Zbornik uz prigodni skup

60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Impresum

Organizacijski odbor: Davor Gaurina, Antonia Tomić

Pokroviteljstvo: Grad Drniš

Nakladnik: Gradski muzej Drniš

Urednici: Davor Gaurina, Antonia Tomić

Lektura i korektura: Antonia Tomić

Oblikovanje: Anamaria Šokčević Purušić, Antonia Tomić

Grafička priprema i tisak: Print Centar - digitalna tiskara Šibenik

Naklada: 200

Zbornik je tiskan uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Drniš, 2020. g.

CIP zapis dostupan je u računanome katalogu Nacionalne i

sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001057927

ISBN: 978-953-7489-18-2
 Tematske cjeline prigodnoga obljetničkog skupa
„60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)“
održanog 2020. godine

1. Osnivanje muzeja, akvizicija djela, oblikovanje muzejskih zbirki

2. Od Centara za kulturu, obrazovanje i informacije Drniš do

Pučkog otvorenog učilišta Drniš,
Narodne knjižnice-Drniš, Radio postaje Drniš i
Gradskog muzeja Drniš

3. Muzejske suradnje i projekti

4. Muzejska arhitektura i infrastruktura

5. Muzeji i održivi razvoj kulturnog turizma

Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Davor Gaurina
Ravnatelj Gradskog muzeja Drniš

Davor Gaurina u svojem uredu u muzeju krajem 1990-ih godina

Muzej je osnovan pod današnjim imenom 2. srpnja 1960. g. odlukom

Narodnoga odbora Drniš (broj P.S. -4353/1-1960. g.) na inicijativu gospodina
Nikole Adžije (1875.–1972.), političara, kulturnog djelatnika, općinskog
službenika i načelnik drniške općine, te je smješten je u njegovoj obiteljskoj
kući. Iste godine 5. studenoga izvršena je uknjižba u Katastar. Postupak je
nastavljen Rješenjem o nastavku rada Gradskog muzeja Drniš donesenim od
istog Narodnog odbora 7. travnja 1962. g. (broj P. S. -2049/1 – 1962) kojim se
utvrđuje:
1. GMD je samostalna pravna osoba sa samostalnim financiranjem;
2. Muzejom upravlja Savjet muzeja od sedam članova i ravnatelj.
Inicijalni fundus Muzeja bila je privatna zbirka Nikole Adžije koju su činili razni
umjetnički, etnografski i drugi predmeti te iznimno vrijedan korpus
Meštrovićevih djela koja mu je umjetnik osobno darovao. Nikola Adžija je

4
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

1970. godine prodao Općini Drniš i gospodarske zgrade oko kuće te namještaj
svog pokojnog brata, partizanskog narodnog heroja Božidara Adžije, za
potrebe izgradnje muzejskog kompleksa (Općinski sud u Drnišu, Poslovni broj
R1 – 34/70-1). Godine 1971. mijenja se ime muzeja u Muzej Drniške krajine i
djeluje u sklopu Centra za kulturu Drniš, a tek 1977. g. zaposlen je prvi stručni
kustos. Bila je to kolegica Jordanka Jalić koja je inventirala zatečene predmete
i formirala zbirke. Prvenstveno je to zbirka radova Ivana Meštrovića koja je
sadržavala dvadeset i pet skulptura i sedam slika. Osim toga formirala je i
arheološku, etnografsku, zbirku suvremene umjetnosti te kako se tada radilo
i revolucionarnu zbirku – Zbirka predmete narodnog heroja Božidara Adžije.
Početkom 1980-ih godina, u povodu 100. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića
(1883.–1962.), uokolo dvorišta Muzeja nadograđen je novi izložbeni prostor
za izlaganje muzejskoga postava. Novouređeni Muzej je otvoren na
Meštrovićev rođendan, 15. kolovoza 1983. g. i radio je do Domovinskog rata
kad je sustavno devastiran. Dio muzejske građe je prenesen u Knin na
tvrđavu, dio je nepovratno uništen, a dio je kasnije vraćen iz Srbije.

Djela Ivana Meštrovića ispred muzeja nakon povratka s Kninske tvrđave na koju su
bili preneseni tijekom Domovinskoga rata, 1995. g.

5
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Davor Gaurina na Kninskoj tvrđavi tijekom utovara građe otuđene iz muzeja, 1995. g.

6
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Davor Gaurina i Joško Zaninović u prizemlju muzeja u kojem je privremeno bio kafić, 1990-ih

Nakon rata devastirani muzej smo Joško Zaninović i ja uz pomoć dobrih ljudi
– među kojima su bili Željko Krnčević, Nada Bogdanović, Nataša Novak,
Nataša Desabota, Tomislav Ožegović i brojni drugi – najprije očistili od smeća
kojeg su ostavili četnici, a kasnije i obnovili sredstvima Ministarstva kulture
RH i Grada Drniša.
U početku obnove muzej je nastavio djelovati u okviru Centra za kulturu,
odgoj i informacije do 2000. godine kad se izdvajaju Radio postaja Drniš,
muzej, knjižnica, a Centar za kulturu se preimenovao u Pučko otvoreno
učilište Drniš. Krajem 2000. g. (21. prosinca) muzej se upisuje u sudski
registar. Mi nastavljamo obnovu, prikupljanje materijala arheološkim
iskapanjima, donacijama i kupnjom te sada imamo sljedeće zbirke: Zbirku
Ivana Meštrovića, Geološko-paleontološku zbirku, Arheološku, Kulturno-
povijesnu zbirku, Zbirku zemljovida, grafika, starih fotografija i razglednica,
Zbirku oružja i vojne opreme, Zbirku novca, medalja i odlikovanja, Zbirku
suvremene umjetnosti te Zbirku starih knjiga do 1860. g. Stalni postav muzeja

7
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

još je uvijek u nastajanju. Zasad su izložena samo djela iz Zbirke Ivana

Meštrovića koja obuhvaća pedesetak djela toga velikog umjetnika. Od prije
nekoliko godina priključila nam se i kolegica Antonia Tomić, ali nas je u
međuvremenu napustio Joško Zaninović, dugogodišnji ravnatelj. Svakako
valja posebno istaknuti suradnju JU NP Krka i našeg muzeja uz blagoslov
Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja koja je započela 2002. g.
na projektu Burnum za koju su najzaslužniji kolega Joško Zaninović, akademik
Nenad Cambij, dr. sc. Mirjana Sanader, dr. sc. Miroslav Glavičić, dr. sc. Željko
Miletić i drugi profesori sa Sveučilišta u Zadru te tadašnji ravnatelj JU NP Krka
Željko Bulat.

Od značajnih projekata istaknuo bih:

1) Gradski muzej Drniš sudjelovao je 2015. godine u europskom projektu
Razvoj turizma na rubnim područjima NP Krka. Projekt je trajao od 2014. do
2016. g., a nositelj je bio Grad Drniš u suradnji s Razvojnom agencijom
Šibensko-kninske županije, Turističkom zajednicom grada Drniša, Javnom
ustanovom za zaštitu prirode Šibensko-kninske županije i našim muzejom. Po
završeku projekta muzej je dobio na upravljanje Staru mlinicu u kanjonu
Čikole, a u pećinama Jazinka i Štrikinica u kanjonu Čikole provedena su
arheološka istraživanja.
2) "Integrirani program obnove kulturne baštine Grada Drniša" koji je
obuhvaćao izradu projektne dokumentacije za četiri objekata među kojima je
muzej rudarstva u Siveriću za koji smo izradili muzeološki koncept.

8
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Antonia Tomić
Gradski muzej Drniš

Antonia Tomić na izložbi „Visovac: duhovnost i kultura na Biloj Stini“ održanoj u MUO 2019. g.

Premda sam najmlađi član muzejske družine i s Gradskim muzejom Drniš

koračam manje od deset godina, imam veliku privilegiju sudjelovati u
stvaranju novoga muzejskog stalnog postava. Stoga ću se prigodom ove velike
60. obljetnice postojanja muzeja osvrnuti na proces provedbe toga
najopsežnijeg muzejskog projekta.
Prvi cjelovitiji stalni postav Muzeja Drniške krajine uređen je 1980-ih godina.
Nažalost nastupio je Domovinski rat koji je ostavio strašne posljedice na
muzejskoj zgradi i građi. Došavši u muzej netom nakon „Oluje“ u kolovozu
1995. godine Davor Gaurina i Joško Zaninović zatekli su ruševnu zgrada,

9
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

kaotično razbacanu dokumentacija, oštećene ili potpuno uništene predmete,

a velik je dio muzejskog fonda pokraden. Krenulo se intenzivno s raščišćavanje
i nakon toga s obnovom. Do 1999. godine obavljeni su primarni građevinski
zahvati, uređene su radne prostorije, a počele su se obnavljati i izložbene
dvorane. Dvorana za povremene izložbe prva je uređena i opremljena
suvremenom rasvjetom, a postavljen je i privremeni stalni postav. Simbolično
krajem tisućljeća, 2000. godine muzej izlazi iz sastava Centra za kulturu,
obrazovanje i informacije Drniš te kao samostalna ustanova nastavlja
samostalno djelovanje pod svojim prvotnim imenom – Gradski muzej Drniš.
Početkom trećeg tisućljeća krenulo se u intenzivniju razradu dokumentacije
za provedbu novoga stalnog postava te od 2014. godine projekt izvedbe
stalnog postava uvršten je među programe investicijskih potpora
Ministarstva kulture RH, a u tijeku je sedma faza radova.
Izvedba stalnoga muzejskog postava zahtjevan je i opsežan posao koji
simbolično potvrđuje uspostavljanje kontinuirane komunikacije s
posjetiteljima i opstojnost same institucije. Stalni postav ima ulogu
svojevrsnog glasnogovornika ustanove. Zadaća je muzejskih kustosa vješto
uspostavljanje komunikacije između muzejskih predmeta i muzejskih
posjetitelja kako bi se na što bolji način ostvarilo posredovanje baštine. Među-
tim, u općim gradskim muzejima regionalnoga tipa kao što je Gradski muzej
Drniš nužno je iznaći pravi način za muzealizaciju konteksta i simboličkih
vrijednosti kako bi lokalno stanovništvo doživjelo muzejski stalni postav kao
nešto blisko i svoje. Pri promišljanju koncepta vodila nas je težnja da svaki
dolazak u muzej u posjetitelju probudi želju za povratkom te da se izbjegne
frustracija uzrokovana nerazumijevanjem izloženog sadržaja ili zamor
prenatrpanošću materijalom. Autori muzeografskog koncepta su Joško
Zaninović (muzejski savjetnik), Davor Gaurina (viši kustos) i moja malenkost,
Antonia Tomić (kustosica).Tijekom izrade muzeografskog koncepta uzeli smo
u obzir raznoliku strukturu muzejskih posjetitelja te smo nastojali ostvariti
višeslojnost i interdisciplinarnost kako bi ispričali zanimljivu priču o baštini i
kulturnome naslijeđu drniškoga kraja koju je moguće doživjeti cjelovito, ali i u
pojedinačnim segmentima.
Stalni postav Gradskog muzeja Drniš proteže se kroz tri dvorane koje u obliku
slova U uokviruju atrij. U prvoj dvorani naglašene longitudinalnosti smještena
je najvažnija umjetnička zbirka muzeja – Zbirka Ivana Meštrovića. Potom

10
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

slijedi dvorana posvećena kulturnoj povijesti nazvana „Od Gradine do grada”

u kojoj je kronološki prezentirana povijest drniškoga kraja od prapovijesti do
kraja 20. stoljeća, na nju se naslanja mali prostorni isječak posvećen
Domovinskom ratu na drniškom području. Slijedi dvorana u kojoj se nastavlja
tema „Od Gradine do grada“, obuhvaća razradu značajnijih drniških
baštinskih tema. Dvorana je tematski podijeljene na segmente u kojima su
prezentirani počeci rudarstva i industrijalizacije, početak djelovanja
organiziranih kulturnih i sportskih društava, a prezentirano je i narodno ruho,
te svakodnevica lokalnoga stanovništva kroz predmete koji su bili sastavni dio
domaćinstva. Prostor atrija iskorišten je za smještaj lapidarija u kojem se
kronološki redaju kameni spomenici od prapovijesti do 19. stoljeća.
Kulturno-povijesni dio stalnoga postava „Od Gradine do grada” najsloženiji je
dio stalnoga postava i muzeološki najzahtjevniji. Predmeti su birani iz gotovo
svih muzejskih zbirki, a naziv cjeline nametnuo se sam od sebe jer kratko i
jezgrovito sažima cijeli koncept. Arheološka sondiranja na širem području
utvrde Gradine rezultirala su pronalaskom sitnoga arheološkog materijala
kronološkog raspona od prapovijesti do vremena austrijske vladavine. Širenje
naselja izvan zidina Gradine započinje već u osmanskom razdoblju, već tije-
kom mletačke vladavine utvrda pomalo gubi obrambenu ulogu i počinje
gradnja nastambi izvan zidina, a tijekom austrijske vladavine oblikuje se
urbana struktura današnjega grada. Gradina je simbolično postala ishodište
današnjega grada, a i doslovno je ugrađena u današnji grad jer je poslužila kao
kamenolom za brojne obližnje kuće.
Priča ispričana kroz stalni postav Gradskog muzeja u Drnišu zbog
arhitektonske zadanosti prostora nužno mora biti sažeta i jezgrovita s pomno
odabranim predmetima preko kojih se omogućuje rječito uspostavljanje
komunikacije s posjetiteljima. Nakon provedbe projekta Razvoj turizma na
rubnim dijelovima Nacionalnog parka Krka, financiranim iz EU-fondova,
muzej je 2016. godine dobio još jedan pomoćni prostor za prezentaciju građe
– Staru mlinicu na Čikoli. Mlinica je poslužila za smještanje dijela stalnog
postava vezanog uz etnografsku baštinu, na prvom je katu rekonstruiran
mlinarev stan kroz tradicionalni namještaj i posuđe koje je bilo dio svakog
kućanstva, a u prizemlju je postavljena izložba fotografija Od zrna do pogače

11
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

koja prikazuje proces pravljenja kruha od oranja njive, preko žetve, vrše,
miješenja do pečenja.

Martina Baranić i Davor Gaurina u muzeju na izložbi povodom Noći muzeja, 2018. g.

Arhitektonsko oblikovanje muzejskih dvorana uvelike utječe na mogućnost

ostvarivanja zamišljenoga muzeografskog koncepta. Za arhitektonska
rješenja zaslužna je Martina Baranić iz Ureda ovlaštenog arhitekta Zorana
Popovića. Jednako je važno i likovno rješenje postava koje oblikuje vizualni

12
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

identitet postava, a time i muzeja. Likovno rješenje autorski je rad Snježane

Zdunić iz grafičkog studija iDesign. Arhitektonskim rješenjem dvorana je
osmišljena kao prostorija jednostavnih čistih linija i čistih bijelih ploha,
dinamizirana je crnim kanalima na stropu unutar kojih je smještena ventilacija
i rasvjeta. S obzirom na postojeći raspored dvorana, dodatne arhitektonske
barijere nisu bile potrebne. Likovnim rješenjem predloženo je da se postav
oblikuje kao svojevrsna vremenska lenta, kao putovanje kroz prošlost
drniškoga kraja. Postojanje triju ulaza u dvoranu omogućuje posjetiteljima da
sami prema vlastitom nahođenju organiziraju obilazak izložaka, bilo nasu-
mično, bilo prateći predloženi kronološki redoslijed. Vitrine trebaju udomiti
velik broj predmeta, no zato su predloženi transparentni materijali koji neće
dodatno opterećivati oko. Izlaganje arhitektonskih rekonstrukcija, masovne
građe poput fotografija i publicistike, osjetljive građe poput negativa i
antiknih knjiga, izvest će se posredstvom multimedijskih alata i opreme.
Multimedija je u muzeju današnjice nužan komunikacijski alat s posjetiteljima,
omogućuje izravniji kontakt, lakše posredovanje muzejske poruke i veću
interakciju, posebno s mlađim generacijama.

Antonia Tomić i Davor Gaurina u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku, 2018. g.

13
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Joško Zaninović
Odsjek za arheologiju i kulturnopovijesnu baštinu JU NP Krka

Joško Zaninović u muzeju neposredno nakon Oluje 1995. godine

Više od dvadeset godina profesionalnoga rada proveo sam u Gradskom

muzeju Drniš, točnije od 1. veljače 1996. godine do 1. svibnja 2018. godine.
Temeljne odrednice moga rada bile su:
- poslijeratna obnova zgrade muzeja i povrat ukradenih muzejskih predmeta;
- lociranje, pronalaženje i povrat ukradenih radova Ivana Meštrovića iz
muzejskoga fundusa;
- obnova kulturno-povijesne i sakralne baštine, posebice crkve sv. Ivana u
Badnju, crkve sv. Marije u Gradcu, crkve Presvetoga Bogorodičinog Pokrova u
Kričkama, drniške Gradine, stare gradske jezgre grada Drniša;

14
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

- organiziranje i provođenje sustavnih arheoloških i zaštitnih iskopavanja na

arheološkim lokalitetima Burnum, Ključica, Nečven, Oziđana pećina, Crkvina
u Trbounju, drniška Gradina, crkva sv. Ivana u Badnju;
- osmišljavanje i realizacija Stalnog muzejskog postava Gradskog muzeja
Drniš, Arheološke zbirke Burnum, uređenje župne zbirke u crkvi sv. Marije u
Gradcu, obnova i prezentacija Stare mlinice u kanjonu rijeke Čikole.

Joško Zaninović u muzeju 1996. g.

Pozicioniranje Gradskog muzeja Drniš na kulturnoj karti Republike Hrvatske

bio je jedan od ciljeva mojega djelovanja pa sam stoga intenzivno radio na
uspostavi dugoročne suradnje s brojnim institucijama i ustanovama u
Republici Hrvatskoj i svijetu, a posebna suradnja ostvarena je s Ministarstvom
kulture RH, Javnom ustanovom „Nacionalni park Krka“, Sveučilištima u Zadru
i Zagrebu, Sveučilištem u Bologni, Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u
Zagrebu.
Premda cjelovitu izvedbu Stalnoga muzejskog postava nisam realizirao, moji
muzejski nasljednici veoma uspješno provode realizaciju kraju, a suradnja
između mojih dviju ustanova teći će i dalje.

15
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Joško Zaninović i Davor Gaurina tijekom istraživanja Jame u Podumcima 1994.

i ispred muzeja krajem 1990-ih

16
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Frederik Levarda
Odsjek za arheologiju i kulturnopovijesnu baštinu JU NP Krka

Frederik Levarda tijekom rada na restauraciji lustera u improviziranoj restauratorskoj

radionici u muzeju 2002. g.

Rad Gradskog muzeja Drniš pratim posljednja dva desetljeća kroz aktivnu
suradnju i podršku. Nakon završenog studija na Umjetničkoj akademiji u Splitu
na Odsjeku za restauriranje tražio sam priliku za odrađivanje prakse kako bih
stekao uvjete za polaganje stručnog ispita. Prvo radno iskustvo u
restauratorskoj struci stekao sam u Zavičajnom muzeju u Travniku u kojem
sam radio nešto više od pola godine. Rezultat toga polugodišnjeg rada bilo je
stotinjak restauriranih predmeta, uglavnom oružja, a radio sam i na pripremi
građe za izložbe i kataloge. S tom referencom javio sam se 2002. godine
tadašnjem ravnatelju GMD-a Jošku Zaninoviću te ponudio suradnju na
iskopavanjima koje je tada vodio na ranokršćanskoj bazilici u Trbounju pored
Drniša. Ravnatelj mi je pružio priliku, osposobili smo malu radionicu u foto-

17
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

sobi, pribavili osnovne kemikalije i alat. Te prve godine naše suradnje

restaurirano sam trideset predmeta. Izdvojit ću samo dva među njima – luster
u spomen-sobi Nikole Adžije (drniškoj sobi) te oklop i šljem koji se sada nalaze
u stalnom postavu te koji osamnaest godina od restauriranja ne pokazuju
nikakve znakove propadanja i promjena na površini.
Već 2003. g. započinju istraživanja na rimskom vojnom logoru Burnumu i od
Joška Zaninovića sam dobio poziv za nastavak suradnje. Sljedećih nekoliko
godina tijekom ljetnih kampanji istraživanja radio sam intenzivno na
arheološkome materijalu s Burnuma, ali i na materijalu s drugih lokaliteta na
širem drniškome području. Sve to zahtijevalo je ulaganje u opremu pa su
nabavljeni neophodni uređaji poput ultrazvučnog dlijeta. Količina materijala
nametnula je i potrebu izrade opsežne baze podataka u kojoj će biti
dokumentirani predmeti i svi provedeni restauratorski postupci. Započeli
smo izradu baze podataka u programu FileMaker, a s vremenom sam razradio
aplikacija kako bi nam služila kao digitalna baza za dokumentiranje svih
muzejskih predmeta, drugim riječima – muzejska digitalna inventarna knjiga.

Joško Zaninović, Davor Gaurina i Nataša Zaninović u muzeju 2002. g.

18
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Kako su kampanje bile vremenski ograničene i bilo je moguće konzervirati-

restaurirati samo izabrani broj predmeta, a veliku pozornost posvećena je
adekvatnom pakiranju i skladištenju predmeta. Prvi rezultati rada
prezentirani su široj javnosti sudjelovanjem GMD-a na izložbi „Dalmatinska
zagora – nepoznata zemlja“ u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori 2007.
godine. Također, rezultati mojeg rada prezentirani su kroz predmete
pripremljene za stalni postav u župnoj crkvi Porođenja Marijina u Gradcu u
Općini Ružić.
Sustavna istraživanja na Burnumu na kojima od početka surađuju Gradski
muzej Drniš, JU NP Krka i Odjel za arheologiju Zadarskog sveučilišta privukla
su pozornost stručne i šire javnosti te nametnula potrebu za primjerenim
izlaganjem rezultata istraživanja. Napuštena bivša vojarna u Puljanima u
neposrednoj blizini lokaliteta bila je idealno mjesto za budući arheološki
muzej. Sustavna iskopavanja nametnula su i potrebu za sustavnom brigom o
predmetima nakon iskopavanja te NP Krka 2008. g. odlučuje u sklopu Eko
kampusa u Puljanima urediti prostor za prezentaciju pronađene arheološke
građe, te osnovati i opremiti restauratorsku radionicu. Dok se taj projekt
provodio radionica je niz godina djelovala u ustupljenom prostoru u GMD-u.
Zgrada u Puljanima namijenjena za izlaganje Arheološke zbirke Burnum za
javnost je otvorena tijekom konferencije ROMEC 2010. godine, tad je
predstavljena prva faza stalnoga izložbenog postava koji je obuhvatio preko
pet stotina predmeta, a svaki pojedini prošao je kroz moje ruke.
Niz godina suradnje s drniškim muzejom rezultirao je uređenom bazom
podataka, velikim brojem konzerviranih-restauriranih muzejskih predmeta od
kojih će najreprezentativniji biti izloženi u uskoro dovršenom stalnom postavu
GMD-a. U godinama koje su uslijedile prestao sam biti „podstanar“ u
Gradskome muzeju Drniš, ali naša stručna suradnja i kolegijalna podrška traje
i dalje.

19
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Frederik Levarda u improviziranoj restauratorskoj radionici u muzeju 2002. godine

Srednjovjekovni oklop prije i nakon restauracije

20
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Nataša Zaninović
Odsjek za arheologiju i kulturnopovijesnu baštinu JU NP Krka

Nataša Zaninović i Davor Gaurina ispred Vrela života krajem 1990-ih godina

Od 2002. godine traje kontinuirana suradnja između Javne ustanove

„Nacionalni park Krka“ i Gradskog muzeja Drniš, a obuhvatila je slijedeće
projekte: sustavna arheološka istraživanja, sudjelovanje u manifestacijama
Noć muzeja, organizaciji dječjih tematskih radionica, kulinarskih radionica,
tematskih izložbi, te izdavačku djelatnost.

21
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Zajednička arheološka istraživanja i zaštita sustavno su provođena na

arheološkom lokalitetu Burnum, srednjovjekovnim utvrdama Ključica i
Nečven, te u pećinskom lokalitetima Oziđana pećina i Jazinka.

Nataša Zaninović (rođ. Desabota) i Željko Krnčević u muzeju netom nakon Oluje, 1995. g.

22
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Nataša Zaninović na utvrdi Nečven početkom 2000. g.

Osim na arheološkim istraživanjima i sustavnoj zaštiti kulturne baštine

plodonosna suradnja manifestirana je i nizom zajedničkih izložbi kao što su:
Burnum – arheološko blago Krke, Industrijska arhitektura na rijeci Krki, Roški
slap – pokretač razvoja drniškoga kraja, Srednjovjekovne utvrde na rijekama
Krki i Čikoli u svjetlu novih istraživanja te Franjevački doprinos očuvanju
kulturne baštine Nacionalnog parka Krka.
Izdavačka djelatnost zauzima posebno mjesto u suradnji između naših
ustanova. Realizirano je tiskanje niza publikacija koje pokrivaju rad na
zajedničkim projektima: Rijeka Krka na starim razglednicama, Rimska vojska
u Burnumu, katalog Arheološka zbirka Burnum u Puljanima, Roški slap –
pokretač razvoja drniškog kraja, Arheologija kao prednost u zaštićenom
području, Jedan dan iz života rimskog vojnika u Burnumu, Imperatores
militesque, Kuhinja rimskog vojnika i Fotografska zbirka Marasović.
Višegodišnja suradnja u organizaciji manifestacije Noć muzeja urodila je
nizom zajedničkih predavanja za javnost kao i dječjih radionica poput
radionica izrade mlina, tradicionalnog načina izrade suska, učenja vještinama

23
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

kaligrafije, izrade sova od drveta, izrade povijesnih kostima i dalmatinske kape

te igranja antičkih igara.
U sklopu Edukativne muzejske akcije u organizaciji Hrvatskog muzejskog
društva, Sekcije muzejskih pedagoga, JU NP Krka i Gradski muzej Drniš, uz
pomoć učenika OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog iz Drniša, organizirali su
radionicu pripreme jela po antičkim receptima.

Anamaria Šokčević Purušić, Vedrana Kuvač, Ivan Vranić i Nataša Zaninović na manifestaciji
Noć muzeja u ispostavi JU NP Krka u Drnišu 2020. g.

24
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Željko Krnčević
Ravnatelj Muzeja grada Šibenika

Željko Krnčević, Davor Gaurina i Joško Zaninović na prvoj muzejskoj izložbi nakon
Domovinskog rata „Krhotine“, 1995. g.

Drniš. Dragi grad koji ima mjesto u mom životu i prije nego što sam se rodio.
Drniš. Dragi grad o kojem slušah ćaćine i didove priče kao o gradu koji je za
moju obitelj bio uvijek nešto više. Drniš. Dragi grad koji je mojoj obitelji pružio
utočište u onom velikom nesretnom ratu. U Drnišu i Lišnjaku kod Marka
Vukušića u vrijeme bombardiranja Šibenika. A moj dida – predsjednik
Hrvatskog radničkog sindikata. Uvijek sam rado slušao priče o tim danima kad
mi je ćaća imao tek sedam, a stric dvije godine. Drniš. Dragi grad kojem se i
danas rado uvijek vraćam u naručje obitelji Nike Skelina za kojeg se udala
moja rodica Dasenka. Uvijek lijepo u dragom Drnišu. O onim ružnim danima
ovdje nećemo.
A Gradski muzej Drniš. E, to je moja posebna ljubav. Godinu dana mlađi od
mene. Vršnjaci. Taman onoliko godina koliko treba za uspješno i pametno

25
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

obavljat poslove. Evo pišem o tome kao ravnatelj Muzeja grada Šibenika, a
tko zna, moglo je biti i drugačije. Gradski muzej Drniš – ustanova u kojoj se
osjećam kao u svojoj kući u društvu dragih mi kolega. Sjećanja se bude
svakojaka. Ali, uglavnom prevladaju ona lijepa. A ljubav Gradskog muzeja u
Drnišu i mene počela je ne baš tako davne, godine 1984. Naime, kolegica
Jordanka Jalić, s kojom smo surađivali i kolege Gunjača, Pedišić, Menđušić i
ja, morala je ići na porodiljni dopust. Trebalo je naći privremenu zamjenu, a
za koju je Zlatko Gunjača predložio mene. Bio sam presretan što sam dobio
takvu priliku. Doduše, radio sam koliko sam mogao, u dogovoru s kolegicom
Jordankom. A Drniško područje – arheološki prebogato, ali ne baš i istraženo.
Koliko se god činilo da se do tada istraživalo, kad se malo bolje pogleda,
zapravo su ozbiljnija istraživanja počela nakon Domovinskog rata, dolaskom
kolega Gaurine i Zaninovića. Ja sam tada napravio plan istraživanja i popis
lokaliteta, i razumije se, uz to dobru bibliografiju. Sjećam se mnogih
rekognosciranja i obilazaka terena. Jedan od svakodnevnih gostiju Muzeja bio
je dragi i dobri naš Mišo Vukušić. Prelijepo je bilo vidjeti njegovu zaljubljenost
u Drnišku povijest i arheologiju. Sjećam se i njegovih "velikih tajni", a jedna od
njih je bila da se pod "Oblenjačom" nalazi pokopan sam kralj Zvonimir.
Planirali smo mi tamo i otići, pa ako treba i zakopati, ali eto, nismo uspjeli.
Dolazio je tako i Goreta (zaboravih ime), rečeni Fratrić, koji je također svojim
pričama popunio moja saznanja o arheološkoj topografiji Petrovog polja.
Donosio je Fratrić i predmete kao poklone Muzeju, no čini mi se da su stradali
u Domovinskom ratu. Sjećam se i jednog, tada za mene izuzetnog nalaza. Kad
se kopalo raskrižje za Knin, radnici su pronašli okaminu veliku kao lopta.
Zahvaljujem im i danas što su je donijeli u Muzej. Poslali smo je u Prirodoslovni
muzej u Zagrebu na analizu. Odgovoreno je da je riječ o kosti (puci) mladog
mamuta staroj 60 000 000 godina. I tako sam pomalo počeo stvarati sliku o
Drniškom području od prapovijesti pa do srednjeg vijeka. Onda se kolegica
Jordanka vratila. Kasnije je tadašnji direktor Centra za kulturu procijenio da je
za drniški muzej bolje rješenje moj dragi kolega Duško Rašković koji je
nekoliko godina bio arheolog i čini mi se povjesničar. Ja karijeru nastavih u
Šibeniku čekajući posao nekoliko godina.
Onda je došao nesretni rat. U Muzeju grada Šibenika bilo nam je veliko
zadovoljstvo udomiti Gradski muzej Drniš čiji je zaposlenik bio kolega Davor

26
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Gaurina. Rado se prisjetimo tih dana i zajedničkih muzeoloških aktivnosti i

razgovora. Tada smo istraživali na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku i na
lokalitetu sv. Lovre u šibenskom Donjem polju. I Davor i Joško Zaninović bili
su stalno na terenu. A onda obilasci Unešića, Podumaca i Nevesta, Koprna i
Pokrovnika. Davor je neumorno prikupljao dokumente, građu i podatke.
Njegova soba u šibenskom Muzeju bila je prepuna „drniške povijesti“.

Željko Krnčević i Joško Zaninović u muzeju neposredno nakon Oluje, 1995. g.

I onda je došao i kraj ratu. Povratak u Drniš. Svi znamo s kojim smo se
ponosom i veseljem vratili u svaki oslobođeni djelić. Ali, nakon prvotnog
ushićenja trebalo se vratiti svakodnevnom životu. Zahvaljujući okolnostima
mogao sam svakodnevno biti s kolegama. Sjećam se prvog ulaska u zgradu
Muzeja. Užas. Suze su same potekle. Razrušeno, razbijeno, uništeno. Nije mi
ni danas jasno kakav u čovjeka mora biti mentalni sklop da uništi i razbije
povijest. U kući koju nam je ostavio Nikola Adžija. Sjećam se da mi je u oči
upala i kutija od alarma čijeg se broja i danas sjećam. Ali, tadašnje zajedništvo
i ponos bili su jači. Trebalo je sve to dovesti u neki red. Rado sam pomagao

27
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Davoru i Jošku, a tu je bila i konzervatorica Nada Bogdanović, Nataša

Zaninović, Nataša Mučalo i Tomislav Ožegović. Njih dva su se kao lavovi borili
za svaki predmet, papir, dokument. Onda smo otkrili kako je dobar dio
tadašnjega stalnog postava sačuvan u Kninskom muzeju. Izgleda da je kolega
Milojko Budimir to uspio spasiti. Neizmjerna je naša radost bila otići u Knin i
sve te eksponate ushićeno vratiti u Drniš. Tada je ministar kulture bio Zlatko
Vitez koji je zajedno s nama na kninskoj tvrđavi uživao u pronađenome. A
nakon toga nastala je izložba "Krhotine" koju napravismo od pronađenih,
uništenih eksponata i predmeta. To mi je jedna od dražih. Značila je jedan
novi početak muzealaca i kustosa koji su svoj prkos pokazali na najbolji mogući
način. Onda se i Joško zaposlio za stalno. Krenuli su njih dva u uspješnu
muzejsku
"avanturu" koja traje i
danas kad se priključila
kolegica Antonia Tomić.
Napravljeno je stvarno
puno. U svakom pogledu.
Tako da danas s ponosom
svugdje mogu reći da sam
jedan sasvim mali
kamenčić u prekrasnom
mozaiku koji se zove
Gradski muzej Drniš.

Željko Krnčević i Davor Gaurina

u muzeju neposredno nakon
Oluje, 1995. g.

28
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Davor Čupić
Ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Drniš

Davor Čupić u Narodnoj knjižnici Drniš krajem 1990-ih godina

Rad Muzeja pratim od prvih aktivnosti u ratnom i poslijeratnom vremenu pa

do današnjih dana. Svjedočio sam vremenu od druge polovice 1993. godine
kad smo Davor Gaurina i ja iz redova Hrvatske vojske prešli u redove Centra
za kulturu, odgoj i informacije koji je tada bio stacioniran u Unešiću. Ja kao
novinar Radio Drniša, a Davor Gaurina kao povjesničar pred kojim je
postavljen cilj formiranje i prikupljanje muzejske građe, odnosno početak
rada Muzeja u progonstvu. Cilj je bio pripremiti se na povratak u Drniš i
obnoviti rad Muzeja u punom smislu.
U tome ratnom periodu je prikupljeno dosta muzejske građe, a Gaurini je tad
pomagao i Joško Zaninović, koji je poslije postao ravnatelj Muzeja. Povratak u
oslobođeni Drniš značio je početak velikog posla na obnovi zgrade Muzeja i
prikupljanju opljačkanih muzejskih eksponata, osobito najvrjednijih radova
Ivana Meštrovića. U poslijeratnom periodu, kao ravnatelj Centra za kulturu u

29
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

sastavu kojeg je bio i muzej, maksimalno sam podupirao sve aktivnosti koje
su provodili Gaurina i Zaninović. Nakon obnove Muzeja i pohranjivanja velikog
broja muzejskog blaga, moglo se nastaviti s radom u solidnim prostornim i
materijalnim uvjetima. U tom smo periodu organizirali niz izložbi, provedeno
je mnogo arheoloških istraživanja i terenskog rada. Prikupljalo se sve više
muzejske građe koju su djelatnici stručno obrađivali. Muzej se 2000. godine
izdvojio iz Centra, no naša uspješna suradnja traje i dalje.
Prije sedam godine pristupilo se jednom, ne samo za Muzej, već i za Grad
Drniš jako značajnom projektu, a to je uređenje stalnog postava. Dovršetkom
tog projekta u narednih nekoliko godina Muzej će zasjati u svojem bogatstvu
i prepoznatljivosti kao istinski muzej 21. stoljeća. Taj projekt značajan je za
cijeli drniški kraj, a zajedno s drugim aktivnostima djelatnika Muzeja zaslužuje
i dalje veliku potporu, kako naše Županije, Ministarstva kulture, Grada Drniša,
tako i svih nas.
Na kraju, mogu samo zaželjeti Muzeju daljnji uspješan rad i napredak.

Davor Gaurina, Zlatko Gareljić, Tatijana Gareljić, Davor Čupić, Ante Dželalija, Ante Matić na
otvorenju izložbe „Grbovi Makarske i Makarskog primorja“ u muzeju, 1998. g.

30
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Danijela Drezga
Ravnateljica Narodne knjižnice-Drniš

Tatjana Pamuković, Ivanka Matas i Danijela Drezga u knjižnici početkom 2000-ih

Moj srednjoškolski kolega i ravnatelj Gradskog muzeja Drniš Davor Gaurina

zamolio me da napišem nekoliko riječi o suradnji Muzeja i Knjižnice koja je
započela prije više od dvadeset godina, a kojoj osobno svjedočim od dana kad
sam se u Knjižnici zaposlila, u proljeće 1997. godine.
U poslijeratnim godinama, nakon povratka u oslobođeni Drniš, obnavljaju se
i Knjižnica i Muzej. Prostor Knjižnice obnovljen je nekoliko mjeseci prije
prostora Muzeja, a kako su i Muzej i Knjižnica sve do 2001. godine djelovali u

31
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

sklopu iste ustanove, tijekom obnove zgrade Muzeja kolege muzealci, Davor
Gaurina i Joško Zaninović, svoj su ured imali u jednoj od prostorija Knjižnice.
Istovremeno s obnovom zgrade Muzeja njegovi djelatnici intenzivno rade na
prikupljanju muzejske građe osobito one koja pridonosi znanju o povijesnim,
kulturnim, umjetničkim, etnografskim i drugim temama drniškog kraja. Ne
mogu ne spomenuti silan trud koji su uložili na vraćanje opljačkanih
muzejskih djela iz zbirke Ivana Meštrovića.
Nakon osnivanja samostalnih ustanova, suradnja Muzeja i Knjižnice ne
prestaje – štoviše, na neki se način intenzivira pa se u godinama koje slijede
događaju brojne i raznovrsne suradnje – projekti u izdavaštvu, zajedničke
radionice, promocije i sl.
Narodna knjižnica-Drniš u posljednjih se 20 godina svojeg postojanja
pozicionirala kao mjesto društvene i kulturne aktivnosti te kao takva ostvaruje
suradnju s kulturnim, odgojno-obrazovnim i sličnim ustanovama te udrugama
koje djeluju na području našega grada i okolice. Iskustva brojnih knjižnica, a
osobito knjižnica u malim lokalnim sredinama kao što je Drniš, pokazuju da se
kulturna svijest i s njom povezane navike najbolje razvijaju suradnjom
kulturnih ustanova koje utječu na život lokalne sredine. Upravo iz tog razloga
suradnja Knjižnice i Muzeja od iznimne je važnosti za naš grad i okolicu, a
važno je spomenuti i da je od svih suradnji koje drniška Knjižnica ostvaruje,
ona s Muzejom najdugovječnija te na neki način i najintenzivnija.
Razlozi za to su brojni – osim već spomenute činjenice da su i Muzej i Knjižnica
na početku svojega rada djelovale kao jedna ustanova, važno je spomenuti i
da su i Muzej i Knjižnica baštinske ustanove te je u osnovi njihove djelatnosti
čuvanje i skrb za građu kako bi se ona mogla koristiti ne samo danas, već i
očuvati za buduće naraštaje.
Nabrojati sve suradničke projekte Knjižnice i Muzeja koji su se tijekom godina
dogodili ovaj bi tekst učinilo predugačkim, stoga ću istaknuti samo neke –
izdavanje monografije „Drniš na starim grafikama, razglednicama i
fotografijama“; promocije i predstavljanje knjiga i časopisa; obilježavanje 150
godina od osnutka „Slavjanske narodne čitaonice“; organizacija znanstvenoga
skupa „Školstvo na prostoru Dalmatinske zagore“ te promocija istoimenog
zbornika.

32
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Iako i Muzej i Knjižnica imaju svoje specifičnosti djelovanja, bilo da je riječ o

građi, uslugama ili korisnicima, njihovo se djelovanje ipak isprepliće, a neke
od temeljnih dodirnih točaka ovih dviju ustanova su dostupnost, prezentacija
i zaštita građe i kulturne baštine, osobito one zavičajne. Sa sigurnošću mogu
reći da zajednički projekti Muzeja i Knjižnice obogaćuju i proširuju zajedničke
mogućnosti, stvaraju međusobnu podršku te u konačnici ističu važnost
kulturnog života u Drnišu te se nadam da će dosadašnja suradnja Knjižnice i
Muzeja biti temelj i primjer još ljepšim i brojnijim budućim suradnjama.

Danijela Drezga na izložbi „Zrno slobode“ u muzeju u kolovozu 2019. g.

33
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Matilda Jelčić Stojaković

Direktorica Radio postaje Drniš

Davor Gaurina i Matilda Jelčić Stojaković prigodom proslave 100. obljetnice NK DOŠK-a i
predstavljanja monografije kluba 2019. g.

Drniški muzej i Drniški radio dvije su gradske institucije različitih djelatnosti,

ali brojnih spona. Marljivim i predanim radom godinama i generacijama
zajedno smo rasli, a zahvaljujući suradnji djelomično i 'srasli'. U šest muzejskih
desetljeća Radio je 'ugradio' 48 svojih, a dio vremena djelovali smo i zajedno
pod okriljem Centra za kulturu Drniš, sve do formalnog razdruženja 1996.
godine što na samu suradnju nije imalo nikakvog utjecaja. Brojne kušnje
izdržali smo zajedno, dapače prkoseći predrasudama po kojima manjim
gradovima 'nije suđeno' imati u isto vrijeme takve dvije institucije. Dokazali
smo da su povijesno nasljeđe, istinitost i objektivnost zajednička potka na
kojoj možemo graditi budućnost.
Ni rat nas nije pokolebao i omeo. Naprotiv. Što je vrijeme bilo turbulentnije,
to je naše zajedništvo bilo jače, a zadaća jasnija: izboriti se za očuvanje
dragocjene drniške baštine u elementima koji su nas i združili – od povijesnog
i materijalnog nasljeđa do onoga duhovnog i svjetovnog. Jedino što se s
vremenom mijenjalo baš kako u muzejskoj, tako i u radijskoj djelatnosti bile
su metode rada. Izvještavanja novinara i reportera mijenjala su se napretkom

34
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

tehnologije. Teške "Nagre", magnetofone koji su nekoć bili osnovni radijski

alat, zamijenili su pametni telefoni, a montaža snimljenog materijala koja je
podrazumijevala bezbrojne sate, posebne vještine, znanje i strpljenje, danas
se obavlja s lakoćom kakva je do prije dva desetljeća bila nezamisliva.
Digitalno doba donijelo nam je javljanje uživo i s muzejskih izložbi, radionica,
promocija... Posredstvom našeg portala i društvenih mreža danas ulazimo u
domove Drnišana, ne samo u njihovom gradu, nego i diljem svijeta.
Zahvaljujući realizaciji i predstavljanju brojnih muzejskih projekata i programa
osiguravamo zanimljiv radijski program, a istovremeno motiviramo
posjetitelje da posjete gradski muzej i nauče više o svom nasljeđu kako bi ga
još više voljeli. Ta sinergija ovih naših dviju institucija koje aktivno oblikuju
kulturnu i društvenu scenu učinila nas je prepoznatljivim simbolima drniške
sredine. Zajedno smo pisali povijest, a svojim predanim radom dajemo
doprinos drniškoj budućnosti.
Veliku obljetnicu Gradskog muzeja Drniš s ponosom slavimo baš kao i našu
kulturnu i povijesnu tradiciju.

Generacije djelatnika Radio postaje Drniš prigodom proslave 45. obljetnice, 2017. g.

35
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Stipe Ramljak
Predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Drnišu

Stipe Ramljak, Ivo Ćevid, Danijela Drezga i Davor Gaurina povodom predstavljanja 2. broja
Drniškog libra u Narodnoj knjižnici-Drniš, 2018. g.

Matica hrvatska je najstarija kulturna institucija hrvatskog naroda osnovana u

vrijeme Narodnog preporoda daleke 1842. godine. Temeljni cilj onda i danas
je isti, briga za hrvatski jezik te s njom povezana izdavačka djelatnost i
očuvanje hrvatske kulture. Spletom povijesnih okolnosti Matica je često
morala na sebe preuzimati i političku djelatnost u borbi za hrvatski narod.
Danas je Matica prvenstveno ono što bi i trebala biti, jedna od krovnih
kulturnih institucija hrvatskog naroda, a bavljenje politikom, posebice
dnevnom, nije u prirodi njezinih ciljeva. Matica hrvatska živi kroz svoje
ogranke, tako i Ogranak Matice hrvatske u Drnišu nastoji obogatiti društveni
život žitelja.

36
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Početci Ogranka matice hrvatske u Drnišu sežu u doba nacionalnog pokreta

koji doživljava vrhunac Hrvatskim proljećem 1971. godine. Osnivačka
skupština Ogranka Matice hrvatske u Drnišu održana je 28. travnja 1971. g. u
kino-dvorani „Partizan“. Iz Središnjice su prisustvovali Zvonimir Komarica i
Vlado Gotovac, Srećko Lipovčan u ime „Hrvatskog tjednika“ u osnivanju, bio
je tu i gvardijan samostana na Visovcu fra Tomislav Duka. Inicijatori osnivanja
Ogranka u Drnišu bili su Ante Bilić zastupnik u Saboru SRH i direktor Centra za
kulturu te Milan Peteržilnik direktor Školskog centra.
Prvo je izabran upravni odbor od 27 članova, a nakon toga predsjedništvo. Uz
predsjednika Milu Bilića – sudca Okružnog suda, podpredsjednik je bio Ivan
Barišić – profesor i tajnik Jakov Abramac – predsjednik Općinskog suda u
Drnišu. Nakon osnivačke skupštine koncert su održali Marijana Radev i Vice
Vukov. Na krilima Masovnog pokreta 1971. godine Ogranak MHD ubrzo je
brojio 613 članova, a upravni odbor je imao 27 članova od čega je VSS imalo
14 članova, VS njih 4, SSS je imalo 5, zemljoradnika je bilo 3, privatni obrtnik
samo jedan. Među članovima upravnoga odbora njih 11 je bilo u Savezu
komunista.
Planovi Ogranka bili su prilično ambiciozni, no neki su i ostvareni, primjerice
osnivanje mješovitog pjevačkog zbora Matice Hrvatske pod ravnanjem
direktora Glazbene škole Petra Škarice, imenovanje škole u Drinovcima
imenom Stjepana Radića i postavljanje spomen ploče ispred škole. U lipnju
1971. godine na postavljanju spomen ploče bio je i dr. Franjo Tuđman. Sve
njihove aktivnosti revno je pratio Republički sekretarijat za unutrašnje
poslove, takozvana narodna milicija. Gušenjem Hrvatskog proljeća nastradala
je i Matica hrvatska. Na sjednici Općinske skupštine održane 24. veljače 1972.
godine Ogranak Matice hrvatske u Drnišu označen je kao „gnijezdo
neprijateljske aktivnosti“, a to je jasno koštalo njezine članove, pogotovo
vodeće.
S demokratski promjenama u Hrvatskoj, pokušalo se obnoviti rad Ogranka,
23. veljače 1991. godine održana je nova osnivačka skupština i izabran je novi
stari predsjednik Mile Bilić, gosti su ovoga puta bili fra Josip Ante Soldo,
Andrija Dujić, Ante Batinica, Božo Došen i Stjepan Miović Kočan. Zbog ratnih

37
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

prilika djelovanje Ogranka nije zaživjelo. Nakon Domovinskog rata trebalo je

vremena da se obnovi rad Ogranka Matice hrvatske u Drnišu, dogodilo se to
na inicijativu Petra Škarice 23. ožujka 2002. godine u prepunoj dvorani
Glazbene škole „Krsto Odak“ u Drnišu. Izabrano je vodstvo u sastavu:
predsjednik – Davor Gaurina, potpredsjednica – Robertina Hrstić, tajnica –
Danijela Drezga, blagajnica – Neda Vrekalo. Predsjedništvo je djelovalo u
nepromijenjenom sastavu do 2016. godine. Sjedište Ogranka je u prostoru
Narodne knjižnice Drniš. U prvim danima obnove Ogranku je pristupilo
šezdesetak članova. Nažalost s vremenom broj aktivnih članova se drastično
smanjio. Na izbornoj skupštini 15. ožujka 2016. g. izabrano je novo vodstvo
Ogranka u sastavu: Stipe Ramljak – predsjednik, Davor Gaurina –
potpredsjednik, Danijela Drezga – tajnica i Antonia Tomić – blagajnica, koje
djeluje do danas. Danas Ogranak broji petnaestak aktivnih članova.
U radu Ogranka, od obnove do danas, treba posebno naglasiti suradnju s
Gradskim muzejom Drniš i Narodnom knjižnicom–Drniš. Možemo reći da su
te tri povezane institucije glavni čuvari baštine, kulture te pisane riječi u našoj
maloj sredini. Osim u zajedničkim ciljevima, programima i djelatnosti koje
obavljaju, povezani su ljudima, a ljudi su ti koji čine Maticu hrvatsku. Kroz
osamnaest godina, od obnove djelovanja, Ogranak je, što samostalno što kroz
suradnju, organizirao brojna predstavljanja knjiga i druge programe te izdao i
sudjelovao u izdavanju više knjiga.

Najznačajnije suradnje s Gradskim muzejom Drniš:

▪ Ogranak je 2005. godine izdao Dnevnik Nikole Adžije u suradnji s
Gradskim muzejom Drniš u čijem fundusu se Dnevnik nalazi. (Nikola
Adžija Dnevnik 1941.-1950., priredio Petar Škarica, ilustrirano, rječnik
za poglavlja 1941.-1950., 386 str., 2005.)
▪ Ogranak Matice hrvatske u Drnišu 2010. godine je dobio Srebrnu
povelju Matice hrvatske za objavljenu knjigu, u sunakladi s Gradskim
muzejom Drniš, Drniš na starim grafikama, razglednicama i
fotografijama (Davor Gaurina – Joško Zaninović Drniš na starim
grafikama, razglednicama i fotografijama, glavni urednik Joško

38
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Zaninović, grafike, razglednice i fotografije - fundus Gradskog muzeja

Drniš, Damir Drvodelić i Ivan Bogavčić, Biblioteka Verbum croaticum,
knj. 2, 184 str. Sunaklada: Gradski muzej Drniš, Narodna knjižnica
Drniš, Ogranak Matice hrvatske, 2010.).
▪ U suradnji s Gradskim muzejom Drniš 2011. godine postavljena je u
Drnišu bista Ivana Meštrovića, rad akademskog kipara Ivana
Mirkovića.
▪ Izdan je kalendar sa starim razglednicama Drniša, iz fundusa Gradskog
muzeja, za 2012. godinu.

U današnjem suvremenom svijetu koji se ubrzano, pred našim očima, mijenja

toliko da toga nismo ni svjesni, možda se često stječe dojam da je Maticu
hrvatsku pregazilo vrijeme, da je izgubila smisao. Upravo u ovom
globaliziranom i visoko informatiziranom svijetu kojim dominiraju velike sile
ekonomski, politički i kulturno, „mali narodi“ kao što je hrvatski nalaze se pred
brojnim izazovima, a glavni su demografski opstanak i opasnost od asimilacije
u budućnosti. „Male“ institucije poput Gradskog muzeja, Narodne knjižnice ili
Ogranka Matice hrvatske imaju važnu zadaću, svojim svakodnevnim „sitnim
radom“ nositi borbu za očuvanje tradicije, kulture i jezika. U pitanju je
doslovno opstanak u budućnosti. Jer, sadašnjost je ujedno buduća prošlost,
ishodište budućnosti.

39
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Josipa Čupić
Direktorica Turističke zajednice Grada Drniša

Ivona Malenica, Danijela Drezga i Josipa Čupić na izložbi povodom Noći muzeja 2017.
godine održanoj u ispostavi JU NP Krka u Drnišu

Gradski muzej Drniš kroz svojih šest desetljeća vrijedno prikuplja, čuva i
prezentira kulturnu i povijesnu baštinu drniškog kraja. U posljednjem od njih
nezaobilazna je i njegova uloga u oblikovanju, razvoju i prezentaciji Drniša kao
turističke destinacije. U tom razdoblju počela je djelovati i Turistička zajednica
Grada Drniša, koja od početka blisko surađuje s Muzejom. Srž zajedničke
suradnje su prezentacija te interpretacija kulturne i povijesne baštine, kako
kroz različite pisane i vizualne sadržaje tako i u izravnoj komunikaciji s
turistima.
Radeći u Turističkoj zajednici primijetila sam da se gosti koji dolaze na naše
područje razlikuju po pripremljenosti i očekivanjima. Neki dolaze s
predznanjem i ciljano traže sadržaje koji ih zanimaju. Drugi dolaze u potrazi

40
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

za autentičnim i drugačijim, ili tek za iskonskim mirom, bez jasnih i osobitih

očekivanja. I jedni i drugi ulaskom u prostor Muzeja ili obilaskom gradskih
znamenitosti u pravilu odlaze zahvalni i ispunjeni. Razlog tome su svakako
sadržaji i teme, pored toga stručan, zanimljiv i poticajan način njihove
prezentacije te neposrednost komunikacije kojima se odlikuju drniški
muzealci i zbog koje svaki dolazak u muzej postaje susret.
Posjet Muzeju često je početni ili završni korak obilaska gradske kulturno-
turističke rute te znači izvor informacija i spoznaja koje turisti iz svih krajeva
svijeta sa sobom nose kao doživljaje i uspomene na svoj boravak u Drnišu. U
želji da niti jedan putnik namjernik koji odluči samostalno obilaziti gradske
kulturne i povijesne spomenike ne bude uskraćen u punom doživljaju njihova
značaja, iz zajedničke suradnje Muzeja i Turističke zajednice nastali su
interpretacijski sadržaji u prostoru koji i sam grad pretvaraju u muzej na
otvorenom.
Posljednjih sedam godina bliske suradnje i druženja s drniškim muzealcima
smatram jedinstvenom privilegijom zahvaljujući kojoj sam produbila osjećaj
sadržajnosti i vrijednosti kulturne baštine našeg kraja te želju da ih pokažem
svakom dragom gostu.
Gradskom muzeju Drniš želim jednako uspješnu budućnost i ostvarenje svih
projekata kojima na najbolji mogući način već danas svim posjetiteljima
prezentiraju kulturni i povijesni identitet Drniša.

41
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Ana Lokas
Tematski park Etnoland

Joško i Ana Lokas na svojem obiteljskom Tematskom parku Etnoland u Pakovu Selu

S velikim zadovoljstvom želim čestitati na 60. obljetnici godine osnutka

Gradskog muzeja Drniš kojem je cilj sustavno prikupljanje, čuvanje,
restauriranje i istraživanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara iz
povijesti Grada Drniša uz stručnu i znanstvenu obradu.
Osobno sam se pobliže susrela s radom Gradskog muzeja Drniš obnašajući
dužnost direktorice Turističke zajednice Grada Drniša. Kao prva direktorica TZ
Drniša mogu isključivo s pozitivnog stajališta govoriti o uspješnoj i neraskidivoj
suradnji između te dvije ustanove, te nemjerljivom doprinosu Gradskog
muzeja Drniša prilikom osnivanja, a kasnije i djelovanja TZ Drniša.
Gradski muzej Drniš bogata je riznica znanja i čuvar povijesno-kulturne baštine
drniškog područja. Njihov značaj i doprinos u radu i postojanju TZ Drniša
prožima se od samih početaka djelovanja TZ-a. Uspješno smo surađivali u
osmišljavanju vizualnog identiteta TZ-a, a još smo uspješnije provodili važne
projekte kako bi Drniš zauzeo svoje značajno mjesto na turističkoj karti
Republike Hrvatske.

42
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

“Novo svjetlo Drniša – drniška Gradina” tj. osvjetljavanje srednjovjekovne

utvrde Gradine, obilježavanje značajnih kulturnih lokaliteta i Meštrovićevih
spomenika dvojezičnim obavijesnim tablama, postavljanje info-kioska
(marketinškog kanala za prezentaciju cjelokupne ponude drniškog kraja),
izrada interaktivne i tiskane turističke karte, izrada web-stranice i obilježavanje
100 godina organiziranog turizma u drniškom kraju, te osmišljavanje i
provedba projekta “Put sv. Roka” (turističko-kulturna šetnica kroz grad Drniš)
samo su neki od projektata na kojima smo usko surađivali. S osobnog stajališta
odgovorno tvrdim kako je moj tadašnji posao bio uvelike olakšan pruženom
podrškom djelatnika, njihovom stručnošću i otvorenošću “vrata” Gradskog
muzeja Drniš.
Odlaskom s radnog mjesta direktorice TZ Grada Drniša suradnja s Gradskim
muzejom Drniš se nastavila. Danas se suradnja ostvaruje između te ustanove
i tematskog parka Etnoland u Pakovu Selu, koji posjeduje etnografsku zbirku
registriranu kao kulturno dobro RH.
Na koncu želim istaknuti kako najveća vrijednost ustanove Gradskog muzeja
Drniš leži u pojedincima, strastvenim ljudima, zaljubljenicima u kulturno-
povijesnu baštinu, koji su ujedno ključ uspjeha. Upravo zato, uz nesebičnu
ljubav prema rodnom kraju, pružanje edukacije, čuvanje kulture i povijesti,
našim novim generacijama ostavljaju čvrsti temelj za bolju budućnost.

43
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Đuro Perlić
Drnišanac

Predstavljanje treće zbirke kolumni Đure Perlića naziva „Drniški amarcord“ održano u GMD-
u u lipnju 2015. godine

Malo sjećanje
Često, sa zanosom, znam pisati o Drnišu. Zaista se ima što o njemu reći. Teče
već 526 godina od prvoga spomena Grada i kroz to razdoblje nakupilo se
svega, ratova, okupacija, stradanja, mijenjali su se osvajači, ali Grad je
odolijevao.
Pišući o Gradu, rado sam spominjao preko 160 godina postojanja Puhačkog
orkestra, preko 150 godina Gradske knjižnice, 100 godina DOŠK-a, 70 godina
Osnovne glazbene škole Krste Odaka. Evo, došlo je vrijeme da se obilježi još
jedna vrijedna obljetnica, 60 godina od osnivanja Gradskog muzeja Drniš.
Nema potrebe ponavljati se o nečemu što su vrijedni muzealci već ispisali.

44
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Imam sreću, možda i privilegiju, da čitav život živim uz rub prekrasnog kanjona
Čikole, nedaleko zgrade Muzeja. Naprosto, doživljavam ga kao konstantu u
svome životu, kao svoga susjeda. Još kao mali dječarac znao sam se uskom,
kamenom popločanom ulicom, spustiti do Muzeja. Odmah do ulice, u
prizemlju, bio je veliki prozor s rešetkama. Uvijek je u prostoriji prepunoj
knjiga i raznih spisa u fotelji sjedio za radnim stolom, malo pogrbljen, s
prorijeđenom kosom i jakim naočalama, jedan stariji gospodin. Makar je bilo
neko drugo vrijeme, on je i za mene i za moje prijatelje bio oličenje istinskog
gospodina. Majka mi je rekla da je to šjor Nikola Nine Adžija, vlasnik kuće i
dvorišta u kojem je bio Muzej. Znao bi ponekad proviriti kroz velika dvorišna
vrata i malo zastati naslonjen na fino izrezbaren štap. Nosio je šešir. Znao bi
nas svojim ugodnim baritonom zazvati i poslati da mu štogod donesemo iz
dućana. Obvezno bi upitao čiji smo. Ja bih odmah, sa strahopoštovanjem,
odgovorio: „Ja sam mali Boksov“. On je znao da tako zovu moga oca. Uvijek
bi nas počastio bombonima i lijepom pričom. Prva saznanja o Meštroviću
dobili smo od njega. Uvijek je, pa i nama, govorio da valja učiti. Samo tako
može se izaći iz sirotinje. Tako smo se sprijateljili šjor Nine, njegova
korpulentna gospođa Keti i mi klinci. Mater je znala reći da je šjor Nine puno
pametan čovik, načitan, i da mu je brat Božidar stradao u ratu. Kao osnovci
znali bismo napraviti i male radne akcije čišćenja vrta i cvjetnjaka koji su bili
na prostoru sadašnjeg atrija. Tu bi nas, kao ondašnje pionire, doveo nastavnik
Vladimir Mojaš. Čak nas je i fotografirao i o tome poslao mali članak u
Slobodnu Dalmaciju čiji je bio dopisnik. Dobro se sjećam svih imena: Marica
Čule, Omerka Radeljak, Anka Vukušić, Mirjana Đaković, Melita Pamuković,
Fedor Buva i ja. Bili smo presretni što smo pomogli očistiti korov, dok bi šjor
Nine, kao pažljiv domaćin, donio posluženje, keksa i bombona. Bilo mu je
drago što smo došli pa bismo za nagradu obišli svo bogatstvo knjiga, kipova i
slika koje je imao u Muzeju. I kad smo odrasli, imali smo respekt prema šjor
Nikoli. Naši stari zvali su ga "Gospodaru" kako su navikli još od vremena
njegova načelnikovanja.
Meni je ostala neizbrisiva slika s prozora u bočnoj ulici kad bih diskretno
gledao šjor Ninu koji bi znao satima čitati i stalno nešto bilježiti. Bilo mi je žao
kad je umro. Još za života sve svoje što je imao namijenio je svome Gradu i
narodu. Njegova kuća postala je naš Muzej. Drago je i meni i mojim kolegama
da smo u tom mozaiku znanja i ljepote ugradili makar kamenčić čisteći korov
i podrezujući ruže i jorgovane!

45
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Đuro Perlić – Drnišanac na izložbi Gradskog muzeja Drniš povodom Noći muzeja 2015.
godine

46
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Osnivač GMD-a Nikola Adžija uz bistu svojega brata Božidara Adžije, 1968. g.

47
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Gradski muzej Drniš 1965. g.

Gradski muzej Drniš, 1977. g.

48
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Otvorenje obnovljenog muzeja 1983. g.

Posjet pripadnika mornarice 1984. g.

49
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Izložba „Podravski motivi“, 1987. g.

Predavanje u muzeju 1987. godine

50
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Muzej nakon Oluje, 1995. g.

Posjet Vesne Girardi-Jurkić, 1995. g.

51
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Djela Ivana Meštrović u krhotinama, 1996. g.

Otvorenje muzeja 1996. g.

52
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Dvorana Ivana Meštrovića, 2018. g.

53
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Dvorana Ivana Meštrovića, 2018. g.

Dvorana Ivana Meštrovića, 2019. g.

54
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Atrij muzeja, 2020. g.

Muzej 2020. g.

55
Zbornik uz prigodni skup povodom 60 godina Gradskog muzeja Drniš (1960.–2020.)

Tlocrt izložbenih dvorana Gradskog muzeja Drniš, 2020. g.

56