NEVSKI PROSPEKT Nista nije ljepSe od Nevskog prospekta’), bar ne u Petrogradu, jer njemu je on sve, Gime samo ne bli- sta ta ul'ca-ljepotica naSe prijestolnice? Uvjeren sam, da nijedan od njenih blijedih ¢'novnitkih Zitelja ne bi dao Nevski prospekt ni za kakvo blago. Ne samo onaj, kome je dvadeset i pet godina, koji ima krasne brko- ‘ye i divno saSiven redingot, nego i onaj, kome na pod- pratku izbijaju bijele dlake i glava mu je glatka kao srebrna posuda, i taj se ushiéuje Nevskim prospektom,. ‘A dame! — O, dame jo8 viSe uZivaju u Nevskom ect, Pa tko i ne udiva u njemu? Cim stupié na Nevski prospekt, odmah osjetii daSak bezbrizmog Ba- Jabazanja. Pa ma imao kakav hitan, vazan posao, kad pee. ovamo, ney éed, zaboraviti svaki hee 7 4) Nevske prospelst Je, glavna ullca starom gradu, oko 4/2 km dugatka, koja gotovo u sm pad—istok od trga Adistraltteta (sraj zimske lage) presijeca cijeli centar grada iv Aleksandra Nevskog, gdje coe tzblja na 1 spekt je Siroka, otmjena ulica prvoga_ avenija), ulica se zove drugoga ulica treéega reda, Koj alee rence id ues araleino povutene ce‘susreéeS na Nevskom a Prospekt Eee BE eetss Gorohovo}, Litejmay nook : pees gdje se na eat ese BieHae i Jure w kotijama { fifaker'ma, vig eee 3 mc. ae prospekt je glayno stjeciste Petro, : oe grada. ia eS in wiborite fotvrti, oft Bo ‘ , io svoga prijatelja i nerd mitnice, moze iit ate ee ‘sresti. Nikakay adresar ni ured moZe mu dati tako pouzdane obavi- ti ijeva Sbtalistima! Kak: tent oes a, bo%e, koliko je shat ei eae I nezgrapna prijava ne jn Pod tezinom koje, Zin: , iminiatumna, kao di ‘pelle Hohe rnatums, Hao dim loka cipelica rete svoju glavieu prema siaj uéant, Suncokret prema suncu, i jnacbnusce Boge zastavnika, koja ostav- tru ogrebotinu, — sve iskaljuje na i moé slabosti, fantazmagorija odvija na njemu ta! Koliko on promjena pod- i spavaju u svojim holandesidim kofuljama, ili sepuna- fu svoj otmjeni obraz i piju kav; prosjacl se ski jijaju pred vratima slastiéama, gdje sanani Ganimed, Koji je juéer Kao muha letio okolo s éokoladom, isp za s metiom w ruci, bez kravate, i dobacuje im otvrd- ule kolaéiée i ostatke jela, Po ulicama vrlja prosti svijet i ovda-onda prode ulicom pokoji rusk! selfale, Koji se Zuri na posio, u tizmama zaprijanim vapnom, da ih ne bi bio kadar oprati ni Katarinskt kanal, po- mnat sa svoje Estoée, U to je doba obiéno damama Pepriliéno da se pojavijuju, jer se ruski narod volt iz: jaSnjavati tako oStrim izrazima, kakve one valjda ni i kagalistu ne bi mogle uti, Kad i kad proivrlja sa- nan Ginovnik s lisnicom pod pazuhom, ako mu put do nadletva vodi preko Nevskoga prospekta. Svakako fe moze reéi, da u to vrijeme, naime do 12 sati, Nev- ski prospekt nikomu nije svrha, nego sluZi samo kao gredstvo: pomalo se puni Ijudima, koji imaju svoja ganimanja, svoje brige, svoje neprilike, pa uopée 1 ne m’sle na nj. Ruski seljak govori o desetaku ili o se- Gam bakrenih groa, starci i starice masu rukama ili se razgovaraju sami sa sobom, gdjekada s priliéno tudnovatim gestama, ali nitko ih ne sluSa i ne ismi- java, osim moida derand u prugastim KonopHanim 7 haljecima, 5 praznim okama ili s gotovim dizmama U rukama, koji kao munja trée Nevskim prospektom. U to vrijeme, ma Sto obukli na se, pa upravo da mje- : sto desira imate na glavi selja¢ku Kapu, pa upravo da ‘am ovratnik previge stréi iz kravate, — nitka to me bi primijetio. is U 12 sati na Nevski prospekt potinje some 4 gojitelja svih narodnosti sa svojim gojencima u ba fstenim ovratnicima, Engleski Jonesi 1 francust Coata ®, koji su. povjereni njihovoj x9. , te im 5 dolitnom ozbiljnoséu isses i rumene - veno hodaju iza svojih ae 4 opominju ih, da dignu rame ma’ ‘se drZe uspraynije; ukratio reéeno, u to ski prospekt je pedago8ki prospekt. su blize dva sata, sve manji biva broj oa- pedag djece: napokon ih istiskuju nji- idu ispod ruke sa svojim Sareni; slabih Zivaca. Malo pomalo Svi, koji su posvr¥avali priliéno va. love, kao na primjer, koji su se sa svo- Porazgovorili o yremenu i o'malenom un je isko¢io na nosu; koji su se raspi- SVojih konja i syoje djece, koja, uosta- | veliku darovitost; koji su provitali nak 1 novinama o osobama, to su utovale'); napokon, koji su popili $a- ja; njima se pridruzuju i oni, koje je x a blagoslovijenim zvanjem &- luzbe. Njima se pridruzuju i oni, ‘4 kolegiiu?) inostranih poslova te oSéu svojega zanimanja i navika. snih du%nosti i sluzba! Kako ju duSu! Ali, na%alost, ja ni- ‘Unovinama je postojala po- u_bila objavljena imena svih = koje su doputovale sam u sluZbi, pa sam ligen zadovoljstva da vidim, ka- ko starjeSine fino postupaju sa mnom, Sve, Sto god sretnete na Nevskom prospektu, sve je puno pristojnosti: muSkarci u dugatkim kaputima s rukama u dzepovima, dame u ruditastim, bijelim i plijedo-plavim atlasnim redingotima i Sekiriéima, Srest éete ovdje jedinstvene zaliske, puStene s neobitnom i zagudnom vjeStinom pod kravatu, zaliske barSunaste, atlasne, crne kao samur ili kao ugljen, ali ti naZa- lost pripadaju samo kolegiju inostranih poslova. Slu- Zbenicima drugih kolegija sudbina je uskratila erne zaliske, na najveéu svoju Zalost oni moraju nositi rida- ste, Tu éete sresti divne brkove, koji se nijednim pe- rom ne mogu opisati, nijednim kistom me mogu nas kati; brkove, kojima se posveéuje bolja polovica Zi- yota — predmet dugog bdjenja po danu i po noéi; br- kove, na koje su izliveni najdivotniji parfemi i mi- omirisi i koji su namazani svim najdragocjenijim i naj- rjedim pomadama; brkove, koji se preko noéi oma- taju tankim pergament-papirom; brkove, iz kojih odi- Se najdirljivija privrZenost njihovih vlasnika i na ko- jima im zavide svi prolaznici. ‘Tisuée vrsti SeXiriéa, haljina, lakih i Sarenth ma- rama, prema kojima njihove viasnice gdjekada po ci jela dva dana zadrie naklonost, zaslijepit ée bilo koga na Nevskom prospektu, Gini ti se, kao da je odjed- nom cijelo more leptira prhnulo sa strukova evijeéa i w blistayu se oblaku komeSa nad crnim kukeima mu- &koga spola. Tu éete sresti takve strukove, kakve nix kada niste mogli ni sanjati: izvanredno tanke, uzame, — strukove, koji nisu debl. jerno ukloniti, kad ih sretnete, daprospektu! Ah, kakva milina! D. ee digla u zak, da je ne pridréava mu_ mu je isto tako lako i ugodno didi y u Sampanjea prinijeti ustima. ‘Pri uzajamnim susretima judi ne poz- ‘otmjeno i neusiljeno, kao na Nevskom Gete sresti jedinstven osmijeh, osmi- umjetnosti, katkuda tukav, da biste se miline, katkada takav, da se najednom ‘od travéice i oborite glavu, katkada fe osjetite visim od iljka na admiral‘tetu iti Ijude, koji neobitno otmjeno i s osje- yyaznosti govore o koncertu ili o vre- ‘sresti tisuéu nedokutivih karaktera i ju! Kakvi se neob‘éni karakteri su- ‘Prospektu! Ima mnogo ljudi, koji § vama, bezuvjetno pogledati na ‘Prodete, okrenut ée se, da pogledaju ‘€ne. Isprva sam mislio, da su ra: vecinom sluze u raznim od njih izvrsno madu napisati | drugo, ili su pak ljudi, koji novina u slastigarnama, sve sami valjani ljudi. 2 do 8 sata poslije ati pokretnom prijestolni- a izlozba svih najbolj’h fovjckov‘h proizvoda. Jedan pokazuje KicoSki kaput s najljepgim dabrovim krznom, drugi Jerasan grvki nos, tre¢i nosi krasne zaliske, éetvrta par Vjepusnih o@ica i divan SeSir‘é, peti prsten s talisma- nom na g'zdelinskom mezimeu, Sesta no#cu u Sar- mantnoj cipelici, sedmi kravatu, koja izaziva divljenje, oami brkove, koji upravo zapanjuju. Ali izbija tri sata, 9 izlozba se zavrava, gomila se prorjeduje... U tri sata nastupa nova promjena. Na Nevskom prospektu na‘edamput nastaje proljeée: on se sav puni Enovnicima u zelen'm vicemondurama,') Gladut titularni, dvorski i drugi savjetn’ci iz petnih se Zila trude da ubrzaju svoj korak. Mladi kole’ki reg’stra- tori, gubernijski i koleSki sekretari?) Zure se da jo8 jskor'ste vrijeme pa da se proSetaju Nevskim prospek- tom s dostojanstvom, koje treba da pokaze, da uopée d nisu seSt sati odsjodili u kancelariji. Ali stari Kole- Zki sekretari, titularni i dvorski savjetnici hodaju brzo, oborene glave: njima nije do toga da se baye promatranjem prolaznikA; oni se jo3 nisu sasv'm otrg- nuli od svojih briga; u glavi im je jo8 zbrka i ci %) Vicemondura — uniformeni frak drzavnih Ginovn ka. 2) Prema tabeli rangova, koju je izdao jo Petar Ve~ Uki g, 1722., drzavni su Enovnici u carskoj Rus‘ji bili razvrstani 14 Gnovnih razreda, i to: I, kancelar (m'ni= star predsjedn k), II, pravi tajni savjetnilc (to su auto- matski svi aktivni ministri, dvorski marSal i Sef careve kabinetske kancelarije), III. tajni savjetnil. TV. pravi dr= Zayni savjetnik, V. drzavni savjetn'k — svi dosadanj? su spreuzviseni«, dakle f, zv, »gradanski« (civ'In‘) generall - VI. ko‘e:k! (minister'jaln!) savjetn:k, VII. dyors'ei saviet nik, VITI. koleski asesor, IX. titwlarni savjetn'k leSki sekretar, XI. pomorski savjetnik, XII, | sekretar, XIII. provincijalni sekretar, senats reg'strator, XIV. koleski registrator,eee akata; du; n p ja sa spisi a Rcetarije. ear ata Nevski prospekt je prazan, i ssreli na njemu ijednoga ea ce iz duéana pretréati preko Nevskos u Tuci; kak j a - Biles va jadna Zrtva &. incelista, a u svijet u Sohanoj doSljak Gudak, kojemu je sve ‘sia us Woke Bngleokini 5 rk 2 iv predradnik pee Sa strfikom na ledima, pen , Koji cijeli svoj vijek zivi u Zurbi, na mige: leda, i ruke, i noge, i glava, ‘kad plotnikom; gdjekada kakay obrtnik, me Gete sresti na Nevskom prospektu, padne na kuée i na ulice, i stra- Togozinom, uzvere na ljestve da za- etiljicu, a iz oniskih duéanskih izloga e), koje se ne sm'ju pokazati pre- ki prospekt opet oZivi i potinje se aje ono tajanstveno doba dana, svemu neko zamamljivo, divno os- ete vrlo mnogo mladih Ijudi, veéi- kaputima i kabanicama. U to igo im se ima ili pu- redno nesvijesno, svima se ko- ‘Wopée nejednaki. Po zidovi- d ke sjene, koje samo Sto ne dopiru do Policijskoga mosta, Mladi se Kolesici re- getratori, gubernijski i Koleiki sekretari vrlo dugo fetaju; ali stari koleski registratori, titularni i dvorsid savjetnici veénom sjede kod kuée, bilo zato, Sto su to ozenjeni judi, ili zato, Sto 1m kuharice Njemice, koje stanuju kod njih u kuéi, vrlo dobro priprayijaju jelo. mi Gete sada sresti uvazene staree, koji su seu dva gata tako vaino i silno otmjeno Setali po Nevskom prospektu. Vidjet éete ih, gdie isto tako kao mladi ko- Joki registratori trée za damom, koju su opaaili iz- @aleka, da zavire pod SeSirié toj dami, koje se de- pele usnice i obrazi, oZbukane umenilom, tako svida- ju mmogim Setaocima, a ponajvige p'ljarima, posloveda- na, koji se vazda Setaju u njemadkim ka- jelim hrpama i obiéno ispod ruke. = Sta ne u to vrijeme poruén'k Pi- rogov i povuée za rukav mladiéa u fraku i ogrtaéu, Bto je i820 s njim, — Jesi li vidio? sam, divna je, prava Peruginova*) Bianca. — Ma o kom ti to govori8? — 0 njoj, o onoj s tamnom kosom, a keleve ima ogi, boxe, kakve oti! Cijeli stas i kontura, i erte liea — tudesa! — A ja ti govor'm o plavojei, Sto je za njom pro- Sla na ovu stranu. Pa &to ne ide’ za ernkom, kad ti se tako dopala? — Oh, ma Sto ti pada na um! — usklilne mladié u fraku, koji je sav pocrvenio, — Kao da je ona od onih, Sto uveée hodaju po Nevskom prospektu; to mo- ra da je vrlo otmjena dama — nastavi on s wzdahom 3) P erugino, zapravo Pietro Vannucei (1450 ee slavan talijanski slikar, uéitelj Raffaclov; radio ste ze slike i alegorijske freske. :foljmim i samopouzdanim smi mema te Ijepotice, koja bi niet a o eu daljini vig , koji je gas Bio obavijen (aes aioe Svjetlosti uliéne svjetiljicc, 2as bi oe Bs a bi se udaljio od nje, te je nehotice ubrzavao korak, Ni. pomisljati, da bi mogao sieéi re cl ice, Sto odlijeée u daljini, a jo8 Al emu misao, 0 kojoj mu je na- Og0V; ali imao je Zelju da samo , gdje je stan toga drazesnoga $ neba sletjelo ravno na Nevski odletjeti bogzna kamo. Tréao je itamo gurao s plotnika uvazenu ondj Klasi, koja je kod nas ba toliko spada medu gra- osoba, koja mam se prividi vot. Taj je izuzetni stalez ojem su svi bili cinov- ‘To je bio slikar. glikari nisu nimalo sligni talijanskim slikarima, pono- gnim i vatrenim kao Italija i njezino nebo; ba’ napro- ti, to je vecinom dobroéudan, krotak svijet, srame- Ajiv i bezbrizan, koji tiho voli svoju ‘umjetnost, pije %aj s dvojicom prijatelja u maloj sobici, skromna raspravlja 0 omiljeloj temi i uopée ne haje za obilje. Vazda ée pozvati k sebi kakvu staru prosjakinju, ko- ju ée prisiliti da mu odsjedi punih Sest sati, da pre- nese na platno njezino jadno, beséutno lice. per- gpektivu svoje Sobe, u kojoj se mogu naéi svakojake umjetnitke trigarije: sadrene ruke i noge, koje su postale smede kao kava od starosti i praine, pokidani slikarski stalci, prevrnuta paleta, prijatelj kako svira na gitari, zidovi uprijani bojama, s otvorenim prozo- rom, kroz koji se pomalo vidi blijeda Neva i ubogi ri- bari u crve 4 im je kolorit malo siv, mutan — neizbr’ vera, Uza sve to oni ses pravim uzitkom ‘trude oko svoga posla. Cesto u sebi kriju pravi talent, i da sa- mo po na njih svjeZi zrak Italije, zacijelo bi se razvio isto tako slobodno, Siroko i jarko, kao biljisa, nokkon iz sobe ignesu na Gisti zak. Uopée su ; avijezda i debela epoleta tako ih zbune, da ce snize cijenu svojim projzvodima, KadSto se vdati, ali to gizdanje uvijek izgleda pre- tjerano i donckle 1iti ma zakrpu, Gdjekada mozete na njima vidjeti krasan frak i zaprijan ogrtad, skup bar- Sunast prsluk i kaput sav zamazan bojama, Isto ta ko, kao Sto éste na n‘jhovu nedovrSenu pejsazu kadé vidjeti naglavce narisanu nimfu, koju je, né drugoga mjesta, nebae'o na zamrljanoj podlazi: prijaSnjeg djela, koje je nekoé slikao s wZi kkada vam ne gleda rayno u oti, a ako i g5 okom ki ‘1 Jedino te isto vrijeme Met Badrenog Hericuia, kori toy Mi predodbi neku svoju slit, Zato gdjekada odgovy: ae ‘ ‘ara nesy @ stvari, Sto mu so mijn » Koji ga-se tako dojmi L €udi SVOjoj drskosti. ; &; u koje su se tako upile njegove wnajednom okrene glavu j posled ive bozanske erte! Prekrasno, blje- bilo je Zasjenjeno kao ahat divnom uvojei, a jedan dio padao we, zapahnute tananin © Je izbilo od veternje hladno- cio roj poesse sanja. Sve, ha djetinjstvo, sto navodi nadahnuée pri svjetlosti kan- Usredotogilo, stopilo i od- ustima. Ona pogleda na edom njemu sree zadrhée; lieu joj je izbijao osjeéaj 9 je tako drsko slijedi; ali n je gnjev djelovao ogara’ Niju, obuzet stidom i plasiji- Oo, a da ne dozna nuge u glavu mladomu sanjaru, te on odluti da je dalje slijedi. Ali da to bude neprimjetno, zaostane w malo veGoj udaljenosti, stane bezbr’%no gledati na sve strane i promatrati cimere, a medutim nije skidao ola nis jednoga koraka neznankinog. Prolaznici se veé pofeSe rjede pojavijivati, ulica je tia; ljepotica se okrens, i niemu se utini, na osmiieh, ne, to mu se rugaju Ali dah mu zastade u grudi, ri u nelti nejasni trepet, svi sit priginjali su mu se mopomié—_ ‘o na svome luku, kuéa je stajala naglavee krovom, strazarnica se ruSila na nje- a strazara kanda se gajedno ea zlat- ‘sanim ékerama sjala na sa- i miSta, nastojeéi i sam da obuzda brzimu svoga &to je letio po taktu srca. Na mahove ga je obuzimala sumnja; je li izraz njezina Hea doista bio tako blagonaklon, i onda bi na éasak zastajao, ali Int. canje srea, ncka neodoljiva sila i uzbuna syih osjeéak tjerali su ga naprijed, Nije ni opazio, kako je damput pred njim iskrsnula trokatnica, sva Ge rasvijetljonth prozera pogledae na njega w a ograda portala odupre mm se Zeljeznim Vidio je, kako je neznanka potréalas MU osjeaii neizdrZivom mu se oftrinos, aj @ vise utvara! Boze! —s a Br Koliko g il Tako divan Zivot u avije ne pone san? Zar doista ona, za ll 2 je on pripravan da d; * / i a dad ee i to neobjainjivim lagen © pribliziti njeznu obitavalistu, zar nal dona i nika- @, u taj as bio je cist a é ist ¢ mevin kao 4 408 Obuzet neodredenom duhoy- Wubaviju. I ono, sto bi u pokvarems a rske pomisli, to isto, naprotiy, Syetijima. To povjerenje, gto mu ga divno bige, to povjeronie » le zapovijedi, Samo je ‘Zel'o, da ‘Sto teze i po moguénosti neizvriive, naporom snage mora svladati sve po- da je neki tajnoviti i neznaniqi da mu se povjeri; traziti matne usluge, i on i odlutnost. : 9, a zajedno 5 njim vrtjele ou — >Hodajte opreznije!< — mt ile ispuni novim tre- Joneza; treéa je Si Sa svijeGom u ruci dofeka ih neka Zena ne bas ru- jne vanjstine, ali ona tako neobiéno i bezobrazmo po- gleda na Piskarjova, da on mehotice obori otk UaoSe u sobu. Tri Zenske prilike wkazaSe mw se ofima u raznim kutovima, Jedna je ‘bacala Karte, druga fe sjedila za klavirom i sa dva prsta svirala nekakav ijedni komad, Koji je imao biti ncka starinska po- lla pred ogledalom, ée&ljala svo- fu dugadiu kosu i nije ni pomisljala da preltine svo- ju toaletw pri ulasku strana Zovjeka. U svemu je vise neugodan nered, koji se moze naéi samo dao neki ts nemarnoj sobi neZenje. Priliéno lijepo pokuétvo bi- lo je pokriveno prasinom; pauk je po vijenew ispod stropa razastro svoju pautinu; kroz ne sasvim pri tvorena vrata druge sobe blistala se tizma s ostru- gom i crvenio se rever uniforme, bez. titaleva ustezi= nja orio se glasan muSki glas i Zenski smijeh. Zaboga, kamo je to zapao! Isprva to ne htjede vjerovati pa stane toénije razglédati predmete, koji- ma je soba bila ispunjena; ali goli zidovi 1 prozorl ez zastora nisu odavali prisutnost brizne domatice, ispijena lica tih bijednih stvorenja, od Kojih Ge jedna gjedila tik pred njegovim nosom 1 spokojno ga pro- matrala kao mrlja na tudoj haljini, — sve ga to uvie> ri, da je zalutao u jedno od onih odvratnih utodista, u Kojima se udomio bijedni blud, Sto ga je porodila pri- yana obrazovanost i strahovita: prenapuéenost prijes toln‘ce, Jedno od onih utotiSta, u Kojima Sovjele Sve togrdno uguSuje i ismijava ave tisto i sveto, Sto nam, ukragava Zivot, u Kojima se Zena, ta ljepotica kruna Stvorenj , pretvara u neko Gudno, v biée, u kojima wajedno s tsto¢om duse gubi sko i usvaja odvratne i bestidne manire,2 Mierio od glay, Je li to ona igs Nevskom Prospek. Ee sto tako lijepa, jeg. } Rjene su m ; eskima. Bila je svjei bilo je} pe Bodina; vidjelo se na njoj. da ce veo asnom bludu; jo3 se nije raze, Dili su svjezi i take z om — bila je prekrasna, mo Stajao pred njom i veé te asjenjeni bio ni aae naivno zaboravi, kalko se pr'je 1 Ajepotici dosadi tako duga Sutnja omasmijesi, gledajuéi mu ravno u fazavao neku jadnu drskost, @aalo pristajala lieu, kao Sto izraz ous Podmitliiver i" ini On se zgrozi. Ona otvori ljup- MESto govoriti, ali sve je to bilo Prosto. .. Kanda s nevino%éu i pa- x Bale Ls nije htio da guje. Bio jerazien kao dijete, Umiesto da BaklonoSéu, umiesto da se obra- j bt se bez sumnje svaki druci bio Doista, nikada nas tako jako ne obuzima saza Ijenje, kao kad vidimo Ijepotu, koju je’dotakao Temi dah bluda. Jo8 da se rugoba zdruzila s njom, ali lje- pota, njezina Vjepota... ona se samo s nevinoséu d Zistogom moze stopiti u nadim misli Ljepotica, Sto je gna pojava. Time, Sto se nalazila u toj prezrenoj okolini, Ginila se jo neob’énijom. Crte su joj bile tako pravilne, cijeli izraz lica tako plems- n, da se nikako nije moglo pomisliti, da strane pand%c nad njom. i neprocjeniv biser, cijeli svijet, ci- hogatstvo strastvena supruga, mogla ezda u skromnu_ obiteljskom nih usniea iz Ona bi mogla jeli raj, cielo bi biti krasna Jerugu i camo bi m'canjem syojih davala slatke zapovijedi, Mogla je biti boZanstvo u dupkom punoj dvorani na blistavom parketu uz svje- tlost svijeéa, nitemo obo%avana od gomile obo¥avate- Jja, koji bi kle’ali pred njom; — ali, jao! — neka wasna volja paklenog duha, koji Zud’ 2a tim da razo- ‘ri harmoniju Zivota, $ grohotnim ju je smijehom ba- cila u taj ponor. Obuzet saZaljenjem, koje mu je paralo sree, sje- dio je uz svijeéu, Sto je dogorijevala. Veé je i ponoé odavno pro8ta, zvono je na zvonilu izbijalo pola jedan, a on je jednako sjedio nepomiéan, n'ti spavajuéi, niti svijesno budan, Drijem, koji je iskoristio njogovu ne= pomiénost, veé ga je pomalo poteo shrvavati, veé je soba podiijala. nestajati, samo se sviietlo svijeée jo3 svietlucalo kroz sanje, Sto su ga sapinjale, kadli se od kucanja na vratima naglo trene i dode k sebi. Vra- ta se otvore iu sobu ude lakaj u bogatoj livreji. Ni- kada joS u njegovu samotnu sobu nije zavirila bogata Vtei#tako neobitno vrij r Jeme... Ri, fe evan Tadoznalogéy Pe: rete lakaj s udtivi; fe lakaj im poklonom — Oljeli biti prije nekoliko sati, maloyi Bozovem k mjoj i poslala kotiju pg Tijeli stajao u tu x du: »kogiju, la Ne, tu mora da je po srijedi neke — propenta on smet : na krivu adresu. Dama yas be gmskog dragog, ane po mene. ®; Ja Se nisam zabunio. P: a3 ac a vi ste Pratiti do kuée u Litejnoj, u so. ae izvolite poZuriti, dama bezuvjet- moll vas, da odmah izvolite a je niz stepenice. Pred kuéom On sjedne u niu, vratasca se he zaStropota pod todkovima i (perspektiva Iméa sa sjajnim je. da objasni a, kotija, Jakaj u bogatoj | dovesti u sklad sa so- tu bogatoj livreji pomogne mu da izade iz kodije i po- nimo ga otprati u predsoblje s mramornim stupovima, g vratarom, Koji je bio obasut zlatom, s porazbacanim Zima i bundama, te jarkom svjetiljkom.. Vitko fiubiste sa Sjajnom ogradom, namirisano aromama, yodilo je gore. Veé je na stubistu, veé se uspeo u pr ‘uu dvoranu, ali se uplaSi i veé na prvom ‘koraleu uz makne od strahovitog mnoStva Ijudi. Neobiéno Sarenilo ljudi sasvim ga zbuni; Ginilo mu se, da je neki demon izmrvio cijeli svijet na bezbroj ramvh komadiéa pa onda te komadi¢e bez smisla i raz: loga emijeSao, BljeStava ramena damA i crni fra~ Kovi, lusteri, lampe, prozimi tii, Sto su leprSali, ete- tne vrpce i debeli kontrabas, Sto je virio za ogra de prekrasne galerije, — sve mu je to bilo blistavo: Najedamput je ugledao toliko uvazenth staraca i polu- “4 zvijecdama na frakovima i dama, koje su " ponosno i graciozno stupale pg parketw redovima; éuo je toliko francuskth i en- usto su mladi Ijudi u ernim frakovima igledali tako otmjeni, tako su dostojanstveno govorili i Sutjel’, tako su mali da ne reknu nista suvSno, tako su se uzvigeno Salili, tako su se smjerno smijali, a no- sili tako krasne zaliske, tako vjesto mali pokazivati svoje njegovane ruke, kad bi namjeStali Ieravate, da me su bile tako nebeski lake, tako utonule u posve- vajuéi obarale ofi, da... ali vee Je skrugeni izgled | : Piskarjova, Koji ge bio strailjivo naslonio mai stup, pokazivao, da se Sasvim smeo. le u gleskih rijeale parketa i p71 emisu daticale, 41: TaskoSn‘je i DieStayis, toaleti rasproctria so 9 i, je to ei nije glodala na Pregne Svom snagom, da razmatne ‘Promatrati; ali bas kao eine mala neka ogromna glava s kovr. B8 fe gomila tako stisnuta, a. Taprijed, niti se povus kakvog tajnog savjetn da sebi prokréi put i 8a uredi, kako prilié: nebe- Ma Sebi cbitni jeoput, i to sav Polazio Ovamo, u Zurbi je za- Mi pristojno odijelo. On po e)aVul, najradije bi b'o propao Ee bilo kamo da propa: 2id Kammerjunkera') u Je veé Zelju da bude sto lom i trepavicama. Sa a li ga ona: boie! to? Sto je to? »To ‘Doista, bila je ag, Na- on pogleda = Sa eta ~ njezina stana. a, ona ista, koju je sreo na Nevskom i otpratio do Medutim ona podigne svoje trepavice i pogleda sve gvojim bistrim pogledom. »Oh, oh, oh, kako je lije- pa! ..< smogne on Samo izreéi, jer mu je zastao dah, Ona omjeri svojim o¢ima cijeli krug, u kojem je svalki pojedinac nastojao da na sebe privuée njezinu paZnju, aii ona zatas nekako umorno i nehajno sve oti i sretne se s Piskarjovljevim otima. >Ah, kakvo nebo! kakay raj! Daj mi snage, stvoritelju, da to podnesem! Taj je pogled previe za Zivot, du’u ée mi iskidati t odnijeti!« Ona mu dade znak, ali ne cukom, niti naj penjem glave, ne, njezine svesilne oti jzrazi8e taj mak tako finim noprimjetnim izrazajem, da ga nitko nije mogao opaziti, ali on ga shvati. Ples je dugo trajao; Ginilo se, kao da se umorna muzika sasvim gasi i zamire, a onda bi se opet trgla, pistala i jetala; napokon dode i svrSetak! — Ona sje- de, grudi su joj se nadimale ispod tankoga vela od tila; ruka joj (bo%e, kakva éudesna ruka!) klone na Imilo, prignjeci pod sobom eteriénu haljinu, a haljina kao da je pod njom stala odisati muzikom, dok je nje- zina fia boja jorgovanova evijeta jo vidljivije isti- cala jarku bjelinu te krasne ruke. Samo da je moze dodirnuti — i ta vise! Nikakve druge Zelje sve bi druge bile drske... Stajao je iza njene stolice, ne usudujuéi se da govori, ne usudujuéi se da dike. —. Je li vam bilo dosadno? — progovori ona. = I ja sam se dosadivala. Opazam, da me mrzite... nadoveze ona i spusti svoje duge trepavice.to nesnosno! — reve ona podigaysi na obi. — Sjest éu na drugom kraju ‘onamo! — ipa Smugne kroz gomily j kao mahnit progura kroz mnoStvo j ona! Sjedila je kao carica, najilj Sjedil: k ‘ica, iljepSa, x d svih, i trazila otima njega. oe pli ovdje? — rete ona tiho. — Bit éu te g . — Bit éu otvo- a vama: Okolnosti, pod kojima smo se sreli, nse ueinile éudnovatima, Zar doista mi- Mmogla pripadati onom prezrenom soju ste me sastali? Vama se i moji po- aowali, ali ja Gu vam otkriti tajnu: u stanju — reve ona i netrem da je nikada ne odate? bit Gu wu stanju! } prilitno vremeSan Govjek, stane herazumljivim jez’kom i Fiskarjova umolnim po- ali u nastupu nestrplj mikakve zapovijedi, pa ni ajom; ali gomila ih ras- tm Sutnju. U jednom kutu sobe nekoliko se vremeSnih judi prepiralo o prednosti vojniéke sluzbe pred gra- @anskom; u drugom kutu mladi ljudi u odlitnim fra- fovima nabacivali su se lakim primjedbama 0 broj- fim svescima djela nekog radinog pjesnika. Piskarjov osjeti, kako ga je jedan vremeSan gospodin ugledne yanjétine uhvatio za dugme fraka i trazio, da iarete svoj sud o nekoj njegovoj vrlo ispravnoj primjedbi, ali on ga grubo odgurne, te i ne opazi, da mu oko vrata visi prilitmo zatan orden. Otrkne u drugu sobu — nt ondje je nema, U treéu — takoder je nema. »Gdje je? Dajte mi je! Oh, ne mogu Zivjeti, da je ne vidim! Htio pih uti, Sto mi je htjela reéic — ali sva mu je potra- ga bila uzaludna. Nemiran i sustao stisnuo se u kut jpromatrao gomilu; ali napregnute mu o@i stanu sve" predotivati nekako nejasno. Napokon mu se jasno pot- mu prikazivati zidovi njegove sobe. On fpodigne of; pred njim je stajao svijeénjak s plamenom, Koji se veé gasio na dnu: cijela se svijeéa rastopila, loj mu je na- kapao na stolu. 4 Dakle je spavao! Bo%e, kakay san! I za8to je tre palo da se probudi! Za&to nije potekao jos jedan asak: ona bi se zacijelo opet bila pojavila! Mrsko mu je svi- jetlo svojim neugodnim sumornim sjajenjem gledalo kroz prozore. Soba je utako sivom, tako mutnom me- redu... 0, kako je odvratna java! Sto je ona prema. sanji? On se brie svuée, legne u postelju i umota se pokrivasem, da silom na éasak dozove natrag odbjeglo prividenje iz sna. San mu doista ubrzo pade na oti, ali snilo mu se nesto sasvim drugo nego Sto je htio da ‘vidi: éas mu se pojavljivao poruénik Pirogov s Gas vratar akademije, éas neki pravi tajniKoju je nekoé portretirao, do podne u Zelji da Zaspi; ij Da mu bar na gasak te lica, da mu bar na éasak 23 bar na éasak pred nj'm sine o nadoblatni snijeg. ‘Bebe, eee Sve, Sjed’o je nadn L, ispunjen samo svojii nije dalo dirati; ofi su mu es ot a kroz prozor, koji je @ je prijavi vodar totio vodu, ta arabe, i krijeStao jarcéi glas © odjeée za prodaju<. Svakidanje i MU se doimalo uha. Tako je sjedio nda se pohlepno baci na krevet. Dugo om, ali napasljetku je sviada. Opet Desmisien, ruzan san. »Boze, emiluj ahi je pokazi!< Opet je gckao veer, pet mu se prisnio nek: ic | davnine uvrijezeni rs Estonce, F nce, " unistio Zestolim pidima; pogled mu je bio bez ikakva jzraiaja, prirodena mu se rastresenost jo3 pojatala i silom mu sa lica rastjerivala svali osjeéaj, svako uz- pudenje. Ozivljavao bi tek, kad se spudtala noé. Takvo stanje rastotilo mu je snagu, a najveéa mu je muka bila, da ga je najzad poteo sasvim ostavijati san. Da spasi to svoje jedino blago, poslu%io se svim sredstvima, da ga opet zadobije. Cuo je, da postoji sredstvo, kojim se moze vratiti san: u tu svrhu treba samo uzimati opium, Ali gdje da stvori taj opium? Tad se sicti nekog Perzijanca, trgovea Salovima, koji ga je uvijek, kad bi ga sastao, molio, da mu naslika neku ljepoticu, On odluéi da pode k njemu, jer je dr- Zao, da ovaj nesumnjivo imade toga opiuma. Perzija- nae ga primi sjedeéi na divanu podvijen‘h nogu. — Sta ée ti opium? — upita ga on. Piskarjoy mu ispripovjedi 0 svojoj besanici. — Dobro, dat éu ti opiuma, ali mi naslikaj Ie- poticu. I da je lijepa ta krasotica! Da ima erne obr- Ye i oti velike kao masline; a ja da lezim kraj nje i puSim lulu! Cuje8, da je lijepa! Da je irasotica! ov obeéa sve, Perzijanac na éas izade i vrati se s boticom punom neke tamne tekuéine, pomno pre- toéi jedan dio u drugu boticu i dade je Piskarjovu s uputom, da ne smije uzimati vie od sedam kapi u -vo- di, On pohlepno zgrabi tu dragocjenu bot:eu, koju me bi bio dao ni za grumen alata, i otrkne kuéi, Sto ga. noge nosile. _ DoSavii kuéi, ialije nekoliko kapi u ¢aSu vode, pi je i legne spavati. : ‘Boze, kakva radost! Ona! Opet ona! Ali u posve drugoj okolini! Ah, kako lijepo prozora svijetle seoske kuéice! Odjeéa joj o ae iaviitke = 3 N,V. Gogoli:misa je na glavi... Stvoritelju, kako joss wna i kako joj pristaje! Oko -vithogs prebacila iratku Maramu; sve je ng ‘Sve je ma njoj puno tajnog’neobjaén last. Kako je drazestan njezin srt Je mumikalno SuStanje njezin’h koraka 1 Kako joj je lijepa ruka, sapota icom Ona mu govori sa suzama uy ite me: ja niposto nisam onakva, : Pogledajte me, pogledaite ma Zar sam ja sposobna na ono, so yi ‘Oh, ne, ne! Neka onaj, tko se usudi po- $e probudi! Uzbuden, izmrevaren, sa su- & »Bolje da te ni nema! Da i ne Zivi8 na da |platia, vjetno bih te glodao i cjclivan, ao tebe, kao najdivniju sanju, i onda th Zelja ne bih dalje imao. Prij ih tebe kao andela guvara, i ‘Bi trebalo da prikaem nesto 2 Zar je Todacima i prijateljima, koji keakay li je na& Zivot! Vjeé- zbiljel< Teprestano su ga zaoluplia- dslio, Sak nije gotovo nixta | b i gotove svaki dan vazda javijao u stanju suprotnom gbilji, jer su mu misli bile posve @ste, kao m’sli dje- feta, Pomoéu tih snova i sam je predmet nekako po- stajao @i86i i sasvim se preobrazavao. Uzimanje opiuma jo§ mu vise razari m’sli, pa ako je ikada tko bio zaljubljen do posljednieg stuonia mahn'tosti, Zestoko, wZasno, razorno, buntovno, taj nesretn'k je bio on. Od svih njegovih snova jedan ga je najvise rado- yao: kad bi mu se prividao njegov atelier. Tako je pio veseo, s takvim je udZitkom sjedio s paletom wu muci, I ona je uza nj. Veé mu je Zena. Sjedila je kraj njega, krasnim se svojim laktom podn’mila na naslon njegove stolice pa motri, kako on radi, Sa éemutlji- vih joj i umon odiju éitao se izraz bremena blazen- stva: sve je u sobi odisalo rajem; bilo je tako svijetlo, tako lijepo uredeno, Stvoritelju! Sagnula mu je na grudi svoju krasnu glavicu... Nikada jo8 nije vidio IjepSega sna! Poslije toga sna on ustade nekako svje- , Ziji i manje rastresen negoli prije. U glavi mu se za- rodige neobiéne misli: »MoZda ju je — m'slio je on — kakav nehotiéni, uZasni nesretni sluéaj povukao u razvrat; moZda joj je duga sklona kajanju; moZda bi se i sama htjela istrgnuti iz syojeg uzasnog polozaja. Pa zar se moZe ravnoduno dopustiti, da propadne, pa jo8 usto, kad joj treba samo ruku pruZiti, da je Spasim, da se ne utopi?« Te su misli iSle i dalje, »Me- ne nitko ne poznaje, — govorio je sam seb!, — pa — i koga je briga za mene, a ni mene nije briga za njih, ‘Ako se ona iskreno pokaje i promijeni svoj natin Zi. vota, onda éu se o#eniti njom, Moram se njom of : i zacijelo éu proéi daleko bolje od mnogih, ko; svojm gazdaricama, a testo Zak i najprezn aeukr: Ww lakoumni plan, osjeti hat, Yicu; on pride ogledalu i sam se ‘obraza i bljedoge svoga lica. Nate e Se, priveslja kosu, obuée novi rsluk, prebaci ogrtaé i izade na ulicu, ‘arak i osjeti svjezinu na sreu, kao ‘se prvi put nakon dugotrajne bo. izade. Sree mu je kucalo, kad se pri- mu noga nije prestupila od onog kuéu; kanda ga je paméenje ize- Puta je profao ulicom i nije znao, pred n da stane. eee mu se jedna udini tré! uza stepenice i pokuca na vrata; i tho izade pred njega? Niegov ideal, yeni lik, original slike njegovih sanja, on Zivio, tako uZasno, tako mukotrpno, 0 Zivio. Bas ona je stajala pred njim: on dva Se dréao na nogama od slabosti, kako ost, Stajala je pred njim isto tako : Qh, bolje da si nijema i da uopée nema’ jezika, ‘nego da izgovaraS takve rijeti! Odjednom mu je, kano ti panorami, pokazala cijeli svoj Zivot. Ali unatoé to- me on se ohrabri, te pokuSa, ne bi li nagovorom utje- gao na nju. PoSto se pribrao, stane joj drhtayim i ujedno vatrenim glasom predodivati njezin strahoviti polo%aj. Ona ga je sluSala padljivo i s osjeéajem tu @enja, Kakay o¢itujemo, kad vidimo neSto nenadano { neobitno. S lakim osmijehom pogleda na svoju jatelifcu, koja je sjedila u kutu i prestala Gistiti Ge Zalj, da takoder patZljivo poslu$a novoga propovjed- nika. ; _ Ja sam, istinabog, siromah, — naposljetku re- fe Piskarjov nakon duga i poutna nagovaranja — ali adit éemo, nastojat emo i natjecati se medu sobom, da poboljamo svoj Zivot. NiSta ne move biti ugodnije, nego kad éovjek sve ima da zahvali samomu sebi, Ja @u sjediti i slikati, ti éeS sjediti uza me, nadahnjivati moj rad, vesti ili se baviti drugim ruénim radom, — pa ni u éemu ne éemo oskudijevati. — Ma Sto vam pada na um! — prekine mu ona rijeé s izrazom nekoga prezira, — Nisam ja pralja, ni Syelja, da bih i8la raditi. Boxe! U tim je rijetima bio igrazen cijeli njezin, nevaljali, mrski Zivot, — Zivot ispunjen prazninom i besposl'genjem, tim vjernim pratiocima razvrata. i Pe" Uamite mene za enu! — 8 besramnim irazom —” ubaci njezina prijateljica, koja je dotle Suteét sjedila i ikutu. Ako vam budem Zona, sjedit 1 evo, Ove. ko, — Pritom natini neku glupu grimasu na svom } jedom licu, kojom je jako nasmijala Ijepoticu, ‘Oh! to je veé previse! To veé nije kada nese. Izgubivéi viast nad svojim os ivide6i, ne tujué', ne osjeé 2 ao reci, da li je gdje noéio ili k’'m glupim instinktom zakao y na izgleda, raskuStrane kose, sa Zakljuéao se u svojoj sobi j unutra, niSta nije trazio. Progla su ‘Se zakljuéana soba nijedamput ni- prode i nedjelja dana, a soba je zakljutana. Nasrnu lu: nije bilo odgovora; , da mu je ruka bila nesigurna i muéio, dok mu se greSna dusa rastala %rtva mahnite strasti stradao jadni ‘Plah, skroman, kao d'jete prostodugan nm talenta u sebi, koji bi se s vremenom Ko i jarko rasplamsao. Nitko ga nije ‘Se nie naSa0 uz niegovo mrtvo ti- jene figure nadzornika kvarta i ra a a, Lijes mu u | obreda, odvezo%e na Ohtu‘); je- vojnik-strazar, koji je stupao x bio pop'o malo pokrovitelistvo. Uosta- pilo na pameti: bio je "se k njemu, — Ja ne volim leSeve i pokojnike, i uvi- jek mi je neugodno, kad mi put prijede duga pogreb- ha povorka, te vojnik-invalid, odjeven kao neki kapu- cin, lijevom rukom Smrée burmut, jer mu je desna wuka zaweta bakljom, Uvijek u duSi osjeéam mrzo- yolju, kad vidim bogat katafalk i barSunom presvu- én lijes; ali mrzovolja mi se pomijeSa sa ZaloSéu, kad yidim, gdje teretna kirijaSka kola voze sirov borov, niéim ne pokriven lijes siromaha, i samo neka pro- sjakinja, koja ga je srela na raskréu ulica, klipSe! za niim, jer nema drugoga pos! ‘Ako se ne varam, ostavili smo poruénika u tasu, kad se rastao sa siromahom Piskarjovom i potréao za plavojkom. Ta je plavojica bila dosta drobno i Ie- puSno stvorenjce. Zastajala je pred svakim duéanom i razglédala u izlozima izloZene pojase, marame, na- uSnicc, rukavice i druge s'tnamije, neprestano se yre- kala, strijeljala odima na sve strane i ogledavala se. »Moja si, golubice!« — samopouzdamo je u sebi go- yor'o Pirogov, i dalje iduéi za njom, te sakrije lice u ovratnik Snjela, da ga tko od manaca ne vidi, Ali ne ée biti na odmet da obawijestimo Citaoce, tho je bio porutnik Pirogov. No prije nego reknemo, tko je bio poruénik Piro: gorega da neSto kazemo o dru- Sty, ko‘omu Je pr'padeo Pirogov. Ima of'cira, Koji sa- Emjowriu neku sredniu klam petrogradskoga drugtva. Na soaraji, na objedut) kod drzavnog ili pravnog Zamoy saviotnika. koji je taj svoj én stekao Ge deset ge ‘m sluZbovai . uviiek éete naéi neke od njh, Nekcliko blijedih kéeri, potpuno bez 4) Objed se u Rusiji, pogotovo u t. zv. otmj Sivu, davao predyete. ee 2 ieesovVi — Sve se to mn epolete, koja u svjetlosti la. Plavojke i crnoga fraka br: Te je hladnokryne djevojice + t# i navesti na smijch; yjettina, ili, bolje : Treba govorit: tako, da ne atno, wi presmijeSno, dau sverm bude gledu spo. i imaju ‘ati na ici, | Zar vas nije stid da pra talkve am Majijepsa nagrada. U vis, j Kasi Stvu spravijati o knjizevnosti; hvale Bulga i Greta, as prezirom i duhovitim boc- © A. A. Orlovu.t) Ne propustaju ni- J&; bilo ono o knjigovoistvu ili UW kazali8tu Gete uvijek naéi Fin (17891859) — novina: 871867) — takoder novinar inom izdava; 4 politiku, imena iednako znatenje jac prve 6 koji je u oye ees Kav Filatika’), koji je jako vrijedao njihov izbirljivi ukus. Stalno su u kazaliStu. To je najzahvalnija pu- madu lijepe stihove, takoder vole glasno izazivati ghim- ce, mnogi od njih, koji predaju u drZavnim wiliSti- ma ili pripremaju pitomce za ta wéiliSta, na kraju madu nabaviti kabriolet i par konja. Tad im se krug progiruje, te naposljetiu postizavaju da se ofene ka- kcvom. trgovatkom kéerju, koja umije sviratina Ka- | i donese im sto tisuéa ili oko sto tisuéa gotovi- |” ne i cijelo Cudo bradatih rodaka, Ali tu éast ne mogu: we barem do éina pukovnika, Jer ruske bradice’), ma da joS malo zaudaraju ku- niposto ne ¢e da udaju svoje kéeri za nigega od generale ii u naj rultu za pulovnika. erte ove vrsti mladih lju- di. A Tenata, 1 rao stiho od pan ule ispu’ a kolute dima, da ih je desetak mogao na jedamput nanizati jedan za drugim. Vrlo je ugod mao pripovijedati Saljivu poSuricu, kako je top a haubica opet ne&to drugo*), Uostalom, malo je glumea Petra Grigorijeya ml, Koji se dosta 0 na repertoaru, ma da je afektirana kriti 1 autoru zbog banalnosti slike iz »pro: Zivota. é 2) KazaliSta su tada u Rusiji bila veéinom 3) Ruske bradice — trgovcl, | ) Pendant staromu, otreanomu “view austrijskih oficira 0 Radetzky-marsu,‘razgovarati o glumcima j }, alco o8tro, kako'se 0 tom pret Fe ler. Bo fe vio a, n Koji je nedavno bi Z - gdjekada, kad bi legao eae ht TaStina, sve Sama taStina! Pa ite poruénik?<, ipak mu je u potaji jako ov novi polozaj; u razgovoru je gledao © njemu, te jednom zgodom, kad b ndki pisar, koji mu se ud'nio newsti. | Smjesta zaustavio i u nekoliko, ali mu pase » da ima pred sobom porugni- oficira, Utol’ko se vise trsio da to Sto su ba’ u taj tas kraj njega prola- ta zgodne dame. Pirogoy je uopée o%'to- Sve, Sto je ukusno, te je pod:ticao sli- fa; medutim, to je mya gn ) da Svoju muzevnu fizionomiju vidi na 0 Prrogovijevim osobinama. Govjek je da se nikada sve njegove vrl ne ne Mnajedampat, i to se vise udubeS u nj, ) vise novih osebina, te op’sivanju tih aie mijé prestao da slijedi neznaniu, Ju je zabavijao pitanjima, na ‘osomo, odsjeteno i nekim ne- a Kroz tamnu Kazansku ka- dai wlicu — u1 ulicu traf‘ka i i Smugne u kapiju jedne gov za njom. Ona pojuri m i ude na vrata, loz koja se nade u velikoj sobi s are au i omim zidovima i tadavim stropom. Na stolu je bila ipa Zeljemih vijaka, bravarskog alata, Dlistavih ka- venjaka i svijeénjaka; pod je bio posut bakrenim i Jeljemim strugotinama. Pirogov se odmah dosjeti, da je to stan obrtnika, Nemankka umate dalje kroz jedna pobotna vrata, On se ma tasak zamisli i, drieéi se ru- skog matela, odludi da ide maprijed. Sad i on ude w sobt, koja nije bila nimalo slitna prvoj, vrlo uredno pospromiiona, te odavala, da joj je domaéin Nijemac, On se zapanji videéi neobitan prizor: * prod njim je sjedio Schiller, ali ne onaj Schiller, Sto Je nav'sao Wilhelma Tella i Povijest Tridesetgodignjegarata, nego pomati Schil- ler, I'marski obrinik u Mje%anskoi ulici, Kraj Schil- Jera je stajao Hoffmann, ne pisac Hoffmann, veé dost dobar po-tolar iz Ofic’rske ulice, prismi prijatelj Sebil- lerov. Schiller je bio pijan i sjedio na stolic’, toptao nogom i neSto Zestoko govorio. Sve to ne bi jos Piro a zatudi neob’éni i @udnovati polo- gova zatudilo, ali Yai obadv’ju pri pril'tno debeli nos i digao glavu uv's, a Hoffmann ga je s dva prsta dréao za taj nos i oXtricom svoga po- stolarskog noZa vitlao tik iznad niega. Obotiea su g0- yorila njemaéki, pa zato poruén'k Pirogov, koji je nje- innXicé mao eam sCut Morgenc, nife niSta mogao ra- ‘gumicti, Medutim, Schillerove six se rijeti sastojale u slijedeéem: i Ne éu, ne treba mi nos! — govorio je maSuéi rukama, — Samo na nos troSim tri funte burmuta na mfesec, I plaéam ga u loi ruski duéan, jer nj oat duéan ne drii rusk’ burmnt, u lo8i ruski duc éam svaku fumtu po éetrdeset Kopejki; to rubalj i dvadeset kopejic:; — dvanaest ‘puta jedas je funte ra i éetrnaest Je dvadeset samo za burmut! To je : Hoffmanne, nije 1: take? i sam bio pijan, povladivac mu Be iz Svapske; imam kralja u v Pojavio porutnik Pirogov, ffmann ni pet ni Sest Schilleru bio Weé bio doveo svoj noz u takav krojiti poplat. Oalojeden, sto ga naj 1 tako nezgodan éas ometa. Ma an od piva i vina, osjeéao je, ifs anim svjedokom. Medutim se irete sa svojstvenom mu pri- odgovori Schiller. ‘Pirogova. Takvo postupanje ‘Sasvim novo, Odmah mu [da imam nos! Odrezi mi nos! Evo. Sahil tia — Sta je oficir! Ja sam Nijemac iz Svapske. I me- ni — pritom Schiller lupi Sakom po stolu — bude off cir: jedno i pol godina junker, dva god'na porutnik, i sutra ja odmah oficir, Ali ja ne éu slugit, Ja s oficir napravim ovako: fu! — Pritom Schiller podmetne lan i puhne na nj. Poruénik Pirogov uvi ostaje nego da se udal ovalvo postupanje s nj da mu niSta drugo ne pre- ali neugodno mu je bilo , koje nije nipoSto dolikovalo njegovu zvanju. Nekol‘ko puta je zastajao na stub/Stu kao da Se hoée ohral i ragmisliti, na koji bi natin Schilleru dao osjetiti njegovu drzovitost. Najzad dode do zakljuéka, da se Schilleru moze oprostiti, jer mu je glava puna piva; a usto mu pade na um i ljepuina plavojka, i on odlugi da sve to preda zaboravu. Sutradan poruénik Pirogoy u rano jutro dode u ra- dionict limarskog majstora. U prednjoj sobi ga doteka. JjepuSna plavojka i dosta hladn'm ga glasom, koji nije nimalo pristajao njenom I'scu, zapita: Sto Zelite? — Ah, dobro jutro, mila moja! Niste me prepo- znali? Mala nevaljanko, kako su vam lijepe ofice! — Pritom joj htjede prstom vrlo prijazno podiéi podbra- dak, Ali plavojka uplaSeno krikne i isto tako hladno ga upita: — Sta Zelite? _. Da vidim vas, nita drugo ne Zelim — rete po- ruénik Pirogov priliéno se prijazno smjeSkajuéi i pri- Jazeéi joj bliée; ali kad opazi, da pladljiva plavogica hoée da Smugne kroz vrata, nadoveze: — Htlo ‘ih, mila moja, narutiti ostruge, MoZete li mi n i ostruge? Tako za to, da vas tovjek ljubi, ne t ostruge, nego prije uzde. Sto imate drazesne 2 — Poruénil Pirogov je vazda mao biti vrl u ovakvim izjavama. rSio od juéeraSnjeg pijanstva. Kad spazi uu mutmu se snu prisjeti juverainje zgode, ‘totno sjeéao, kako je bilo, ali je osjeéas, da je jneku glupost, pa zato doteka oficira vrlo osor- e ee yam za ostruge ratunati manie od — rete on. da se otrese Pirozova; je vid'o ut nepristojmu stan‘u, je volio a bez ikakvih svijedoka, s dva, tri poe za to wrijeme zalkljuéavao ak i od vad, — hladnokrvno odvrati Sch’ller, ak, — Rus bi se primio da ih natini ‘se na éasak zamisli; kao testit Nijemac, pera, te Zele¢i sam porutnika odvratiti ‘i stane mozgati, kako bi bolje bude vrijedan petnaest ruba- i stane neSto preka- — Meine Frau! — zavilne on. — Was wollen Sie doch? — odazove se plavojka? Da, 2a dvije sedmice, — zami8ljeno odgovori Schiller —- imam sada vrlo mnogo posla. — Do videnja! Doti éu onda. — odgovori Schiller, zatvarajuét irogov odlugi, da ne ée odustati od obli- Poruénik jetanja oko Njemice, usprkos tome, Sto mit je pruZila oéit otpor. Nije mogao pojmiti, kako bi se tko mogao njemu opirati, pogotove, gdje su mu njegova ljube- i sjajni éin davali puno pravo da otekuje pagmiu. No valia i to reéi, da je Schillerova Zena, uza svi SVO- ju ljupkost, bila vrlo glupa, Uostalom, glupost daje YjepuSnoj Zenj osobitu drazest. Ja barem poznajem mnogo mueva, koji su ushiéeni glupoSéu svojih Zena i vide u njoj sva obiljeZja djetinje nevinosti, Liepota. stvara prava Cudesa, Svi duSevni nedostaci kod Ijepo- tice, mjesto da djeluju odvratno, postaju nekako me- obiéno privlagivi; pa éak i pokvarenost kod njih odie HjupkoSéu; ali kad Ijepota mine, — onda Zena mora biti dvadeset puta pametnija od muSkarca, da mu lige ako veé ne ljubav, a ono barem postovanje. bila je uvijek vjerna Svojim duénostima, pa Pirogovu bilo priliéno teko da uspije u syome ny pothvatu; ali svizdavanje zapreka uvijel je 5rsio da Sto prije svr8i ostruge; ng. pile gotove. Sjajna izrada! — uskl'ime porutnit eda ostruge. -- Gospode, kako je to Takve ostruge nema ni na8 generyl, Tastapao od miline uz'vajuéi u samome ‘Be zasvijetlise od radosti, te se u duéi yeé 8 Pirogovom. »Ruski oficir je pamctan = mislio je u sebi la biste mi mogli natiniti i drZak, recimo za stvari? mi nafinite drzak za bodez. Donijet éu lam vrlo lijep turski bode%, ali pih htio na drugaé'ji driak. a je to djelovalo kao bomba. Odjednom Tamrsti. »Eto ti ga nii!« — pomisli on iu ispsuje, Sto je hvalisanjem sebi naprtio taj a a Odbije, to je sada smatrao nepostenim, Tuski oficir pohvalio njegov rad. Posto je uo glavom, najaad izjavi, da pristaje; ali ‘fa odlasiu drsko pritisnu poljubac ba’ ne plavojke, to ga vrie u posvemasnju bio pravi te rijedi. Ved sa dvadeset je sebi u zadatak, da za deset godina mora steti ka- pital od pedeset tisuéa, i to je veé bilo tako sigumno imem‘novno kao sudbina, jer prije ée éinovnik zabora- viti da zaviri u predsoblje svoga starjeSine, negoli ée se Nijemac odluditi da pogazi svoju rije’. Ni u kojoj prilici nije poveavao svoje izdatke, pa ako bi eijena ktump'ru neobiéno poskod'la, nije dodavao ni jedne kopejke, veé je jedino smanjivao kolitinu, pa ako bi kad i ostao malo gladan, ipak se navikavao i na to. Utanéanost do sitnica iSla mu je tako daleko, da je sebi odredio, da ne ée Zenu poljubiti vse od dva puta na dan, a da je sluéajno ne bi poljubio koji put vie, n‘kada nije u juhu sipao vie od jedne Altice bibera; medutim, nedjeljom se Schiller nije tako strogo driao toga naéela, jer bi taj dan ispijao po dvije boce piva i jednu bocu kuminovaée, koju je ipak vazda kudio. Nije pio kao Englez, koji odmah poslije objeda zasun- kom zatvori vrata pa se naljoska sam; naprotiv, kao Nijemac, vazda je pio s oduSevijenjem, ili s postola- rom Hoffmannom ili sa stolarom Kunzom, koji je ta- koder bio Nijemae i Zestok pijanac. Takav je eto bio karakter poStovanoga Schilllera, ji je napokon dospio u vrlo teZak polo%aj. Premda je flegmatigan Govjck i Nijemae, ipak su Pirogov- ljevi postupei u njemu izazvali neSto nalik na ljubo- mornost. Razbijao je glavu i mikako nije mogao smi- sliti, na koji bi se nagin izbavio toga ruskoga oficira. Medutim je Pirogov sjedio u krugu svojih pr telja, pudio lulu — jer tako je veé providnost 1 da gdje ima oficira, tamo ima i lula — pus krugu svojih prijatelja, te im matajno i ‘smijeSkom natucao o Ljubaynoj pustolovir ljepusnom Njemicom, s ‘kojom je, 4 N,V, Gogolj: Pripovijetke ko,JeGima, veé sasvim intiman, a zapravo je vos Bio egubo sval naduy da ée je pridopit, © a Jednoga se dana Setao po MjeSéansicoj am wa Kudu, na kojoj se blistao Schillerov cimer njacima i samovarima; na najveéu svoju radost N°, Blavieu plavojke, koja se nagnula kroz prozor 1 et tatrala prolaznike, domahne joj rukom i reée: Ga Morgen. Plavojka mu se pokloni kao zancu 3 — Reeite, je li vas mu% kod kuée? : = Jest — odgovori plavojka. as ie nije kod kuée? Tas ‘djeljom nije kod kuée — reée glupa plavoji *To nije lose — pomisli Pirogov u sch: to tot dakorstitic. — 1 iduéo nedjelje kao grom iz vedra noba Gite Peed plavojlax Schilera zbijja nije bilo kod xuse : jjepusma se domaciea prepade, ali ovaj put je Piro, gov pestupio priliéno oprezno, ponio se vrlo uljudno. Poklonio se i pokazao joj svu ljepoiu sv 1 Stegmutoga stasa, Veoma se zgodno i ustivo eae pe ee Sve odgovarala jednos r laposlijetieu, poSto je veé pokutao sve i sva “Tnuyidio, da je nista ne zanima, predloyi joj, da ples. Niemica odmah pristano, jer Njemice su vazda voljne da plesu. Na tom je Pirogov gradio svu svoju nadu: ‘Prvo, ona u tome uriva; drugo, time joj moze pokazati tre ddrzanje i spretnost; treée, kod plesa mogu i m Blizu jedno drugome, moze ljepunu Nje- iti i ‘utrti put svemu, ukratko, od toga se un uspjehu. On poéne pjevuckati neku ) jer je znao, da Njemcima treba prilaziti po- Njemica stupi nasred sobe j podigne Ta poza tako zanese Pirogova, da ju je stao mahnito Ijubiti, Njemica okrene vikati j time u Progovijevim o¥ima samo jo8 pojata svoju dratest, ion je obaspe poljupeima, Kadli se odjednom otvore vrata i ude Schiller s Hoffmannom j stolarom, Kunzom. Svi su ti éestiti obrtnici bili pijani kao éuture. Ali prep’ aocima, da sami sebi predote Schil- lerov gniev i bijes, — Prostak! — zavikne on sav bijesan — kako se usuduje’ da ljubi§ moju Zenu! Ti si podlae, a ne ruski oficir. Dovraga, moj prijatelju Hoffmanne, ja sam. Nijemac, a nisam ruska svinja, — Hoffmann mu pov: ladi. — 0, ne ée on meni nasaditi rogove! Uhvati ga za vrat, prijatelju Hoffmanne! Ne ée, ne — nastavi on Yestoko mauéi rukama, dok mu je lice bilo nalile na erveno sukno njegova prsluka. — Osam godina Zivim uu Petrogradu, mati mi je u Svapskoj, a strie u Nirn- bergu mac, a nisam rogata govedina! Ski- daj s njega sve, prijatelju Hoffmanne! Drai ga za ruke i za noge, moj Kamerad Kunz! I Nijemei zgrabe Pirogova za ruke i za noge. Uzalud se on syom snagom otimao; ta tri obrinika bili su najsnaimiji od svih petrogradskih Nijemaca i postupali su s njim tako surovo i neuljudno, da uz najbolju volju nisam wu stanju da nadem rijeti, kojima bih —prikazao taj Zalosni dogadaj. Uvjeren sam, da je Schillera sutradan tresla Ze- stoka groznica i da je drhtio kao list, sve otekujuéi, kad ée mu banuti policija, da bogzna Sto sve ne bi bio dao, samo da je sve ono, Sto se juéer dogodilo, bio san, Ali Sto je bilo, ne moje se viSe promijeniti, NiSta se ne moze porediti s Pirogovljevom srdzbom i negodovanjem. Veé sama pomisao na tako strahovitu uvredu dovodila ga je do bjesnila, Sibiriju i Peeeoe % or“sve se to SvrSi nekako Gudno: putem se svrati b pojede dva Kolati¢a od lisnata tijesta, a iz »Sjeverne picle< i kad je iziga, vee ba bila malo slegla. Usto ga priliéno ugodno ete ponuka da se malo proSée Nevskim 5 Oko devet sati veé se bio umirio i dosag ty da bi bilo nezgodno u nedjelju wmemiri- Tala, a osim toga, zacijelo je nekamo i pozvan, naikuénu zabavu nekomu natelniku Kontrol @ gdje nade vrlo ugodan ckup “novnika i amo je § uzZtlkom proveo vete i tako se odli- maagurdi, da nije oduSevio samo dame, nego i Je ureden ‘ovaj na& svijet!« — pomislio sam, acer prolazio Nevskim prospektom i pri- dviju zgoda. — »Kako se tudnovato, kako )S§ nama titra na$ usud! Polutujemo li 4o Zélimo? Postizavamo li ono, za sto Se, nurodito pripremljene? Sve se do- Jednomu je usud dao prekrasne ko- ‘Vozi na njima, te i ne primje- drugi, kojemu srce plamti i zadovoljava se samo nog Staba, ali se Yaliboze mora zadovoljiti kakvimgod njemaékim objedom od krumpira'). Kako se éudnovato na usud titra s nama!« ‘Ali najéudnovatije su zgode, koje se odigravaju na Nevskom prospektu. Oh, ne vjerujte tomu Nevskom prospektu, Ja se uvijek évrSée umotam svojim ogrta- Gem, kad hodam po njemu, i trsim se da uopée ne gle- dam na predmete, na koje nailazim. Sve je varka, sve je utvara, sve je neSto drugo negoli ono, Sto vam se Gini. Vi mislite, da je ovaj gospodin, koji se Seta w od- ligno sa8ivenom kaputiéu, vrlo bogat? Ni govora: on se sav sastoji od svoga kaputi¢a, Vi uobrazavate, da ona dva debeljka, Sto su stala pred erkvom, koja se gradi, razglabaju o njezinoj arhitelturi? NipoSto: go- yore o tom, kako su dvije vrane neobitne sjele jedna nasuprot drugoj. Vi mislite, da onaj zaneSenjak, Sto mlatara rukama, pripovijeda, kako je njegova Zena sa prozora bacila kuglieu na sasvim nepoznata oficira? Varate se: govori o Lafayetteu*). Vi mislite, da one dame... ali damama najmanje vjerujte. Manje zavi- Tujte u duéanske izloge: sitnarije, koje su wlozene u njima, prekrasne su, alj mirifu na strahovitu kohéinu novéanica. Ali bog vas ofuvao, da damama zavirujete pod ¥eSiriée! Kolilko god m daljini zamamno leprkao ogrtat Ijepotice, ni za kakve novee ne bih iz radoznallosti poSao 1) Krumpir je tek potkraj XVIII, stoljeéa uveden , i to prisiino; uvezen je iz Prusije, pa ga Gogol} pogrdno naziva »mjematiim jelome. 2) La Fayette (17571834) — markiz, francuski vojskovoda i polititar; borio se za ne Sjedinjenih Drava Amerike i sudjelovao nom pokretu u Francuskoj, komandovao dom.a prednjoj zapregi vitu i od. lampe samo — isam demon upali eu nepravu svijetlu,