Bosanski jezik i književnost

Moderna i djelo „Kameleon“

Moderna je književni pravac u europskoj književnosti koja se javlja 1857. godine u

Francuskoj. U književnosti ona podrazumijeva više različitih pravaca i stilskih
formacija, kao što su, parnas, simbolizam i impresionizam. Te je godine Šarl
Bodler izdao zbirku pjesama „Cvjetovi zla“( zbirka je prvobitno imala 100
pjesama). Zbirka je osuđena zbog vrijeđanja javnog morala, dok je Flobertova
knjiga „Gospođa Bovary“ zbog istog oslobođena. Sam termin uveo je Šarl Bodler
kako bi ukazao na nove tendencije umjestnosti te je rekao da „treba zaprepastiti
buržuje“, što je pokazivao u svojim djelim.
Parnas
Naziv za pjesničku skupinu koja smatra da umjetsnost treba imati samo estetsku
ulogu, nastoje postići „čistu umjetnost“ i ostvariti savršenu ljepotu pjesničkih slika
koju ne žele pomutiti čak ni iznošenjem vlastitih osjećaja -> hladna i objektivna
poezija. Teme su u drugom planu, a najvažnija je forma i jezik. Predstavnici su
Lekont d` Lil, Sili Pridom i Žoze Maria de Eredia. Nasuprot romantičarskom
sentimentalizmu, parnasovci ističu hladnu reflektivnost, objektivnost i preciznost
pjesničkih slika, tj. težili su što preciznijem i objektivnijem pretvaranju stvarnosti u
pjesničke slike.
Simbolizam
Simbolizam je književni pokret s kraja devetnaestog stoljeća koji se uglavnom
fokusirao na djela pjesnika kao što su Artura Remboa, Stefana Malarme.
Simbolisti odbacuju općeprihvaćene, stalne simbole, a insistiraju na individualnom
proširenjom značenju. Ključni zahtjev simbolista bila je koncepcija „čiste poezije“,
to jeste, oslobađanje poezije od služenja bilo kome i bilo čemu, osim samoj sebi.
Simbolika na koju simbolisti insistiraju mora biti oslobođena religijskih i
psiholoških značenja.

1
Impresionizam
Kada se govori o impresionizmu u književnosti onda treba svakako istaći da se ovaj
pojam odnosi više na subjektivno shvaćanje historije umjetnosti koja vidi lične
odlike slikarstva i muzike na prelazu iz 19. u 20. stoljeća te na osnovu toga traži
postojanje odgovarajućeg stila u književnosti. Impresioniste (književnike)
prepoznat ćemo po estitizmu, sklonosti ka uživanju i na kraju samoj želji za
prefinjenim nijansama u izražavanju. Za impresionizam su karakteristične male
književne forme: lirska pjesma, proza skica, kraća pripovijetka, dramska
jednočinka. Najpoznatiji piscem impresionizma smatra se Anton Pavlovič Čehov.

KAMELEON
-djelo Antona Pavloviča Čehova, jednog od najznačajnijih književnika moderne
Kameleonstvo: ponašanje takvo da se čovjek (čovjek-kameleon) odriče svjojih
mišljenja radi sticanja bolje koristi i kako bi se prilagodio sredini koja je njemu
povoljnija. Djelo je dobilo naziv upravo po glavnom liku, koji konstantno mijenja
svoja mišljenja i naredbe nakon što na drugačije načine razmotri situaciju.
Tema: „kameleonsko“ ponašanje policijskog nadzornika Mahnitova gdje je on
„postao“ kameleon te se opredjeljuje za mišljenja koja bi njemu donijela korist. U
slučaju priče, naišao je na jednog čovjeka koji je ganjao psa, okrivljujući ga da mu
je ugrizao prst. Policijski nadzornik je najprije odlučio da vlasnika psa treba kazniti
a psa ubiti, ali kad je dočuo da pas pripada jednom uglednom generalu, počeo je
da okrivljuje čovjeka da je lažirao napad. Potom bi, čim Bi čuo mišljenje drugih,
promijenio naredbu i čas izjavio da je pas lutalica i da mora biti ubijen, a čas da
pripada generalu ili njegovom bratu te da je čovjek ugrizenog prsta sve to lažirao
ili bi čak prešao preko toga smatrajući da to smiješno.
Primjer djelova gdje nadzornik Mahnitov mijenja mišljenja:
„-Hm! Dobro... –strogo poče Mahnitov kašljucajući i nabirući obrve. –Dobro... A
čije je pseto? Neću ja to tek tako ostaviti. Naučiću ja vas kako se čuvaju psi!
Vrijeme je već da se obrati pažnja na tu gospodu što neće da se pokorava
naredbama vlasti... Jeldirine -okrenu se nadzornik policajcu –da doznaš čije je to

2
pseto i da sastaviš zapisnik! A pseto- ubiti. Odmah! Mora da je bijesno... Pitam
vas- čije je ovo pseto?
-Meni se čini, generala Žigalova! –Javi se neko iz gomile.
-Generala Žigalova? –Hm!... Jeldirine, skinider s mene kaput... Užas kakva je
sparina! Mora da je pred kišu... Samo, jedino ja nikako ne razumijem: kako je ono
moglo da te ujede? –Mahnitov se okrenuo
Roktinu.-Zar je ono moglo dohvatit do prsta? Psetance ovako malo, a ti, pogledaj
sao kolika si ljudeskara...“
Čehov u svojim djelima nikoga ne osuđuje, već pokazuje kao život ili okolica
deformišu ljudsku psihu. Ovdje se očigledno ismijava ljudska osobina
kameleonstvo, kao i utjecaj vlasti i onih koji su na pozicijama na život građana.
Ovdje policijski nadzornik vjerovatno nije ni smio psu ništa uraditi, jer pas pripada
nekom generalu ili njegovoj porodici. A opće je poznato da, pogotovo u Rusiji,
zvaničnici i vođe će sve da urade kako bi zadržali svoj ugled ili ugled viših staleža,
poziciju ili vlastito dobro, čak će imati i volje da ubiju ako bude potrebno. A to je
vjerovatno i ono što je motivisalo pisca da napiše ovo djelo.