PERCEPCIJA

Percepcija je nesvjesni proces kojim mozak organizira

informacije dospjele iz raznih osjetila i interpretira ih
tvorei smislenu cjelinu. Temelji se na informacijama
dobivenim iz okoline, ali i na postojeem znanju i
iskustvu.
Vizualna percepcija se moe definirati kao
sposobnost tumaenja okruenja obradom podataka
koji se nalaze u vidljivom svjetlu.
Percepcija dubine se temelji na: binokularnim
znakovima i monokularnim znakovima
Binokularni znakovi su oni znakovi koji u svojoj osnovi
imaju
injenicu da posjedujemo dva oka.
Osnova trodimenzionalnog vida jest razliitost slika na
mrenici Zbog razliitog poloaja naih oiju, svako oko
gleda svijet iz drugog kuta, pa se na mrenicama
stvaraju dvije razliite slike, mozak iz tih podataka
"shvati" koji su objekti blie, a koji dalje, pa mi
percipiramo svijet trodimenzionalno.
Monokularni znakovi su znakovi pomou kojih
moemo percipirati dubinu i kad zamirimo na jedno
oko.
U monokularne znakove spadaju: interpozicija odnosno
prekrivanje, relativna veliina, relativna jasnoa,
gradijacija tekstura, relativnost gibanja, linearna
perspektiva, svjetlost i sjene..
Percepcija gibanja:
Pomicanje slike (vrlo mali pomaci su dovoljni) po

mrenici oka omoguuje nam percepciju gibanja.

Funkcije percepcije gibanja su razlikovanje predmeta od
okoline, stvaranje doivljaja vlastitog kretanja i
poticanje selektivnog usmjeravanja percepcije.
Fi-fenomen je primjer prividnog gibanja koji nastaje
podraivanjem oka mirnim podraajima u tono
odreenim periodima (film, TV).
Inducirano gibanje je percepcija gibanja manjeg
objekta pomicanjem veeg objekta u prvom planu.
Kljuni elementi vizualne percepcije su:
vizualna jasnoa, periferalni vid (sposobnost da se vidi
sa strane, dok se gleda ravno), percepcija dubine, noni
vid, razlikovanje boja..
Pozicijska razina
Glavna zadaa na pozicijskoj razini je: odravanje
eljenoga
lateralnog i longitudinalnog poloaja u odnosu na
voznu traku.
Vozaevi potencijalni izvori informacija su oni koji daju
podatke o ispravnosti usmjerenja i kontrole brzine
vozila. Ti se podaci primarno dobivaju iz oznaka na
kolniku.
Voza mora biti spreman izvriti: prikladan upravljaki
manevar, kontrolirati brzinu kako bi ostao na kolniku
kada doe do zavoja.
Situacijska razina
Glavna zadaa ukljuuje zahtjeve za:
a) udaljenost potrebnu za usporavanje ili zaustavljanje

b) promjenu vozne trake

c) reakciju na promjene u situacije na cesti
d) reakciju na prisutnost drugih vozila
Informacijski izvori vezani su uz: relativni poloaj i
brzinu u odnosu na ostala vozila, relativni poloaj u
odnosu na pjeake, znakove regulacije i upozorenja,
prepreke i promjene u geometriji ceste.
Navigacijska razina
Voza aktivno trai informacije potrebne da stigne do
svog odredita. Koliina i tip informacija o smjeru koji je
potreban ovisi o vozaevom
prethodnom iskustvu u nalaenju ovog cilja i opsegu
planiranja prije
puta u vezi s odabirom puta.
Podaci o smjeru vozau se poglavito prezentiraju u
obliku znakova.
Glavne zadae na navigacijskoj razini su: odabir rute i
praenje rute.
Percepcija je aktivan proces organizacije i
interpretacije osjetnih informacija.
Funkcije percepcije su:
Utvrivanje to su percipirani predmeti =
prepoznavanje
Utvrivanje gdje se predmeti nalaze = lokalizacija
Vizualna percepcija je aktivan proces organizacije i
interpretacije vizualnih informacija.
Osjet vida kljuan je za prikupljanje vizualnih
informacija.

Poremeaji percepcije:
HALUCINACIJE postoji osjetni doivljaj, a ne postoji
podraaj
ILUZIJE postoji podraaj, ali ga krivo doivljavamo
Fokusirani vid-3 do 5 stupnjeva za prikupljanje
korisnih informacija
Centralni vid-30 do 36 stupnjeva za prikupljanje
korisnih informacija
Periferalni vid-do 170 stupnjeva za prikupljanje
korisnih informacija
Stalni elementi ceste: geometrija ceste, povrina ceste,
rubnjaci, oznake na kolniku, prometni znakovi i signali,
zakrivljenost, oznake upozorenja na trajne opasnosti
Privremeni elementi ceste i na cesti: elementi koji nisu
trajni (druga vozila, biciklisti, pjeaci), oznake ili signali
prilikom izgradnje i odravanja,stacionarni ili
nekontrolirani pokretni objekti (ivotinje, kamenje,
kutije), opasnost na povrini ceste (rupe)..
Stalni elementi okoline: stalne vizualne karakteristike
prednjeg stakla i unutranjost vozila, dio vizualno
okolia koji nije dio ceste ali ju okruuje(zgrade,
reklame, grmlje, drvee, breuljci, obzor)..
Privremeni elementi okoline: vizualni podraaji unutar
vozaevog vidnog polja koji nisu sustavno povezani s
cestom, sluajni ili nepredvidivi dogaaji, objekti, ljudi,
nepredvidive vremenske prilike..

Osnove vizualne zadae none vonje

Tijekom none vonje prisutne su nedovoljne razine

osvjetljenja.
Nedovoljne razine osvjetljenja utjee na funkcije
percepcije te na odluke vezane uz svaku razinu
izvoenja.
Nedovoljne razine osvjetljenja ograniava uporabu
perifernog vida u dobivanju pozicijskih podataka izvan
podruja osvijetljenog prednjim svjetlima tako da se
centralni i fokusirani vid moraju koristiti u veoj mjeri.
Vonja u nonim uvjetima predstavlja sloen proces.
Tijekom nonih uvjeta, vizualno usredotoenje vozaa
tei vie prema desnoj strani ceste u podruju na manje
od 25 metara ispred vozila, to je suprotno od dnevnih
uvjeta, tijekom kojih oko vozaa ima tendenciju
fiksiranja na sredite poprita vonje, u sredini i na vie
od 80 metara od vozila.
Osim smanjenja periferalnog vida u nonim uvjetima
smanjuje se i mogunost percepcije dubine i
raspoznavanja boja.
Jedan od problema none vonje je i bljesak.
Neugodni bljesak varira u odnosu na veliinu, poloaj u
vidnom polju i raspodjelu spektralne energije izvora
svjetlosti, izaziva samo momentarnu smetnju.
Onesposobljavajui bljesak varira u odnosu na kut
izvora prema vidnoj osi, izaziva dugotrajniju smetnju.
U nonoj vonji uobiajeno je naii na obje vrste bljeska
i bilo koji od njih moe negativno utjecati na vonju.

Vizualni elementi definiraju se kao oni objekti u

okolini vonje koje voza mora vidjeti kako bi sigurno i
neometano upravljao svojim vozilom (prometni znakovi,
oznake na kolniku, signali i prepreke na cesti i izvan
ceste).
Kritini vizualni elementi definiraju se kao oni
elementi vizualne scene s najveim prioritetom za
davanje informacija potrebnih vozau kako bi djelovao
na siguran i uinkovit nain.

Percepcija u uvijetima oteane vidljivosti

Problemi zbog utjecaja okoline mogu se pojaviti u dva
oblika:
Problemi nastali zbog utjecaj iz atmosfere (npr. kia,
snijeg, magla);
Problemi nastali zbog karakteristika pozadine koje
utjeu na uoljivost objekta te utjecaja vizualnog
nereda.
Loi vremenski i prometni uvjeti stvaraju najgore
mogue scenarije za vidljivost.
Glavna karakteristika oborina u smislu vidljivost je to da
one apsorbiraju i raspruju svjetlo.
Oborine imaju dva uinka:
Prvi uinak je da manja koliina svjetla s vozila dopire
do objekta, a time se i manja koliina svjetla reflektira s
objekta i vraa do vozaevog oka;
Drugi uinak je da se dio rasprenog svjetla (na
esticama u zraku) vraa natrag u vozaevo oko, to

uzrokuje da se atmosfera ini svjetlijom to smanjuje

kontrast objekta i oteava njegovo uoavanje.

GRAA OKA I OSJETILO VIDA

Oko je organ mnogih ivotinja i ovjeka koji slui
pretvaranju svjetlosti u ivane impulse.
Smjeteno u onoj upljini lubanje, ljudsko oko je parni
organ koji djeluje slino fotoaparatima i kamerama.
Prozirni prednji dijelovi oka lome zrake svjetlosti
projicirajui umanjenu i obrnutu sliku na fotosenzitivnu
mrenicu gdje se u specijaliziranim ivanim stanicama
obavlja pretvorba u elektrine ivane impulse.
ine ga UNUTARNJI i VANJSKI dijelovi:
Vanjska ona ovojnica bjeloonica i ronica
Srednja ona ovojnica ilnica, arenica
Unutarnja ona ovojnica mrenica
Unutarnji dijelovi oka:
Ronica je prozirni prednji dio oka koji pokriva arenicu
i zjenicu. Zajedno sa leom, ronica slui refrakciji (lom)
svjetlosti i kao rezultat toga pomae oku u fokusiranju i
zasluna je za priblino dvije treine refrakcijske moi
oka.
Lea je prozirna lea bikonveksnog oblika koja je
prednjom stranom u kontaktu sa arenicom, koja
regulira koliinu svjetlosti koja ulazi u oko dok je
stranjom stranom u kontaktu sa staklovinom. Lea
promjenom oblika mijenja arinu udaljenost na
mrenici te tako fokusira predmete na razliitim

udaljenostima. Prilagodba oblika lee naziva se

akomodacija.
Spojnica je sluznica koja pokriva unutranju povrinu
kapaka i u vidu irokih nabora i bjeloonicu sve do
ronice. titi ronicu od bakterija i mikroorganizama, pa
oboljenja spojnice mogu biti vrlo esta. Suze tite
spojnicu ispiranjem, a sadre i enzime i antitijela koja
sprjeavaju razvoj bakterijske infekcije. Upala spojnice
poinje obino grebanjem i peckanjem u oima i
crvenilom.
Vidni ivac je ivac koji izlazi iz stranje strane one
jabuice i provodi svjetlosne podraaje u centar za vid,
koji se nalazi u zatiljnom dijelu mozga.ivac polazi od
stranjeg dijela one jabuice, tonije od tzv. optikog
diska ili papile optikog ivca na mrenici, i zatim se
probija kroz ilnicu i bjeloonicu, te ulazi u onu
upljinu.
Makula ili uta pjega je mjesto na mrenici s najvie
vidnih stanica. uta pjega (makula) sredinji je dio
mrenice na koji se fokusira slika predmeta kojeg
gledamo. U samom centru makule nalazi se manje
udubljenje (foveola) gdje su gornji slojevi mrenice
razmaknuti i gdje nema krvnih ila. U tom dijelu najvea
je zastupljenost unjia i to je mjesto najjasnijeg vida.
Slijepa pjega je podruje gdje izlazi optiki ivac
potpuno je neosjetljivo na svjetlost jer tu nema niti
tapia niti unjia.
Mrenica je unutarnja ovojnica oka. Smjetena je na
stranjem dijelu one jabuice i njezin je najvaniji dio.
Sadri vidne stanice, tapie i unjie koji pomau u
osjetu svjetla i raspoznavanju boja. tapii se uglavnom
aktiviraju kod slabijeg svjetla u sumraku i nou te
osiguravaju crno-bijeli vid dok unjii osiguravaju vid

danju i opaanje boja. Povezane su sa ivanim

vlaknima koja se udruuju u vidni ivac. U njezinom
centru postoji blago uleknue nazvano uta pjega
fovea (centralna jamica). Svjetlost to upada u
mrenicu izaziva itav niz elektrinih i kemijskih
dogaaja koji u konanici aktiviraju ivane podraaje.
Vanjski dijelovi oka:
Bjeloonica - ini vei, stranji dio ovojnice one
jabuice. vrsta je, neelastina, bjeliasta i neprozirna
opna debljine od pola do jednog milimetra. Ima oblik
lopte presjeene na prednjem kraju gdje se nalazi
ronica te se nastavlja na nju i zajedno s njom formira
cijelu onu jabuicu. Osim tog otvora, na bjeloonici se
nalaze jo manji otvori za prolaz ivaca i krvnih
ila.Bjeloonica je avaskularna (nema krvnih ila) te ini
80% povrine oka.
arenica je obojeni dio oka koji okruuje zjenicu. To je
ravna struktura i svaka arenica je jedinstvena u svojoj
boji, uzorku i strukturi. U funkcionalnom smislu arenica
(iris) ima ulogu regulacije koliine svjetla koja ulazi u
oko. To se postie ravnoteom dvaju miia u arenici:
Sfinkter, mii koji stie zjenicu pri jakom osvjetljenju i
Dilatator, mii koji proiruje zjenicu pri slabom
osvjetljenju.
Zjenica je otvor u sredini arenice koji svjetlo proputa
do mrenice, koji regulira koliinu svjetlosti koja ulazi u
oko. Svjetlo ulazi u oko kroz zjenicu, a arenica regulira
koliinu svjetla tako da regulira veliinu zjenice.
KONTRAST I BOJE

KOLORIMETRIJA je grana nauke o bojama koja se u

prvom redu bavi brojanim odreivanjem boje u odnosu
na odreeni vizualni podraaj, to je znanost koja se bavi
kvantitativnim vrjednovanjem boja (mjerenje boja).
Za razumijevanje osjeta boje potrebno je poznavati:
Izvor svjetla
Karakteristike promatranog objekta
Ljudski faktor (fizioloki i psiholoki)
Izvor svjetla utjee na percepciju boje svojim
spektralnim sastavom. Boje ne moemo vidjeti u mraku.
Karakteristike promatranog objekta je objekt
svojom strukturom modificira spektralni sastav svjetla
koje na njega pada.
Ljudski faktor je promatra iji je vidni sustav povezan
s mozgom percipira boju i njene karakteristike.
Osjet boje predstavlja psiholoko-fiziki doivljaj koji
ovisi o izvoru svjetla, psiholokim i fiziolokim uvjetima
promatra a i karakteristikama objekta koji se promatra.
Boja je osjet vida to ga izaziva elektromagnetsko
zraenje valne
duljine izmeu 380 nm i 780 nm koje ima ovjek kada
na mrenicu njegova oka pada energija zraenja.
Tona percepcija boje objekta zahtijeva etiri elementa:
1) Promatra mora biti trikromatian,
2) Objekt se mora oslikavati u centralnom podruju,
3) Mora biti dovoljno osvjetljenja za funkciju unjia,
4) Vidni kut u odnosu na mrenicu mora biti vei od oko
1
4

stupnja

Disperzija svjetlosti

Bijela svijetlost je sastavljena od mnotva

elektromagnetskih zraenja razliitih valnih duljina tj.
boja. Uz pomo prizme bijela svjetlost se moe rastaviti
na spektar boja. Spektar bijele svjetlosti sastoji se od
crvene, naranaste, ute, zelene, plave, te ljubiaste
svjetlosti, koje tim redosljedom neprekinuto preko svojih
nijansi prelaze jedna u drugu.
Boja se uvelike koristi u ureajima za kontrolu prometa:
znakovima, oznakama, opremi, semaforima, signalnim
svjetlima
Plava (B) 465 nm
Zelena (G) 548 nm
Crvena (R) 610 nm
Kontrast se definira kao karakteristika nekog mjesta
koja ini da se neki predmet razlikuje od svoje pozadine.
Na viim stupnjevima osvijetljenosti kontrast se moe
dobiti pomou elemenata kao to su razlike u BOJI,
UZORKU, ZASJENJENJU, STRUKTURI I SVJETLU.
Ljudsko oko reagira na kontrast samo kada postoji
kontrast izmeu objekta gledanja i okoline (moemo
vidjeti da je objekt prisutan).
Najbolja prilika za dobar kontrast u uvjetima none
vonje je u razlici refleksije objekta i pozadine, pjeak
koji nosi odjeu svijetlih boja biti e uoen na veoj
udaljenosti nego onaj koji nosi tamnu odjeu.
Komplementarni kontrast dobivamo stavljanjem u
odnos jedne primarne boje s jednom sekundarno
dobivenom od druge dvije primarne.
Kontrast sjajnosti je razlika boje izmeu promatranog

objekta i njegove okoline te je presudna za

raspoznavanje objekta.
OSJETILO VIDA
Postoje etiri tipa vizualne otrine:
1. Minimalna vidljivost,
2. Minimalna sposobnost percepcije,
3. Minimalni razmak,
4. Minimalna raspoznatljivost (prepoznatljivost).
Minimalna vidljivost je sposobnost da se otkrije
tokasti izvor svjetlosti kao to je zvijezda.
Minimalna sposobnost percepcije je sposobnost
otkrivanja malih objekata uz homogenu pozadinu.
Primjeri su mala crna toka, disk ili stupac na bijeloj
podlozi ili bijela slova na tamnoj podlozi.
Minimalna raspoznatljivost (prepoznatljivost) je
sposobnost da se razaznaju prekidi ili nepravilnosti u
obrisima predmeta.
Kratkovidnost - dobro vidi predmete koji su blizu, no
oni u daljini izgledaju zamueno. U ovom sluaju svjetlo
je fokusirano ispred retine, jer je ronica oka suvie
okrugla (obvezno je nositi naoale ili lee tijekom
gledanja televizije, vonje i gledanja u daljinu).
Dalekovidnost - suprotno od kratkovidnosti.
Astigmatizam obiljeava zamuenje kako dalekih, a i
bliskih predmeta. Do ovoga dolazi kada se svjetlo ne
moe dobro fokusirati, jer je ronica nepravilnog oblika.
Siva mrena je zamuenje koje se razvija u onoj lei ili

ovojnici one lee, a koje varira od malene do potpune

zamuenosti. Vodei je uzrok sljepoe u svijetu.
Daltonizam je uobiajen izraz za poremeaj
prepoznavanja boja.
Slabovidnost je poremeaj je vidnoga sustava
karakteriziran oslabljenim ili zamuenim vidom u oku
koje je inae normalno.
Sljepoa oznaava medicinski poremeaj koji se
izraava u djelominoj ili potpunoj nesposobnosti
vizualnog sustava da prenosi
podraaje.Moe biti uzrokovana nasljednim faktorima,
ozljedom ili boleu.
Konjunktivitis je upala one spojnice (sluznice koja
spaja unutranju
povrinu vjee i onu jabuicu), najee uzrokovan
alergijskom reakcijom ili ivim organizmima (bakterija ili
virus). Ostali uzroci su toplinske i ultraljubiaste
opekline, kemikalije, otrovi,kontaktne lee, strana tijela,
nedostatak vitamina, suho oko...

Otrina vida je najvanija elementarna vidna funkcija i

ona predstavlja sposobnost odvojenog zapaanja vrlo
bliskih susjednih linija.
Adaptacija je prilagodba oka na sjajnosti u vidnom
polju i ostvaruje se promjenom otvora arenice (zjenice)
u relaciji s fotokemijskim promjenama na mrenici.
Kontrast - u subjektivnom smislu, kontrast je ocjena
razlike izgleda dvaju podruja vidnog polja koji su
promatrani istovremeno ili uzastopno (prividni kontrast).

Akomodacija je sposobnost oka za izotravanje slike

objekta na koji je promatra usmjerio panju.
Brzina zapaanja je brzina zapaanja objekta koji se
tek pojavio u prostoru.
Dubinsko vienje je sposobnost razlikovanja razmaka
izmeu dvaju objekata, koji se nalaze na razliitim
udaljenostima. Kod gledanja s oba oka, osjetljivost na
razlike udaljenosti je vrlo velika.
Lea oka razliito lomi svjetlosne zrake razliitih valnih
duljina. Ta se sposobnost oka naziva KROMATSKA
ABERACIJA.
Dubina percepcija je sposobnost ispravne percepcije
udaljenosti objekata u odnosu na svoj poloaj.
Oporavak od zasljepljivanja je brzina kojom se
vozaka vizija vraa u normalu nakon to je voza
izloen svjetlosti prouzrokovane niskim poloajem
sunca.