ODGOVORNOST ZA ŠTETU

PRETPOSTAVKE
ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU
 Odgovornost za štetu je takav obveznopravni odnos u kojem je jedna
strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani, a druga je strana
ovlaštena zahtijevati takav popravak
 Pretpostavke odgovornosti za štetu (opće pretpostavke):
 1. subjekti odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik)
 2. štetna radnja štetnika
 3. šteta
 4. uzročna veza (uzrok štete je štetna radnja; šteta je posljedica štetne
radnje)
 5. protupravnost štetne radnje
 Za neke vrste odgovornosti za štetu postoje posebne pretpostavke (krivnja-
kod subjektivne odg.; ugovor-ugovorna odg. za štetu; predugovor-
predugovorna odg. za štetu
 SUBJEKTI ODNOSA
ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU
 Štetnik je osoba koja je počinila štetu
 Štetnik je odgovoran za štetu, ali samo ako je ubrojiv i poslovno sposoban
(naravna osoba)
 Ubrojivost znači da neka osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i da na
osnovi tog shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne
odluke
 Ubrojivost se poistovjećuje s deliktnom sposobnošću
 Deliktna je sposobnost svojstvo naravne osobe da odgovara za svoje
protupravne radnje
 Deliktna sposobnost (ubrojivost) stječe se s navršenih 14 godina života uz
uvjet da je duševno zdrava
 Netko može biti poslovno nesposoban, a ubrojiv (npr. rasipnik kojem je
oduzeta poslovna sposobnost)
 Netko može biti poslovno sposoban, a neubrojiv (npr. duševni bolesnik
kojem još nije oduzeta poslovna sposobnost)
 Maloljetnici od sedme do četrnaeste godine života ne odgovaraju za štetu,
osim ako se dokaže da su prilikom nanošenja štete bili sposobni za
rasuđivanje
 Djeca do navršene sedme godine ne odgovaraju za počinjenu štetu
 Prolazna nesposobnost za rasuđivanje (tzv. tamni trenuci) može nastati npr.
zbog uživanja opojnih sredstava
 Osoba koja je prolazno nesposobna za rasuđivanje sama odgovara ako se
vlastitom krivnjom dovela u takvo stanje, a ako ju je u takvo stanje dovela
neka druga osoba, onda je ta druga osoba odgovorna
 I pravna osoba može biti štetnik, a deliktno je sposobna stjecanjem
poslovne sposobnosti (ne može biti neubrojiva)
 Oštećenik je osoba koja je pretrpjela štetu i zahtijeva odštetu
 Oštećenik može biti svaki pravni subjekt
 ŠTETNA RADNJA
 Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani
oštećenika
 Štetna radnja je uvijek ljudska radnja
 Štetne radnje se dijele na: 1. građanski delikt i 2. povredu obveznopravnog
odnosa
 Građanski delikt je štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno
nastaje odnos odgovornosti za štetu
 Povreda obveznopravnog odnosa je takva štetna radnja koja dovodi do
preoblikovanja postojećeg obveznopravnog odnosa u odnos odgovornosti za
štetu
 Pored postojećeg obveznopravnog odnosa nastaje odnos odgovornosti za
štetu – imovinsku ili neimovinsku
 Štetna se radnja može izvršiti na osobi (život, tijelo, zdravlje), stvarima,
činidbama (povreda ugovornog odnosa) i stanjima (smetanje posjeda)
 ŠTETA
 Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina
povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)
 Bivši ZOO je neimovinskom (nematerijalnom) štetom smatrao nanošenje
drugom psihičkog bola i straha
 Prema bivšem ZOO postojali su sljedeći oblici neimovinske štete: 1. fizičke
boli; 2. duševne boli (- duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, -
duševne boli zbog naruženosti, - duševne boli zbog povrede ugleda i časti,-
duševne boli zbog povrede slobode, - duševne boli zbog povrede prava
osobnosti (ličnosti), - duševne boli zbog smrti bliske osobe, - duševne boli
zbog teškoga invaliditeta bliske osobe, - duševne boli zbog navođenja na
kažnjivu obljubu, kažnjivu bludnu radnju ili drugo kazneno djelo protiv
dostojanstva osobe i morala; 3. povreda prava osobnosti (ličnosti); 4. strah
 OBLICI NEIMOVINSKE ŠTETE
 Oblici neimovinske štete vezani uz fizičke osobe:
 - povreda prava na život
 - povreda prava na tjelesno zdravlje (tjelesni integritet)
 - povreda prava na duševno zdravlje (duševni integritet)
 - povreda prava na ugled
 - povreda prava na čast
 - povreda prava na dostojanstvo
 - povreda prava na ime
 - povreda prava na privatnost osobnog i obiteljskog života (uključuje pravo na vlastitu
sliku odnosno lik, pravo na vlastiti glas i pravo na vlastite zapise i pisma)
 - povreda prava na slobodu
 Oblici neimovinske štete vezani uz pravne osobe su: povreda prava na ugled i dobar
glas, povreda prava na ime odnosno tvrtku, povreda prava na poslovnu tajnu i
povreda prava na slobodu privređivanja (uključuje sve oblike kao i kod fizičke osobe
osim onih koji su vezani uz biološku opstojnost)
 POZITIVNA I NEGATIVNA ŠTETA
 Pozitivna ili obična šteta (damnum emergens) sastoji se u umanjenju
postojeće imovine oštećenika
 Ponekad se naziva i stvarnom štetom
 Negativna šteta ili izmakla korist (lucrum cessans). Izmakla korist je dobitak
kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim
okolnostima i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje
 Negativne štete su isključivo imovinske
 Negativna šteta ili izmakla dobit nije nužno vezana uz postojanje pozitivne
štete
 Naša sudska praksa smatra izgubljenu zaradu pozitivnom štetom
 UZROČNOST
 Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne
radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice
 U nizu događaja treba među mnogim uzrocima i posljedicama pronaći jedan
događaj koji je pravno relevantan i uzima se kao određeni uzrok određene
posljedice
 Prema adekvacijskoj teoriji koja je najpoznatija i najprihvatljivija, među
različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao
uzrok se uzima samo onaj koji je tipičan za postanak određene štete
 Tipičan je pak onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete
 Među uzrocima koji dovode do štete ponajprije je ljudska radnja, no ona ne
mora značiti samo čin već se može sastojati i u propustu
 Ako kod nastupanja nekoga štetnoga događaja koincidiraju kao uzroci
ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se u obzir samo ljudska radnja
 Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok se uzima
ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni uspjeh tipična
 Uzročna veza između štetne radnje i štete nužna je pretpostavka
odgovornosti za štetu. Oštećenik mora dokazati postojanje uzročne veze
 PROTUPRAVNOST
 Protupravnost znači povredu nekoga pravnoga pravila pozitivnoga
pravnoga poretka
 Protupravnost se može odnositi samo na štetnu radnju
 Objektivni elementi protupravnosti sastoje se u činjenici da je za
postojanje protupravnosti dovoljno da je štetnom radnjom
povrijeđeno neko pravilo koje spada u pravni poredak
 Subjektivni elementi protupravnosti izraženi su krivnjom učinitelja
 Krivnju je teško definirati
 Pod krivnjom se najčešće smatra određeni psihički odnos učinitelja
prema djelu
VRSTE I STUPNJEVI KRIVNJE
 Namjera (dolus) je takva vrsta krivnje kod koje se traži da je štetnik
postupao znajući i hotimice
 Štetnik hoće uzrok (štetnu radnju) i hoće posljedicu (štetu kod druge
osobe)
 Namjera se određuje subjektivno jer su za nju odlučujući subjektivni
elementi - volja i znanje
 Kod namjere se ne traži znanje štetnika o protupravnosti radnje. Dovoljno
je da je štetna radnja objektivno protupravna
 Prije ZOO razlikovala su se tri stupnja namjere: obična namjera, zla namjera
i zluradost
 Nepažnja (culpa) ili nemarnost je druga vrsta krivnje koja se, za razliku od
namjere, određuje uglavnom objektivno, a ponekad i subjektivno
 Ponašanje učinitelja uspoređuje s ponašanjem drugih ljudi da bi se
ustanovilo je li učinitelj uporabio dužnu pažnju, a to je ona pažnja koja je
redovita i uobičajena u kontaktu među ljudima
 Kod nepažnje razlikujemo dva stupnja: krajnju i običnu
 A. Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji kad štetnik u svojem radu ne uporabi ni
onu pažnju koju bi uporabio svaki prosječan čovjek
 Krajnja je nepažnja toliko težak stupanj krivnje da se po praktičnim posljedicama
izjednačuje s namjerom. Krajnja nepažnja najbliža je namjeri ( culpa lata dolo
proxima)
 B. Obična nepažnja (culpa levis) postoji kad štetnik u svom radu ne uporabi onu
pažnju koju bi uporabio dobar privrednik odnosno dobar domaćin (naročito pažljiv i
savjestan čovjek)
 Sudionici u obveznim odnosima koji izvršavaju obveze iz svoje profesionalne
djelatnosti moraju postupati prema pravilima struke i običajima (pažnja dobroga
stručnjaka)
 Kod obične nepažnje kao mjerilo pažnje služi ponašanje nekoga zamišljenoga
urednoga čovjeka. Budući da se tu radi o nekom zamišljenom, apstraktnom čovjeku, i
sama se obična nepažnja naziva apstraktna kulpa ili culpa levis in apstracto
 Postoji i tzv. obična nepažnja koja se određuje konkretnim mjerilom. To je još niži
stupanj krivnje gdje je mjerilo pažnje samo redovito ponašanje štetnika. Tu se od
čovjeka traži da postupa bar onako s tuđim stvarima i poslovima kao što obično
postupa sa svojima. Zato se takva nepažnja zove culpa levis in concreto
 Međutim, tu treba imati na umu da nepažnja štetnika ne smije prijeći u grubu
nepažnju ili čak u dolus. Kao primjer možemo navesti besplatnu ostavu kod koje je
depozitar dužan čuvati povjerenu mu stvar kao svoju vlastitu
 PROTUPRAVNOST ŠTETNE
RADNJE
 Odgovornost za štetu nastaje samo onda ako je štetna radnja
protupravna
 Samim tim što je štetna radnja protupravna treba popraviti štetu
kao posljedicu takve radnje
 Postoje, međutim, situacije u kojima štetna radnja nije protupravna,
ali treba popraviti štetu koja je tom radnjom uzrokovana (npr.
krajnja nužda)
 Krajnja nužda je takva situacija u kojoj učinitelj vrši štetnu radnju da
bi od sebe ili od drugoga otklonio istodobno neskrivljenu opasnost,
koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom je zlo koje je
učinjeno, manje od onoga kojim se prijetilo
 Krajnja nužda nije pravo nego samo razlog za opravdanje
 ZOO: “Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima
pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno
izložio”
 ISKLJUČENJE
PROTUPRAVNOSTI
 Postoje u pravu slučajevi gdje je isključena protupravnost radnje pa u
takvim slučajevima nema ni odgovornosti za štetu, ni naknade štete
 Neki najtipičniji primjeri isključenja protupravnosti su:
 a) Nanošenje štete po dužnosti (npr. kada službena osoba izvršava neku
sankciju)
 b) Nužna obrana je pravo da se od sebe ili drugoga odbije istodobni
protupravni napad (opravdana je samo ako se nadovezuje neposredno na
napad)
 c) Viša sila. Prema objektivnoj teoriji viša sila je događaj koji izlazi iz kruga
redovitih događaja i u odnosu na osobu koja bi se trebala pojaviti kao
štetnik taj se događaj smatra vanjskim
 Po subjektivnoj teoriji viša sila je svaki onaj događaj koji se ni uz najveću
pažnju nije mogao predvidjeti niti spriječiti. Nedostatak je ove teorije što
gotovo briše razliku između više sile i slučaja
 ZOO prihvaća mješovito objektivno - subjektivno rješenje. Po ZOO viša sila
je vanjski događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti
 Kao viša sila najčešće se pojavljuju prirodni događaji kao npr. potres, udar
groma, klizanje tla itd.
 I neke društvene pojave mogu imati karakter više sile (zabrana
uvoza ili izvoza, ratovi, štrajkovi itd.)
 d) Dopuštena samopomoć je pravo svake osobe da otkloni povredu
prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i
ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima
opasnost nastaje
 e) Pristanak oštećenika. Onaj koji pristane da se na njegovu štetu
poduzme štetna radnja, ne može tražiti naknadu njome prouzročene
štete
 Ovo pravilo sadrži i ZOO, a potječe još iz rimskoga prava (volenti
non fit iniuria - onomu koji pristaje ne čini se nepravda)
 Pristanak oštećenika ne isključuje uvijek odgovornost za štetu.
Naime, nema učinak oslobođenja od odgovornosti za štetu pristanak
na izvršenje radnje koja je zakonom zabranjena te je takva izjava
oštećenika ništetna
 VRSTE ODGOVORNOSTI ZA
ŠTETU - SUBJEKTIVNA

ODGOVORNOST
O subjektivnoj (kulpozna) odgovornosti govorimo ako je za nastanak
odgovornosti za štetu potrebna, pored općih pretpostavaka, još i krivnja
štetnika
 Za nastanak subjektivne odgovornosti traže se sljedeće pretpostavke:
štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost u objektivnom smislu
(povreda nekog pravnog pravila) i krivnja
 Razlikuju se dvije podvrste subjektivne odgovornosti:
 a) Subjektivna odgovornost kod koje se krivnja dokazuje (kriterij dokazane
krivnje). Krivnju treba dokazati oštećenik
 Prema ZOO svedena je na iznimku, (npr. kod ugostiteljske ostave gost
mora dokazati krivnju ugostitelja)
 Subjektivna odgovornost kod koje se krivnja dokazuje postojala je u OGZ-u
 b) Subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnijeva (kriterij
predmnjevane ili presumirane krivnje)
 Ostale pretpostavke subjektivne odgovornosti za štetu oštećenik mora
dokazati dok se krivnja predmnjeva
 Predmnjeva se najniži stupanj krivnje, a to je obična nepažnja. Svaki viši
stupanj krivnje mora se dokazati
 Prema ZOO ova je podvrsta subjektivne odgovornosti za štetu
postala pravilom ili načelom našega odštetnoga prava
 Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da
je šteta nastala bez njegove krivnje
 Slučaj je takav događaj koji bismo, da smo ga predvidjeli, mogli
spriječiti, naspram više sile gdje se radi o događaju koji, da smo ga i
predvidjeli, ne bismo mogli spriječiti
 Slučaj je takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju
 Prema tome, onaj koji odgovara prema pravilima subjektivne
odgovornosti ne odgovara za slučajne štete iz jednostavnoga
razloga što tu nema krivnje
 Ovdje vrijedi načelo da slučaj škodi onome kome se dogodio (casus
sentit dominus - slučaj osjeća vlasnik)
 Za slučajne se štete često odgovara po pravilima objektivne
odgovornosti
 OBJEKTIVNA ODGOVORNOST
 Objektivna odgovornost je odgovornost za štetu za čiji se nastanak
ne zahtijeva krivnja štetnika
 Povijesno je objektivna odgovornost nastala ranije od subjektivne
jer se prvotno krivnja nije utvrđivala
 Kasnije je prevladavala subjektivna odgovornost za štetu
 U suvremenom je pravu ponovno oživjela objektivna odgovornost za
štetu (zbog povećanja rizika usljed razvoja industrije i prometa)
 Objektivna se odgovornost objašnjava pomoću određenih teorija od
kojih su najpoznatije dvije: teorija rizika i teorija opasnosti
 Prema teoriji rizika odgovornost za štetu ne zasniva se na krivnji već
na stvorenom riziku - onaj koji ostvaruje dobit treba snositi i teret
 Prema teoriji opasnosti objektivnu odgovornost za štetu treba
zasnivati na opasnosti određenih stvari i djelatnosti
 Onaj tko svojim ponašanjem ugrožava okolicu i gospodari
opasnošću, treba i odgovarati za štete koje otuda proizađu
 PODRUČJE PRIMJENE
OBJEKTIVNE ODGOVORNOSTI
ZA ŠTETU
 a) Odgovornost za štetu od opasne stvari i od opasne djelatnosti
 Opasna stvar je svaka stvar koja po svojoj namjeni, osobinama,
položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja
povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, pa je zbog toga treba
nadzirati povećanom pažnjom
 Jedna djelatnost predstavlja povećanu opasnost kada u njezinom
redovitom tijeku, već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu
obavljanja, mogu biti ugroženi životi i zdravlje ljudi ili imovina, tako
da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje obavljaju
tu djelatnost kao i osoba koje s njom dolaze u dodir
 Hoće li neka stvar ili djelatnost biti okvalificirana kao opasna odlučuje
sud u svakom pojedinom slučaju
 Prema sudskoj praksi opasnim se stvarima smatraju npr. automobili
u pokretu, posude pod pritiskom, nuklearni uređaji i mjesta
uskladištenja nuklearnoga materijala, eksplozivi, dizala, razni strojevi
na motorni ili električni pogon, životinje, otrovi itd.
 Opasnim djelatnostima se smatra npr. miniranje, djelatnost
željeznice i tramvaja, ličenje broda s visećih skela i dr.
 Kao subjekti odgovornosti za štete od opasnih stvari i djelatnosti
mogu se pojaviti:
 1. za štete od opasnih stvari njezin imatelj, a to je u prvom redu
vlasnik stvari
 Podvrsta odgovornosti za opasnu stvar je odgovornost za
neispravan proizvod
 Umjesto imatelja odgovarat će onaj tko mu na protupravan način
stvar oduzme kao i onaj kome je imatelj povjerio stvar da se njome
služi
 Ipak će imatelj odgovarati ako je stvar povjerio osobi koja nije
osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati
 2. za štete od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi
 3. korisnik nuklearnoga uređaja
 ODGOVORNOST ZA ŠTETE
IZAZVANE MOTORNIM VOZILOM

U POGONU
Prema ZOO motorno vozilo je vozilo namijenjeno da se snagom vlastitog
motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih
 Motorno je vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez
obzira radi li pritom motor koji služi za njegovo kretanje
 Motorno je vozilo u pogonu i kad motor ne radi, ali se ono kreće (npr. na
nizbrdici)
 Za štete od motornog vozila u pogonu koje pretrpe treće osobe (pješaci,
biciklisti, putnici) odgovara vlasnik vozila po pravilima objektivne
odgovornosti
 Suvlasnici i zajednički vlasnici motornog vozila odgovaraju solidarno
 Ne smatraju se trećim osobama oštećenik koji je ujedno vlasnik vozila,
neovlašteni korisnik i osoba zadužena za pogon motornog vozila
 Neovlašteni korisnik vozila je osoba koja je u vrijeme štetnog događaja
koristila vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s
pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj
je vlasnik predao vozilo u posjed
 Neovlaštena osoba odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako
kao vlasnik
 Vlasnik će solidarno s neovlaštenim korisnikom odgovarati za štetu ako je
svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su trebale brinuti o vozilu,
omogućio neovlašteno korištenje vozila
 Za štete koje imatelji motornih vozila nanesu jedan drugome vozilom u
pokretu vrijede (npr. sudar) vrijede slijedeća pravila:
 Vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj snosi ne samo svoju
štetu nego i štetu vlasniku drugog vozila
 Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojoj je povjerio vozilo
 U slučaju obostrane krivnje svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu
razmjerno stupnju svoje krivnje
 Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove, osim
ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju nešto drugo
 ODGOVORNOST ZA
NEISPRAVAN PROIZVOD
 b) Odgovornost za neispravan proizvod je podvrsta odgovornosti za opasnu
stvar
 Pojam proizvod odnosi se samo na pokretne stvari, dok su nekretnine
isključene
 Proizvod je i energija (električna i druge)
 Pravila o odgovornosti za neispravan proizvod ne primjenjuju se na štete
koje su posljedica nuklearne nesreće
 Proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda
opravdano očekuje
 Proizvod treba biti neškodljiv i u slučaju da se ponekad koristi i izvan
osnovne namjene (npr. dječje igračke)
 Proizvod nije neispravan ako je naknadno proizveden i u promet stavljen
bolji proizvod
 Štetnik je proizvođač koji je izradio gotov proizvod i stavio ga u promet
 Proizvođačem se smatra i osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili
nesamostalni dio koji je ugrađen u proizvod, ali i svaka osoba koja se
predstavlja kao proizvođač
 Proizvođačem se smatra i osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje,
davanja u zakup ili općenito stavljanja u promet
 Uvoznik odgovara solidarno s proizvođačem i osobom koja se predstavlja
kao proizvođač
 U slučaju da nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra
osoba koja proizvod stavlja u promet
 Odgovornost za neispravan proizvod obuhvaća samo imovinsku štetu
 Proizvođač odgovara za štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom
korisnika neispravnog proizvoda
 Osim toga proizvođač odgovara i za štetu prouzročenu uništenjem ili
oštećenjem oštećenikove stvari, osim neispravnog proizvoda, s tim da se to
odnosi samo na stvari namijenjene osobnoj uporabi oštećenika (oštećenik
ima pravo na onaj dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost od 500 eura)
 Odgovornost za neispravan proizvod ne obuhvaća neimovinske štete kao ni
štetu na samom neispravnom proizvodu
 Te se štete mogu popraviti po pravilima drugih vrsta odgovornosti za štetu
 Proizvođač se može osloboditi odgovornosti za neispravan proizvod ako
dokaže neku od sljedećih okolnosti: da proizvod nije stavio u promet
 Da neispravnost ni njezin uzrok nisu postojali u vrijeme stavljanja proizvoda
u promet
 Da proizvod nije proizveden za bilo koju poslovnu svrhu (prodaju, zakup i
sl.) niti je proizveden i stavljen u promet u okviru njegova poslovanja
 Da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa
 Da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u
promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti
 Da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju odgovara
odnosno radnjom treće osobe koju nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti
 Zabranjeno je ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti
odgovornost proizvođača
 Zastarni rok za ostvarivanje prava na popravljanje štete je tri godine od
dana kada je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost
proizvoda i proizvođača
 Prekluzivni rok od deset godina teče od dana stavljanja proizvoda u promet
 Pravila o odgovornosti za neispravan proizvod ne isključuju primjenu pravila
o odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, o ugovornoj i
izvanugovornoj odgovornosti i odgovornosti za materijalne nedostatke
OSTALI SLUČAJEVI OBJEKTIVNE
ODGOVORNOSTI
 c) Odgovornost organizatora priredbi
 Kao organizator priredbe može se pojaviti svaka pravna i fizička osoba koja
u kakvu športsku, kulturnu, političku ili drugu svrhu okupi veći broj ljudi u
zatvorenom ili na otvorenom prostoru
 Organizator odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti za štetu
koja nastane smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog
izvanrednih okolnosti koje su u takvim prilikama moguće, kao što je gibanje
masa, opći nered i slično
 d) Odgovornost za onečišćavanje okoliša
 Odgovaraju pravne i fizičke osobe koje svojim djelovanjem ili propustom
prouzroče onečišćenje okoliša
 Odgovara također i osoba koja je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem
omogućila ili dopustila onečišćavanje okoliša
 Pod onečišćavanjem okoliša razumijeva se promjena stanja okoliša
izazvana ispuštanjem, unošenjem ili odlaganjem štetnih tvari, ispuštanjem
energije i utjecajem drugih štetnih zahvata i pojava po okoliš (ekološke
štete)
OSLOBOĐENJE OD OBJEKTIVNE
ODGOVORNOSTI
 Štetnik se oslobađa objektivne odgovornosti ako dokaže da nije
ispunjena neka od pretpostavki odgovornosti (šteta, štetna radnja,
uzročna veza, protupravnost-objektivna)
 Štetnik se oslobađa ako dokaže jednu od slijedećih činjenica:
 1. da šteta potječe od više sile, a to je neki uzrok koji se nalazio
izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili
otkloniti (šteta se dogodila slučajno)
 2. da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju štetnik nije
mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti (pri tome se ne traži krivnja
oštećenika)
 Kod nuklearnih šteta štetnik mora dokazati da je oštećenik
namjerno prouzročio štetu, da bi se oslobodio odgovornosti
 3. da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe
 Ako je treća osoba samo djelomično doprinijela nastanku štete,
štetnik i treća osoba odgovaraju solidarno razmjerno stupnju svoje
krivnje
 IZVANUGOVORNA
ODGOVORNOST ZA ŠTETU
 Odgovornost za štetu koja je nanesena građanskim deliktom naziva
se izvanugovornom ili deliktnom odgovornošću
 Unutar deliktne odgovornosti mogu se razlikovati subjektivna i
objektivna odgovornost, vlastita odgovornost i odgovornost za
drugoga, podijeljena i solidarna odgovornost
 U odnosu na pravila o ugovornoj odgovornosti, pravila
izvanugovorne odgovornosti imaju karakter općih pravila o
odgovornosti za štetu
 Pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu primjenjuju se na
odgovarajući način u svim slučajevima koji nisu uređeni pravilima
ugovorne odgovornosti za štetu
 Za nastanak izvanugovorne odgovornosti za štetu dovoljna je
deliktna sposobnost, dok je za nastanak ugovorne odgovornosti
potrebna poslovna sposobnost
 Kod izvanugovorne odgovornosti oštećenik je svaka osoba kojoj je
nanesena šteta dok je kod ugovorne u pravilu vjerovnik
UGOVORNA ODGOVORNOST ZA
ŠTETU
 Ugovorna ili kontraktna odgovornost nastaje kad je šteta nanesena povredom
ugovorne obveze
 Pod povredom ugovorne obveze ZOO razumijeva neispunjenje obveze i zakašnjenje
s njezinim ispunjenjem
 Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da su nemogućnost
ispunjenja odnosno zakašnjenje nastupili uslijed više sile
 Dužnik će odgovarati za štetu ako je nemogućnost ispunjenja nastupila nakon što je
on dospio u zakašnjenje
 Posebnost je ugovorne odgovornosti da se ona može ugovorno proširiti, ograničiti,
pa i posve isključiti
 Nedopušteno je samo odgovornost dužnika unaprijed ugovorom isključiti kad je do
neispunjenja ili zakašnjenja došlo namjerno ili iz krajnje nužde
 Pravila ugovorne odgovornosti pretežno su dispozitivne naravi za razliku od
izvanugovorne koja su uglavnom prisilne naravi
 Za nastanak ugovorne odgovornosti zahtijeva se kao pretpostavka poslovna
sposobnost štetnika, dok je za nastanak izvanugovorne odgovornosti dovoljna
deliktna sposobnost
 Kod ugovorne odgovornosti štetnik odgovara za prouzročenu štetu, ali i za
ispunjenje prvobitne obveze, dok kod izvanugovorne odgovornosti odgovara samo
za prouzročenu štetu
 PREDUGOVORNA
ODGOVORNOST ZA ŠTETU
 Predugovorna je odgovornost za štetu takva odgovornost koju jedna strana
uzrokuje drugoj vodeći pregovore za sklapanje ugovora suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, osobito ako ih prekine suprotno tom načelu ili u njih
uđe bez prave namjere da sklopi ugovor
 U teoriji postoje tri pristupa predugovornoj odgovornosti za štetu: 1. na nju
treba primijeniti pravila ugovorne odgovornosti, 2. na nju treba primijeniti
pravila deliktne, 3. radi se o odgovornosti iz odnosa povjerenja
 Prevladava gledište da je predugovorna odgovornost posebna vrsta
odgovornosti između deliktne i ugovorne odgovornosti
 Teret dokaza leži na oštećeniku koji će vrlo teško dokazati potpunu
odsutnost namjere pregovarača da sklopi ugovor jer se u pravilu pregovara
s više partnera istodobno
 Nešto je veća mogućnost da oštećenik dokaže da je druga strana prekinula
pregovore bez osnovanoga razloga
 Obujam odštete zbog neosnovanoga prekida pregovora određen je
troškovima koji su nastali vođenjem pregovora do njihova prekida
 VLASTITA ODGOVORNOST I
ODGOVORNOST ZA DRUGOGA
 Vlastita odgovornost
 Vlastita je odgovornost kad štetnik odgovara za štetu prouzročenu vlastitom
štetnom radnjom
 Sve do sada rečeno o odgovornosti za štetu vrijedi upravo za tu
odgovornost
 Odgovornost za drugoga
 O odgovornosti za drugoga govorimo kad netko odgovara za štetu koju je
druga osoba prouzročila
 a) Odgovornost za maloljetnike
 Za štetu koju učine maloljetnici odgovaraju njihovi roditelji, skrbnici, škola i
neke druge ustanove (vrtići, učenički domovi i sl.).
 b) Odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju
 Za štetu koju počine osobe koje nisu sposobne za rasuđivanje pa zbog toga
nemaju deliktnu sposobnost odgovaraju oni koji su dužni voditi nadzor nad
njima (to će u pravilu biti roditelji, skrbnici kao i određene ustanove)
 Radi se o subjektivnoj odgovornost kod koje se krivnja predmnjeva
 c) Odgovornost poslodavca za radnike
 Poslodavac odgovara za štetu koju je njegov zaposlenik
prouzrokovao trećoj osobi u radu ili u vezi s radom
 Odgovornost je subjektivna, a krivnja se predmnjeva
 Poslodavac koji je oštećeniku naknadio štetu ima pravo regresa
prema radniku, ako je ovaj štetu uzrokovao namjerno ili iz krajnje
nepažnje
 Pravo regresa zastarijeva za šest mjeseci od dana kada je
popravljena šteta
 d) Odgovornost pravne osobe za štetu koju trećima prouzroči
njezino tijelo
 Odgovornost se odnosi na individualna i kolegijalna tijela pravne
osobe (npr. predsjednik uprave, ravnatelj, nadzorni odbor)
 Pravna osoba koja je naknadila štetu ima pravo regresa od osobe
koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom, a ono
zastarijeva za šest mjeseci od dana isplaćene naknade
 ODGOVORNOST VIŠE OSOBA
ZA ŠTETU
 Podijeljena odgovornost
 Podijeljena odgovornost je odgovornost više osoba za istu štetu kod koje
svaka od više osoba odgovara za određeni dio štete
 Svatko odgovara za onaj dio štete koji je prouzročio, a ako se taj dio ne
može utvrditi, odgovara se na jednake dijelove
 Solidarna odgovornost
 Odgovornost je solidarna kad svaki od više štetnika odgovara za cjelokupnu
štetu bez obzira na njegov udio u uzrokovanju štete
 Opće je pravilo ZOO da solidarna odgovornost za štetu nastaje kad više
osoba uzrokuje određenu štetu radeći zajedno
 S neposrednim počiniteljima solidarno odgovaraju njihovi poticatelji i
pomagači
 Solidarna odgovornost postoji, npr. za roditelje i djecu, odnosno
maloljetnike koji imaju deliktnu sposobnost; za imatelja opasne stvari i treću
osobu koja je djelomično doprinijela nastanku štete; za naručitelja i
izvoditelja radova na nekretnini za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem
radova
 POSEBNI SLUČAJEVI
ODGOVORNOSTI
 a) Odgovornost zbog uskraćivanja nužne pomoći
 Za štetu odgovara onaj tko je bez opasnosti za sebe mogao pružiti
pomoć osobi čiji su život ili zdravlje očito ugroženi, a prema
okolnostima slučaja mogao je predvidjeti nastanak štete
 Iz zahtjeva pravičnosti sud može osloboditi odgovornu osobu
 b) Odgovornost u vezi s obvezom sklapanja ugovora
 Za štetu odgovara osoba koja je po zakonu bila dužna sklopiti neki
ugovor, a nije ga na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja
sklopila
 c) Odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog
interesa
 Organizacije koje obavljaju komunalnu ili sličnu djelatnost od javnog
interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave
ili neredovito obavljaju usluge
 POPRAVLJANJE ŠTETE
 Pod popravljanjem štete razumijeva se uklanjanje, naknađivanje ili
ublažavanje štetnih posljedica koje su nastupile zbog određene
štetne radnje
 U našem pravu postoje tri osnovna oblika popravljanja štete:
naturalna restitucija, naknada štete i satisfakcija
 1. Naturalna restitucija
 Naturalna restitucija znači povrat u prijašnje stanje, odnosno
uspostavu stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala
 Javlja se u tri osnovna oblika
 Prvi je individualna restitucija koja znači vraćanje iste stvari (koja je
npr. bila oduzeta)
 Drugi oblik je generična restitucija, a sastoji se u davanju
zamjenjivih stvari umjesto oduzetih ili oštećenih (npr. jednake
količine i kvalitete oduzetih stvari)
 Treći oblik je restitucija u obliku troškova. Iako se tu radi o davanju
novca (za popravak stvari) ipak to nije naknada štete jer je oštećeni
dobio natrag svoju stvar u onakvom stanju u kakvom je postojala
prije oštećenja
 Naturalna restitucija vrši se samo onda ako je moguća
 Faktična nemogućnost postoji onda ako je npr. propala individualno
određena stvar (species)
 Pravna nemogućnost postoji u onom slučaju kad bi vraćanje u
prijašnje stanje značilo povredu pozitivnih propisa
 U takvim slučajevima gdje naturalna restitucija nije moguća doći će
do naknade štete jer je to najprikladnije
 U našem pravu postoji tzv. obveznost restitucije što znači da se
šteta ne samo obvezno nego i prvenstveno popravlja u obliku
naturalne restitucije
 NAKNADA ŠTETE
 2. Naknada štete
 To je oblik popravljanja štete koji se sastoji u novčanom ekvivalentu
 Pod obujmom naknade štete razumijeva se skup svih šteta koje su se
dogodile usljed neke štetne radnje
 Tu spadaju obična šteta i izmakla korist, troškovi učinjeni radi umanjenja ili
ublažavanja štetnih posljedica i kamate na iznos naknade
 Kod deliktne odgovornosti oštećenik ima pravo na naknadu stvarne štete i
izmakle koristi bez obzira na krivnju štetnika
 Štetnik koji prouzroči smrt neke osobe dužan je naknaditi:
 - uobičajene troškove njezina pogreba
 - troškove njezina liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne
troškove u vezi s liječenjem
 - izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad
 - štetu koju trpi osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao zbog
gubitka uzdržavanja odnosno pomaganja
 Onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu
je naknaditi:
 - troškove oko liječenja i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem;
 - izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja;
 - gubitak zarade zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad;
 - štetu zbog trajno povećanih potreba (izdaci za pojačanu ishranu, tuđu
pomoć i sl.)
 - štetu zbog uništenja ili umanjenja mogućnosti oštećenikova daljnjeg
razvijanja i napredovanja (u obliku novčane rente)
 Naknadu štete duguje i onaj tko drugom povrijedi čast ili prenosi neistinite
navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti, a zna ili bi morao znati da
su ti navodi neistiniti i time mu prouzrokuje materijalnu štetu
 U obujam naknade štete ulaze i kamate na iznos naknade (zatezne kamate)
 Zatezne kamate na iznos naknade teku od trenutka nastanka štete
 I kod ugovorne odgovornosti za štetu u obujam naknade ulaze
obična šteta i izmakla dobit, s tim što obujam naknade zavisi od
vrste i stupnja krivnje
 U obujam naknade štete ulazi i neimovinska šteta
 Ako je do povrede ugovorne obveze došlo običnom nepažnjom
dužnika (predmnjeva se) vjerovnik im pravo na naknadu samo one
štete koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti
kao moguću posljedicu povrede ugovora s obzirom na činjenice koje
su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (predvidiva šteta)
 Kao kriterij predvidivosti štete trebala bi biti pažnja dobroga
domaćina i dobroga gospodarstvenika
 U slučaju prijevare ili namjernoga neispunjenja te neispunjenja zbog
krajnje nepažnje, vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika
naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora,
bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog
kojih su one nastale
 Izložena pravila o obujmu naknade ugovorne štete dispozitivne su prirode,
pa će se primijeniti samo ako ugovorne stranke nisu iskoristile mogućnosti
da to pitanje riješe vlastitim utanačenjima
 Stranke mogu ugovorom proširiti, ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost
za štetu
 U slučaju povrede novčane obveze zakonom je određena naknada u obliku
zatezne kamate
 Pod visinom naknade štete razumijeva se vrijednost štete izražena u novcu
prema određenim cijenama
 Pravilo je da se visina štete utvrđuje redovnom, tržišnom cijenom, neovisno
o vrsti i stupnju krivnje štetnika
 Određivanje visine naknade prema afekcionoj cijeni ZOO je predvidio samo
kao mogućnost kojom se sud može poslužiti u slučaju kad je stvar uništena
ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno
 Naknada imovinske štete u obliku izmakle koristi izražena je gubitkom koji
se mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim
okolnostima
 U dva slučaja sud može odrediti manju naknadu nego što iznosi šteta
 Prvi je slučaj kad je odgovorna osoba slabog imovinskog stanja pa bi je
isplata potpune naknade dovela u oskudicu, a šteta nije prouzročena
namjerno ili krajnjom nuždom
 Drugi je slučaj kad je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za
oštećenika, postupajući pri tome brižljivošću koju bi pokazao i u vlastitim
poslovima
 Ova se pravila primjenjuju samo kod deliktne odgovornosti za štetu
 Kod ugovorne odštete također je predviđeno nekoliko slučajeva smanjenja
naknade:
 - ako je pri povredi obveze pored štete za vjerovnika nastao i određeni
dobitak
 - ako strana koja se poziva na povredu ugovora nije poduzela sve razumne
mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom
 - kad je vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili
njezinoj visini odnosno otežanju dužnikova položaja
 Tada se naknada smanjuje razmjerno vjerovnikovu doprinosu
 USTANOVLJENJE I OBLIK
NAKNADE ŠTETE
 Među najvažnijim oblicima ustanovljenja naknade štete su:
 - ustanovljenje propisom koji sadrži cjenik ili tarifu o naknadi određene
vrste šteta (npr. za šumske štete)
 - arbitrarno ustanovljenje od strane suda po njegovu slobodnom uvjerenju
 - ustanovljenje od strane suda prema procjeni sudskih vještaka
 - komisijsko ustanovljenje
 - ustanovljenje sporazumom između štetnika i oštećenika
 Iznos naknade može se odrediti u dva oblika: ukupnom (jednokratnom)
iznosu i u obliku novčane rente
 Naknada u obliku novčane rente određuje se u pravilu za materijalnu štetu
zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja
 Novčana se renta određuje doživotno ili za određeno vrijeme, a isplaćuje se
mjesečno unaprijed
 Ako se okolnosti znatnije izmijene sud može povisiti ili sniziti iznos rente ili
čak i ukinuti odluku o renti
 SATISFAKCIJA
 3. Satisfakcija
 Satisfakcija je takav oblik popravljanja štete koji se priznaje
oštećeniku kao određeno subjektivno zadovoljenje
 Razlikuje se moralna od novčane satisfakcije
 Moralna satisfakcija (nenovčana) može se sastojati u objavljivanju
presude, objavljivanju ispravka, opozivu uvrede ili čemu drugom
čime se može ostvariti svrha popravljanja štete
 Ova vrsta satisfakcije može se odrediti u slučaju povrede prava
osobnosti
 Zakon o medijima (2004.) detaljno uređuje pravo na ispravak, a
poznaje i pravo na ispriku i pravo na odgovor
 Novčana satisfakcija (materijalna) postoji kada se oštećeniku daje
svota novca kao subjektivno zadovoljenje
 - pretrpljene fizičke boli;
 - za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti,
naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava osobe, smrti bliske
osobe
 - za pretrpljeni strah
 Sigurno je da se pretrpljeni bol i strah ne mogu izraziti u novcu, stoga
novac koji se daje na ime odštete ne može biti naknada (kao što ga naziva
ZOO), nego samo neka vrsta zadovoljenja
 Za one štete kod kojih je moguće ustanoviti ekvivalent daje se naknada, a
za one kod kojih je to nemoguće daje se satisfakcija
 Pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog
invaliditeta neke osobe imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug,
djeca i roditelji)
 Pravična novčana naknada može se dosuditi također braći, sestrama i
izvanbračnom drugu, bakama, djedovima i unučadi ako su s umrlim ili
ozlijeđenim bili u trajnijoj zajednici života
 Pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade fizičkoj osobi su: 1.
povreda prava osobnosti, 2. težina povrede koja opravdava dosudu i 3.
okolnosti povrede koje opravdavaju dosudu
 ZOO: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina
povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu
naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema
 ZOO: “Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi
računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i
straha, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s
njezinom naravi i društvenom svrhom
 I pravna osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete
što je novost u našem odštetnom pravu
 ZOO: “Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će,
ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj
pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje
nema
 Pravična novčana naknada (novčana satisfakcija) u pravilu se dosuđuje u
jednokratnom iznosu, a samo iznimno u obliku rente
 UKLANJANJE OPASNOSTI
ŠTETE
 U našem odštetnom pravu postoji mogućnost prevencije nastanka
štete, kako imovinske tako i neimovinske
 Svatko ima pravo zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti
od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugom
 Svatko je ovlašten zahtijevati od drugog da se uzdrži od djelatnosti
koja izaziva uznemiravanje ili opasnost štete
 Prije svega se radi o zaštiti od imisija pri čemu je značajno da li se
radi o općekorisnoj djelatnosti
 Može se zahtijevati i prevencija neimovinske štete postavljanjem
zahtjeva da se prestane s povredom prava osobnosti (tužba na
propuštanje radnje)
 Osim što se može zahtijevati prestanak povrede prava osobnosti
moguće je zahtijevati i uklanjanje povredom izazvanih posljedica
(tužba za uklanjanje izazvanih posljedica)
 STJECANJE BEZ OSNOVE
 Stjecanje bez osnove je izvanugovorni obveznopravni odnos
temeljem kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu
vrijednosti onoga dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao
bez pravom priznate osnove odnosno po onoj osnovi koja se nije
ostvarila ili je kasnije otpala
 Opće pretpostavke nastanka stjecanja bez osnove su:
 a) povećanje imovine na jednoj strani
 b) umanjenje imovine na drugoj strani
 c) kauzalna povezanost između umanjenja imovine na jednoj i
povećanja imovine na drugoj strani
 d) nepostojanje odgovarajuće osnove
 e) da činidba usljed koje je došlo do promjene u imovini ne bi
smjela biti štetna radnja, jer će tada nastati odnos odgovornosti za
štetu
 Tužba kojom se traži povrat stečene koristi naziva se kondikcija.
 TIPIČNI SLUČAJEVI
 a) Platež neduga (condictio indebiti) postoji kad netko u zabludi isplati drugome
određeni iznos novca na ime duga, premda stvarno nikakav dug nije postojao
 Do toga će doći i kad se isti dug plati dva puta
 Tužba je osobna i upravlja se protiv primatelja isplate ili njegova univerzalnoga
sljednika
 Tužitelj mora dokazati svoju činidbu, nedug i zabludu
 Povrat neosnovano plaćenoga ne može se tražiti:
 - kad netko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti
 - ako je plaćanje izvršeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze
 - ako je plaćanje učinjeno na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja
zdravlja ili smrti, a primatelj uplate je bio pošten (nije znao ni morao znati da mu
isplatitelj nije bio dužan platiti) - to je izuzetak iz razloga humanosti
 b) Stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila
 Primjerice netko dade drugome pokretnu stvar u zalog očekujući od njega određeni
iznos zajma, a do zajma ipak ne dođe ( condictio causa data, causa non secuta )
 c) Stjecanje po pravnoj osnovi koja je kasnije otpala
 Primjerice zakupnik plati zakupninu godinu dana unaprijed, a već nakon
šest mjeseci dođe do raskida ugovora o zakupu (condictio ob causam
finitam)
 d) Uporaba stvari na tuđu korist (versio in rem)
 Primjerice netko oboji tuđu stvar svojom bojom, uvjeren da je to njegova
stvar
 Osoba u čiju je korist stvar uporabljena dužna je stvar vratiti, a ako to nije
moguće, naknaditi njezinu vrijednost
 e) Uporaba tuđe stvari u svoju korist
 Na primjer, netko tuđim sjemenom zasije svoju njivu. Imatelj stvari može
zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, da mu se naknadi korist
od uporabe
 Kad je uporabljena neka nepotrošna stvar korisnik mora vratiti stvar i
naknaditi korist koju je imao on njezine uporabe
 f) Izdatak za drugoga
 Primjerice netko za drugoga namiri njegovu poreznu obvezu
 OPSEG VRAĆANJA
 Osnovno je pravilo kod stjecanja bez osnove da je stjecatelj dužan
stečeno vratiti ako je to moguće, inače je dužan naknaditi vrijednost
postignute koristi
 Dakle, prvenstveno treba postići povrat u prijašnje stanje. Uz povrat
stečenoga moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate
 Ako je stjecatelj bio savjestan (nije znao ni mogao znati da je
stekao bez osnove) dužan je vratiti plodove odnosno platiti zatezne
kamate od dana podnošenja zahtjeva, a ako je bio nesavjestan od
dana stjecanja
 Pošteni stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova
 Nepošteni stjecatelj ima pravo samo na naknadu nužnih troškova
 Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet
godina, računajući od dana stjecanja bez osnove
 Kondikcijski zahtjev po propisima o mjenici i čeku zastarijeva u roku
od tri godine
 POSLOVODSTVO BEZ NALOGA
 Poslovodstvo bez naloga je takav obveznopravni izvanugovorni
odnos koji nastaje time što se netko nepozvan miješa u tuđe
poslove obavljajući ih za tuđi račun i u tuđem interesu
 Predmet poslovodstva bez naloga je obavljanje tuđega posla
 Poslovodstvu se može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje
bilo zbog toga što predstoji šteta ili propuštanje očite koristi
 Pretpostavke poslovodstva bez naloga su:
 - da se poslovodstvo sastoji u obavljanju posla
 - da posao mora biti tuđ (negotium alienum)
 - da posao mora biti obavljen u tuđem interesu
 - da poslovođa radi bez naloga ili ovlaštenja
 VRSTE POSLOVODSTVA BEZ
NALOGA
 a) Nužno poslovodstvo (negotiorum gestio necessaria) postoji
kad se obavljanju tuđega posla pristupi da bi se od gospodara posla
otklonila predstojeća šteta
 Poslovođa je dužan da gospodara posla što je moguće prije
obavijesti o onome što je učinio i ako mu je to moguće, nastavi
posao dok ga ovaj ne bude u stanju preuzeti
 Gospodar posla je dužan ako je poslovođa u svemu postupio kako
treba (pažnja dobroga domaćina, odnosno dobroga
gospodarstvenika) osloboditi ga svih obveza, naknaditi mu sve
nužne i korisne troškove te pretrpljenu štetu
 Ako je od gospodara posla uspio otkloniti štetu, poslovođi pripada i
primjerena naknada za trud
 Poslovođa ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu
 b) Korisno poslovodstvo (negotiorum gestio utilis) postoji kad se
nezvano obavi tuđi posao na očitu korist drugoga
 Obveze i prava jednaki su kao i kod nužnoga poslovodstva
 c) Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla (negotiorum
gestio contra voluntatem dominii)
 Poslovođi ne pripadaju prava na troškove i naknadu, a osim toga
odgovara za štetu koju je uzrokovao miješanjem u tuđe poslove
 d) Nepravo poslovodstvo je obavljanje tuđega posla u namjeri
da se za sebe zadrži postignuta korist iako poslovođa zna da je
posao tuđ (npr. netko obere tuđi vinograd i od grožđa napravi vino
za sebe)
 Gospodar posla može tražiti i vraćanje stvari u prijašnje stanje i
naknadu štete, a u svakom slučaju polaganje računa i predaju
koristi
 NAKNADNO ODOBRENJE (ratihabitio)
 Gospodar posla može naknadno odobriti ono što je bez njegova
naloga odnosno usprkos njegovoj zabrani izvršeno
 U tom se slučaju poslovođa smatra nalogoprimcem, a cijeli se odnos
rješava prema pravilima ugovora o nalogu
 JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE-
JAVNO OBEĆANJE NAGRADE
 Pod javnim obećanjem nagrade razumijeva se javnim oglasom izjavljena
volja kojom se obećavatelj obvezuje dati nagradu onomu tko izvrši
određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili
ispuni što drugo pod određenim uvjetom
 Obveza obećavatelja da ispuni obećanje nastaje ako se kumulativno ispune
sljedeće pretpostavke:
 - da je nagrada obećana
 - da je obećanje nagrade učinjeno javnim oglasom
 - da se izjava o obećanju odnosi na neodređeni broj osoba koje međutim
mogu pripadati krugu osoba određenom po profesiji, spolu, dobi i slično
 - da su radnja koju treba izvršiti i obećana nagrada u svemu određene,
moguće i dopuštene
 Obećavatelj je dužan odrediti rok za natjecanje
 Sve dok se ne izvrši radnja obećanje se, načelno može opozvati
 Ne može se opozvati jedino ako je u oglasu određen rok za izvršenje radnje
 Opoziv se može dati na isti način kao što je dano obećanje, ali može i
osobnim priopćenjem
 Ako netko izvrši radnju, a dokaže da nije znao niti je morao znati da je
obećanje nagrade opozvano, ima pravo na nagradu
 Pravo na nagradu stječe onaj koji prvi izvrši radnju za koju je obećana
nagrada
 Ako ih više istodobno izvrši radnju, svakome pripada jednak dio nagrade,
ako pravičnost ne zahtijeva drugačiju podjelu
 Nagrada može pripasti i onome tko najbolje izvrši radnju ako to predviđa
natječaj
 Svaki sudionik natječaja ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeli
nagrade ako nagrada nije dodijeljena u skladu s pravilima natječaja
 Obećavatelj nagrade odgovara dobitniku za materijalne i pravne nedostatke
objekta nagrade
 Obveza obećavatelja prestaje ako mu nitko u roku iz javnoga oglasa, ne
priopći da je izvršio radnju ili postigao uspjeh ili uopće ispunio oglasom
predviđene uvjete
 JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE-
VRIJEDNOSNI PAPIRI
 Vrijednosni papir je isprava o imovinskom pravu
čije ostvarenje je uvjetovano držanjem isprave
 ZOO određuje da je vrijednosni papir isprava
kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti
obvezu upisanu na toj ispravi njezinu zakonitom
imatelju
 Po svojoj pravnoj prirodi vrijednosni papir je
jednostrani pravni posao kojim se njegov
izdavatelj obvezuje ispuniti određenu činidbu u
njemu naznačenom ovlašteniku