SAVREMENE TENDENCIJE U TEORIJI I HISTORIJI UMJETNOSTI

23.12.2019.

GLOBALIZACIJA
SOCIO-POLITIČKI KONTEKST
Angažirana umjetnost

 Novi termin – globalizacija i umjetnost unutar nje

 To su kretanja s kraja 20. stoljeća i prvih decenija 21. stoljeća
 Čak i u starim vremenima možemo naći uticaj drugih kultura jer su se dešavale seobe,
pa su se tako razmijenjivale različite kulture
 Globalizacija jeste karakteristika savremenog doba, ali je, dakle, bila prisutna i ranije
 S obzirom da je Egipat smješten u dolini Nila, on jedno vrijeme nije bio pod uticajem
drugih kultura. Međutim, kasnije je došlo do uticaja Rima, naročito kada se Julije Cezar
zaljubio u Kleopatru

Filip Hiti „Istorija Arapa“. Ovaj autor u svojoj knjizi kaže da su sve savremene evropske
civilizacije potekle od Tigrisa, Eufrata i Nila. Te kulture su se slile u mediteran.
Grčka i rimska kultura su na prostoru mediterana uzrokovale napredak. Dostignuća mediterana
(kultura, nauka, medicina) prisvojila je islamska kultura u 8, 9 i 10. stoljeću. Zatim je islamska
kultura obogatila helensku kulturu svojim dostignućima. Centri su bili: Kairo, Bagdad, Kordoba.
Odavde se, dalje, širio uticaj na zapad i zapadno hrišćanstvo.
Filip Hiti pisao je o globalizaciji i kretanjima, od starog vijeka do vremene koloniziranja.

Globalizam je KONCEPT, a globalizacija PROCES. Svijet treba biti povezan i treba prihvatiti
dobra koja nudi druga kultura.

• Globalizacija je ekonomski, politički i kulturni proces – posljedica tehnološkog razvoja i

primjene tehnoloških sistema u cijelom svijetu
• Jedinstveno tržište
• Politički sistemi i težnje za potiranjem ideoloških razlika
• Kulturna globalizacija je susret, povezivanje i sinteze različitih kultura
• Kriza liberalizma, neonacionalizm, nove diktature
• Prijetnja čovječanstvu od umjetne inteligencije i od biotehnoligije
 • Zbog novih tehnologija prijetnja procvatu “beskorisne klase”
• Nijedno radno mjesto neće izbjeći prijetnju automatizacije
• Algoritmi – kriteriji za djelovanje u svim oblastima
• Bogatstvo skoncentrisano u rukamaa oligarhije
• Ni jedna strana ne čuje argumente one druge, suprotstavljene strane
• Steven Pinker: ...živimo u do sada najbolje vrijeme. <<<<<harari: ali znanost i
demokratija imaju svoje zone sjene
• Y.Harari: znanost nas je naučila da nema ništa uporedivo sa slobodnom voljom
• Antiglobalizacija, novi tokovi društveno-politčke misli, obnovljen interes za ideje Karla
Marxa

Ratovi su instrumenti globalizacije, u kojima se

isrprobava novo naoružanje – što izoluje tezu
„kraj hladnog rata“. Takođe, liberalizacija je
danas u krizi.

Globalizacija u arhitekturi

Moderna: internacionalni stil, bez odnosa prema lokaciji

Rem Koolhas (1945) najistaknutiji arhitekta u tendenciji globalizacije arhitekture (ateljei u
Rotterdamu, New Yorku, Hong Kongu, Dohi), na 12.Bijenalu u Veneciji u prezentaciji njegove
OMA arhitekture i stav o “Zaštiti” i teza o ambivalentnosti zaštite arhitektonskog naslijeđa –
između radikalne promjene i radikalnog zastoja
GA – Global Architecture – preovlađujući stilovi, isti konstruktivni sistemi i materijali
Charls Jeneks, Stablo evolucije, 2000. na početku trećeg milenije uočavaju se ključne rijeći:
globalizacija, internet, “CAD”, Entertaintment Architecture”...

Moderna se javlja u Beču i Čikagu, manje u Parizu. Ajfelova kula sa svojom čeličnom
konstrukcijom najavila je modernu.
Berenson i Le Korbizje začetnici su moderne u arhitekturi. Funkcionalizam je odlika moderne,
koja je podudarna sa globalizmom.
Bosaska kuća je bila podudarna sa estetikom moderne jer je čista geometrija, bez ukrasa. Ona
svojom jednostavnom gradnjom korespondira sa stilom moderne. Međutim, ona je nepravedno
u jednom momentu proglašena kao prevaziđena. Istina je da ona nije mogla služiti za masovno
stanovanje, ali je bila prostor koji integriše porodicu.

Socio-političke tendencije u modernoj umjetnosti

• Socio-političke tendencije u umjetnosti realizma: Gustav Courbet, Honore Daumier,

Francoi Millet,
• Socijelna komponenta u slikarstvu postimpresionista: Paul Gauguina, Van Gogha..
• Angažirana umjetnost Georga Grossa, Katte Kolvitz, Pabla Picassoa,
• Pop-art i sociološki koncept

Socio-politički kontekst

• Svijet na početku 21.stoljeća, umjesto da pređe u istinski pravedno ili ljudsko stanje,
sve dublje tone u barbarstvo nove vrste (A.Šarčević, 2003, T. Adorno, M. M.Heidegger,
H.G.Gadamer).
• Fukujama ne vidi naše doba sa srećnim završetkom
• Hantington nudi ideju povratka vjerskih ratova, nepomirljivih religija
• Agresivna teologija etničke čistote, zlodjela političara, čišćenje Drugoga, duh diobe,
dioba uma
• Zapadna civilizacija lišena projekcije budućnosti,
• Na vrhu civilizacijske uzvisine pojavljuje se čudesna sposobnost za posthumnu
budućnost (Fukujama)
• Kontrolirani ratovi, novi odnosi velikih sila
 1. Joseph Beuys

- Krefeld, 1921- Dusseldorf, 1986

- Njemački umjetnik, teoretičar, kipar, slikar, performans i instalacija, pedagog
- Studirao skulpturu na Akademiji u Dusseldorfu 1946-1953.
- Umjetnička djelatnost s humanističkim konceptom
- Proširio definiciju umjetnosti: gesamtkunstwerk – društvena i politička uloga
- Nakon srednjeg školovanja, pristupio Hitlerovoj omladni
- 1941. postao pilot u Luftwaffe
- 1944. njegov avion oboren u Krimskoj oblasti. Našli ga Tatari, pastiri, nomadi,
polomljenog i u opekotinama, zavili ga u životinjsku mast koja je pomogla regeneraciji i
ozdravljenju. “Da Tatara nije bilo, ja danas ne bih bio živ”

Bio je usmjeren na performans. Imao je interesantnu intimnu priču. Bio je u II svjetskom ratu, u
vazduhoplovnom sektoru. Avio mu je jednom prilikom srušen, a on je završio na Krimu, napola
živ i seljaci su ga spasili tako što su ga obložili mašću. Iscijelili su njegove rane. On je u svom
radu koristio prirodne elemente jer su ga oni sačuvali u životu. Bio je jedan od osnivača
Stranke zelenih, bavio se pitanjem ekologije. Jedan od njegovih performansa podrazumijevao
je sadnju 7000 stabala.

Bio je kontraverzna ličnost.

Jozef Bojs je bio nemački performer, skulptor, grafički umetnik, teoretičar umetnosti i profesor
na Kunstakademie u Diseldorfu. Bojs se u svom velikom umetničkom opusu suočavao sa
pitanjima humanizma, sociologije i antropozofije. To je dovelo do specifične definicije umetnosti
kroz „prošireni pojam umetnosti“ i dalje do koncipiranja pojma socijalne
skulpture kao sveobuhvatnog umetničkog dela. Krajem sedamdesetih on se intenzivno zalagao
za kreativno angažovanje umetnika u društvu i politici.On danas globalno važi za jednog od
najvažnijih umetnika 20. veka i kao „antipod“ Endiju Vorholu.

Potrebu za promenom i menjanjem Bojs je osetio još kao dečak, tačnije, kako kaže „osetio je
da se nešto na ovom svetu sasvim mora menjati“. Doduše, kao petogodišnjak osetio je i
 potrebu da nestane s lica Zemlje (obično petogodišnjaci imaju neke malo… prizemnije potrebe,
ali ipak, ne zaboravite o kome se ovde priča!). No, očigledno se i to promenilo, te mali Jozef
nije nestao s lica zemlje, ni tada, a ni dan-danas. Bojs je bio uveren da jedino umetnost može
promeniti život. A za njega je život bio delo umetnosti.
Prisustvovao je značajnom broju događaja organizovanih od strane internacionalne grupe
umetnika Fluxus, kojoj je imeđu ostalih, pripadala i Joko Ono. Fluxus se zalagao za radikalno
brisanje granica u umetnosti, izmeštajući „kreativnu praksu“ iz institucija u svakodnevno. Bojs
je pak, kao pravi buntovnik, u neku ruku unosio i više kreativne prakse u institucije od
zahtevane količine. Sećate se da smo vraćanje u edukativne institucije i ne-dugo-trajanje istog
ostavili za kasnije? E, to kasnije se upravo dešava: 1961. Bojs dobija zvanje
profesora vajarstva i počinje svoj pedagoški rad na istoj akademiji koju je desetak godina ranije
završio. Zbog svog shvatanja da svako može umetnički da se izrazi, da svako može da bude
umetnik i da svako, naposletku, i jeste umetnik, Bojs je sebi umesto penzije (koju bi kao svaki
pošten nemački državljanin trošio na dunavskim kruzerima) zaradio otkaz. Naime, on je svoja
načela sprovodio u dela: pozivao je one koji su odbijeni od strane Akademije da pristupe
školovanju u njegovoj klasi. Kako se to prilično kosilo s politikom Akademije… ljubav
poslodavca i zaposlenog ubrzo je uvenula.

Coyote. Photo of performance at Rene Block

Gallery, New York, 1974.
SOCIJALNA SKULPTURA, JAVNI DIJALOG
DEKONSTRUKCIJA FORME MEĐULJUDSKIH
ODNOSA.

Izložba pod nazivom Odbrana prirode, postavljena u

galeriji sarajevske Akademije likovnih umjetnosti
 2. Jean Michael Basquiat

- Rođen u Brooklynu, 1960. Umro 1988. N.Y. Otac porijeklom sa Tahitija, majka rođena u
Brooklynu, zapazila njegov talenat i podržala
- U 15.godini napustio porodicu, spavao na klupama u parku, uhapšen i vraćen ocu
- Američki umjetnik, počeo rad krajem sedamdesetih.
- 1976. s prijateljem Al Diaz počeo spray slikarstvo i grafitima
- Retrospektivne izložbe od 1992.
- Na jednoj od aukcija jedna slika: Bez naslova, iz 1981.ulje na platnu, prodata za 14,6
miliona US dolara

Jean-Michel Basquiat (Brooklyn, 22. prosinca 1960. - New York, 12.

kolovoza 1988.), američki slikar, grafiti umjetnik i pjesnik haićanskog i američkog podrijetla.[1]
Jean-Michel Basquiat, sin haićansko-američkog oca i majke Portorikanke, rođen je i odrastao
u Brooklynu. Još u ranoj dobi pokazao je zreo talent za crtanje, a majka ga je upisala kao
mladog člana Brooklyn Museum-a kad je imao samo šest godina.
Basquiat je najprije stekao slavu kao tinejdžerski grafiti pjesnik i glazbenik. Do 1981., u dobi od
dvadeset godina, prešao je od prskanjae grafita na zidovima zgrada u Donjem Manhattanu na
prodaju slika u galerijama Sohoa, ubrzo postaje jedan od najuspješnijih umjetnika svoje
generacije. Lukav sakupljači počeli su kupovati njegova djela, a njegove izložbe su bile
rasprodane. Kritičari su isticali izvornost njegovog rada, njegove emocionalne dubine,
jedinstvenost ikonografije i formalne prednosti njegovih boja, kompozicija i crteža[2]. Basquiat
se zanimao za glazbu, jezik i afro-karipske kipove, koje je kombinirao sa svojom jedinstvenom
uporabom tehnika kao što su kolaž i sitotisak.
Do 1985., našao se na naslovnici časopisa The New York Times Magazine kao simbol vrućeg
mladog umjetnika u procvatu tržišta umjetnina. Tragično, Basquiat je počeo koristiti heroin i
umro je od predoziranja drogom sa samo dvadeset i sedam godina[2].
Basquiat bio ključna figura umjetnosti 1980-ih, ali njegova umjetnička ostvarenja su značajna i
za umjetnost dvadesetog stoljeća i u cjelini. Inspiriran svojom baštinom, Basquiat je pridonio i
uzdizanju afro-utjecajnog modernističkog idioma. naime, Basquiat je bio posljednji veliki slikar
u duhu koji je započeo desetljeća ranije u Europi s oponašanjem afričke umjetnosti suvremenih
umjetnika poput Picassa i Matissea[2].
 U njegovom radu ima elemenata
apstraktnog ekspresionizma i nadrealizma.

3. Joseph Kosuth

- Rođen 1945.godine u Toledo, Ohio

- Završio Školu za dizajn u Toledo, putovanja po Evropi i Sjevernoj Africi, potom studij
antropologije i flozofije

Kosuth Joseph, američki likovni umjetnik (Toledo, Ohio, 31. I. 1945). Jedan od glavnih
predstavnika i teoretičara konceptualne umjetnosti, koju tumači kao lingvističku analizu same
umjetnosti. Djelom Jedan i tri stolca, 1965 (drveni stolac, fotografija toga stolca i leksičko
tumačenje riječi stolac) ilustrirao je svoje filozofsko-konceptualno stajalište. Od 1969. bio je
izdavač mnogih publikacija umjetničke skupine Art & Language. Piše teorijske radove od kojih
se ističe Umjetnost nakon filozofije (Art after Philosophi, 1969).
Koncept postoji još u minimalizmu, ali tek sada se razbija optička barijera i odlazi se dalje od
objekta udomenu jezika, znanja, znanosti i informacije i podataka kao sadržaja umjetnosti;
1965. ‘Jedna i tri stolice’
– prava stolica + fotografija iste + definicija stolice iz rječnika; progresija izrealnog u idealno;
umjetnik izlaže mehanizme značenja povezivenje vizualne percepcije i
mentalnogkoncepta;kasnije napušta prve dvije varijante i izlaže uvećane izvatke iz
rječnika;preteča k.u. – duchamp, uvođenje readymadea.umjetničko djelo postaje takvo samim
time što ga kao takvo identificiramo ili ‘označimo’;

„Jedan i tri stolca“, 1965.

Drveni stolac za rasklapanje, fotografija stolca i

fotografija definicije stolca iz rječnika; The Museum of
Modern Art, New York
Odnos izmedju fizičkog predmeta i različitih vrsta
njegove predstavljanja: realnog, vizualnog - fotografija,
verbalnog - definicija iz riječnika

Na tragu Dišana i Rene Magrita. Njegov koncept je vrlo

filozofski i smislen. Postavlja se pitanje šta je realnost.
Slova i verbalizam u likovnom djelu svoje korijene
imaju u futurizmu.

Eigth Locations of Meaning (for Sarajevo)

Osam lokacija značenja (za Sarajevo)

Ovdje vidimo osam jezika, ali sam rad čini se da formira deveti “jezik” – jezik sačinjen od
međusobnih veza ostalih osam. Tada pitanje postaje: “koja je pozicija gledaoca/čitača u
odnosu na ovaj rad”? To je pitanje koje prethodi jednom drugom pitanju: na koji način rad
proizvodi svoje vlastito značenje?
Kulturološki i lingvistički kontekst samog Sarajeva postaje dio materijala koji organizira njegovo
iskustvo i značenje.
Pored toga, Vi koji dođete i vidite ovaj rad, na načine koji su istovremeno i jednostavni i
složeni, učestvujete i postajete saradnici kao davaoci jednog kulturnog konteksta i kao
stvaraoci jednog diskursa. To je ono što čini i artikulira ovaj kontekst i što ga na kraju, možemo
reći, i zaokružuje.
Joseph Kosuth
Osam lokacija značenja (za Sarajevo)

Illiricum 4000 b.c. ROMA, 100

Ilirija, 4000 p.n.e. Rim, 100
Konstantinopolj 535 Vrhbosna 1244
Ban Kulin, 1189. Istanbul, 1463
Sarajevska Hagada, 1492. Beč, 1878
Berlin, 1941 Beograd, 1945.
Sarajevo, 1992

4. Condice Breitz

- Rođena 1972. u Johannesburgu, Južna Afrika

- Živi u Berlinu, prevashodno radi u medijima fotografija i video
- Od 2007. godine profesor na Braunschweig University of Art
- Od 2000. do 2012. samostalne izložbe: Geneve, Berlin, New York, Paris, Cape Town,
Johannesburg

Candice Breitz (1972) je južnoafrička umetnica koja pretežno radi u medijumu videa i
fotografije. Kao i na ovom sajmu, njeni radovi često dokumentuju lične ispovesti, govore o
bitnim, ali osetljivim društvenim temama. Na Artissima sajmu njen video-rad SWEAT
predstavljen je u Jana Boutiqueu u okviru izložbe Abstract Sex koja je propratni program
sajma, a sastoji se iz radova za ovu priliku pozajmljenih iz različitih galerija. Sam naziv je
ujedno ime organizacije seks radnika/ca iz Cape Town-a (Sex Workers Education & Advocacy
Taskforce), a rad se sastoji iz priča koje nam saopštavaju seks radnici i radnice iz prvog lica. U
kadru videa nalaze se jedino usne koje govore, sa izoštrenim prikazom svake pore, zuba,
jezika, tako da publika ima osećaj velike prisnosti, čak i blage neprijatnosti zbog takvog fokusa
na detalje. Upravo je to ono što radi i značenjski − skreće pažnju na fenomen od kojeg se
najčešće okreće glava jer preveliki fokus dovodi do osećanja nelagode. Iako je odabir seks
radnica i radnika koji imaju jasan stav da je to njihov izbor i da imaju osećaj slobode svakako
tendenciozno napravljen tako da proizvede empatiju sa ovim stavom, i ako zanemarimo koju
stranu feminističkog pogleda na prostituciju/seks rad imamo, video nas svakako navodi da
dublje promislimo o svakom svom stavu i da se saosetimo sa ovim ljudima i mislimo više iz
njihove perspektive – a to je već postignut cilj angažovane umetnosti.

2003.
Koristi lica
ličnosti koje su
poznate. Ona
kaže da je
najviše
zanimaju psihe
i izrazi tih lica.

5. Yang Fudong

- Rođen 1971. u Beijing-u, Kina

- Kineski umjetnik, fotograf i video artist
- Živi i radi u Changhai
- 2003. uradio film Estranged Paradise, prikazan na Documenta XI iste godine
- 2007. završio film Seven Intellectuals in a Bamboo Forest, prikazan na Bijenalu u
Veneciji
- Filmovi tretiraju mlade: na selu i u gradu, odnosi muškarca i žene, pojedinca i društva,
 prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i idealnog svijeta

Rođen 1971. godine u Pekingu, Yang Fudong je fotograf i video umjetnik čija djela otkrivaju
kontradikcije modernog kineskog društva. Njegove fotografije zauzimaju višestruku perspektivu
suvremenog kineskog života kako bi istražili strukturu i formiranje identiteta kroz mit, osobno
pamćenje i življena iskustva. Yang se usredotočuje na portret kineske kulture mladih, koja
postoji u naizgled liminalnom stanju između dobro oproštenih tradicija i obećanja modernosti.
Dok je njegov rad postavljen u pozadini urbane Kine, njegovi portreti podsjećaju na sastav
klasičnih likovnih slika. U ranom radu, pod nazivom Prvi intelektualac (2000), Yang istražuje
"psihološku konfuziju" zemlje pod utjecajem ekstremne kulture potrošača i stanje pojedinca
izgubljeno u moru suživota u velikom urbanom prostoru.Yang je jedan od najuspješnijih i
najutjecajnijih kineskih umjetnika danas. Sada radi i živi u Šangaju

Yang Fudong je primjer iz Kine, da bismo vidjeli gdje je globalizam sve imao odjeka. Zaslužan
za značajne promjene u kineskoj umjetnosti. Od jedne militantne ideologije razvila se današnja
Kina. Na koji način je to urađeno sa mnogoljudnom populacijom? Na velikom prostoru i sa
mnogoljudnom zajednicom uspjeli su postići liberalni kapitalizam. To je mentalitet ljudi da se
mogu pokoriti opštem interesu „da svako proizvede šaku pirinča“. Kina je zemlja koja nije
zadužena, oni imaju sredstva, inv esticije, brze vozove, tehnologiju...

Estranged Paradise
 6. Vanesa Mae

- Rođena u Singapuru 1978. / Vanakern Nicholson / Chen Mei

- Kad je imala 4 godine roditelji se preselili u London, u trećoj godini svirala klavir, u
četvrtoj violinu
- Royal College of Music, London, počela sa klasičnom muzikom i klasičnom izvedbom,
još kao maloljetna prekinula sa klasičnom izvedbom, stekla međunarodnu reputaciju,
ušla i u Ginisovu knjigu rekorda, mlionski prihodi od koncerata i albuma
- The Violin Player – prvi pop-stil album 1995.
- 2011. skandalozno učešće na proslavi rođendana čečenskog proruskog lidera
Kadirova, reakcije Human Righte Watch

Harizmatična umjetnica pomjerila je muzičke granice kada je imala samo 16 godina,

objavljivanjem prvog “pop” albuma “Violin Player”, formirajući neuobičajen miks klasičnog, pop,
džez i tehno zvuka, ali i svojim scenskim izgledom, piše u saopštenju.
Vanessa Mae je ušla u Ginisovu knjigu rekorda kao najmlađi instrumentalista koji je snimio
violinske koncerta Betovena i ─ćajkovskog, a njen aranžman Bahove “Tokate i fuge” u d- mollu
i dalje je rado slušan i često kopiran.
Ona je ličnost koja može da nas uvjeri u moć globalizacije i transformiranje tradicionalnog u
savremeno.

7. Jeff Koons

- Rođen u Yorku, Pensylvania, 1955.

- Studirao slikarstvo u Chicagu, radi kao broker i umjetnik
- Radovi na tragu pop-arta, Classa Oldenburga, monumentalizira obične predmete, pravi
kič objekte do grandioznih dimenzija

Jeff Koons (York, Pennsylvania, 21. siječnja, 1955.) je američki likovni umjetnik koji je
najpoznatiji po prikazivanju banalnih pojmova od nehrđajućeg čelika visokog sjaja i zrcalne
površine. Koons je također i autor najskupljeg djela živućeg umjetnika. Naime, njegovi
„Tulipani” su na aukciji njujorške aukcijske kuće Christie's 14. studenog 2012. god. prodani za
33.682.500 $[1].
Koons je kao dječak zarađivao džeparac hodajući nakon škole od vrata do vrata i prodavajući
papir za zamatanje i slatkiše. Kao mladić se zainteresirao za umjetnost, a osobito ga je
fascinirao Salvador Dali, kojeg je posjetio dok je ovaj boravio u New Yorku. Slikarstvo je
studirao u Chicagu i Marylandu, a nakon diplome radi kao broker i istovremeno se probija kao
umjetnik.
Tijekom osamdesetih plaća reklame svojih radova u glavnim svjetskim art magazinima i daje
intervjue u kojima o sebi govori u trećem licu, smatrajući se umjetnikom
jednakim Michelangelu. Takav pristup je kod mnogih kolekcionara imao efekta, te Koons u
New Yorku otvara atelier u kojem, slično Warholovoj tvornici, u nekim razdobljima radi i više od
30 pomoćnika.
Jedno od prvih djela kojima je Koons privukao pažnju umjetničkog svijeta je New Shelton
Wet/Dry Tripledecker iz 1981. Riječ je o trostrukoj vitrini od pleksiglasa u kojoj su identičnom
rasporedu poslagani najnoviji usisavači, te je potom iz nje isisan zrak čime je dobiven vakuum.
Tako dobivena kompozicija jasno odaje duh Duchampovih reddy-madea.
Na sličnom tragu 1985. nastaje i drugo Koonsovo važno djelo - One Ball Total Equilibrium
Tank – bazen u kojem se u destiliranoj vodi nalazi košarkaška lopta ispunjena slanom vodom,
što za posljedicu ima činjenicu da se lopta uvijek nalazi u geometrijskoj sredini bazena.
U drugoj polovici osamdesetih Koonsov se izraz međutim bitno mijenja. Dok su klasični
umjetnici pop arta uzimali običnu, popularnu estetiku svakodnevice da bi je uzdigli na razinu
vrhunske estetike (Andy Warhol u seriji s motivom Campbel`s juha ili Brillo sapuna, ili Roy
Lichtenstein u seriji uvećanih strip sličica, itd.), Koons, donekle na tragu iskustava Claesa
Oldenburga koji je monumentalizirao često posve neestetske predmete iz svakidašnjice ide još
dalje, te počinje stvarati kič objekte koje izlaže u galerijama, i koje tijekom devedesetih i kasnije
nerijetko uvećava do grandioznih dimenzija. Tako 1988. nastaje pozlaćeni porculanski uradak
u prirodnoj veličini pod nazivom Michael Jackson i Bubbles, koji prikazuje poznatog pop
pjevača u društvu svojeg ljubimca čimpanze. Taj je rad svojevrstan manifest neukusa i kiča,
koji će biti glavnom odlikom Koonsova opusa tijekom devedesetih, sve do danas. U sličnoj
maniri Koons 1991. potpisuje Jorkširske terijere, koje, kao u ostalom i druge svoje radove nije
izveo sam, već je to za njega u ovom slučaju učinila tvrtka koja se bavi izradom kič suvenira.
Iste 1991., Koons se ženi za poznatu porno glumicu Ilonu Staller, poznatiju pod
nadimkom Cicciolina, i tada nastaju serije slika, fotografija i skulptura s motivima Koonsa i
Ciccioline u različitim pozama spolnog odnosa. Djela je koncipirao Koons, ali su i njih zapravo
izveli njegovi pomoćnici ili vanjski suradnici i tvrtke. No možda najbizarniji od svih Koonsovih
uradaka je Puppy iz 1992. Riječ je o ogromnom, 12j4 m visokom prikazu psića terijera,
izvedenom u kombinaciji nehrđajućeg čelika i cvijeća, originalno koncipiranom za izložbu u Bad
Arolsenu u Njemačkoj, a kasnije postavljenom ispred Muzaja Guggenheim u Bilbau.
Stavovi likovnih kritičara o Koonsovu djelu, koje se obično svrstava u neo-geometrijski
konceptualizam (skraćeno: neo-geo) ili neo pop art, vrlo su različiti. Dok ga neki smatraju
velikim umjetnikom, premda za to ne navode osobito uvjerljive argumente, drugi nisu toliko
blagonakloni.
 „Baloon Rabbit“, 2005-2010, 2019.

8. Takashi Murakami

- Rođen u Tokiju 1962. završio Tokio univerzitet za umjetnost. Japanski ali i

međunarodno djelatni umjetnik.
- Japanska tradicionalna umjetnost, japansko postratno društvo
- Za boravka u SAD realizirao projekt similacionizam (Anselm Kiefer i Jeff Koons)

Takashi Murakami japanski je umjetnik koji se bavi slikarstvom, kiparstvom, ali

i modnim i industrijskim dizajnom te filmskom animacijom. Poznat je po nastojanju da se
izbriše granica između tzv. visoke i niske umjetnosti, te je stvorio izraz superflat, kojim nastoji
objasniti japansku estetsku tradiciju, ali i prirodu japanske kulture i društva poslije drugog
svjetskog rata. Taj se izraz koristi kako bi se opisao Murakamijev opus i opus njegovih
sljedbenika.

Umjetnički stil
Murakamijeva umjetnost obuhvaća širok raspon medija a općenito se opisuje kao superflat.
Njegovi su radovi poznati po karakterističnoj uporabi boje, inkorporaciji motiva iz japanske
tradicionalne i popularne kulture, ravnim/sjajnim površinama te sadržaju koji bi se mogao
istovremeno opisati kao "ljubak", "psihodeličan" ili "satiričan". Među njegovim najslavnijim
rekurentnim motivima jesu nasmiješeni cvjetovi, kultni likovi, gljive,
lubanje, budistička ikonografija te seksualni kompleksi kulture otaku.
Osim velikih slika kao što su 727 (stalna zbirka Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku) i Tan
Tan Bo Puking - a.k.a. Gero Tan, proizveo je također skulpture, balone, sveobuhvatne
tapetarske instalacije, animirana djela, tiskove, plakate itd.
Dana 21. lipnja 2011. godine Google je prikazao doodle s oznakom "Prvi dan ljeta" koji je
osmislio Murakami. Njega je pratio doodle sa zimskim solst icijem za južnu polutku.

ANGAŽIRANA UMJETNOST

Miloš Forman, HAIR - KOSA, film na temu vijetnamskog rata, muzika i koreografija inspirisani
brodvejskim mjuziklima, 1979.
We Are the World – USA za Afriku: Michel Jackson i Lionel Richi, 1985.
Raspad Jugoslavije, agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine
Michel Moor, FAHRENHEIT, 9/11 (2003), 2004.tema reakcija američke vlade na događaj od
11. septembra 2001.
Termin "angažirana umjetnost" pretpostavlja umjetnička djela koja su ispunjena socijalnim
nabojem, što je često izraženo u radikalnijim oblicima neposrednog političkog djelovanja
(političke izjave, manifesti). Pojam se odnosi na J. P. Sartreovu definiciju "angažirane
književnosti"koja kaže "Književnost otkriva čitaocima njihovu vlastitu situaciju, kako bi mogli
preuzeti odgovornost za nju."
Kada se koristi termin "angažirana umjetnost", moramo biti svjesni da umjetničko stvaralaštvo
(poput filozofije) proizlazi također iz kritičke prakse koja izlaže i istražuje negativne aspekte
društvenog miljea ili društvene stvarnosti, otkriva tajne mehanizme djelovanja u sustavu ili
ukazuje na moguće alternativne modele. U tom kontekstu, umjetničke prakse interveniraju
direktno u društveni kontekst i često pretpostavljaju interakciju s publikom. Angažirane prakse
smještaju se u okvir moderne i suvremene umjetnosti koja neprestano preispituje svoje temelje
i svoje poslanje, te koja odražava širu političku stvarnost umjetnikova položaja unutar njega.

1. Demian Hirst

- Engleski umjetnik, rođen 1965.godine

- Najznačajniji u grupi Mladi engleski umjetnici YBA u devedesetim godinama
- Smrt – centralna tema njegovih radova, najprije životinjska bića: Tiger Shark
- Izložbe 2003, 2004, 2006, 2008. prodao cijelu izložbu Beatiful Inside My Head Forever
(198 miliona $)
- Izložba Thausend Years, ocijenjena kao najprovokativnija i najangažirovanija djela:
ciklus Maggots (upljuvak)
- 2007. Biyond Belief (za ne povjerovati) izložba u White Cube galeriji u Londonu,
centralni predmet Memento Mori – For the Love of God, ljudska lobanja iz 18.stoljeća
obnovljena u platinijumu, prekrivena sa 8.601 dijamantom, aproksimativne vrijednosti
15.000.000 e.f., zubi originalni, aukciona cijena 50.000.000.e.f., 2008.izložena u Rijks
Muzeumu u Amsterdamu

Damien Steven Hirst (Bristol, Engleska, 7. lipnja 1965.) je engleski umjetnik, poduzetnik i
kolekcionar. On je najistaknutiji član skupine poznate kao Mladi britanski umjetnici (Young
British Artists ili YBAs), koji su dominirali na umjetničkoj sceni u Velikoj Britaniji tijekom 1990-ih.
Međunarodno je poznat, a navodno je i britanski najbogatiji živući umjetnik s bogatstvom u
vrijednosti od 215 milijuna £.
Fizička nemogućnost smrti u umu nekog živog (kopija) na izložbi u Kijevu 2009.
Tijekom 1990-ih njegova karijera je bila usko povezana s kolekcionarom Charlesom
Saatchijem, ali su njihove nesuglasice kulminirale 2003. kada završava njihova suradnja.

Iznimna bol, brončana skulptura u Crkvi sv. Bartola Velikog (London) koja prikazuje njegovo
mučeništvo (2007.)
Smrt je središnja tema Hirstova djela. Postao je poznat po nizu djela u kojima su uginule
životinje (morski pas, dvije ovce i krave) očuvane, ponekad i nakon što su secirane, u
formaldehidu. Najpoznatija od njih je Fizička nemogućnost smrti u umu nekog živog, 4,3 m dug
morski pas tigar uronjen u prozirnu staklenu vitrinu ispunjenu formaldehidom. Također radi i
„vrtuće slike”, stvorene na vrtućoj kružnoj površini, i „spot slike”, koje su redovi nasumično
obojenih krugova koje stvoraju njegovi pomoćnici.

U rujnu 2008. god. Hirst je izveo potez bez presedana za živućeg umjetnika prodajom
kompletne izložbe Beautiful Inside My Head Forever na dražbi u Sothebyju i zaobilazeći svoje
dugogodišnje posredničke galerije[4]. Aukcija je premašila sva predviđanja , podizanje
111.000.000 £ (198 milijuna dolara), što je rekord za aukciju pojedinačnog umjetnika, pri čemu
je Hirst oborio i osobni rekord za najskuplju skulpturu na svijetu dobivši 10.300.000 £ za Zlatno
tele, životinju s 18-karatnim zlatnim rogovima i kopitima sačuvano u formaldehidu.

Teleća glava sa
mnoštvom mušica.
Aluzija na nusprodukte
savremenog društva.
Postavlja se pitanje
odnosa čovjeka prema
prirodi.
 2. Shirin Neshat

- Rođena 1957.godine u Qazvinu, Iran. Živi u New Yorku.U SAD došla 1974.,radi
školovanja četiri godine prije Islamske revolucije u Iranu. U braku s Korejancem Kyong
Park, kustos. Prva iskustva s različitim ideologijama.
- 1999. povratak u Iran, šokantno iskustvo o promjenama u njenoj zemlji. Prvi radovi sa
snažnim socio-političkim i ideološkim konceptom: Women of Allah (1993-1997).
- Pokrivena žena, žena u crnom, muslimanska žena u svijetu, kako se žena prilagođava
novoj ideologiji, kako preživljava promjene

Problematizira vjerska
pitanja i položaj pokrivene
žene u militantnom
društvu. Asocijacija na
kuransko pismo.
3. Marina Abramović

- Rođena 1946. u Beogradu. Završila Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu 1970. i

postdiplomske studije u Zagrebu 1972. Roditelji partizani i visoki i aktivni politički i
kulturni radnici poslile Drugog svjetskog rata. Marinina mladost u okviru strogih
porodičnih zahtjeva (nikad nije smjela ostati vani poslije 10 sati uveče).
- 1976. napustila Jugoslaviju i nastanila se u Amsterdamu. Prvi radovi: ritual, geste, bady
art.
- Susret sa njemačkim umjetnikom Uwe Laysiepen-om, Uley, isti datum rođenja,
zajednički performansi: ego i umjetnički identitet. Odnosi tradicija, kulturno naslijeđe,
dva umjetnička ega, hermafrodističko stanje, smrt sopstvenog.
- Kraj saradnje u performansu kada su oboje pošli sva dva suprotna kraja Velikog
kineskog zida i prešli 2500 km, susreli se na sredini i rekli: good-bye.
- U samostalnim radovima, performansama body art – autentično iskustvo svoga tijela,
boli...
- 1997.godine dobila nagradu “Zlatni lav” na XLVII bijenalu u Veneciji.
- Nakon rata u bivšoj Jugoslaviji izvela je niz radova, performansi, potpuno novog socio-
političkog koncepta, vrste angažirane umjetnosti kao što je “Balkanski barok”, “Pranje
kostiju”, petokanalni video, vl. Ars Aevi, Sarajevo.
- 27.aprila 2011. performans: “Čišćenje kuće. Marina na gomili goveđih svježih i krvavih
kostiju koje pere.
- 2009. izabrana u zvanje počasni doktor umjetnosti – University of Plymout, U.K.
- 2019. Retrospektivna izložba u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

“Balkanski barok”
Jedan duhovit rad.
Zaostali svijet koji
se oslobađa i ulazi
u savremena
zbivanja, kao što su
rat i pokolj.
„Sve u mom detinjstvu se uvek vrtelo oko totalne žrtve, bilo u religiji, bilo u komunizmu. To je
ono što me je obeležilo. Zbog toga posedujem ovu nesalomivu volju.”

Marina je rodjena 30.novembra 1946.godine. Oba roditelja bili su nacionalni heroji, Titovi
partizani. Učestvovanje u Drugom Svetskom ratu omogućilo im je ugledan društveni status u
posleratnoj Titovoj Jugoslaviji. Oboje su čvrsto verovali u revoluciju i komunističku ideologiju na
kojima se temeljila bivša SFRJ. Medjutim, Marinino sopstvo čini kombinacija dve suprotne
totalitarne težnje što je jasno iz gore navedenog citata.

“Kada me pitaju odakle sam, ja nikada ne kažem iz Srbije, vec iz jedne zemlje koja vise ne
postoji.”

Najpre je ideja bila da se performans izvede u Jugoslovenskom paviljonu, ali kada se saznala
ideja Marininog izvodjenja, tadašnji ministar kulture Crne Gore zamenio je ovaj
performans jednim provincijskim ilustratorom viceva značajnim isključivo na lokalnom
slikarskom područiju čije likovne šale nisu ni za koga od interesa (Jovan Despotović, esej
Umetnost i angažovanost) .

Nakon što je izvodjenje performanasa u Jugoslovenskom paviljonu odbijeno, Marina dobija

umetnički prostor, podrum, u kulturnom centru Venecijanskog bijenala. Ovaj podrum nijedan
drugi umetnik nije hteo kao prostor za izlaganje svojih dela, ali kontekst I koncept
performansa Balkan barkok savršeno se uklopio.

Zašto Balkan barok?

Sav užas Marina je sažela u dve reči Balkan(ski) Barok. Balkan kao prostor na kojem se
vrednuju i vole iskrivljene vrednosti, brdo svega i svačega, kič.Marina ovim performansom
pokazuje barok koji je na Balkanu još uvek aktuelan, a kao da je uvek i bio, a kao da nije ni
teško predvideti fiksiranost njenog ugneždenog statusa u ovoj “tužnoj zemlji”, ili bolje u tužnim
balkanskim zemljama orijentalnih laži, kako je to lepo kazao Ivo Andrić.
Četiri dana protesta u podrumu
Dok je Marina čeličnom četkom skidala ostatke krvi i mesa sa kravljih kostiju, u pozadini su bili
prikazivani video-snimci na kojima su bili njeni roditelji, Marina kako igra uz folklornu muziku sa
Balkana i njeno “naučno” objašnjenje o pacovima koji kada ostanu bez hrane ubijaju jedni
druge (Wolf Rats). Svuda u prostoriji nalazile su se i posude sa vodom koje su poput velikih
pehara na ulazu u crkve trebale da pozovu na simbolično duhovno pročišćenje.
Performans je trajao četiri dana. Marina je svakog dana provodila šest sati čisteći kosti kojih je
bilo preko stotinu. U tamnom i zagušljivom podrumu, smrad koji se širio iz kostiju koje su trulile,
bio je užasan. Ljudi koji su dolazili da pogledaju performans držali su maramice preko nosa i
usta. Pošto je performans trajao više dana, a dešavao se za vreme letnjeg meseca, u kostima
su počeli da se pojavljuju i crvi. Marina je svakog dana dolazila, oblačila krvlju umrljanu belu
haljinu i ostajala u podrumu punih šest sati.
Balkan barok može se posmatrati kao opozicija dve težnje. Istovremeno, želeći da iskaže
protest, pobunu protiv zločina u želji da oni prestanu i da ljudi prepoznaju dobro u sebi i u
drugima, Marina ovim nastupom pomaže esencijalizaciji balkanske price o nasilnim divljacima.
Ovo je samo jedan od umetničkih doživljaja, ili reakcija na dešavanja na Balkanu. Dosta o
umetničkoj reakciji na stereotipno posmatranje balkanskih naroda možemo da iščitamo iz
filmova Emira Kusturice. Njegovi filmovi stoje kao bunt, ali I kao potcrtavanje stereotipa o
kojima svet priča. Evo film, pa neka priča još malo! Isto tako, Marina svojim performansom
ističe agresiju dugo prisutnu tokom života u Srbiji i Crnog Gori. Iz rata u rat, iz režima u
režim. To su ti ludi Balkanci.
Svodjenje performansa na nekoliko univerzalnih elemenata jeste veliko majstorsvo i genijalnost
Marine Abramović. Ali zašto je Marini potreban ovakav performans? Čini se kao da
performansi koji za temu imaju Balkan imaju katarzičan efekat na umetnicu. Kao da je ovo
njena terapija za balkansku groznicu koja je se periodično ponavlja. Ovo je bio umetnički
odgovor i bunt protiv dešavanja na Balkanu sa kraja 90-tih, ali i univerzalni bunt protiv rata
uopšte. Performans je moćan i izaziva grozotu koja i jeste ciljano osećanje prizvano ovim
umetnički delovanjem. Zgroziti se i ne ponoviti.

Sa strašću je čistila svaku kost,

čime na monumentalan i žestok
način govori o odnosu ljudi prema
prirodi i žrtvama
 4. Rineke Dijkstra

- ROĐENA 1959.GODINE U Sittard-u, Holandija. Studirala na Akademiji u Amsterdamu

1981.-1986. Holandski fotograf.
- Tretira pojedinačni portret, obično u seriji, stojeća i mirna figura, poprsje sa malo ili bez
pozadine, u trenucima promjena, adolescencije, odrastanja, mladi prije i poslije
uniforme, u nekom društveno-političkom kontekstu.
- Radovi u Tate galery i MOMA

Rineke Dijkstra jedna je od najvažnijih suvremenih umjetnica u području fotografskih portreta.

Njezine fotografije velikih formata fokusirane su na teme identiteta, a bilježe subjekte u
trenucima ranjivosti ili tranzicije. Budući da radi u serijama fotografija, njezini radovi podsjećaju
na vizualnu oštrinu sedamnaestostoljetnih nizozemskih portreta, a nude intimne portrete
sestara istodobno naglašavajući njihovu situiranost.“
„Rineke Dijkstra izgradila je impresivan fotogarfski opus fokusirajući se isključivo na portrete.
Zanosne su njezine studije transformacije mladih ljudi u odrasle“, naglašava Christina
Backman, direktorica Fondacije.
Poznata po svojim snažnim angažiranim portretima, Rineke Dijkstra u svojim radovima često
se fokusira na točno određene društvene zajednice, posebno tinejdžere, naglašavajući njihovu
neugodu i nesigurnost. „Kod mladih sve su emocije na površini. Odrasli su naučili skrivati ih“,
objašnjava autorica. Važna karakteristika njezinih djela jest dugoročnost projekata, autorica
naime fotografira iste ljude u periodu od nekoliko godina i na taj način svjedoči o promjenama,
kao i svojstvenim obilježjima njihova karaktera. Najpoznatiji takav projekt, koji još uvijek traje,
započeo je 1994. kada je Dijkstra upoznala i fotografirala 6-godišnju djevojčicu iz Bosne
Almerisu Sehrić u nizozemskom izbjegličkom centru među tražiteljima azila. Nastavila ju je
fotografirati svakih nekoliko godina dokumentirajući njenu tranziciju u tinejdžericu, zatim
djevojku uklopljenu u nizozemsku kulturu, a naposljetku i majku.

Rineke Dijkstra rođena je 1959. u Sittardu u Nizozemskoj, a studirala je na Rietveld akademiji

u Amsterdamu. Njeno rano djelo Portreti s plaže (1992–1994.) serija je fotografija koje u
prirodnoj veličini prikazuju tinejdžere u kupaćim kostimima s engleskih i američkih plaža.
Projekt je izložen 1997. u Muzeju moderne umjetnosti (MOMA) u New Yorku i donio joj je
svjetsku slavu i priznanje kritike. Održala je brojne samostalne izložbe, uključujući „Rineke
Dijkstra: Retrospektiva“ održanu u Muzeju moderne umjetnosti u San Franciscu te u
Guggenheim muzeju u New Yorku 2012.

Kolobrzeg, Poljska, Saskia, Hardenwijk, Nl,

juli, 26. 1992. March 16.1994

Almerisa, bosanska djevojčica, izbjeglica, u azilantskim logorima u Hola

- Rineke Dijkstra Almerisu prati od njenog dolaska u Holandiju, boravak u azilantskim

centrima gdje je u rasponu od 14 godina napravila 11 fotografija i kojima prati njen, ne
samo razvoj kroz adolescentsko doba, nego i promjene koje su posljedica uticaja
drugog geografskog i kulturološkog prostora.
- Almerisa u MOMA Collection, NY

Ovo je njen najvažniji ciklus fotografija. Pratila je promjene djevojčice, njeno

navikavanje na novi prostor, običaje i kulturu. Ovo je sentimentalna, gotovo lirska tema
koja govori o ljudima koji su natjerani tražiti novi život, mjesto boravka, društvo itd. Rad
sličan radu Danice Dakić, u kojem se autorica bavi izbjeglicama.

Almerisa, bosanska Almerisa, Almerisa, Leidschendam,

djevojčica, Asylum Center, Leidschendam, Nl, Nl, februar, 21. 1998.

Leiden, Nl, March, 14.1994. februar, 21. 1998.

Almerisa, Leidschendam, Almerisa, Leidschendam, Almerisa, Leidschendam,
Nl, March, 19.2000. December, 9. 2000. Jun, 25. 2003

Almerisa, Leidschendam, Almerisa, Leidschendam, Almerisa, Zoetermer, Nl,

March, 29. 2005. March, 24. 2007. January, 4. 2008.

Almerisa, Zoetermeer, Nl.

June, 19. 2008.
 5. Christian Boltanski

- Rođen u Parizu, 1944.

- Francuski slikar, fotograf, skulptor, radi i instalacije
- 1986. počeo raditi sa novim medijima
- Fotografije jevrejske djece i studenata krajem tridesetih godina
- “moji radovi su dokumenti o umiranju,
- 1994. u prostoru Akademije scenskih umjetnosti instalacija lumino-auditivna – ples
sjenki

Boltanski Christian, francuski likovni umjetnik (Pariz, 6. IX. 1944). Samouk. Predstavnik
konceptualističkih tendencija; eksperimentira u glini i nekonvencionalnim materijalima (šećer,
gaza), kreira osvijetljene kinetičke instalacije (Sjene, 1984). Novijim asamblažima i
instalacijama (fotografija, limene kutije. žarulje) izražava univerzalno shvaćanje smrti (Pričuva
mrtvih Švicaraca, 1990).

“Teatar sjenki”
Uz određenu muziku.

6. Jannis Kounellis

- Rođen u Pireju, Grčka, 1936. Od 1954.živi u Italiji

- Završio Akademiju u Rimu
- Od 1994. do 2000. bio profesor na Akademiji u Duseldorfu

Kounellis Jannis, grčki likovni umjetnik (Pirej, 21. III. 1936 – Rim, 16. II. 2017). Studirao u
Ateni, od 1956. djelovao u Rimu, od 1993. do 2001. bio profesor na Akademiji u Düsseldorfu.
Značajan predstavnik avangardnih strujanja 1970-ih i 1980-ih. Od 1967. bio je povezan sa
sljedbenicima likovnoga smjera arte povera (instalacije, performansi, akcije od kojih je
najpoznatija Bez naslova, 1969., dvanaest konja, različitih dimenzija vezanih u galeriji L’Attico).
Poslije je u svoje instalacije unosio elemente tradicionalne kulture (odljevi klasičnih skulptura)
te nastavljao eksperimentirati s neuobičajenim materijalima (čelične ploče, vreće, plamteće
baklje).

Svjedočenje nasilja nad objektom koji je simbol kulture.

7. Nusret Pašić
8. Mustafa Skopljak
svjedoci postojanja – Witnesse of Existence

9. Sarajevski trio

10. Alma Suljević

„Kentaruomahija“,
1994
Klasična tema. Kentar
je biće protiv kojeg su
se Grci borili. Simbol
necivilizovanog
ponašanja.
Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, 1992-1995.

• Četiri ratne mape grafika

• Književnost
• Pozorište/teatar
• Muzika
•

11. Damir Nikšić

Damir Nikšić (rođen 6. decembra 1970. godine Brezovo Polje kod Brčkog)
je bosanskohercegovački konceptualni umjetnik. Diplomirao je 2000. godine na Akademiji
likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000-2004. godine studirao je
na postdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Magistrirao je 2004. godine iz
likovnih umjetnosti i historije umjetnosti.
Bio je član grupe Maxumin. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu[1] 2003. godine u
internacionalnoj selekciji.
Živi i radi u Sarajevu.

If I wasn't muslim, kratki video, 2005.

Violinista na krovu, aluzija na egzodus i
Islamofobija. Poznate ličnosti sa
protjerivanje Jevreja iz Rusije. Seoski turbanima.
ambijent i nošnja. Integrisana ideja
nesreće ljudi koji ne mogu biti
prihvaćeni.
12. Nebojša Šerić – Šoba

13. Kurt i Plasto

Sjajan koncept. Radovi sa dvije izložbe.

14. Anur Hadžiomerspahić

Orkestar sastavljen od
predstavnika religija prisutnih u
BiH. Privid jedinstva i duhovnosti.
15. Šejla Kamerić

U Potočarima je vidjela tekst koji je

napisao jedan holandski vojnik.
Potom je taj tekst inkorporila u svoj
rad.

16. Danica Dakić

• Rođena 1962.godine u Sarajevu

• Studirala je slikarstvo na Akademiji u Sarajevu, od 1981. a završila na Akademiji u
Beogradu1988.Zatim je studirala video na Akademiji u Düsseldorfu, u klasi Nam June
Paika.
• Sarajevska umjetnica Danica Dakić, nova je zvijezda međunarodne art scene, nakon
izložbi u mnogim centrima, u Kunshalleu u Dusseldorfu i Beču, izlagala i u Muzeju
suvremene umjetnosti u Zagrebu oktobra 2010.
• Danica Dakić se bavi ljudima koji su praktički nevidljivi našem društvu, želeći prikazati
njihovu ljepotu, ali i skrivenu sposobnost koja ostaje skrivena ispod njihovog
nametnutog socijalnog položaja
• Predstavila svoj rad: Zenica – Trilogija u Bos. Paviljonu na 58. bienalu u Veneciji,
kustosice: Anja Bogojević I Amila Puzić

Različita usta i govori. Problem

komunikacije u savremenom svijetu.
 Autoportret Danice Dakić ostao je mnogima u sjećanju. Kao
naslovni motiv izložbe Ich ist etwas Anderes, njena video
instalacija, pogodila je u živac cijele jedne generacije
identiteta istrgnutih iz korijena; lice sa dvoja usta koja govore
različite jezike oslikava iskustvo migracije i globalizacije, isto
koliko i mogućnosti genetičke i medicinske manipulacije, ali i
manipulacije u digitalnom svijetu.

Autoportret “Mona Lisa 2000.”

17. Gordana Anđelić – Galić

18. Amila Smajović

 19. Haris Pašović

„East West Centar“

1541 stolica koja simbolizira nestale Sarajlije. Simbol stradalih kojih nema u gradu i na stolicama.
Instalacija izuzetne snage i ideje. Konceptualno snažno djelo, inspirisano autentičnim događajima i
podacima.

UPNO – Udruženje porodica nestalih osoba

Veliki park, Sarajevo, 2019.
Strašan vizualni gest. Ovo djela ima svoju ambijentalnu likovnost. Postavka/instalacija koja
koja uvlači posmatrača da čita imena i gleda fotografije onih kojih nema. Pored nekih imena
su i dječije igračke. Potresan prizor.
20. Amra Zulfikarpašić

21. Franjo Likar

22. Halil Tikveša