DVA SU DUDA OSUDILI LJUDI

Dva su duda osudili ljudi,

nasilnici Bog neka im sudi.
U dvorištu Jordanske džamije,
hajr hadžije, našeg Sarajlije.

Džematski ih odbor osudio,

život im je mladi oduzeo.
Svoju silu odbor primijenio,
i težak je zločin počinio.

Do zemlje ih prvo posjekoše,

stablo, granje na otpad baciše.
I korijenje cijelo povadiše,
umjesto duda, breze posadiše.

Kod džamije, kraljice Jordana,

džanarika ima ovih dana.
Grbavica cijela nema duda,
uništiše, šejtana slijediše.

Hadži Salih ih je posadio,

Grbavici u hajr ostavio.
Oba duda posjekoše ljudi,
krunu voća, Bog neka im sudi.

Dud je voćka , nad voćkama svima,

vitamine, minerale ima.
Korjen duda, usisava vode,
pod temelje ne da joj, narode.

Prvo aje objave Kur’ana,

ne slijedi odbor među nama.
Ogradu su novu postavili,
bor i brezu, simbol ostavili.
 Dud se ne smije ništiti, moji ljudi,
ko uništi Bog će da mu sudi.
Ako smeta možeš uništiti,
ali za jednog, dva ćeš posaditi.

Ne budete li, kazna će vas stići,

vjerujte mi neće vas obići.
Jer plod duda, svakome razum budi,
jedite ga i gajite ljudi.