznik se također oslobađa odgovornosti ako
su gubitak ili oštećenje izazvani nuklearnim incidentom.

Kada je riječ o predanoj prtljazi, ako putnik podigne prtljagu bez prigovora, to je dokaz da je prtljagu
primio u ispravnom stanju sve dok se ne dokaže suprotno. Prigovor se mora podnijeti prijevozniku u
usmenom ili pisanom obliku u roku od 7 dana.

Za ručnu prtljagu rok se računa od trenutka kada se utvrdi gubitak ili oštećenje, ali najkasnije do
trenutka kada vozilo dođe u odredište putnika.

DOMAĆI PRIJEVOZ PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU

Prema ZOO-u prijevoznik je dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je
određeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti prijevoznog
sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnima, kao i dati putniku ono mjesto i u onom prijevoznom
sredstvu kako je ugovoreno.

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ PUTNIKA I PRTLJAGE U DOMAĆEM

CESTOVNOM PROMETU

Prema čl. 44. ZPC-a vozne karte smiju se prodavati samo za linije za koje je izdana dozvola, u skladu
s voznim redom i cjenikom. Putnici koji koriste javni linijski prijevoz tijekom cijele vožnje moraju
imati vozne karte koje sadrže:
-naziv prijevoznika
-relaciju prijevoza
-cijenu prijevoza

Vozna karta služi kao dokaz da je ugovor o prijevozu sklopljen. Kada govorimo o prijevozu prtljage,
prijevoznik za predanu prtljagu izdaje prtljažnicu. Prema općim uvjetima prijevoza domaćih
prijevoznika prtljaga se ugl. dijeli na:
-ručnu
-putnu (predanu)
-nepraćenu prtljagu

Ručna prtljaga podrazumijeva stvari koje se unose u vozilo i koje putnik čuva sam. Za ručnu prtljagu
ne plaća se naknada. Predana prtljaga podrazumijeva kovčege, torbe, vreće, sanduke itd.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA PUTNIKU I PRTLJAZI U DOMAĆEM CESTOVNOM

PROMETU

ZOO uređuje: - odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika

- odgovornost za prtljagu predanu na prijevoz i za ostale stvari
- odgovornost prijevoznika za zakašnjenje.

21
Prema čl. 697. ZOO-a prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza,
uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog
prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja,
ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije
mogao predvidjeti ni izbjeći. Odgovara prema kriteriju relativnog kauzaliteta.
Oslobađajući razlogi jesu: radnja samog putnika te viša sila.

Ako štetu nije prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom, prijevoznik je dužan naknaditi štetu do
iznosa predviđenog zakonom ili međunarodnim ugovorom. Prljagu koju mu je putnik predao
prijevoznik je dužan prevesti u isto vrijeme kada i putnika te mu je predati nakon završetka prijevoza.
Za gubitak i oštećenje prtljage koju mu je putnik predao prijevoznik odgovara prema odredbama za
prijevoz stvari, dakle prema kriteriju pretpostavljene krivnje. Za oštećenje stvari koje putnik drži uza
se, prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja. Teret dokaza je na putniku. Prijevoznik ne
odgovara za gubitak ručne prtljage. Prijevoznik odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjena,
osim ako je do zakašnjena došlo zbog razloga koje nije mogao otkloniti ni pažnjom dobrog stručnjaka.

22
3. ŽELJEZNIČKI PROMET

POJAM I RAZVOJ ŽELJEZNIČKOG PROMETA

Željeznički promet je dio kopnenog prometa, odvija se kopnenim putem određenim linijama -
prugama tj.tračnicama. Sastavni dio tog prometa tračnice su i željeznička vozila. Dvije tračnice
zajedno čine kolosjek, a pričvršćene su metalnim, drvenim i betonskim pragovima. Širina kolosjeka
određuje kapacitet vagona. Maksimalnu moguću sigurnu brzinu određuje sama izvedba i količina
zavoja. Prvu parnu lokomotivu izumio je George Stephenson

IZVORI PRAVA U ŽELJEZNIČKOM PROMETU

Pravni su propisi koji se odnose na organizaciju i djelatnost željeznice, te na željeznički promet u

najširem smislu.

Željeznički promet se odvija kako u unutarnjim, tako i međunarodnim relacijama.

Izvori prava u željezničkom prometu mogu biti:

a) domaći ili unutarnji
b) međunarodni

a) Domaći:

1. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu - primjenjuje se na sve odnose koji nastanu
iz ugovora o prijevozu putnika i stvari u unutarnjem željezničkom prometu i međunarodnom
željezničkom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno

2. Zakon o željeznici - ustrojstvo željezničkog sustava, način i uvjeti obavljanja željezničkog

prijevoza, status željezničke infrastrukture i uvijeti pristupa na željezničku infrastrukturu

3. Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu - uređuju se uvjeti i način za sigurno, uredno i

nesmetano obavljanje željezničkog prometa

4.Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ

Jedan od važnijih unutarnjih izvora je i ZOO jer sadrži opće odredbe o ugovorima o prijevozu. Osim
zakonskih propisa, također se primjenjuju i podzakonski propisi.

b) Međunarodni:

1. Konvencija i statut o međunarodnom režimu željeznica - sadrži osnovna načela povezivanja

željezničkog prometa.

2. Konvencija i statut o slobodi tranzita - temelji se na načelu slobodnog odvijanja svih vrsta prometa,
a time i slobode tranzita u međunarodnom željezničkom prometu.

3. Međunarodna konvencija o prijevozu robe na željeznicama

4. Međunarodna konvencija o prijevozu putnika i prtljage željeznicama

23
5. Konvencija o međunarodnim prijevozima željeznicama (COTIF) - najvažniji unifikacijski
instrument za pravno reguliranje imovinskopravnih odnosa iz ugovora o prijevozu u međunarodnom
željezničkom prometu 1985. Kada je stupila na snagu prestale su vrijediti prijašnje konvencije o
prijevozu robe željeznicom-CIM, te Konvencija o prijevozu putnika i prtljage-CIV.

COTIF - Međudržavna organizacija za međunarodni prijevoz željeznicom. Cilj: stvaranje

jedinstvenog sustava pravnih pravila za prijevoz putnika, prtljage i robe u međunarodnom prometu
između država članica, te njegovo usavršavanje. Sastavni dijelovi Konvencije COTIF su: Jedinstvena
pravila spomenutih Konvencija CIM i CIV.

COTIF ima dva dodatka:

a) Dodatak A: Jedinstvena pravila o ugovoru o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage
na željeznicama
b) Dodatak B: Jedinstvena pravila o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe na
željeznicama

Hrvatska je Konvenciju COTIF ratificirala 1.7.2016.

PRIJEVOZNE ISPRAVE U DOMAĆEM I MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM

PROMETU

Putnik prije putovanja mora pribaviti prijevoznu ispravu - voznu kartu (dokaz da je sklopljen ugovor o
prijevozu putnika).

Putnička prijevozna isprava - karta - isprava je kojom putnik dokazuje postojanje i ispunjavanje
ugovora o prijevozu. Kada se sklapa ugovor o prijevozu, ispostavlja se jedna prijevozna isprava ili
više njih i predaje se putniku (mogu biti u elektroničkom zapisu).

Čl. 9. Konvencije o međunarodnom željezniškom prometu: Izostanak, neispravnost ili gubitak karte
neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan tim Jedinstvenim pravilima.
Karta je prima facie dokaz o zaključivanju i sadržaju ugovora o prijevozu.

U prijevozne isprave spadaju:

a) Prijevozna karta
b) Dopunska karta
c) Doplatna karta
d) Osnova za povlasticu
e) Potvrda o rezervaciji…

Prema čl. 7. st. 2. Jedinstvenih pravila CIV, na karti mora biti upisano najmanje sljedeće:
a) Prijevoznik ili prijevoznici
b) Izjava da je prijevoz podređen
c) Svaka druga izjava potrebna je kao dokaz o zaključenju i sadržaju ugovora o prijevozu i koja
omogućuje putniku da se pozove na prava koja proizlaze iz tog ugovora.

-karta se može prenijeti na drugog ako nije izdana na putnikovo ime i ako putovanje još nije
započelo.

Karta nije valjana ako ne sadrži potrebne podatke, ako je oštećena ili joj je sadržaj postao
neprepoznatljiv ili izmijenjen.

24
Vraćanje karte - kada se već ispostavljena prijevozna isprava vraća prije početka njezine valjanosti uz
povrat njezine cijene bez ikakvog odbitka. Ovisno o slučaju putniku se vraća razlika u cijeni ako je
iznos manji ili mora nadoplatiti razliku ako je iznos veći.

U pravilu prijevoznik ne odgovara za gubitak, krađu ili neovlaštenu uporabu prijevozne isprave.

Prijevozni put je moguće izmijeniti tijekom putovanja uz plaćanje razlike u cijeni ako je prijevozni put
duži ili je relacija skuplja. Novi kraći prijevozni put ne daje pravo na naknadu. Moguće je izmijeniti
vagonski razred ili rang vlaka.

PRIJEVOZ PRTLJAGE - PRTLJAŽNICA /POTVRDA O PRIJEVOZU VOZILA

U željezničkom prometu razlikujemo:

a) Ručnu prtljagu koju putnik ima sa sobom tijekom putovanja

b) Prtljagu koju prijevoznik na zahtjev putnika mora primiti na prijevoz i uz naknadu prevesti je
vlakom kojim putnik putuje ili uz njegov pristanak, drugim prigodnim vlakom. Za takvu
prtljagu koju prijevoznik zaprimi, izdaje se prtljažnica.

Prtljažnica - pisana potvrda kojom prijevoznik potvrđuje da je zaprimio prtljagu na prijevoz na

zahtjev i uz naknadu putnika. Ona je ugovorna obveza prijevoznika prema Konvenciji o
međunarodnom željezničkom prijevozu i takva potvrda je prima facie dokaz o predaji prtljage i
uvjetima prijevoza.

Prema čl. 17. Jedinstvenih pravila CIV određena je forma i sadržaj prtljažnice/Potvrda o prijevozu
vozila:

a) Prijevoznik ili prijevoznici

b) Izjava da je prijevoznik podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim
jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV
c) Svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo ugovorne obveze o otpremi predane prtljage
koja omogućuje putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.

Kod prijave i prijevoza prtljage, prtljaga se predaje samo uz predočenje karte koja vrijedi barem do
odredišta prtljage, osim ako nije određeno drugačije važećim propisima u mjestu otpreme.

TERETNE PRIJEVOZNE ISPRAVE U ŽELJEZNIČKOM PROMETU

Prijevoznik se obvezuje stvar prevesti do odredišnog kolodvora i predati je primatelju, a pošiljatelj se

obvezuje prijevozniku za to isplatiti ugovorenu naknadu za prijevoz. Primitak stvari potvrđuje se
stavljanjem žiga s nadnevkom otpremnog kolodvora na teretni list.

ŽELJEZNIČKI TERETNI LIST

Pri prijevozu u unutarnjem željezničkom prometu denčanih i kolnih pošiljaka upotrebljava se teretni
list. Razlikuje se od teretnice prema tome što se za uručenje teretnice primatelju brine krcatelj, a
teretni list prijevoznik uručuje primatelju. Postoji obveza izdavanja teretnog lista za svaku pošiljku
koja se mora predati prijevozniku. Teretni list se popunjava u pet primjeraka prema uputama na
njegovoj poleđini. Uzorak teretnog lista propisuje i tiska isključivo prijevoznik.

25
Dijelovi teretnog lista:

1. Original koji prati pošiljku i predaje se, odnosno primatelj vrši otkup originala na robnoj
blagajni
2. Duplikat koji otpremi kolodvor nakon sklapanja ugovora o prijevozu predaje pošiljatelju
3. Kopija koja ostaje u otpremnom kolodvoru
4. Tovarna karta koja prati pošiljku do odredišnog kolodvora, a nakon predaje robe primatelju
dostavlja se nadležnoj kontroli prihoda
5. Izvještaj o prispijeću koji prati pošiljku do odredišnog kolodvora te se njime obavještava
primatelja o prispijeću pošiljke i on ga vraća kolodvoru po primitku originalnog teretnog lista i
robe te služi željeznici kao dokaz o izdavanju pošiljke

Prema uzoru na Bernsku konferenciju teretni list u RH treba sadržavati:

1. Naznaku odredišnog kolodvora

2. Ime, prezime ili naziv primatelja i njegovu adresu
3. Naznaka količine, vrste i mase stvari
4. Ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu
5. Žig s nadnevkom otpremnog kolodvora
6. Prijevozne i druge troškove
7. Popis isprava koje se prilažu uz teretni list

Teretni list može sadržavati i odredbe po naredbi ili glasiti na donositelja, s time da se prenosi po
naredbi indosamentom, a na donositelja predajom. Može sadržavati dostavni rok i druge podatke ako
su dopušteni zakonima i tarifama, te ako se ne protive međunarodnoj konvenciji COTIF.

Teretni list se ne može zamijeniti drugim ispravama, a njima se dokazuje:

a) Postojanje ugovora o prijevozu

b) Uvjete po kojima je ugovor sklopljen
c) Da su stvari predane na prijevoz

PRENOSIVI TERETNI LIST

Ispostavlja se na osnovi sporazuma pošiljatelja i prijevoznika. Cilj je da roba za vrijeme prijevoza

može dobiti karakter vrijednosnog papira pa se samim tim može prodavati, zalagati itd. Na teretnom
listu se mora označiti da je prenosivi kada se predaje pošiljatelju, a koji prati robu izdaje se napomena
da je izdan prenosivi teretni list. Prenosi se indosamentom (primjenjuju se propisi o mjenici), po
naredbi, a na donositelja predajom.

MEĐUNARODNI ŽELJEZNIČKI TERETNI LIST

Treba biti tiskan u dva ili tri jezika (njemački, talijanski, francuski). Ima 5 dijelova:

a) Original
b) Duplikat
c) Kopiju
d) Tovarnu kartu
e) Izvještaj o prispijeću

26
Podaci koje treba unijeti u međunarodni teretni list:

a) Naznaku odredišnog kolodvora

b) Ime, prezime ili naziv primatelja i njegovu adresu
c) Naznaka količine, vrste i mase stvari
d) Ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu
e) Žig s nadnevkom otpremnog kolodvora
f) Prijevozne i druge troškove
g) Popis isprava koje se prilažu uz teretni list

Podatke za izvršenje carinskog nadzora pošiljatelj je dužan priložiti u teretnom listu, koji odgovara za
točnost i istinitost istih.

UGOVORI O PRIJEVOZU U UNUTARNJEM I MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM

PROMETU

UGOVORI O PRIJEVOZU PUTNIKA U UNUTARNJEM I MEĐUNARODNOM

ŽELJEZNIČKOM PROMETU

Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti do određenog kolodvora, a

putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu za prijevoz.

Prijevoznik mora putnika prevesti do odredišnog kolodvora onom vrstom i razredom vlaka kako je to
ugovoreno, a prema objavljenome voznom redu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti tog
vlaka i trajanju putovanja smatraju potrebnima. Ako je s naručiteljem prijevoza ugovoreno,
prijevoznik uz ugovorene uvjete mora prevesti putnika posebnim vlakom za koji nije predviđen vozni
red.

Putnik prije početka putovanja mora pribaviti voznu kartu, a ako na kolodvoru na kojem počinje
putovanje nema putničke blagajne ili ako u vrijeme dolaska vlaka nije uredovala, putnik mora voznu
kartu pribaviti u vlaku. Vozna karta je dokaz da je sklopljen ugovor o prijevozu putnika, ali se može
dokazivati i na drugi način. Rok valjanosti vozne karte se određuje tarifom. Prijevoznik ima pravo
odrediti valjanost karte za povlaštene dane.

Samo ako su ispunjeni uvjeti predviđeni posebnim propisima, ugovor o prijevozu može se sklopiti s
osobom koja je oboljela ili za koju se sumnja da je oboljela od neke zarazne bolesti.

Prijevoznik bez obveze vraćanja naknade za prijevoz može isključiti iz prijevoza putnika koji svojim
ponašanjem uznemirava druge putnike ili koji ne poštuje propise o javnom redu u vlaku za vrijeme
putovanja. Putnik ima pravo odustati od putovanja prije nego započne njegova provedba. Odustane li
putnik od putovanja istog dana, prijevoznik mu vraća prevozninu bez umanjenja. Putnik ima pravo
prekidati putovanje na usputnim kolodvorima. Ako putnik zbog prekida putovanja ne iskoristi voznu
kartu ima pravo na vraćanje naknade za prijevoz za neproputovani dio puta u skladu s tarifom. Ako
putnik zbog kašnjenja vlaka za koji nije odgovoran, tijekom prijevoza izgubi vezu na priključak ili
zbog izostanka vlaka ili smetnje u prometu bude spriječen nastaviti putovanje, ima pravo:

a) zahtijevati da ga prijevoznik prvim sljedećim vlakom preveze do odredišnog kolodvora, ili ako prvi
sljedeći vlak nije pogodan, da ga bez naplate dodatne naknade za prijevoz preveze na neki drugi način

b) zahtijevati da ga prijevoznik prvim pogodnim vlakom s prtljagom besplatno vrati u polazni

kolodvor te da mu vrati plaćenu naknadu za prijevoz bez umanjenja

27
c) odustati od daljnjeg putovanja i za neprijeđeni dio puta zahtijevati od prijevoznika vraćanje naknade
za prijevoz bez umanjenja

d) zahtijevati produljenje rokova valjanosti prijevozne isprave

e) zahtijevati plaćanje troškova u hotelu B kategorije, odnosno drugom odgovarajućem objektu, ako
postoji mogućnost nastavka putovanja sljedeći dan

Za prijevoz ručne prtljage ne naplaćuje se posebna naknada i ne ispostavlja se prtljažnica. Za gubitak

ili oštećenje ručne prtljage prijevoznik ne odgovara, osim ako putnik dokaže da je do gubitka ili
oštećenja došlo zbog namjere ili grube nepažnje prijevoznika. Visina naknade za gubitak ili oštećenje
ručne prtljage ograničena je. Prijevoznik ne odgovara za štetu zbog gubitka ili oštećenja ručne prtljage
ako mu putnik ne stavi zahtjev za naknadu štete odmah nakon što je putovanje izvršeno. Iznimno, ako
šteta nastane zbog prometne nesreće i putnik ne može podnijeti zahtjev u roku, može podnijeti
najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je putovanje završeno ili je trebalo biti završeno.

UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI U UNUTARNJEM I MEĐUNARODNOM

ŽELJEZNIČKOM PROMETU

Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (NN 87/1996) i Tarifa za prijevoz robe s
dodatkom HRT 151 – Prijevozni uvjeti i načini računanja prevoznine.

U međunarodnom: Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu 19.5.1980. u verziji

protokola o izmjenama 1999. god. sa svojim pravilima u Dodatku B – jedinstvena pravila vezana uz
ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu robe.

Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje da stvar preveze do odredišnog kolodvora i da je

preda primatelju, a pošiljatelj se obvezuje da prijevozniku za to isplati ugovorenu naknadu. Ugovor je
sklopljen kad prijevoznik primi stvar na prijevoz s teretnog lista. Prema jednima, ugovor o prijevozu
robe je konsenzualan, a prema drugima realan. On može biti i realan i formalan jer mora biti sastavljen
u pisanom obliku.

Teretni list mora sadržavati: naznaku odredišnog kolodvora, ime i prezime ili naziv primatelja i
njegovu adresu, naznaku vrste količine i mase stvari, ime i prezime ili naziv pošiljatelja i njegovu
adresu, žig s nadnevkom otpremnog kolodvora, prijevozne i druge troškove te popis isprava koje se
prilažu uz teretni list.

ODGOVORNOST ŽELJEZNIČKOG PRIJEVOZNIKA U DOMAĆEM I MEĐUNARODNOM

PROMETU

IMOVINSKOPRAVNO UREĐENJE ŽELJEZNIČKOG PROMETA

Ono se odnosi na građanskopravne odnose do kojih dolazi između korisnika i davatelja usluga u
željezničkom prometu, odnosno između putnika i pošiljatelja robe s jedne, i prijevoznika s druge
strane. Tu spadaju ugovori o prijevozu robe, odnosno tereta te ugovori o prijevozu putnika i prtljage.
Sudionici u tom prijevozu moraju se pridržavati načela savjesnosti i poštenja te su dužni surađivati, a
sudionici mogu biti fizičke i pravne osobe.

28
Obveze u poslovima prijevoza nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez
osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.
Ugovorom o prijevozu prijevoznik se obvezuje prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a
putnik odnosno pošiljatelj se obvezuje platiti mu za to prevozninu. Ako je visina naknade određena
tarifom ili drugim obvezatnim aktom, ne može se ugovoriti veća naknada. Ali ako iznos naknade za
konkretan prijevoz nije uređen tarifom, a ni konkretnim ugovorom o prijevozu, onda prijevoznik ima
pravo na uobičajenu naknadu ta tu vrstu prijevoza.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA U DOMAĆEM PROMETU ROBE, PUTNIKA I

PRTLJAGE

Odgovornost prijevoznika za štetu može nastati na osobi, prtljazi ili na robi uzetoj na prijevoz i odnosi
se na razdoblje u kojem traje konkretno izvršenje obveza prijevoza. Postoje različita pravila o
odgovornosti prijevoznika za izbor osoba koje angažira za poslove prijevoza. Tako imamo krivnju u
izboru pomoćnika (culpa in eligendo) ili obavljanju nadzora u skladu s običajima ili pravilima struke i
njihovom nadgledanju (culpa in vigilando) te u davanju loših uputa (culpa in instruendo). Kada je
posrijedi prijevoznik on odgovara za sve ono što je njegov pomoćnik radio u sklopu svojih funkcija.

PRIJEVOZ PUTNIKA

Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti do određenog kolodvora, a

putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu. Osim što mora prevesti putnika,
prijevoznik to mora učiniti onom vrstom vlaka i onim razredom kako je to ugovoreno. Prijevoznik je
dužan primiti na prijevoz svakog putnika, no ne mora primiti na prijevoz putnika u alkoholiziranom
stanju ili neku drugu osobu za koju se, na osnovi njegova ponašanja, može opravdano pretpostaviti da
će prijevoznika onemogućiti u ispunjenu njegovih obveza prema drugim putnicima.

Prijevoznik ili druga osoba koja prema njegovu nalogu radi na prijevozu odgovara za prouzročenu
štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika te za štetu nastalu zbog
kašnjenja vlaka ili prekida prometa. Smrt, oštećenje zdravlja ili ozljeda putnika – objektivna, kauzalna
odgovornost. Ako je do štete na putniku došlo krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao
predvidjeti, izbjeći ili otkloniti željeznica ne odgovara. Zahtjev za naknadu štete zbog smrti, tjelesne
ozljede ili duševne boli može se podnijeti unutar roka od dvije godine.

Za štetu nastalu zbog kašnjenja vlaka ili prekida prometa prijevoznik nije odgovoran ako dokaže da
nisu prouzročeni njegovom namjerom ili grubom nepažnjom. Dakle, za štete zbog neurednog izvršenja
u prijevozu putnika osnova je odgovornosti pretpostavljena kvalificirana krivnja prijevoznika, s
mogućnosti oslobođenja ako dokaže da i je kriv ali ne u stupnju namjere ili grube nepažnje. Za štetu
zbog kašnjenja vlaka ili prekida putovanja prijevoznik odgovara do iznosa dvostruke naknade za
prijevoz ako kašnjenje ili prekid nisu prouzrokovani njegovom namjerom ili grubom nepažnjom.
Zahtjev za naknadu štete – u roku 30 dana od dana kad je putovanje završeno ili kad je trebalo biti
završeno. Ako se zakasni sa zahtjevom, putnik gubi pravo za podnošenje zahtjeva.

29
PRIJEVOZ PRTLJAGE

Za primljenu konkretnu prtljagu prijevoznik mora putniku ispostaviti pisanu potvrdu tj. prtljažnicu.

Kod gubitka velike predane prtljage prijevoznikova odgovornost je objektivna, kauzalna. Osim tzv.
registrirane velike prtljage, putnik u odjeljak određen za prijevoz putnika ima pravo unijeti ručnu
prtljagu. Za prijevoz ručne prtljage ne naplaćuje se posebna naknada i ne ispostavlja se prtljažnica.

Prijevoznik odgovara putniku za koja je nastala na oštećenjem ili gubitkom ručne prtljage zbog
njegove namjere ili grube nepažnje prijevoznika ili osoba koji rade po njegovom nalogu. Ako namjere
ili grube nepažnje nije bilo, prijevoznik ne odgovora za štetu nastalu na ručnoj prtljazi. Tu je
predviđena najblaža osnova odgovornosti za štetnika a to je dokazana kvalificirana krivnja. Ako do
gubitka ili oštećenja ručne prtljage dođe u okolnostima uz uvjete u kojima je nastupila smrt, ozljeda
putnika ili oštećenje njegova zdravlja, prijevoznik odgovara za ručnu prtljagu u svakom slučaju osim
ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom ili radnjom putnika. Odgovara na temelju objektivne
odgovornosti.

Zahtjev za naknadu štete putnik mora postaviti odmah po završetku putovanja, ili ako šteta nastane
zbog prometne nesreće ili zbog drugih razloga putnik ne može zahtjev podnijeti u predviđenom roku,
mora se podnijeti čim to postane moguće a najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je putovanje
završilo ili kad je trebalo biti završeno. Visine naknade za gubitak ili oštećenje ručne prtljage može
iznositi najviše 4.200,00 kn po putniku, a prijevoznik za to neće odgovarati ako putnik zahtjev za
naknadu štete ne ispostavi odmah nakon što je putovanje završilo.

PRIJEVOZ STVARI

Obvezuje se prijevoznik stvar prevesti do određenog kolodvora i predati primatelju, a pošiljatelj se

obvezuje za to platiti ugovorenu naknadu za prijevoz. Uz stvar mora biti priložen teretni list na kojem
prijevoznik potvrđuje primitak stavljanjem žiga otpremnog kolodvora s datumom. Potvrda primitka
stvari na teretnom listu dokaz je da je ugovor sklopljen. Prijevoznik koji primi stvar na prijevoz s
teretnim listom odgovara za štetu nastalu tijekom prijevoza zbog potpunog ili djelomičnog gubitka ili
oštećenja stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja dostavnog roka. Prijevoznik odgovara i za
štetu koju uzrokuju osobe koje prema njegovom nalogu rade na prijevozu. Za prijevoz stvari
željeznicom prijevoznik odgovara prema odredbama ZPŽ-a na cijelom prijevoznom putu sve do
izdavanja stvari primatelju.

Prijevoznikova odgovornost u prijevozu stvari je stroga, tj. objektivna, kauzalna. On će odgovarati za

štete koje nastanu zbog gubitka ili oštećenja stvari te zbog prekoračenja dostavnog roka osim ako
dokaže da štetu nisu uzrokovale osobe koje rade po njegovom nalogu, nego da je šteta nastala zbog
propusta korisnika prijevoza, svojstava stvari ili uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći niti
otkloniti. To se naziva višom silom. Tu se prijevoznik oslobađa dokazivanja da je do štete došlo zbog
više sile ili propusta korisnika prijevoza tj. pošiljatelja, nego se teret dokaza da je šteta nastala zbog
drugih razloga prenosi na korisnika prijevoza odnosno nositelja prava.

Ako je riječ o šteti koja je nastala zbog prijevoza u otvorenom vagonu, i to na temelju postojećih
propisa ili sporazuma, a došlo je do gubitka pojedinih komada ili cijele pošiljke, ne može se
pretpostaviti da je šteta nastala propustom pošiljatelja tj. korisnika prijevoza. Tu prijevoznik nije
privilegiran i na njemu je teret dokaza da nije kriv za štetu. Kad je riječ o stvari koja zbog svoje
osobite naravi pri prijevozu redovito gubi u masi, prijevoznik odgovara samo za dio gubitka koji
prelazi 2% mase ili količine robe primljene na prijevoz.

30
Prijevoznik se oslobađa odgovornosti tj. njegova se odgovornost ograničava ako gubitak ili oštećenje
stvari nastanu zbog posebne opasnosti koja je u svezi sa sljedećim okolnostima:

1. S prijevozom koji se obavlja u otvorenom vagonu na temelju postojećih propisa ili sporazuma
postignutom s pošiljateljem ili navedenog u teretnom listu
2. S time što stvar nije upakirala ili nije dostatno upakirala te je zbog tih nedostataka prema
svojoj naravni izložena gubitku ili oštećenju
3. S utovarom stvari, neispravnim tovarenjem i istovarom, kad utovar ili istovar obavlja
pošiljatelj ili primatelj na temelju postojećih propisa ili ugovora sklopljenog s pošiljateljem ili
primateljem
4. S posebnom opasnosti kojoj su izložene žive životinje kod prijevoza

Prijevoznik se može koristiti povlasticom ograničenja samo ako dokaže da štetu nije prouzročio
namjerno ili grubom nepažnjom. Ako prijevoznik nositelju prava mora platiti naknadu konkretne štete
za potpuni ili djelomični gubitak, vrijednost stvari se računa prema tržišnoj cijeni, a ako je cijena stvari
određena, prema određenoj cijeni. Naknada štete koju prijevoznik plaća za gubitak ili oštećenje stvari
ne može biti veća od 2 kn po kg bruto mase izgubljene ili oštećene stvari.

Dokaže li nositelj prava da je zbog prekoračenja dostavnog roka pretrpio štetu prijevoznik mora platiti
dokazanu štetu, ali najviše do dvostruke naknade za prijevoz. Ako se stvar potpuno izgubi ne može se
zahtijevati naknada štete zbog prekoračenja dostavnog roka. Zahtjev za naknadu štete kod
prekoračenja dostavnog roka mora se podnijeti najkasnije u roku od godine dana od izdavanja stvari.

MJEŠOVITI PRIJEVOZ

Prijevoz na temelju javnog ugovora o prijevozu obavlja se uz pomoć više prometnih grana.
Prijevoznik koji se u obavljanju prijevoza bez pošiljateljeva znanja koristi prijevoznicima iz drugih
prometnih grana odgovara za štetu prema propisima o prijevozu u željezničkom prometu, bez obzira
na čijem je dijelu puta šteta nastala ako je to za korisnika prijevoza pogodnije.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA U MEĐUNARODNOM PROMETU ROBE I PUTNIKA

Najvažnija Konvencija je COTIF koja je ratificirana u Hrvatskom saboru. U međunarodnom prijevozu

robe primjenjuju se Jedinstvena pravila o međunarodnom željezničkom prijevozu robe (JP CIM) a u
međunarodnom prijevozu putnika i prtljage primjenjuju se Jedinstvena pravila o međunarodnom
željezničkom prijevozu putnika i prtljage (JP CIV).

Za ugovor o prijevozu robe JP CIM koristi međunarodni teretni list koji mora biti tiskan na najmanje
dva svjetska jezika od kojih jedan mora biti francuski, njemački ili talijanski.

31
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA PREMA JP CIV O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU
PUTNIKA I PRTLJAGE

PRIJEVOZ PUTNIKA

Željeznički prijevoznik koji je sklopio ugovor o međunarodnom prijevozu s putnikom i na kojeg se

primjenjuje CIV konvencija odgovarat će za smrt, tjelesnu povredu ili svaki drugi napad na fizički ili
psihički integritet putnika koji su posljedica nesretnog slučaja i to za vrijeme dok se putnik nalazi u
vozilu, u njega ulazi ili iz njega izlazi. Pri tome se odgovornosti za naknadu štete može osloboditi:

a) Ako je nezgoda izazvana okolnostima koje nisu vezane uz željeznički promet i koje
prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti
b) U mjeri u kojoj je za nezgodu kriv putnik
c) Ako je nezgoda posljedica ponašanja treće osobe i koje prijevoznik nije mogao izbjeći te čije
posljedice nije mogao spriječiti.

Prijevoznik odgovara strogo prema načelu relativnog kauzaliteta jer mogućnost oslobođenja od
odgovornosti postoji samo ako uspije dokazati postojanje jednog od navedenih razloga oslobođenja
bez obzira na svoju krivnju.

Kad uslugu prijevoza nije osigurao prijevoznik nego zamjenski prijevoznik, dvojica prijevoznika bit
će solidarno odgovorna.

U slučaju usmrćenja putnika odšteta obuhvaća:

a) Sve potrebne troškove vezane uz smrt, posebno troškove transporta tijela i pogrebne troškove
b) Ako smrt ne nastupi odmah, sve potrebne troškove liječenja, naknadu za financijske gubitke
zbog nesposobnosti za rad ili povećanja potreba

U slučaju osobne ozljede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika odšteta obuhvaća

a) Sve potrebne troškove posebice liječenje ili transporta

b) Naknadu za financijske gubitke zbog potpune ili djelomične radne nesposobnosti ili povećanih
potreba

PRIJEVOZ PRTLJAGE

Prometno pravo razlikuje dvije vrste prtljaga:

a) Ručnu – koju čuva sam putnik

b) Predanu – koju putnik na početku putovanja predaje prijevozniku i koja do završetka prijevoza
ostaje pod njegovim isključivim nadzorom

Odgovornost prijevoznika za predanu prtljagu nastaje kad on putniku izda pisanu potvrdu tzv.
prtljažnicu za primljenu i otpremljenu prtljagu. Za štetu koja nastane na predanoj prtljazi prijevoznik
odgovara strogo. Ručnu prtljagu putnik unosi u odjeljak određen za prijevoz putnika i to samo uz uvjet
da je ona podobna da se smjesti na za to predviđeno mjesto. Nju putnik čuva sam i na njezin se
prijevoz ne plaća posebna naknada niti se ispostavlja prtljažnica.

Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu nastalu zbog potpunog gubitka ili štete predane prtljage
između vremena kad ju je prijevoznik preuzeo i vremena isporuke kao i zbog kašnjenja isporuke.

32
Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat specijalnog
rizika koji je svojstven sljedećim okolnostima:

1. Nedostatku ili neadekvatnoj ambalaži

2. Posebnoj prirodi prtljage
3. Ako se pošiljka sastoji od predmeta neprihvatljivih za prijevoz

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA PREMA JP CIM-u U MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU

ROBE

Direktori željezničke infrastrukture na kojim se prijevoz obavlja smatrat će se osobama čije usluge
prijevoznik koristi za obavljanje prijevoza. Prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe
u obavljanju prijevoza kad djeluju u okviru svojih dužnosti.

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat posebnog rizika
koji su svojstveni sljedećim okolnostima:

a) Prijevoz u otvorenim vagonima na temelju općih uvjeta o prijevozu ili kada je to izričito
dogovoreno i uneseno u sprovodni list
b) Nedostatak ili neprimjerenost ambalaže u slučaju robe koja je po svojoj prirodi osjetljiva na
gubitak ili štetu, kad nije pakirana ili kad nije dobro pakirana
c) Utovar robe od strane pošiljatelja ili istovar od strane primatelja
d) Neispravan, netočan ili nepotpun opis ili broj paketa
e) Prijevoz živih životinja…

Teret dokaza ostaje na prijevozniku.

Kao odgovorna osoba u prijevozu se može pojaviti i ugovorni prijevoznik koji sam prevozi samo na
jednom dijelu prijevoznog puta dok ostali dio puta povjerava jednom ili većem broju uzastopnih
prijevoznika. Svi su sudionici solidarno odgovorni za izvršenje prijevozne prestacije na cijelom
prijevoznom putu. Ondje gdje prijevoznik ovjeri obavljanje prijevoza u potpunosti ili djelomično
zamjenskom prijevozniku prijevoznik ostaje odgovoran za čitav prijevoz, a odgovornost zamjenskog
prijevoznika ograničena je na dio prijevoznog puta koji je sam obavio.

33
4. ZRAČNI PROMET

POJAM I RAZVOJ ZRAČNOG PROMETA

Zračni promet najmlađa je grana prometa koja se počela razvijati u 20. stoljeću. Najbrža je i
najsigurnija vrsta prijevoza. Pretežno prevozi putnike i prtljagu, a rjeđe robu.

Kao prijevozna sredstva u zračnom prometu javljaju se:

a) Letjelice teže od zraka (avioni, helikopteri, rakete)

b) Letjelice lakše od zraka (npr.baloni)

3 TEORIJE O STATUSU ZRAČNOG PROSTORA IZNAD DRŽAVNOG TERITORIJA:

1. Teorija o slobodi zraka

2. Teorija državnog suvereniteta nad zračnim prostorom
3. Kompromisno gledište - suverenost države do određene visine iznad koje je prelijetanje
slobodno za sve.

Prema Pariškoj konvenciji svaka država ima suverenost u zračnom prostoru iznad svog teritorija.

PARIŠKA KONVENCIJA

Prvi dokument koji se bavi uređenjem međunarodnog zračnog prometa.Nakon nje je slijedila
KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM CIVILNOM ZRAKOPLOVSTVU (Čikaška konvencija) iz
1944.godine.

ČIKAŠKA KONVENCIJA

Temeljni međunarodnopravni akt civilnog zrakoplovstva i pravna osnova za ostale međunarodne

ugovore.

5 ZRAČNIH SLOBODA (važno)

1. Sporazum o tranzitu u međunarodnom zračnom prometu (tranzitna prava - tehničke slobode)

1) pravo prelijetanja teritorija (zračnog prostora) druge države bez prava slijetanja

2) pravo prelijetanja u nekomercijalne svrhe (vremenske neprilike, opskrba gorivom, kvar)

=> Ove dvije slobode daju zainteresiranim državama da bez prethodnog dogovaranja mogu uvesti
međunarodne zračne linije koje imaju isključivo tranzitni karakter.

34
2. Sporazum koji se odnosi na međunarodni prijevoz (sporazum 5 sloboda) - komercijalna prava
(komercijalne slobode)

3) pravo da se iskrcaju putnici, pošta i teret iz države pripadnosti zrakoplova

4) pravo da se ukrcaju putnici, pošta i teret za državu pripadnosti zrakoplova

5) pravo da se uskrcaju putnici, pošta i teret za bilo koju državu koja nije država pripadnosti
zrakoplova i pravo da se iskrcaju putnici, pošta i teret iz bilo koje države koja nije
država pripadnosti zrakoplova.

=> Ove tri slobode mogu se koristiti samo kad je to uređeno bilateralnim ugovorima između
zainteresiranih država.

IZVORI PRAVA ZRAČNOG PROMETA

Međunarodni izvori

1. Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Čikaška konvencija)

2. Konvencija za izjednačavanje nekih pravila koja se odnose na zračni prijevoz (Varšavska
konvencija) s izmjenama i dopunama:
a) Protokol o izmjeni Varšavske konvencija (Haški protokol)
b) Konvencija iz Guadalajare
c) Gvatemalski protokol
d) Montrealski protokoli
3. Konvencija o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz

Domaći izvori

1. Zakon o zračnom prometu

2. Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu
3. Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe
4. Zakon o zračnim lukama

POJMOVI:

ZRAKOPLOV - svaka naprava koja se održava u atmosferi zbog reakcije zraka, osim reakcije zraka u
odnosu na zemljinu površinu.

AVION - zrakoplov je teži od zraka, pokretan motorom koji uzgod u letu dobiva zbog aerodinamičkih
reakcija na površinama koje u određenim uvjetima leta ostaju nepokretne.

STVARNA PRAVA NA ZRAKOPLOVU

Zrakoplov je pokretna stvar. Na njemu se mogu uspostaviti prava vlasništva i druga stvarna prava a
kada se vlasništvo i druga stvarna prava stječu na temelju pravnog posla, potreban je pisani oblik.

35
STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA ZRAKOPLOVU

Vlasništvo na zrakoplovu stječe se na temelju pravnog posla, odluke suda (odnosno druge nadležne
vlasti), nasljeđivanjem i na temelju zakona. Vlasništvo na zrakoplovu koje se stječe na temelju
pravnog posla stjecatelj stječe upisom u Hrvatski registar civilnih zrakoplova. Hrvatski registar
civilnih zrakoplova vodi Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo.

STJECANJE HRVATSKE DRŽAVNE PRIPADNOSTI

Hrvatsku državnu pripadnost zrakoplov stječe u trenutku upisa tog zrakoplova u registar civilnih
zrakoplova.

PRIJEVOZNI PUT

Prijevozni put je dio zračnog puta utvrđene širine, visine i pravca, određen za zračnu plovidbu i
označen radionavigacijskim uređajima na zemlji uključujući u taj put, kao njegov početak odnosno
završetak, i dio aerodroma s poletno-sletnim stazama. Kod međunarodnog transporta prijevozni put je
označen tzv. GRANIČNIM KORIDOROM.

ZRAČNI PRIJEVOZ OBAVLJA SE KAO:

a) Komercijalni zračni prijevoz

b) Linijski zračni prijevoz

Prema Zakonu o civilnom zrakoplovstvu tijela nadležna za civilno zrakoplovstvo jesu:

a) Ministarstvo nadležno za civilni zračni promet

b) Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo
c) Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu

UGOVORI O PRIJEVOZU U ZRAČNOM PROMETU

Naš ZOSOZP ugovore o prijevozu u zračnom prometu dijeli u četiri grupe:

1. ugovor o prijevozu stvari

2. ugovor o prijevozu osoba + prijevoz prtljage

3. ugovor o obavljanju drugih komercijalnih djelatnosti u zračnom prometu

4. ugovorno uređivanje poslova prihvata i otpreme (poslovi handlinga)

Ugovori o prijevozu u zračnom prometu su dvostranoobvezni ugovori,

36
PRIJEVOZNIK - osoba koja na temelju ugovora prevozi stvari.

STVARNI PRIJEVOZNIK - prijevoznik koji izvodi ili namjerava izvesti let ugovoren s putnikom ili
u ime neke druge osobe, pravne ili fizičke koja ima ugovor s tim putnikom

UGOVORNI PRIJEVOZNIK - prijevoznik koji je sklopio ugovor o prijevozu s putnikom,

naručiteljem prijevoza ili pošiljateljem.

UZASTOPNI PRIJEVOZNIK - prijevoznik koji na temelju ugovora o prijevozu, koji sklopi prvi
prijevoznik, obavlja dio tog prijevoza uz pristanak putnika, odnosno naručitelja.

KAO KORISNICI ZRAČNOG PRIJEVOZA JAVLJAJU SE:

1. NARUČITELJ PRIJEVOZA - osoba koja s ugovornim prijevoznikom sklapa ugovor o

prijevozu
2. POŠILJATELJ - osoba u čije se ime na temelju ugovora predaje stvar na prijevoz
3. PRIMATELJ - osoba koja je ovlaštena da u mjestu odredišta prima stvar predanu na prijevoz
(primatelj NIJE STRANKA iz ugovora o prijevozu, ali ima određena prava iz tog ugovora)
4. NOSITELJ PRAVA - osoba koja na temelju ugovora ima zahtjev prema prijevozniku
5. PUTNIK - osoba koja na temelju ugovora ima pravo na prijevoz zrakoplovom.

MEĐUNARODNI PRIJEVOZ STVARI U ZRAČNOM PROMETU

Na odgovornost prijevoznika prije su se primjenjivale odredbe Varšavske konvencija. Godine 2003. na

odgovornost prijevoznika u međunarodnom zračnom prometu primjenjuje se Montrealska konvencija
(Konvencija o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz).

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ STVARI U MEĐUNARODNOM ZRAČNOM

PROMETU

1. Zračni tereni list

2. Potvrda o primitku tereta

ZRAČNI TERETNI LIST ILI POTVRDA O PRIMITKU MORA SADRŽAVATI:

a) Mjesto polaska i mjesto odredišta

b) Ako se mjesto polaska i odredišta nalaze unutar državnog teritorija jedne države stranke, a
jedno ili više ugovorenih zaustavnih mjesta unutar državnog područja druge države, navođenje
barem jednog takvog zaustavnog mjesta
c) Težinu pošiljke

ZRAČNI TERETNI LIST

Sastavlja POŠILJATELJ u izvorniku sastavljenom od 3 dijela.

1. dio sadrži oznaku ''za prijevoznika'' i potpisuje ga POŠILJATELJ.

2. dio ima oznaku ''za primatelja'' i potpisuju ga POŠILJATELJ I PRIJEVOZNIK.

3. dio potpisuje PRIJEVOZNIK koji ga predaje pošiljatelju nakon prihvata tereta.

37
Od pošiljatelja se može zatražiti, ako je to potrebno radi obavljanja carinskih policijskih i drugih
formalnosti da naznači i NARAV TERETA.

( Profesorica je na predavanju rekla da su teretni i tovarni list jedno te isto - pa može postojati teretni
(tovarni) list i prenosivi teretni (prenosivi tovarni) list.)

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA STVARIMA U MEĐUNARODNOM ZRAČNOM

PROMETU

Primjenjuju se odredbe MONTREALSKE KONVENCIJE

Prijevoznik je odgovoran za pretrpljenu štetu u slučaju uništenja, gubitka ili štete na teretu isključivo
pod uvjetom da se događaj koji je prouzročio štetu dogodio u zrakoplovu tijekom zračnog prijevoza.

EGZENORACIJSKI RAZLOZI: prijevoznik nije odgovaran ako i u mjeri u kojoj dokaže da je

uništenje, gubitak i oštećenje tereta nastalo zbog jednog ili zbog više sljedećih uzroka:

1. Zbog prirodnih mana, kakvoće ili vlastitih nedostataka robe

2. Nedostatka pakiranja tog tereta koji je obavila bilo koja osoba osim prijevoznika ili njegovih
službenika ili agenta
3. Rata ili oružanog sukoba
4. Zbog akta javnog tijela donesenog u vezi sa uvozom, izvozom ili tranzitom tereta.

=> ODGOVARA NA TEMELJU OBJEKTIVNE ODGOVORNOSTI (RELATIVNI KAUZALITET).

ZAKAŠNJENJE

Prijevoznik je odgovoran za štetu uzrokovanu zakašnjenjem. Unatoč tomu, nije odgovoran za štetu
uzrokovanu zakašnjenjem ako dokaže da su on i njegovi službenici i agenti poduzeli sve mjere koje su
se razumno mogle zatražiti da izbjegnu štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere.

=> ODGOVARA PO NAČELU PRETPOSTAVLJENE KRIVNJE.

UZASTOPNI PRIJEVOZ

Kod uzastopnog prijevoza u vezi sa PRTLJAGOM ILI TERETOM putnik ili pošiljatelj ima pravo na
podnošenje TUŽBE protiv prvog prijevoznika, a putnik ili primatelj koji je ovlašten na isporuku ima
pravo na TUŽBU protiv posljednjeg prijevoznika.

Svaki od njih može podnijeti tužbu protiv prijevoznika koji je obavio prijevoz tijekom kojeg je došlo
do uništenja, oštećenja, gubitka ili zakašnjenja.

TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE PODNOSI SE:

a) Na državnom području jedne od država stranaka

b) Pred sudom stalnog boravišta prijevoznika
c) U glavnom mjestu njegova poslovanja
d) U mjestu poslovanja u kojem je sklopljen ugovor
e) Na sudu mjesta odredišta

38
DOMAĆI PRIJEVOZ STVARI U ZRAČNOM PROMETU

Ugovorom o prijevozu stvari zrakoplovom ugovorni se prijevoznik obvezuje naručitelju prijevoza

prevesti stvar zrakoplovom, a naručitelj se obvezuje da će platiti PREVOZNINU.

OBVEZE ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA PREMA UGOVORU O PRIJEVOZU ROBE JESU:

(VAŽNO)

1. Postupati pažnjom urednog privrednika ili pažnjom urednog stručnjaka

2. Primiti stvar na prijevoz
3. Izdati teretni list ili prenosivi teretni list i izvršiti ugovoreni prijevoz na ugovoreni način
4. Postupati prema naknadnim nalozima imatelja prava tijekom konkretnog zračnog prijevoza

Prijevoznik je dužan predati stvar u mjestu odredišta navedenom u UGOVORU, TERETNOM LISTU
ILI PRENOSIVOM TERETNOM LISTU ILI U MJESTU koje odredi osoba ovlaštena za raspolaganje
tom stvari. Ako ugovorom nije drukčije određeno prijevoznik predaje stvar primatelju na aerodromu
mjesta odredišta.

Prijevoznik ima pravo zahtijevati da mu osoba kojoj predaje stvar, a koja nije zakonski imatelj
prenosivog teretnog lista, izda POTVRDU O KOLIČINI I STANJU PRIMLJENE STVARI.

Kada je riječ o PRIGOVORU PRIMATELJA KOJI JE UPUĆEN PRIJEVOZNIKU, ako primatelj

stvari ne stavi svoj pisani prigovor zbog oštećenja stvari pri preuzimanju, pretpostavlja se da mu je
stvar predana u stanju u kakvom je primljena na prijevoz, odnosno onako kako je navedeno u teretnom
listu. Skriveni nedostaci - prigovor u roku od 14 dana od preuzimanja stvari. U slučaju da je do štete
došlo zbog zakašnjena s predajom stvari primatelj mora staviti pisani prigovor u roku od 21 dan od
dana kad je stvar predana. Ako pisani prigovor primatelja ne bude stavljen u roku, prijevoznik ne
odgovara za štetu, osim ako je šteta nastala iz radnje ili propusta prijevoznika ili osobe koja je radila
na izvršenju prijevoza prema njegovom nalogu ili za njegov račun, a radnje su ili propusti učinjeni
namjerno ili krajnjom nepažnjom.

AKO NIJE IZDAN PRENOSIVI TERENTNI LIST, POŠILJATELJ KOJI JE IZVRŠIO

OBVEZE KOJE PROIZLATE IZ UGOVORA O PRIJEVOZU IMA PRAVO RASPOLAGATI
STVARIMA I TO: (VAŽNO)

1. Povući ih s aerodroma polaska ili odredišta

2. Zadržati ih tijekom prijevoza na bilo kojem mjestu slijetanja
3. Zahtijevati da budu dostavljene u mjestu odredišta tijekom prijevoza osobi koja nije označena
u teretnom listu kao primatelj
4. Tražiti da ih vrati u mjesto polaska.

DOSTAVA TREĆEG PRIMJERKA TERETNOG LISTA:

Pošiljatelj koji raspolaže stvarima mora ugovornom prijevozniku ili njegovu punomoćniku podnijeti
treći primjerak terenog lista. Ako prijevoznik izvrši pošiljateljev zahtjev bez da mu je ovaj dao treći
primjerak, dužan je nadoknaditi štetu osobi koja je ovlašteni imatelj trećeg primjerka teretnog lista.

39
PRIJEVOZNIK IMA PRAVO ODBITI ZAHTJEV ZA RASPOLAGANJE STVARIMA:

1. Ako izvršenje zahtjeva više nije moguće

2. Ako pošiljatelj prijevozniku nije dostavio treći primjerak teretnog lista
3. Ako bi nastala šteta imatelju zahtjeva za raspolaganje drugom stvari
4. Ako bi nastala šteta prijevozniku ili ako bi troškovi izvršenja zahtjeva bili veći od vrijednosti
stvari
5. Ako bi izvršenje zahtjeva bilo protivno carinskim i drugim propisima

AKO JE IZDAN PRENOSIVI TERETNI LIST, SAMO OVLAŠTENI IMATELJ TE ISPRAVE,

KOJI JE IZVRŠIO OBVEZE KOJE IZ NJE PROIZLAZE IMA PRAVO RASPOLAGATI
STVARIMA: (VAŽNO)

1) Povući ih s aerodroma odlaska

2) Zadržati ih ili zahtijevati da mu bude predana tijekom prijevoza na bilo kojem mjestu
slijetanja
3) Zahtijevati da se vrati u mjesto polaska

OBVEZE NARUČITELJA PRIJEVOZA (VAŽNO)

1. Plaćanje prevoznine za obavljeni zračni prijevoz

2. Naknaditi nužne i korisne troškove
3. Predati zračnom prijevozniku stvar u ambalaži koja dovoljno štiti stvar za vrijeme prijevoza
4. Pošiljatelj treba predati zračnom prijevozniku sve potrebne dokumente za ugovoreni prijevoz
(robni i carinski dokumenti)

PREVOZNINA (VAŽNO)

Visina prevoznine određuje se ugovorom.

Prevoznina se plaća samo za stvar koja je prevezena i u mjestu odredišta stavljena na raspolaganje
primatelju. Prevoznina se plaća i za stvar koja nije prevezena i stavljena na raspolaganje primatelju
ako je to uzrokovao naručitlej prijevoza, pošiljatelj, osoba ovlaštena da raspolaže tom stvari ili osoba
za koju oni odgovaraju ili ako se razlog zbog kojeg stvar nije prispjela na mjesto odredišta nalazi u
samoj stvari, a prijevoznik nije odgovoran za taj razlog.

PREVOZNINA U POSEBNIM SLUČAJEVIMA

1) Ako se umjesto ugovorene stvari preda na prijevoz druga stvar čija je prevoznina veća od
ugovorene, prevoznina se plaća za stvarno utovarenu stvar
2) Ako se na prijevoz preda manje stvari nego što je ugovoreno ili se ne utovari ništa, prevoznina
se plaća za cijelu ugovorenu količinu stvari
3) Ako je utovareno manje stvari nego što je ugovoreno, a prevoznina je za utovarenu drugu
stvar veća od ugovorene prevoznine, platit će se cijela ugovorena prevoznina i razlika između
ugovorene prevoznine i veće prevoznine za utovarenu stvar.

40
OBVEZE PRIMATELJA STVARI (VAŽNO)

Primatelj koji je ovlašten tražiti predaju teretnog lista i predaju stvari dužan je namiriti tražbinu i
udovoljiti svim drugim uvjetima koji su navedeni u teretnom ili prenosivom teretnom listu, a za koje
nije izričito navedeno da ih plaća, odnosno ispunjava, pošiljatelj ili naručitelj prijevoza. Ako je izdan
PRENOSIVI TERETNI LIST primatelj je dužan namiriti tražbine koje su nastale nakon izdavanja, ako
je prijevoznik te tražbine unio u svoj primjerak teretnog lista. Ako se prijevoz obavlja BEZ
TERETNOG LISTA primatelj koji traži predaju stvari dužan je platiti prevozninu i druge tražbine
prijevoznika u svezi sa prijevozom stvari. Ako primatelj ne ispuni svoje obveze prijevoznik ima pravo
zadržati stvar i predati je na čuvanje ili je sam uzeti na čuvanje, o čemu je bez odgode dužan izvijestiti
primatelja i pošiljatelja.

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ ROBE U DOMAĆEM ZRAČNOM PROMETU

TERETNI LIST I PRENOSIVI TERETNI LIST

TERETNI LIST

Prijevoznik ima pravo tražiti od pošiljatelja da mu izradi i preda zrakoplovni teretni list, a pošiljatelj
ima pravo tražiti od prijevoznika da primi tu ispravu. Ako prijevoznik sastavi teretni list na zahtjev
pošiljatelja, pretpostavlja se da je to učinio u ime pošiljatelja.

Nepostojanje ili neispravnost teretnog lista ne utječe na postojanje ili pravovaljanost ugovora o
prijevozu STVARI zrakoplovom.

POŠILJATELJ SASTAVLJA TERETNI LIST u TRI izvorna primjerka i predaje ih zajedno sa

stvarima prijevozniku.

Prvi primjerak zadržava prijevoznik, drugi primjerak prati stvar, a treći primjerak predaje pošiljatelju
nakon što ga potpiše.

Teretni list mora sadržavati: (VAŽNO)

1. Mjesto i datum izdavanja teretnog lista

2. Mjesto polaska i mjesto odredišta
3. Ime ili naziv i adresu pošiljatelja
4. Ime ili naziv i adresu primatelja
5. Vrstu i količinu stvari

Popis isprava koje se prilažu uz teretni list.

Teretni list može sadržavati rok isporuke, vrijednost pošiljke te druge podatke.

Prvi primjerak teretnog lista mora sadržavati oznaku ''za prijevoznika'', a drugi ''za primatelja''. Prvi
primjerak teretnog lista potpisuje pošiljatelj, drugi primjerak pošiljatelj i prijevoznik, a treći primjerak
prijevoznik. Potpis prijevoznika mora se staviti prije utovara stvari u zrakoplov. Potpis prijevoznika
može biti zamijenjen pečatom, a potpis pošiljatelja može biti unaprijed otiskan ili zamijenjen pečatom.
(ovo se ponavlja - VAŽNO!)

41
Pošiljatelj je odgovoran za točnost podataka i izjava u teretnom listu, koje unosi on, ili na njegov
zahtjev prijevoznik. Odgovoran je za svaku štetu koju pretrpi prijevoznik ili za koju je prijevoznik
odgovoran trećim osobama ako šteta nastane zbog neispravnih, nepotpunih podataka ili izjava
pošiljatelja. Pošiljatelj je dužan prijevozniku dati sve podatke i isprave za obavljanje carinskih i
drugih formalnosti.

Predajom trećeg primjerka teretnog lista pošiljatelju, pretpostavlja se da je sklopljen ugovor o

prijevozu i da je stvar predana na prijevoz uz uvjete koji su navedeni u teretnom listu.

PRENOSIVI TERETNI LIST (VAŽNO)

U zračnom prometu, kao i u cestovnom i željezničkom može se izdati i prenosivi teretni list.

Prijevoznik i pošiljatelj mogu ugovoriti da će se treći primjerak (primjerak za pošiljatelja) teretnog

lista izdati kao teretni list po naredbi ili na donositelja (prenosivi teretni list).

Ako je izdan prenosivi teretni list, na ostalim primjercima teretnog lista mora biti izričito naznačeno da
je izdan prenosivi teretni list.

Prenosivi teretni list mora sadržavati potpise prijevoznika i pošiljatelja ili osoba koje oni ovlaste.

Ako u ispravi nije navedeno da je riječ o prenosivom teretnom listu, smatra se da je izdan neprenosivi
teretni list.

Prenosivi teretni list može glasiti na donositelja - prenosi se predajom i po naredbi - prenosi se
indosamentom.

Ako u prenosivom teretnom listu nije označen primatelj stvari, takav se teretni list prenosi
naredbom pošiljatelja.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA ROBI U DOMAĆEM ZRAČNOM PROMETU

U knjizi piše da se primjenjuju odredbe Montrealske konvencije kako je opisano u prethodnom

poglavlju - mislim da onda odgovara isto kao i u međunarodnom zračnom prometu - relativni
kauzalitet i pretpostavljena krivnja - pogledajte gore.

UZASTOPNI PRIJEVOZ

Kod uzastopnog prijevoza za gubitak ili oštećenje prtljage i stvari te za štetu zbog zakašnjenja u
prijevozu i predaji pošiljatelju, uz prijevoznika na čijem dijelu puta je došlo do štete, pošiljatelju
solidarno odgovara i prvi prijevoznik, a primatelju i posljednji prijevoznik. Ako se ne može utvrditi na
čijem dijelu puta je došlo do gubitka, odnosno oštećenja stvari, za nastalu štetu odgovaraju solidarno
svi prijevoznici.

MJEŠOVITI PRIJEVOZ

U mješovitom prijevozu prijevoznik koji je sklopio ugovor o prijevozu odgovara za nastalu štetu
prema propisima o naknadi štete koji vrijede za prijevoznika na čijem dijelu je nastala šteta. Ako
prijevoznik obavi mješoviti prijevoz bez suglasnosti pošiljatelja, odgovara za štetu prema odredbama
zakona koji je za naručitelja prijevoza najpovoljniji, bez obzira na kojem dijelu puta je nastala šteta

42
UGOVORI O PRIJEVOZU PUTNIKA I PRTLJAGE U ZRAČNOM PROMETU

Primjenjuju se odredbe Montrealske konvencije (Konvencije o ujednačavanju određenih pravila za

međunarodni zračni prijevoz).

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ PUTNIKA I PRTLJAGE U MEĐUNARODNOM

ZRAČNOM PROMETU

1. PUTNA KARTA

2. PRTLJAŽNICA

I u zračnom prometu putniku se za prijevoz izdaje putna karta. Prema Montrealskoj konvenciji za
prijevoz putnika izdaje se samostalni ili skupni prijevozni dokument koji sadržava samo:

a) mjesta polaska i mjesta odredišta

b) ako se mjesta polaska i odredišta nalaze unutar državnog područja jedne države stranke, a
jedno ili više ugovorenih zaustavnih mjesta unutar druge države, navođenje barem
jednog od tih zaustavnih mjesta

Prijevoznik izdaje putniku prtljažnicu (prema Konvenciji ''oznaku za označavanje prtljage'') za svaki
komad predane prtljage.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU PUTNIKU U MEĐUNARODNOM ZRAČNOM PROMETU

(DVOSTUPANJSKI SUSTAV ODGOVORNOSTI) -VAŽNO

Montrealska konvencija izmijenila je sustav odgovornosti zračnog prijevoznika koji se primjenjivao

prema Varšavskoj konvenciji iz 1929. godine.

Montrealska konvencija uvodi dvostupanjski sustav odgovornosti.

U prvom stupnju za slučajeve smrti i tjelesne ozljede putnika za štetu koja ne prelazi 113 100 PPV
prijevoznik odgovara prema načelu objektivne odgovornosti. U drugom stupnju, za štetu koja prelazi
iznos od 113 100 PPV prijevoznik odgovara do unaprijed neograničenog iznosa prema načelu
pretpostavljene krivnje.

Prijevoznik je odgovoran za pretrpljenu štetu u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika isključivo pod
uvjetom da se nesreća koja je prouzročila smrt ili tjelesnu ozljedu dogodila u zrakoplovu ili u tijeku
bilo koje radnje ukrcaja i iskrcaja.

Za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika koja ne prelazi iznos od 113 100 PPV za svakog
putnika, prijevoznik ne može isključiti niti ograničiti svoju odgovornost.

Prijevoznik nije odgovoran za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika do mjere u kojoj ona
prekoračuje 113 100 PPV ako prijevoznik dokaže da:

a) Takva šteta nije nastala zbog nemara ili drugog štetnog djelovanja ili propusta prijevoznika ili
njegovih službenika ili agenata
b) Ili je takva šteta nastala isključivo zbog nemara ili drugog štetnog djelovanja ili propusta treće
stranke.

43
ŠTETA ZBOG ZAKAŠNJENJA PRIJEVOZNIKA

Odgovara po načelu pretpostavljene krivnje.

Uzastopni prijevoz, tužba za naknadu štete zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika - gore napisano!

ODGOVORNOST ZA RUČNU I PREDANU PRTLJAGU U MEĐUNARODNOM ZRAČNOM

PROMETU

Prema Montrealskoj konvenciji prijevoznik je odgovoran za pretrpljenu štetu u slučaju uništenja,

gubitka ili štete na predanoj prtljazi pod uvjetom da se događaj koji je prouzročio uništenje, gubitak ili
štetu dogodio u zrakoplovu ili tijekom bilo kojeg razdoblja u kojem je predana prtljaga bila pod
nadzorom prijevoznika. U slučaju prtljage koja nije predana uključujući osobne stvari, prijevoznik je
odgovoran ako je šteta nastala njegovom pogreškom ili pogreškom njegovih službenika ili agenata.

Isto kao i kod štete na stvarima i putniku koji su nastali zbog zakašnjenja prijevoznika, prijevoznik će
odgovarati i ako je do štete na prtljazi došlo zbog zakašnjenja i to također na temelju pretpostavljene
krivnje.

DOMAĆI PRIJEVOZ PUTNIKA I PRTLJAGE U ZRAČNOM PROMETU

Ugovor o prijevozu putnika u domaćem zračnom prometu regulira Zakon o obveznim i

stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (ZOSOZP).

Zakon određuje da se ugovor o prijevozu putnika sklapa između prijevoznika i putnika ili između
prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Ugovor o prijevozu putnika sklopljen između naručitelja i prijevoznika može se sklopiti za jedno ili
više putovanja ili na određeno vrijeme cijelim zrakoplovom ili dijelom kapaciteta zrakoplova. Mora
biti u pisanom ili elektroničkom obliku.

Dakle, ugovor o prijevozu u zračnom prometu općenito je konsenzualan, dvostranoobvezan,

neformalan (uz izuzetke - u pisanom obliku moraju biti sklopljeni ugovor sklopljen s naručiteljem
prijevoza, ugovor o prijevozu stvari cijelim zrakoplovom na određeno ili za više putovanja)

ZOSOZP razlikuje:
a) Ugovor o prijevozu putnika na određeno vrijeme
b) Ugovor o prijevozu putnika cijelim zrakoplovom

UGOVOR O PRIJEVOZU OBUHVAĆA I POSLOVE PRIHVATA I OTPRME PUTNIKA,

PRTLJAGE I STVARI koji se obavljaju tijekom prijevoza u zračnom prometu. Poslove prihvata i
otpreme može obavljati prijevoznik, a može biti ugovoreno da poslove prihvata i otpreme obavlja neka
druga pravna osoba.

Poslovima prihvata i otpreme putnika smatraju se:

1. Otprema putnika iz aerodromske zgrade i praćenje ili prijevoz do zrakoplova i obratno,

odnosno praćenje ili prijevoz putnika od jednog do drugog zrakoplova
2. Prijevoz predane prtljage i stvari iz prostorije određene za primanje prtljage, odnosno stvari od
skladišta ili od drugih prijevoznih sredstava na aerodromu do zrakoplova i njihov utovar i
slaganje u zrakoplov

44
 3. Istovar predane prtljage i stvari iz zrakoplova i njihov prijevoz u prostoriju određenu za
izdavanje prtljage putnicima, odnosno stvari do skladišta ili do drugih prijevoznih sredstava na
aerodromu
4. Pretovar predane prtljage iz jednog zrakoplova u drugi na stajanci aerodroma
5. Briga da se predana prtljaga i stvari utovare u zrakoplov, odnosno istovare iz zrakoplova
prema odgovarajućim dokumentima.

PRIJEVOZNE ISPRAVE ZA PRIJEVOZ PUTNIKA I PRTLJAGE U DOMAĆEM

ZRAČNOM PROMETU

Kao i u ostalim granama prometa, i u zračnom prijevoznik za putnika izdaje putnu kartu koja može biti
pojedinačna ili grupna. Putna karta može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku.Ona je dokaz da je
ugovor o prijevozu putnika sklopljen. Putna karta u pravilu glasi na ime. Ako putna karta glasi na ime,
ne može se prenositi bez pristanka prijevoznika, a prijevoznik ima pravo odbiti pristanak samo iz
opravdanih razloga.

Putna karta mora sadržavati:

a) Naznaku mjesta polaska i odredišta te

b) Vrijeme polaska zrakoplova predviđenog redom letenja, odnosno ugovorm.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NA PUTNIKU U DOMAĆEM ZRAČNOM PROMETU

-isto kao i u međunarodnom (Montrealska konvencija)

Ugovor o uzastopnom prijevozu zrakoplovom je ugovor o prijevozu putnika, prtljage ili stvari kojim
se prvi prijevoznik obvezuje obaviti prijevoz uz sudjelovanje više prijevoznika (uzastopni
prijevoznici), a putnik, odnosno naručitelj prijevoza na to pristaje. Odnosi između uzastopnih
prijevoznika uređuju se međusobnim ugovorom.

Prema ZOSOZP-u za štetu nastalu zbog smrt, tjelesne ozljede putnika te za štetu uzrokovanu
zakašnjenjem odgovaraju solidarno prvi prijevoznik i onaj uzastopni prijevoznik na čijem dijelu je
šteta nastala. Prvi prijevoznik može ugovorom ograničiti svoju odgovornost ako je šteta zbog
zakašnjenja nastala na dijelu u kojem prijevoz obavljaju uzastopni prijevoznici.

ODOGOVORNOST ZA RUČNU I PREDANU PRTLJAGU U DOMAĆEM ZRAČNOM

PROMETU

Primjenjuju se odredbe Montrealske konvencije kao i za međunarodni prijevoz (gore navedene).

UGOVOR O OBAVLJANJU DRUGIH KOMERCIJALNIH DJELATNOSTI U ZRAČNOM

PROMETU

Ugovorom o obavljanju drugih komercijalnih djelatnosti pravna osoba registrirana za obavljanje tih
djelatnosti obvezuje se izvršiti uslugu zrakoplovom koja nije prijevoz osoba ili stvari, a naručitelj se za
te usluge obvezuje platiti naknadu. Takvim uslugama smatraju se radovi u poljoprivredi,
građevinarstvu i sl.

45
Na štetu zbog smrti, tjelesne ozljede naručitelja usluge ili osoba za koje naručitelj usluge odgovara, a
koje se nalaze u zrakoplovu, te za štetu zbog gubitka ili oštećenja naručiteljevih stvari koje se nalaze u
zrakoplovu radi izvršenja usluge primjenjuju se odredbe ZOSOZP o odgovornosti iz ugovora o
prijevozu osoba i stvari.

ZAKUP ZRAKOPLOVA

Ugovorom o zakupu zrakoplova zakupodavac se obvezuje predati zakupniku na korištenje određeni

zrakoplov, a zakupnik se obvezuje plaćati za to određenu zakupninu. Mora biti u pisanom obliku.
Troškove korištenja zrakoplova snosi zakupnik. Zakupodavac odgovara za štetu na zrakoplovu koja
zrakoplov čini neupotrebljivim, ili onemogućuje njegovu ugovorenu ili uobičajeno namjenu, a
postojala je u vrijeme predaje zrakoplova zakupniku. Ako nije ugovoreno drukčije, zakupnina se plaća
mjesečno unaprijed, računajući od dana predaje zakupljenog zrakoplova. Zakupnik može dati u zakup
zrakoplov drugome samo na temelju pristanka zakupodavca danog u pisanom obliku.

ODGOVORNOST ZA ŠTETE KOJE ZRAKOPLOV U LETU NANESE ZEMLJI

(IZVANUGOVORNI ODNOS ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU)

Operator zrakoplova (nositelj pothvata u zračnom prometu) odgovara za štetu nastalu na zemlji zbog
smrti ili tjelesne ozljede trećih osoba te za štetu nanesenu stvarima koju uzrokuje zrakoplov u letu, ili
osobe ili stvari koje su ispale ili su izbačene iz zrakoplova u letu, izuzimajući ako dokaže da zrakoplov
u letu ili osobe ili stvari koje su ispale ili izbačene iz zrakoplova u letu nisu bile uzrok štete.

Operator zrakoplova, odnosno zakupnik odgovaraju po načelu relativnog kauzaliteta.

EGZENORACIJSKI RAZLOZI ( Zakon navodi nekoliko razloga za oslobođenje od odgovornosti)

Osoba odogovorna za štetu neće odgovarati ako dokaže:

1. Da je šteta nastala radnjom oštećenika ili osobe koja je radila po nalogu i za račun oštećenika
2. Da je šteta nastala radnjom treće osobe
3. Da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio izvan zrakoplova, a čije djelovanje se nije
moglo previdjeti, izbjeći ili otkloniti

Odgovorna osoba može se i djelomično osloboditi od odgovornosti. Ako odgovorna osoba dokaže da
je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s odgovornom
osobom, a dužna je snositi naknadu, razmjerno stupnju svoje krivnje.

Za štetu koju zrakoplov u letu nanese zemlji, a koja nastane kao posljedica sudara ili međusobnog
ometanja dvaju ili više zrakoplova te za štetu koju zajednički nanesu dva ili više zrakoplova
odgovaraju solidarno sve odgovorne osobe.

46
5. MULTIMODALNI PROMET
Pojam multimodalnog prometa podrazumijeva prijevoz robe „od vrata do vrata“ u nadležnosti jednog
jedinog transportnog operatera. Iako koncept multimodalnog transporta nije sasvim nov, znatniji
razvoj započeo je s kontejnerskom revolucijom 50-ih godina prošlog stoljeća, odnosno s većim
porastom međunarodne trgovine.

Međunarodnopravna aktivnost na stvaranju jedinstvenih pravila multimodalnog transporta 1973.

godine rezultirala je stvaranjem jedinstvenih pravila pod okriljem Međunarodne trgovačke komore u
parizu (ICC). Istodobno se krenulo s naporima za usvajanje Konvencije o multimodalnom prijevozu
pod okriljem UN-a (UNCTAD - Konferencija UN-a za razvoj i trgovinu).

POJAM PRAVA MULTIMODALNOG PROMETA

Pravo multimodalnog prometa je sustav pravnih pravila i pravnih instituta kojima se uređuju pravni
odnosi (obveze i prava, a iz njih proizlaze odgovornosti) između aktivnih pravnih subjekata u
multimodalnom prometu u nacionalnim i međunarodnim okvirima.

Budući da je multimodalni promet složen, dinamičan sustav što ga tvori više relativno autonomnih
podsustava kao što su podsustavi cestovnog, željezničkog, riječnog, zračnog, te telekomunikacijskog
prometa.

Sustav prava multimodalnog prometa čini više ili manje samostalnih, ali kompatibilnih i
komplementarnih posebnih pravnih sustava kao što su pomorsko pravo, zračno pravo, željezničko
pravo, cestovno pravo, riječno pravo, telekomunikacijsko pravo, špediterovo pravo, skladišno pravo
itd.

RAZVOJ I AFIRMACIJA PRAVA MULTIMODALNOG PROMETA

Razvoj i afirmacija multimodalnog prometa započela je prije više od 50 godina.

Nekoliko razvojnih faza do donošenja Konvencija UN-a o međunarodnom multimodalnom transportu
robe 1980.godine :

1. Međunarodna trgovačka komora 1948. godine inicijativu o oblikovanju unificiranih pravnih pravila
o trgovačkom pravu i pravu kombiniranog transporta i prometa;

2. Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (1956.) - pravila o kombiniranom

transportu, posebice pravila o odgovornosti prijevoznika za radnje i propuste njegovih predstavnika i
drugih osoba;

3. UNIDROIT - Međunarodni institut za ujednačavanje privatnog prava - trebala se primjenjivati u

međunarodnom transportu robe u kojem sudjeluju najmanje dva različita prijevozna sredstva, a u
kojem je pošiljatelj sklopio ugovor o prijevozu s glavnim prijevoznikom;

4. Međunarodni pomorski odbor - Tokijska pravila 1969;

5. Nacrt međunarodne konvencije o kombiniranom transportu – Rimska pravila 1970.;

6.Posebno je pozitivno utjecao Međunarodni savez špediterskih udruženja FIATA, izdavanjem triju
važnih dokumenata za kombinirani, odnosno multimodalni transport: FIATA - teretnica za
kombinirani transport FBL (1971.-199.), FIATA-teretnica za multimodalni transport FBL (1992.),
FIATA - teretni list za multimodalni transport FWB (1996.).
47
ZNAČENJE PRAVA MULTIMODALNOG PROMETA

Pravo multimodalnog transporta i prometa ima iznimno važnu zadaću i ulogu u kreiranju, dizajniranju,
operacionaliziranju procesa transportne i prometne industrije općenito, a posebice u procesima
industrije multimodalnog transporta i prometa.

PREDMET PRAVA MULTIMODALNOG PROMETA

Predmet prava multimodalnog prometa jesu obveze i prava (a iz njih proizlaze i odgovornosti) između
aktivnih pravnih subjekata u multimodalnom prometu u nacionalnim i međunarodnim okvirima.

Sukladno tome, može se ustvrditi da se predmet prava multimodalnog prometa odnosi uz obveze i
prava pošiljatelja pošiljki i operatora multimodalnog transporta (MTO) te operatora multimodalnog
transporta i prijevoznika koje on angažira u prijevozu predmeta transportiranja u višenačinskim
transportnim pothvatima i na obveze prava operatora multimodalnog transporta i svih pravnih
subjekata koji svojim aktivnostima i činima sudjeluju u makro, globalnim i megamultimodalnim
prometnim sustavima.

U najširem smislu riječi predmet prava multimodalnog prometa se odnosi pored obveza i prava
između pravnih subjekata koji su obuhvaćeni u određivanju predmeta prava multimodalnog prometa u
užem smislu i na obveze i prava pravnih subjekata koja su utemeljena na upravno-pravnim pravilima i
imovinsko-pravnim pravilima, a bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati makro, globalni i
megamultimodalni prometni sustavi.

BITNE ODREDNICE MULTIMODALNOG PROMETA:

Međunarodni multimodalni transport znači prijevoz robe iz jedne države u drugu s najmanje dva
različita prijevozna sredstva na temelju jedinstvenog ugovora o prijevozu, odnosno jedne prijevozne
isprave, koji izvršava i organizira samo jedan operator transporta (MTO).

Važniji elementi međunarodnog multimodalnog prometa:

a) osnovni cilj - da osigura stručno, brzo, sigurno, kvalitetno i ekonomično manipuliranje te prijevoz
robe od proizvođača iz jedne države do prerađivača ili potrošača u drugoj državi i to samo preko
jednog odgovarajućeg posrednika - operatora multimodalnog prometa. Cilj je moguće ostvariti samo
na osnovi jedinstvenog ugovora o prijevozu, odnosno jedne prijevozne isprave npr. FIATA – teretnice
za multimodalni transport.

b) u ostvarivanju osnovnog cilja, djeluju brojne prometnotehnološke aktivnosti, ostvaruju se brojne

funkcije i obavljaju brojni poslovi u transportnim lancima.

c) struktura sustava međunarodnog multimodalnog prometa izuzetno je složena. Ona pozitivno ili
negativno djeluje na funkcioniranje toga sustava.

d) djelovanje elemenata sustava multimodalnog prometa regulirano je nacionalnim, bilateralnim i

multilateralnim propisima, općim uvjetima, uzancama i običajima, bez čega taj sustav ne bi mogao
optimalno funkcionirati.

48
PRIMJENA MULTILATERALNIH PROMETNOPRAVNIH IZVORA

Najvažniji multilateralni prometnopravni izvori:

1. Konvencija UN-a o prijevozu robe morem (1978.)

2. Konvencija UN-a o međunarodnome multimodalnom transportu robe (1980.).

Osnovna obilježja međunarodnog prometa prema Konvenciji UN-a o međunarodnom

multimodalnom transportu robe (1980.):

a) operator multimodalnog prometa i primatelj robe nalaze se u dvije različite države;

b) prijevoz robe se obavlja s najmanje dva različita prijevozna sredstva, odnosno u takvom
transportnom procesu sudjeluju najmanje dvije različite grane prometa;

c) cjelokupni transportni pothvat odvija se na osnovi samo jednog ugovora o prijevozu;

d) cjelokupni proces međunarodnog multimodalnog prometa izvršava ili organizira operator

multimodalnog prometa (multimodal transport operator - MTO). Najčešće je to međunarodni špediter
koji ujedinjuje djelatnost špeditera i prijevoznika;

e) prethodno naveden ugovor sklapa operator multimodalnog prometa s pošiljateljem robe;

f) cjelokupni pothvat međunarodnog multimodalnog prometa ispostavlja ili pribavlja samo jedna
isprava o prijevozu robe.

Uz navedene Konvencije za uređivanje pravnih odnosa između aktivnih pravnih subjekata u sustavima
međunarodnih multimodalnih prometnih industrija, primjerenu važnost imaju i međunarodne
konvencije u okviru pomorskog, željezničkog, cestovnog, zračnog i riječnog prometa.

PRIMJENA JEDINSTVENIH DOKUMENATA U MULTIMODALNOM PROMETU

Najvažnije isprave su: FBL FIATA - teretnica za multimodalni transport, FBW FIATA - teretni list za
multimodalni transport, MULTIDOC - teretnica za multimodalni transport, MULTIWAYBILL -
brodski teretni list za multimodalni transport i COMBICONWAYBILL - brodski teretni list za
kombinirani transport.

FBL – FIATA – teretnica za multimodalni transport

Najvažnija pitanja špeditera kao operatora multimodalnog prijevoza, na temelju Standardnih uvjeta
FIATA – teretnice multimodalnog prijevoza iz 1992. godine koji su tiskani na poleđini FIATA
teretnice.

1. Primjena standardnih uvjeta

Jednakopravno se primjenjuju na višenačinske prijevoze i na one prijevoze kod kojih se koristi jedan
način prijevoza (prijevozno sredstvo jedne prometne grane). Primjenjuju se samo do one mjere do koje
nisu u suprotnosti s prisilnim propisima prema međunarodnim konvencijama i prema nacionalnom
pravu koje se primjenjuje na ugovore na temelju kojih je izdana FIATA – teretnica.

49
2. Izdavanje FIATA – teretnice multimodalnog prijevoza

Špediter se obvezuje izvršiti ili u svoje ime pribaviti izvršenje cjelokupnoga transportnog pothvata od
mjesta prihvata do mjesta isporuke navedenih u toj teretnici. Prema standardnim uvjetima FBL-a,
špediter odgovara za djela i propuste svih osoba koje za njega rade ili koje ga zastupaju, kada oni
djeluju u granicama povjerenoga im posla ili bilo koje druge osobe čijim se uslugama služio u
obavljanju ugovora o prijevozu na temelju kojega je izdan FBL, kao da je riječ o njegovim vlastitim
djelima i propustima.

3. Prenosivot FBL-a i pravo na robu

FBL je utrživa teretnica. Utrživ FBL daje pravo vlasništva nad robom i imatelj indosiranjem takve
teretnice stječe pravo prijema robe ili izvršenja prijenosa vlasništva nad robom.

4. Prijevoz opasne robe i obeštećenje

Korisnik prijevoza obvezan je udovoljiti svim pravilima prisilnog nacionalnog prava i međunarodnih
konvencija koji reguliraju prijevoz opasne robe. Korisnik prijevoza dužan je u pisanu obliku
obavijestiti špeditera o stvarnim svojstvima opasne robe, i to prije nego što špediter preuzme takvu
robu, kako bi špediter kao operator multimodalnog prijevoza, pravodobno mogao poduzeti mjere koje
bi jamčile sigurnost prijevoza opasne robe.

5. Opis i pregled robe koju je pakirao korisnik prijevoza

U trenutku predaje robe špediteru i prihvaćanja na prijevoz u mjestu preuzimanja navedenom u FBL-u,
predavatelj jamči špediteru za točnost podataka, općenito o svojstvima robe, oznakama, broju, težini,
obujmu i količini. Špediter ne odgovara za gubitak, oštećenje ili trošak koji su nastali zbog
nekvalitetne ili neprimjerene ambalaže, neodgovarajućeg utovara ili pakiranje, kada je utovar ili
pakiranje obavio korisnik prijevoza ili neka druga osoba u njegovo ime, a ne špediter.

6. Odgovornost špeditera kao operatora multimodalnog prijevoza

Počinje teći od trenutka preuzimanja robe i traje do trenutka predaje robe. Špediter odgovara za
gubitak ili oštećenje na robi, kao i za zakašnjenje u isporuci ako je uzrok gubitka, oštećenja ili
zakašnjenja nastupio za vrijeme dok je roba bila pod njegovim nadzorom, ako ne dokaže da je do
gubitka, oštećenja ili zakašnjenja došlo bez njegove pogreške ili propusta ili osoba u njegovoj službi ili
agenata ili bilo koje druge osobe. Špediter jedino snosi odgovornost za gubitak uzrokovan u
zakašnjenju u isporuci, ako je predavatelj robe dao izjavu o potrebi pravodobne isporuke koju je
špediter prihvatio i naveo u FBL-u.

7. Ograničavanje odgovornosti špeditera kao operatora multimodalnog transporta

Određivanje odštete za gubitak ili oštećenje robe temeljit će se na vrijednosti robe u mjestu i u vrijeme
kada je roba predana primatelju ili u mjestu i u vrijeme kada je u skladu s FBL-om trebala biti
predana. Vrijednost robe – prema tekućoj burzovnoj cijeni ili prema tekućoj tržišnoj cijeni ili prema
redovitoj vrijednosti robe iste vrste ili kakvoće. Špediter ni u kojem slučaju nije, niti će biti odgovoran
za gubitak ili oštećenje robe u iznosu koji je veći od ekvivalenta 666.67 PPV. Špediter nema pravo na
dobrobit ograničenja odgovornosti ako se dokaže da su gubitak, oštećenje ili zakašnjenje u isporuci
nastali iz čina ili propusta špeditera učinjenog s namjerom izazivanja istog ili bezobzirno znajući da bi
oni mogli nastupiti.

50
8. Primjena izvanugovorne odgovornosti

Standardni uvjeti FIATA – teretnice za multimodalni prijevoz primjenjuju se i na sve odštetne

zahtjeve prema špediteru koji se odnose na izvršenje ugovora prema toj teretnici, bez obzira na
činjenicu temelji li se odštetni zahtjev na ugovornoj ili izvanugovornoj odgovornosti.

9. Odgovornost osoba u službi špeditera i ostalih osoba

Sklapajući ugovor o multimodalnom prijevozu na temelju kojega se izdaje FBL, špediter kao operator
multimodalnog prijevoza u smislu odredbi Standardnih uvjeta ne djeluje samo u svoje ime, nego i kao
agent ili punomoćnik tih osoba, pa će te osobe u toj mjeri biti ili će se smatrati strankama u ugovoru.
Ako se utvrdi da je gubitak ili oštećenje na robi nastalo iz djela ili propusta tih osoba, a učinjene su s
namjerom da se prouzroči šteta ili sa znanjem da bi do štete moglo doći, takva osoba nema prava na
dobrobit iz ograničenja odgovornosti.

10. Načini i putovi prijevoza

Bez pisane obavijesti korisniku prijevoza špediter prijevoza ima prava robu prevoziti na palubi ili pod
palubom i birati ili mijenjati prijevozna sredstva, putove i postupke u rukovanju, slaganju ili
skladištenju.

11. Predaja robe

Smatrat će se da je roba predana kada se uruči ili stavi na raspolaganje primatelju ili njegovu agentu
sukladno FIATA – teretnici ili kada se roba preda ustanovi ili trećoj osobi kojoj roba prema zakonu ili
propisima koji se primjenjuju u mjestu isporuke mora biti predana ili u nekom drugom mjestu u kojem
špediter ima pravo pozvati korisnika prijevoza da preuzme robu.

12. Vozarina i troškovi

Vozarina se plaća odmah bez ikakvih propusta ili odgoda zbog odštetnog zahtjeva, protureklamacije ili
poravnanja, bilo da je plativa unaprijed ili na odredištu. Smatrat će se da je špediter ostvario pravo na
vozarinu u trenutku kada je preuzeo robu i vozarina se ni u kojem slučaju ne vraća. Sve naknade,
pristrojbe i troškove te ostale izdatke u vezi s robom plaća korisnik prijevoza.

13. Založno pravo

Špediter ima pravo zaloga na robi i bilo kojem dokumentu u vezi s konkretnim ugovorom o
multimodalnom prijevozu za bilo kakva dugovanja koja korisnik nije pravodobno podmirio špediteru.

14. Zajednička havarija

Korisnik će špeditera obeštetiti na temelju odštetnog zahtjeva iz osnova bilo koje prirode zajedničke
havarije i dati jamstva sukladno zahtjevima špeditera.

15. Obavještenja

Ako primatelj robe nije dao pisanu obavijest špediteru o gubitku ili oštećenju na robi s opisom gubitka
ili oštećenja u trenutku predaje robe, pretpostavlja se, dok se ne dokaže protivno da je špediter predao
robu onako kako je opisana u teretnici.

51
16. Zastara

Špediter će, ako nije izričito drukčije ugovoreno, biti oslobođen odgovornosti prema Standardnim
uvjetima ako unutar devet mjeseci od predaje robe ili dana kada je trebala biti predana, nije pokrenut
sudski postupak.

17. Sudbenost i primjena prava

Tužba protiv špeditera može se podići samo u mjestu u kojem špediter ima poslovno sjedište navedeno
na poleđini FIATA – teretnice i rješavat će se primjenom prava zemlje u kojoj se nalazi poslovno
sjedište špeditera.

FWB – FIATA – teretni list za multimodalni transport

Izdala je FIATA 1996. Radi se o neutrživom dokumentu.

Izdavanjem FWB-a (teretni list za multimodalni transport) špediter se obvezuje da će osobno ili u
svoje ime obaviti organizaciju i transport robe iz mjesta u kojem je ona preuzeta do mjesta isporuke,
pri čemu preuzima odgovornost prijevoznika.

Špediter kao izdavatelj FWB odgovara za postupke i propuste svojih djelatnika ili agenata u njegovoj
službi ili bilo koje druge osobe koju je angažirao u izvršenju ugovora o multimodalnom prijevozu, kao
za vlastita djela i propuste.

Špediter kao izdavatelj FWB-a odgovara za robu od trenutka njezina preuzimanje do trenutka njezine
isporuke, također odgovara za gubitak, oštećenje ili zakašnjenje u isporuci, ako se to dogodi u
razdoblju kada je on za tu robu preuzeo odgovornost.

Bitna je razlika između FWB i FBL dokumenata samo u tome što je FBL vrijednosni papir, a to nije
slučaj s FWB-om.

MULTIDOC – teretnica za multimodalni transport

BIMCO (Baltička i međunarodna pomorska konvencija) organizacija brodara i agenata izdala je još
1977. prijevozni dokument pod nazivom COMBIDOC – prijevozni dokument za kombinirani
prijevoz, koji su povremeno izdavali pomorski brodari, odnosno u njihovo ime i za njihov račun
pomorski agenti.

Kako COMBIDOC nije zadovoljavao uvjete pravilnika UNCTAD o dokumentima za multimodalni

transport, pa je revidiran 1995. u MULTIDOC – to je teretnica za multimodalni transport koja je kao i
klasične teretnice, vrijednosni papir, prenosiva je i utrživa.

Na poleđini su tiskani Standardi uvjeti koji se temelje na pravilima UNCTAD-a.

Ima 25 klauzula, a najvažnije su: primjena teretnice, zastara o isporuci pošiljke, sudbenost i primjena
prava, odgovornost operatora multimodalnog transporta, prijevoz opasne robe, vozarina i troškovi,
založno pravo.

52
MULTIWAYBILL – brodski teretni list za multimodalni transport

Istodobno s izdavanjem prijevozne isprave MULTIDOC 1995. BIMCO je izdao i sličnu prijevoznu
ispravu s nazivom MULTIWAYBILL. To je zapravo brodski teretni list za multimodalni transport.
Gotovo je identičan s MULTIDOC osim što nije vrijednosni papir, odnosno nije utrživ i ne može se
indosamentom prenositi.

COMBICONBILL – teretnica za kombinirani transport

BIMCO je 1971. izdao prvu varijantu teretnice za kombinirani transport, koja se dvadesetak godina
koristila paralelno s FIATA – teretnicom za kombinirani transport. 1995. BIMCO je revidirao tu
prijevoznu ispravu

Ta je isprava vrijednosni papir, prenosiva je indosamentom i utrživa je, a prilagođena je zahtjevima

suvremenog kombiniranog transporta. Na poleđini ima Standardne uvjete s 24 klauzule.

COMBICONWAYBILL – brodski teretni list za kombinirani transport

Godine 1995. BIMCO je izdao drugu sličnu prijevoznu ispravu s nazivom COMBICONWAYBILL.

To je pomorski teretni list za kombinirani transport, koji nije vrijednosni papir i ne može se prenositi
indosamentom.

IZBOR OPERATORA MULTIMODALNOG PROMETA

U međunarodnome multimodalnom prometu jedan je od osnovnih problema, s obzirom na brojne

sudionike u njemu, izbor operatora. U praksi se u funkciji operatora multimodalnog prometa javljaju
međunarodni špediteri, pomorski prijevoznici i pomorski agenti.

Da bi špediter ili bilo koji drugi aktivni sudionik u međunarodnome multimodalnom prometu imao
potpuni status operatora tog transporta (MTO), on bi morao posjedovati:

1. visokoobrazovane i iskusne operativne i kreativne menadžere i prometne i logističke

stručnjake
2. sustav organizacijskih jedinica u tuzemstvu i inozemstvu koji treba optimalno funkcionirati
3. znatan financijski kapital
4. vlastita ili zakupljena prijevozna, prekrcajna sredstva i znatan kontejnerski fond
5. izgrađen integralni informacijski sustav koji bi morao biti kompatibilan i informacijskim
sustavima sudionika u nacionalnim i međunarodnim prometnim, vanjskotrgovinskim i
gospodarskim sustavima.

Operator tog prijevoza ima interes za osiguranjem transportnih sredstava, prekrcajno-transportne

opreme i kontejnera te ugovorne i izvanugovorne odgovornosti.

OPTIMALNO FUNKCIONIRANJE ROBNIH I LOGISTIČKIH CENTARA,

KONTEJNERSKIH I DRUGIH TERMINALA

Sustav međunarodnog multimodalnog prometa ne može optimalno funkcionirati bez optimalnog

funkcioniranja sustava robnotransportnih centara, sustava kontejnerskih terminala i sustava slobodnih
zona, i to gotovo u svim državama svijeta.

53
Robnotransportni centri među najvažnijim su pretpostavkama za brži razvoj i optimalno
funkcioniranje suvremenog prometnog sustava.

Robnotransportnim centrom podrazumijeva se i uređen i organiziran prostor na kojemu se obavlja

prihvat, priprema, manipulacije i otpremanje robe svim tehnologijama transporta, kao što su:
paletizacija, kontejnerizacija, prijevoz cestovnih vozila željeznicom i željezničkih vozila cestovnim
vozilima, prijevoz cestovnih i željezničkih vozila brodovima i prijevoz brodova brodovima.

54
DIO ZA PRVI KOLOKVIJ
SUVREMENA SVOJSTVA PROMETA

Svaka organizacija prometa i prometnog procesa mora počivati na određenim načelima. Obično se
spominje ovih sedam načela:

1. sigurnost,
2. redovitost,
3. točnost,
4. učestalost,
5. udobnost,
6. brzina,
7. ekonomičnost.

Tu se načela organizacije prijevoza često uzimaju i kao kriterij međusobne usporedbe prometnih
grana.

1. Načelo sigurnosti

Sigurnost prijevoza robe i putnika vrlo je važna tehnička i ekonomsko-eksploatacijska karakteristika.

Promet je kretanje, a svako kretanje je vezano uz stanoviti rizik za život i zdravlje putnika te utječe i
na oštećivanje i uništavanje stvari u prijevozu.
U pravilu imamo pet stvari koje utječe na sigurnost prometa: čovjek, prometni put, prometno sredstvo,
društvo i okolica prometa.

2. Načelo uspješnosti

Načelo uspješnosti teži da se određenom količinom rada ostvari što veća količina usluga ili da se
jedinica prijevozne usluge ostvari uz što manje ulaganje rada.
U praksi prijevoznih poduzeća ovo načelo se očituje kao želja poduzeća da:
a) poveća broj prijevoznih usluga po jedinici rada
b) smanji količinu rada po jedinici prijevozne usluge.

3. Načelo redovitosti

Načelo redovitosti zahtijeva da prijevoz teče bez prekida svaki dan u godini, 24 sata i nedjeljom i
praznikom.
Redovitost i točnost prijevoza međusobno se isprepliću i dopunjuju.
Upotreba pojma ili riječi „točnost“ odnosi se na točno odvijanje prometa prema voznom redu, redu
plovidbe ili redu letenja.

4. Načelo brzine

Načelo brzine dovodi se u svezu s tehničkim karakteristikama pojedinog prometnog sredstva, a

promatra se u korelaciji odnosa fonda vremena vožnje prema fondu vremena stajanja (zastoja) to opet
ovisi o kvaliteti prometnica, vještini vozača i dr.

Kada se govori o brzini prijevoznih sredstava, tada je bitno razlikovati:

a) maksimalnu moguću brzinu koju jedno vozilo prema svojim tehničkim karakteristikama
može ostvariti,
b) prosječnu brzinu kojom se jedno vozilo vozi i
c) komercijalnu brzinu, odnosno brzinu kojom se jedan putnik ili tona robe preveze od
ishodišta do odredišta.
55
Osim zahtjeva modernizacije i razvoja transportne infrastrukture, važna je uloga u smanjenju
neproduktivnog vremena u prekrcajnim mjestima na graničnim prijelazima i slično.
Odnos između pojedinih brzina najnepovoljniji je kod željezničkog prometa, a najpovoljniji kod
cestovnog prometa. Suvremeni prometni sustavi imaju za zadaću ubrzati komercijalnu brzinu.

5. Načelo učestalosti

Učestalost prijevoza broj je povratnih veza na dan, odnosno na tjedan na nekoj liniji.
Bitan je čimbenik koji utječe na troškove prijevoza i u uskoj je korelaciji s njima.

6. Načelo savjesnosti

Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, te je usko povezano s još
jednim važnim načelom obveznog prava, a to je obveza izvršenja ugovornih dužnosti (obveza) – pacta
sunt servanda. To bi značilo da ako si preuzeo na sebe neku ugovornu obvezu, da trebaš poduzeti sve
što je u tvojoj moći da tu obvezu i izvršiš (osim ako nije posrijedi viša sila).

7. Načelo ekonomičnosti

Kako međusobno uskladiti, odnosno pomiriti načela koja međusobno kolidiraju (npr. načelo sigurnosti
i načelo ekonomičnosti)?
Kako rangirati značenja načela odnosno odrediti njihov prioritet?

Postavljanje takve organizacije i tehnologije prijevoza koja bi maksimalno mogla zadovoljiti svako od
navedenih načela nije objektivno moguće.
Prvih šest je u izravnoj suprotnosti s načelom ekonomičnosti ako se pod načelom ekonomičnosti
obuhvaća npr. zahtjev za jeftinim prijevozom.
Ako se ekonomičnost shvaća s dugoročnijeg aspekta, onda ulaganja u bolji i kvalitetniji prijevoz, iako
zahtijeva više investicijskih sredstava i veće troškove eksploatacije, može dati učinke koji se itekako
pozitivno odražavaju na gospodarstvo i društveni život.

PROMETNE ORGANIZACIJE

INSTITUCIJE KOJE SE BAVE POŠTANSKIM USLUGAMA

Svjetska poštanska unija (UPU)

Osnovana 1874. godine, a 1948. postala je specijalizirana ustanova UN-a.

Pomaže u osiguravanju jedinstvene mreže poštanskih proizvoda i usluga.
Postavlja pravila za međunarodni poštanski promet i daje preporuke kako bi se povećao broj
poštanskih pošiljki te poboljšala kvaliteta usluga.

Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT)

Osnovana 1959.
Njene aktivnosti uključuju suradnju država članica oko trgovačkih, operativnih, regulatornih pitanja te
pitanja tehničke standardizacije.

Udruga europskih javnih poštanskih operatera (PostEurop)

Osnovana 1933. kako bi zastupala interese europskih javnih poštanskih operatera kod vlada i
nacionalnih regulatornih tijela i odgovornih za politike poštanskog sektora.

56
ODRŽIVI RAZVOJ PROMETA

Svjetska komisija za okoliš i razvitak Ujedinjenih naroda u svom izvješću za godinu 1987. pod
nazivom „Brundtlandino izvješće“ održivi je razvitak definirala kao razvitak koji zadovoljava
postojeće potrebe bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.

Održivi razvitak je

- razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih

generacija
- ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unaprjeđivanjem kakvoće života ekonomska
sastavnica), za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica)
te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša kao prirodnog dobra o kojima ovise i
sadašnja i buduće generacije.

Održivi razvoj znači takav razvoj u kojemu su veličina i dinamika čovjekovih proizvodnih i
potrošačkih aktivnosti dugoročno usklađene s veličinom i dinamikom proizvodnih i potrošnih procesa
koji se odvijaju u prirodi. Zbog toga održivi razvitak ne isključuje ekonomski rast, ali ga svodi u
okvire koji ne ugrožavaju osnove na kojima se taj rast temelji.

U okviru tog shvaćanja neki autori identificiraju tri različita pojma održivog razvitka:

1) ekonomski - temelji na maksimiziranju dohotka uz očuvanje svih onih dobara koja

pridonose stvaranju dotičnog dohotka.
2) ekološki - usredotočuje se na stabilnost biološkog i fizičkog sustava
- od osobite je važnosti održivost onih sustava koji su kritični za opću stabilnost
cjelokupnog ekosustava, kao što su voda, zrak, plodno zemljište, šume
3) društveni - pretpostavlja skladan odnos ljudske zajednice te stabilnost društvenih i
kulturnih sustava na osnovama pravičnosti i smanjenja opasnih sukoba.
Održiv se razvoj također tumači spremnošću sadašnje generacije da djeluje u skladu sa sadašnjim i
budućim zahtjevima.

Ujedinjeni narodi i održivi razvitak

Na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvitku u Rio de Janeiru 1992. pozornost svjetske
javnosti bila je usmjerena na sve veće probleme vezane uz pitanja razvitka i okoliša na lokalnoj i
globalnoj razini.

Opća skupština Ujedinjenih naroda 2000. usvojila je Milenijsku deklaraciju - politički dokument
Ujedinjenih naroda za 21. stoljeće, koji utvrđuje ciljeve razvoja na područjima koja su od interesa za
cjelokupnu međunarodnu zajednicu te aktivnosti koje trebaju pridonijeti njihovu ostvarivanju.
Deklaracija daje potporu i načelu održivog razvitka koji postaje ključni element u osiguravanju
održivosti okoliša.

Načelo održivog razvitka dobiva snažnu političku podršku na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom
razvitku (World Summit on Sustainable Development – WSSD) koji je 2002. održan u Johannesburgu.
Uključivanje načela održivog razvitka u nacionalne politike i planove jedan je od ciljeva Milenijske
deklaracije kako bi se postigao milenijski cilj održivosti okoliša.

Milenijska deklaracija i Milenijski ciljevi, a poslije i plan provedbe Milenijskih ciljeva bili su poticaj
za jačanje regionalne suradnje na promicanju i provedbi načela održivog razvitka.

Mediteranska strategija održivog razvoja – cilj joj je zaštita morskog okoliša i obalnog područja
Sredozemlja.
57
Ugovorom iz Amsterdama promicanje održivog razvitka postaje jedan od temeljnih ciljeva EU.

Nakon temeljite revizije Gothenburške strategije održivog razvitka iz 2001., Europska unija je 2006.
godine prihvatila revidiranu Strategiju održivog razvitka za proširenu Europu. Strategija je usmjerena
na potrebu postupne promjene sadašnjeg neodrživog načina proizvodnje i potrošnje te integriranog
pristupa u izradi smjernica i politika. Istodobno, naglašava se potreba za solidarnošću i jačanjem
partnerstva.

Republika Hrvatska i održivi razvitak

Jedan od prvih dokumenata koje je donio Hrvatski sabor, a u kojem se spominje važnost održivog
razvitka, jest Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske usvojena 1992. godine na međunarodnoj
razini.
Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na konferenciji u
Riju, te poduzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijskih ciljeva razvoja
usvojenih na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. godine. Republika Hrvatska je izradila
Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije.

U Zakonu o zaštiti okoliša, Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske zauzima ključno mjesto
kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i socijalni razvitak te zaštitu okoliša prema
održivom razvitku Republike Hrvatske. Zakon o zaštiti okoliša propisao je da se Strategijom utvrđuju
smjernice dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarivanje,
uvažavajući postojeće stanje te preuzete međunarodne obveze.

Održivi razvitak pretpostavlja ostvarivanje triju općih ciljeva :

1. stabilnog gospodarskog razvitka,
2. pravedne raspodjele socijalnih mogućnosti te
3. zaštite okoliša.

Ti se ciljevi, uz uvažavanje odgovornosti države na međunarodnoj razini za globalna pitanja, mogu

ostvariti jedino u zajedničkoj suradnji svih sudionika. U ostvarivanju spomenutih ciljeva treba:

a) Zaštititi kapacitet zemlje da održi život u svojoj raznolikosti, sprječavati i smanjivati

onečišćavanje okoliša, promicati održivu prirodu,
b) Uvažavati nacionalne osobitosti,
c) Promicati gospodarstvo koje se temelji na blagostanju, razvojnim promjenama,
natjecateljskom duhu te punu zaposlenost,
d) Promicati demokratsko, socijalno uključivo, kohezivno, zdravo, sigurno i pravedno društvo
koje poštuje temeljna prava i kulturnu raznolikost,
e) Znanstvenim i stručnim spoznajama razvijati sustav zaštite zdravlja ljudi,
f) Jačati uspostavu demokratskih institucija u regiji i svijetu te braniti njihovu sigurnost,
g) Aktivno promicati održivi razvitak u regiji i svijetu,
h) Jačati partnerstvo svih segmenata zajednice

58
NAČELA

Usmjeravanje RH prema održivom razvitku vodit će se sljedećim općim načelima

a) zaštitom ljudskog zdravlja

b) promicanjem i zaštitom temeljnih ljudskih prava
c) solidarnošću unutar generacija i među generacijama
d) ostvarivanjem otvorenog i demokratskog društva
e) uključivanjem građana
f) uključivanjem poslodavaca i socijalnih partnera
g) socijalnom odgovornošću poslodavaca
h) integracijom gospodarskih, socijalnih i okolišnih sastavnica u izradi svih politika (smjernica)
i) obrazovanjem za održivi razvoj
j) usklađenošću politika svih razina uprave i lokalne samouprave
k) upotrebe najbolje moguće dostupne tehnologija
l) obnavljanja (npr. ponovnim korištenjem ili recikliranjem) prirodnih resursa
m) promicanjem održive proizvodnje i potrošnje
n) predostrožnošću i prevencijom
o) „onečišćivač plaća“ za onečišćenja koja nanosi okolišu

Održivi razvoj prometa

„Održiv razvoj“ prometa obično se tumači spremnošću sadašnje generacije da djeluje u skladu sa
sadašnjim i budućim potrebama.

Održiv promet je promet koji ne ugrožava javno zdravlje ili ekosustave i konzistentno zadovoljava
prijevoznu potražnju
a) racionalnim korištenjem prirodno-obnovljivih izvora energije
b) racionalnim korištenjem neobnovljivih izvora dinamikom manjom od brzine razvoja i
proizvodnje novih zamjenskih goriva.

Promet je jedno od područja u Hrvatskoj kod kojih su pokazatelji rasta, gledano kroz definiciju
održivog razvitka, većim dijelom s negativnim predznakom. Sva nastojanja i poboljšanja glede
smanjenja emisije štetnih tvari, povećanja kvalitete goriva, povećanje iskoristivosti goriva, čak i
uvođenje novih alternativnih goriva, blijede pred podacima i znatnom povećanju broja snage i
korištenja vozila svih vrsta, a naročito cestovnih motornih vozila.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokrenula je 1994.godine inicijativu da se

na međunarodnom planu definira „održiv promet“ kao i cilj i mjere za njegovo ostvarenje.
Prema prvom izvješću, održiv promet definira se kao promet koji ne ugrožava ljudsko zdravlje ili
ekosustave i zadovoljava potrebe.

Jedan od najvažnijih dokumenata EU je Bijela knjiga o razvoju, konkurentnosti i zaposlenosti.

Bijelom knjigom definirani su najglobalniji ciljevi integrirane Europe, od kojih navodimo samo one
najvažnije:
a)slobodno kretanje ljudi i dobara
b) zaštita okoliša
c) očuvanje ograničenih resursa, osobito energije
d) razvoj manje razvijenih i periferijskih regija
e) stvaranje boljih veza između centara razvoja i periferije
f) povećanje sigurnosti prometa.

59
U Bijeloj knjizi iz 1995. vijeće je usvojilo 3 glavne smjernice - 1. stvaranje slobodnog tržišta (bez
količinskih ograničenja) najkasnije do 1992.godine, 2. povećanje bilateralnih kvota i kvota zajednice,
te 3. uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja. Vijeće je još usvojilo program rada u kojem određuje
ciljeve koje treba postići do 31. prosinca 1992. godine za sve vrste prometa. Komisija je 2. prosinca
1992. godine usvojila Bijelu knjigu o budućem razvoju zajedničke prometne politike. Bijela knjiga
istodobno označuje prekretnicu na putu do cjelovitog i intermodalnog pristupa koji se temelji na
modelu “održive mobilnosti“.

U svojoj Zelenoj knjizi "Prema pravednim i učinkovitim cijenama u prometu" 1995. godine,
Komisija se bavila vanjskim troškovima prometa. Zalagala za to da se u prometnom sektoru uspostavi
pravedan i učinkovit sustav naplate koji će ove troškove uzeti u obzir.

U Bijeloj knjizi Komisije od 1998. godine naslovljenoj "Pravedne pristojbe za korištenje

infrastruktura: postupovni pristup uspostavi zajedničkog okvira na području naplate pristrojbi
za korištenje prometne infrastrukture u EU", Komisija naglašava velika odstupanja koja postoje
između država članica na području prometnih pristrojbi koja vode do višestrukih narušavanja tržišnog
natjecanja unutar samih vrsta prometa i između njih.

U svojoj Bijeloj knjizi "Europska politika prometa za razdoblje do 2010.: vrijeme odluke", iz
2001. godine Komisija je najprije analizirala probleme i potrebe europske prometne politike, posebno
u vezi s tada najavljenim istočnim proširenjem EU-a. Komisija je predviđala golem rast prometa
praćen brojnim preopterećenjima i prometnim zastojima, posebno u cestovnom i zračnom prometu te
povećane opasnosti za zdravlje i okoliš.

Svrha Bijele knjige iz 2001. godine bila je stabiliziranje udjela zagađivačkog prometa u ukupnom
obujmu prometa na razinu iz 1998. godine. kako bi se to postiglo, mjerama se prije svega nastojao
revitalizirati željeznički promet, promicati pomorski i riječni promet i potaknuti međusobno
povezivanje svih vrsta prometa.

Treći dio bijele knjige je usmjeren na prava i obveze korisnika prometnih sustava, predviđa programe i
djelovanja za cestovnu sigurnost, poboljšanje prava korisnika i transparentnost troškova za sve vrste
prometa.

Rasprave o budućnosti prometa

Komisija je 2009. godine pokrenula raspravu o dugoročnoj budućnosti prometa (u sljedećih 20 do 40

godina) i predstavila komunikaciju "Održiva budućnost prometa: prema integriranom,
pristupačnom i tehnički naprednom sustavu."

U Komunikaciji se razmatra budući sustav europskog prometa, posebno u kontekstu:

a) nastavka globalizacije
b) razvoja odnosa s trećim zemljama
c) povećanja prometa robe
d) promjene socijalnih struktura i demografskog razvoja
e) rastuće urbanizacije
f) budućih komercijalnih trendova
g) mogućnosti tehnoloških napredaka na području energije, prometa i komunikacija
h) mogućih posljedica klimatskih promjena te
i) promjena koje treba uvesti na polju opskrbe energijom.

60
U Bijeloj knjizi o budućnosti prometa od sada do 2050., naslovljenoj "Putokaz za jedinstveni
europski prometni prostor – prema konkurentnom prometnom sustavu koji racionalno koristi
resurse" Komisija opisuje prijelaz sa starih na nove izazove na području prometa i navodi načine za
njihovo savladavanje.

U Bijeloj knjizi se opisuju ključne mjere strategije koje treba provesti. Komisija predlaže: jedinstveni
europski prometni prostor čije su polazišne točke jedinstveno nebo, jedinstveni željeznički prostor,
plavi pojas u europskim morima; otvaranje tržišta zajedno s kvalitetnim poslovima i dobrim uvjetima
rada; poboljšanje zaštite i povećanje sigurnosti prometa; bolje osiguravanje prava putnika u svim
prijevoznim sredstvima i pristup infrastrukturama. Predložena formula uspješne buduće inovacije
proizvod je svih najodrživijih tehnoloških rješenje i promjena ponašanja.

Modernizacija infrastruktura, usmjerena na višemodalnu temeljnu mrežu, zahtijeva znatna financijska

sredstva, različite izvore financiranja i inteligentne sustave naplate; cijene bi prije svega trebale
odražavati troškove; za tu će svrhu sudionici u prometu u budućnosti trebati plaćati veći dio troškova
nego danas i koristit će se dva tržišna instrumenta: oporezivanje energije i sustavi trgovanja pravima
na emisije. Vanjski razmjeri prometa naposljetku će se prilagoditi dvostrukom trendu otvaranja tržišta
i održivosti unutarnjih aspekata.

61
6. ŠPEDICIJA

ŠPEDITER - POJAM I NAZIV

-lat.expedire - odriješiti, urediti, otpremiti

''Specijalizirana privredna djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji
su s tim u svezi.''

Obavlja ju špediter (pivrednik, pravna ili fizička osoba koja se bavi organizacijom otpreme robe
svojih komitenata uz pomoć vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi, kako na domaćem, tako i
na međunarodnom planu.

Međušpediter predstavlja pravnu ili fizičku osobu na koju je špediter prenio djelomično izvršenje
špediterskog posla.

Podšpediter je pravna ili fizička osoba na koju je glavni špediter u cijelosti prenio izvršenje
špediterskog posla.

Špediter se najčešće koristi poslovima međušpeditera i to u inozemstvu, kada ne može sam obaviti sve
povjerene zadatke u cijelom transportnom prijevozu u izvršenju komitentova (nalogodavateljeva)
naloga. Povjerava mu otpremu, dopremu ili prijevoz robe na određenoj relaciji i određenim
prijevoznim sredstvom. Redovito obavlja organiziranje otpreme i dopreme robe (kao posrednik
između vozara i komitenta), no IZNIMNO može iz sam obavljati prijevoz robe  PUNA ŠPEDICIJA
- špediterova uloga je dvojaka: pojavljuje se kao špediter (špediterski poduzetnik) i kao vozar
(transportni prijevoznik).

VRSTE ŠPEDICIJE

Određivanje uže specijalnosti špedicije:

a) Teritorijalni djelokrug poslovanja (nacionalna i međunarodna špedicija)

b) Obujam poslovanja (velika, mala, srednja poduzeća)
c) Osnovno obilježje poslovanja (lučka, kontinentalna i granična špedicija)
d) Vrste prijevoza (brzovozna, ekspresna, vagonska špedicija..)
e) Prometni smjer ( pedicija za sjevernu Europu, Bliski istok i SAD)
f) Predmeti otpreme (špedicija drva, željeznih rudača..)

Nacionalna špedicija se isključivo bavi organiziranjem otpreme i dopreme robe unutar granica jedne
države i koja se pritom služi domaćim prijevoznim sredstvima.

Organizira dopremu i otpremu robe:

a) U istom smjeru (tzv. loko špedicija, nacionalna špedicija u užem smislu)

b) Iz jednog u drugo mjesto jedne države (međumjesna špedicija, tj unutarnja, nacionalna
špedicija u užem smislu)

Dva tipa nacionalne špedicije:

1) Čisti tip špediterske službe (u nacionalnom prometu)

2) Mješoviti tip (špeditersko-prijevozne službe kojom se bave poduzeća za špediciju i prijevoz
robe)
62
Međunarodna špedicija bavi se organiziranjem:

a) Otpreme robe iz vlastite zemlje u stranu zemlju (izvozna)

b) Dopremom robe iz stranih zemalja u vlastitu zemlju (uvozna)
c) Prijevozom robe između stranih zemalja preko vlastite zemlje (tranzitna ili prijevozna)

FUNKCIJE MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

Osnovna je gospodarska funkcija međunarodnog špeditera da on kao specijalist za organizaciju

otpreme, dopreme i prevoza robe - pronađe i osigura najbolje ekonomske uvjete za prijevoz robe.

Gospodarska funkcija se može podijeliti na podfunkcije : prostorna, vremenska, kvantitativna,

kvalitativna, kreditna, propagandna.

Špediterska prostorna funkcija - aktivno sudjelovanje u svladavanju prostornih udaljenosti između

mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje, a to se posredovanje zove interkolarnim. S obzirom da
udaljenost između proizvođača i potrošača može biti veća ili manja, bitno je da se robom na toj relaciji
manipulira, a to znači organizacija racionalnog manipuliranja i transporta koje obavlja međunarodni
špediter. Tu dolazi do sprege vanjske trgovine, međunarodnog transporta i međunarodnog špeditera.

Špediterska vremenska funkcija - uloga špeditera je sudjelovanje u svladavanju vremenske razlike

između proizvodnje i potrošnje robe, ponajprije fizički (tzv. intertemporalno posredovanje). Ovdje
međunarodni špediter poduzima brojne aktivnosti u vezi s manipuliranjem i skladištenjem robe, te ima
ulogu savjetnika, organizatora, realizatora i koordinatora.

Špediterska kreativna funkcija - aktivnosti kojima se omogućuje optimalno manipuliranje i

transport robe. Poslovi: instradacija, pakiranje, signiranje, timarenje.. Špediter izabire najpovoljnije
prijevozno sredstvo, prijevozni put, način i vrijeme prijevoza robe.

Špediterska kreditna funkcija - u praksi špeditera su najpoznatija dva slučaja kreditiranja:

a) Kreditranje komitenta (izvoznika ili uvoznika) ili proizvođača na način da špediter plaća za
njegov račun carine i carinske pristojbe nastale u vezi s organiziranjem otpreme, dopreme i
prevoza robe
b) Ulaganje financijskih sredstava u razvojne programe špediterskih poslovnih partnera jer se
time učvršćuje poslovna suradnja, osiguravaju značajni poslovi i dobitak na špediterske
sustave.

Prema ZOO-u špediter ima pravo na naknadu troškova od komitenta odmah nakon što su učinjeni, ima
pravo na predujam, pravo na naknadu štete ako mu komitent ne isplati troškove u roku.

Špediterska propagandna funkcija - bitno je da međunarodni špediter mora obavljati svoju temeljnu
funkciju - ona se odnosi na organizaciju dopreme i otpreme robe, a pritm špediteri ne moraju obavljati
sve navedene funkcije već ih kombiniraju.

63
IZVORI PRAVA O ŠPEDICIJI I STATUSI ŠPEDITERA U HRVATSKOJ

Osnovni pravni izvori:

1. ZOO (ugovor o otpremništvu)

2. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju
3. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske
4. Uredba o posebnim uvjetima za obavljanje poslova međunarodnog otpremništva u svezi s
carinjenjem robe

Statusi:

1. Špediter u statusu komisionara

2. U statusu agenta (zastupnika)
3. U statusu samostalnog gospodarstvenika

Špediter u statusu komisionara - posrednik između izvoznika i uvoznika (komitenta) i drugih

sudionika domaćeg i vanjskotrgovinskog poslovanja. Špediter u svoje ime i za tuđi račun obavlja
špediterske poslove. Pripadaju prijevoznici svih prometnih grana, prometni agenti, slagači, financijske
i druge organizacije.

Špediter u statusu agenta - posrednik između uvoznika i izvoznika te nekih sudionika

vanjskotrgovinskog i prometnog sustava, ponajprije carinskih tijela i osiguravatelja.

Špediter u sustavu samostalnog gospodarstvenika - posrednik je između svojeg komitenta i drugih

sudionika domaćeg i međunarodnog prometnog sustava te obavlja poslove u vlastito ime i za vlastiti
račun.

U PRAKSI HRVATSKIH ŠPEDITERA JAVLJAJU SE U 2 SLUČAJA:

1. Kada špediter na temelju tzv. forfaitnog stava s komitentom ugovori organizaciju otpreme ili
dopreme robe
2. Kad se špediter javlja kao poduzetnik multimodalnog transporta

Forfaitni sustav se odnosi na ugovaranje paušalnog iznosa za izvršene usluge otpreme ili dopreme robe
između špeditera i komitenta, a ZOO je zauzeo stav da taj slučaj sa sobom povlači i povećanu
odgovornost špeditera (odgovara i za rad i izbor svih osoba koje je angažirao o izvršenju
nalogodavateljeve dispozicije). Automatski se ugovara status špeditera kao samostalnog
gospodarstvenika.

U drugom slučaju, špeditera kao poduzetnika multimodalnog transporta, on u svoje ime zaključuje
ugovor o multimodalnom transportu i djeluje kao nalogodavatelj, a ne kao agent.

UGOVOR O ŠPEDICIJI

Dvostranoobvezni ugovor gospodarskog prava na temelju kojeg se špediter obvezuje da će komitentu

učiniti jedan ili više špediterskih poslova (poslovi organiziranja, otpreme i dopreme robe svim
prijevoznim sredstvima), a nalogodavatelj (komitent) se obvezuje da će špediteru platiti određenu
naknadu za usluge, proviziju i naknadu troškova. Ugovorne strane su ovdje špediter (otpremnik) i
nalogodavatelj. Ugovor o špediciji čini samostalnu kategoriju gospodarskog odnosno trgovačkog
prava i na njega se primjenjuju pravila ugovora o otpremi.

64
U hrvatskom pravnom sustavu ugovor o špediciji ima sljedeće karakteristike:

1. Posao je gospodarskog tj. trgovačkog prava

2. Dvostrani ugovor
3. Neformalan
4. Ugovor o organizaciji otpreme i dopreme robe
5. Spada u skupinu transportnih ugovora, ugovora o trgovinskim uslugama i ugovora o
komisionu
6. Stvara tajni odnos

Bitni elementi ugovora o špediciji:

1. Predmet ugovora o špediciji

2. Cijena špediterskih usluga

Cijena špediterskih usluga se određuje:

1. Tarifom špediterskih poduzeća

2. Posebnim ugovorom između špeditera i njihovih nalogodavatelja

Predmet ugovora o špediciji špediterski su poslovi: osnovni i specijalni koje špediter obavlja pri
organiziranju otpreme i dopreme komitentove robe, koristeći usluge trećih osoba.

OBVEZE, PRAVA I ODGOVORNOST ŠPEDITERA:

Obveze su špeditera koje ujedno predstavljaju i prava komitenta: obveza špeditera da postupa s
pažnjom dobrog gospodarstvenika, da upozori komitenta na nedostatke naloga, obveza da postupa po
uputama komitenta, obveza da obavi instradaciju, da obavi radnje u carinskom postupku.

Prava špeditera se mogu sistematizirati u 5 osnovnih pravila:

1. Pravo na naknadu za svoje izvršene usluge

2. Na naknadu troškova i predujam
3. Da ga komitent pravodobno obavijesti o opasnim stvarima i dragocjenostima
4. Špediterovo zadržajno pravo (pravo retencije)
5. Založno pravo

Najosnovnije pravo je na naknadu za izvršene usluge, a od osnovnih prava je i založno pravo i pravo
retencije.

Potrebno je razlikovati dvije vrste odgovornosti:

1. Odgovornost špeditera za vlastite postupke (prema kriteriju pretpostavljene krivnje)

2. Odgovornost špeditera za druge poslove (prije svega za rad podšpeditera, za radnje
cjelokupnog osoblja i drugih osoba)

POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA:

Međunarodni špediter ima osnovni zadatak da oslobodi svog nalogodavca cjelokupnog napora i brige
oko dopreme, otpreme i provoza robe u međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu
svoju pozornost koncentrirati na svoju osnovnu djelatnost. S obzirom na značenje poslova u
vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu, poslovi se sistematiziraju u osnovne i specijalne.
65
Skupinu osnovnih poslova čine oni poslovi bez kojih se ne može zamisliti funkcioniranje sustava
međunarodne špedicije i špediter ih obavlja redovito pri organiziranju otpreme, dopreme i provoza
robe. Specijalne poslove špediter obavlja povremeno, od slučaja do slučaja, tj. samo u posebnim
prilikama kada s pomoću njih kompletira svoj paket usluga u vanjskotrgovinskom i prometnom
sustavu.

Osnovni poslovi su taksativno nabrojani:

1. Stručni savjeti sudjelovanja u pregovorima radi zaključivanja o međusobnoj kupoprodaji

2. Instradacija
3. Doziv robe
4. Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasični način, te uporaba prijevoznog sredstva jedne
prijevozne grane
5. Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta ''od vrata do
vrata''
6. Otprema, doprema i prijevoz robe u užem smislu
7. Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe
8. Zaključivanje ugovora o uskladištenju robu
9. Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava
10. Obavljanje poslova u vezi s carinjenjem robe
11. Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i troškova
12. Informiranje nalogodavca

Specijalni poslovi:

1. Kontrola kakvoće i količine robe

2. Uzimanje uzoraka
3. Praćenja transporta
4. Doleđivanje
5. Izdavanje garantnih pisama
6. Zastupanje u slučaju havarije
7. Naplata poslova
8. Leasing poslovi

OSNOVNI POSLOVI ŠPEDITERA:

Instradacija:

Najvažniji, najsloženiji i najodgovorniji posao špeditera.

Izbor optimalnog prijevoznog puta kojim će se roba dopremiti, otpremiti ili tranzitirati od otpremnog
posla u jednoj državi do odredišnog mjesta u drugoj državi, izbor prijevoznog sredstva za otpremu
robe, određivanje najpovoljnijeg načina prijevoza, tj. tehnologije transporta i najpovoljnijeg vremena
otpreme, dopreme ili tranzita robe.

Doziv robe međunarodni špediter dužan je izvršiti kada organizira otpremu morskim puten.
Pošiljatelju daje potrebne upute kada će i na koji način uputiti robu u luku, tj. početkom ukrcaja robe u
brod. Špediter ne obavlja izbor prijevoznog puta i sredstva, nego samo daje pošiljatelju navedene
upute. Težište je u proračunu vremena potrebnog da roba stigne od utovarnog mjesta do broda. Doziv
robe može biti izravan i neizravan (preko skladišta).

66
Kod izravnog doziva: špediter doziva robu izravno, onda kada se određena parija robe mora krcati na
brod izravno iz kopnenog vozila. Opće je pravilo da se masovni teret doziva izravno, tj. s prekrcajom
vagon-brod. Neizravni doziv je u slučaju kad se određena partija neće krcati na brod izravno iz
kopnenog vozila, a generalni teret i roba u kontejneru redovito se doziva preko skladišta.

OTPREMA ROBE U UŽEM SMISLU:

S obzirom na odabrano sredstvo, razlikujemo dvije vrste otpreme:

1. Otprema morskim brodom

2. Otprema kontinentalnim vozilima

U otpremi robe morskim brodom špediter nakon izvršenog doziva robe i zaključenja ugovora o
prijevozu, odnosno zaključenja brdskog prostora, izvršava sljedeće najbitnije zadatke:

1. Biti u stalnoj vezi s brodarom i njegovim agentom radi pravodobnog postavljanja broda pod
ukrcaj
2. Pravodobno izdavanje naloga ukrcaja
3. Pregledavanje broda u svojstvu krcatelja
4. Organiziranje pravodobne dostave robe pod brod
5. Predaja robe brodu
6. Kontroliranje podataka u vezi s ukrcajem robe
7. Primanje teretnice od brodskog agenta

Ukrcaj robe na brod pritom obavlja stivador (slagač).

Kod otpreme robe kontinentalnim vozilom (željezničkim vagonima, kamionima, brodovima unutarnje
plovidbe), glavni zadaci špeditera su:

1. Naručiti pogodna vozila za prijevoz određene robe

2. Poduzeti radnje da vozila budu na vrijeme postavljena i spremna za utovar robe koja se
otprema
3. Poduzeti sve potrebne radnje da se pravodobno dopremi roba do vozila i da se stručno
utovari u vozila
4. Ispuniti i podnijeti vozaru teretni list na potvrdu

DOPREMA ROBE U UŽEM SMISLU

Jedan od osnovnih zadataka međunarodnog špeditera organizacija je dopreme robe iz inozemstva, a u

izvršavanju tog zadatka postupit će analogno načinu koji vrijedi za organizaciju otpreme robe u
inozemstvu. Kad roba iz uvoza prispije u zemlju, odnosno odredišnu luku, pristanište ili uputni
kolodvor, špediter obavlja razne zadatke koji se s obzirom na prijevozno sredstvo kojim je roba
dopremljena u zemlju dijele na:

1. Doprema robe morskim brodom

2. Doprema robe kontinentalnim vozilom

67
Kod dopreme robe morskim brodom, odnosno kad roba prispije morskim brodom u zemlju, špediter
obavlja ove zadatke:

1. Prima izvještaj o prispijeću broda i o pripravnosti za predaju tereta

2. Preuzima (prihvaća, prima) teret

Nakon što roba prispije kontinentalnim vozilima u zemlju, tj. u slučaju dopreme robe kontinentalnim
vozilima najvažniji zadaci špeditera su:

1. Primanje izvještaja o prispijeću robe

2. Preuzima (prihvaća, prima) robu od vozara
3. Utvrđuje stanje robe

ŠPEDITEROVE PRIJEVOZNE I DRUGE ISPRAVE

U pisanom obliku se izdaju određene špediterove potvrde (FCR, FCT, FBL), a uvijek se zahtijeva da
se špediter drži naloga (dispozicije) komitenta.

DISPOZICIJA (NALOG)

Ono predstavlja razradu općeg ugovora o otpremi i uputu špediteru kako će i kada izvesti posao, daje
se u pisanom obliku, a ako se daje usmeno potrebno je dispoziciju potvrditi posebnim dokumentom.
Komitent daje nalog špediteru za izvršenje dopreme ili otpreme robe, a špediter je dužan postupiti
prema dispoziciji. Dispozicija predstavlja tiskani obrazac koji sadrži podatke o robi i kojeg špediter
prvo daje komitentu ga da popuni, a nakon toga komitent dispoziciju dostavlja špediteru. Ima poseban
pozicijski broj i vodi se kao poseban predmet do završetka posla.

Sadržaj dispozicije čine:

1. Ime i adresa nalogodavca

2. Ima i adresa osobe kojoj se roba ima otpremiti
3. Mjesto u kojem se roba nalazi
4. Mjesto u koje treba robu dopremiti ili odakle je dopremiti
5. Podatke o robi
6. Pravac kojim robu treba prevesti
7. Rok otpreme
8. Nalog kako se roba ima otpremiti itd.

Komitent daje špediteru podatke:

1. Kod uvoza robe: o isporučitelju

2. Kod izvoza robe: o primatelju
3. Trgovački naziv na stranom i domaćem jeziku
4. Osobine robe posebno onih koje su po svojoj prirodi opasne

Davanjem dispozicije za dopremu ili otpremu špediteru je dano ovlaštenje za isplatu vozarine i svih
davanja u vezi s otpremom/dopremom. Špediter mora voditi računa o zakonskim smetnjama za
otpremu robe po dispoziciji, o uvoznom, izvoznom ograničenju a ako je isprava istekla – obavještava
komitenta.

68
FIATA I OTPREMNIČKI DOKUMENTI

To je međunarodni savez udruženja špeditera osnovan 31.5.1926. u Beču, sjedište u Zurichu. Osnovni
cilj je bolja suradnja špediterskih djelatnosti u međunarodnoj razmjeni. Bavi se pravnim, ekonomskim
i tehnološkim pitanjima važnim za međunarodnu suradnju. FIATA je u suradnji s Europskim
ekonomskim udruženjem za otpremništvo, transport i logistiku i carinske usluge (CLECAT) –
OTPREMNIŠTVO. Otpremničke i logističke usluge podrazumijevaju bilo koje usluge koje su u vezi
s prijevozom, konsolidacijom, skladištenjem, rukovanjem, pakiranjem ili distribucijom robe kao i
obavještavanjem s tim u svezi i carinske i financijske radnje, deklaraciju robe za službene potrebe,
pribavljanje osiguranja za robu i prikupljanje ili nabavu plaćanja ili dokumenata u vezi s robom.

Otpremničke usluge također uključuju logističke usluge s modernom informacijskom i

komunikacijskom tehnologijom u vezi s prijevozom, rukovanjem ili skladištenjem robe, upravljanje
ukupnim lancem otpreme.

Međunarodni savez špediterskih udruženja nastoji uvesti u međunarodnu robnu razmjenu vlastite
dokumente.

Dokumenti FIAT-a:

FCR – špediterska potvrda, izdaje ju špediter kad je robu preuzeo na otpremu, posebice zbirne pošiljke

FCT – špediterska transportna potvrda, kod prijevoza u kombiniranom prometu te za cijeli prijevoz od
mjesta isporuke do mjesta opredjeljenja pošiljke

FBL – špediterska teretnica, u prijevozu robe kontejnerima pri multimodalnom prijevozu robe

FWR – FIATA skladišna potvrda, upotrebljava se u slučaju kada špediter obavlja i skladišne poslove

SDT – upotrebljava se kada špediter obavlja prijevoz opasne robe

FFI

Uz ove dokumente postoje još i dokumenti za multimodalni transport .

IZVORI PRAVA O ŠPEDICIJI U RH

Špedicija je u RH uređenja ZOO-om, Zakonom o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u

carinskom postupku, posredno i Zakonom o provedbi carinskih propisa EU, Pravilnikom o davanju
odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenim carinskim otpremnicama i ovlaštenim carinskim
zastupnicima te Pravilnikom o polaganju stručnog ispita za ovlaštenog carinskog zastupnika.

Zakon o obveznim odnosima (849-868)

Ugovor o otpremi (špediciji): obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za
račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti
ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu.

69
Ugovor o špediciji ima sljedeće karakteristike:

1. Dvostrani ugovor
2. Neformalan ugovor
3. Ugovor o organizaciji otpreme i dopreme robe
4. Ubraja se u skupinu tzv. transportnih ugovora, ugovora o trgovinskim uslugama, ugovora o
komisionu, ugovora o mandatu, ugovora o djelu itd.
5. Stvara trajan odnos

ZOO uređuje i ostale radnje koje špediter može činiti u svom poslovanju, utvrđuje njegove obveze,
oblike odgovornosti, posebne slučajeve otpremanja, ali i obveze koje nalogodavac ima prema
špediteru.

Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku

Tim zakonom uređuju se uvjeti i postupak davanja odobrenja za obavljanje poslova zastupanja u
postupku rješavanja o carinski dopuštenom postupanju ili uporabi robe. Određuje da poslove
zastupanja u postupku podnošenja carinskih deklaracija o carinski dopuštenom postupanju ili uporabi
robe mogu obavljati trgovačka društva ili trgovci pojedinci koji ispunjavaju zakonom propisane
uvjete i imaju odobrenje Carinske uprave Ministarstva financija.
Poslove zastupanja na graničnim prijelazima može obavljati samo trgovačko društvo, koje ima
odobrenje Carinske uprave za obavljanje tih poslova na određenom graničnom prijelazu.

Odobrenje može dobiti trgovačko društvo ili trgovac pojedinac ako ispunjava uvjete:

1. Ima sjedište u RH
2. Registriran je za obavljanje gospodarske djelatnosti koja obuhvaća i djelatnost ovlaštenog
carinskog otpreminka
3. U radnom odnosu ima najmanje jednog djelatnika koji ima odobrenje za obavljanje poslova
ovlaštenog carinskog zastupnika
4. Raspolaže poslovnim prostorom, u vlasništvu ili zakupu, koji ispunjava propisima utvrđene
uvjete za obavljanje djelatnosti ovlaštenog carinskog otpremnika
5. Raspolaže opremom

Odobrenje donosi Središnji ured Carinske uprave na pisani zahtjev trgovačkog društva ili trgovca
pojedinca. Uz to, zakon propisuje i uvjete koje mora ispunjavati trgovačko društvo za obaavljanje
poslova ovlaštenog carinskog otpreminka na graničnom prijelazu.

Pravilnik o davanju odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenim carinskim otpremnicima i

ovlaštenim carinskim zastupnicima

Uređuje:
1. Način podnošenja zahtjeva i isprave koje se prilažu uz zahtjev za izdavanje odobrenja za
obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika
2. Način vođenja evidencije o izdanim odobrenjima
3. Način podnošenja zahtjeva i isprava koje se prilažu uz zahtjev za izdavanje odobrenja za
obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika na graničnom prijelazu
4. Postupak provedbe javnog natječaja
5. Optimalni i najmanji broj otpremničkih ureda
6. Način podnošenja zahtjeva i isprava koje se prilažu uz zahtjev za izdavanje odobrenja za
obavljanje poslova ovlaštenog carinskog zastupnika u carinskom postupku
7. Sadržaj i način vođenja evidencije o izdanim odobrenjima
8. Oblik i sadržaj obrasca iskaznice ovlaštenog carinskog zastupnika
70
Najvažnija izmjena (10.4.2014.): tom izmjenom od carinskih otpremnika i ovlaštenih carinskih
zastupnika se zahtijeva posjedovanje vlastitih aplikacija za razmjenu podataka s aplikacijama Carinske
uprave – HRAIS, NCTS, ECS i ICS.

Ulazak RH u jedinstveno carinsko područje EU znači da se ukida sav carinski nadzor nad unosom ili
trgovinom robe između RH i ostalih zemalja članica.

Pravilnik o polaganju stručnog ispita za ovlaštenog carinskog zastupnika

Propisuje:
1. Program stručnog ispita za ovlaštene carinske zastupnike
2. Sastav komisije za provedbu stručnog ispita
3. Postupak provedbe
4. Visina naknade troškova za polaganje ispita

Stručni ispit se polaže prema područjima navedenim u Zakonu:

1. Carinski sustav i carinski postupci, posebice uz primjenu propisanih obrazaca (JCD)
2. Poznavanje robe, pravila za njezino svrstavanje u Carinskoj tarifi i njeno podrijetlo
3. Osnove sustava poreznih propisa i njihove primjene u postupku carinjenja robe
4. Osnove trgovinskog i deviznog sustava
5. Osnove sanitarnih, fitosanitarnih, veterinarskih i drugih propisa
6. Osnove carinske terminologije na jedan od svjetskih jezika

Zakon o provedbi carinskih propisa Europske Unije

U smislu ovog Zakona, carinskim propisima EU shvaćaju:

1. Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku zajednice. Ova uredba prestala se
primjenjivati a važeći propis je Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća o
Carinskom zakoniku Unije s izmjenama SL L 287 i ispravak hrvatske verzije SL L 70 koja se počela
primjenjivati 2016. godine. Budući da primjena odredaba CZU-a zahtjeva izradu novih aplikacija
odnosno doradu postojećih, Provedbenom odlukom Komisije 2014/255/EU donesen je program rada
koji sadržava popis elektroničkih sustava zbog čije prilagodbe je nužno prijelazno razdoblje od dana
primjene CZU-a do operabilnih aplikacija.
2. Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća
(EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice
3. Uredba Vijeća (EZ) br. 1186/09 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u EU
4. Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj
carinskoj tarifi
5. Uredba Vijeća (EEZ) br. 1383/2003 o carinskom postupanju u vezi s robom za koju postoji
sumnja da krši određena prava intelektualnog vlasništva i o mjerama koje se poduzimaju protiv robe
za koju je utvrđeno da krši spomenuta prava
6. Uredba Komisije (EZ) br. 1891/2004 kojom se utvrđuju odredbe za provedbu Uredbe
Vijeća (EZ-a) br. 1383/2003 o carinskim postupcima u vezi s robom za koju postoji sumnja da krši
određena prava intelektualnog vlasništva i o mjerama koje se poduzimaju protiv robe za koju je
utvrđeno da krši spomenuta prava.

71
POSLOVANJE ŠPEDITERA NAKON ULASKA RH U EU

Nakon ulaska RH u EU promjene koje su se javile u poslovanju međunarodnog špeditera odnose se na

uvođenje novog informacijskog sustava, promjene organizacijske strukture međunarodnog špeditera,
prilagođavanje carinskom sustavu EU, povezivanje međunarodnog špeditera i dobavljača u strateške
saveze.
Došlo je do ukidanja carina i ostalih ograničavajućih mjera trgovine između članica EU. Umjesto
carinskog posredovanja među državama članicama špediteri sada mogu gospodarstvenicima ponuditi
uslugu praćenja i slanja INTRASTAT izvještaja.
Uz INTRASTAT uveden je sustav elektroničke registracije i identifikacije gospodarskih subjekata
koji u okviru svojega poslovanja obavljaju djelatnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom – sustav
EORI.

INTRASTAT

INTRANSTAT je sustav prikupljanja podataka o robnoj razmjeni između članica Eurospke unije.
Svrha Intrastata je praćenje trgovine i financijske razmjene i poreza Europskoj uniji.

Preko INTRASTAT-a izvještava se svaki ulaz robe iz druge zemlje članice u zemlju članicu, odnosno
svaki izlaz iz zemlje članice u drugu zemlju članicu Europske unije.

Da bi određeni poslovni subjekt postao obveznik podnošenja INTRASTAT podataka, moraju biti
zadovoljena sljedeća tri uvjeta:

1. poslovni subjekt je obveznik PDV-a

2. poslovni subjekt trguje sa zemljama članicama Europske unije
3. njegova stvorena godišnja vrijednost robne razmjene s drugim zemljama članicama
EU-a prelazi vrijednost praga uključivanja, koji se donosi svake godine,
posebno za primitke, posebno za otpreme.

Za 2015. godinu prag uključivanja za primitke jest 1,8 milijuna kuna, a za otpreme jedan milijun kuna,
dok za 2016. za primitke 1,8 milijuna kuna, a za otpremu 900,000 kuna.
Potrebno je naglasiti kako tvrtka može biti uključena u Intrastat izvještavanja samo za otpreme, samo
za primitke ili i za jedno i za drugo. Cilj je promjena vrijednosti praga za uključivanje smanjivanje
broja tvrtki koje moraju slati izvještaje za Intrastat te oslobađanja manjih tvrtki od ove potencijalne
obveze.

Europska zakonodavna osnova primjene:

1. Uredba komisije (EU) br. 1093/2013
2. Uredba komisije (EU) br. 96/2010
3. Uredba komisije (EU) br. 91/2010
4. Uredba komisije (EZ) br. 1915/2005
5. Uredba komisije (EZ) br. 1982/2004
6. Uredba (EZ) br. 222/2009 Europskog parlamenta i vijeća
7. Uredba (EZ) br. 628/2004 Europskog parlamenta i vijeća

Nacionalna zakonodavna osnova:

1. Zakon o službenoj statistici
2. Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti RH
3. Program statističkih aktivnosti RH 2013.-2017.
4. Zakon o carnskoj službi

72
INTRASTAT istraživanje obuhvaća sve otpreme roba iz RH u druge zemlje članice kao i primitke
roba iz drugih zemalja članica u RH. Tu se podrazumijeva nabava, prodaja, povrat robe, roba poslana
na oplemenjivanje ili povrat robe s oplemenjivanja (osim popravka i održavanja).

Za potrebe INTRASTAT-a bitno je da roba fizički ulazi u ili izlazi iz zemlje.

Za INTRASTAT se izvještava:
1. komercijalne transakcijske robe
2. transakcije koje uključuju prijenos vlasništva bez financijske naknade ili naknade u
naturi
3. kretanje robe iz jedne zemlje članice u drugu bez prijenosa vlasništva
4. povrat robe i zamjena robe
5. ostale vrste poslova

Za INTRASTAT se ne izvještava:
1. usluge
2. roba u provozu
3. povremena kretanja robe koja nisu komercijalne transakcije
4. triangularna trgovina u slučajevima kada roba ne prelazi hrvatsku granicu.

Postoje 4 načina priklupljanja podataka za INTRASTAT:

1. papirni obrasci
2. CD-ROM
3. web-aplikacija
4. EDI

INTRASTAT obrazac podnosi se između gospodarstvenika i informacijskog sustava Carinske uprave

na mjesečnoj osnovi.
INTRASTAT obrazac mora se podnijeti najkasnije do 15. u sljedećem mjesecu nakon mjeseca u
kojem je bio primitak ili otprema, bez obzira na to je li plaćanje izvršeno ili ne.

EORI sustav

Ministarstvo financija, odnosno Carinska uprava danom pristupanja RH Europskoj uniji započela je s
primjenom sustava elekrotičke registracije i identifikacije gospodarskih subjekata koji u okviru
svojega poslovanja obavljaju djelatnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom, tzv. EORI sustavom.

Svi gospodarski subjekti koji od dana pristupanja RH Eurospkoj uniji imaju namjeru obavljati
djelatnosti iz nadležnosti carinskog zakonodavstva EU moraju imati dodijeljen EORI broj te je nužno
da mjesto nadležnom carinskom ureduu podnesu Zahtjev za dodjelu EORI broja. EORI broj je
potreban za poslovanje s trećim zemljama koje nisu države članice EU, a njihova je struktura za
hrvatske pravne i fizičke osobe: HR+OIB.

Akti koji uređuju EORI sustav i dodjeljivanje EORI broja jesu Uredba Europske komisje br. 312/2009,
Zakon o provedbi carinskih propisa EU na temelju kojeg je donesen Pravilnik o EORI broju.

73
PERSPEKTIVA KLASIČNE ŠPEDICIJE U RH TE NJEZINA TRANSFORMACIJA U
LOGISTIČKU ŠPEDICIJU

Nakon ulaska u RH u EU došlo je do ukidanja carina i ostalih ograničavajućih administrativnih mjera

trgovine između članica EU, što je neposredno dovelo i do znatnog pada obujma posla malih domaćih
klasičnih špeditera koji su veliki dio svojih prihoda ostvarivali iz poslova carinske otpreme i carinskog
zastupanja.
Logistička špedicija podrazumijeva povećanje razine intelektualnog kapitala, uključivanje u više vrsta
logistika poput proizvodnje, trgovinske, transportne, skladišne, distribucijske itd..
Pod pojmom logističkog operatora podrazumijevamo registritranu i ovlaštenu pravnu ili fizičku osobu
koja, u pravilu, u svoje ime i za svoj račun izvršava ili organizira izvršavanje brojnih logističkih
aktivnosti u vezi s manipuliranjem, prijevozom, prijenosom, premještanjem, distribucijom sirovina,
itd., od točke isporuke do točke primitka, i koja pritom, uz minimalne uložene resurse maksimalno
zadovoljava zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavaca.

74
7. UGOVOR O USKLADIŠTENJU
Reguliran je ZOO-om. Primjenjuju se pravila ugovora o ostavi, ako pravilima o uskladištenju nije
drugačije ugovoreno. Mogu se primijeniti i odgovarajuća pravila ugovora o nalogu. Na skladišnicu se
primjenjuju pravila o vrijednosnim papirima.

Bitni sastojci ugovora:

Ugovorom o uskladištenju skladištar se obvezuje:

1. primiti i čuvati određenu robu

2. poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te
3. da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe;

a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o njoj i izjaviti kolika je njena
vrijednost.

Ugovor o uskladištenju je: dvostranoobvezan, konsenzualan, naplatan i neformalan (iako se u

praksi sklapa na tipskim formularima i tako poprima pisani oblik). Sklapa se na adhezijski način –
pristupanjem poslovnim pravilima skladišta (ako se posebno ugovaraju rok, dalja otprema itd,, to se
dodaje kao posebna odredba). To je ugovor s obligatornim sklapanjem na strani ostavoprimca.
Javno skladište može odbiti sklapanje ugovora samo ako se radi o stvarima koje se ne uskladišćuju
(npr.. živa životinja – potrebna je obična ostava; vrijednosni papiri i dragocjenosti – potrebna je
trezorna ostava) i ako na skladištu nema mjesta.

VRSTE SKLADIŠTA

Skladište je ograđeni otvoreni natkriven ili zatvoren prostor u kojem se čuva roba za prodaju ili
kupnju, koje rabi i kojim upravlja trgovačko društvo (ili fizička osoba) kojem je objekt poslovanja
uskladištenje robe.

Skladišta mogu biti:

1. javna
2. privatna
3. otvorena
4. interna
5. lokalna
6. centralna
7. specijalizirana
8. lučka skladišta itd.

Javna skladišta su gospodarske organizacije, najčešće trgovačka društva, koja se bave poslovima
smještaja i čuvanja robe, te su posebnim odobrenjem ovlaštene da za smještenu robu izdaju
vrijednosne papire. Dužna su pod istim uvjetima primiti robu na čuvanje od svakog ostavodavca.
Ugovor se u pravilu zaključuje na posebnom obrascu. Mogu obavljati i sporedne poslove: osiguranje,
utovar, istovar, pretovar, razne mjere manipulacije, pripreme za daljnju otpremu, mjerenje, plaćanje za
račun stranaka itd.

75
Javna skladišta mogu biti: - opća i
- specijalizirana (npr. za žitarice, drvo, rudu, naftu, povrće itd.)

Javna skladišta posluju na temelju poslovnih uvjeta koji imaju oblik pravilnika, tarifa skladišnih
usluga i propisanih knjiga koje moraju voditi (skladišna knjiga, a skladište koje je ovlašteno izdavati
skladišnice vodi i matičnu knjigu za skladišnice).

Javna skladišta imaju ovlast izdavati vrijednosne papire (skladišnice), dok privatna skladišta
mogu izdati samo potvrdu o primanju robe na čuvanje koja nije vrijednosni papir i ne predstavlja
uskladištenu robu, nego se uz njezino predočenje izdaje roba iz skladišta.

ODGOVORNOST SKLADIŠTARA

Tijekom čuvanja robe skladištar je dužan:

- poduzimati sve potrebne i ugovorene mjere i radnje kako bi robu očuvao u odgovarajućem
stanju
- upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno na neispravnu ambalažu
zbog kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti
- ako bi se na robi događale neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba
pokvari ili propadne, dužan je, ako to na njegov poziv ne bi mogao na vrijeme učiniti
ostavodavac, prodati robu bez odgađanja na najpovoljniji način.
Skladištar je obvezan poduzimati radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prijevozniku koji mu
je, za račun ostavodavca, predao robu oštećenu ili s nedostatkom. Skladištar štiti prava ostavodavca
zapisničkim utvrđenjem stanja robe, njezina oštećenje i u čemu se ono sastoji i stavlja prijevozniku sve
potrebne prigovore.

Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzročena:

- višom silom,
- krivnjom ostavodavca,
- manama ili prirodnim svojstvima robe te
- neispravnom ambalažom.

Odgovara prema kriteriju objektivne odgovornosti za štetu (relativni kauzalitet).

Naknada štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja robe od njezina
primitka do predaje ne može prijeći stvarnu vrijednost robe, stvarnu štetu. No, ako je štetu
prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom, dužan je platiti punu štetu koja se osim stvarne štete
sastoji i od izmaklog dobitka.

76
SKLADIŠNICA

Skladištar koji je na temelju zakona ovlašten za robu primljenu na uskladištenje izdati skladišnicu,
dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev.

Skladišnica je vrijednosni papir koji skladištar izdaje ostavodavcu kao dokaz da je robu primio na
čuvanje, a koji ujedno sadrži pravo imatelja skladišnice da raspolaže robom predanom skladištaru na
uskladištenje. Pomoću nje se omogućuje cirkuliranje vrijednosti robe dok se ona nalazi u skladištu.
Njezinim izdavanjem se pooštrava odgovornost skladištara jer nakon što ju izda mora voditi brigu o
njenom kretanju u prometu. Skladišnica je isječak iz skladišne knjige koju vodi skladištar, pa se
izdavanje skladišnice i njezin sadržaj moraju evidentirati u toj knjizi.

Na temelju jednog ugovora o uskladištenju u pravilu se izdaje jedna skladišnica za cijelu količinu
robe, ali može se izdati i za pojedine dijelove robe predane na čuvanje.

Skladišnica se sastoji od priznanice i založnice koje se moraju pozivati jedna na drugu.

Priznanica je dio skladišnice kojim se može prenijeti vlasništvo, odnosno pravo raspolaganja robom.
Glavni joj je smisao služiti radi prijenosa vlasništva na uskladištenoj robi i legitimacija je imatelja za
podizanje robe iz skladišta.

Založnica je dio skladišnice kojim se može prenijeti založno pravo na uskladištenoj robi radi
osiguranja dobivenih kredita.

Priznanica i založnica sadrže:

1. tvrtku, naziv, odnosno ime ostavodavca

2. njegovo sjedište, odnosno prebivalište
3. tvrtku, naziv i sjedište skladištara
4. nadnevak i broj skladišnice
5. mjesto gdje se skladište nalazi
6. vrstu, prirodu i količinu robe
7. navod o iznosu do kojeg je roba osigurana te
8. ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti.

Imatelju skladišnice pripada pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u skladišnici. Imatelj
skladišnice može njezinim prenošenjem raspolagati robom označenom u skladišnici.

Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno. Pri svakom prijenosu
priznanice ili založnice na njima se mora ubilježiti datum jer od toga dana novi imatelj priznanice ili
založnice stječe prava koja iz njih proizlaze. Na zahtjev primatelja priznanice ili založnice, prijenos na
njega upisuje se u registar (knjigu) skladišta, gdje se bilježi i njegovo sjedište, odnosno prebivalište.

Samo osoba koja istodobno drži i priznanicu i založnicu (cjelovitu skladišnicu) može potpuno i
slobodno raspolagati robom.

Prijenos priznanice bez založnice daje primatelju pravo zahtijevati predaju robe samo ako isplati
založnicu ili položi skladištaru za imatelja založnice iznos koji mu treba biti isplaćen na dan
dospjelosti tražbine. Imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda, ako se
postignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imatelj založnice, s tim da ostvareni višak
preda njemu.
77
Prijenos založnice bez priznanice daje primatelju založno pravo na robi. Pri prvom prijenosu na
založnici moraju biti ubilježeni tvrtka, naziv, odnosno ime vjerovnika, njegovo poslovno sjedište,
odnosno prebivalište, iznos njegove tražbine, računajući i kamate, i dan dospijevanja. Prvi primatelj
založnice dužan je bez odgađanja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prijenos založnice, a
skladište je dužno prepisati taj prijenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je prijepis
izvršen. Bez obavljanja navedenih radnji založnica se ne može dalje prenositi indosamentom. Ako
založnica ne sadrži iznos tražbine založnog vjerovnika, smatra se da je tražbina osigurana u visini
cjelokupne vrijednosti robe navedene u njoj.

PODIZANJE ROBE

Primatelj robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja. Ako pri preuzimanju robe
primijeti nedostatke, primatelj je dužan na to odmah upozoriti skladištara, inače se smatra da je roba
uredno primljena.

O nedostacima koji se, uobičajenim pregledom, nisu mogli utvrditi u trenutku preuzimanja robe,
primatelj je dužan na pouzdan način obavijestiti skladištara u roku od 8 dana, računajući od dana
preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena.

Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka. Ako ostavodavac ne podigne robu nakon
isteka ugovorenog roka ili nakon isteka godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može
za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga o svojoj namjeri i ostaviti
mu naknadni rok najmanje od 8 dana da robu podigne.

OSIGURANJE USKLADIŠTENE ROBE

ZOO ne obvezuje skladištara da osigura robu. On je dužan osigurati robu primljenu na čuvanje samo
ako je to ugovoreno. Preuzme li obvezu osigurati robu, a ugovorom nije određeno koje rizike treba
osigurati, skladištar je dužan osigurati robu od uobičajenih rizika (npr. krađa, poplava, požar itd.).

NAKNADA TROŠKOVA I ZALOŽNO PRAVO SKLADIŠTARA

Skladištar ima pravo na naknadu za čuvanje robe (naplatan posao). Visina naknade određuje se
ugovorom, tarifom skladištara ili mjesnim poslovnim običajem. Podigne li ostavodavac robu prije
ugovorenog roka, skladištaru prema njegovom izboru pripada:

1. naknada u punoj svoti ili

2. pravo na naknadu razmjernog dijela prema vremenu čuvanja i naknada štete.
Skladištar ima pravo i na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe. To su dodatni i
posebni troškovi koji su bili nužni i korisni za ostavodavca.

Za svoje tražbine iz ugovora o uskladištenju i za ostale tražbine nastale u vezi s čuvanjem robe
skladištar ima i založno pravo na toj robi.

78
8. POŠTANSKI PROMET

Poštansko pravo - skup pravnih pravila kojima se uređuje funkcioniranje poštanskog prometa i
obavljanje poštanskih usluga te ustrojstvo pošte.

Pošta dolazi od lat. posta odnosno posita statio - postaja za razmjenu konja kod Rimljana.
Početkom 19. st. država ima isključivu nadležnost nad poštanskim prometom, on je postao državni
monopol.

Reforma Rowlanda Hilla - važna za razvoj pošte i pravno uređenje odnosa između državne pošte i
korisnika poštanskih usluga; te uvođenje prve poštanske marke
1840.g.
-utjecala na razvitak unutarnjeg poštanskog prometa, ali su u međunarodnoj
razmjeni poštanskih pošiljki i dalje postojali problemi – nepostojanje
međunarodnih poštanskih tarifa i međunarodnih ugovora.

Prva međunarodna poštanska konvencija donesena je na konferenciji u Bogoti 1838. g. - kad je

stvorena i prva regionalna poštanska udruga.

1874. g. u Bernu - održan prvi kongres na kojem je usvojena Konvencija o osnivanju Svjetskog
poštanskog saveza (danas Svjetska poštanska unija).

Načela funkcioniranja poštanskog prometa:

 Načelo brzine
 Načelo stalnosti
 Načelo redovitosti
 Načelo javnosti
 Načelo naplativosti
 Načelo sigurnosti

1. poštanski regal - nastaje krajem 16.st., te na temelju tog instituta država je isključivo ovlaštena
organizirati i obavljati prijenos poštanskih pošiljki  pošta dobiva značaj javne službe te je dostupna
svim korisnicima usluga pod istim uvjetima i nalazi se pod ingerencijom države koja je obvezna
osigurati njezino funkcioniranje

2. poštanski monopol - isključivo pravo države da preko pošte obavlja prijevoz samo određenih vrsta
pošiljki (država ima monopol na prijevoz poštanskih pošiljki, a prijevoz robe i putnika koji se prije
obavljao preko pošte, isključen je iz tog monopola)

3. poštanska prisila - korisnici se obvezuju koristiti poštanske usluge isključivo u pošti

-ovo pod 1, 2, 3 su relevantne pojave za uređivanje pravnih odnosa pošte

Danas - uz poštu se veže liberalizacija - spremnost otvaranja tržišta različitim poslovnim subjektima
(konkurentima) s ciljem unaprjeđenja i kreiranja kvalitete i poboljšanja razine raznolikosti pruženih
proizvoda i usluga krajnjim korisnicima, odnosno građanima koji time dolaze u situaciju izbora
između više ponuđenih poštanskih usluga ovisno o vlastitim preferencijama i mogućnostima
nastupajući kao svojevrstan korektiv slobodnog tržišta.

79
Njihov rad na tržištu je definiran ekonomskim vrijednostima, ali moraju zadovoljiti i ostale vrijednosti
(pravne, političke, socijalne) koje karakterizira načelo jednakosti svih građana u pristupu tim
službama.

Proces liberalizacije - u Europskoj uniji započeo 1988.g. predstavljanjem:

Bijele knjige o poštanskim uslugama - u kojoj se prvi put navodi uspostava unutarnjeg tržišta
poštanskih usluga u EU, zatim
Zelena knjiga 1992.g. - navodi problematiku konkurencije u poštanskom sektoru i ukazuje na
nužnost osiguranja obavljanja univerzalne usluge na razini EU

Razvoj poštanskog tržišta u EU reguliraju tri poštanske direktive:

1. Direktiva 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 15.12.1997. o zajedničkim pravilima za

razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga

2. Direktiva 2002/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 10.06.2002. o izmjeni Direktive (pod 1.)
u vezi s daljnim otvaranem tržišta poštanskih usluga u Zajednici

3. Direktiva 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 20.02.2008. o izmjeni Direktive (pod 1) u

vezi s potpunim ostvarivanjem unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici

Glavni ciljevi direktiva - osiguranje i poboljšanje konkurentnosti poštanskih usluga, radi osiguranja
učinkovitih, pouzdanih i kvalitetnih poštanskih usluga svim stanovnicima zemalja EU po pristupačnim
cijenama.

RH - proces liberalizacije:
- Zakon o pošti 2003. kojim je ukinut monopol HP-a na pismovne pošiljke mase veće od
100grama, te osnivanjem Vijeća za poštanske usluge kao neovisnog nacionalnog
regulatornog tijela za poštanske usluge
- Zakon o poštanskim uslugama 2009. - ukinuto je isključivo pravo obavljanja rezervirane
univerzalne usluge, monopol, Hrvatskoj pošti, otvara se tržište poštanskih usluga i
osigurava potpuna liberalizacija poštanskog tržišta od 01.01.2013.

IZVORI

MEĐUNARODNI:
 Ustav Svjetske poštanske unije sa Završnim protokolom, 1964., zadnji protokol 2008.
 Svjetska poštanska konvencija sa Završnim protokolom, 2012.
 Sporazum o poštanskim uslugama plaćanja, 2012.
 Opća pravila Svjetske poštanske unije, 2012.

DOMAĆI:
 Zakon o poštanskim uslugama, 2012. (ZPU)
 Zakon o razdvajanju Hrvatske pošte i telekomunikacija na Hrvatsku poštu i Hrvatske
telekomunikacije, 1998.

Temeljni izvor prava u RH - ZPU - njime su određeni uvjeti za obavljanje poštanskih usluga te još:
Pravilnikom o obavljanju univerzalne usluge (donosi ga Vijeće Hrvatske regulatorne agencije za
mrežne djelatnosti), općim uvjetima davatelja poštanskih usluga i aktima Svjetske poštanske unije za
poštanske usluge u međunarodnom poštanskom prometu.

80
Vlada RH - donosi strategije, smjernice, studije i programe politike razvoja tržišnih poštanskih
usluga nacionalno regulatorno tijelo za obavljanje regulatornih poslova u području poštanskih
usluga je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM).

ZPU - uređuje:
o poštanske usluge
o propisuje uvjete za obavljanje usluga
o osigurava i financira univerzalne usluge
o uređuje prava, obveze,o dgovornosti davatelja i korisnika poštanskih usluga
o uvjeti pristupa poštanskoj mreži
o izdavanje poštanskih maraka RH i doplatnih maraka
o određuju poslovi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti u dijelu koji se odnosi
na regulatorne poslove u području poštanskih usluga

Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na sve davatelje poštanskih usluga, usluge u međunarodnom
poštanskom prometu, ako aktima Svjetske poštanske unije nije drugačije određeno.

Poštanske usluge - prema ZPU, usluge koje uključuju svako postupanje s poštanskim pošiljkama od
strane davatelja poštanskih usluga, a osobito prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje poštanskih
pošiljaka u unutarnjem i međunarodnom poštanskom prometu.

Ne uključuju: - prijenos pošiljke primatelju koji pošiljatelj obavlja sam (samodostava),

- prijevoz kao samostalnu uslugu,
- prijam, prijenos i uručenje poštanskih pošiljaka izravno od pošiljatelja do
primatelja prema individualnom zahtjevu, bez usmjeravanja, na način
da isti radnik davatelja usluga obavlja sve navedene radnje (kurirska
usluga)

POŠTANSKE USLUGE

Prema ZPU - univerzalna usluga je od interesa za RH, davatelj univerzalnih usluga može prekinuti
obavljanje tih usluga samo u slučaju više sile (stvarni događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili
otkloniti, a posljedica kojeg je nemogućnost obavljanja poštanskih usluga).

Poštanske usluge obuhvaćaju:

 univerzalnu uslugu
 zamjenske poštanske usluge
 ostale poštanske usluge

Univerzalna usluga - skup poštanskih usluga određene kakvoće, koje su dostupne po pristupačnoj
cijeni svim korisnicima poštanskih usluga na cijelom području RH, neovisno o njihovoj zemljopisnoj
lokaciji.

Obuhvaća poštanske usluge u unutarnjem i međunarodnom prometu:

1. prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje pismovnih pošiljaka mase do 2kg

2. prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje paketa mase do 10kg
3. prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje preporučenih pošiljaka i pošiljaka s označenom
vrijednosti
4. prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje pošiljaka za slijepe mase do 7kg,bez naplate
5. Usmjeravanje, prijenos i uručenje paketa mase do 20kg u međunarodnom dolaznom prometu.
81
Na dimenzije, opremanje i druge karakteristike poštanskih pošiljaka primjenjuju se akti Svjetske
poštanske unije.

Davatelja poštanske usluge određuje Agencija odlukom donsesnom na temelju analize stanja tržišta
poštanskih usluga u RH.

ODLUKA - sadržavati:

a) Pravo i obvezu obavljanja univerzalne usluge na cjelokupnom području RH

b) Podatke o davatelju poštanskih usluga koji se odlukom određuje
c) Rok u kojem davatelj mora započeti obavljati određenu univerzalnu uslugu
d) Rok valjanosti odluke
e) Obveze koje davatelj univerzalne usluge mora ispunjavati za vrijeme važenja odluke

Davatelj univerzalne usluge - ne može prenjeti pravo na obavljanje univerzalne usluge na drugu
pravnu ili fizičku osobu. Rok važenja odluke 5-15 godina.

Zamjenske poštanske usluge

Obuhvaćaju:

1. Prijem, usmjeravanje, prijenos i uručenje pismovnih pošiljaka mase do 2kg

2. Prijem, usmjeravanje, prijenos i uručenje paketa mase do 10kg
3. Prijem, usmjeravanje, prijenos i uručenje preporučenih pošiljaka i pošiljaka s
označenom vrijednosti, koje mogu odstupati od uvjeta univerzalne usluge, kao što su
obveza dnevne dostave ili obavljanje usluga na cijelom području države, ali sa
stajališta korisnika mogu smatrati uslugama unutar opsega univerzalne usluge jer su u
dostatnoj mjeri zamjenive univerzalnom uslugom

Ostale poštanske usluge - usluga prijema, usmjeravanja, prijenosa i uručenja poštanskih pošiljaka, u
unutarnjem i međunarodnom prometu, koje nisu obuhvaćene univerzalnom ili zamjenskom
poštanskom uslugom.

ZPU - propisuje da pravo obavljanja zamjenskih poštanskih usluga i ostalih poštanskih usluga stječe
pravna ili fizička osoba od dana podnošenja uredne prijave Agenciji.

PRIJAVA - mora sadržavati:

a) Naziv i sjedište pravne, odnosno fizičke osobe te OIB

b) Izvadak iz odgovarajućeg registra pravnih ili fizičkih osoba
c) Popis i opis zamjenskih i/ili ostalih poštanskih usluga koje će se obavljati
d) Cjenik poštanskih usluga
e) Područje na kojem će se obavljati zamjenske i/ili ostale poštanske usluge (unutarnji i/ili
međunarodni promet)
f) Rok u kojem podnositelj prijave namjerava započeti obavljati zamjenske i/ili ostale poštanske
usluge

Dopunske usluge - koje sadrže poseban način postupanja tijekom prijema, usmjeravanja, prijenosa i
uručenja pošiljaka kod obavljanja poštanskih usluga, a način postupanja utvrđuje se općim uvjetima
davatelja poštanskih usluga.

82
UGOVOR O POŠTANSKIM USLUGAMA

Ne smatra se klasičnim ugovorom.

Poseban ugovor, jer se uvjeti ne ugovaraju prigodom njegova sklapanja već su ti uvjeti unaprijed
određeni, zakonskim i drugim propisima.

Država te uvjete određuje posebnim zakonskim i drugim odredbama, a pošta i korisnik te uvjete ne
mogu mijenjati niti na njih utjecati; ugovor o poštanskim uslugama zbog toga možemo smatrati
prisilne naravi jer ugovornim stranama ne daje mogućnost dogovaranja o uvjetima za predaju
pošuljaka

Prema ZPU - poštanske usluge obavljaju se na temelju ugovora o pristupanju - ugovor bez pisanog
oblika kojim se uređuju međusobna prava i obveze pošiljatelja i davatelja poštanskih usluga, uz uvjete
određene ZPU i općim uvjetima davatelja poštanskih usluga.

- smatra se sklopljenim od nadnevka na otisku žiga davatelja poštanskih usluga na potvrdi o

primitku pošiljke, odnosno na pošiljci kada se ne izdaje potvrda o primitku pošiljke

- davatelj poštanskih usluga može s korisnicima poštanskih usluga sklopiti pisani ugovor
kojim se uređuju posebni uvjeti te druga pitanja vezana za obavljanje poštanskih
usluga

Ugovor o poštanskim uslugama

 dvostranoobvezni ugovor,
 sklapa se prema pravilima ugovora o pristupanju,
 naplatni ugovor,
 stranke ugovora - davatelj poštanskih usluga i pošiljatelj

Davatelj poštanskih usluga - pravna ili fizička osoba koja obavlja poštanske usluge.

Pošiljatelj - pravna ili fizička osoba koja šalje poštansku pošiljku i koja je nositelj svih prava i obveza
iz ugovora, do propisanog uručenja poštanske pošiljke.

Primatelj - pravna ili fizička osoba ma koju je poštanska pošiljka adresirana i kojoj se pošiljka treba
uručiti na temelju naloga pošiljatelja.

Nakon uručenja ugovora poštanske pošiljke, određena prava i obveze prelaze s pošiljatelja na
primatelja - primatelj nije u ugovornom odnosu s davateljem poštanskih usluga.

POŠTANSKA POŠILJKA - SADRŽAJ I URUČENJE

Korisnik poštanskih usluga1 ima pravo i obvezu odabrati onu vrstu poštanske usluge koja odgovara
sadržaju, stvarnoj vrijednosti sadržaja poštansje pošiljke i značenju poštanske pošiljke za korisnika
poštanskih uslugama najviše do iznosa utvrđenog u općim uvjetima davatelja poštanskih usluga.

Poštanska pošiljka vlasništvo je pošiljatelja sve dok nije uručena primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi,
osim kad je zapljenjena na temelju posebnog zakona.

1
Korisnik poštanskih usluga je pravna ili fizička osoba koja se koristi poštanskim uslugama, kao pošiljatelj ili
primatelj poštanskih pošiljaka.
83
ZABRANJENO je slanje poštanskih pošiljaka koje sadrže:

1. Eksplozivne i lako zapaljive predmete ili predmete kojih je prijam povezan s opasnosti za
druge pošiljke, poštanske objekte, opremu i prijevozna sredstava ili za život i zdravlje ljudi
2. Predmete kojih je promet zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisima
3. Droge,osim ako su pošiljatelj i primatelj posebnim zakonom ovlašteni za promet ili uporabu
droga
4. Žive životinje, osim ako aktima Svjetske poštanske unije nije drugačije određeno

Ako postoji dvojba da poštanska pošiljka sadrži kakav sadržaj kojeg je prijenos zabranjen, radnik
davatelja pošttanskih usluga može od osobe, koja predaje pošiljku, zahtjevati otvaranje pošiljke radi
uvida u sadržaj i dokazivanje identiteta

Pošiljatelj - obvezan pakirati pošiljku na način da se zaštiti njezin sadržaj, druge pošiljke i radnici koji
rukuju pošiljkom
- odgovoran za unutarnje pakiranje poštanskih pošiljaka

Davatelj poštanskih usluga - obvezan poštansku pošiljku prenjeti i uručiti u stanju u kojem je ona
zaprimljena
- može otvoriti i pogledati sadržaj poštanske pošiljke uz pristanak
pošiljatelja i primatelja

Poštanske pošiljke uručuju se osobno primatelju, zakonskom zastupniku, opunomoćenoj osobi, AKO
nije moguće navedenima uručiti, uručuje se odraslom članu kućanstva, osobi stalno zaposlenoj u
kućanstvu ili poslovnoj prostoriji primatelja ili ovlaštenoj osobi u poslovnoj prostoriji pravne ili
fizičke osobe gdje je primatelj stalno zaposlen.

Obične poštanske pošiljke - uručuje se ubacivanjem u kućni kovčežić.

PRIGOVOR KORISNIKA POŠTANSKIH USLUGA I ODGOVORNOSTI DAVATELJA

POŠTANSKIH USLUGA

Pravo korisnika na prigovor - iz neizvršenja obveze davatelja poštanskh usluga da izvrši ugovor o
poštanskoj usluzi.

Pravo na prigovor - u neposrednoj vezi s pravom na naknadu štete.

Ako korisnik ne podnese prigovor ili ga ne podnese u propisanom roku2, gubi pravo na naknadu štete.

ZPU - propisuje da pošiljatelj ili druga ovlaštena osoba može u roku od 30dana od dana primitka
prihvaćenog prigovora ili prihvaćene pritužbe, odnosno odluke Agencije, kojom je spor riješen u
korist korisnika poštanskih usluga, davatelju poštanskih usluga podnijeti zahtjev za naknadu štete.

U međunarodnom prometu davatelj poštanskih usluga odgovara:

1. Za gubitak ili oštećenje poštanske pošiljke ili umanjenje njezina sadržaja

2. Za prekoračenje roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke
3. U slučaju kada nije obavio uslugu ili uslugu nije obavio u cjelosti

2
Unutarnji promet-rok-3.mj.od dana predaje poštanske pošiljke, 6mj. u mrđunarodnom prometu
84
Davatelj poštanskih usluga odgovara, na temelju RELATIVNOG KAUZALITETA, ali postoje
slučajevi u kojima se može osloboditi odgovornosti:

1. Viša sila
2. Kada pošiljatelj, primatelj ili druga osoba ne podnese prigovor u roku utvrđenom ZPU, ili ne
podnese zahtjev za naknadu štete u roku utvrđenom ZPU
3. Kada je riječ o poštanskim pošiljkama sadržaj kojih je zabranjen
4. Kada je šteta uzrokovana time pto pošiljatelj nije pakirao pošiljku na način da osigura njezin
sadržaj ili se nije koristio odgovarajućom ponuđenom uslugom davatelja poštanskih usliga

Davatelj - nije odgovoran:

1. za obične poštanske pošiljke, te je za ovu vrstu pošiljaka oslobođen i u međunarodnom

poštanskom prometu prema aktima Svjetske poštanske unije
2. za izmaklu korist, niti stvarnu štetu koja može nastati zbog gubitka, oštećenja ili umanjenja
sadržaja poštanske pošiljke
3. prekoračenje roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke
4. davatelj nije obavio uslugu ili je nije obavio u cjelosti
5. za pošiljke koje je uručio u roku i na način propisan ZPU i općim uvjetima davatelja
poštanskih usluga

INSTITUCIJE KOJE SE BAVE POŠTANSKIM USLUGAMA

SVJETSKA POŠTANSKA UNIJA (UPU)

 osnovana 1874.,1948. postala specijalizirana ustanova UN;

 danas ima 192 država članica
 pomaže u osiguravanju jedinstvene mreže poštanskih proizvoda i usluga
 surađuje s IATA -Udruženjem za međunarodni zračni prijevoz

EUROPSKA KONFERENCIJA POŠTANSKIH I TELEKOMUNIKACIJSKIH UPRAVA (CEPT)

 osnovana 1959.
 Surađuje sa UPU oko tehničkih i regulatornih pitanja standardizacije
 1992. osnovala CERP - Europski odbor za poštansku regulaciju - njegova uloga je ispitivati
poštanske regulatorne poslove u europskom kontekstu

UDRUGA EUROPSKIH JAVNIH POŠTANSKIH OPERATERA (PostEurop)

 Osnovana 1993. za zastupanje interesa europskih javnih poštanskih operatera kod vlada i
nacionalnih regulatornih tijela odgovornih za politiku poštanskog sektora

85
9. POMORSKO PRAVO

I. Međunarodno pomorsko pravo

1. Javno pravo – pravo mora
2. Privatno pravo
II. "Interno" pomorsko pravo
1. Upravno pravo
2. Imovinsko pravo

Institucije važne za pomorstvo

IMO – Međunarodna pomorska organizacija

EMSA – Europska organizacija za pomorsku sigurnost
U RH – Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije (Pula, Rijeka, Senj, Zadar,
Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik), Hrvatski registar brodova, Plovput (održavaju plovne putove),
Služba traganja i spašavanja

Pomorsko dobro

Opće dobro od interesa za RH, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i
na način propisan Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Pomorsko dobro čine: unutarnje
morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi
namijenjen općoj uporabi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno
na površini ili ispod nje. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna
prava.

Koncesija - pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i
daje na posebno uporabu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama, sukladno prostornim
planovim.

Koncesijsko odobrenje - akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje
pomorsko dobro za obavljanje djelatnosti koje ne isključuju ili ograničavaju opću upotrebu pomorskog
dobra.

Luke

Morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama,

lukobranima, uređajima postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i
zaštitu brodova.

Prema namjeni kojoj služe dijele se na: 1. luke otvorene za javni promet, 2. luke za posebne namjene.
Mogu biti otvorene za međunarodni promet i luke otvorene za domaći promet.

Plovni put

U unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH je morski pojas dovoljno dubok i širok za
sigurnosnu plovidbu plovnog objekta koji je prema potrebi i obilježen.

86
BROD, DRŽAVNA PRIPADNOST I UPIS BRODA

Pomorski objekt – objekt namijenjen za:

a) Plovidbu morem – plovni objekt: brod, ratni brod, jahta i brodica

b) Objekt stalno povezan ili usidren na moru – plutajući objekt
c) Objekt u potpunosti ili djelomično ukopan u morsko dno ili položen na morsko dno
– nepomični odobalni objekt

Elementi za individualizaciju broda

1. državna pripadnost (zastava)

- problem: zastave pogodnosti
2. ime ili oznaka broda
3. luka upisa
4. pozivni znak

Osnove imovinskopravne osobine broda

Brod, brod u gradnji i jahta su pokretne stvari, ali se evidentiraju i u stvarnopravnim raspolaganjima
tretiraju poput nekretnina na kopnu – podvrgavaju se tzv. stvarnopravnom režimu poput nekretnina na
kopnu.
Politički razlog: stvarna prava na brodu su usko vezana s pravom državne pripadnosti.
Gospodarski razlozi: stroži pravni režim je potreban zbog velike vrijednosti broda (traži se ne samo
upis broda nego i pisani oblik kao bitna pretpostavka valjanosti pravnog posla kojim se zasnivaju
stvarna prava).

Osnovno načelo – pravo i dužnost RH da obavlja nadzor (nad upravnim, tehničkim i gospodarskim
poslovima) nad brodovima koji viju njezinu zastavu.

Brod, jahta i brodica hrvatsku državnu pripadnost stječu upisom u odgovarajući upisnik brodova ili
upisnik jahti, u odgovarajući očevidnik brodica, odnosno izdavanjem privremenoga upisnog lista.
Brod koji je u cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba državljana RH s prebivalištem, odnosno
sjedištem u RH, mora se upisati u upisnik brodova, odnosno jahta u upisnik jahti pod istim uvjetima.

Za pomorske brodove postoje sljedeći upisnici brodova:

- upisnik trgovačkih brodova
- upisnik ribarskih brodova
- upisnik javnih brodova

Upisnici su javni, a vode se u obliku javne knjige ili elektroničkog zapisa koji sadrži bazu podataka za
cijelo područje RH.
Upisi u upisnik broda obavljaju se na temelju rješenja nadležne lučke kapetanije i to prema odredbama
ZUP-a. U upisnik se mogu upisati samo:
1. stvarna prava (pravo vlasništva i založna prava),
2. zakup broda,
3. brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod,
4. pravo prvokupa.

87
Upisnici se sastoje od glavne knjige i zbirke isprava. Glavna knjiga upisnika sastoji se od uložaka.
Uložak ima list A, list B i list C.

1. list A - upisuju se podaci o identitetu pomorskog objekta i njihove osnovne tehničke

značajka
2. list B – upisuju se tvrtka, odnosno naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prebivalište
fizičke osobe koja je vlasnik pomorskog objekta i osnovna ograničenja vlasnika u vezi
sa slobodnim raspolaganjem pomorskim objektom. Ako brodar ili kompanija nije i
vlasnik broda mora se upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište brodara i komapanije
pravne osobe ili ime i prebivalište brodara i komapnije fizičke osobe.
3. list C - upisuju se stvarna prava kojima je pomorski objekt ili njegov dio opterećen, te
prava stečena na tim pravnima, zakup broda, brodarski ugovor na vrijeme za cijeli
brod, pravo prvokupa, te druga ograničenja raspolaganja pomorskim dobrom.

Brod se briše iz upisnika broda:

1. ako je propao ili se pretpostavlja da je propao,
2. ako više ne udovoljava uvjetima za upis iz Pomorskog zakonika,
3. ako se povuče iz plovidbe,
4. ako se upište u drugi hrvatski upisnik brodova,
5. ako to iznimno rješenjem dopusti Ministarstvo,
6. na zahtjev vlasnika broda, ako se ne radi o obveznom brisanju broda,
7. ako se upiše u hrvatski upisnik jahti.

Sigurnost broda

Utvrđivanje sposobnosti za plovidbu

Tehnički nadzor

Brodske isprave, zapisi i knjige koje brodovi moraju imati služe kao dokaz o identitetu, sposobnosti za
plovidbu i ostalim svojstvima broda. U brodske zapise i knjige koje brodovi moraju voditi, unose se
podaci o važnim događajima na brodu i obavljenim radnjama na brodu.

Brodske knjige Brodske isprave

Brodski dnevnik O identitetu broda
Dnevnik stroja O sposobnosti broda za plovidbu
Knjiga pregleda i nadzora
Knjiga tereta

Upisni list
Izdaje se brodu upisanom u upisnik pomorskih trgovačkih brodova, upisnik pomorskih ribarskih
brodova i upisnik pomorskih javnih brodova. Njime se dokazuje hrvatska državna pripadnost broda.
Sadrži sve upise iz uloška glavne knjige upisnika broda u koji je brod upisan. Izdaje ga lučka
kapetanija koja je upisala brod u upisnik.

Privremeni upisni list

Izdaje se brodu nabavljenom u inozemstvu koji još nema upisni list te brodu koji je u inozemstvu, a
izgubljen mu je upisni list. Brod privremenim upisnim listom stječe hrvatsku državnu pripadnost. Važi
najdulje tri mjeseca od njegova izdavanja, ali njegovo važenje prestaje i prije i to u trenutku kad brod
stigne u prvu hrvatsku luku. Izdaje ga nadležna lučka kapetanija ili diplomatsko ili konzularno
predstavništvo RH.

88
STVARNA PRAVA NA BRODU

Izvori prava

Međunarodni izvori prava – stvarna prava na brodu:

1) Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o pomorskim privilegijama i

hipotekama, 1926.
2) Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o pomorskim privilegijima i
hipotekama, 1967.
3) Međunarodna konvencija o pomorskim privilegijima i hipotekama, 1993.
4) Međunarodna konvencija o upisu stvarnih prava na brodovima u gradnji, 1967.

Domaći izvori:

1) Pomorski zakonik
2) Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Stvarna prava su skup pravnih normi kojim se reguliraju odnosi među pravnim subjektima glede
stvari. Djeluju prema svima, apsolutna su.

Stvarna prava na brodu (brodu u gradnji, jahti i jahti u gradnji) su:

1. pravo vlasništva,
2. založna prava: a) hipoteka na brodu,
b) privilegiji na brodu

Stvarna prava na brodu ili jahti upisuju se u upisnik brodova (jahti). Za valjanost pravnih poslova
glede stvarnih prava potreban je pisani oblik (iznimno, za postanak pomorskog privilegija i pravne
učinke koji iz toga slijede prema trećim osoba nije potreban upis u upisnik brodova). Upis prava
vlasništva i drugih stvarnih prava u upisnik imaju konstitutivno značenje (mogu se steći, prenijeti,
ograničiti i ukinuti jedino upisom u upisnik brodova).

1. Pravo vlasništva

Stvarno pravo koje svojem nositelju (vlasniku) daje potpunu privatnu pravnu vlast na svari i glede
njih, što je pravni poredak dopušta i jamči te je mjerodavno za svakoga. Može se ograničiti samo
zakonom ili pravima neke druge osobe na toj stvari. Tipična ovlaštenja u sadržaju prava vlasništva su:
posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje. Vlasnik broda može na drugog prenijeti vlasništvo na
brodu jedino ako je sam bio stvarni vlasnik i kao takav upisan u upisnik brodova.

Naslovi (pravni temelji) za stjecanje i gubitak prava vlasništva na brodu: (4 nabrojati)

1. pravni posao (najčešće ugovorom o gradnji broda ili kupoprodajnim ugovorom)

2. odlukom sudske ili upravne vlasti
3. nasljeđivanje
4. zakon
5. proglašenje broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru

89
2. Hipoteka na brodu

Pravo prema kojem je vjerovnik ovlašten namiriti svoju tražbinu iz prodajne cijene broda ostvarene:
sudskom prodajom ili izvanugovornom prodajom ili uzimanjem broda u posjed i iskorištavanjem
broda.
Redovito se primjenjuje pri kupnji ili gradnji broda na kredit kada se u ulozi hiptekarnog vjerovnika
najčešće javlja banka, pa je hipoteka jamstvo za otplatu dugoročnog kredita. Ne prestaje promjenom
vlasnika broda osim ako Pomorskim zakonikom nije drugačije određeno.
Može nastati: 1. ugovorom (ugovorna hipoteka) ili 2. sudskom odlukom (prisilna sudska hipoteka).

3. Privilegiji na brodu

Tražbine koje na temlju zakona imaju prvenstveno pravo namirenja iz vrijednosti broda, ispred svih
tražbina pa i onih koje su osigurane hipotekom smatraju se zakonskim založnim pravom na brodu. Za
razliku od hipoteke, za njihov pravni učinak prema trećima nije potreban upis u upisnik brodova.
Stvarnopravni su teret na brodu i ovlašteniku daju pravo da namiri svoje tražbine sudskom prodajom
broda. Slijede brod te su vremenski ograničeno pravo. Prestanak tražbine prestanak privilegije –
obratno ne.

Prestankom privilegija na brodu (npr. zbog isteka roka od 1 godine) ne prestaje i tražbina koja je bila
osigurana privilegijem. Ona traje do isteka zastare prema propisima o zastari tražbine. Sve do isteka
tog roka zahtjev se može ostvariti sudskim putem.

Pomorski privilegiji su:

1. tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim
članovima posade u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu, uključujući troškove povratnog
putovanja i doprinose za socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo ime,
2. tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje su se dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj
vezi s iskorištavanjem broda,
3. tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda,
4. tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe kanalima i drugim plovnim putevima, te
troškove peljarenja,
5. tražbine po osnovi izvnugovorne odgovornosti za materijalne gubitke ili oštećenja
prouzročena uporabom broda, izuzev gubitka ili oštećenja tereta, kontejnera i putničkih
stvari koje se prevoze brodom, čl. 241.

Za namirenje je bitan red prvenstva, međutim, iznimno, pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine
s naslova nagrade za spašavanje broda imaju prednost pred svim drugim pomorskim privilegijima koji
terete brod prije vremena u kojem su obavljene radnje, zbog kojih je nastao navedeni pomorski
privilegij. Tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda međusobno imaju red prvenstva suprotan
redoslijedu vremena nastanka tražbine koje osiguravaju. Smatrra se da u takve tražbine nastale onog
dana kad je dovršena svaka pojedina radnja spašavanja.

Privilegiji na brodu prestaju:

1. utrnućem tražbine osigurane privilegijem,
2. protekom jedne godine,
3. prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku,
4. osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za tražbine osigurane privilegijem na brodu koje
su podvrgnute ograničenju odgovornosti,
5. pomorski privilegiji prestaju proglašenjem broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim
plijenom na moru.
90
MORTGAGE

Specifičan pravni institut angloameričkog prava. Javlja se kao stvarnopravno jamstvo za otplatu
dugoročnih kredita pri kupnji ili gradnji broda. Općenito znači prijenos prava vlasništva nekretnina,
pokretnina ili prava osiguranja duga ili ispunjenja kakve druge obveze, s tim da se to osiguranje može
otkupiti isplatom duga ili izvršenjem obveze. Ako se obveza ne ispuni u roku, vjerovnik postaje
neograničeni vlasnik stvari.
Na temelju mortgagea za brod, vjerovnik ima pravo uzeti brod u posjed i gospodarski ga iskorištavati,
te prihode od poslovanja broda otplaćivati dug. Ima pravo i na do tada nenaplaćene vozarine. Dužnik
ima pravo na otkup broda koji je opterećen založnim pravom i nakon što je vjerovnik postao formalni
vlasnik broda. Mortgageom se prenosi vlasništvo samo u mjeri u kojoj je to potrebno za osiguranje
vjerovnikove tražbine. Vjerovnik postaje zakonski vlasnik broda samo prema dužniku, dok je prema
svima ostalima vlasnik broda i nadalje dužnik. Dok vjeronik ne uzme brod u posjed, dužnik slobodno
raspolaže brodom i njime privređuje.
Mortgage se upisuje u upisnik brodova. Ima prednost pred svim tražbinama, osim privilegija na brodu,
te zakonskog prava retencije i ručnog zaloga.

MARTIME LIENS

Stvarnopravni teret na brodu koji ovlašteniku daje pravo da svoju tražbinu namiri sudskom prodajom
broda. Nastaje i dobiva povlašteni status automatski od trenutka nastupa privilegirane tražbine bez
sudske odluke, formalnosti i evidencije. Nije potreban upis u upisnik brodova. U naplati uvijek ima
prednost pred mortgageom.

OSOBE U POMORSKOM PRAVU

Vlasnik broda (brodovlasnik)

Ovlaštenik prava vlasništva broda. Pravna (trgovačko društvo) ili fizička osoba koja se upisuje u
upisnik brodova. Može, ali ne mora samostalno iskorištavati brod. Može temeljem ugovora o zakupu
broda, prepustiti drugoj osobi gospodarsko iskorištavanje broda. I kad nije plovidbeni poduzetnik
ostaje nositelj odgovornosti za djelatnost broda (temelji se na stvarnopravnom odnosu prema brodu).
Često povjeravaju vođenje broda upraviteljima.

Brodar – "pomorski poduzetnik"

Fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se
pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao
vlasnik broda. Pravo na posjed broda stječe temeljem ugovora o zakupu broda, ugovora o leasingu
broda, temeljem ovlaštenja iz pomorske hipoteke. Nositelj odgovornosti za izvršenje pomorskog
pothvata – odgovaranje za ugovorne i izvanugovorne obveze koje nastaju vezi s plovidbom i
iskorištavanjem broda u njegovom posjedu. Brodar i brodovlasnik mogu, ali ne moraju biti iste osobe.

Upravitelj (poslovođa) broda

Fizička ili pravna osoba koja upravlja poslovanjem i/ili tehničkim održavanjem broda i/ili
popunjavanjem broda posadom. Nije vlasnik niti posjednik broda. Pravni odnos između brodovlasnika
i upravitelja reuliran je ugovorom o upravljanju brodom. Radi u svoje ime i za račun brodovlasnika ili
brodara, kada on nije ujedno i brodovlasnik. Brodovlasnik za rad tih osoba prema trećima odgovara
kao za svoje radnje i propuste. Upravitelj ne može obavljanje pojedinih ugovorenih poslova prepustiti
drugoj osobi bez prethodne suglasnosti brodovlasnika.
91
Kompanija

Fizička ili pravna osoba koja je preuzela odgovornost za upravljanje brodom od vlasnika broda i koja
je preuzimanjem takve odgovornosti preuzela ovlasti i odgovornosti sukladno Međunarodnom
pravilniku o upravljanju sigurnošću (ISM Pravilnik). Prema ISM kodeksu izraz kompanije označava
se vlasnik, zakupoprimatelj broda ili bilo koja pravna ili fizička osoba odgovorna za iskorištavanje
broda.

Pomorski agent

Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći,
u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove te poslove pomaganja,
posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadokanditi troškove i
platiti nagradu. Pomorski agencijski poslovi jesu posebice oni koji se odnose na plovidbu, brodove i
njihovo iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju
ugovora o iskorištavanju broda, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju
brodova, tereta i interesa, opskrbi zalihama, te na brigu o putnicima.

Lučki agent
Agent posrednik

Lučki slagači (stivadori)

Osobe koje se bave ukrcajem i iskrcajem tereta iz broda i slaganjem tereta na brod, prekrcajem tereta s
jednog prijevoznog sredstva na drugo. Lučki slagači mogu biti lučki radnici koji slažu robu u brodska
skladišta, individulani poduzetnici ili lučke prekrcajne organizacije koje kao trgovačka društva imaju
svojstvo pravne osobe. Ugovor o slagačkom poslu kod nas nije zakonski reguliran i spada u ugovore o
djelu.

Poslodavac je osoba koja je s pomorcem zaključila/sklopila ugovor o radu u svoje ime.

Prijevoznik je vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s naručiteljem prijevoza.
Putnik je svaka osoba na pomorskom objektu, osim djece ispod jedne godine života, te osoba
zaposlenih na brodu u bilo kojem svojstvu.

Posada broda

Čine ju: a) zapovjednik broda i b) druge osobe ukrcane za obavljanje poslova na brodu.

Za zapovjednika i člana posade na brodu se može ukrcati samo osoba koja ima pomorsku knjižicu
(isprava kojom se dokazuje zdravstvena sposobnost, svojstvo u kojem je član posade ukrcan na brod i
trajanje plovidbene službe, služi i kao putna isprava – putovnica) ili odobrenje za ukrcavanje.

Zapovjednik broda

Mora biti hrvatski državljanin (ne odnosi se na jahtu stranog vlasnika upisanu u hrvatski registar
brodova). Imenuje ga i razrješava dužnosti kompanija (čl. 146. st. 3. PZ-a). Tijekom plovidbe mora
biti na brodu i zapovjeda posadom i svim osobama na brodu. U slučaju smrti, spriječenosti ili
odsutnosti zamjenjuje ga, sa svim njegovim ovlaštenjima, prvi časnik palube, odnosno drugi
neposredno niži časnik palube koji je državljanin RH.

92
Funkcije zapovjednika broda

1. Odgovoran je za sigurnost broda i red na brodu (sigurnosna funkcija)

- obuhvaća poslove vezane uz brigu o brodu, provjeravanje ispravnosti broda, upravljanje
brodom u plovidbi, održavanje reda na brodu, poslovima u slučaju sudara brodova,
spašavanja na moru, nadzor nad posadom i sl.

2. Ima javna ovlaštenja na brodu (upravna funkcija)

- ovlaštenja se odnose na postupak u slučaju rođenja ili smrti, nalaska napuštenog
novorođenog djeteta, čuvanje oporuke, te postupak s imovinom umrlih osoba na brodu
hrvatske državne pripadnosti, postupak u slučaju kaznenog djela na brodu i primjenu
prisilnih mjera radi održavanja reda na brodu, postupak u slučaju kada član posade broda
samovoljno napusti brod u luci

3. Zastupa brod (kompaniju)

Ima važne uloge i u: prijevozu stvari i putnika, izdavanje prijevoznih isprava, sprječavanju onečišćenja
morskog okoliša, u slučaju osiguranog slučaja.

UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU POMORSKIH BRODOVA

Dvije su osnovne skupine:

I. Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu:

1. Ugovori o prijevozu stvari morem
a) brodarski ugovor
b) pomorsko – prijevoznički ugovor
2. Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem
3. Ugovori o tegljenju i potiskivanju morem
4. Ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove (neimenovani ugovori)
II. Ugovori o zakupu broda

I. Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu

Ugovori o djelu, nositelj plovidbenog pothvata je poduzetnik, prijevoznik, onaj u čije ime i za čiji
račun se obavlja plovidba. Po našem pravu brodar ostaje poduzetnik pomorskog plovidbenog pothvata
i ako, zadržavajući upravu nad brodom, prepusti korisniku prijevoza pravo da se služi brodom radi
prijevoza svojih stvari ili stvari trećih osoba.

1. Ugovori o prijevozu stvari morem

Međunarodni izvori o prijevozu stvari morem:

1. Konvencija o izjednačavanju nekih pravila o teretnici (Konvencija o teretnici), 1924. (Haška

pravila)
2. Protokol o izmjeni Konvencije o teretnici, 1968. (Haško – Visbyjska pravila)
3. Protokol o izmjeni Konvencije o teretnici, 1979. (SDR Protokol)
4. Konvencija UN o prijevozu robe morem, 1978. (Hamburška pravila)
5. Konvencija o ugovorima o međunarodnom prijevozu robe u cijelosti ili djelomično morem,
2009. (Rotterdamska pravila)

93
Svaki prijevoz robe prate 3 trgovačkopravna posla:

1. Ugovor o kupoprodaji
2. Ugovor o prijevozu
3. Ugovor o osiguranju
+ drugi poslovi: trgovačko zastupanje, špedicija, lučko slaganje, skladištenje, itd.
+ banke (krediti, plaćanje – dokumentarni akreditiv)

INCOTERMS – svakom klauzulom u fazi ispunjena ugovora je utvrđena jedna točka (npr. brodska
ograda, bok broda) koja označava točku razgraničenja u odnosima između stanaka – dužnost predaje
robe i prijevoza rizika vezan je za tu točku
=> FOB, FAS, CIF, FCA, CIP

Stranke:

Prijevoznik – vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s naručiteljem prijevoza. Prijevoznik
se obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza platiti vozarinu. Odgovara naručitelju za
naknadu štete.

Naručitelj – ugovorna strana koja od prijevoznika naručuje prijevoz stvari, osoba, tegljenje, odnosno
potiskivanje i obavljanje drugog pomorskog plovidbenog posla. Temeljna obveza mu predati stvar na
prijevoz, može za to ovlastiti i drugu osobu krcatelja.

Krcatelj – je naručitelj ili od njega određena osoba koja na temelju ugovora o prijevozu stvari predaje
stvari prijevozniku radi prijevoza, predaje stvar u ime i za račun naručitelja, prema PZ ima pravo
zahtijevati od prijevoznika u svoje ime da mu izda teretnicu, dužan je zapovjedniku broda na vrijeme
predati carinske i druge isprave potrebne za ukrcaj.

Primatelj – osoba ovlaštena da primi stvar od prijevoznika na temelju ugovora

Bitni elementi ugovora:

a) stvar koju se prijevoznik obvezuje prevesti (individualizira se vrstom i količinom)

b) prijevozni put (individualizira se sporazumom stranaka o početnoj i završnoj točki puta)
c) prijevoz brodom
d) plaćanje vozarine

Vozarina - naknada koju je naručitelj prijevoza obvezan platiti prijevozniku za izvršen prijevoz, a
prijevoznik ju ima pravo tražiti od naručitelja. Visina se određuje ugovorom, ako nije ugovorena tada
se vozarina određuje prema prosječnom vozarinskom stavu tog tereta. Na visinu tereta utječe vrsta
tereta, količina terata, trajanje ugovora. Pravo na vozarinu ima prijevoznik, a plaća naručitelj.

Ugovori o prijevozu stvari morem:

a) brodarski ugovori – prijevoz stvari cijelim morem, razmjernim dijelom broda ili određenim
brodskim prostorom. Može se zaključiti: 1. na jedno ili više putovanja – brodarski ugovor na
putovanje ili 2. na određeno vrijeme – brodarski ugovor na vrijeme (mora se sastaviti u pisanom
obliku)

b) pomorsko – prijevoznički ugovor – prijevoz pojedine stvari

94
1. Brodarski ugovor

A) Brodarski ugovor na vrijeme - brodar se obvezuje da će u ugovorenom vremenu i ugovorenim

brodom obavljati za naručitelja prijevoz, a naručitelj se obvezuje da će mu za to vrijeme
plaćati ugovorenu vozarinu. Zaključuje se za cijeli brod. Brodar ostaje plovidbeni poduzetnik.
Naručitelj u komercijalnom smislu samostalno raspolaže brodom.

B) Brodarski ugovor na putovanje – brodar se obvezuje da će prevesti stvari u jednom ili više
putovanja. Brodski ugovori sklapaju se na obrascima čarter partija. Brodski ugovor za više
putovanja ili brodski ugovor na vrijeme za cijeli brod mora biti u pisanom obliku.

Kod ugovora za prijevoz cijelim brodom, brodskim prostorom predviđenim za smještaj i prijevoz
tereta raspolaže samo naručitelj. Brod se može individualizirati imenom ili unaprijed precizno
predviđenim osobinama za koje prijevoznik jamči. Prijevoznik koji jedanput pristane, odnosno koji se
obveže da će prijevoz naručiteljeve robe izvršiti određenim brodom, bez pristanka naručitelja ne može
zamijeniti ugovoreni brod drugim brodom. Tzv. supstitucijska klauzula u ugovoru (teretnica) daje
pravo prijevozniku da individualno označeni brod zamijeni drugim brodom. Takav "drugi" brod (ako
drugačije nije ugovoreno) mora odgovarati svim ugovorno označenim uvjetima koji su bitni za
izvršenje ugovora. Brodar se obvezuje da će prevesti stvari te da će za taj prijevoz staviti na
raspolaganje određeni brod ili brodski prostor. Brod ili brodski prostor je bitan element ugovora.

2) Pomorsko – prijevoznički ugovor

Obvezuje se prijevoznik da će prevesti pojedine stvari (komadne pošiljke) iz jedne luke u drugu, a
naručitelj da će platiti vozarinu. Brodski prostor nije element ugovora. Prijevoznik je ovlašten
prevoziti teret bilo kojim brodom (najčešće linijski brod). Prilikom sklapanja ugovora sastavlja se
zaključnica (sadrži samo imena ugovornih stranaka, luku ukrcaja i odredišnu luku, vrstu i količinu
tereta te iznos vozarine, a za ostale uvjete upućuje na teretnicu).

Isprave o ugovoru o prijevozu stvari morem Prijevozne isprave u prijevozu stvari morem
Charter party Teretnica
Zaključnica Pomorski teretni list
Triptih Druge isprave

Provedba ugovora o prijevozu stvari morem

1. pripremno putovanje i stavljanje broda na raspolaganje u ukrcajnoj luci
2. preuzimanje tereta na prijevozni ukrcaj i slaganje tereta na brod
3. putovanje od ukrcajne do središne luke
4. iskrcaj tereta

1. Osposobljavanje broda za plovidbu

Prijevoznik broda dužan je pravodobno, do početka putovanja uložiti dužnu pažnju kako bi brod
osposobio za plovidbu, pripremio, popunio posadom.

2. Ukrcavanje tereta

Prijevoznik je dužan postaviti brod za ukrcavanje tereta u ugovorenoj luci. Mjesto ukrcaja tereta u luci
dužan je priskrbiti naručitelj, a u linijskoj plovidbi mjesto ukrcavanja u luci priskrbljuje prijevoznik.
Zapovjednik broda dužan je obavijestiti krcatelja pisanim putem da je brod spreman za ukrcavanje –
pismo spremnosti. Prijevoznik preuzima teret ispod vitla. Zapovjednik broda dužan je krcatelju koji
sam krca teret na brod dati upute o načinu slaganja tereta da bi se izbjeglo oštećenje tereta.
95
Vrijeme ukrcavanja

Prijevoznik je dužan preuzeti teret na prijevoz tijekom radnog vremena luke.

VRIJEME STOJNICA – redovito vrijeme određeno za ukrcavanje odnosno iskrcavanje tereta za koje
se plaća posebna naknada.
VRIJEME PREKOSTOJNICA – vrijeme za koje se preko vremena stojnica produljuje ukrcavanje
odnosno iskrcavanje tereta, a za koje se plaća posebna naknada. Nakon završetka ukrcavanja
prijevoznik je dužan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu.

3. Putovanje

Prijevoznik je dužan obaviti putovanje u ugovorenom roku. Ako vrijeme putovanja nije ugovoreno,
prijevoznik je dužan putovanje obaviti u primjerenom roku.
Prijevoznik je dužan obaviti putovanje ugovorenim putem. Ako putovanje nije ugovoreno, prijevoznik
je dužan putovanje obaviti uobičajenim putem.

4. Predaja tereta primatelju

Prijevoznik je dužan predati teret primatelju u luci odredišta. Dužan je predati teret ovlaštenom
imatelju teretnice, a ako ta isprava nije izdana – osobi ovlaštenoj na temelju ugovora o prijevozu.
Prijevoznik ima pravo zahtijevati od osobe kojoj predaje teret da mu izda potvrdu da je teret primila.
Ako se primatelj tereta ne javi ili ako se ne može pronaći ni ako neće i ne može preuzeti teret, odnosno
ako se prije predaje tereta javi više zakonskih imatelja teretnice ili druge isprave, prijevoznik je dužan
tražiti uputu od krcatelja odnosno naručitelja.

Prestanak ugovora o prijevozu stvari morem

Prestaje:
- izvršenjem,
- ispunjenje je trajno onemogućeno zbog više sile,
- suglasnost volja stranaka,
- odustankom jedne od ugovorenih strana.

2. Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem

Međunarodni izvori:

1. Atenska konvencija o prijevozu putnika i prtljage morem, 1974.

2. Protokol o izmjeni Atenske konvencije, 1976.
3. Protokol o izmjeni Atenske konvencije, 1990. (povišeni iznosi ograničene odgovornosti
prijevoznika)

Prijevoznik se obvezuje putnika prevesti brodom, a putnik platiti prevozninu.

Prijevoznik je svaka osoba koja sklapa ugovor o prijevozu ili u čije se ime taj ugovor sklapa, bilo da
on sam stvarno obavlja prijevoz bilo da ga obavlja preko stvarnog prijevoznika.

Putnik je osoba koja se prevozi brodom na temelju ugovora o prijevozu ili koja prati vozilo ili žive
životinje koje se prevoze na temelju ugovora o prijevozu stvari.

Prtljaga je svaka stvar uključujući i vozilo koje se prevozi na temelju ugovora o prijevozu, osim: a)
stvari i vozila koja se prevoze na temelju ugovora o zakupu, na temelju teretnice, prtljažnice ili druge
prijevozne isprave ili ugovora koji se u prvom redu odnosi na prijevoz stvari, b) živih životinja.

96
Prijevoz putnika i ručne prtljage obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi na brodu, vrijeme za koje
se obavljaju radnje ukrcaja i iskrcaja putnika te vrijeme za koje se obavlja prijevoz putnika vodenim
putem od obale do broda i obrnuto, ako je cijena tog sporednog prijevoza uračunata u cijenu putne
karte ili ako prijevoznik stavi putniku na raspolaganje brod koji se iskorištava za taj prijevoz. Prijevoz
putnika ne obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi u putničkoj stanici.

Bitni elementi ugovora: prijevoznik, putnik, prtljaga, prijevozni put, plovilo, prevoznina.

Neformalni pravni posao, ne traži se određeni oblik.

Prijevozne isprave u prijevozu putnika i prtljage morem:

- putna karta – može glasiti na ime i na donositelja, prijevoznik je dužan izdati putniku
putnu kartu, može biti izdana u elektroničkom oblikku
- prtljažnica

Izravni prijevoz

Prijevoz u kojem sudjeluje nekoliko prijevoznika iz iste grane prometa.

Prijevozne isprave:
- za prijevoz stvari: izravna teretnica
- za prijevoz putnika i prtljage: izravna putna karta i izravna prtljažnica

3. Ugovori o tegljenju i potiskivanju morem

Obvezuje se brodar tegljača svojim brodom tegliti ili potiskivati drugi brod ili objekt do određenog
mjesta, ili za određeno vrijeme, ili za izvođenje određenog zadatka, a brod tegljenog, odnosno
potiskivanog broda obvezuje se na to platiti tegljarinu. Koriste se zbog lakšeg manevriranja broda na
mjesto gdje je otežano ili za prijevoz plovnog objekta koji se nije sam sposoban pokrenuti. Smatra se,
ako nije drugačije ugovoreno, da tegljenjem upravlja zapovjednik tegljenog broda. Prema prostoru na
kojem se obavlja može biti: a) lučko tegljenje, b) izvanlučko tegljenje.

Prijevoz tegljenjem – poduzetnik tegljača može ugovoriti i prijevoz tegljenjem – u tom slučaju on krca
teret u svoj ili tuđi brod i tegli taj brod.

4. Ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove

Neimenovani ugovori – njima se obavljaju ostali poslovi pomoću broda: npr. polaganje kabela,
građevinski poslovi, ribolovna djelatnost, znanstveno istraživanje, ugostiteljske djelatnosti, uporaba
broda kao skladište.

Ugovor o djelu - brodar se obvezuje da će brodom obaviti nekakav posao, a ugovaratelj da će platiti
naknadu.

97
II. Ugovori o zakupu broda

Zakupodavatelj daje zakupoprimatelju određeni brod na uporabu, uz plaćanje zakupnine, radi

obavljanja pomorske djelatnosti. Ugovor o uporabi mora biti sklopljen u pisanom obliku, redovito se
koriste tipski ugovorni obrasci. Brodovlasnik prepušta brod na potpunu upravu i iskorištavanje
zakupoprimatelju. Zakupoprimatelj, zaključujući ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima u
svoje ime i za svoj račun, stječe svojstvo brodara. Zakupodavatelj je dužan predati zakupoprimatelju
brod u takvu stanju da se može iskorištavati prema ugovorenoj ili uobičajenoj namjeni. Brod se, ako
nije drugačije ugovoreno, predaje bez posade. Troškove pogona broda snosi zakupoprimatelj. Za štetu
nastalu zbog mana koje čine brod nesposobnim ili smanjuju njegovu sposobnost za ugovoreno ili
uobičajeno iskorištavanje, a postojale su u vrijeme predaje broda zakupoprimatelju, odgovara
zakupodavatelju, ako ne dokaže da te mane nije mogao otkloniti dužnom pažnjom. Ugovor se može
sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, za jedno ili za više putovanja.

PRIJEVOZNE ISPRAVE U POMORSKOM PROMETU

Prijevozna isprava

Prijevoznom ispravom prijevoznik potvrđuje da je na temelju sklopljenog ugovora preuzeo stvar na

prijevoz i obvezuje se da će stvari predati primatelju. Prijevoznom ispravom se regulira odnos stranaka
iz ugovora o prijevozu stvari morem. Da bi isprava bila prijevozna isprava bitno je da je njome
reguliran pravni odnos stranaka iz ugovora o prijevozu i da je ona zakonski predviđena.

Prijevozne isprave

STVARI PUTNICI I PRTLJAGE

Teretnica Putna karta
Pomorski teretni list Prtljažnica
Druge isprave

- izdaju se na zahtjev krcatelja

Izdavanju teretnice redovito prethodi sastavljanje obrasca u tri dijela (u triptihu):

1. DISPOZICIJA UKRCAJA
- krcatelj popunjava dispoziciju ukrcaja u kojoj označava robu i sve njezine osobine, te prihvaća
prijevozne uvjete prijevoznika
- predaje ju zajedno s robom ili posebno

2. NALOG ZA UKRCAJ
- nakon što provjeri točnost podataka iz dispozicije ukrcaja, prijevoznikov agent izdaje nalog za ukrcaj
- nalog za ukrcaj je nalog prijevoznika koji se upućuje zapovjedniku broda

3. POTVRDA O UKRCAJU
- nakon završetka ukrcaja zapovjednik ili prvi časnik palube krcatelju izdaje potvrdu o ukrcaju, ako se
odmah ne izda teretnica
- na temelju "potvrde o ukrcaju" krcatelj od prijevoznika traži teretnicu koja će mu omogućiti daljnje
raspolaganje teretom

98
Teretnica (Bill of Lading)

Teretnica je isprava kojom prijevoznik potvrđuje da je na brod primio teret radi prijevoza, te se
obvezuje da će nakon završetka putovanja teret predati ovlaštenom imatelju teretnice.
Može biti u pisanom obliku. Izdaje se na zahtjev krcatelja (na zahtjev je dužan izdati i više primjeraka
teretnice – na svakom izvorniku mora biti naveden ukupan broj izvornika). Teretnicu izdaje
prijevoznik, odnosno u njegovo ime zapovjednik broda ili ovlašteni agent. Teretnicu vlastoručno
potpisuje prijevoznik ili njegov punomoćnik. Primatelj se legitimira prezentacijom orginala teretnice.

Pravne karakteristike teretnice:

1. formalna je priznanica prijevoznika da je roba u količini i stanju, kako je to naznačeno u

teretnici, ukrcana na brod radi prijevoza morem ili preuzeta od strane prijevoznika radi
prijevoza.
2. dokaz je o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu stvari morem.
3. teretnicom se brodar obvezuje da će predati teret osobi koja je ovlaštena na temelju teretnice
zahtijevati predaju tereta.
4. teretnica je vrijednosni papir.

Sadržaj teretnice

Teretnica sadrži:
1. tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište prijevoznika koji izdaje
teretnicu,
2. ime, odnosno druge podatke o identitetu broda,
3. tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište krcatelja,
4. tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište primatelja ili oznaku "po
naredbi" ili "na donosioca",
5. luku odredišta ili vrijeme kad će se, odnosno mjesno gdje će se takva luka odrediti,
6. količinu tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, prema vrsti
tereta,
7. vrstu tereta i oznake koje se na njemu nalaze,
8. stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu,
9. odredbe o vozarini,
10. mjesto i dan ukrcaja tereta i izdavanja teretnice.
Teretnica može sadržavati i druge podatke te uvjete prijevoza.

Prijenos teretnice

Teretnica može glasiti:

1. na ime – za preuzimanje tereta ovlašten je u teretnici imenovani primatelj, a prava iz
teretnice se mogu prenositi samo ugovorom o ustupanju (cesijom).
2. po naredbi – navedena osoba po čijoj se naredbi prenosi teret, prenosi se indosamentom.
3. na donositelja – navedeno je da će teret predati osobi koja teretnicu prezentira prijevozniku,
prenosi se predajom.

99
Vrste teretnice

- teretnica za ukrcaj
- lučka teretnica
- skupna teretnica
- diona teretnica
- špediterske teretnice: FCL (kontejnerska– skupna teretnica), FBL (teretnica za multimodalni
prijevoz).

Klauzula "notify"

Sadrži ime osobe koju prijevoznik mora obavijestiti o dolasku broda. Unosi se u slučaju kada
prijevoznik nije poznato tko će biti u luci primatelja tereta iz prenosive teretnice, odnosno kada
primatelj nema sjedište ili prebivalište u odredišnoj luci, a informacija o dolasku broda mu služi radi
obavljanja formalnosti glede otpreme robe. Osoba koja je označena u klauzuli nema samim tim
svojstvo primatelja iz teretnice, ali adresat iz klauzule "notify" može ujedno biti i ovlašteni primatelj
tereta.

Predaja tereta imatelju teretnice

Prijevoznik na odredištu predaje zakonitom (ovlaštenom) posjedniku teretnicu. Formalna legitimacija

se određuje ovisno o vrsti teretnice (na ime, po naredbi, na donositelja). Primatelj se legitimira
prezentacijom orginala teretnice. Pri preuzimanju tereta posjednik teretnice vraća teretnicu
prijevozniku. Ako je teretnica izdana u više primjeraka (3) pa je teret predan osobi koja je donijela 1
primjerak, ostali primjerci teretnice više ne obvezuju prijevoznika. Ako se prije početka predaje tereta
javi više zakonskih imatelja teretnice, prijevoznik je dužan tražiti uputu od krcatelja ili naručitelja.
Problem: teret pripisuje u odredišnu luku prije teretnice  davanje jamstva za naknadu štete.

Podaci o teretu

Prema PZ-u u teretnica mora sadržavati sljedeće podatke o elementima tereta:

- količinu tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, prema vrsti tereta,
- vrstu tereta i oznake koje se na njemu nalaze,
- stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu.
Teretnicu sastavlja prijevoznik na temelju pisanih podataka krcatelja o vrsti i količini tereta.
Prijevoznik ima pravo ispitivati točnost podataka koje je dao krcatelj te se posebnim klauzulama u
teretnici može ograditi od navoda krcatelja o identitetu tereta i obilježjima količine tereta.

Identitetne ili marginalne klauzule

Ako postoji opravdana sumnja da podaci što ih je naveo krcatelj o vrsti tereta, ili oznakama koje se na
njemu nalaze, ili količini tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere nisu točni
ili potpuni ili nema razumne mogućnosti da se točnost tih podataka provjeri pri ukrcavanju ili ako su
oznake na teretu nejasne ili nedovoljno trajne, prijevoznik može u teretnicu unijeti primjedbe s
obrazloženjem.

100
Glavne marginalne klauzule:
- oznake nepoznate
- masa nepoznata
- kakvoća nepoznata
- navodno (zapovjednik broda izjavljuje da određeni podatak nije unio na temelju vlastitog
zapažanja i nadzora, nego prema iskazu krcatelja, može se odnositi na
količinu, vrstu ili kakvoću tereta.

Prijevoznik ima pravo unijeti u teretnicu marginalne klauzule ako se ostvari jedna od alternativnih
pretpostavki:

1. ako postoji opravdana sumnja da podaci koje mu je dao krcatelj nisu točni ili
2. ako ne može na prikladan način točno utvrditi pravo stanje.

 unose se u teretnicu prije nego se potpiše

Unoseći primjedbu (klauzule), prijevoznik nastoji izbjeći obveze iz teretnice glede mase, količine ili
vrste tereta, a može već unaprijed utvrditi neke vanjske nedostatke za teret koji je primio na prijevoz.
Svrha unošenja marginalnih klauzula u teretnicu nije prijevoznika osloboditi odgovornosti ili tu
odgovornost umanjiti u odnosu na onu propisanu konvencijom – pravni učinak marginalnih klauzula
je da se na korisnika prijevoza prebacuje teret dokaza o tome što je i u kojoj količini prijevoznik
primio na prijevoz.

Nečista teretnica - čista teretnica

Nečista teretnica – teretnica koja sadrži valjane marginalne klauzule. Kada prijevoznik ne unese u
teretnicu utemeljene primjedbe smatra se, za odnose između njega i trećeg zakonitog i savjesnog
imatelja teretnice, da je prijevoznik preuzeo teret onako kako je naznačen u teretnici. Čista teretnica
ima neoborivu dokaznu snagu. U slučaju nečiste teretnice, kada prijevoznik unosi u teretnicu
odgovarajuće primjedbe, pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju dok
zakonski posjednik teretnice ne dokaže suprotno. Nečistu teretnicu će krcatelj teško staviti u promet
(stvara teškoće u poslovnom, robnom i kreditnom poslovanju), pa će nastojati spriječiti unošenje bilo
kakvih primjedaba koje bi teretnici oduzele osobinu čiste teretnice – nastojat će dobiti čistu teretnicu
nudeći jamčevno (garantno) pismo.

Jamčevno pismo

Jamčevno pismo je pisana izjava krcatelja ili nekog drugog u njegovo ime (npr. špeditera) kojom se
krcatelj obvezuje prijevozniku da će mu nadoknaditi svaku štetu koju pretrpi u odnosu na primatelja
zbog toga što je izdao čistu teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu. Jamčevnim pismo se krcatelj
obvezuje nadoknaditi štetu prijevozniku koji preuzme odgovornost prema zakonitom imatelju teretnice
iz izdane čiste teretnice, kada je prijevoznik mogao unijeti svoje primjedbe u teretnicu, a nije to učinio.
Jamčevno pismo prema trećim osobama nikako i nikada ne proizvodi pravni učinak. U odnosu
prijevoznika i krcatelja, prema našoj sudskoj praksi i Hamburškim pravilima, jamčevno pismo je
valjano ako se radi o sitnim nepravilnostima vanjskog stanja tereta ili ako nema prikladnog načina da
se kontroliraju navodi krcatelja – neće biti valjano ako prijevoznik ne unese marginalne klauzule u
namjeri da prevari treću osobu.

101
Pomorski teretni list (Sea Waybill)

Ugovorom o prijevozu stranke mogu predvidjeti da se umjesto teretnice izdaje teretni list. Prijevoznik
može u teretni list unijeti obrazloženu marginalnu klauzulu kao i kod teretnice. Prednosti:
pojednostavljuje i ubrzava proceduru preuzimanja tereta i ne javlja se problem sa zakašnjenjem
dokumentacije, dovoljno je da primatelj u odredišnoj luci dokaže svoj identitet. Nije vrijednosni papir
te se izdaje na zahtjev krcatelja. Teretni list izdaje se u jednom primjerku koji potpisuje prijevoznik i
krcatelj. Glasi na ime i izvornik prati robu.

Pravne karakteristike:
1. priznanica je izjava prijevoznika o preuzimanju na prijevoz robe što je u njoj naznačena,
2. dokaz je o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu,
3. određuje osobu kojoj će prijevoznik predati robu u skladu s ugovorom.

Putna karta i prtljažnica

Mogu glasiti na ime i na donositelja. Prijevoznik je dužan putniku izdati putnu kartu, a može biti i u
elektroničkom obliku. Putna karta koja glasi na ime ne može se prenijeti na drugu osobu bez pristanka
prijevoznika. Za prtljagu primljenu na čuvanje prijevoznik je dužan, na zahtjev putnika, izdati
prtljažnicu.

ODGOVORNOST ZA ŠTETE U POMORSKOM PRAVU

Što je šteta?

1. umanjenje nečije imovine

2. sprječavanje njezina povećanja
3. povreda prava osobnosti

Kriteriji odgovornosti za štetu

1. subjektivna odgovornost
- dokazana krivnja
- predmnijevana krivnja

2. objektivna odgovornosti
- apsolutni kauzaliltet
- relativni kauzalitet

3. temeljem snašanja rizika

Šteta u prijevozu stvari:

- gubitak (potpuni, djelomični), oštećenje stvari ili manjak

- štete zbog zakašnjenja

Šteta kod putnika:

- smrt
- tjelesna ozljeda
- zakašnjenje

102
Odgovornost za štetu

a) ugovorna
b) izvanugovorna

Obujam za štetu

a) obična šteta
b) izmakla dobit

Visina odgovornosti

a) ograničena
b) neograničena

Ograničena odgovornost postoji kada dužnik:

a) odgovara do unaprijed određene svote cijelom svojom imovinom (osobna ograničena odgovornost)
ili
b) kad odgovara određenom vlastitom imovinom fizički konkretiziranom ( stvarna ograničena
odgovornost).

Za obveze koje nastanu u vezi s plovidbom i iskorištavanjem broda odgovara brodar.

Šteta može nastati zbog osobne radnje/propusta brodara ili zbog radnje/propusta osobe kojma se služi
u svom poslovanju.

Vrste ograničenja odgovornosti brodara:

a) sustav općeg (globalnog) ograničenja – predmnijeva se na izvanugovornu (smrt, tjelesna ozljeda

kupača i drugih osoba na moru)
b) sustav posebnog ograničenja

Sustavi ograničenja odgovornosti brodara

1. SUSTAV ABANDONA (mediteranski sustav)

Vlasnik broda odgovara neograničeno cijelom svojom imovinom za čine i obveze zapovjednika (ne i
za svoja vlastita djela). Može ograničiti svoju osobnu odgovornost abandonom (prepuštanjem) broda i
vozarine za putovanje na kojem je nastala obveza. Brod se prepušta vjerovnicima, ali se na njih ne
prenosi pravo vlasništva na brodu – brod se samo prepušta vjerovnicima radi namirenja, a preostali
višak pripada brodovlasniku.

2. SUSTAV EGZEKUCIJE (IZVRŠENJA) – (njemački sustav)

Brodar odgovara za obvezu samo brodom i vozarinom.

3. SUSTAV ODGOVORNOSTI OGRANIČENE NA ODREĐENU SVOTU PO TONI BRODSKE

TONAŽE (engleski sustav)
Predviđa se mogućnost ograničenja odgovornosti za svaki štetni događaj do utvrđenog iznosa prema
veličini broda na osnovi registarske tonaže. Brodar odgovara svom svojom imovinom, ali samo do
unaprijed točno određene svote. Formira se fond ograničene odgovornosti.

103
Brodar koji želi ograničiti svoju odgovornost dužan je osnovati fond ograničene odgovornosti. Fond
znači imovinsku vrijednost koju brodar polaže ili daje jamstvo radi namirenja tražbina koje vjerovnici
imaju prema brodaru. Sredstva fonda služe samo za namirenje tražbina nastalih iz događaja zbog kojeg
je fond osnovan. Izvanparnični postupak ograničenja odgovornosti brodara provodi sudac pojedinac
stvarno nadležnog suda (trgovački sud).

Odgovornost za štete na stvarima i za zakašnjenje

Prijevoznik odgovara za svako oštećenje, manjak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od
preuzimatelja pa do predaje te za štetu koja nastane zbog zakašnjenja u predaji tereta. Odgovara po
načelu pretpostavljene krivnje.
Haška pravila: prijevoznik – od ukrcaja robe na brod do njenog iskrcaja broda
Hamburška pravila: prijevoznik/stvarni prijevoznik – od preuzimanja do predaje.
Za daljnje štete odgovara samo ako se radi o šteti uzrokovanoj zakašnjenjem ili predaji stvari
primatelju.
Visina odgovornosti: - ograničeno
- u slučaju kvalificirane krivnje – neograničeno

Odredbe PZ- a koje se odnose na odgovornosti prijevoznika ne smiju se ugovorom mijenjati na štetu
korisnika prijevoza. Iznimno se odredbe o odgovornosti prijevoznika smiju ugovorom mijenjati u
prijevoznikovu korist u slučaju:
1. oštećenja, manjka ili gubitka tereta nastalog prije početka ukrcavanja ili nakon iskrcaja,
2. prijevoza živih životinja,
3. prijevoza stvari koji je na temelju suglasnosti krcatelja smješten na palubi,
4. štete zbog zakašnjenja

Prema ZOO-u - prijevoznik ne može odredbama ugovora isključiti svoju odgovornost za štete nastale
njegovom namjerom ili grubom nepažnjom.

Kao temelj za određivanje odgovornosti se uzima jedinica (kg bruto težine) oštećenog, izgubljenog ili
manjkajućeg tereta na koje se primjenjuje zakonom određeni minimalni iznos – metar3, kontejner,
paket – ovisno što su ugovorne stranke ugovorile kao jedinicu tereta.

Prigovor

Jednostrana izjava primatelja upućena prijevozniku u kojoj se konstatira da nije predao stvari (teret)
onako kako se obvezao. Ako primatelj tereta uredno i u roku uloži pisani prigovor prijevozniku,
pretpostavlja se, dok prijevoznik ne dokaže suprotno, da su navodi prigovora istiniti. Ako primatelj
tereta ne stavi pisani prigovor zbog oštećenja ili manjka terata odmah pri preuzimanju, pretpostavlja
se, dok primatelj ne dokaže suprotno, da mu je teret predan onako kako je naznačen u teretnici ili ako
prijevozna isprava nije izdana – onako kako je primljen na prijevoz. Ako oštećenje ili manjak nisu
vidljivi, primatelj može staviti pisani prigovor u roku od tri dana od dana preuzimanja tereta.

104
Odgovornost prijevoznika za osobe koje rade za njega

Za radnje i propuste zapovjednika broda, drugih članova posade broda i ostalih osoba koje rade za
prijevoznika, u okviru obavljanja njihovih dužnosti, prijevoznik odgovara kao i za svoje radnje i
propuste (u načelu).
Tzv. nautičke pogreške (propusti i radnje u plovidbi i rukovanju brodom)
- prijeti sigurnosti broda
- prijevoznik ne odgovara za nautičke pogreške osoba kojima se služi u svom poslovanju,
osim ako postoji njegova osobna krivnja koju mora dokazati korisnik prijevoza.

Tzv. komercijalne djelatnosti (npr. čuvanje tereta, kontrola i održavanje rashladnih uređaja u
ispravnom stanju)
- propust komercijalne skrbi ugrožava teret
- prijevoznik odgovara za radnje i propuste svojih zaposlenika kao i za svoje radnje.

Haška pravila: isključuju odgovornost za nautičku pogrešku

Hamburška pravila: ne isključuje odgovornost za nautičku pogrešku

Požar na brodu

Prijevoznik odgovara za štetu koju je teret pretrpio od požara na brodu ako se dokaže da je požar
skrivio osobnom radnjom ili propustom. Ne odgovara za djela svojih zaposlenika.

Hamburška pravila: ne isključuje odgovornost za požar, za požar odgovara kao i za propuste svojih
nautičkih grešaka

Izuzetni slučajevi ("iznimne opasnosti")

Slučajevi koji su prouzročili štetu, ali za koje prijevoznik ne odgovara, osim ako se dokaže njegova
krivnja ili krivnja osoba za čije radnje i propuste odgovara. Teret dokazivanja se prebacuje na
korisnika prijevoza (dokazana krivnja).

Prema čl. 553. st. 1. PZ-a prijevoznik broda ne odgovara za štetu na teretu za koju dokaže da je nastala
zbog: (nabrojati 3/4)
1. više sile, pomorske nezgode, ratnih događaja, međnarodnih zločina na moru, nemira i
pobune,
2. sanitarnih ograničenja ili drugih mjera i radnji državnih tijela,
3. radnji ili propusta krcatelja ili osoba ovlaštenih raspolagati teretom ili osoba koje za njih
rade,
4. obustave rada, odnosno štrajka, masovnog isključenja radnika s posla ili bilo kojih drugih
smetnji koje potpuno ili djelomično sprječavaju rad,
5. spašavanje ili pokušaja spašavanja ljudi i imovine na moru..

Odgovornost za smrt i tjelesnu ozljedu putnika i prtljage

Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, 1974.

- 1. Protokol 1976.
- 2. Protokol 1900.
- 3. Protokol 2002. – nije stupio na snagu
RH ratificirala Atensku konvenciju i sve Protokole.

105
Uredba (EU) Europskoga parlamenta i Vijeća o pravima putnika kada putuju morem i unutarnjim
plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2006/2004.
Uredba (EZ) Europskoga parlamenta i Vijeća o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem
u slučaju nesreća - u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi brodem klase A i B

Pomorski zakonik – u nacionalnoj plovidbi brodovima koji ne spadaju u klasu A i B

Članak 612. Pomorskog zakonika

(1) Na prijevoz putnika i prtljage u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi brodovima klase A i
B kako su definirani Direktivom 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosnim pravilima
i normama za puničke brodove, primjenjuje se Uredba 392/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća o
odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća. Na prijevoz putnika i prtljage
u nacionalnoj plovidbi brodovima koji ne spadaju u klasu A i B primjenjuju se odredbe ovog
Zakonika.
(2) Odredbe ovoga Zakonika i Uredbe o odgovornosti prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika
primjenjuju se i kad se prijevoz obavlja besplatno.

Direktiva 2009/45EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o sigurnosnim pravilima i normama za putničke

brodove

- putnički brod
- brod koji prevozi više od 12 putnika
- nacionalna plovidba – plovidba morskim područjima iz luke države članice od iste ili druge luke u
toj državi članici

Područje primjene Uredbe br. 392/2009

Na svaki međunarodni prijevoz u smislu čl. 1. Atenske konvencije i na prijeovz morem unutar jedne
države članice brodovima klase A i B
a) ako brod vije zastavu države članice ili je upisan u državi članici
b) ako je ugovor sklopljen u državi članici
c) ako je mjesto isplovljavanja ili odredišta prema ugovoru o prijevozu u državu članicu
Države članice mogu primjenjivati Uredbu na sva putovanja u nacionalnoj pomorskoj plovidbi.

Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, 2002.

Uvodi objektivnu odgovornost za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika koja je posljedica
pomorske nezgode (brodolom, sudar, nasukanje, eksplozija, požar ili mana broda).

Prijevoznik neće odgovarati za takvu štetu ako dokaže:

a) da je šteta posljedica rata, neprijateljstva, građanskog rata, ustanak ili iznimne, neizbježne i
nesavladive prirodne pojave ili
b) da je šteta u cijelosti prouzročena radnjom ili propustom treće osobe učinjenima s namjerom da se
prouzroči šteta.

Sud može, u skladu s odredbama svog prava, osloboditi prijevoznika ako je šteta prouzročena
krivnjom samog putnika.

106
Dvostupanjski sustav odgovornosti:
- do 250 000 PPV – relativni kauzalitet
- od 250 000 PPV - pretpostavljena krivnja
U slučajevima kada štetni događaj nije nastao zbog pomorske nezgode ostaje načelo dokazane krivnje.

Štete za gubitak ili oštećenje prtljage:

a) ručna prtljaga
- u slučaju pomorske nezgode – pretpostavljena krivnja
- u ostalim slučajevima – dokazana krivnja
b) ostala prtljaga i vozila – pretpostavljena krivnja

Novina 2002. – uvodi se obvezno osiguranje prijevoznikove odgovornosti za štetu zbog smrti ili
tjelesne ozljede putnika, za pokriće ograničene odgovornosti za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede
putnika, za pokriće ograničene odgovornosti na temelju objektivne odgovornosti te mogućnost izravne
tužbe protiv osiguratelja te štete. Znatno povisuje iznose ograničenja odgovornosti.

Pomorski zakonik

Tjelesni integritet putnika

Za povredu tjelesnog integriteta putnika prijevoznik odgovara na osnovi vlastite krivnje ili krivnje
osoba koje rade za njega po načelu dokazane krivnje. Ako su smrt ili tjelesna ozljeda putnika nastali
neposredno ili posredno zbog brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili mana broda
odgovara po načelu pretpostavljene krivnje.

Ručna prtljaga

Za ručnu prtljagu (oštećenje, gubitak, manjak) prijevoznik odgovara prema načelu dokazane krivnje. U
slučaju da su oštećenje, gubitak, manjak ručne prtljage nastali neposredno ili posredno zbog
brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili mana broda odgovara po načelu pretpostavljane
krivnje.
Prigovor:
- prije i u trenutku iskrcaja (za vidljivu štetu)
- 15 dana od iskrcaja (za nevidljivu štetu)

Predana prtljaga

Za predanu prtljagu (oštećenje, gubitak, manjak) prijevoznik odgovara prema načelu pretpostavljene
krivnje, a odgovara i za djela i propuste osoba koje kod njega rade bez obzira na to je li do štete došlo
zbog nautičke djelatnosti.
Prigovor:
- prije i u trenutku iskrcaja (za vidljivu štetu)
- 15 dana od iskrcaja (za nevidljivu štetu)

107
Naknada štete u slučaju sudara

Odgovornost broda (vlasnika, brodara) po načelu dokazane krivnje.

1. dogodi li se sudar isključivom krivnjom jednog broda, ukupnu štetu podmiruje taj brod.
2. ako je šteta prouzorčena krivnjom dvaju ili više brodova (zajedničkom krivnjom) svaki brod
odgovara razmjerno svojoj krivnji.
3. ako se omjer krivnje brodova ne može utvrditi, odgovornost brodova za štetu dijeli se na jednake
dijelove.

Nadoknađuju se stvarna šteta i izmakla dobit. Brodar (brodovlasnik) za štete iz sudara odgovara
ograničeno prema načelima o općem ograničenju svoje odgovornosti. Za materijalnu štetu trećima,
brodovi koji su skrivili štetu odgovaraju razmjerno svojoj krivnji, nema solidarne odgovornosti.
Međutim, ako je sudarom prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda neke osobe, za štetu solidarno
odgovaraju brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara.

Tegljenje i potiskivanje

Za naknadu štete koja nastane sudarom brodova koji plove u teglju ili u potiskivanom sastavu ili
između njih i trećih brodova, primjenjaju se odredbe naknadi štete zbog sudara brodova – prema
načelu dokazane krivnje.

Prijevoz tegljenjem

Poduzetnik tegljača odgovara za štetu na teretu prema načelu odgovornosti prijevoznika za prijevoz
stvari – pretpostavljena krivnja.

Odgovornost za štetu kod izravnog prijevoza

Izravni prijevoz – jedinstveni prijevoz u kojem sudjeluje nekoliko prijevoznika iste grane prometa.

Izravan prijevoz stvari

1. odgovaraju prijevoznik koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu,
2. prijevoznik koji je izdao izravnu teretnicu i
3. prijevoznik koji je predao teret primatelju.
Odgovaraju solidarno za cijeli put. Ostali prijevoznici odgovaraju, na temelju izravne teretnice, samo
za svoj dio puta.

Izravan prijevoz putnika

Odgovaraju prijevoznik koji je ugovorio izravan prijevoz i prijevoznik na čijem dijelu puta je nastala
šteta. Za štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika odgovaraju solidarno, za povrede
ostalih obveza nema solidarne odgovornosti.

Izravan prijevoz ručne prtljage

Za oštećenje, manjak, gubitak odgovara prijevoznik na čijem dijelu puta je nastala šteta na ručnoj
prtljazi.

Izravan prijevoz predane prtljage

Isto kao pri izravnom prijevozu stvari.

108
Izvanugovorna odgovornost za štetu

1. smrt, tjelesna ozljeda kupača i drugih osoba

2. oštećenje stvari izvan broda i onečišćenje okoliša
3. onečišćenje izljevanjem ulja koji se prevozi kao teret
4. onečišćenje pogonskim uljem

A) Izvanugovorna odgovornost za smrt i tjelesne ozljede

Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru koje prouzroči brod odgovara vlasnik broda i
brodar, te osoba koja u trenutku događaja upravlja brodom:
1. ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u području koje je proglašeno kupalištem ili u kojem je
zabranjena plovidba – ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio štetu svojom namjerom ili grubom
nepažnjom - kauzalna odgovornost
2. ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u morskom pojasu do 150 metara od obale, a taj pojas ne
ide u područje navedno u točki 1., 3., 4., - ako se ne dokaže da je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena
višom silom, namjerom ili grubom nepažnjom usmrćene, odnosno ozlijeđene osobe – kauzalna
odgovornost
3. ako je smrt ili tjelesna ozljeda uzrokovana u lukama, na prilazima luka, na uobičajenim plovnim
putovima, na području koje se isključivo koristi za sportsku i sličnu plovidbu (kao što su veslačke i
jedriličarske regate, skijanje i sl.) i na području udaljenom više od 150 metara od obale, a nije riječ o
području iz točke 4. ovoga stavka – ako se smrt dokaže da je brod kriv za smrt, odnosno tjelesnu
ozljedu osobe – dokazana krivnja
4. ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena na području u kojemu su zabranjeni pojedini načini ili
sredstva plovidbe (npr. glisiranje, skijanje, prekoračenje brzine), a smrt je, odnosno tjelesna ozljeda,
nastupila za obavljanja zabranjenog načina ili zabranjenim sredstvima plovidbe ako se ne dokaže da je
oštećenik prouzročio štetu svojom namjerom ili grubom nepažnjom – dokazana krivnja

B) Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša

UDAR – materijalni sraz broda s nekim pomorskim ili kopnenim objektom. Brod (vlasnik broda,
odnosno brodar) odgovara za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima, lučkim uređajima i
postojenjima, plutajućim objektima te drugim objektima u luci ili na moru po načelu objektivne
odgovornosti (relativni kauzalitet). Vlasnik broda ili brodar se može osloboditi ako je šteta
prouzročena krivnjom trgovačkog društva ili tijela koji upravlja lukom ili stanjem obale, lukobrana,
uređaja i postrojenja.

C) Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanje ulja koji se prevozi kao teret

Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štete nastale onečišćenjem uljima (naftom),

1969.; Protokol 1984. i Protokol 1992. (Konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog
onečišćenja uljem). Za materijalne štete trećima odgovara vlasnik broda (brodovlasnik) na temelju
stroge kauzalne (objektivne) odgovornosti.
Pomorski zakonik – usklađen s Konvencijom 1992.

109
D) Odgovornost za onečišćenje mora pogonskim uljem

Za štetu koju prouzroči brod istjecanjem ili izbacivanjem pogonskog ulja odgovara vlasnik broda,
osim ako dokaže da se istjecanje ili izbacivanje pogonskog ulja dogodilo zbog:
1. posljedica rata, neprijateljstva, građanskog rata, pobune,
2. proistječe u potpunosti radnjom ili propustom treće osobe učinjene u namjeri da se prouzroči šteta,
3. u potpunosti prouzročena nemarom ili dr. štetnom radnjom države ili drugog tijela.
Odgovara prema načelu relativnog kauzaliteta.

POMORSKE NESEREĆE

Sudar, spašavanje, havarije

Pomorska nezgoda (nesreća)

Događaj ili skup događaja istog podrijetla koji uzrokuje gubitak ili oštećenje broda, tereta ili druge
imovine na moru ili poduzimanje nekog izvanrednog troška. Može biti uzrokovana opasnostima mora
ili djelovanjem ljudi (članova posade ili trećih osoba). Obuhvaća npr.: sudar, udar, nasukanje,
potonuće, požar, prodiranje vode i sl.

Sudar brodova

Događaj u kojem jedan brod ili više brodova izravnim dodirom (srazom) ili neizravno prouzroči štetu
drugom brodu, imovini ili osobama koje se nalaze na brodu. Za pojam sudara nije važno plove il oba
broda (odredbe o sudaru primjenjuju i na odgovornost za štetu koju prouzroči usidreni brod ili koja se
nanese usidrenom brodu).

Izvori prava

Međunarodni:
1. Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o sudaru brodova, 1910.
2. Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o kaznenoj nadležnosti za sudar i
druge plovidbene nezgode, 1952.
3. Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o građanskoj nadležnosti za sudar,
1952.
4. Konvencija o međunarodnim pravilima za izbjegavanje sudara na moru, 1972. (COLREG)
5. Lisabonska pravila CMI-a o naknadi štete u slučaju sudara brodova, 1987.

Domaći:
1. Pomorski zakonik
2. Pravila o izbjegavanju sudara na moru, NN 17/96

Vrste sudara:

1. Izravni sudar – stvarni dodir brodova ili dijelova njihove opreme (dizalicom, sidrom).
2. Neizravni sudar - nije bilo stvarnog dodira – primjenjuje se na odgovornost za štetu koju jedan brod
prouzroči drugome zbog obavljanja manevra ili propuštanja da obavi manevar ili zbog nepoštivanja
propisa o sigurnosti plovidbe, ako nije bilo stvarnog sudara brodova.

110
Vrste sudara s obzirom na uzrok:
1. nastali zbog više sile ili slučaja
2. skrivljeni sudari
3. dvojbeni sudari (uzrok sudara nije moguće utvrditi)

Naknada štete

U slučaju skrivljenog sudara nastaje izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu nastalu u sudaru
brodova. Odgovornost postoji ako su ispunjene ove pretpostavke: 1. sudar brodova, 2. šteta, 3. uzročna
veza sudara i štete, 4. protupravno ponašanje u objektivnom smislu, 5. krivnja.

Za štete odgovara brod (odgovornost vlasnika broda i brodara), odnosno brodovi za koje se dokaže da
je njihovom krivnjom šteta prouzročena – kriterij dokazane krivnje.
Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno svojoj
krivnji. Ako se opseg krivnje brodova ne može ustanoviti, njihova se odgovornost za štetu dijeli na
jednake dijelove. Za materijalne štete prema prema trećima pomorski brodovi koji su skrivili štetu
odgovaraju razmjerno svojoj krivnji. Ako je sudarom brodova prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda
neke osobe, za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom odgovaraju solidarno brodovi čijom je
krivnjom došlo do sudara. Pri šteti prouzročenoj sudarom brodova nadoknađuje se i izmakli dobitak,
bez obzira na stupanj krivnje. Ako je šteta prouzročena slučajem ili višom silom ili ako se ne može
ustanoviti uzrok zbog kojeg je nastao sudar brodova, štetu snosi oštećenik.

Postupak zapovjednika broda u slučaju sudara

U slučaju sudara zapovjednik je dužan poduzeti spašavanje osoba i drugog broda. Zapovjednik će
nastojati utvrditi identitet broda s kojim se sudario, zabilježiti sve relevantne podatke, napraviti skicu
sudara, utvrditi šetu nastalu sudarom. Mora obavijestiti brodara, osiguratelja. Opisati događaj u
brodskom dnevniku. Pregledati oštećenja i sastaviti pisano izvješće. Mora u roku od 24 sata nakon
dolaska broda u luku prijaviti sudar lučkoj kapetaniji (diplomatskom – konzularnom predstavništvu
ako se nalazi u inozemstvu), a ako se sudar dogodio u vodama druge države, zapovjednik mora sudar
prijaviti i tijelu druge države. Od drugog broda valja zahtijevati jamstvo za naknadu štete i, ako treba,
zatražiti pravnu pomoć radi zaštite interesa brodara.

Mjerodavno pravo

Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuje se:

1. pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama dogodio sudar,
2. odredbe PZ-a ako se sudar dogodio na otvorenom moru.

Iznimno, od navedenih odredaba, na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju se:
1. ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju istu državnu pripadnost – pravo te države
2. ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju različitu državnu pripadnost, ali je pravo svih tih
država isto – pravo tih država.

Obvezna primjena hrvatskog prava (iznimno):

1. ako sve zainteresirane stranke imaju zajedničko državljanstvo ili uobičajeno boravište, odnosno
sjedište u RH,
2. hrvatsko pravo – ako je jedan od brodova koji je sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.

111
Spašavanje

Spašavanje je svaki čin ili činidba poduzeta radi pomoći osobama, brodu ili bilo kojoj drugoj imovini
koja je u opasnoti na moru ili pod morem. Svaka potrebna i korisna usluga i pomoć pružena imovini i
osobama koje se nalaze u opasnosti na moru ili pod morem. Samo ona djelatnost koja je imala koristan
rezultat (potpun ili djelomičan) – ako nije bilo korisnog rezultata govorimo o pokušaju spašavanja.
No cure – no pay

Izvori prava

Međunarodni:
1. Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o pružanju pomoći spašavanju na
moru, 1910.
2. Međunarodna konvencija o spašavanju, 1989.
3. Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru, SOLAS, 1974., s izmjenama
Danas najvažnija međ. kon. o sigurnosti na moru (ratificiralo ju je 156 država; pokriva
98,79% svjetske tonaže)
4. Konvencija o traganju i spašavanju, 1979. – regulira spašavanje osoba u teritorijalnom moru
obalnih država.

Domaći:
1. Pomorski zakonik
2. Nacionalni plan traganja i spašavanja ljudskih života na moru
3. Pravilnik o istraživanju pomorskih nesreća

Objekt spašavanja na moru su: 1. ljudski životi, 2. imovina

Vrste spašavanja:
1. obvezno spašavanje,
2. spontano spašavanje (neugovorno),
3. ugovorno spašavanje.

1. Obvezno spašavanje

Propisano je za spašavanje osoba, a za spašavanje imovine samo kad se brodovi sudare. Za spašavanje
osoba ne duguje se nikakva nagrada. Iznimno, ako je u istoj akciji spašavanja sudjelovalo više
spašavatelja od kojih su neki spasili osobe, a neki brod ili drugu imovinu, spašavatelju koji je spasio
samo osobe pripada pravičan dio nagrade priznate drugom spašavatelju za spašavanje imovine, ili
naknade za sprječavanje ili smanjenje štete morskom okolišu.

Obvezno spašavanje osoba propisana je za zapovjednika broda

Zapovjednik broda koji na bilo koji način dozna da se osobe, uključujući i neprijatelje u slučaju
oružanog sukoba, nalaze u životnoj opasnoti na moru dužan im je odmah krenuti u pomoć najvećom
brzinom obavještavajući ih o tome ako je to moguće, te poduzeti njihovo spašavanje. Zapovjednik
broda dužan je spašavati osobe koje su u životnoj opasnosti iako se one tome protive ili ako se
spašavanju osoba protivi zapovjednik broda na kojem se te osobe nalaze.

112
Iznimno, zapovjednik broda nije dužan krenuti u pomoć i poduzeti spašavanje osoba u životnoj
opasnosti:
1. ako bi poduzimanje tog spašavanja predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod kojim on
zapovijeda i za osobe na tom brodu,
2. ako opravdano drži da, prema posebnim okolnostima slučaja, poduzimanje spašavanja
osoba u opasnosti ne bi bilo uspješno,
3. ako dozna da je drugi brod izabran za pružanje pomoći i da je izabran brod tu zadaću
prihvatio,
4. ako od zapovjednika broda u opasnosti ili neposredno od osoba koje su bile u životnoj
opasnosti, ili od zapovjednika drugog broda koji je stigao do tih osoba bude
obaviješten da pomoć više nije potrebna.
Postojanje jednog od ovih slučajeva zapovjednik ocjenjuje po vlastitoj prosudbi, uzimajući u obzir
okolonosti konkretnog slučaja.

Obveza spašavanja osoba i obveza spašavanja broda u slučaju sudara strogo je osobna obveza
zapovjednika – vlasnik broda ili brodar ne odgovara za štetu koja nastane zato što je zapovjednik
broda povrijedio ove dužnosti. Zapovjednik je dužan unijeti razloge zbog kojih nije krenuo u pomoć
osobama u opasnosti i poduzeo njihovo spašavanje u brodski dnevnik (u suprotnom – prekršaj,
novčana kazna od 2000 do 15000 kn).

2. Spontano spašavanje

Dobrovoljno spašavanje koje se obavlja, a nije sklopljen ugovor o spašavanju. Iako se spašavanje u
praksi najčešće obavlja na temelju ugovora, spontano spašavanje je opće pravilo.

3. Ugovorno spašavanje

Obavlja se na temelju ugovora o spašavanju koji je sklopljen između spašavatelja i vlasnika stvari u
opasnosti

Ugovor o spašavanju

Nije definiran pomorskopravnim propisima. Njim se spašavatelj obvezuje da će poduzeti akciju

spašavanja broda, njegovog tereta i drugih imovinskih interea na brodu, a druga stranka se obvezuje da
će mu za to platiti odgovarajuću naknadu – nagradu.

Neformalni pravni posao – u praksi se sklapaju u pisanom obliku (standardizirani obrasci: Lloyd'sov
strandardni ugovr o spašavanju (LOF)).

Nagrada za spašavanje

Pripada spašavatelju za svako spašavanje broda ili imovine koje je imalo koristan ishod spašavanja
(ako spašavanje nije imalo koristan rezultat, ne postoji ni pravo na nagradu osim ako nije drugačije
ugovoreno). Pravo na nagradu pripada neovisno o tome je li sklopljen ugovor o spašavanju ili ne i o
kakvoj vrsti spašavanja je riječ. Visina nagrade ne može iznositi više od vrijednosti spašenog broda,
odnosno spašavanje imovine. Visina nagrade se može ugovoriti. Ako nagrada nije prethodno
ugovorena, stranke mogu sporazumno odrediti njezinu visinu ili prepustiti da to pitanje riješi arbitraža
– u suprotnom o tome odlučuje sud.

113
Sud utvrđuje visinu nagrade za spašvanje uzimajući u obzir:
1. spašenu vrijednost broda i druge spašene imovine,
2. vještinu i napore spašavatelja u sprječavanju ili smanjenu štete morskom okolišu,
3. stupanj uspjeha što ga je spašavatelj postigao,
4. prirodu i stupanj opasnosti,
5. vještinu i napore spašavatelja u spašavanju osoba, broda i druge imovine,
6. utrošeno vijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja,
7. rizik odgovornosti i druge rizike kojima su se izložili spašavatelji ili njihova oprema,
8. brzinu kojom su usluge pružene,
9. dostupnost i uporaba brodova i druge opreme namijenjene operacijama spašavanja,
10. stanje pripravnosti i djelotvornosti opreme spašavatelja te njenu vrijednost.

Sud može smanjiti nagradu ili odlučiti da spašavatelju ne pripada nagrada za spašavanje broda ili
druge imovine:
1. ako su spašavatelji svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja,
2. ako su svojim propustom ili nemarnošću otežali spašavanje ili
3. ako su pri spašavanju počinili krađu, utaju ili prijevarnu radnju.

Spašavatelj ima pravo na osiguranje svojih tražbina s naslova spašavanja – jamstvo, brod i stvari ne
smiju se otpremiti iz mjesta na koje su dospjeli poslije spašavanja sve dok se tim ne usuglasi
spašavatelj. Spašavatelj za naplatu tražbine s osnove nagrade za spašavanje ima zakonsko založno
pravo (pomorski privilegij).

Tko plaća nagradu?

Ako se spašavanje broda i druge imovine obavlja na temelju ugovora o spašavanju koji je sklopio
zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti, nagradu za spašavanje dužan je platiti brodar spašenog
broda, ako ugovorom nije drugačije predviđeno. (Ako brodar spašenog broda plati ukupnu nagradu za
spašavanje, pripada mu pravo regresa prema vlasniku ili osobi koja ima pravo raspolagati drugom
imovinom na brodu, za dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu). Ako je sklopljen ugovor o
spašavanju, vlasnik druge spašene imovine na brodu ili osoba koja ima pravo raspolagati takvom
imovinom odgovara solidarno s brodarom, ali samo za onaj dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu.
Ako ugovor o spašavanju nije bio sklopljen, nagradu za spašeni brod dužan je platiti brodar spašenog
broda, a nagradu za drugu spašenu imovinu – vlasnik ili osoba koja ima pravo raspolagati tom
imovinom.

Posebna naknada

Uvedena kao poticaj spašavateljima da pri spašavanju djeluju u zaštiti morskog okoliša. Odstupanje od
načela o korisnosti spašavanja kao pretpostavci za nagradu.
Za posebnu naknadu moraju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke:
1. spašavani brod ili njegov teret prijetio je štetom okolišu
2. spašavatelj nije ostvario nagradu za spašavanje primjenom propisanih kriterija

Ako su ispunjene te dvije pretpostavke, za određivanje visine posebne naknade razlikuju se dvije
situacije:
1. akcijom spašavanja NIJE spriječena ili smanjena štete u okolišu
- spašavatelj ima pravo na posebnu naknadu samo u visini stvarno učinjenih troškova (troškovi
spašavatelja: gotovinski izdaci koje je spašavatelj razborito uložio pri spašavanju i
pravičan omjer za opremu i osoblje koji su stvarno i razborito bili uključeni u
spašavanje, primjenjujući mjerila utvrđena u čl. 775. PZ-a)
114
 2. akcijom spašavanja JEST spriječena ili smanjena šteta u okolišu
- posebna naknada koju vlasnik broda ima platiti takvom spašavatelju može se
povećati do 30% od troškova koje je spašavatelj uložio. Međutim, ako to
smatra pravičnim i opravdanim (+ kriteriji iz čl. 774.), sud može dodatno
povećati takvu posebnu naknadu do najviše 100% od troškova koje je
spašavatelj uložio.
Posebnu naknadu plaća vlasnik spašavanog broda.

Služba za traganje i spašavanje u RH

Služba traganja i spašavanja u RH sastoji se od:

- Stožera službe traganja i spašavanja,
- Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (u Rijeci),
- podredišnjica traganja i spašavanja (lučke kapetanije Pula, Rijeka, Senj, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i
Dubrovnik), obalnih promatračkih jedinica (lučke ispostave svih lučkih kapetanija + obalne radio
postaje + čuvani svjetionici + motrilačke postaje Hrvatske ratne mornarice) te,
- jedinica traganja i spašavanja (pomorske, zrakoplovne i kopnene jedinice)

Proces operacije traganja i spašavanja započinje kada brod koji je u nevolji pošalje alarmni signal,
poziv i poruku o pogibelji na jednoj od dvije međunarodne frekvencije pogibelji. Poruka treba
sadržavati: identifikaciju broda, poziciju broda, prirodu opasnosti, vrstu potrebe pomoći, svaku drugu
obavijest koja može olakšati traganje, npr. kurs i brzinu ako plovi, podatke o broju osoba koje
napuštaju brod ili o vrsti tereta ako je riječ o opasnom teretu. Nakon primljene obavijesti započinje
traganje/spašavanje. Primljena obavijest nije jedini uvjet za započinjanje akcije spašavanja, ona to
može poduzeti i kada sumnja u postojanje opasnosti (npr. brod na redovitoj liniji kasni, nevrijeme).
Traganje i spašavanje je završeno ako je uspješno provedeno, a ono može završiti i obustavom
odnosno prekidom traganja.

Zajedničke havarije

Izvori prava

Međunarodni:
1. York – Antwerpenska pravila
- primjenjuju se na neki slučaj zajedničke havarije jedino ako ih zainteresirane
stranke u tom događaju dobrovoljno i suglasno izaberu.

Domaći:
1. Pomorski zakonik

Pomorska havarija – svaka izvanredna šteta, gubitak ili trošak koji zadese pomorsku imovinu
tijekom trajanja plovidbenog pothvata.

Vrste:

1. Zajednička havarija (opća, generalna)

2. Zasebna havarija (partikularna, posebna)

115
Čin zajedničke havarije – svaki namjeran i razložan izvanredan trošak i svaka namjerna i razložna
šteta učinjena, odnosno prouzročena od zapovjednika broda ili druge osobe koja ga zamjenjuje, ako su
bili razborito poduzete radi spašavanja imovinskih vrijednosti sudionika u istome pomorskom
pothvatu od stvarne opasnosti koja im zajednički prijeti.
Imovinske posljedice snose svi sudionici tog pomorskog pothvata.

Bitni elementi:
1. izvanrednost okolnosti u kojima se događaj odvija
2. namjernost i razložnost postupka zapovjednika
3. zajednička opasnost za cjelokupnu imovinu koja sudjeluje u plovidbi (brod, teret, vozarina)
4. zajednički spas te imovine

Zajedničke havarije mogu biti:

1. Havarijske štete – fizički gubici ili oštećenje imovine
- npr. oštećenje broda pri gašnju požara, izbacivanje tereta u more, oštećenje broda
pri namjernom nasukanju
2. Havarijski troškovi – izdaci učinjeni radi izvršenja radnji potrebnih za očuvanje ili
spašavanje imovine koja je u opasnosti
- npr. troškovi u luci zakloništa, troškovi premještanja broda, troškovi ponovnog
iskrcaja i ukrcaj tereta.

Likvidacija zajedničke havarije

Postupak kojim se utvrđuje visina zajedničke havarije i pojedinačni doprinos svakog sudionika u
njezinom namirenju. Provode je likvidatori. Postupak obuhvaća utvrđivanje elemenata potrebnih za
obračun i sam obračun. Da bi se mogao utvrditi dopsinos svakog sudionika u zajedničkoj havariji
potrebno je utvrditi dužničku i vjerovničku masu. Štetu i trošak koji predstavljaju zajedničku havariju
snose, svi sudionici pothvata, razmjerno vrijednosti imovine koja ulazi u dužničku masu.

Dužnička masa – zbroj vrijednosti sveukupne imovine koja je sudjelovala u zajedničkoj havariji.
Dužničku masu tvore: činom zajedničke havarije spašena imovina, vrijednost žrtvovane imovine i
svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine.

Vjerovnička masa - zbroj svih šteta i troškova koji se trebaju nadoknaditi iz zajedničke havarije.
Formia se na osnovi podnesenih zahtjeva pojedinih sudionika. Vjerovničku masu tvori: činom
zajedničke havarije žrtvovana imovina i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene
imovine, te troškovi koji se smatraju zajedničkom havarijom, troškovi likvidacije zajedničke havarije.

Likvidaciju provode likvidatori: specijalizirane tvrtke ili fizičke osobe. Likvidatora imenuje brodar.

Zasebna havarija
Sve druge izvanredne štete i troškovi što ih pretrpi imovina u plovidbi, a koje nemaju obilježja
zajedničke havarije. Imovinske posljedice snose samo vlasnici oštećene imovine, odnosno štetnik ili
osiguratelj (ako je imovina bila osigurana).

116
10. PLOVIDBA UNUTARNJIM VODAMA
Međunarodne rijeke

1. nacionalne i 2. međunarodne (konvencionalne)

Dva aspekta: geografski i strogi i najuži pravni smisao
Međunarodne: granične i sukcesivne

PLOVIDBA - kretanje plovnog sredstva vodenim medijem. Ovisi o geografskim i hidrografskim te

političim uvjetima.

Prednosti: ekonomičnost, efikasnost, sigurnost, ekološka prihvatljivost

Nedostaci: geografska ograničenja, manjak luka, pristaništa, sporost plovidbe, neprilagodljivost

suvremenim uvjetima prijevoza „od vrata do vrata“, vremenski uvjeti, neujednačenost pravnih propisa

Sloboda plovidbe: sloboda prometa, sloboda kretanja plovila i sloboda prijevoza robe i putnika,
sloboda tranzita kao i sloboda ulaska i izlaska u luke.
Postoji li sloboda plovidbe?  pravno ne postoji

Režimi plovidbe: europski, američki, režim koncesija, kolonijalni tip, režim jednostranih pravnih
akata.

DUNAV

Pariški mirovni ugovor, 1866. godine – sloboda plovidbe

Konvencija o definiranom statusu Dunava, 1921. – sloboda plovidbe proširena i na pritoke
Dunavska komisija
Međunarodna komisija za zaštitu Dunava
Konvencija o režimu plovidbe na Dunavu, 1948. – sužava režim slobode

RAJNA

Pariški mirovni ugovor, 1814. – plovidba slobodna za sve

Konvencija iz Mainza, 1831.
Konvencija o plovidbi Rajnom, 1868.
Versailleski mirovni ugovor, 1919.
Revidirana Konvencija o plovidbi Rajnom, 1963. + 7 protokola
Središnja komisija za plovidbu Rajnom

SAVA

Okvirni sporazum o slivu rijeke Save, 2002. – postala međunarodna rijeka

Protokol o režimu plovidbe uz Okvirni sporazum o slivu rijeke Save
Međunarodna komisija za sliv rijeke Save

Zaštita riječnog okolišta od onečišćenja

Izvori onečišćenja riječnog okoliša: s kopna, iz zraka, s broda

Do onečišćavanja može doći: a) djelovanjem čovjeka, b) kao posljedica prirodnih nepogoda
Prema načinu unošenja onečišćenja u vode razlikuju se: točkasti izvori onečišćenja i raspršni izvori
onečišćenja.

117
Onečišćenje rijeka usko je vezano i za onečišćenje mora.
Načela zaštite okoliša: načelo prevencije, opreza, načelo onečišćivač plaća, načelo održivog razvitka.
Temeljni izvori prava za zaštitu rijeka u Europi (znati 4)

Međunarodne rijeke i unutarnje vode u RH

Luke: Osijek, Vukovar, Sisak, Sl. Brod

Unutarnje vode su rijeke, kanali i jezera osim jadranskog sliva u dijelu toka kojim se obavlja
pomorska plovidba.
Riječni promet je još uvijek slabo razvijen zbog nedovoljno razvijene mreže vodnih putova i malog
broja luka. U RH se od ukupne količine prevezene robe rijekama preveze samo 1,4% robe, dok se
rijekama zemalja Europske unije preveze od 6% do čak 24%.
Preduvjet za visok udio prometa unutarnjim vodama u ukupnom prometu roba je i postojanje
odgovarajuće infrakstrukture. Ukupna duljina vodnih putova u RH je preko 800 km.
Međunarodni vodni putovi u RH: vodni put rijeke Dunav, vodni put rijeke Drave, vodni put rijeke
Save, vodni put rijeke Kupe, vodni put rijeke Une.

Organizacije

Gospodarska komisija UN-a za Europu (UNECE)

Dunav – Dunavska komisija
Sava – Međunarodna komisija za sliv rijeke Save
Rajna - Središnja komisija za plovidbu Rajnom

Izvori prava

Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda

- na sve što nije riješeno Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda na odgovarajući se
način primjenjuje Pomorski zakonik
- na odnose koji nisu uređeni Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda, drugim
zakonima i podzakonskim aktima, primjenjuju se običaji iz područja unutarnje plovidbe.
Strategija razvitk riječnog prometa u RH (2008.-2018.)
Pravilnik o plovidbi unutarnjim vodama
Srednjoročni plan razvitka vodnih putova i luka unutarnjih voda RH (2009.- 2016.)
Međunarodne konvencije:
- Konvencija o režimu plovidbe Dunavom (Beogradska konvencija), 1948.
- Konvencija o zaštiti rijeke Dunav, 1994.
- Okvirni sporazum o slivu rijeke Save, 2002.
- Budimpeštanska konvencija o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima

NAIADES ( Navigation and Inland Waterway Action and Development in Europe)

Akcijski program koji promovira promet unutarnjim vodama u svrhu smanjenja onečišćenja okoliša.
Europski akcijski program se sastoji od 5 strateških ciljeva: 1. poboljšanje stanja na tržištu, 2.
modernizacija flote, 3. zapošljavanje, 4. promidžbe plovidbe unutarnjim vodama i 5. poboljšanje
infrastrukture.

118
Implementacija Strategije razvoja riječnog prometa Hrvatske na Europski akcijski program za riječni
promet

Hrvatski Sabor je donio Strategiju razvitka riječnog prometa u RH (2008.- 2018.) koja je polazište za
implementaciju Europskog akcijskog programa za riječni promet NAIDES. Kao primarni cilj
Strategije se ističe integracija riječnog sustava u prometne lance, koja se želi postići izgradnjom
višenamjenskog kanala Dunav - Sava te modernizacija luka i gradnjom infrastrukture. Europski
akcijski plan integriran je u ovoj Strategiji u šest područja. 1. sigurnost plovidbe i zaštita okolia, 2.
tržište, 3. infrastruktura, 4. brodarstvo, zapošljavanje i edukacija, 5. promidžba, 6. administrativna
sposobnost. Strategija ističe potrebu osuvremenjivanja luka te unaprjeđivanje sustava sigurnosti i
nadzora na lučkom području kao i njihovo povezivanje s cestom i željezničkim koridorima u cilju
zadovoljenja postojeće i očekivane transportne potražnje. Smještanje gospodarsko-poduzetničkih zona
što bliže lukama ili u sklopu lučkih područja također bi imalo pozitivan učinak na razvitak luka.
Strategija posebno navodi kako vodni putovi i riječne luke predstavljaju važan prometni resurs
prostora Istočne Hrvatske, Slavonije i Posavine koji se može iskoristiti za brži razvitak tih područja.

ZPLUV- temeljni pojmovi

Plovilo – plovni objekt namijenjen za plovidbu ili plutanje unutarnjim vodama.

Čamac - plovilo kraće od 20 m i volumena manjeg od 100 m3, osim tegljača, potiskivača, putničkog
plovila i plovila osposobljenog za pokretanje bočnog sustava.
Vodni put - dio unutarnjih voda na kojem se obavlja plovidba, klasificiran i otvoren za plovidbu.
Plovni put – dio vodnog puta propisane dubine, širine i dr. mjera koji je uređen, obilježen i siguran za
plovidbu.
Posada plovila – čine je osobe ukrcane za obavljanje poslova na plovilu i obvezno se upisuju u popis
posade.
Brodar - svaka osoba koja je kao posjednik plovila nositelj plovidbenog pothvata, s tim da se
pretpostavlja dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u odgovarajući upisnik upisana kao
vlasnik plovila.
Prijevoznik – je brodar koji obavlja prijevoz na temelju ugovora o prijevozu koji je zaključio s
naručiteljem.

Luke

Luka je dio vodnog puta i s njim neposredno povezani kopneni prostor koji je namijenjen i opremljen
za pristajanje, sidrenje i zaštitu plovila, ukrcaj, iskrcaj i skladištenje robe ili ukrcaj i iskrcaj putnik, u
kojoj se obavljaju različite komplementarne djelatnosti koje su s robom ili s plovilom u neposrednoj
ekonomskoj, prometnoj i tehnološkoj vezi.
Hrvatski lučki sustav na unutarnjim vodama obuhvaća četiri međunarodne luke: Sisak, Sl. Brod,
Osijek i Vukovar.
Može biti otvorena za domaći ili međunarodni promet ovisno o ispunjavanju posebnih uvjeta.
S obzirom na značaj u lučkom sustavu, luke mogu biti:
- luke od državnog značaja – luke pod upravom RH, jedinica lokalne, područne (regionalne)
samouprave, državnih tijela ili javnih ustanova, koje su razvrstane kao državne luke prema
mjerilima za razvrstavanje.
- luke od županijskog značaja – luke pod upravnom RH, jedinica lokalne, područne
(regionalne) samouprave, državnih tijela ili javnih ustanova, koje su razvrstane kao
županijske luke prema mjerilima za razvrstavanje.
- privatne luke - luke koje su pod upravom osoba koje nemaju javne ovlasti i koje su
razvrstane kao privatne luke prema mjerilima za razvrstavanje.

119
Lučko područje je područje luke ili pristaništa koje s koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, kojim
upravlja upravitelj luke i na kojem vrijedi poseban režim kontrole dolaska i odlaska plovila te ulaska i
izlaska vozila i osoba. Lučko područje utvrđuje Vlada RH uredbom o određivanju lučkog područja za
svaku pojedinu luku u skladu s dokumentima prostornog uređenja i planskim osnovama za upravljanje
vodama. Širi je pojam od luke.

Lučke uprave

Poslove upravljanja lukama i pristaništima obavljaju lučke uprave kao javne ustanove, i to: 1. Javna
ustanova Lučka uprava Vukovar, 2. Javna ustanova Lučka uprava Osijek, 3. Javna ustanova Lučka
uprava Slavonski Brod, 4. Javna ustanova Lučka uprava Sisak.

Djelatnosti lučke uprave (4 nabrojati)

1. organizacija i nadzor pristajanja i manevriranja plovila u luci,

2. kontrola lučkog prometa, ulazaka i izlazaka prijevoznih sredstava i tereta,
3. održavanje zajedničkih lučkih građevina na lučkom području,
4. održavanje reda u luci, visokog stupnja sigurnosti i zaštite okolišta u luci,
5. izgradnja i modernizacija lučkih građevina u ime RH ...

Lučke djelatnosti

Lučke djelatnosti obuhvaćaju: lučke usluge i ostale gospodarske djelatnosti koje se obavljaju na
lučkom području.
Lučke usluge su prema Zakonu: 1. nautičke usluge (privez i odvez plovila; boksaža; prihvat i
opsluživanje plovila na sidrištu; opskrba plovila, posade i putnika), 2. transportne usluge (ukrcaj,
iskrcaj, prekrcaj, prijenos i slaganje tereta; skladištenje, deponiranje i transportne operacije ovisno o
vrsti tereta; priprema i objedinjavanje tereta za transport), 3. usluge prihvata i otpreme putnika, 4.
špediterske usluge i lučka agentura. To su usluge komercijalne prirode koje se obavljaju u lukama uz
naknadu prema objavljenoj tarifi. Ostale gospodarske djelatnosti uključuju distribuciju i logistiku
tereta, doradu i oplemenjivanje robe, te industrijske djelatnosti uključujući proizvodnju koje
omogućavaju potpunije gospodarsko iskorištenje lučkih kapaciteta. Na lučkom području lučki
korisnici smiju obavljati lučke djelatnosti na temelju odobrenja. Odobrenje je upravni akt kojeg donosi
lučka uprava, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Pristaništa

Pristanište je dio vodnog puta i s njim neposredno povezani kopneni prostor koji je namijenjen i
opremljen za pristajanje, sidrenje i zaštitu plovila. Pristaništa služe za obavljanje manjeg broja lučkih
usluga bilo da se koriste za javne potrebe ili za osobne potrebe korisnika pristaništa te imaju specifičnu
namjenu.
S obzirom na specifičnu namjenu pristaništa mogu biti: (4 nabrojati)
1. za potrebe tijela državne uprave – osnivaju se u cilju prihvata vojnih, policijskih i javnih
plovila,
2. industrijsko-trgovačko - osnivaju se u cilju obavljanja industrijsko – trgovačkih i srodnih
djelatnsoti,
3. putnička - osnivaju se u cilju ukrcaja, iskrcaja i kraćeg boravka putnika,
4. postaje za opskrbu plovila - osnivaju se u cilju opskrbe plovila, naročito opskrbe gorivom i
mazivom,
5. tovarišta – osnivaju se za privremeno obavljanje lučkih operacija.
Pristaništa na području RH su: Belišće, Batina, Ilok, Aljmaš
120
Lučke kapetanije

Lučke kapetanije su područne jedinice Ministarstva koje nemaju svojstvo pravne osobe. Lučke
kapetanije obavljaju poslove nadzora sigurnosti plovidbe, spašavanja ljudskih života i imovine na
unutarnjim vodama, provode istrage plovidbenih nesreća, inspekcijske poslove, poslove utvrđivanja
sposobnosti čamca za plovidbu, poslove utvrđivanja stručne osposobljenosti članova posade za
stjecanje zvanja u unutarnjoj plovidbi, tehničke i druge stručne poslove sigurnosti plovidbe. Lučke
kapetanije obavljaju i upravne poslove iz svoje nadležnosti, a naročito upisivanje i brisanje plovila te s
tim u vezi vode propisane službene evidencije, poslove izdavanja propisanih isprava i knjiga, osobnih
isprava članova posade, rješavaju u prekršajnim postupcima te obavljaju i druge upravne poslove.
Lučke kapetanije: Lučka kapetanija Osijek, Lučka kapetanija Vukovar, Lučka kapetanija Slavonski
Brod, Lučka kapetanija Sisak. Lučkom kapetanijom upravlja lučki kapetan.

Agencija za vodne putove

Javna je ustanova te je sjedište Agencije u Vukovaru. Djelatnost Agencije obuhvaća sljedeće: izradu
prijedloga srednjoročnog plana razvitka vodnih putova i luka unutarnjih voda u dijelu koji se odnosi
na vodne putove; gradnju, tehničko unapređenje i prometno – tehnološku modernizaciju vodnih
putova; tehničko održavanje vodnih putova; osposobljavanje vodnih putova i objekata sigurnost
plovidbe onesposobljenih zbog elementarnih nepogoda; osiguravanje funkcionalnosti Riječnih
informacijskih servisa; kontrolu i nadzor stanja plovnog puta.

Riječni informacijski servisi (RIS)

Riječni informacijski servisi su informacijske usluge ujednačenog standarda namijenjene kao podrška
upravljanju prometom na unutarnjim vodama, uključujući gdje god je to tehnički opravdano vezu s
drugim načinima prijevoza. RIS objedinjuje usluge kojima se osiguravaju nautičke informacije, podaci
o prometu i transportu, statističke informacije, informacije za potrebe carinske i policijske službe,
informacije o nezgodi te lučke i druge pristojbe. Riječni informacijski servisi obvezno se uspostavljaju
na međunarodnim vodnim putovima te u lukama od državnog značaja.

PRIJEVOZ I ODGOVORNOST ZA ŠTETU U UNUTARNJOJ PLOVIDBI

Prijevoz

Ugovor o prijevozu označava svaki ugovor, bez obzira na njegov naziv, kojim se prijevoznik obvezuje
uz naplatu vozarine, prevoziti robu unutarnjim plovnim putovima.
Prijevoz putnika i stvari unutrnjim vodnim putovima obavlja se kao: 1. komercijalni prijevoz ili 2.
prijevoz za osobne potrebe. Komercijalni prijevoz je svaki prijevoz plovilima koji se obavlja na
temelju ugovora o prijevozu. Prijevoz za osobne potrebe je prijevoz plovilima koji se obavlja za
osobne potrebe svake osobe kao pomoćna djelatnost uz osnovnu djelatnost.

Prijevozne isprave u unutarnjoj plovidbi

Prijevozna isprava označava ispravu koja služi kao dokaz ugovora o prijevozu i dokazuje preuzimanje
robe ili utovar robe na brod od strane prijevoznika, utvrđen u obliku:
a) teretnice,
b) teretnog lista,
c) svake druge isprave uobičajene u trgovini,
d) putne karte – za putnika.

121
Ugovorna odgovornost prijevoznika u unutarnjoj plovidbi

Na ugovore u domaćem prijevozu odgovarajuće se primjenjuju odredbe Budimpeštanske konvencije o

ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima.
Prijevoznik je odgovoran za štetu koja proizlazi od gubitaka ili oštećenja na teretu nakon njegovog
preuzimanja u namjeri prijevoza do njegove isporuke ili koja proizlazi od prekoračenja roka za
isporuku, osim ako dokaže da šteta proizlazi od okolnosti koje sposoban prijevoznik nije mogao
izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti sporan kriterij odgovornosti: relativni kauzalitet ili
pretpostavljena krivnja? Prof. Grabovac – kriterij pretpostavljene krivnje.

Odgovornost prijevoznika za štetu zbog smrti i tjelesne ozljede putnika

Kod nas se na prijevoz putnika i prtljage primjenjuju odredbe Pomorskog zakonika. Prijevoznik za
štetu zbog smrti i tjelesne ozljede putnika odgovara na temelju dokazane krivnje. U određenim
slučajevima prijevoznik odgovara na temelju pretpostavljene (predmnijevane) krivnje: u slučaju
brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara, mana broda.

Odgovornost prijevoznika u unutarnjoj plovidbi za štete na prtljazi

Za štetu zbog manjka, gubitka i oštećenja ručne prtljage, odnosno zbog zakašnjenja u njezinoj predaji,
prijevoznik i ostale potencijalno odgovorne osobe odgovaraju na temelju dokazane krivnje. Međutim,
ako je šteta nastala neposredno ili posredno zbog brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili
mane broda, tada se odgovornost zasniva na pretpostavljenoj krivnji. Dakle, temelj odgovornosti za
ručnu prtljagu uređen je jednako kao temelj odgovornost za štetu zbog smrt ili tjelesne ozljede putnika.
Za štetu zbog oštećenja, manjka, gubitka predane prtljage, kao i zbog zakašnjenja u predaji te prtljage,
temelj odgovornosti je pretpostavljena krivnja, bez obzira na prirodu događaja koji je štetu prouzročio.

122
9. OSIGURANJE U PROMETNOM PRAVU
CILJ: sklapanja ugovora je otkloniti negativne posljedice štetnih događaja, prebaciti rizik, opasnost na
osiguratelja. Predmet osiguranja može biti imovina ili fizička osoba.

Hrvatski ured za osiguranje: obavlja za svoje članove poslove koji su utvrđeni Zakonom o osiguranju i
Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu te dr. propisima:
Poslove nacionalnog ureda zelene karte osiguranja
Poslove vezane za uvjete i cjenike obveznih osiguranja,
Vođenje garancijskog fonda
Poslove statistike osiguranja
Rješavanje pritužbi osiguranika, odnosno oštećene osobe
Izvansudsko rješavanje sporova između osiguranika odnosno ugovaratelja osiguranja

Hrvatska društva za osiguranje u pravilu su dionička društva, a osnivači su im fizičke i pravne osobe iz
Hrvatske, a nekima i iz inozemstva.

OSIGURANJE U GRAĐANSKOM PRAVU:

Pravo osiguranja skup je pravnih normi što se odnose na gospodarsku djelastnost. U korpusu
trgovačkog prava čini realtivno samostalnu cjelinu. Sastoji se od:

1. Statusnog prava osiguranja – uređuje statusni položaj, organizacijske oblike i uvjete za

osnivanje društva za osiguranje.
2. Prava posredovanja i zastupanja u osiguranju uređuje statusni položaj posrednika i zastupnika,
uvjete za bavljenje tom djelatnošću , pravni položaj pri sklapanju ugovora i odgovornost
posrednika i zastupnika.
3. Ugovornog prava osiguranja- uređuje obvezno pravni odnos iz ugovora o osiguranju.
Povijesno su se u osnovi formirale tri skupine pravnih normi koje u sustavu imovinskog prava
čine posebne pravne cjeline sa specifičnim pravnim obilježjima:
1. osiguranje imovine (osiguranje imovine u užem smislu i osiguranje od odgovornosti)
2. pomorsko osiguranje i
3. osiguranje osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja.)

IZVORI PRAVA OSIGURANJA:

1. Zakon o osiguranju
2. Zakon o obveznopravnim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu
3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu
4. ZOO
5. ZTD
6. Pomorski zakonik

ZAKON O OSIGURANJU:

Područje djelatnosti osiguranja uređeno je Zakonom o osiguranju. Zakon o osiguranju temeljni je

zakon kojim se uređuju:
- uvjeti za osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i društva za reosiguranje
- obavljanje unutarnje revizije i revizije društva za osiguranje i društva za reosiguranje
- postupak likvidacije i stečaja
- obavljanje poslova zastupanja u osiguranju i posredovanja u osiguranju i reosiguranju

123
 - ovlasti nadzornog tijela te
- obavljanje nadzora.

Dijeli se u 2 osnovne skupine: životna i neživotna osiguranja. One se dalje dijele na vrste osiguranja

Društvo za osiguranje pravna je osoba sa sjedištem u RH koja obavlja poslove životnog ili neživotnog
osiguranja, koja ima odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja i upisana je u sudski
registar. Može biti osnovano kao:

1. Dioničko društvo
2. Europsko društvo
3. Društvo za uzajamno osiguranje

Društvo za reosiguranje može biti osnovano samo kao:

1. Dioničko društvo
2. Europsko društvo

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu

Obvezna osiguranja u prometu su:

1. Osiguranje putnika u javnom proemtu od posljedica nesretnog slučaja

2. Vlasnika odnosno korisnika vozila od odg. za štetu nanesenu trećim osobama
3. Zračnog prijevoznika za štete nanesene trećim osobama i putnicima
4. Vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon odnosno jahte od odg. za štete
nanesene trećim osobama

Odredbe zakona se ne odnose na prijevozna sredstva oružanih snaga RH, tu za naknadu štete jamči
RH.

Svrha obveznih osiguranja je zaštita oštećenih osoba zbog nastanaka štete koju su pretrpjele bez svoje
krivnje i zaštita financijskog i socijalnog položaja osiguranika kao odgovorne osobe,imaju i važno
gospod, socijalno i psihološko značenje.

U slučaju neimovinske štete osiguratelj je dužan u roku 30, a u slučaju imovinske štete u roku 14 dana
od podnošenja odštenog zahtjeva, dostaviti obrazloženu ponudu ako je odgovornost nesporna ,
odnosno utemeljeni odgovor ako je nešto sporno.

HANFA:

Nadzor na poslovima osiguranja u RH obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

(HANFA). Njezino poslovanje propisano je posebnim Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor
financijskih usluga. Temeljni ciljevi HANFA-e promicanje su i očuvanje stabilnosti financijskog
sustava i nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora, koji se ostvaruju na načelima
transparentnosti, izgradnje povjerenja među sudionicima financijskog tržišta i izvještavanja potrošača.
HANFA je obvezna donositi propise o provedbi zakona koji se odnose na osiguranje, obavljati nadzor
nad poslovanjem društva za osiguranje, izdavati i oduzimati odobrenja i suglasnosti kada je za to
ovlaštena Zakonom o osiguranju te informirati javnost o načelima prema kojima djeluje financijsko
tržište. U okviru svojih prava i dužnosti HANFA raspoređuje rizike u pojedine vrste osiguranja,
odlučuje o izdavanju dozvole za svaku vrstu osiguranja unutra koje društvo za osiguranje smije
obavljati poslove osiguranja, kontrolira jesu li osigurana vlastita sredstva u godišnjem obračunu
društva za osiguranje, kao i je li imovina društva uložena.
124
HANFA se financira iz sredstava državnog proračuna, naknada od imovine i prihoda subjekata
nadzora i iz naknada za pružanje usluge iz nadležnosti djelokruga Agencije. HANFA je samostalna i
izvješće o radu podnosi Vladi Republike Hrvatske.

Hrvatski ured za osiguranje je neprofitna pravna osoba koja djeluje kao udruženje društava za
osiguranje sa sjedištem u RH. Svi osiguravatelji koji se bave obveznim osiguranjem u prometu moraju
biti članovi HUO-a, a za društva koja se bave ostalim osiguranjima, članstvo je dobrovoljno.
Djelatnost Hrvatskog ureda za osiguranje financiraju društva za osiguranje koja su članovi, a sredstva
se izdvajaju preko doprinosa za Garancijski fond.

Garancijski fond: obavlja poslove obrade i likvidacije šteta nastalih od nepoznatih i neosiguranih
vozila, vozila osiguranih kod društava u stečaju, šteta nastalih od nepoznatih i neosiguranih vozila,
vozila osiguranih kod društava u stečaju, šteta nastalih u Hrvatskoj od vozila inozemnih
registracija s valjanim međunarodnim ispravama. HUO ima pravo na naknadu od osobe koja je
odgovorna za nakdnadu štete.

Djelatnost je Ureda i organizacija te vođenje graničnih osiguranja od automobilske odgovornosti te

koordinacije rada svojih članova koji se bave obveznim osiguranjima u prometu na donošenju
zajedničkih uvjeta i temeljnog premijskog sustava.
U poslove Hrvatskog ureda za osiguranje ubrajamo vođenje već spomenutog Garancijskog fonda i
Informacijskog centra, vođenje graničnog osiguranja od automobilske odgovornosti, zastupanje
interesa društva, statističke poslove, rješavanje pritužbi osiguranika, izvansudsko rješavanje sporova i
izdavanje zelene karte.

Informacijski centar: prikuplja podatke i vodi registar podataka. Omogućava uvid u podatke,
pruža pomoć oštećenim osobama i prikuplja podatke iz registra informacijskih centara država
članica EU.

Hrvatski ured za osiguranje također obavlja poslove rješavanja pritužbi osiguranika, odnosno
oštećenih osoba te poslove izvansudskog rješavanja sporova iz osigurateljnih i odštetnih odnosa na
temelju ugovora o osiguranju, odnosno na temelju zakona između osiguranika, oštećenih osoba i
društva za osiguranje, kao i sporove između društava za osigranje, preko Centra za mirenje koji je
osnovan i djeluje u okviru Ureda, preko arbitraže i preko Pravobraniteljstva kao neovisnog i
samostalnog tijela.

UGOVOR O OSIGURANJU

S pravnog stajališta osiguranje je ugovorni ili zakonski odnos pri kojemu osiguravajuća ustanova
preuzima obvezu naknade štete prema osiguraniku, i to uz uvjet da je nastupio određeni događaj te da
je osiguranik u predviđenim rokovima uplaćivao određeni iznos novca. Osigurati se mogu stvari,
osobe i pravni odnosi.

Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili

korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se obvezuje osiguratelju
platiti premiju osiguranja.

125
Osiguratelj je društvo za osiguranje.

Ugovaratelj osiguranja svaka je poslovna osoba koja u svoje ime sklapa ugovor s osigurateljem.

Osiguranik je osoba ovlaštena od osiguratelja potraživati osigurninu.

Korisnik osiguranja je osoba kojoj je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu.

KARAKTERISITIKE UGOVORA O OSIGURANJU

1. Imenovani pravni posao

2. Konsenzualan
3. Dvostranoobvezan
4. Sinalagmatičan kao i onerozni ili naplatni ugovor
5. Aleatoran
6. Može biti neformalan (osiguranje imovine) i formalan (osiguranje osoba)
7. Ugovor dobre vjere
8. Adhezijski ugovor

SKLAPANJE UGOVORA

Svaka od ugovornih stana je istodobno vjerovnik i dužnik. Osiguratelj je dužan isplatit osigurninu u
zamjenu za plaćenu premiju osiguranja. Prava i obveze mogu proizlaziti iz ugovora ili propisa

Ugovor je sklopljen kada je ponuda prihvaćena, odnosno, čim je postignuta suglasnost volje
ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora , dakle o predmetu osiguranja, rizicima, i vrijednosti
osiguranog interesa te o premiji i trajanju osiguranja. Ugovor je zaključen kada osiguravatelj prihvati
ponudu osiguranja ili kada stranke potpišu policu osiguranja.

STRANKE

- Ugovaratelj osiguranja
- Osiguranik
- Korisnik osiguranja
- Osiguratelj

Ugovaratelj osiguranja osoba je koja u svoje ime sklapa ugovor s osigurateljem (osiguravajućim
društvom). Ugovaratelj može biti svaka poslovno sposobna osoba.
Ugovaratelj osiguranja mora obavijestiti osiguratelja pri sklapanju ugovora o svim relevantnim
okolnostima za ocjenu rizika (koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate) te o promjeni
rizika tijekom trajanja ugovora u vidu povećanja ili smanjenja rizika. U roku od mjesec dana od
dana saznanja za povećanje rizika, osiguratelj može raskinuti ugovor (da tje takav rizik postojao u
vrijeme sklapanja ugovora, ne bi ga sklopio) ili predložiti novu stopu premije (u prošlosti bi sklopio
ugovor, ali uz veću premiju), ali ako ugovaratelj osiguranja ne pristane na novu premiju uroku od
14 dana od primitka prijedloga, ugovor prestaje ex lege.
Dakle, u vezi s obvezama koje ima ugovaratelj osiguranja prema ZOO-u, on ima dužnosti prijaviti
sve okolnosti bitne za ocjenu rizika koje su mu poznate. Ako ih namjerno prešuti, osiguravatelj
može zahtijevati poništaj ugovora (rok je tri mjeseca od saznanja) te tada ima pravo naplatiti sve
premije do poništaja.

126
Ako ih ugovaratelj namjerno prešuti, rok je za raskid jedan mjesec ili može tražiti povećanje
premije razmjerno riziku. Kod promjene rizika u slučaju osiguranja imovine, ugovaratelj je dužan
odmah obavijestiti, dok kod osiguranja osoba samo u slučaju promjene zanimanja. Isto tako,
ugovaratelj ima obvezu platiti premiju, ali u slučaju nastupa osiguranog slučaja isplata se obavlja
osiguraniku.
Ugovaratelj osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguratelj dužan primiti isplatu
premije od svake osobe koja ima pravni interes da bude plaćena (npr. osiguranik, korisnik osiguranja),
rok plaćanja (odjednom ili u više obroka), mjesto plaćanja (sjedište ili prebivalište ugovaratelja
osiguranja

Osiguranik je stranka iz ugovora o osiguranju koja je ovlaštena od osiguratelja potraživati isplatu

osigurnine, dok je korisnik osiguranja pravna ili fizička osoba koja ne mora biti stranka ugovora o
osiguranju, ali prema kojoj je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu. U njegovu korist se sklapa ugovor
o osiguranju. Potreba za razlikovanjem osiguranika i korisnika osiguranja javlja se u osiguranjima
sklopljenim za tuđi račun. Osiguranik i ugovaratelj osiguranja ista su osoba ako ga ugovaratelj sklapa
u svoju korist.
Osiguranik je pravna ili fizička osoba koja na osnovi ugovora o osiguranju stupa u pravni odnos s
osigurateljem te koja ima interes da ne nastupi osigurani slučaj. Ugovor o osiguranu s
osigurateljem može sklopiti ugovaratelj osiguranja, a on može sklopiti ugovor za svoj račun (tada je
ujedno i osiguranik), zatim za račun treće određene osobe ili za račun neodređene osobe.
Ugovaratelj osiguranja nije dužan pri zaključenju ugovora navesti sklapa li osiguranje za svoj račun ili
za račun treće osobe. Bitno je za valjanost ugovora da treća osoba u trenutku postavljanja odštetnog
zahtjeva za naknadu konkretne štete, ima interes na osiguranom predmetu.
Obveze su mu da vodi brigu o osiguranoj imovini i to pažnjim urednog privrednika u proizvodnoj
tvrtki, a ako je riječ o privatnoj imovini onda pažnjom dobrog domaćina.
Osiguranik je dužan i obavijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaju najdalje u roku od tri
dana otkad je to saznao, a ako ne ispuni ovu svoju obvezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi
osiguratelju štetu koju bi ovaj zbog toga imao.

Korisnik osiguranja fizička je ili pravna osoba kojoj je osiguratelj prema ugovoru dužan isplatiti
osigurninu ili na neki drugi način ispuniti svoju ugovornu obvezu. KO može biti i osoba koja nije
stranka iz ugovora o osig. Potreba za razlikovanjem pojma osiguranik i korisnik osiguranja javlja se u
osiguranjima sklopljenim za tuđi račun. Tada KO označuje treću osobu kojoj je osiguratelj dužan
isplatiti osigurninu, a koja je različita od osobe ugovaratelja osiguranja.

Osiguratelj je ona stranka u pravnom odnosu osiguranja koja na sebe preuzima obvezu da će u
slučaju nastupa predviđenog događaja isplatiti naknadu iz osiguranja. Zatim osiguravatelj- n osoba
koja se ugovorom o osiguranju obvezuje ugovaratelju osiguranja da će osiguraniku ili korisniku
osiguranja, u skladu s odredbama ugovora, isplatiti osigurninu ili na drugi način ispuniti svoju
ugovornu obvezu ako nastane osigurani slučaj. Glavne su ugovorne obveze osiguravatelja
izdavanje police ili neke druge isprave o osiguranju i isplati naknade za štetu ili ugovorne svote u
ugovorenom ili propisanom roku. Za bavljenje poslovima osiguranja moraju se ispuniti uvjeti
propisani statusnim pravom osiguranja i pribaviti suglasnost nadležnog tijela. Kad govorimo o
obvezama osiguratelja, prema ZOO važna je isplata osigurnine i to u roku koji je određen ugovorom,
ali koji ne može biti dulji od 14 dana, osim ako iznos naknade nije izvjestan. U tom se slučaju rok
produljuje na 30dana od dana primitka odštetnog zahtjeva.

127
ELEMENTI UGOVORA

1. Predmet osiguranja

Ono u povodu čega se sklapa sam ugovor o osiguranju, odnosno u vezi s čim se može ostvariti
osigurani rizik. Predmet osiguranja treba razlikovati od predmeta ugovora o osig. Postojanje
osiguranog predmeta uvjet je postojanja i valjanosti ugovora.

2. Rizik osiguranja

Podrazumjeva se mogućnost nastupanja nekog štetnog događaja na imovini osiguranika koja je

predmet osiguranja. Mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja.
Ništavan je ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju ili
izvjesno i moguće da će nastupiti.

Uobičajena podjela transportnih rizika prema vrstama

1. Osnovni
2. Dopunski
3. Ratni i politički.

Osnovni transportni rizici su oni koji su usko vezani s vršenjem transporta i opasnostima koje iz toga
mogu nastati. Tu ubrajamo:

a) Prometne nezgode - sudar, iskliznuće prijevoznog sredstva s puta, prevrnuće, udar u

nepokretni predmet, par zrakoplova, razni pomorski rizici. U plovidbi - plovidbena nezgoda,
elementarna nepogoda, eksplozija, požar, razbojstvo.
b) Elementarne nepogode - oluja, prolom oblaka, poplava, snježne mećave, lavina, zaleđivanje
mora, rijeka, jezera, kanala, klizanje tla, potres, grom, odronjavanje tla...
c) Požar i eksplozija u prijevoznim sredstvu - bilo da su prouzročeni djelovanjem izvana ili
unutar samog prijevoznog sredstva, eksplozijom kotlova i sl.
d) Razbojstvo, provalna krađa, neisporuka robe.

Dopunski rizici su rizici koji su vezani uz samo svojstvo robe koja je u prijevozu. Tu obično idu
krađa, vlaga, oštećenje, curenje, rasipanje, hrđa, pokisnuće, štete od morske i slatke vode i sl.
Pokriveni su samo ako su izričito i posebno ugovoreni.

Posebnu grupu dopunskih rizika čine tzv. manipulativni rizici koji obuhvaćaju štete koje mogu nastati
nepravilnim ukrcavanjem, iskrcavanjem, prekrcavanjem tereta. Tu obično psadaju oštećenje robe,
oštećenje ambalaže, curenje, rasipanje vreća od kuka i braga, udubljenje ili razne ogrebotine, štete
zbog udara u drugi predmet pri tovarenju robe.

Ratni i politički rizici jesu rizici do koji dolazi zbog neprijateljstva među pojedinim zemljama ili
zbog izvanrednih događaja, odnosno stanja unutar zemlje. Tu spadaju zarobljavanje, zapljena,
zadržavanje, ratne operacije, štete od ratnih oružja, bombe, mina, torpeda i sl. U političke spadaju
neredi, nasilja, građanski nemiri, štrajkovi, lockout i sl.

Osiguranje protiv ratnih rizika ne vrši se samo u ratu i u tzv. miru, ako se roba treba prevesti
područjima gdje postoje latentne opasnosti ratnih sukoba, a sve u svezi s nastankom i realizacijom
spomenutih rizika. Osiguranje ovih rizika čini se posebnim policama koje pokrivaju te rizike
klauzulama Instituta Londonskih osiguratelja.

128
Od rizika treba razlikovati štetu. Osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog osiguranih rizika:

a) potpuni gubitak osiguranog predmeta,

b) djelomičan gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta,
c) osiguranikovi troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranoč
slučaja,
d) zajedničke havarije
e) troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem

Iz ugovora o osiguranju isključene su štete nastale neposredno ili posredno zbog namjernog postupka
osiguranika. Iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog:

a) krajnje nepažnje osiguranika

b) namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke odgovara osiguranik
c) nastupanja ratnih i političkih rizika i rizika štrajka
d) nastupanje nuklearnih rizika

3. Interes osiguranja

Objekt interesa osiguranja je ekonomska vrijednost koju neka osoba, subjekt interesa, želi sačuvati od
propasti i oštećenja, te je radi toga osigurava. Takva osoba ima opravdani novčani interes da ne
nastupi osigurani slučaj. Interes mora biti dopušten i u skladu sa pravnim normama. Osiguranik može
biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj jer bi
inace pretrpjeli materijalni gubitak.

4. Osigurani slučaj

Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, koji ima za posljedicu gubitak ili
oštećenje osiguranog predmeta, a kod osiguranja osoba tjelesnu ozljedu ili smrt. Postojanje osiguranog
slučaja pravni je uvjet obveze osiguravatelja na isplatu osigurnine. Dok se ne ostvari osig.slučaj,
osiguravatelj nije u obvezi prema osiguraniku. Osig.slučaj mora se ostvariti dok traje osiguranje.

Ugovor o osiguranju ništetan je ako je u trenutku njegova sklapanja osigurani slučaj već nastao ili je
bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili je već prestala mogućnost da on nastane.

Nastupom osiguranog slučaja nastupa i dospjelost obveze osiguravatelja za isplatu osiguranine ili za
naknadu štete iz osiguranja. U životnoj zbilji su 2 uzroka koja dovode do ostvarenja rizika i nastanka
osig.slučaja: 1. prirodni događaj i 2. nedopustiva (zabranjena) djelatnost ljudi. Nastupom osig. slučaja
javljaju se 2 osnovne štete: gubitak ili oštećenje robe.

Tehnika osiguranja u ocjeni konkretnog rizika i određivanje premije osiguranja temelji svoje postuoke
na načelima: 1. Uzajamnost – velik broj slučajeva koji su izloženi istim rizicima od kojih kod manjeg
broja dolazi do osig.slučaja. 2. Statistika – analizom i obradom utvrđuje se ućestalost, veličina i uzrok
nastajanja. 3. Zakonitost velikih brojeva – pravilnost u ostvarivanju određenih pojava ako se
promatraju u velikom broju slučajeva. 4. Račun vjerojatnosti - mogućnost nastanka određenog
događaja.

5. Svota osiguranja

Određuje se ugovorom o osiguranju, no može se odrediti i propisom. Svota osiguranja predstavlja

gornju granicu obveze osiguratelja. Svota osiguranja bitan je element ugovora koja se mora navesti u
polici osiguranja.

129
Potrebno je razlikovati svotu osiguranja i osigurninu koja je naknada iz osiguranja – novčani iznos
koji se isplaćuje osiguraniku ako nastupi osigurani slučaj.

6. Premija osiguranja

Premija (cijena osiguranja), novčana je naknada koju mora platiti osiguravatelj osiguranja u zamjenu
za preuzimanje rizika u osiguranju. Ona je bitan element ugovora o osiguranju, pa ugovaratelj uvijek
tereti dužnost plaćanja premije. Visina premije raste proporcionalno sa povećanjem rizika.

Premija se definira kao cijena rizika, a ona se određuje s obzirom na 2 osnovna elementa: 1.svojom
visinom, 2. vremenom za koje je plaćena.

Visina premije ovisi o nizu čimbenika, a najvažnijim smatramo: 1. Vrijednost osiguranog interesa, 2.
Duljinu trajanja osiguranja, 3. Broj pokrivenih rizika, 4.Svojstvo osiguranog predmeta, 5.Djelovanje
zakona ponude i potražnje....

Premija osiguranja mora udovoljavati ovim zahtjevima:

1. Premija osiguranja mora biti izražena novčano. Domaća ili strana sredstva plaćanja. Ne mora
biti gotov novac. Premija osiguranja s određenim pretpostavkama može se platiti u vrijednosnim
papirima.

2. Premija osiguranja mora biti određena ili odrediva. Premija je određena kada se njezina visina
naznačuje u fiksnom iznosu pri sklapanju ugovora. Premija je odrediva kada pri sklapanju ugovora
nije odrešena njezia visina, ali je ugovoren način kako se mora odrediti naknadno. Premija se redovito
uglavljuje prema tarifi osiguratelja ili na temelju iskustvene metode.

3. Premija osiguranja mora biti određena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Za visinu
premije vrijedi načelo slobode ugovaranja. Ta sloboda nije neograničena.

ISPRAVE O OSIGURANJU

Sklapanje ugovora o osiguranju redovito prati izdavanje neke od isprava o osiguranju. Osnovni su
oblici isprava o osiguranju: 1. Polica osiguranja, 2. List pokrića, 3. Potvrda o sklopljenom ugovoru o
osiguranju.

1. POLICA OSIGURANJA

U poslovima osiguranja pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju nasiva se polica

osiguranja.

Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.O sklopljenom ugovoru o

osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugvaratelju osiguranja predati potpisanu policu
osiguranja ili neku dr.ispravu. Iznimno, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane potpišu
policu osiguranja.

130
Polica osiguranja:

 Pisani je oblik sklapanja ugovora o osiguranju

 Dokazno je sredstvo i potvrda da je zaključen ugovor o osiuranju što ga ispostavlja osiguratelj.
 Isprava je o dugu, odnosno obvezi osiguratelja jer obuhvaća sve odredbe iz sklopljenog
ugvovora o osig.
 Legitimacijski papir kojim osiguranik dokazuje svoje svojstvo osiguranika, a osiguratelj koji
isplati naknadu štete imatelju police oslobađa se svoje obveze iz osiguranja.

Kod nas se polica izdaje na zahtjev ugovaratelja osiguranja, te je osiguratelj mora potpisati. Ako ima
vise primjeraka, na svakom primjerku police treba navesti u koliko je izvnornika izdana.

Najvažnije praktične vrste polica su: na ime, na donositelja, po naredbi, na račun koga se tiče.

Sadržaj police osiguranja

U polici moraju biti navedeni:

1. Ugovorne stranke, odnosno osigurana stvar, odnosno osigurana osoba ili drugi predmet
osiguranja
2. Rizik obuvaćen osiguranjem
3. Trajanje osiguranja i vrijeme pokrića
4. Iznos osiguranja
5. Premija ili doprinos
6. Nadnevak izdavaja police
7. Potpis stranaka

Polica osiguranja može biti zamijenjena privremeno listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju
u koju se unose bitni sastojci. U polici se mora navesti da je osiguratelj upozorio ugovaratelja
osiguranja da su opći i posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju te je njihov tekst
dužan predati ugovaratelju ako ti uvjeti nisu tiskani na smaoj polici. Poslovi životnih osiguranja
razvrstavaju se na osiguranje života i rentna osiguranja. Sredstva osiguranja života imaju karakter
štednje. Polica osiguranja života mora, osim sastojaka koji su obvezatni za policu imati jos označeno:
a. Ime i prezime osobe na ciji se zivot odnosi osiguranje, b. Nadnevak rođenja osiguranika, c. Događaj
ili rok o kojemu ovisi nastanak prava.

Polica osiguranja života ne može glasiti na donositelja, nego samo na određenu osobu ili po naredbi.

Polica se može založiti. Zalog police života ima učinak prema osiguratelju samo ako je u pisnaom
obliku obaviješten da je polica založena određenom vjerovniku. Zalog police koja glasi po naredbi vrši
se – indosamentom.

Ugovaratelj osiguranja može odrediti korisnika, tj osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora o
osiguranju: 1. U ugovoru, tj polici osiguranja i 2. U nekim kasnijim pravnim polsovima pa i
oporukom.

Odredbe Zakona o osiguranju se ne primjenjuju na:

1. Udruženja osoba koja svojim članovima pružaju pomoć, kao i orgaizacije i udruženja
2. Tijela i institucije javnog prava kod kojih prema zakonu nastaju osigurateljsk odnosi.

131
Vrste polica osiguranja:

1. U sklopu pomorskog osig.:karga, kaska, odgovnornosti brodara

2. U sklipu nepomorskog osig.:sve ostale vrste osiguranja imovine i osoba
3. U domaćoj valuti: kuska polica
4. U stanoj: devizna polica
5. Pojedinačnog, određenog predmeta osiguranja
6. . opća generalna, globalna, otvoreno pokriće i dr. kad je broj predmeta osiguranja
neodređen i promjenjiv tijekom trajanja osiguranja (zalihe, skladište, roba u transportu
i dr.)
7. 7. otpisna, za otpisivanje dijela obveze prema unaprijed plaćenoj premiji
8. 8. kombinirana, kada obuhvaća nekoliko vrsta osiguranja za jednog osiguranika, a
poseban oblik jesu tzv. "kišobran police", koje pokrivaju sve rizike koji mogu ugroziti
jednog osiguranika, odnosno njegovu imovinu, no takva se osiguranja kod nas ne
zaključuju, a poznaje ih međunarodni tranzit i osiguranje robe
9. individualna osiguranja, npr. u osiguranju života, nezgode, rente i sl.
10. mješovita osiguranja života (za slučaj smrti i za slučaj doživljenja)
11. uzajamno-mješovitog osiguranja, za slučaj smrti i za slučaj doživljenja dviju osoba
12. kolektivna, koja se izdaje u suosiguranju jednog rizika
13. kolektivnog ili grupnog osiguranja, razne vrste osiguranja imovine i osoba za grupe
osiguranja po kolektivima, radilištu, djelatnosti, hotelskih gostiju, sudionika,
studenata, sportaša i dr.
14. kombiniranog kolektivnog osiguranja, kad je policom obuhvaćeno kolektivno
osiguranje dviju ili nekoliko vrsta osiguranja, npr. osiguranje za slučaj nezgode i za
slučaj smrt zbog bolesti i dr.
15. valutirana (pristojbena), kad je svota osiguranja ujedno i ugovorene vrijednost
osiguranog predmeta
16. nevalutirana (nepristojbena), ako svota osiguranja nije ugovorena vrijednost
osiguranja
17. obračunska, koja služi samo za obračun premije po sklopljenom ugovoru o osiguranju
(opći ugovor i dr.)
18. suosiguranje, kad sadrži obvezu dvaju lili nekoliko osiguratelja za isti rizik jednog
osiguranika (kolektivna polica)
19. na određeno vrijeme, kad glasi na određeno razdoblje ili trajanje
20. permanentna (trajna polica) kada rok trajanja osiguranja nije ograničen ili određen
21. na određeno putovanje ili za određen prijevoz, uobičajeno u transportnom osiguranju
22. na ime, na donositelja, po naredbi, za račun kojeg se tiče i dr.
23. flotnom policom brodar osigurava sve svoje brodove kojima raspolaže u trenutku
sklapanja ugovora o osiguranju.

Karakteristike transportne police:

1. Dokazna isprava jer se njome dokazuje da je sklopljen ugovor o osiguranju , a sadrži obveze
koje je osiguratelj preuzeo u vezi s osiguranjem
2. Nije pisani ugovor o osiguranju. Iako služi kao dokazna isprava o sklopljenom ugovoru o
osiguranju, transportna se polica ne smatra pisnaim ugovorom o osiguranju jer obično nosi
samo potpis osiguratelja i u načelu sadrži smao njegove obveze
3. Polica je isprava o dugu kojom osiguratelj potvrdđuje i priznaje svoju obvezu iz ugovora o
osiguranju
4. Polica je instrument prijenosa prava iz osiguranja. Osiguranik može preijeti prava prodajom
predmeta, indosiranjem ili jendostavno predajom police.
132
 5. Polica nije VP jer imatelj police nema pravo na naknadu štete zato što je u posjedu police
osig., nego zato što ima svojstvo osiguranika i što je pretrpio mat.stetu.
6. Polica je legitimacijski papir. Ovlaštenik iz ugovora je osoba koja se legitimirala osiguratelju
kao imatelj originalne police i dokaže da je u trenutku nastupanja osiguranog slučaja imala
osigurljiv interes na tom predmetu.

2. LIST POKRIĆA

List pokrića je isprava o osiguranju koja se radi sigurnosti stranaka izdaje kada nisu poznati svi
elementi ugovora o osig. Jednostavna je i ne sadrži sve podatke koje sadrži polica. I njega kao i policu
trebaju potpisati oba ugovaratelja. I ovdje vrijedi pravilo da je dovoljno da zaključenje ugovora o
osiguranju ako list pokrića potpiše osiguratelj, s tim da ugovaratelj osiguranja svoju suglansot izrazi
pisanom izjavom. Mora sadržavati bitne sastojke ugovora. LP povremeno zamjenjuje policu, pa kad se
jendom izda polica onda list pokrića gubi svoje značenje. Privremenog je karaktera!

Druge isprave o osiguranju

Izdaju se privremeno, sadrže bitne sastojke ugovora pa su dokaz o postojanju i sadržaju ugovora. Kao
i list pokrića važna im je karakteristika da nemaju pravna svojstva police i nisu prenosive isprave.

TRAJANJE OSIGURANJA I NAČINI PRESTANKA UGOVORA O OSIGURANJU

Trajanje osiguranja regulirano je u ZOO. Članak ne vrijedi za osiguranje života i osiguranje od

nesretnog slučaja.

Ugovor na određeno vrijeme

Vrijeme trajanja ugovora određuje se nabvođenjem prvog i posljednjeg dana osiguranja. Tako
osiguranje pocinje istekom 24 sata dana početka osiguranja, a prestaje istekom 24 sata posljednjega
dana predviđenog u ugovoru pa dan u kojem je osiguranje sklopljeno nije obuhvaćen osiguranjem.

Ugovor na neodređeno vrijeme

Vrijene trajanja ugovora nije unaprijed određeno, pa svaka stranka može raskinuti ugovor s danom
dospjelosti premije, obavješćujući pisanim putem dr.stranku najkasnije 3mj. Prije dospjelosti premije.
Ako se ugovor ne raskine, on se produljuje na neodređeni rok. Odredbe o raskidu su kogentne pravne
naravi te se zato ne može iskljuciti pravo svake strane na raskid.

Ugovor o osiguranju sklopljen na vrijeme dulje od 5 godina

Razlikujemo višegodišnje osiguranje (osiguranje života), jednogodišnje (imovine) i ispogodišnje s

trajanjem od nekoliko dana ili mjeseci (kod osig. pošiljaka u prijevozu). Ako je osiguranje sklopljeno
na rok dulji od 5g., svaka strana moze nakon proteka uz otkazni rok 6mj pisano izjaviti drugoj strani
da otkazuje.

Prestanak ugovora o osiguranju zbog neplaćanja premije

Ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela ne plati do dospjelosti, niti to ucini koja druga
zainteresirana osoba, ugovor prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od 30 dana otkad je
ugovaratelju uručeno pismo osiguratelja o dospjelosti prmeije. Ako se ostvari osigurani slučaj, tada je
osiguratelj u obvezi isplatiti osigurninu, ali moze njen iznos kompenzirati iznosom neplaćene premije.

133
Načini prestanka ugovora o osiguranju:

1. Istekom ugovora
2. Otkazom ugovora
3. Sporazumnim raskidom
4. Propašću osigurane stvari ili smrću osigurane osobe
5. Prestankom postojanja rizika
6. Prestankom interesa na osiguranoj stvari odnosno prodajom
7. Raskidom ugovora zbog neplaćanja premije osiguranja
8. Prestanak ponoštenjem ugovora o osiguranju.

POJMOVI IZ POSLOVA OSIGURANJA

Ukoliko se svota osiguranja ne poklapa sa stvarnom vrijednošću robe, dolazi do odnosa podosiguranja
ili nadosiguranja.

Ako je osigurana svota jednaka ugovorenoj, odnosno stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta,
osiguratelj nadoknađuje stvarnu štetu, što znači da u slučaju potpune propasti osiguranog predmeta
osiguratelj isplaćuje osiguranu svotu. Govori se o punom osiguranju. (kao vrijednost osiguranog
predmeta se uzima vrijednost na početku osiguranja, ako nije izričito drukčije ugovoreno.)

Podosiguranje nastaje kad je osigurani iznos manji od vrijednosti osigurane stvari, odnosno ako je
vrijednost osigurane stvari veća od svote osiguranja.(mjerodavni trenutak vrijednosti stvari trenutak je
nastupa osiguranog slučaja.) Podosiguranje može nastati u trenutku sklapanja ugovora, ali i naknadno.

Nadosiguranje postoji kada svota osiguranja premašuje vrijednost osigurane stvari.

Ako se dogodi namjerno ugovaranje nadosiguranja u trenutku sklapanja ugovora zbog prijevarnog
ponašanja jedne strane – druga može zahtijevati poništenje takvog ugovora, a osiguratelj je u obvezi
isplatiti osigurninu do pune vrijednosti stvari ako se osigurani slučaj dogodi do dana podnošenja
zahtjeva za poništaj.
-suvremeni pravni sustavi nastoje spriječiti nadosiguranje
-prema jednima, ništavan je iznos nadosiguranja (pa se isplaćuje samo stvarno pretrpljena šteta), a
drugi smatraju da je ništavan cijeli ugovor o osiguranju (pa ne postoji ni obveza naknade štete.) Naše
pravo pravi određenu razliku u praksi, prema tome je li riječ o prijevari jedne ugovorne strane (u tom
slučaju druga strana može tražiti poništenje ugovora.)

Višestruko osiguranje – o njemu je riječ kad je isti predmet osiguran kod dvaju ili više osiguratelja
od istih rizika, za isto vrijeme i u koristi istog osiguranika, ali zbroj svota osiguranja (osiguranih svota)
ne prelazi ugovorenu ili stvarnu vrijednost tog predmeta. U tom slučaju svaki osiguratelj odgovara za
potpuno izvršenje obveza nastalih iz ugovora koji je on sklopio.
Ako ukupna osigurana svota prelazi ugovorenu (stvarnu) vrijednost osiguranog predmeta, govorimo o
dvostrukom osiguranju. U tom slučaju osiguranik može tražiti djelomičnu ili potpunu naknadu štete od
osiguratelja prema vlastitom izboru, ali ukupno dobivene naknade ne mogu prijeći svotu štete koja se
može pokriti osiguranjem.
Pri podnošenju zahtjeva jednom osiguratelju osiguranik je dužan obavijestiti ga o svim ostalim
ugovorima kojima je isti predmet osiguran od istih rizika i za isto vrijeme u njegovu korist.

134
Dvostruko osiguranje – postoji u poslovnoj praksi ako je jedna stvar osigurana kod dvaju ili više
osiguratelja, a zbroj svota osiguranja prelazi stvarnu vrijednost osigurane stvari.
Sva su osiguranja pravovaljana ako osiguratelj nije postupao nesavjesno.
Osiguranik može tražiti naknadu štete od svakog osiguratelja, ali ukupno ne više od iznosa štete.

Suosiguranje – postoji kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguravatelja, pri čemu svaki
osiguravatelj solidarno odgovara za potpunu naknadu štete. (Sam sporazum o zajedničkom snošenju i
raspodjeli rizika internog je karaktera tih konkretnih osiguravatelja)

FRANŠIZA

Franšiza je bilo kakvo sudjelovanje osiguranika u dijelu štete.

Franšiza predstavlja ugovorno ograničenje odgovornosti osiguratelja, a izražava se u nekim vrstama ili
u nekom opsegu štete (kvalitativna i kvantitativna franšiza.)
Franšiza s jedne strane prisiljava i samog osiguranika da sudjeluje u stanovitom dijelu štete (kao
preventivna ili represivna mjera), a s druge strane može osloboditi osiguratelja plaćanja mnogih malih
šteta koje su razmjerno česte u pomorskoj praksi. Ublažava obveze osiguratelja, može pridonijeti
jeftinijoj premiji.
Primjena franšize je vrlo široka (cilj:izbjegavanje skupih troškova u vezi sa likvidacijom manjih šteta)

U praksi susrećemo:
a) kvalitativna franšiza – isključena je iz obveze osiguravatelja određene vrste rizika
(određena kvaliteta rizika) u potpunosti. U ugovoru se o osiguranju navode isključeni
rizici ili se nabrajaju, odnosno određuju – samo osigurani rizici.
Primjerice, u transportnom osiguranju robe izričito je uobičajeno ugovaranje transportnih
rizika razne širine pokrića. Postoje klauzule ugovaratelja rizika: FPA, WA,AAR

b) kvantitativna franšiza – neka je vrsta ograničenja obveze osiguratelja, a ugovara se samo

u određenom dijelu obveze za naknadu štete. Ograničava se kvantiteta od ukupne
obveze nekim odbitkom koji se utvrđuje u postotku ili utvrđenom iznosu.
Ta franšiza može se ugovarati na 2 načina:
1. u postotku, koji se primjenjuje na svotu osiguranja, te se tako dobiveni iznos odbija od
obveze osiguratelja
2. u apsolutnom iznosu, kada je to tehnički opravdano ili kada je osiguranje zaključeno na
stvarnu vrijednost predmeta bez oznake svote osiguranja.

Stoga, prema samom načinu na koji se franšiza primjenjuje u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja
razlikujemo:
1. Integralnu franšizu (relativnu) koja se ugovara u postotku od svote osiguranja ili u fiksnom
iznosu (npr.3000 kn). Osiguratelj nije u obvezi, ako je šteta u granicama visine franšize, ali
čim ona prijeđe ugovorenu visinu franšize, obveza osiguratelja jest naknada štete u cijelosti,
kao da franšiza nije niti ugovorena (relativna).
2. Odbitnu (apsolutnu) franšizu; ugovara se u postotku od svote osiguranja ili u apsolutnom
iznosu (npr. 3000kn). Ona uvijek ograničava obvezu osiguratelja, tj.ako je šteta veća od visine
ugovorene odbitne franšize, iznos franšize uvijek se odbija od konkretne nastale štete
(apsolutna franšiza).

135
Kada je posrijedi osiguranje velikih pošiljaka karga, onda se odbitna franšiza javlja u obliku tzv.
alternativne franšize. Odbitna franšiza se ugovara prema pojedinom koletu određene pošiljke, pa ako
nastane oštećenje pošiljke od ugovorenih rizika, tada se primjenjuje ona ugovorena franšiza koja se
povoljnija za osiguranika.

SAMOPRIDRŽAJ

Samopridržaj je ograničenje obveze osiguravatelja, a može se ugovarati u obliku samopridržaja

osiguranika u šteti, i to uvijek u ugovorenom postotku, koji se pak primjenjuje na visinu utvrđene
obveze osiguravatelja, tj. na iznose šteta. Baš u tome i jest razlika od franšize, pri kojoj se postotak
ograničenja obveze primjenjuje na svotu osiguranja.
Samopridržaj je u konkretnoj nastaloj šteti uvijek proporcionalan dijelu štete koju snosi osiguravatelj i
osiguranik. (nazivaju ga i proporcionalna franšiza, za razliku od fiksne, u koju spadaju integralna i
odbitna franšiza.)
Samopridržaj – obično se ugovara kod nekih vrsta imovinskih osiguranja, u kreditnom osiguranju i
slično.

NAKNADA ŠTETE IZ POSLOVA OSIGURANJA

Imovinska šteta se nadoknađuje na 2 načina:

1) naturalna restitucija i
2) isplata u novcu. (o kojem će biti riječ ponajprije ovisi o volji stranaka.)

Osiguratelj će nadoknaditi štetu pod ovim uvjetima:

a) Ako između osiguranih rizika i nastale štete postoji uzročna veza,
b) Ako osiguranik nije kriv za nastalu štetu,
c) Ako su ispunjeni svi uvjeti, odnosno ugovorne odredbe koje reguliraju međusobna prava i
obveze stranaka

UZROČNOST OSIGURANOG SLUČAJA

Postoje 2 osnovna shvaćanja o tome što je uvjetovalo nastalu štetu:

a) načelo najbližeg uzroka (za osiguranje relevantan uzrok koji je neposredno uzrokovao
nastalu štetu, odnosno onaj koji je najbliži konkretnoj šteti.)
b) načelo daljnjeg uzroka (prema ovom načelu će osiguratelj odgovarati za štetu ako je ona
posljedica bilo kojeg uzroka u nizu uzročnosti koji se može podvesti pod
osigurateljevu „obvezu“)

- u osiguranju je prihvaćeno načelo neposrednog uzroka (najbližeg) – da se odg.osiguratelja svede

na realne i razumne granice.

OSIGURANIKOVA KRIVNJA

U teoriji i sudskoj praksi prihvaćeno je stanovište da rizik u smislu prava osiguranja ne smije biti
događaj koji nastaje „osiguranikovom krivnjom“. Krivnja trećih osoba ne spada u tu pravnu
problematiku.
U jurisdikciji je i u jurisprudenciji nesporno: ako je osiguranik namjerno prouzročio štetu ili je šteta
posljedica njegove grube nemarnosti, osiguratelj nije dužan naknaditi štetu.

136
Sa stanovišta osiguranja, kao osobe za čiju krivnju osiguranik može snositi štetne posljedice dolaze u
obzir ovi slučajevi:
1) Osobe za koje osiguranik odgovara prema načelima građanskog prava (npr. roditelji za svoju
djecu)
2) Osobe kojima osiguranik preda predmet osiguranja (npr. dade kamion u zakup)
3) Osobe kojima se osiguranik u svojem poslovanju obično služi (npr. poslodavac i uposlenik)

Ugovaratelj osiguranja prema osiguraniku s tog stanovišta jest treća osoba jer osiguranik ostvaruje
svoja prava iz osiguranja neovisno o ugovaratelju. Za krivnju svog prednika osiguranik snosi štetne
posljedice.

Što se tiče transportnog osiguranja, krivnja osiguranika najčešće se svodi na davanje netočnih ili
nedovoljnih podataka o robi, nedovoljno pakiranje robe za prijevoz, nepravilan ukrcaj, iskrcaj i sl.
(Krivnja osiguranika podrazumijeva i krivnju njegovih namještenika, tj. osoba koje je on angažirao u
poslovnom procesu)

Što se tiče pojma krivnje prema ZOO-u u svezi nastupanja osiguranog slučaja regulirano je odredbama
čl. 944. ZOO-a.:Ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj
namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba
nema pravnog učinka.

OSTVARIVANJE PRAVA IZ OSIGURANJA

Osiguranik ima pravo na naknadu štete ukoliko su ispunjeni svi uvjeti, odnosno ugovorne odredbe
koje reguliraju međusobna prava i obveze ugovornih strana iz poslova osiguranja.

Ako osiguratelj u razumnom roku ne likvidira štetu, osiguranik može tražiti naknadu sudskim putem,
podizanjem i slanjem tužbe stvarno i mjesno nadležnom sudu.
Osiguratelj je, prema našem pozitivnom pravu, dužan isplatiti osiguraniku nastalu štetu u roku od
mjesec dana.
Tužba se mora podnijeti najkasnije u roku od 5 godina jer u protivnom nastupa zastara potraživanja.
Teret dokaza radi utvrđivanja prava na naknadu odnosno osiguranu svotu, u pravilu, pada na
osiguranika.

REOSIGURANJE

REOSIGURANJE je djelatnost koju ubrajamo u poslove osiguranja, a omogućuje osigurateljima da

preuzimaju rizike koji prelaze njihove vlastite kapacitete nošenja rizika.
Ili kraće: reosiguranje je osiguranje osiguratelja.
Odvija se interno, između osiguratelja i reosiguratelja. Reosiguratelj nije izravno obvezan osiguraniku,
a osiguranik ne zna za reosiguranje, niti za to mora znati jer on sva svoja prava ostvaruje izravno i
isključivo od osiguravatelja, na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju.

Da nema reosiguranja, danas osiguratelji ne bi mogli preuzimati u osiguranje niz velikih pojedinačnih
rizika gdje mogu nastati vrlo velike pojedinačne štete od požara i eksplozije, pada i udara, potonuća i
drugih rizika; zatim rizika gdje mogu nastati masovne i katastrofalne štete od rizika potresa, poplava,
oluja, tuča i nekih drugih rizika, zatim rizika gdje može doći do velikih promjena u vjerojatnosti
nastupa koji bi mogli dovesti do nemogućnosti izvršavanja obveza osiguratelja; rizika odgovornosti s
vrlo visokim svotama pokrića.
137
Preuzimanje viška rizika od strane reosiguratelja i daljnja eventualna retrocesija dijela tih rizika odvija
se na ekonomskim načelima dijeljenja tih rizika.
Nijedan reosiguratelj nema unaprijed utvrđene uvjete pokrića i premijske stope ili premiju za viškove
rizika koje preuzima u pokriće.
Uvjeti pokrića i premija reosiguranja utvrđuje se na individualnoj osnovi za svakog osiguratelja i ovise
o iznimno mnogo čimbenika.

Osnovni ciljevi reosiguranja mogu se svesti na slijedeće:

- osigurati odgovarajuću zaštitu od moguće fluktuacije katastrofalnih i velikih pojedinačnih
šteta te od promjena frekvencije broja i iznosa štete kod malih i srednjih šteta
- stvoriti kapacitete za preuzimanje u osiguranje i najvećih rizika
- omogućiti fleksibilniju politiku kod zaključivanja osiguranja
- ostvariti financijske efekte
- pružiti tehničke, kadrovske i druge usluge.

Podjela reosiguranja
Reosiguranje možemo podijeliti prema nekoliko kriterija:
a) Prema načinu ugovaranja: - fakultativno (dobrovoljno) i obligatorno (obvezno) osiguranje
b) Prema načinu izravnanja rizika:
- na proporcionalne vidove reosiguranja ili tipove pokrića, u koje spadaju svotno –
ekscedentno reosiguranje i kvotno reosiguranje, i
- na neproporcionalne vidove reosiguranja ili tipove pokrića, u koje spadaju: reosiguranje
viška štete i reosiguranje tehničkog rezultata.
c) Prema vrstama poslova reosiguranja: na aktivne i pasivne poslove reosiguranja.
Kod osiguratelja se javljaju samo pasivni poslovi reosiguranja (plasman viškova rizika
reosiguravateljima), dok se kod reosiguratelja javljaju i aktivni poslovi reosiguranja (prihvaćanje
viškova rizika od osiguratelja) i pasivni poslovi reosiguranja (plasman viškova rizika drugim
reosigurateljima – retrocesija)

Činjenica je dan jedan vid reosiguranja ne može pružiti osiguratelju zaštitu od svih velikih šteta nego
samo od nekih. Ovisno o rizicima koji se poduzimaju u osiguranju, osiguratelj koristi više vidova
reosiguranja. Zbor karakteristika portfelja i velike heterogenosti u osiguranjima imovine i transporta
postoji potreba za korištenjem više tipova reosiguravajućih pokrića.

UGOVOR O REOSIGURANJU

Definicija glasi: Ugovor o reosiguranju je ugovor kojim jedna strana, reosiguratelj, preuzima
obvezu da drugoj strani, osiguratelju, isplati dio iznosa ili čak cijeli iznos koji je osiguratelj isplatio ili
treba isplatiti osiguraniku ili osiguranicima, a osiguratelj preuzima obvezu da reosiguratelju isplati
određenu premiju.

Iako ugovor o reosiguranju spada u osiguranje, on je ipak ugovor „svoje vrste“, gdje odnos
reosiguranja ima svoje vlastito izvorište, bitno različito od izvorišta ugovora o osiguranju.
Riječ je, dakle, o ugovoru sui generis, koji spada u red neimenovanih i atipičnih ugovora i kao takav
podliježe samo općim pravilima ugovornog prava.
On je dvostranoobvezan (nastaju obveze za obje ugovorne strane; osiguratelj se obvezuje na plaćanje
premije reosiguranja, a reosiguratelj na plaćanje određene naknade iz reosiguranja ostvari li se
ugovorom predviđen rizik.)

138
Nadalje, on je aleatoran ugovor (jer je obveza reosiguratelja podvrgnuta ostvarenju rizika
predviđenog tim ugovorom, koji je različit od rizika obuhvaćenog ugovorom o osiguranju.)
Slijedeća karakteristika je sukcesivnost (s trajnim izvođenjem prestacija jer se prava i obveze
ugovornih strana ne izvršavaju odjednom, nego u seriji sukcesivnih činidbi tokom određenog
razdoblja).
Taj je ugovor i konsenzualan (za njegovo sklapanje je dovoljna suglasnost volja ugovornih strana o
njegovim bitnim sastojcima, odnosno dovoljan je prihvat ponude reosiguranja.)
On je i neformalan ugovor (nije predviđena nikakva posebna forma, sklapa se najčešće uz
posredovanje brokera)
Treba još napomenuti i da ugovor nije akcesorne prirode jer se ne nalazi u odnosu podređenosti u
odnosu na ugovor o osiguranju nego u odnosu pretpostavljenosti interesa osiguratelja za njegovim
zaključenjem.

OSIGURANJE U PROMETU

Pomorsko osiguranje – pod tim se podrazumijeva pravni posao osiguranja kojim se osiguravaju
brodovi, roba koja se prevozi brodovima i drugi interesi izloženi rizicima mora ili u vezi s obavljanjem
plovidbe na moru.
Širi pojam je transportno osiguranje: grana osiguranja u okviru koje se osiguravaju interesi izloženi
transportnim rizicima kako na moru, unutrašnjim vodama kopnu i zraku, bilo kao pojedinačnog
prometa bilo u kombinaciji više njih.

PODJELA TRANSPORTNIH OSIGURANJA

Pavić razvrstava transportno osiguranje zbog različite materijalne osnove prijevoza, pojedinih oblika
prometa i specifičnog povijesnog razvoja u tri grupe:
1. Prema predmetu osiguranja,
2. Prema grani prometa i
3. Prema obliku organizacije.

I. Prema predmetu osiguranja specifična je podjela transportnih osiguranja na:

a) osiguranje plovnih objekata i letjelica (kasko osiguranje),
b) osiguranje robe u prijevozu (kargo osiguranje),
c) osiguranje od odgovornosti.

Osim toga, kao predmet osiguranja javljaju se i brodovi u gradnji, kontejneri, platforme za istraživanje
i ekspoloataciju podmorja, vozarine, razni troškovi i imovinski interesi.
Osiguranje usvaja podjelu plovnih objekata na brodove i brodice (čamce). U okviru transportnog
osiguranja provode se ova osiguranja od odgovornosti:
- Pomorskih brodara,
- Brodopopravljača,
- Cestovnih prijevoznika za robu i
- Zračnih prijevoznika.

Kopnena prijevozna sredstva (cestovna i željeznička) ne osiguravaju se u okviru transportnog

osiguranja. Osiguranje tih sredstava spada u imovinsko osiguranje.
Osiguranje putnika u prometu također ne spada u transportno osiguranje nego u osobna osiguranja.

139
II. Prema grani prometa transportno se osiguranje dijeli na:
a) Pomorsko,
b) Unutarnje plovidbe
c) Željezničko
d) Cestovno i
e) Zračno.

Osiguranje u željezničkom i cestovnom prometu označava se pojmom kopneno transportno

osiguranje.
Podjela transportnog osiguranja prema grani prometa danas gubi na značenju zahvaljujući razvoju
integralnog transporta. Transportni lanac suvremena tehnologija integrira u jedan jedinstven
prijevozno tehnološki proces.
Zbog toga se na osiguranje stvari koje se osim morem prevoze i drugim granama prometa danas
primjenjuje jedinstven sustav osiguranja i to sustav pomorskog osiguranja. Taj se sustav u nas
primjenjuje i na prijevoze u zračnoj plovidbi. Na taj način suvremeno pomorsko osiguranje dobiva
opće karakteristike transportnog osiguranja.

Pomorsko osiguranje obuhvaća osiguranje pomorskih brodova i brodova unutrašnje plovidbe,

osiguranje robe u pomorskom i multimodalnom prijevozu, osiguranje vozarina, osiguranje brodova u
gradnji, osiguranje kontejnera, odgovornost pomorskih brodara, osiguranje odgovornosti
brodopopravljača, osiguranje troškova osiguranja, raznih drugih troškova, prava i imovinskih interesa.
Propisi za pomorska osiguranja primjenjuju se i na druga slična osiguranja ako su sklopljena prema
policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja. Naprimjer, osiguranje u kopnenom
prijevozu.

Pod pojmom kopneno transportno osiguranje podrazumijeva se osiguranje robe u kopnenom

prijevozu (cestom ili željeznicom) i osiguranje cestovnog prijevoznika od odgovornosti za robu
primljenu na prijevoz. Osiguranje u zračnom prijevozu obuhvaćeno je osiguranjem prijevoznika od
odgovornosti.

III. Prema obliku organizacije u odnosu na snošenje rizika, transportno (pomorsko) osiguranje dijeli
se na:
a) premijsko i
b) uzajamno.

Premijsko osiguranje provode osiguravajuće organizacije sklapanjem ugovora o osiguranju uz

plaćanje premije.
Premija osiguranja se najčešće određuje prema tarifi osiguratelja. Jednom određena premija više se
ne mijenja, neovisno o tome je li nastupio osigurani slučaj ili nije te je li osiguratelj pretrpio financijski
gubitak ili nije.
Uzajamno osiguranje provode društva za uzajamno osiguranje gdje članovi uplatom doprinosa
međusobno jamče da će se na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem
osiguranih rizika.

Transportna osiguranja su imovinska osiguranja, a odredbe naših propisa o transportnom osiguranju su

dispozitivne prirode (za razliku od kopnenog osiguranja). Transportno se osiguranje razlikuje od
ostalih imovinskih osiguranja u vezi s rizikom koji se pokriva osiguranjem, načinom zaključivanja
ugovora, načinom likvidacije štete, dokumentima kojima se koristi u ovom osiguranju itd.
Najstarije osiguranje u prometnom pravu je pomorsko osiguranje.

140
U transportnom osiguranju dolazi naročito do izražaja adhezijski karakter ugovora o osiguranju, zbog
postojanja velikog broja tipskih uvjeta osiguranja, čak i pojedinih klauzula, međunarodno poznatih.

Osiguravatelji dijele transportno osiguranje robe u dvije osnovne skupine:

1) domaći kargo i
2) međunarodni kargo

Pod domaćim kargom se podrazumijeva osiguranje robe koja se prevozi unutar granica naše zemlje.
(Samo osiguranje takve robe vrši se na temelju generalne ili pojedinačne police tiskane na hrvatskom
jeziku.)

Pod međunarodnim se kargom podrazumijeva pošiljka koja:

a) prelazi državnu granicu ili kad
b) pošiljku prate carinski dokumenti ili
c) se provozi po međunarodnoj prijevoznoj ispravi ili
d) faktura pošiljke glasi na stranu valutu.

MEĐUNARODNI KARGO obuhvaća 3 osnovne skupine osiguranja:

1. osiguranje uvoznog karga (osiguranje robe u uvozu)
2. osiguranje izvoznog karga (osiguranje robe u izvozu)
3. osiguranje tranzitnog karga ili robe u reeksportu (osiguranje robe koja se prevozi preko
teritorija naše zemlje sa zadržavanjem ili bez zadržavanja u zemlji.)

U vezi s uvoznim kargom, uvjeti kupoprodajnog ugovora, odnosno širinom ugovorenog pokrića,
diktiraju i uvjete osiguranja koje pružaju pojedini naši osiguratelji.
Za ocjenu veličine rizika u obzir dolazi: vrsta robe, vrsta prijevoznog sredstva i način prijevoza,
transportna relacija, način pakiranja i druge okolnosti od utjecaja na veličinu konkretnog rizika.
Sklapanje ugovora se vrši preko „prijave“ ili „ponude“ (sadrže sve bitne elemente ugovora)
Osiguratelj obično izdaje potvrdu, a rjeđe policu osiguranja.

Osiguranje izvoznog karga vrši se na taj način da osiguranik dostavi osiguratelju ponudu ili prijavu za
osiguranje pošiljke, koja također sadrži sve spomenute bitne elemente za sklapanje ugovora o
osiguranju. Osiguratelj na osnovi toga izdaje:
a) Policu osiguranja na eng. jeziku (danas takozvanu Marine policy) ili
b) Vlastitu policu na engleskom ili nekom drugom stranom jeziku, ako je riječ o ostalim
granama prometa ili tzv. nepomorskim granama prometa.

Polica se izdaje u najmanje 2 primjerka od kojih se jedan primjerak (original) predaje osiguraniku, a
drugi primjerak zadržava osiguratelj za sebe. Police se zavode u „Matičnu knjigu izdanih polica“ pri
čemu je broj registra ujedno i broj same police.

U osiguranju međunarodnog karga mogu se izdati 2 vrste polica: prenosive (po naredbi) i neprenosive.

Na svakom primjerku police treba označiti kakav je primjerak police (original, duplikat itd.) Na
originalu se stavlja „original“, a na ostale se piše copy not negotiable.

141
Polica osiguranja ima slijedeće karakteristike:

a) Dokazna isprava kojom osiguratelj priznaje svoju obvezu iz ugovora o osiguranju (isprava o
dugu),
b) dokazna isprava kojom se potvrđuje da je sklopljen ugovor o osiguranju robe,
c) instrument prijenosa prava iz ugovora o osiguranju jer osiguratelj može svoja prava iz
osiguranja prenijeti na drugu osobu ne samo cesijom ili indosiranjem nego i jednostavnim
ustupanjem police i
d) polica jest legitimacijski papir kojim osiguranik, odnosno oštećena osoba dokazuje svoje pravo
na naknadu nastale štete ako je u trenutku štete imao interes na osiguranoj robi ili ga je stekao
nakon toga.

U svakodnevnoj praksi transportnog osiguranja najčešći oblik osigurljivog interesa pojavljuje se u vezi
sa:
a) Vlasništvom broda, zrakoplova ili robe,
b) Vozarinom,
c) Premijom osiguranja,
d) Očekivanom dobiti,
e) Carinom, porezom i drugim davanjima
f) Odgovornosti kao i drugim obvezama koje bi mogle nastati u svezi s brodom,
zrakoplovom ili robom
Na zahtjev osiguranika osiguratelj će izdati policu osiguranja u nekoliko izvornih primjeraka; u tom
slučaju na polici treba označiti u koliko je izvornika izdana.

Osiguranje robe u tranzitu nije tako često u poslovnoj praksi, ali se može pojaviti kao:
a) Reeksport, kad se uvezena inozemna roba koja je smještena u slobodnim carinskim
skladištima izvozi
b) Privremeni izvoz, npr. kao korištenje inozemnih strojeva iz tzv. leasing poslova
c) Povremeni uvoz radi dorade, oplemenjivanje i sl., nakon čega se roba vraća inozemnom
vlasniku (korisniku)
d) Transport inozemne opreme izravno na gradilišta u inozemstvu na kojemu rade naše
organizacije za inozemnog naručitelja.

U ovoj vrsti osiguranja primjenjuju se odgovarajuće vrste ugovora, odnosno polica osiguranja, ovisno
o interesu, odnosno njegovu pokriću.

Problematika osiguranih rizika u međunarodnom transportu

3 su vrste rizika koji su pokriveni u međunarodnom kargu:
1) transportni rizici,
2) rizici štete „zbog bilo kojeg uzroka“ i
3) rizici rata i štrajka.

Transportni rizici – povezani su s vršenjem prometa i opasnostima vezanim za tu uslužnu djelatnost.

Transportni rizici mogu se grupirati u nekoliko skupina:
a) Osnovni transportni rizici
b) Rizik krađe, djelomične krađe i neisporuke robe.

To su osnovni rizici u nepomorskom kargu, a valja spomenuti i

c) Dopunske rizike.

142
Rizici štete zbog bilo kojeg uzroka jesu rezultati životne zbilje osiguranja jer pokriće transportnih
rizika često nije dovoljno i ne pruža punu zaštitu osiguraniku od raznih šteta koje eventualno može
pretrpjeti. Ta se činjenica najbolje vidi iz rizika koji se pokrivaju:
a) „bombaža“ kad je riječ o izvozu prehrambenih pošiljaka u limenkama,
b) „zagrijavanje“ i/ili „znojenje“ u osiguranju sirovih slanih koža
c) „oštećenje etiketa“ kada osiguranje nadoknađuje troškove zamjene oštećenih etiketa
d) „rasipanje“ za robu podložnu takvom riziku, npr.u vrećama i slično
e) „uginuće“, npr. u transportu životinja i drugo.

Ova navedena se u praksi se često nazivaj i tzv. prošireno All Risk osiguranje (prošireno pokriće
protiv svih rizika). Osiguranik u takvim slučajevima mora dokazati da je nastupila šteta, da su
ispunjene sve ostale odredbe u svezi s isporučenom robom te je korišteno odgovarajuće prijevozno
sredstvo.

Rizici rata i štrajka obično se pokrivaju u plovidbenom osiguranju te prijevozu zrakom. U kopnenom
prijevozu oni su vrlo rijetki u poslovnoj praksi. Ti se rizici pokrivaju ovim institutskim klauzulama:
a) Klauzula za osiguranje od ratnih rizika (Institute War Clauses) koja pokriva rizike rata,
građanskog rata, revolucije, pobune, zarobljavanja, zaplijene, uzapćenja zaostalih mina,
torpeda, bombi i drugog napuštenog ratnog oružja i
b) Klauzula za osiguranje od rizika štrajka (Institute Strikes Clauses) koja pokriva rizike,
odnosno štete koje su prouzročiti štrajkaši, radnici otpušteni s posla ili osobe koje sudjeluju u
radničkim nemirima, nasiljima ili građanskim nemirima, te teroristi ili bilo koja osoba koja
djeluje s „političkim motivima.“

OSIGURANJE U PRIJEVOZU MOREM

Bitno je razlikovati pomorsko od transportnog osiguranja.

TRANSPORTNO OSIGURANJE – širi pojam te se njime osiguravaju interesi izloženi tijekom

transportnog prijevoza morem, unutrašnjim vodama, kopnom i zrakom.

POMORSKO OSIGURANJE – smatra se pravni posao kojim se osiguravaju brodovi, roba koja se
njima prevozi te drugi interesi izloženi rizicima mora ili su u vezi s plovidbom.
Ono obuhvaća osiguranje pomorskih brodova, brodova unutrašnje plovidbe, osiguranje robe u
pomorskom i multimodalnom prijevozu, osiguranje vozarina, brodova u gradnji, kontejnera, platformi
za istraživanje i eksploataciju podmorja, osiguranje odgovornosti brodara, brodopopravljača,
osiguranje troškova osiguranja te raznih drugih prava i imovinskih interesa.

Pravni izvori i ugovor u pomorskom osiguranju

Dok su ostale vrste osiguranja regulirane ZOO-om, pomorsko osiguranje je uređeno samo jednim
pravnim aktom, Pomorskim zakonikom.

Pomorski zakonik sve predmete osiguranja dijeli u 3 tipične kategorije:

1. Osiguranje broda i robe

2. Osiguranje vozarine i drugih interesa u vezi s plovidbom i iskorištavanjem brodova
3. Osiguranje odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Pomorski zakonik se primjenjuje i na druga transportna osiguranja ako su sklopljena prema policama
ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja.
143
Njegove odredbe su dispozitivne naravi, uz nekoliko izuzetaka u kojima se odredbe Zakonika ne mogu
mijenjati ni izričitim odredbama ugovora o osiguranju. Prema redoslijedu primjene pravnih vrela na
prvo mjesto dolaze prisilni zakonski propisi i pravila morala te nakon njih ugovor.

Vrste, karakteristike i bitni elementi ugovora o pomorskom osiguranju

Ugovor o pomorskom osiguranju možemo definirati kao ugovor kojim se osiguravatelj, uz naplatu
premije osiguranja, obvezuje ugovaratelju osiguranja da će do osigurane svote nadoknaditi štetu
nastalu zbog gubitka ili oštećenja osiguranog predmeta zbog osiguranih rizika. To je dvostrani,
trgovačkopravni, neformalni, naplatni ugovor.

Oblik nije isključivo propisan, no u praksi sklapanje ugovora redovito prati izdavanje isprava o
osiguranju. Polica osiguranja najvažnija je isprava i uručuje se ugovaratelju. U pomorskom
osiguranju naziva se pomorska polica, u osiguranju robe kargo polica, a u osiguranju brodova i
pomorska kasko polica

Stranke ugovora su osiguratelj, osiguranik i ugovaratelj osiguranja. Osiguranik i ugovaratelj

osiguranja mogu biti ista, ali i različite osobe. Svaka funkcija ima svoju ulogu. Ugovaratelj osiguranja
može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće određene osobe ili za račun
neodređene osobe (za račun koga se tiče)

Prava iz ugovora o pomorskom osiguranju prenosiva su, no osiguravatelj ne smije doći u gori niti
osiguranik u bolji položaj.

Postoje dvije osnovne vrste ugovora: 1. Pojedinačni i 2. Opći

1. Pojedinačnim se osiguravaju pojedini brodovi ili točno određene pošiljke

2. Dok se OPĆIM osigurava više brodova ili veći broj pošiljaka. Postoji više vrsta općih ugovora
(u praksi se najčešće upotrebljavaju otpisna(flotalna)polica, otvoreno pokriće i generalna
polica)

Ugovor o pomorskom osiguranju mogu biti:

1. Ugovor na vrijeme (najčešći ugovori o osiguranju brodova) ili

2. Za određeno putovanje (ugovori o osiguranju robe)

Razloge za prestanak ugovora možemo razvrstati na:

a) Redovne (istek ugovornog roka) i

b) Izvanredne koji mogu biti propisani i ugovoreni

Bitni su elementi ugovora o osiguranju: Osigurani predmet, osigurani rizik, osigurana svota, premija
osiguranja i naknada za štetu (osigurnina)

Tražbine iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za 5 godina.

144
Naknada iz osiguranja (osigurnina)

Kad se ostvari rizik, nastaje obveza za naknadu štete.

Osiguravatelj je obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati naknadu u načelu samo do svote
navedene u ugovoru o osiguranju (osigurana svota). Ako je osigurana svota jednaka ugovorenoj,
odnosno stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta, osiguratelj nadoknađuje stvarnu štetu, što znači da
u slučaju potpune propasti osiguranog predmeta osiguratelj isplaćuje osiguranu svotu. Govori se o
punom osiguranju. Ako nije drugačije ugovoreno, uzet će se da je osigurana vrijednost stvarna
vrijednost osiguranog predmeta na početku osiguranja

Ako je osigurana svota veća od ugovorene (stvarne) vrijednosti osiguranog predmeta, pri likvidaciji
štete uzima se obzir samo ugovorena (stvarna) vrijednost osiguranog predmeta. Tada je riječ o tzv.
Nadosiguranju

Ako je osigurana svota manja od ugovorene (stvarne) vrijednosti osiguranog predmeta, osiguratelj je
obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo u razmjeru između osigurane svote i ugovorene ili stvarne
vrijednosti osiguranog predmeta. To je tzv. Podosiguranje

Postoji i višestruko osiguranje – kada je isti predmet osiguran kod dvaju ili više osiguratelja od istih
rizika, za isto vrijeme i u korist istog osiguranika, ali zbroj svota osiguranja ne prelazi ugovorenu ili
stvarnu vrijednost tog predmeta. Tad svaki osiguratelj odgovara za potpuno izvršenje obveza nastalih
iz ugovora koje je on sklopio

Ako ukupno osigurana svota prelazi ugovorenu (stvarnu) vrijednost osiguranog predmeta govorimo o
tzv. Dvostrukom osiguranju. Tad osiguranik može tražiti djelomičnu ili potpunu naknadu štete od
osiguratelja prema vlastitu izboru, ali ukupno dobivene naknade ne mogu prijeći svotu štete koja se
može pokriti osiguranjem.

Pri podnošenju zahtjeva jednom osiguravatelju osiguranik je dužan obavijestiti ga o svim ostalim
ugovorima kojima je isti predmet osiguran od istih rizika i za isto vrijeme u njegovu korist. Osim štete
nastale osiguranjem rizika nadoknađuju se i troškovi koje je osiguranik učinio radi izbjegavanja štete
od neposredne opasnosti ili smanjenja već nastalih šteta, ako su učinjeni razumno – tzv. Troškovi
spašavanja (oni se nadoknađuju iz osiguranja). Pri osiguravanju odgovornosti osiguranika za štete
nanesene trećima, oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je
pretrpio događajem za koji osiguranik odgovara (actio directa), ali najviše do iznosa osigurateljeve
obveze (osigurane svote).

Premija osiguranja

Premija je cijena osiguranja, a razmjerna je težini osiguranog rizika.

Izračunava se matematičkim metodama (uz primjenu iskustava i zakona vjerojatnosti), podvrgnuta je

djelovanju ponude i potražnje na tržištu osiguranja

Prema Zakoniku, ugovaratelj osiguranja obvezan je platiti premiju neposredno nakon sklapanja
osiguranja, ali zakašnjenje u plaćanju premije ne oslobađa osiguratelja njegovih obveza. Uplaćenu
premiju osiguratelj je dužan vratiti ako osigurani predmet nije uopće bio izložen osiguranim rizicima
ili je ugovor o osiguranju poništen bez krivnje osiguranika.

Premija je razmjerna osiguranom riziku pa promjene rizika (tj. njegovo povećanje ili smanjenje),
održavaju se i na premiju. Ravnoteža se postiže uplatom odgovarajuće dodatne premije, odnosno
ugovaranjem povratka premije za manji rizik.
145
Franšiza

Ograničava odgovornost osiguratelja za naknadu štete.

Svrha franšize je da osiguravatelja oslobodi obveze da nadoknadi manje štete koje se u praksi često
događaju i koje bi zajedno s troškovima postupka i likvidacije previše teretile fond premije, a za
osiguranika ne znače osobit gubitak.

Franšizu dijelimo na:

a) Kvalitativnu, u kojoj osiguravatelj ograničava svoju odgovornost tako da iz pokrića isključi

pojedine vrste te
b) Kvantitativnu, u kojima osiguravatelj ograničava svoju odgovornost nekim odbitkom koji se
određuje u apsolutnom ili relativnom iznosu

Kvantitativne franšize dijelimo na:

a) Odbitne franšize, u kojima osiguratelj od svake štete odbija određeni iznos ili postotak te
b) Integralne franšize, u kojima osiguratelj ne nadoknađuje štetu dok ona ne dostigne određeni
iznos ili postotak. Ako šteta prijeđe tu visinu ili postotak, vrijednost štete nadoknađuje se u
cjelini.

Osigurane štete

Pod pojmom osigurane štete podrazumijeva se gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, kao i svaka
druga vrsta osiguranja pokrivene štete, nastale kao posljedica osiguranih rizika.

Osigurateljski odnos kao dvostrano obvezan stvara za osigurateljeva prava i obveze. Obveze su
dominantne, a prava su korelati dužnosti osigurateljeve protustranke. Osigurateljeve obveze mogu biti
glavne i sporedne. Glavna je da isplati osiguraninu. Sporedne su izdavanje police, vraćanje premije
(djelomice ili potpuno) itd.

Pomorski zakonik poznaje ove kategorije šteta: potpuni gubitak osiguranog predmeta, djelomični
gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni
nastupanjem osiguranog slučaja, zajedničke havarije, nagrade za spašavanje i troškovi utvrđivanja i
likvidacije štete pokrivene osiguranjem.

Potpuni gubitak osiguranog predmeta dijelimo na: A) STVARNI GUBITAK I B) IZVEDENI

POTPUNI GUBITAK

A) STVARNI POTPUNI GUBITAK – nastupa uništenjem osigurane stvari, oštećenjem stvari da

ona prestaje biti stvar te vrste (npr. voće ili povrće istrune) te trajnim oduzimanjem stvari. Za
likvidaciju štete nije potrebna nikakva izjava osiguranika.
- Osiguratelj je dućan naknaditi punu osiguranu vrijednost prema odrebama ugovora o
osiguranju, ako je do štete došlo zbog realizacije osiguranih rizika.
B) IZVEDENI POTPUNI GUBITAK – nastupa kada se opravdano može pretpostaviti da je
stvarni potpuni gubitak predmeta neizbježan ili vrlo vjerojatan te kada bi troškovi potrebni za
očuvanje i spašavanje stvari bili veći od njezine vrijednosti.
- Ako osiguranik želi da mu se šteta nadoknadi kao potpuni gubitak, mora izjavom prepustiti
osigurani predmet osiguravatelju, zahtijevajući isplatu cijelog osiguranog iznosa; zauzvrat
osiguravatelj stječe sva prava glede prepuštenog predmeta. Tu je riječ o gospodarskom
gubitku osigurane robe. Ona kao takva fizički postoji, a s obzirom na njezinu namjenu, ona za
osiguranika ne predstavlja nikakvu vrijednost
146
Slučajevi izvedenog gubitka robe prema našem Zakoniku, kada se može tražiti naknada osiguranja kao
da je riječ o potpunom gubitku jesu:

- ako je brod tijekom putovanja postao nesposoban za plovidbu (pa nije moguće dopremiti robu
do odredišta u roku 6mjeseci nakon toga)
- ako je roba zbog oštećenja izgubila 4/5 svoje vrijednosti ( a ne može se popraviti i dovesti u
prijašnje stanje
- ako izdaci za spašavanje i troškovi popravka i otpreme oštećene robe do odredišta prelaze
ugovorenu (stvarnu) vrijednost osiguranih interesa na robi

Kao potpuni gubitak osiguranog predmeta uzima se potonuće bez mogućnosti vađenja, uništenje,
nestanak i trajno oduzimanje cijelog osiguranog predmeta te takvo njegovo oštećenje koje se ne može
popraviti i zbog kojeg osigurani predmet prestaje biti stvar određene vrste.

Nadoknađuje se stvarna (ugovorena) vrijednost nastale štete, ali ne može biti veća od osigurane svote

Generalna ili zajednička havarija

u povodu čina generalne havarije gubici koji iz nje nastaju mogu biti dvojaki:

1. havarijske štete, tj. gubici koji nastaju žrtvovanjem nekog dijela ili dijelova broda i/ili tereta
u svrhu zajedničkog spasa
2. havarijski troškovi, tj. gubitak koji se sastoji iz troškova da se sačuva brod ili teret ili
troškovi u svezi s izvanrednim mjerama poduzetim u vezi s očuvanjem ili spašavanjem
imovine koja je u opasnosti.

Posebna, zasebna havarija

Ono što vrijedi za generalnu, vrijedi i za pojedinačnu havariju.

Pojedinačna havarija je takva šteta osigurane robe koja je neposredna posljedica osigurano rizika, i
tu štetu u potpunosti snosi onaj koji ima interes na osiguranoj robi. U pomorskom prometu štete se
odnose na brod (trup broda, na brodska postrojena i brodsku opremu), teret na brodu i vozarinu.

Ako je riječ o šteti na teretu, primatelj tereta u odredišnoj luci treba podnijeti pismeni protest
zapovjedniku broda ili agentu, te izvijestiti o šteti havarijskog komesara i pozvati ga da izvrši procjenu
štete.
Havarijski komesar može također imenovati jednog ili više vještaka za procjenu konkretne štete.
Nakon izvršenog vještačenja izdaje se primatelju havarijski certifikat koji sadrži opis robe, narav
pretrpljene štete i konstatirane ili pretpostavljene uzroke i visinu štete. Havarijski certifikat izdaje
vještak ili havarijski komesar

Uza zahtjev za naknadu štete, osiguratelj treba priložiti ove dokumente: policu osiguranja, original ili
prijepis teretnice, certifikat havarijskog komesara ili vještaka, kopiju protestnog pisma upućenog
zapovjedniku broda ili agentu i eventualno njihov ugovor, fakture ostalih troškova u svezi sa štetom na
brodu.

147
Polica osiguranja

Treba sadržavati sve odredbe iz sklopljenog ugovora o osiguranju kojim se utvrđuje obveza
osiguravatelja na naknadu štete iz osiguranja.
Polica mora sadržavati: ugovorne strane, osiguranu stvar ili osobu, rizik obuhvaćen osiguranjem,
trajanje osiguranja, osiguranu svotu, premiju, datum izdavanja police i potpise ugovornih strana.

Za valjanost se ne zahtijeva posebna forma, ali se u praksi često izdaju police osiguranja ili neke druge
isprave (kao potvrda o sklopljenom ugovoru). Osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja, na
njegov zahtjev, predati uredno izdanu i potpisanu policu osiguranja.

Polica je legitimacijski papir, pa ako je izdana i predana ugovaratelju osiguranja, osiguratelj će ispuniti
svoju obvezu prema ugovaratelju tek ukoliko mu ovaj predoči policu, a ako ugovaratelj tvrdi da je
polica izgubljena ili uništena mora dati odgovarajuće jamstvo da je zaista tako. Polica nije vrijednosni
papir jer pravo osiguranika na naknadu iz osiguranja proistječe iz ugovora o osiguranju, a ne iz police
osiguranja.

U pomorskom osiguranju razlikujemo:

Policu na vrijeme – obuhvaća osigurane rizike za unaprijed određeno vrijeme.

U slučaju isteka roka tijekom putovanja, ono se produžuje do pristanka broda u prvu odredišnu luku,
osim ako se osiguranik toga ne odrekne prije isteka osiguranog vremena – osiguratelj tada ima pravo
na dopunsku premiju razmjerno vremenu za koje je osiguranje produljeno.

Polica na putovanje – pokriva osigurane rizike za vrijeme putovanja između pojedinih luka i to od
ukrcavanja tereta u polaznoj luci navedenoj u ugovoru o osiguranju do iskrcavanja tereta u odredišnoj
luci označenoj u ugovoru, ali ne dulje od 21 dana nakon dolaska broda u tu luku.
Ako se ne prevozi teret, osiguranje počinje kad brod digne sidro ili se odveže u toj luci radi polaska na
sigurno putovanje, a prestaje kad se brod sigurno usidri ili priveže u drugoj luci.

Flotne police – brodar osigurava sve svoje brodove kojima u tom trenutku raspolaže

Valutirane police – sporazumno je označena ugovorna vrijednost osiguranog interesa. Osigurani

iznos iz ugovora ne znači automatski i ugovorenu vrijednost osiguranog interesa, nego ako se to želi
istaknuti, mora se navesti u ugovoru o osiguranju.

Nevalutirane police – karakterizira da se osiguranje sklapa bez unaprijed označene ugovorene

vrijednosti osiguranog interesa (npr. kod tzv. Otvorenih pokrića)

Opća (generalna) polica (otvoreno pokriće) – osiguratelj se obvezuje na osiguranje svih pošiljki
koje će ugovaratelj osiguranja otpremiti u određenom razdoblju. Dužan je takve pošiljke naknadno
prijaviti osiguratelju kad se otpreme s podacima potrebnim za konačno utvrđivanje obveza stranaka.
Osiguranje će obuhvaćati i pošiljke koje nisu prijavljene, uz uvjet da ih ugovaratelj osiguranja nije
namjerno ili zbog krajnje nepažnje propustio prijaviti. U suprotnom, osiguratelj ima pravo raskinuti
opći ugovor o osiguranju i odbiti isplatu naknade za štete nastale kod neprijavljenih pošiljki.

Otpisna polica- podrazumijeva situaciju u kojoj ugovaratelj osiguranja osigurava sve svoje buduće
pošiljke, ali do unaprijed određenog najvišeg iznosa vrijednosti. Osiguranik otpisuje svaku
otpremljenu pošiljku od iznosa police, dok ne iscrpi maksimum. Zato se u pravilu ne utvrđuje neki rok
trajanja police

Okladna (časna) polica – osiguratelj ima pravo tijekom likvidacije štete tražiti od osiguranika da
dokaže svoj interes, no kod okladne police osiguranik se oslobađa te obveze jer se opravdani interes
pretpostavlja time što osiguranik posjeduje policu.
148
ENGLESKA POMORSKA POLICA

Sadržaj nove police i novih institutskih klauzula za osiguranje tereta izradilo je englesko tržište
osiguranja, a sada se one temelje na novim uvjetima osiguranja pomorskih brodova i tereta,
predloženih na usvajanje od strane posebne radne grupe u sklopu UNCTAD-a.
Taj novi naziv police nosi naslov Marine Policy (pomorska polica). Ona je tako koncipirana da se
može koristitii i za tzv. nepomorske grane prometa, kao što su unutranja plovidba, kopneni i zračni
prijevoz.

što se tiče nove police u odnosu na prijašnju Lloydovu S.G. policu, ona ne sadrži uvjete osiguranja,
nego samo nekoliko osnovnih odredaba kao što su izjava osiguranja o prihvatu rizika, mjesto za potpis
i pečat, klauzulu o nadležnosti eng.suda za rješavanje ugovornog odnosa.

Važnije odredbe ugovora o osiguranju koje su prije bile sadržane u polici osiguranja sada su unesene u
nove institutske klauzule.

Revizja utvrđuje 3 opće klauzule za osiguranje transportnih rizika koje nose oznaku : A, B, C.
Svaka pojedina institutska klauzula sadrži komplet od po 19 odredaba. Te klauzula A B i C razlikuju
se samo u prvoj odredbi koja govori o osiguranim rizicima, dok su ostale odredbe identicne.

Osim spomenutih kompleta institutskih klauzula A B i C te osiguranja od rata i štrajka, imamo i

posebne komplete za pojedine odredbe, prilagođene specifičnim uvjetima prijevoza u zračnom
prometu i prijevozu poštom. Te su klauzule sljedeće:

1. Institute Cargo Clauses (Air Cargo)

2. Institute War Clauses ( Air Cargo)
3. Institute War Clauses ( Sendings by Post)
4. Institute Strikes Clauses ( excluding sending by Post- air cargo )

Tu bi trebalo još dodati klauzulu o tzv. „zlonamjernom činu“ (malicions damages clause) taj je rizik
pokriven samo klauzulom A jer ona pruža pokriče svih rizika, osim onih –izričito isključenih iz
osiguranja. Za slučaj osiguranja prema odrebama klauzule B i C treba posebno ovjeriti ovu klauzulu,
pa će u tom slučaju biti pokrivene štete nastale zlonamjernim poslovanjem.

U daljnjem tekstu iznosimo ono najbitnije za spomenute klauzule za osiguranja.

I. INSTITUTSKA KLAUZULA ZA OSIGURANJE TERETA A

Ta klauzula sadrži 19 odredaba (klauzula) koje su raspoređene u 8 skupina uz jedno upozorenje (note).
Spomenute odredbe su jednake osim odredbe koje govore o pokrivenim rizicima odnosno sadržaju
klauzule rizika, opće klauzule o izuzećima.

Osigurani rizici i šteta: - ova skupina sadrži sljedeće odredbe:

1. Klauzula o osigurnim rizicima (risk covered).

Ona pokriva sve rizike gubitka ili oštečenja osiguranog predmeta, osim šteta isključenih prema
klauzulama 4,5,6 i 7 ovih uvjeta.

2. Klazula o zajedničkoj havariji (general average clause).

Pokriva zajedničku havariju i nagrade spašavanja, obračunate u skladu s odredbama ugovora o

prjevozu, mjerodavnim pravom ili praksom, nastale da bi se izbjegla šteta ili su s njom u svezi, osim
zbog onih uzroka koji su isključeni ovim osiguranjem.

149
3. Klauzula o sudaru zbog obostrane krivnje (both to blame colision clause).

Prema njoj osiguranje se propisuje i na odštetu osiguranika koji mora platiti za dio odgovornosti na
osnovi klauzule ugovora o prijevozu o sudaru zbog obostrane krivnje. Osiguranik je dužan o takom
zahtjevu izvjestiti osiguratelja.

Isključenje iz osiguranja: - ova skupina sadrži četiri klauzule:

4. Opća klauzula o isključenjima iz osiguranja (general exclusions clause)

– izričito navodi štete isključene iz osiguranja:

a) štete nastale namjernim postupkom osiguranika

b) normalno curenje, redoviti gubitak u težini ili zapremi ili uobičajeno habanje osigurnog predmeta

c) nedovoljno ili neodgovarajuće pakiranje ili nepripremljenost osiguranog predmeta, a za ovo

isključenje potrebno je da je radnju pakiranja i pripreme obavio osiguranik ili njegov zaposlenik ili da
je radnja pakiranja ili pripreme obavljena prije stupanja osiguranja na snagu

d) gubitak, oštečenje ili trošak nastao zbog unutarnje mane ili prirodnog svojstva osig.predmeta

e) šteta zbog zakašnjenja

f) gubici, oštečenje ili troškovi prouzročeni insolvencijom ili neizvršavanjem financijskih obveza

5. Klauzula o isključenim štetama zbog nesposobnosti broda za plovidbu i prema njoj isključuju
se štete nastale zbog:

- nesposobnosti broda ili drugog plovila za siguran prijevoz osiguranog predmeta, kada je osiguraniku
u vrijeme ukrcaja bilo poznato da brod nije sposoban za plovidbu

- neprikladnosti kontejnera ili kopnenog prijevoznog sredstva za siguran prijevoz

osig.predmeta.

Isključenje prema ovoj klauzuli primjenjuje se ako je:

a) osiguraniku u vrijeme ukrcaja bilo poznato da brod nije sposoban za plovidbu ili da nije prikladan
za siguran prijevoz osig.predmeta ili

b) kontejner ili drugo prijevozno sredstvo neprikladno je za siguran prijevoz osig.predmeta, a ukrcaj
obavljen prije stupanja na snagu ovog osiguranja ili ga je obavio osiguranik ili njegovi zaposenici
kojima je takva neprikladnost bila poznata u vrijeme ukrcaja.

6. Klauzula o isključenju ratnih rizika ( war ex clusion clause) i prema toj klauzuli isključuje se
šteta nastala zbog :

a) rata, građanskog rata, revolucije, pobune ili bilo koji neprijateljski čin

b) zarobljavanje, zaplijene, izopčenja, ograničenja...

150
7. Klauzula o isključenju rizika štrajka isključuje štete koje su prouzročili štrajkaši, djelatnici
otpušteni s posla ili osobe koje sudjeluju u radničkim nemirima. Isključene su i štete nastale zbog
terorističkog čina i štete koje je prouzročila bilo koja osoba koja djeluje s političkim, ideološkim ili
religijskim pobudama.

Trajanje osiguranja - ova skupina sadrži tri klauzule:

8. Klauzula o prijevozu govori o stupanju na snagu osiguranja koje prema toj odredbi počine ''od
trenutka kada osig.predmet prvi puta bude pomaknut''. Pomak tereta mora biti povezan s ukrcajem
robe u prijevozno sredstvo radi prijevoza. Klauzulama je određeno mjesto u kojem osiguranje počinje.
Osiguranje se ''nastavlja za vrijeme uobičajenog tijeka prijevoza''.

Klauzulom su predviđena četiri slučaja prestanka osiguranja. Osiguranje će prestati već prema tome
koji od tih slučajeva prije nastupi.

(1) osiguranje završava pošto završi iskrcavanje s vozila u krajnje skladište ili skladišno mjesto u
mjestu predviđenom ugovorom o osiguranju. Ovo pokriče ne obuhvača privremeno skladištenje ili
čuvanje robe na vozilu prije i nakon obavljenog prijevoza, ali obuhvača prijevoz unutar skladišta na
početku putovanja.

(2) osiguranje prestaje pošto završi iskrcavanje s vozila u bilo koje drugo skladište ili skladišno
mjesto, bez obzira na to nalazi li se ono u odredišnom mjestu navedenom u ug.o osiguranju ili prije
njega, koje je odabrao osiguranik ili njegovi zaposlenici, bilo za uskladištenje izvan uobičajenog tijeka
prijevoza ili za dostavu ili razdiobu.

(3) osiguranje prstaje kada osiguranik ili njegovi zaposlenici odaberu za uporabu bilo koje vozilo ili
prijevozno sredstvo ili kontejner za uskladištenje izvan uobičajenog tijeka prijevoza.

(4) osiguranje prestaje istekom roka od 60 dana nakon što je osigurani predmet iskrcan s pomorskog
broda u krajnjoj iskrcajnoj luci.

9. Klauzula o prestanku ugovora o prijevozu

Ona predviđa situaciju ako se zbog okolnosti izvan volje osiguranika ugovor o prijevozu završi u
nekoj drugoj luci ili mjestu prije odredišta navedenog u ugovoru i tada prestaje važiti također i ugovor
o osiguranju. Ako osiguranik zatraži produženje ugovora o osguranju, uz plačanje dopunske premije,
osiguranje se produljuje i traje dok se roba ne preda i isporuči u mjestu u kojem završava prijevoz, ali
najdulje u roku od 60 dana od kad je roba stigla u to mjesto.

10. Klauzula o promjeni putovanja

Ako osiguranik nakon stupanja osiguranja na snagu promjeni odredište, o toj se promjeni odmah mora
obavjestiti osiguratelj i osiguranje će se nastaviti uz premiju i uvjete koji će se dogovoriti.

Odštetni zahtjevi - ova skupina sadrži četiri klauzule:

11. Klauzula o osigurljivom interesu koja govori o uvjetima osiguranja; prema toj klauzuli
osiguranik mora imati opravdani materijalni interes u trenutku nastanka osiguranog slučaja da bi dobio
naknadu iz osiguranja. Osiguranik će dobiti odštetu i u slučaju ako je šteta nastala prije sklapanja
ugovora o osiguranju ako to osiguranik nije znao.

151
12. Klauzula o troškovima otpreme koja definira slučaj prekida osiguranog putovanja zbog
ostvarenja osiguranih rizika, odnosno ako je putovanje zbog nastupa osiguranog rizika završilo u nekoj
drugoj luci ili mjestu od onog predviđenog ugovorom. Osiguratelj će u takvom slučaju nadoknaditi
osiguraniku svaki dodatni trošak koji nastane zbog iskrcaja, uskladištenja, ili daljnje otpreme
osigurane robe do odredista predviđenog ugovorom o osiguranju.

13. Klauzula o izvedenom potpunom gubitku prema kojoj se predviđaju dva slučaja izvedenog
potpunog gubitka u osiguranju robe i to :

a) kada je izvršeno napuštanje broda jer je stvarni gubitak očit

b) ako bi troškovi popravka, dovođenja u ispravno stanje i troškovi otpreme osiguranog predmeta do
odredišta iznosila više od njegove vrijednosti koju bi imao na samom odredištu

14. Klauzula o osiguranju na dodatnu svotu

Osigurava se, osim nabavne vrijednosti i to posebnim policama, na uvećanu vrijednosti. Tada se uzima
da ugovorena vrijednost osig.predmeta čini konkretan zbroj svote osigurane ovim ugovorom i svih
dodatnih osiguranih svota ako one pokrivaju konkretno nastalu štetu. Svi ti slučajevi smatraju se kao
jedno osiguranje. Svaki osiguratelj za slučaj nastanka štete dužan je dati naknadu samo razmjerno,
odnosno između osiguranoog iznosa i njegove police i zbroj osiguranih iznosa po svim policama
kojima je roba osigurana protiv istih rizika.

Korist od osiguranja

15. Klauzula korist od osiguranja

Naglašava se da je osiguranje sklopljeno u korist osiguranika. Naglašeno je da ovo osiguranje pokriva

osiguranika, a taj pojam uključuje osobu podnositelja odštetnog zahtjeva bilo da je riječ o osobi koja
je sklopila ili u čije ime je sklopljen ug.o osiguranju ili osobi na koju su prava iz ugovora prenesena.
Izrjekom je navedeno da se ovo osiguranje ne proteže i da se njime ni na koji način ne mogu koristiti
prijevoznici, skladištari i ostale treće osobe.

Smanjenje štete - ova skupina sadrži dvije pravno interesantne klauzule i to :

16. Klauzula o dužnostima osiguranika također sadrži tri važne odredbe :

Prema prvoj odredbi slijedi da su osiguranici, njihovi službenici ili zastupnici, dužni poduzeti
razborite mjere radi sprječavanja ili smanjenja štete.

Drugom odredbom osiguranici su dužni na pogodan način osigurati i sačuvati sva regresna prava
prema vozarima, čuvarima i ostalim trećim osobama.

Prema trećoj odredbi , osiguratelj će, osim nastale štete naknaditi osiguraniku i svaki odgovarajući
trošak kojima ima u svezi s poduzetim mjerama radi sprječavanja ili smanjenja štete.

17. Klauzula o odricanju od prava na naknadu prema kojoj poduzimanje mjera od strane
osiguranika ili osiguratelja radi spašavanja, zaštite ili popravka osig.predmeta neće imati značenje
odricanja od prava na naknadu ili prihvat napuštanja a neće ni na koji način ići na štetu jedne ili druge
stranke. Ova bi klauzula bila u izvjesnom smislu suvišna jer bi do istih rezultata došlo da nije
ugovorena.

152
Izbjegavanje zakašnjenja

18. Klauzula o razboritoj hitnosti

Prema toj klauzuli osiguranje se pruža uz uvijet da osiguranik djeluje s ''razboritom hitnošću'' u svim
slučajevima kada je to moguće. Pod tim se misli na slučajeve kada je potrebno poduzeti mjere za
izbjegavanje nastupa ugovornog slučaja ili umanjenja njegovih štetnih posljedica.

Primjena prava i prakse

19. Klauzula o primjeni engleskog prava i prakse

Prema toj klauzuli ugovara se primjena engleskog prava i prakse. Ako je riječ o obveznoj primjeni
hrvatskog prava ono neće doći do primjene, nego će se primjenjivati hrvatsko pravo.

Napomena (note) Na kraju općih institutskih klauzula za osiguranje roba iz 2009. A B i C nalazi se
napomena koja glasi: ''Osiguranici, čim saznaju za slučaj na koji se prema uvjetima ovog osiguranja
primjenjuje načelo roba ostaje osigurana, moraju o tome neodgodivo obavjestiti osiguratelja jer je
pravo na takvo pokriče uvjetovano ispunjenjem ove obveze. Tom se klauzulom uvažava činjenica da
zbog izmjenjenih okolnosti može doći do pogoršanja rizika bez krivnje osiguranika. Propuštanje
dužnosti predviđene ''napomenom'' ima za posljedicu da se šteta neće smatrati pokrivenom unatoč
tome što je klauzulom izrijekom navedeno da ''roba ostaje osigurana''.

II. INSTITUTSKA KLAUZULA ZA OSIGURANJE TERETA B

Bilo je već govora da se istaknute klauzule B i C razlikuju od klauzule A samo prema sadržaju širine
pokrića, odnosno triju odredaba:
1. Klauzule o osiguranim rizicima
4. Opće klauzule o isključenim štetama
6. Klauzule o isključenju ratnih rizika

1. klauzula o osiguranim rizicima - Za tu se klauzulu može reći da nije uopćena kao u institutskoj
klauzuli A, nego taksativno navodi da osiguranje prema institutskoj klauzuli B pokriva, osim izuzetaka
u klauzulama 4,5,6 i 7 ovih uvjeta, slijedeće važne rizike:

a) gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koji razborito može pripisati :

1. Požaru ili eksploziji
2. Nasukanju ili potonoću broda, prevrnuću kopnenog vozila, sudaru ili udaru broda
3. Iskrcaju tereta u luci pribježišta, potresu

b) gubitak ili oštećenje predmeta zbog:

1. Žrtvovanja u zajedničkoj havariji, izbacivanje tereta u more, prodora vode u brod

c) potpuni gubitak koleta padom s palube ili u vrijeme ukrcaja i iskrcaja robe

153
Štete isključene iz osiguranja - ova skupina sadrži dvije odredbe

4. Opća klauzula o isključenim štetama

Prema kojoj, u odnosu na istu klauzulu u institutskim kaluzulama A, isključuje se iz osiguranja

namjerno oštećenje ili namjerno potpuno ili djelomično uništenje osig.predmeta protupravim
djelovanjem bilo koje osobe ili skupine osoba. U poslovnoj praksi, ako se želi pokriče ovog rizika,
potrebno je posebno ugovoriti kaluzulu o zlonamjernim štetama, uz plaćanje dodatne premije
osiguranja.

6. Klauzula o isključenju ratnih rizika.

Prema toj klauzuli također su isključeni ratni rizici, kao što to čini i odgovarajuća odredba
inst.klauzula A. Razlikuje se samo u pokriću jednog rizika, a to je piraterija, koja se u kompletu
inst.klauzula A smatra osiguranim rizikom dok je u kompletu B ovaj rizik isključen iz osiguranja.

III. INSTITUTSKA KLAUZULA ZA OSIGURANJE TERETA C

I ona se razlikuje od klauzule A s obzirom na sadržaj širine pokrića, odnosno triju odredaba i to kako
slijedi:
1. Klauzula o osiguranim rizicima
4. Opća klauzula o isključenim štetama
6. Klauzula o isključenju ratnih rizika

1. Klauzula o osiguranim rizicima pokriva ove rizike:

a) 1. Požaru ili eksploziji
2. Nasukanju ili potonoću broda, prevrnuću kopnenog vozila, sudaru ili udaru broda
3. Iskrcaju tereta u luci pribježišta
b) gubitak ili oštećenje predmeta zbog:
1. štete zajedničke havarije i izbacivanje tereta u more

4.Klauzula: Opća klauzula o isključenim štetama i 6. Klauzula o isključenju ratnih rizika su u

potpunosti identične kao i u klauzuli B, tako da nema potrebe ponavljati. Razlika je u tome što
klauzula C opisane rizike, u odnosu na klauzulu B, znantno sužava, sužava opseg pokrića. Nisu
obuhvačeni rizici potresa, vulkanske erupcije, udara groma, otplavljenja tereta sa palube broda, prodor
vode u brod, potpunog gubitka koleta padom s palube ilu u vrijeme ukrcaja i iskrcaja robe.

Komplet klauzula C ne pokriva pirateriju, kao i namjerno oštečenje ili razaranje osigurane imovine
nedopuštenim činom osobe ili skupine ljudi. Uz plaćanje dopunske premije osiguranja moguće je
takve rizike osigurati klauzulom o zlonamjernim štetama.

Klauzula o zlonamjernim štetama U poslovnoj praksi ta klauzula koristi se uz klauzule B i C, i

njome se stavljuju izvan snage odredbe klauzule o isključenim štetama. Ovo osiguranje faktično
pokriva gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta nastalog zbog zlonamjernih radnji, vandalizma ili
sabotaže.
Ta klauzula je odraz suvremenih problema prometa u svezi s pojavom terorozma u svijetu.

154
Institutske klauzule za osiguranje od ratnih rizika Klauzulom su pokrivene samo štete koje su
posljedica ratnog čina. Nisu pokriveni politički rizici. Ta klauzula u poslovnoj praksi osiguranja
pokriva štete nastale zbog ovih rizika:
1. Rata, građanskog rata, revolucije, pobune ili bilo kakvog neprijateljskog akta
2. Zarobljavanja, zapljenje, zaustavljanja ako su nastali kao posljedica ratnih rizika
3. Zaostalih mina, torpeda, bombi i slično

Institutska klauzula za osiguranje od rizika štrajka (institute strikes clauses)

Često se ugovara u poslovnoj praksi. Za nju vrijedi ono što smo rekli za klauzulu za osiguranje od
ratnih rizika. Zato ćemo ukazati samo na sadržaj te klauzule o ''pokrivenim rizicima''.

Klauzula o pokrivenim rizicma pokriva gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koji su prouzročili:
a) štrajkaši, radnici otpušteni s posla i osobe koje sudjeluju u radničkim nemirima, nasiljima
b) svaki terorist koji djeluje u ime ili je u vezi sa bilo kakvom organizacijom koja uz upotrebu sile
poduzima radnje usmjerene prema obaranju neke državne vlasti ili djeluje na nju.
c) bilo koja osoba koja djeluje s političkim, ideološkim ili religijskim pobudama.

Klupska osiguranja

Okolnost da standardnim osiguranjem broda nije pokrivena većina mogućih vidova odgovornosti
brodara, uvjetovala je nastanak posebnih organizacija za uzajamno osiguranje pomoskih brodara. Riječ
je o uzajanmin udruženjima u obliku klubova za pomorsko osiguranje, koji su nastali u Engleskoj a
pojavljuju se i u Njemačkoj, Sad-u, Japanu radi pokriča onih šteta i troškova u svezi s brodom kojih je
svakodnevno sve više.

Klubovi vrlo elastično prate potrebe brodara i brzo slijede promjene koje u praksi nastaju i izmjene u
nac.zakonodavstvima država čiju zastavu brod vije. Oni posluju prema načelu uzajamnosti.
Učlanjenjem u klub preuzima se prema svim ostalim članovima obveza sudjelovanja u snošenju šteta.

Osiguranici osiguravaju svoje brodove- članstvo u klubu se stječe za određeni brod. Međusobno
osiguranje u klubu obavlja se plaćanjem doprinosa ili kadkad plaćanjem fiksnih premija.

Postoje dvije vrste klubova Protecting (klub zaštite) i Indemnity.

OSIGURANJE NEPOMORSKIH GRANA PROMETA – POSEBNE VRSTE OSIGURANJA

Kopnena prijevozna sredstva ne osiguravaju se u sklopu transportnog osiguranja nego to pripada u

imovinska osiguranja. Osiguranja putnika isto ne pripadaju u transportna osiguranja nego u osobna
osiguranja.
Kako materijalna osnova transporta, neovisno o vrsti prometa, pred osiguranje postavlja iste ili slične
zahtjeve, logično je da se zakonodavnim putem osigura primjena Pomorskog zakonika i na prijevoz
stvari kopnom. Iz toga proizlazi da se Pomorski zakonik primjenjuje na :

a) osiguranja koja su tim zakonom izričito predviđena

b) druga slična osiguranja sklopljena prema policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska
osiguranja
c) osiguranja prema posebnim zakonima (unutarnja plovidba,zrak)
d) osiguranja stvari u kopnenom prijevozu

155
Na taj način za gotovo sva prijevozna osiguranja vrijedi jedinstven pravni sustav sadržan u
odredbama Pomorskog zakonika. Ipak osiguranje nepomorskih grana prometa ima neke specifičnosit
pa će se nekad korsitit ZOO, nekada Zakon o osiguranju, a nekad i lex specialis.
To osiguranje obuhvaća prijevoz robe kopnom (želj i cestom), unutarnju plovidbu (rijekama, kanalima
jezerima), zračnim putem (koridorom) te osiguranje prijevoza poštanskih pošiljki.

I na te prijevoze se koristi engleska pomorska polica.

Kod nepomorskih osiguranja imamo osiguranje osnovnih transportnih rizika i osiguranje ''svih rizika''
a isključeni su iz poslova osiguranja ratni i politički rizici.

POLICA OSIGURANJA ZA DOMAĆI PROMET

Kad je riječ o osiguranju raznih pošiljaka u domaćem prijevozu, u poslovnoj praksi upotrebljava se
generalna ili pojedinačna polica tiskana na hrvatskoj jeziku.

Iste police se mogu koristiti i u međunarodnom prometu ako je riječ o uvozu robe, odnosno za
osiguranje robe hrvatskih uvoznika.

Osiguratelj nije u obvezi za one štete koje su posljedica:

1. zle namjere ili grube nemarnosti osiguranika
2. neuredne otpreme ili unutranje mane volje
3. prirodnih svojstava robe
4. zakašnjenja, posebne štete kao što su gubitak tržišta, pad cijena, nemogućnost izvoza robe

Osim toga, osiguratelj neće nadoknaditi niti štete koje su posljedica specifičnih dopunskih rizika,
vezanih uz pojedinu vrstu robe, osim ako osiguranje takvih rizika nije bilo posebno ugovoreno.

OBVEZA NAKNADE ŠTETE

Vezano za osiguranje nepomorskih grana prometa ako je u polici osiguranja predviđeno, onda
osiguravatelj mora nadoknaditi one štete koje proizlaze iz :

1. Ugovorne osnove osiguranja svih rizika fizičkog gubitka ili oštećenja pošiljke zbog djelovanja
nekog izvanrednog izvanjskog događaja (svi rizici) te

2. Ugovorne osnove osiguranja fizičkih gubitaka i oštećenja zbog požara, eksplozije, prometne
nezgode u pojedinoj grani

U jednom i u drugom slučaju osiguranje pokriva i razumno učinjene troškove spašavanja ako su
nastali zbog nastupa ili neposredne opasnosti nastupa osig.rizika te doprinos koji je priznat u
zajedničkoj havariji kao i nagradu za spašavanje.

OBVEZNO OSIGURANJE I OBVEZNO OSIGURANJE U PROMETU

U pravu su poznata dva pojavna oblika obveznih osiguranja. Prvi su oblik zakonska obvezna
osiguranja. Nastaju na temelju zakona, u trenutku ostvarenja predviđenih uvjeta. Kod takvih
osiguranja nedostaje bitan element – sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti.
Drugi su oblik ugovorna obvezna osiguranja. Nastaju na temelju ugovora ugovaratelja osiguranja i
osiguratelja. Bez njihove suglasnosti volje nema osiguranja.

156
Specifično za cestovni prijevoz predviđaju se dva različita obvezna osiguranja:
a) osiguranje vlasnika ili korisnika cestovnog vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim
osobama uporabom vozila
b) osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja

U RH zaštita putnika u javnom prometu zajamčena je ZOO-om i to dvostruko:

- za sve vrste putnika – trećih osoba u cestovnom prometu – preko osiguranja vlasnika, odnosno
korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama te za sve putnike u javnom
prometu, neovisno o površini na kojoj se odvija – preko osiguranja putnika u javnom prometu od
posljedica nesretnog slučaja.

Problematika obveznog osiguranja u domaćem prometu regulirana je odredbama Zakona o obveznim

osiguranjima u prometu.

Obvezna osiguranja jesu:

1. osiguranje putnika u javnom prijevozu – od posljedica nesretnog slučaja
2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama
3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene
trećim osobama i putnicima
4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodica na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za
štete počinjene trećim osobama.

Vlasnici prijevoznih sredstava za osiguranje dužni su prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu
sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati dok god je prijevozno sredstvo u prometu (tako i kod
leasinga).

Osiguranje vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti, uz štetu nanesenu trećim osobama,

pokrivene su i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog
sredstva.

Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja

Vlasnici, korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o
osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor su dužni zaključiti vlasnici odnosno
korisnici:
1. autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom
linijskom i izvanlinijskom prometu,
2. autobusa koji prevoze radnike s posla i na posao,
3. taxi automobil i rent a car vozila koja se iznajmljuju s vozačem,
4.tračnih vozila koja prevoze putnika,
5. svih vrsta pomorskih, jezerskih i riječnih plovila, uključujući skele i splavi koji na redovnim
linijama ili slobodno prevoze putnika, uključujući i krstarenje te prijevoz turista,
6. autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste

Putnici – osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za
obavljanje javnog prijevoza, bez obzira na to jesu li već kupili putnu kartu, a također i osobe koje se
nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog
sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon ukrcavanja, koje su imale namjeru putovati, osim osoba koje
su zaposlene na prijevoznom sredstvu. I osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

157
Putnik kojemu se dogodi nesretan slučaj (ili smrt putnika) ima pravo zahtijevati da društvo za
osiguranje kod kojeg je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o
osiguranju.

Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika, a dogodio se nesretni
slučaj, putnik ili osoba koja bi bila korisnik osiguranja, može isplatu osiguranog slučaja zahtijevati od
Hrvatskog ureda za osiguranje.
Ako je za štetu odgovoran prijevoznik koji je sklopio ugovor o osiguranju, u naknadu štete što ju
duguje prijevoznik neće se uračunavati iznos koji je društvo za osiguranje isplatilo po osnovi
obveznog osiguranja putnika u javnom prometu.

Osiguranje motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Vlasnik vozila dužan je sklopit ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu kojom uporabom vozila
može nanijet trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja
stvari.

Šteta je umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezinog povećanja i povreda prava osobnosti.
Motorno vozilo – vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje,
a sastavnim dijelom vozila smatra se i s njime povezna prikolica. Za štetu koju pretrpe treće osobe u
vezi s pogonom motornog vozila, odgovara njegov vlasnik. Za štetu uzrokovanu trećim osobama
vlasnici i suvlasnici motornih vozila odgovaraju solidarno. Odštetna odgovornost vlasnika postoji
uvijek prema suputnicima, osobama koje se prevoze motornim vozilom. Glede odgovornosti za štete
koje te osobe pretrpe na stvarima vlasnik odgovora samo za štete na stvarima koje te osobe nosne na
sebi ili sa sobom, dakle isključene su štete na stvarima primljenim radi prijevoza. Odgovornosti prema
suputnicima ne može se unaprijed ograničiti ili isključiti.

Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štete nastale od vučnog vozila kao i štete nastale od
priključnih vozila. Ako su oba vozila bila spojena ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon
odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici oba vozila te
oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev kako osiguratelju vučnog vozila tako i osiguratelju
priključnog vozila.
Društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi naknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog
iznosa, kamatu i troškove od osiguranja vučnog, priključnog vozila ako postoji odgovornost njegova
osiguranika za štetu i u okviru njegovo odgovornosti.
O dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođeni su vlasnici, odnosno korisnici
motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama.

Isključenja iz osiguranja

Nemaju pravo na naknadu štete prema osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim
osobama:
1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe
glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača,
2. vlasnik, suvlasnik odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je
prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima,
3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao
neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata,
4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta ako
osiguratelj dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata,

158
5. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:
A) zbog uporabe vozila na športskim priredbama koje se održavaju na cesti ili na dijelu ceste
zatvorenom za promet drugim vozačima te kod kojih je cilj postizanje najveće ili
najveće prosječne brzine odnosno kod vježbi za te priredbe,
B) zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,
C) zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina s tim da osiguravajuće društvo u tom
slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem

Naknada štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja

Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slijedećim slučajevima:

1. ako vozač nije koristio vozilo za svrhu za koju je namijenjeno,
2. ako vozač nije imao valjanu vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za
vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz
poštovanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje,
3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna
mjera zabrane upravljanja vozila određene vrste ili kategorije ili mjere prestanka važenja
vozačke dozvole, odnosno zaštitne mjere zabrane upotrebe inozemne vozačke dozvole na
teritoriju RH,
4. ako je vozač vozilom upravljao pod utjecajem alkohola izvan ugovorene granice, opojnih droga te
psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari,
5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno,
6. ako je šteta nastala zato što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ova je okolnost vozaču vozila bila
poznata

Naknada štete nastala uporabom neosiguranog vozila

Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom neregistriranog i neosiguranog vozila preuzetnog u
drugoj državi članici kojem je odredište RH u roku najviše 30 dana od isporuke vozila može podnijet
odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
Obradu i isplatu takvih šteta ured može povjeriti svom članu, koji je obvezan štetu odrediti i isplatiti
na teret garancijskog fonda. Ured ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to
isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova.

Naknada štete nastala uporabom nepoznatog vozila

Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijet odštetni
zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Ako se pronađe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta te se
utvrdi odgovorni osiguravatelj, ured ima pravo na naknadu od odgovorne osobe odnosno od
odgovornog osiguravatelja, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

Međunarodne isprave o osiguranju vozila inozemne registracije

Vozač koji vozilom inozemne registracije ulazi na teritorij RH mora imati valjanu međunarodnu
ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi na teritoriju RH ili neki drugi dokaz o
postojanju takvog osiguranja, koji pokriva štete najmanje do zakonskog iznosa osigurateljevog
pokrića. Granična policija je dužna kontrolirati je li udovoljeno uvjetima.

159
Međunarodnim ispravama i dokazima smatraju se službena registracijska pločica koju nosi vozilo koje
je uobičajeno stacionirano na području države čiji je nacionalni ured potpisnik multilateralnog
sporazuma te valjana zelena karta izdana za vozilo koje potječe iz države čiji nacionalni ured za
osiguranje nije potpisnik citiranog sporazuma te druge isprave i dokazi čiju valjanost priznaje Hrvatski
ured za osiguranje.

Oštećena osoba kojoj je u RH nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje vozilo
postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti
može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

Granično osiguranje od automobilske odgovornosti

Vozač vozila inozemne registracije koji nema valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o postojanju
ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti mora na granici s domaćim društvom za
osiguranje sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti na rok od najmanje 15 dana, a
koji vrijedi na teritoriju RH.
Ako vozač vozila u takvom slučaju, prije ulaska na teritorij RH, ne sklopi ugovor o osiguranju s
domaćim društvom za osiguranje, ne može ući na teritoriji RH te ga se zajedno s vozilom vraća.

U slučaju štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema valjanu
međunarodnu ispravu ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, a niti ugovor o
osiguranju sklopljen s domaćim društvom za osiguranje, oštećena osoba podnosi odštetni zahtjev
Hrvatskom uredu za osiguranje.

U slučaju štete koja je nanesena uporabom vozila koje je uobičajeno stacionirano u inozemstvu, a
nema nikakvu registracijsku pločicu ili ima registracijsku pločicu koja ne odgovara vozilu, odnosno
koja je nanesena uporabom određene vrste vozila ili određenim vozilom s posebnim pločicama koje
prema propisima druge države članice u kojoj je vozilo uobičajeno stacionirano izuzeto od opće
obveze osiguranja od automobilske odgovornosti, oštećena osoba podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom
uredu za osiguranje, a ured ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova od
garancijskog fonda one države članice EU u kojoj vozilo uobičajeno stacionirano.

Europsko izvješće o nezgodi

Sudionici prometne nesreće u kojoj dođe do manje materijalne štete dužni su ukloniti vozila s kolnika
kako bi se nastavio nesmetano odvijati promet. Dužni su popunit i potpisat Europsko izvješće o
nezgodama, a ako to ne mogu, na drugi način razmijenit osobne podatke i podatke vozila. Obrazac se
popunjava u dva identična primjerka, zatim ga potpisuju i ostavljaju jedan za sebe. Popunjava se u
cijelosti, pogotovo podatke koji su vezani za način nastanka prometne nesreće i očevicima.

Isti je postupak ukoliko se dogodi nesreća u inozemstvu, osim što se oštećenom predaje duplikat
„zelene karte“. Predaje ne znači priznavanje krivnje, a po povratku u zemlju oštećeni bi zelenu kartu
trebao prijaviti nezgodu svom osiguravatelju, gdje je i izdana zelena karta.

Kod nas poslove koji su utvrđeni međunarodnim sporazumom o osiguranju vlasnika, odnosno
korisnika motornih vozila od odgovornosti uređuje Hrvatski ured za osiguranje. Ukoliko je uporabom
vozila inozemne registracije za koju postoje valjane međunarodne isprave ili dokazi o postojanju od
automobilske odgovornosti nanesena šteta u RH, oštećena osoba može podnijeti zahtjev Hrvatskom
uredu za osiguranje.

160
Kad određujemo odgovornost moramo voditi računa koja su pravila na snazi. Primjenjuju se ona
pravila i sigurnosna koja su na snazi na mjestu i u vrijeme nesreće. Ona zapravo olakšava razmjenu
podataka u slučaju prometne nesreće kada nam nije bila potrebna intervencija policije ili nekog drugog
nadležnog tijela.

Hrvatski ured za osiguranje

Pravna je osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društva za
osiguranje sa sjedištem u RH. Uz sve poslove posao mu je i vođenje garancijskog fonda.

Garancijski fond

Sredstva garancijskog fonda služe za plaćanje:

1. šteta nastalih u inozemstvu od osiguranih i neosiguranih vozila uobičajeno stacioniranih u RH za
koji inozemnom nacionalnom uredu sukladno Kretskom sporazumu, multilateralnom
sporazumu te drugim međunarodnim sporazumima jamči Hrvatski ured za osiguranje
2. šteta nastalih u nekoj od država EU od vozila inozemne registracije osiguranih na temelju police
graničnog osiguranja izdane od nekog od Hrvatskih društava za osiguranje
3. šteta nastalih u nekoj od država EU, odnosno u trećim državama sustava zelene karte u slučaju
postojanja obveze Hrvatskog ureda za osiguranje
4. šteta nastalih na teritoriju RH od neosiguranih vozila, zrakoplova te brodica, odnosno jahti
5. šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju RH od nepoznatih
vozila, zrakoplova te brodica, odnosno jahti.

Informacijski centar

Uspostavlja se u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje radi što učinkovitijeg ostvarenja odštetnog
zahtjeva na osnovi šteta nastalih u prometnim nezgodama uporabom vozila.
- Prikuplja podatke i vodi registar podataka,
- Omogućuje uvid u te podatke,
- Pruža pomoć oštećenim osobama pri prikupljanju podataka iz registra i prikupljanju podataka
iz registra informacijskih centara drugih država članica

Ured za naknadu

Uspostavlja se u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje. Najčešće su osnovani kao posebna tijela u
sklopu garancijskog fonda, a tek u manjoj mjeri u sklopu ureda zelene karte osiguranja. Potpuno su
nezavisni i samostalni, a počinju djelovati tek na zahtjev oštećene osobe, i to u iznimnim slučajevima.

OSIGURANJE ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA – OSIGURANJE I NJEGOVA ULOGA U

ZRAČNOM PROMETU

Svrha osiguranja naknada je šteta u osiguranju imovinskih dobara, odnosno isplata ugovorene svote u
osiguranju osoba kada nastupi osigurani slučaj, a predmet osiguranja je osiguranje zračnog
prijevoznika od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama i putnicima.

161
U RH najvažnija je podjela:
1. kasko osiguranje zrakoplova,
2. obvezno osiguranje zračnog prijevoznika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama
te putnicima,
3. osiguranje od gubitka pilotske dozvole

Povijesni razvoj osiguranja

Prvi pojavni oblici osiguranja obuhvaćali su:

1. odgovornost konstruktora prema pilotima,
2. požar na zrakoplovi,
3. osiguranje osoba, tj. putnika i zaposlenika od nesretnog slučaja.

Rizici u osiguranju zrakoplova

Svojstvo rizika u osiguranju zrakoplova pokazuju specifičnosti u odnosu na ostala transportna

osiguranja, a te specifičnosti se sastoje od:
- Velike koncentracije rizika,
- Velikog broja faktora koji utječu na procjenu težine rizika,
- Mogućnost prouzrokovanja šteta velikih razmjera,
- Internacionalni karakter osiguranja,
- Ograničeno tržište

Izvori prava

Neki od mnogobrojnih izvora koji uređuju pravo osiguranja u zračnoj plovidbi jesu:
1. Zakon o osiguranju
2. Zakon o obveznom osiguranju u prometu
3. Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu
4. uredbe Europske unije
-Uredba(EZ) 758/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za zračne
prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi a osiguranjem
-Uredba 889/2002
5. Konvencija o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz iz 1999.godine, tzv.
Montrealska konvencija.

ZOO isključuje svoji primjenu na osiguranja u zračnom prometu.

Znatan utjecaj imaju i akti međunarodnih organizacija, kao što su Varšavska konvencija iz
1929.godine, Haški protokol iz 1955.godine, Rimska konvencija iz 1952.godine te brojni sporazumi u
okviru međunarodnog udruženja IATA.

Svrha i predmet osiguranja

Svrha osiguranja je naknada štete u osiguranju imovinskih dobara, odnosno isplata ugovorene svote u
osiguranju osoba kada nastupi osigurani slučaj. Predmet je osiguranja osiguranje zračnog prijevoznika
od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima. Roba odnosno stvari koje se prevoze
osiguravaju se od transportnog rizika kargo osiguranjem. Transportni rizik opasnosti je kojoj su
izložena transportna sredstva i stvari za vrijeme prijevoza.

162
Kod transportnih rizika razlikujemo:
- osnovne
- dopunske
- izvanredne.

Propisima EU označeni su novi i veći rizici te obveze od prethodnih. Novi su rizici poslovanja
zračnog prijevoznika osigurljivi i trebali bi biti uključeni u paket transportnih osiguranja koje
osiguratelji pružaju prijevoznicima.

Dakle u zračnom prijevozu prisutan je element globalizacije putničkog transporta. Jedan od

najvažnijih međunarodnih propisa glede međunarodnih letova je Montrealska konvencija. Ona
predviđa obvezu države da od svojih prijevoznika zahtjeva da imaju sklopljeno osiguranje radi
ispunjavanja obveza iz konvencije. Takav zahtjev pronalazimo i u Uredbi (EZ) 778/2004. Ta uredba
provedena je i u Hrvatskom pravnom poretku odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu propisuje da oštećena osoba svoj odštetni zahtjev po
osnovi bilo kojeg obveznog osiguranja koje taj propis predviđa (obvezno osiguranje zračnog
prijevoznika odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene putnicima i trećim
osobama) može podnijet neposredno odgovornom osiguravatelju.

Vrste osiguranja

Osiguranje se može podijeliti na: dobrovoljno i obvezno

Osiguranje je u načelu dobrovoljno, ipak zakonom je propisana obveznost osiguranja za područje
prometa.
Dobrovoljno osiguranje dijeli se na:
- kasko osiguranje zrakoplova i
- kargo osiguranje u zračnom prijevozu.

Kasko osiguranje zrakoplova

Naziv za dobrovoljno osiguranje zrakoplova jest kasko osiguranje. Ono se dijeli i osiguranje:
avionskog kaska, pomorskog kaska i riječnog kaska. Predmet osiguranja nije cijeli zrakoplov.
Osiguranim se smatra trup zrakoplova s motorima, propelerima, standardnom opremom i svim
dijelovima potrebnim za letenje.

Osigurani rizici uglavnom se ne navode neposredno. Osiguratelji samo propisuju da je zrakoplov

osiguran u slučaju potpunog gubitka, djelomičnog gubitka ili oštećenja. Iz osiguranja isključeni su
sljedeći rizici:
- ako je osiguranik koristio zrakoplov u protupravne namjene ili namjene koje nisu navedene u polici,
- parkirani zrakoplov koji nije primjerno osiguran ili osiguran u skladu s uputama proizvođača,
- nepropisno opterećenje zrakoplova,
- ratovi,
- nemiri,
- štrajkovi, sabotaže i teroristički napadi,
- namjera ili gruba nepažnja osiguranika,
- habanje, istrošenost, korozija, vlaga,
- nuklearne eksplozije.

Obveze ugovaratelja osiguranja jesu: plaćanje premije, sudjelovanje u naknadi štete franšizom koja je
gotovo uvijek propisana i obveza mirnog rješavanja sporova arbitražom.
163
U slučaju nastanka potpune štete osiguratelj će obračunavati štetu u visini tržišne vrijednosti
zrakoplova, a u slučaju nastanka djelomične štete osiguratelj će obračunati štetu u visini stvarnih
troškova nužnih da bi se zrakoplov vratio u prijašnje stanje.

Kargo osiguranje u zračnom prijevozu

Osiguranje robe u prijevoznom sredstvu jest kargo osiguranje. Kargo je teret, roba ili stvar u
transportu od mjesta proizvodnje do skladišta u mjestu prodaje. Osiguranjem karga osiguranik štiti
imovinu od opasnosti koje joj prijete u prijevozu, prijenosu ili premještaju. Postoji pomorski i
nepomorski kargo. U nepomorski kargo pripada avionski, kopneni i riječni kargo.

Obvezna osiguranja

Zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova obvezan je Zakonom o obveznim osiguranjima u

prometu sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu putnicima, prtljazi, teretu i
trećim osobama koju prouzroči zrakoplov registriran u skladu s odredbama tog Zakona i Uredbom Ez
br.785/2004 ako se nalazi na teritoriju Rh. Ta obveza vrijedi i za stranog prijevoznika, ako ulazi u
zračni prostor RH. Od obveze osiguranja izuzeti s zrakoplovi Oružanih snaga RH i drugi državni
zrakoplovi i uređaji na koje se ne primjenjuje Uredba.

Svaki zrakoplov koji je upisan u Hrvatski registar civilnih zrakoplova dužan je sklopiti ugovor o
osiguranju od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama i putnicima.

Osiguranje od odgovornosti za štete koje zrakoplov u letu nanese na zemlji

Operator zrakoplova odgovarat će za štetu nastalu na zemlji zbog smrti ili tjelesne ozljede trećih osoba
te za štetu nanesenu stvarima koju uzrokuje zrakoplov u letu ili osobe ili stvari koje su ispale ili su
bačene iz zrakoplova u letu, izuzevši ako se dokaže da zrakoplov u letu ili osobe ili stvari koje su
ispale ili su izbačene iz zrakoplova u letu nisu uzrok štete.

Zakon određuje pojam zrakoplova u letu, smatra se da je zrakoplov pokretan motor u letu, od trenutka
pokretanja motora u svrhu voženja, odnosno uzlijetanja pa sve do trenutka zaustavljanja zrakoplova
nakon slijetanja i prestanka rada motora nakon slijetanja, odnosno voženja.

Vlasnik zrakoplova, zakupnik i naručitelj prijevoza jesu osobe koje mogu biti odgovorne za štetu.
Osoba odgovorna za štetu prema odredbama ovoga Zakona neće odgovarati ako dokaže:
- da je šteta nastala radnjom oštećenika ili osobe koja je radila prema nalogu i za račun oštećenika
- da je šteta nastala radnjom treće osobe
- da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio izvan zrakoplova, a čije se djelovanje nije moglo
predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti

U slučaju štete kao posljedice sudara ili međusobnog ometanja dvaju ili više zrakoplova, te za štetu
koju nanesu dva ili više zrakoplova, odgovaraju solidarno sve odgovorne osobe.
Za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede odgovorna osoba odgovara do iznosa od 113.100 posebnih
prava vučenja po poginulom, oštećenom, odnosno ozlijeđenom.
Odgovorna osoba odgovara za štetu koju je zrakoplov učinio stvarima na zemlji do visine vrijednosti
novog zrakoplova istog tipa, odnosno, ako se takav tip zrakoplova više ne proizvodi, odgovarajućeg
tipa, u vrijeme nesreće.

164
Osiguranje od odgovornosti za štete počinjene putnicima

Zakon određuje pojam putnika, putnikom se smatra osoba koja se radi putovanja nalazi u jednom od
prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to je li već kupila voznu
kartu, također i osoba koje se nalazi u krugu kolodvora, pristaništa i zračne luke ili u neposrednoj
blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koja je namjeravala putovati
određenim prijevoznim sredstvom ili je njime putovala, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom
sredstvu.

Za naknadu štete prema osiguravatelju putnik ima pravo na izravan zahtjev, a ako je za nesreću koja je
dovela do ostvarenja osiguranog rizika odgovoran vlasnik prijevoznog sredstva kojim je putnik
putovao, putnik ima pravo na kumulaciju sredstava po osnovi osiguranja od odgovornosti vlasnika
vozila i osiguranja od posljedica nesretnog slučaja. ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio
ugovor o osiguranju, putnik može isplatu zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje.

Osiguranje odnosno korisnika brodica na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za

štete počinjene trećim osobama

Pojam brodice i jahte

Osiguranje brodica i jahti posebna je vrsta pomorskog osiguranja. Postoje velike sličnosti s
osiguranjem brodova, ali naravno i različitosti koje ih upravo i određuju posebnom vrstom. Upravo
kao plovila serijske proizvodnje čine masovniju količinu osiguranja.

Glavnim izvorom pomorskog osiguranja smatra se Pomorski zakonik, dok je primjena ZOO samo
iznimna. Pomorski zakon brodicu definira kao plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije
brod ili jahta, čija je duljina veća od 2.5 m ili ukupne snage porivnih strojeva veća od 5 kw.

Pojam brodica ne obuhvaća: plovila koja pripadaju drugom pomorskom objektu u svrhu prikupljanja,
spašavanja ili obavljanja radova, plovila namijenjena isključivo za natjecanja, kanue, kajake, gondole i
padaline, daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima.

Jahta je plovni objekt za sport i razonodu, neovisno o tome koristi li se za osobne potrebe ili za
gospodarsku djelatnost, a čija je duljina veća od dvanaest metara. Namijenjena je za dulji boravak na
moru te je uz posadu ovlaštena prevoziti ne više od dvanaest putnika.

Osiguranje brodica i jahti obuhvaća:

osiguranje trupa i strojeva plovila i dodatno, osiguranje raznih uzgrednih interesa
osiguranje od odgovornosti vlasnika ili korisnika plovnih objekata i drugih osoba koje u različitim
ulogama sudjeluju u gospodarskom iskorištavanju brodica i jahti.

Kasko je osiguranje brodica i jahti dobrovoljno, a osiguranje od odgovornosti u ograničenom opsegu

zakonski je obvezno.
Osiguranje brodice i jahte pruža se uz uvjet da se ta plovila upisana u odgovarajući upisnik i da imaju
se propisane isprave o sposobnosti za plovidbu. Osiguranje prestaje brisanjem brodice i jahte iz
odgovarajućeg upisnika. Brodice i jahte obvezno se upisuju u odgovarajući upisnik pri lučkim
kapetanijama. Brodice se upisuju u očevidnik brodica.

165
Obvezna osiguranja brodica i jahti

U Hrvatskom zakonodavstvu sva plovila da bi se mogla legalno koristiti, moraju biti osigurana od
odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodice. Ako u nesreću koju skrivi plovilo sa samo
obveznim osiguranje, a u kojem nastradaju drugo plovilo i osobe, osiguranje pokriva samo štetu
nastalu na osobama, dok naknadu materijalne štete na plovilu treba tražiti sudskim putem privatnom
tužbom.

Ugovor o osiguranju dužni su sklopiti vlasnik brodice odnosno jahte čija je snaga veća od 15 kwh, a
koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti, dužan je
sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom brodice odnosno jahte može
nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja.

Ovo osiguranje ne pokriva štete na stvarima trećih osoba. Trećim osobama ne smatraju se osobe koje
se nalaze na brodici, odnosno jahti na motorni pogon kojom je prouzročena šteta i osobe koje se nalaze
na drugoj brodici, jahti, brodu, odnosno drugom plovnom objektu koje prema ZOOP ne ulaze u krug
trećih osoba.

Isključenje iz obveznog osiguranja šteta na stvarima uzrokovanih motornom brodicom ili jahtom
opravdava se ne postojanjem veće opasnosti od takvih šteta i s toga ne opravdanim nametanjem
obveza plaćanja premije i za te rizike. Osiguranje te odgovornosti prepušteno je dobroj volji vlasnika
brodice. To se osiguranje može sklopit posebnim ugovorom o osiguranju od odgovornosti, a može i u
okviru kasko osiguranja brodice, kao dopunsko osiguranje od odgovornosti.

166