UDK 262.3(497.5) Martansko-svidni¢ka Izvorni znanstveni rad MARCANSKO-SVIDNICKA BISKUPIJA. TIJEKOM BECKOG RATA Zlatko KUDELIC, Zagreb “Autor w radu prikazuje erkvene i vjerske prilike na jurisdikcijskom podrucju grkokatolicke mar- insko-svidnicke biskupije tijekom Beckog rata, Nakon uvodnog pregleda povijesti i biskupo- ‘vanja njezinih biskupa do osmanlijskog pohoda na Be¢ autor analizira kratkotrajno biskupova- biskupa Marka Zoréi¢a i odnos dvora i krajiskih vojnih vlasti prema njemu, Zatim slijedi Si- razmatranje biskupovanja maréanskog biskupa Izaije Popovica i njegovih nastojanja da rijeci Sirenje utjecaja i crkvene jurisdikcije peckog patrijarha Arsenija IIT. Crnojeviéa na idikcijsko podrucje maréanske biskupije. Na kraju autor donosi zakljucke o posljedicama lluka beckog dvora glede djelovanja Pravoslavne i Katolicke crkve u razdoblju izmedu 1689. 1699. godine. . Uvod ko-svidni¢ka biskupija, utemeljena breveom pape Pavia V. »Divinae maiestatis i pod éiju su ju- ikeiju trebali spadati svi pravoslavni krséani naseljeni tijekom 16. i 17. stoljeca iz anlijskog Carstva u Ugarsku, Hrvatsku i Zumberak, koji je tada crkveno pripadao lejskoj patrijarSiji, a koji su, prema oéckivanjima predstavnika Katolicke crkve i dr- viasti, s vremenom trebali prihvatiti sjedinjenje (uniju) s Katoliékom erkvom.' * Glede imena ove unijatske biskupije potrebno je napomenuti da je ono nastalo iz naziva mjesta na kojem je ihaela arkandela kao sjediste biskupije, zvanog Marta, te titulamog naslova »svidniekih biskupa«, koji je biskupima ove biskupije dodijelio becki dvor. U postoje¢oj je literaturi za novu iskupiju najéesée upotrebljavan naziv »martanskac, a rjede »marcansko-svidnieka«, dok se u izvorima va- - tikanskog podrijetia u prvoj polovini 17. stoljeéa Koristio naziv »episcopatus Montis Feletriia, odnosno wbiskupija Uskockih gorac, koji je katkad oznaéavao samo Zumberak, a ee8ée i podrutje cijele Hrvat- sko-slavonske vojne krajine. Zbog sukoba Rima i Beta oko patronatskog prava, odnosno pitanja ima li ugar- ski vladar pravo podijeliti biskupski naslov bez suglasnosti Rima, u drugoj je polovini 17. stoljeca Rim mar- €anskim biskupima dodijelio naslov »platejskih biskupaw, kako bi pokazao da be¢ki dvor ne moze marcan- skim biskupima, koji su bili grékog (isto&nog) obreda, dodjeljivati biskupski naslov latinske biskupije, jer je svidnicka biskupija bila rimokatoli¢ka biskupija u osmanlijskom dijelu Ugarske, Osim ovog imena, mar¢an- Spook w pv poteciea postojanjanarivalaj wwrtaifkome i wvrataniakome bslpijom pe- ‘ma terminologiji kancelarije Pecke patrijarSije. OpSimije: Janko SIMRAK, De relationibus Slavorum Meri- SZ. Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata Sjediste maréansko-svidni¢ke biskupije nalazilo se u samostanu sv. Mihaela arkandela u Maréi, u Varazdinskom generalatu, gdje je od 1611. do 1630. stolovao prvi maréanski bi- skup Simeon, koji je 1611. u Rimu prihvatio sjedinjenje s Katoli¢kom erkvom i obvezao se da ée pravoslavne kr8éane s njegova jurisdikeijskog podrugja, koje je obuhvacalo Ugarsku, Hrvatsku i juzne dijelove Kranjske (Zumberak), privesti uniji s Rimom, a budu- 6i da je i sam samostan u Maréi bio smjesten u Vojnoj krajini, u kojoj je boravio i najveci broj pravoslavnih Krajisnika, Simeona je kao novog sjedinjenog biskupa potvrdio i nad- vojvoda Ferdinand? Medutim, posveéenjem biskupa Simeona problematika sjedinjenja pravoslavnih krSéana u Vojnoj krajini i Zumberku s Katoli¢kom erkvom nije bila rijeSena na oéekivani natin, jer su tijekom njegova biskupovanja Rimu pocela stizati negativna izvjeséa o prilikama medu pravoslavnim Krajisnicima, ¢iji su autori isticali da se o prihvacenosti sjedinjenja medu pravoslavnim Krajisnicima Vojne krajine uopée ne moze govoriti, veé da je medu njima, prema procjenama predstavnika Katoli¢ke crkve i dalje bio prosiren »raskol«, da jeu Krajini velo jak utjecaj imala erkvena hijerarhija Pecke patrijarsije, ¢iji su predstavni- ci Krajignike prisiljavali da ostanu u pravoslaviju, odnosno da budu podredeni peckim pa- trijarsima, i da su poticali krajiske nemire sirenjem ideje da bi prihvacanje unije zapravo znatilo gubitak krajiskoga povlastenog polozaja s jedne, odnosno otpada od prave vjere, s druge strane.’ Uznemirujuce vijesti o opasnosti da nakon sjedinjenog biskupa Simeona mjesto marcan- skog biskupa pripadne nesjedinjenom, odnosno »raskolnickoms, biskupu, koji ne bi bio dionalium cum Sancta Sede Apostolica saeculis XVI et XVIIl., Zagreb, 1926., 1-24; Radoslav GRUSIC, »Vretanijac, u; Narodna enciklopedifa srpsko-hrvatsko-slovenacka IV., Zagreb, 1929., 162; Josip UHAC, Marcanska biskupija (eparhifa), Zagreb, 1996., 21-33, 44-56. Biskupu Simeonu izvori pripisuju prezime » Vratanja« ili »Vretanjag, koje potjete od pojma »Vretanijac, ko- jim je Peska patrijarsija ozna¢avala krajeve izvan granica Osmanlijskog Carstva u kojima su 2ivjeli pravo- slavni kr8¢ani, dakle i Vojnu krajinu, Prvi maréanski biskup Simeon za biskupa je posveéen ¢ak tri pula, i to 1607. godine u Gyéru, kada ga je malo poznati korintski arhiepiskop Kozma posvetio za episkopa svih pra- voslavnih kr8éana koji su Zivjeli u Habsburskoj Monarhiji, zatim ga je 1609. godine pecki patrijarh Jovan posvetio za episkopa » Vretanije«, odnosno »zapadnih krajevaw, a 1611. godine Simeona je u Rim poveo iva- nigki Zupnik Martin Dubravi¢. Tamo je Simeon prihvatio unijy, i kao sjedinjeni (grkokatoli¢ki) biskup dobio ‘miesto arhimandrita samostana sv. Mihaela arkandela u Maréi, no iako je prema sadréaju papinske isprave crkvenu vlast obavijao kao sjedinjeni biskup na jurisdikeijskom podrugju ne samo zagrebackog nego i dru- gin katoli¢kih biskupa u Ugarskoj i Hrvatskoj, u ispravi koju je papa Pavao V. dodijelio Simeonu nije bilo izritito napomenuto da bi Simeon morao biti vikar bilo zagrebackog ili bilo kojeg drugog latinskog biskupa. Biskup Pavao Zortié, koji je stolovao u Marti poeetkom BeCkog rata, bio je prema rimskim ispravama vikar zagrebackog biskupa za Vlahe u zagrebackoj biskupiji, no njegovoj su jurisdikciji, prema odluci beckog dyora, bili podvrgnuti svi pravoslavni Viasi u Hrvatskoj. Takav je odnos Bet imao i prema Pavlovim na- sljednicima Marku Zortiéu i Izaiji Popoviéu. Opsimije: UHAC, nav. dj., 25-27, 89-97, 107-112; SIMRAK, De relationibus Slavorum Meridionalium, 25-29; Nicolaus NILES, Symbollae ad illustrandam historian Ecclesiae orientalis in terris coronae S. Stephani. I-ll., Oeniponte, 1885., 1058-1059; Radoslav GRUJIC, Pakracka eparhija, Pakrac, 1930., 43-67; Aleksa IVIC, »lz istorije crkve hrvatsko-slavonskih Srba«, Vjesnik Kraljexskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, XVI, 1916., 2, 88-105; ISTI, »Marcanska biskupija od Simeona Vratanje do Gavrila Predojevica (1609-1642.)«, Brastvo, XVII, Novi Sad, 1923., 156-165; Dusan KASIC, Orpor Marcanskoj uniji. Lepavinsko-severinska eparhija, Beograd, 1986., 17-18. Izvje8éa takva sadr2aja Rimu su uputili Albert Pessler, prepost iz Novog Mesta, grkokatoli¢ki ukrajinski ‘monah Metodije Terlecki, te nekoliko anonimnih katolickih autora. Opsirnije: Marko JACOY, Spisi Kongre- gacie 24 propagand vere u Rinu o Srbima 1622-1644, Beograd, 1986, 18-21, 50-52, 99, 132-140, 175-180; SIMRAK, De relationibus Slavorum Meridionalium, 37-50. 52CCP 50 (2002), str. 51-74 “unijat, veé podlozan peckom patrijarhu, otvorile su u katoli¢kim erkvenim krugovima prob- Jem pronalazenja odgovarajuceg nasljednika prvog maréanskog biskupa Simeona, kao i na- Gina kojim bi se pravoslavni Krajisnici priveli sjedinjenju s Rimom, a da to ne izazove ne- medu njima, jer su slobodno ispovijedanje pravoslavne vjere drzali jednom od povla- ea koje im je odobrio betki dvor, pa su zahtjeve zagrebackog biskupa za placanje crkve- desetine i podvrgavanje pravoslavne Vlahe i katolicke starosjedioce u Krajini njihovoj sti poistovjecivali s crkvenom unijom. U tom je procesu marcanskim biskupima izmedu 0. i 1670. godine pripala uloga ne samo vjerskih ve¢ i politi¢kih predstavnika Krajignika ed sluzbenim vlastima, te hrvatskim stalezima i predstavnicima Katoliéke crkve, pa su ed beékim dvorom branili ne samo povlastice svjetovnog karaktera veé su od bilo kakvih omjena branili i vjersku tradiciju koju su pravoslavni kr3¢ani u Krajini poznavali, a to je ilo postojeci obred i liturgijski jezik, uporabu julijanskog kalendara i slobodno biranje nih predstavnika na narodnim skupovima, bez uplitanja drzavnih vlasti na izbor, kao Gi katolickih biskupa u ¢ijim su se biskupijama pravoslavni Krajignici nalazili. Najjaci su or bilo kakvim promjenama postojece vjerske tradicije medu pravoslavnim krS¢anima u generalata tijekom 17, stoljeéa pruzali kaluderi iz samostana u Maréi i Lepavini, kao i maréanski biskupi koji nisu potjecali iz kruga prvog maréanskog biskupa Simeona i emu odanih kaludera, ve¢ su tijekom prve plovine 17. stoljeca presli u Krajinu iz Osman- og Carstva i dalje odrzavali veze s peckim patrijarsima, priznajuéi ih jedinim crkvenim warima, kojima su plaéali porez, dok su pravoslavnim KrajiSnicima zabranjivali odla- na katoliéko bogosluzje, osudivali naseljavanje katolika u Krajini, koje su provodili ne- krajiski zapovjednici, primjerice krizevacki zapovjednik Herberstein, te katolike koji su jeli medu pravoslavnim Krajisnicima prisiljavali da koriste julijanski kalendar i Zive pre- obiéajima pravoslavnih krS¢ana. Suvremeni su izvori takvo ponaSanje pripisivali mar- im biskupima Maksimu i Gabrijelu Predojeviéu, Savi Stanislavicu te Gabrijelu Mija- u, iako sam Mijakic nije posvecenje trazio u Peti, veé u moldavskom gradu JaSiju, i pri- quo da se odrite peékog patrijarha kao erkvenog poglavara, a isto tako se prisegom uloge politi¢kog predstavnika Krajisnika.‘ ‘Optuzbe da su kaluderi u Marci i Lepavini i mar¢anski biskupi krivovjernici i raskolnici, koji su prihvacali ‘erkvenu viast peckih patrijarha te u Krajini za peckog patrijarha utjerivali porez i od katolika i od pravoslav- tiih, iznijeli su zagrebacki biskupi Benedikt Vinkovic (1637.-1642.) i Petar Petreti¢ (1648.-1667,) te krize- ‘vatki zapovjednik J. J. Herberstein, koji je maréanskog biskupa Gabrijela Mijakiéa dréao osobom koja je fimala va2nu ulogu u krajiskoj buni 1666. godine, ako je Mijakieu bilo te8ko dokazati izravnu upletenost u te -dogadaje. Iste je negativne karakteristike maréanskim biskupima i kaluderima u Maréi i Lepavini pripisao i ‘epoznati autor isusovackog rukopisa o maréanskoj biskupiji 1666. gc Opsimije: JACOV, nav. dj., 364, ‘375, 525-530, 537, 541; »Benedicti Vincovich episcopi zagrabiensis relatio et informatio de Valachis et iscopatum Valachorum seu Rascianorum legato apostolico ad aulam caesaream Viennensem anno 1640. ‘data, Ashiy Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti I d. 86 (dalje: Arhiv HAZU); »Petri Petretich epis- ‘eopi Zagrabiensis Historia de Valachorum in Confiniis Regni Sclavoniae degentium Epsicopatus origine, [Progressu, et effectibus«, Arhiv HAZU, Il. d. 51; »Petri Petretich, episcopi Zagrabiensis relatio de episcopa ‘Svidnicensis anno 1667. caesari facta«, Arhiy HAZU, Il. d. 18; »Relatio Josephi Herberstein, vieegenera- Ii, de ecclesia orientali ct dioecesis Svidnicensi orientalis in Croatia et Sclavoniaw, Arhiv HAZU, Monume fz ecclesiae graeco-orientalis in Croatia et Slavonia, collegit et diggesit R. Lopasié (dalje: LOPASIC ‘Monumenta ecclesiae graeco-orientalis), XV-25,, A-IIL, 11; »Valachicae Gentis in Regno Croatiae illocatae ; qum ac Episcoporum ritus Graeci eorundem praefectorum Notitia Historica descripta ex Manuseripto PP. Soc. Jesu ab anno 1666,-1670.«, LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-IIL, 13. 53Z. Kudelié, Marcansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata Zagrebacki biskupi Benedikt Vinkovic (1637.-1642.) i Petar Petreti¢ (1648.-1667.) bili su najveéi protivnici maréanske biskupije i njezinih biskupa, pozivajuci se na kanonske odredbe Katolicke crkve prema kojima je grkokatoliéki biskup morao obvezatno biti pod- lozan vlasti onog latinskog biskupa na ¢ijem je jurisdikcijskom podrugju vrsio biskupsku sluzbu. Vinkovié i Petretié ujedno su upozoravali becki dvor, Rim, i krajiske zapovjedni- ke da je neprihvatljivo odrzavanje veza maréanskih biskupa s peckim patrijarsima u Osmanlijskom Carstvu, jer su pecki patrijarsi, gledano dogmatski i eklezioloski, bili kri- vovjernici i raskolnici, a isto su tako bili odani podanici osmanlijskih sultana, neprijatelja Monarhije, pa je odlazak na posveéenje u Peé znatio i veleizdaju, odnosno uvredu veli- éanstva, jer su habsburski vladari velikodusno dozvolili naseljavanje pravoslavnih Viaha i njihova svecenstva u Monarhiju, uz uvjet da prekinu sve veze s Osmanlijskim Car- stvom, sto je pretpostavljalo i prekid svih veza s peckim patrijarsima. Biskup Petar Petre- tig je tijekom dugogodisnjeg biskupovanja ¢esto prosvjedovao u Beéu i Rimu protiv mar- éanskih biskupa, koji su, prema njemu, samo prividno prihvacali podloznost Katolickoj erkvi, dok su ustvari i dalje bili vjerni Peckoj patrijarsiji, sto je oslikao i primjerom bisku- pa Gabrijela Mijaki¢a, koji se u stvarnosti nije odrekao ni peckog patrijarha ni uloge poli ti¢kog predstavnika Krajisnika, iako je to prisegnuo pred mjerodavnim crkvenim i drzav- nim duznosnicima. Petreti¢eve prijedloge 0 postavijanju pravog sjedinjenog biskupa u Marcu, ograni¢avanju njegove jurisdikcije samo na zagrebacku biskupiju, te protjeriva- nju neposlusnih kaludera i svecenstva natrag u Osmanlijsko Carstvo, Sto je predlagao i krizevacki pukovnih Herberstein, nisu tijekom Petreti¢eva zivota imali odjeka kod sluzbenih vojnih viasti, a ni na beckom dvoru, koji je strahovao od mogucih krajiskih ne- mira ako bi se ti prijedlozi proveli. Promjene u tom pogledu mogao je uciniti tek Petreti- éev nasljednik Martin Borkovié, a one su nastupile otkriéem Zrinsko-Frankopanske uro- te, u kojoj je dosta nejasnu ulogu imao i mar¢anski biskup Gabrijel Mijakié. Becki dvor Mijakicevo uklanjanje 1670. godine nije objasnio njegovim ustrajanjem u pravoslaviju i vjernosti Peckoj patrijarsiji, bojeci se krajiskih nemira koje bi mogla izazvati vijest da je uhiéen zbog vjerskih razloga, ve¢ je njegovo uklanjanje prikazano kao kazna za sudjelo- vanje u uroti, iako je jos 1668. godine donesena odluka da se Mijakié mora ukloniti zbog podrske KrajiSnicima u buni 1666. godine i neispunjavanja obecanja da ¢e biti posvecen u Rimu te da ée svecenstvo, kaludere i narod privesti sjedinjenju s Katoliékom crkvom, ko- je je prihvatio prilikom posveéenja za biskupa.’ Uklanjanje Gabrijela Mijakica s mjesta maréanskog biskupa omoguéilo je dvoru da u su- radnji sa zagrebackim biskupom Borkoviéem na maréansku stolicu postavi prvog pravo- ga unijatskog biskupa, ranijega mar¢anskog kaludera Pavla Zoréiéa, koji je prvo skolovan kod zagrebackih isusovaca, a teoloski studij zavrsio u ilirskom kolegiju u Bologni. Pavao Zoréié bio je sticenik ranijega zagrebackog biskupa Petreti¢a, a podrzavao ga je i krajiski zapovjednik Herberstein, koji mu je nastojao pomodi i u prilikama kad su mu lepavinski i maréanski kaluderi, a i sami Krajisnici, pruzali otpor kao biskupu. Veé na samom poéetku biskupovanja Zortié se susreo s odbijanjem Krajisnika i svecenstva da ga prihvate kao bi- § Janko SIMRAK, »Martanska eparhija. Viadika Gabre Mijakié«, Bogoslovska smotra, Zagreb, 1930., 18 (1), 31-73; 19 (1), 1931, 17-50; (2), 147-191; Aleksa IVIC, »Marcanska biskupija od 1662.-1670.«, Brastvo, XIX., Beograd, 1925., 196-217; LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orlentalis, A-IIl, 18. 54CCP 50 (2002), str. 31-74 sskupa, jer ga Kraji8nici, kaluderi i svecenstvo nisu slobodno izabrali na narodnom zboru, twrde¢i da oni imaju pravo sami izabrati biskupa, kojeg je vladar u Betu samo trebao po- twrditi, sto su krajiski zapovjednici ocijenili neprihvatljivim krsenjem careva prava da ‘sam imenuje i postavlja biskupe, a KrajiSnicima se nije smjelo popustiti kako ubuduée ne ‘bi odbijali bas svakog kandidata kojeg bi car predlozio. Sukob oko Zorci¢a isao je dotle da je biskup Borkovié predlozio popisivanje svih kaludera u Krajini i protjerivanje svih dera pristiglih iz Osmanlijskog Carstva, jer su takvi stvarali otpor prema Zoréicu, si- i vijesti da Ce unijom izgubiti postojece obicaje i obred. S druge se strane Zoréié nasao sred spora oko patronatskog prava izmedu Beéa i Rima, odnosno pitanja tko ima pravo menovati i postavljati odredene biskupe u Monarhiji, jer Sveta Stolica nije prihvatila rj aje da Zoréié bude imenovan svidnickim biskupom, sto je odredio car Leopold I, veé ga je imenovala platejskim biskupom, dajuéi mu jurisdikeijsku vlast nad Vlasima u za- grebaékoj biskupiji, Sto je znaéilo smanjenje njegova jurisdikeijskog podruéja, koje je, ema ispravi pape Pavia V. iz 1611. godine, obuhvaéalo cijelu Ugarsku i Hrvatsku. U josti je Pavao Zorvié biskupsku sluzbu obavljao i u Ugarskoj, u Hrvatskoj, ukljucu- Zumberak, a na poziv biskupa Beékoga Novog Mjesta Leopolda Koloniéa boravio iu Komoranu. Problem Zoréiéeve jurisdikeije biskupu Borkovicu objasnio je becki mneij Albrizio, koji je Borkovicu napomenuo da je Zoréié proglasen apostolskim vika- m za Vlahe po Zelji cara Leopolda I., jer bi, u sluéaju da je Zorci¢ proglasen vikarom batkog biskupa, Vlasi dosli pod vlast zagrebackog biskupa, a ne viadara, ali je na- omenuo da to ni u kojem slu¢aju ne¢e biti na stetu zagrebacke biskupifje, ija ¢e se prava posebnom ispravom. jjekom svog biskupovanja od 1671. do posetka 1685. godine Pavao Zoréié morao je, ka0 i ranije Gabrijel Mijakié, prisegnuti da ée se odreéi pe¢kog patrijarha kao erkvenog poglavara, da neée djelovati kao politi¢ki predstavnik KrajiSnika, da ¢e prihvatiti zagre- og biskupa kao njemu nadredenoga erkvenog poglavara te da Ge pravoslavne Kra- ike i svecenstvo sjediniti s Katolickom crkvom. Medutim, najveéa zapreka obecanju 0 ijenju u Krajini bili su kaluderi u Maréi, Lepavini i Gomirju, koji su otvoreno djelo- protiv unije, pa je eak car Leopold I, 1673. godine predlozio da bi u Bologni trebalo nekoliko Viaha, koji bi zamijenili maréanske kaludere, glavnu prepreku prihva- éanju unije. Zoréié se stalno sukobljavao s kaluderima Marée i Lepavine, a nisu mu po- i ni krajiSki zapovjednici, koji su strahovali od moguce pobune KrajiSnika ako bi im diralo u postojeéu vjeru i obigaje, pa su pokazivali i otvoreno neprijateljstvo prema orviéu, Neki kaluderi odlazili su i na redenje u Veneciju, no dio njih, kao i predstavnici izmedu Save i Drave, prihvatili su 1678. rimskog papu kao poglavara i Zorci¢a kao iskupa. U Karlovaékom generalatu Zoréi¢a Krajisnici nisu prihvaéali, jer je tamo protiv -ga djelovao Simeon Kordié, raniji kandidat za mar¢anskog biskupa, koji je Sirio vijesti ée Zorcié uz pomoé generala Herbersteina pravoslavnima nametnuti latinski obred, sto zamalo izazvalo i seobu KrajiSnika natrag u Osmanlijsko Carstvo. Suoéen s takvim oblemima, Zorvié je napomenuo biskupu Borkoviéu da je prijeko potrebnd odgajati # Janko SIMRAK, Borba za crkveno i vjersko jedinstvo (Apologija Pavla Zorcica), Zagreb, 1932., 66-71, 8-84, 124; IVIC, Iz istorije crkve, 68-69. 55Z. Kudeli¢, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata vlaske mladi¢e u katolitkim uéilistima, koji bi nadomjestili kaludere protivne uniji, jer bi se samo tako moglo izbje¢i poistovjecivanje vjere s obredom, sto éine pravoslavni kalu- deri, a ti bi unijatski svecenici potisnuli kaludere i sveéenstvo pristiglo iz pecke patrijarsi- je. Zortiéeve je ideje podrzavao general Herberstein, no ostali su kraji8ki vojni zapovjed- nici, kao i Dvorsko ratno vije¢e, izbjegavali bilo kakve postupke koji bi mogli izazvati krajiske nemire, a iskazivali su i otvoreno neprijateljstvo prema Zoréi¢u. Njegovom smr- cu na samom poéetku Beékog rata, 23. sijeénja 1685., problem unije u Krajini opet je do- Sao na poéetak, a vojne operacije, odnosno pobjede i poraze carskih vojski, koji su slijedi- liu kasnijim godinama, u kojima su veliku ulogu imale krajiske postrojbe, djelovat ¢e ina polozaj i maréanskih biskupa u Monarhiji.” 2. Biskupovanje Marka Zoréiéa (1685.-1689.) Smréu Pavla Zoréi¢a potetkom 1685. godine ponovno je otvoren problem sjedinjenja pravoslavnih Krajisnika s Katoli¢kom crkvom, ali sada je njegovo rjeSavanje bilo mnogo teze, jer je Monarhija bila u ratu s Osmanlijskim Carstvom, pa su se odluke glede vjerske politike donosile pod utjecajem zbivanja na bojignici. Vijest o smrti Pavla Zorti¢a zagre- baékom je biskupu Borkovicu poslao Pavlov brat Marko, grkokatolicki svecenik skolo- van kod isusovaca u Zagrebu, koji nije bio monah bazilijanac, a Pavao Zoréié ga je veé ranije preporuéio Borkoviéu za nastavak skolovanja u Grazu. Pitanje postavljanja odgo- varajuéeg Zoréiéeva nasljednika zaokupilo je i Leopolda Kollonicha, tada veé biskupa u Raabu, koji je od Borkoviéa trazio misljenje o osobi prikladnoj za maréanskog biskupa, no, prema Borkoviéevu misijenju, nitko od kaludera u Maréi i Lepavini nije bio prikla- dan, jer su samo prividno prihvacali uniju, a jedini koji bi mogao preuzeti tu duénost, Marko Zoréié, bio je premlad. Borkovié je lepavinske kaludere nazvao otvorenim raskol- nicima, koje su protiv unije okrenuli kaluderi pristigli iz Pecke patrijarsije, dok bolje nije bilo ni u Maréi, pa je zamolio Kollonicha da pokuSa crkvene krugove pridobiti za Marka Zoréiéa, iako je premlad, a Zorcicu je bio spreman pomoéi i general Herberstein. Borko- vié se osim Kollonichu obratio i ugarskom kancelaru Gubasoczyju i caru Leopoldu I., a krizevackom zapovjedniku Trauttmansdorffu preporucio je da ne treba Zuriti s imenova- njem novoga maréanskog biskupa, jer je bilo poznato da su lepavinski kaluderi neprija- teljski raspolozeni prema caru i katoliékoj vjeri zato Sto im je car zabranio odrZavanje ve- ze s peckim patrijarhom, pa bi sve kaludere koji su dosli u Krajinu bez generalova znanja trebalo uhititi i kazniti, dok bi oni kojima bi general dozvolio dolazak, morali ispovjediti katoli¢ku vjeru u Maréi ili Zagrebu.‘ Biskup Kollonich odgovorio je Borkoviéu da ne tre- ba brinuti o moguéem imenovanju neprikladne osobe u Martu, sto je potvrdio i karlo- vacki general Herberstein, a Borkovié je obavijestio slavonskog zapovjednika generala Lesliea da bi Dvorsko ratno vijeée moralo pri¢ekati odredeno vrijeme glede imenovanja novog biskup u Marti, kako bi se sprijeéila moguenost da ponovno u Maréu zasjedne pri- 7 SIMRAK, nav. dj. 93-98, 116-124; Franjo HAMMERL, »Pavao Zoreié, unijatski vladika«, Vrhibosna, XXV (9), Sarajevo, 1911, 136-148. * Janko SIMRAK, Arsenije III. Crnojevie i unija, Zagreb, 1935., 30-33; LOPASIC, Monumenta ecelesi- ae-graeco orientalis, A-l, 184-186. 56CCP 50 (2002), str. 31-74 vidni unijat. Posljednji Borkovicev korak glede proglasenja Marka Zorti¢a maréanskim Biskupom bilo je upucivanje opsime predstavke o marcanskoj biskupiji apostolskom nun- siju Buonvisiju u Beé, nakon éega je Leopold I. odlu¢io da ée maréanskim biskupom po- ti osoba koju preporuci zagrebacki biskup Borkovie, te da Marko Zoréié mora studirati Bogosloviju u Zagrebu, ane u Grazu, jer ée tako biti pod Borkoviéevim nadzorom. Vladar ‘ujedno obavijestio krajiske zapovjednike da sto prije ustolice Marka Zorciéa u Maréi, a je nuncij Buonvisi dva mjeseca kasnije izvijestio Rim da bi Marka Zoréiéa trebalo za biskupa u Krajini i dati mu oprost zbog jo8 nenavrsene dobi za biskupsku Biskup Borkovi¢ istodobno je intervenirao na dvoru da dvor potvrdi iste obveze Marka, kao Sto je to uéinio i za Pavia, éime je sprijecio Marka Zoréiéa da djeluje kao stalni biskup, veé je morao prisegnuti na vjernost i pokornost zagrebackom biskupu o vikar za krséane grékog obreda u zagrebaékoj biskupiji.” lutim, proces Zoréiéeva imenovanja i ustoli¢enja neocekivano je zaustavljen u kolo- ozu 1685. godine, kada se zagrebaékom biskupu Borkoviéu obratio rektor isusovackog gija iz Bea moleéi ga da objasni kojeg je obreda bio Marko Zortié, a trazio je i od- ovor na pitanje koji su naslov nosili Pavlovi prethodnici, odnosno je li Pavao mozda bio eéenik latinskog obreda. Rektor isusovaékog kolegija ovako je postupio jer je imao vla- kandidata za mjesto marcanskog biskupa, unijata Teofana Maurokordata, koji rani nije uspio dobiti biskupiju Munkacs, pa je sad nastojao, uz pomoé drzavnog tajnika Al- a Ciba, dobiti maréansku biskupiju. Maurokordata su podrzavali becki isusovei, a m mu je bio sklon jer je caru Leopoldu I. trebalo pokazati da nema pravo postavljati ‘og biskupa kojeg pozeli, veé da to pravo ima samo u 10 ugarskih biskupija, dok mar- ka, odnosno svidni¢ka biskupija, kako su je nazivali na beckom dvoru, prema mislje~ iju Rimske kurije nije spadala u te biskupije. lako je biskup Leopold Kollonich branio iz- or Marka Zorvi¢a zbog toga Sto je to vee ranije car odluéio te napomenuo da je Mauro- cordato bio veé star i nije poznavao crkvenoslavenski jezik, na sjednici Propagande u li- adu iste godine kardinali su zakljucili da Leopold I. nije imao pravo imenovati svid- e biskupe, jer svidni¢ka biskupija ne spada medu onih deset ugarskih biskupija koje uw obuhvaéene Vladarevim patronatskim pravom, pa je be¢kom nunciju Buomvisiju pre- \eno da na dvoru ipak podrai imenovanje Teofana Maurokordata. Propaganda je na- pomenula da vladar nije mogao postavljati biskupa u nevjerni¢kim krajevima koji bi imao apostolskog vikara, jer je to pravo imala samo Sveta Stolica, a osim toga dréala je da Marko Zoréié premlad za cast biskupa, jer mu manjkaju tri godine do zakonite dobi kad ‘bi mogao postati biskupom. Rasprava o mar¢anskom biskupu u Rimu se vodila tijekom cijele 1686. i 1687. godine, a to je pitanje rijeseno tek 13. veljace 1688., kada je papa Ino- ‘cent X. potvrdio ispravu da je Marko Zoréié apostolski vikar za pravoslavne Vlahe u za- “grebatkoj biskupiji i dodijelio mu naslov platejskog biskupa, kao i oprost zbog nenavrée- ‘ne potrebne dobi za biskupa. U ispravi je stajalo da je Marko Zortié apostolski vikar za pravoslavne koji Zive u 45 Zupa zagrebacke biskupije, cime je Marku Zoréi¢u zapravo bi- * 1 Isto, 34-37; LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-1, 187-190; NADBISKUPSKI ARHIV U ZAGREBU (dalje: NAZ), Ecclesiastica, 8/249; Eppistolae eppiscoporum zagrabiensium, lV, 35. 572 Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata jurisdikeijsko podrugje na kojem je vrsio erkvenu vast, jer je prvi maréanski Simeon imao jurisdikeiju u Ugarskoj i Hrvatskoj,"° ino biskupovanje Marka Zoréiéa bilo je ispunjeno stalnim sukobima s kaluderi- ma, protivnicima unije, koji su odmah nakon smrti Pavia Zoréiéa nastojali na svoju stranu pridobiti krajiske vojne zapovjednike, a polozaj Marka Zortiéa bio je nerijesen, jer je zbog sukoba Bega i Rima dugo éekao darovnicu i odluku o ustoliéenju. Zagrebaéki biskup Bor- kovié upozorio je Leopolda Kollonicha da Krajisnici oba generalata odbijaju prihvatiti Marka Zoréi¢a pod izlikom da nije dobio sluzbenu darovnicu, a da kaluderi nastoje izmedu sebe izabrati novog biskupa, kao Sto je to bilo u vrijeme biskupa Mijakica, tvrdeci da Mar- ko Zoréié kao obicni svecenik ne moze biti biskupom, jer se ta éast dodjeljuje samo kalude- rima. Borkovié je napomenuo da taj argument nije valjan, jer su u Krajini veéinu parohija dr2ali svjetovni svecenici, a ne kaluderi, da je Marko Zoréié svecenik grékog obreda, na ko- jem drai misu, te da kaluderi nemaju pravo sami s ostalim Krajignicima birati i postavijati biskupa, veé da to pravo pripada iskljuéivo caru, koji marcanskom biskupu dodjeljuje na- slov svidnickog, te papi, koji mu daje naslov platejskog biskupa. Pismo Kollonichu Borko- vie je zavrsio upozorenjem da bi kaluderi u Krajini mogli izabrati pravoslavnog biskupa, vjemog Peckoj patrijarsiji, kao sto je to bio i Gabrijel Mijaki¢, a sve bi se to moglo izbjeci ako Marko Zortié sto prije bude potvrden i postavijen u Martu."* Opsimiji opis prilika u kojima se nasao Marko Zoréié Borkovié je Kollonichu iznio 6. trav- nja 1686., kada je upozorio da iako su marcanski kaluderi ipak prihvatili Marka Zoréiéa kao moguéeg biskupa, lepavinski to nisu ueinili, da su neki kaluderi i Kraji8nici uz pomoé i ne- kih katolika pokusali izabrati drugog biskupa, sto bi trebalo sprijeciti zbog opasnosti od po- bune sliéne onoj iz vremena Gabrijela Mijakiéa, jer bi uspjeh kaludera znacio istodobno i otivljavanje veza s peckim patrijarsima. Borkovié je napomenuo da to sto Marko Zoréié ni- je kaluder, nego obiéni sveéenik, nije predstavijalo problem, jer je bio zareden po grékom obredu, a ponovio je da je u Krajini sveéenstvo grékog obreda brojnije od kaludera i da je bilo odanije pokojnom biskupu Pavlu Zoréicu.'? Zagrebacki je biskup istodobno o svemu obavijestio bana Erdédyja i apostolskog nuneija Buonvisija, a 25. travnja upozorio je ko- privnickog zapovjednika da u Karlovacki generalat dolazi jedan kaluder iz Gomirja, te u Varazdinski jedan iz Lepavine, s namjerom da sakupe pecate za pismo koje su mislili protiv Marka Zoréi¢a poslati u Beé caru Leopoldu I. Borkovi¢ je Trautmansdorffu objasnio da ka- luderi optuzuju Marka Zorsi¢a da ne moze biti biskup zato sto je bio premlad i nije pozna- vao gréki obred, odnosno jer ga nije potvrdio ni papa u Rimu, no Borkovié je napomenuo da ti argumenti protiv Marka Zor¢i¢a nisu prihvatljivi, jer su kaluderi uvijek priznavali sa- mo peckog patrijarha, pa je to bio lo8 izgovor kojim su kaluderi htjeli stvari vratiti na staro, a osim toga, u Varazdinskom je generalatu ionako bilo vise obiénih sveéenika nego kalude- ra, pa kaluderi nisu govorili u ime svih ostalih. Borkovié je krizevackog zapovjednika za- molio da pripazi na ponaSanje spomenutih kaludera, jer nitko Krajignike nije prisiljavao da \ Isto, 38-42, 53-55; LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-l, 189. "Isto, 42-43. ® NILLSE, nav. dj. Il, 719-721. 58CCP 50 (2002), str. 51-74 se odreknu obreda, a to se nije radilo ni u vrijeme biskupa Pavla Zoréiéa." Marko Zoréié opisao je svoj tezak polozaj u pismu upuéenom Kollonichu krajem travnja 1686. godine, navode¢i da su kaluderi iz Gomirja bunili Kraji8nike u Karlovackom generalatu i trazili pecate za pismo kojim su zahtijevali njegovo uklanjanje, a napomenuo je da je jedan od kaludera, Joakim Sobatovié, cak otputovao u Beé da bi sprijecio njegovo imenovanje maréanskim biskupom. Zorvié se Zalio da je Sobatovié toliko uzbunio cijeli generalat, da se nije zbog prijetnji usudio izlaziti iz maréanskog samostana, a spomenuti Sobatovié skupljao je pecate i po Varazdinskom generalatu, sto se moglo izbjeéi da su mu vlasti na- vrijeme izdale slu2benu potvrdu. Zoréiéevu je priéu Kollonichu potvrdio i biskup Borko- vié 29, travnja, izvjescujuei ga da su se u Becu pojavila dva kaludera, koji su se prikazali kao unjjati, dok su zapravo bili pravoslavni, kao i ranije biskup Gabrijel Mijakié, koje bi trebalo zatvoriti ili poslati na Maltu, jer su obilazili Krajinu i uvjeravali narod da treba po- dréati biskupa koji je povezan s peckim patrijarhom."* Medutim, Borkovié se morao suoéiti s nesklonoséu krizeva¢kog pukovnika Trauttman- sdorffa u ostvarenju svojih zamisli, jer je Trauttmansdorff odgovorio da ne moze priznati Marka Zortiéa za biskupa sve dok ne dobije kraljev nalog, ili nalog Dvorskoga ratnog vi- je¢a, opravdavsi svoj stav obiéajem da je uvijek viadar povjeravao Dvorskom ratnom vi- jecu izvrsenje dekreta o imenovanju, a ono ga je onda prosljedivalo pukovniku u Krizev- ce. Trauttmansdorffova nenaklonost Marku Zoréiéu postala je ocitom kad je krizevacki pukovnik napomenuo da bi se Marko Zorvie trebao cuvati da ne izazove onakve teskoée kakve je uéinio njegov pokojni brat Pavao. Tesku situaciju u kojoj se nasao Marko Zoréié opisao je Kollonichu 19. svibnja iste godine, kada je upozorio da su oni kaluderi, koji su kaznjeni zbog odlaska u Beé glede njegova uklanjanja, u Lepavini odrzali skup, na kojem su zakljuéili da ée, ako dobiju biskupa kojeg Zele, svim svecenicima koje je zaredio po- kojni Pavao Zoréié, zabraniti dijeljenje sakramenata, jer da su zaredeni na nevaljan nacin, odnosno da su »latinizirani«, i te su sveéenike nazvali »sectarii Paulistas«. Osim toga na- mjeravali su ukinuti sjemeniste za odgoj grkokatoli¢kog svecenstva u Zagrebu, jer su ga dr2ali izvorom opasnosti za pravoslavnu vjeru, a imanje Pribié, koje je sluzilo za izdrza- vanje sjemenista, namjeravali su podijeliti. Zoréié je napomenuo da su to Zeljeli postiéi pod svaku cijenu, pa makar i podmi¢ivanjem dravnih duznosnika na dvoru, jer su znali da Marko Zoréié ne¢e medu Krajignicima skupiti nikakva sredstva, zbog nenaklonosti KrajiSnika prema njemu. Marko je upozorio Kollonicha da u Maréi ne¢e biti mira sve dok se spomenuta dva kaludera ne kazne i ne uklone njihovi sumi8|jenici, koji su samo privid- no bili unijati, potajno bunili narod, a cak su i njega nagovarali da odbaci katoli¢ku vjeru, jer ce mu onda i ostali Krajisnici biti naklonjeni, Pismo je Zorvié zavrsio napomenom da ga je u Marci posjetio i zagrebacki biskup Borkovic i predao mu ispravu o ustolienju za biskupa i mjesetnoj placi, no iz Graza Dvorsko ratno vijece nije do tada nista poslalo, a istog je dana biskup Borkovié obavijestio Kollonicha da su maréanski kaluderi pribvatili Marka Zoréiéa kao novog biskupa, dok su oni iz Gomirja i Lepavine i dalje bunili Kra- 8 SIMRAK, nay. dj. 43-46, '« NILLES, nav, dj., Il, 718-719, 722-723. 59Z. Kudeli¢, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata jisnike, pa je predlozio da bi bilo najbolje protjerati ih, 0 Gemu je razgovarao is krize- vackim zapovjednikom Trauttmansdorffom.'* Odredeno olaksanje za Marka Zoréi¢a nastupilo je kad je carski ispovjednik isusovac Stettinger obavijestio Borkoviéa da je dvor uz Zorci¢a, te da su spomenuta dva kaludera, Joakim Sobatovie i Arsenije Ugrinovié, zatvoreni u Beéu, no nesto su kasnije njih dvojica uspjeli uputiti Zalbu samom papi Inocentu XI. zbog postupanja prema njima, predodivsi mu da su k caru poli s odobrenjem hrvatskog bana i putovnicom karlovackoga generala, s namjerom da car imenuje biskupa prikladne dobi i istog, bazilijanskog, obreda, jer da je to bio uvjet postavljen prilikom utemeljenja maréanske biskupije. Kaluderi su se Zalili da ih je nadbiskup Kollonich nepravedno zatocio, da su zbog straha da ne zavrse na galijama pisali i kardinalu Buonvisiju, koji je to odbio rijesiti zbog Koloni¢a. Sobatovié i Ugrino- vié napomenuli su da su tako kaznjeni zato sto nisu htjeli priznati biskupa koji nije bio monah bazilijanac, koji nije dobio potvrdu iz Rima, niti je bio odgovarajuée dobi, ni obra- zovanja za biskupa, a naveli su da su obojica sjedinjeni s Rimom te papu zamolili da im odredi biskupa bazilijanskog obreda, a sli¢no su pismo, u kojem su tvrdili da Zoréié ne moze biti biskup jer nije postio, sto je sablaznjivo za kaludere, buduéi da biskup mora biti iz redova kaludera cenobita, a sebe prikazivali kao unijate koji su se pokoravali Pavlu Zoréicu, Sobatovié i Ugrinovié uputili i kardinalu Buonvisiju. Medutim, sve je njihove tvrdnje odbacio kardinal Kollonich, koji je kaludere optuzio da su govorili neistinu, jer karlovatkog generala nije uopée bilo u Karlovcu da bi im mogao odobriti putovnicu, veé je, stovise, po povratku naredio uhiéenje obojice kaludera, a upozorio je i na neistinitost njihove tvrdnje da samo monah bazilijanac moze biti proglasen mar¢anskim biskupom, jer to nitko nije trazio prilikom utemeljenja marcanske biskupije, a nije postojao ni takav obi¢aj. Na kraju pisma Kollonich je Rimu objasnio da su oba kaludera odbijala prihvatiti biskupa kojeg bi odredio car, tvrdeéi da Marko Zoréié nije podoban za to mjesto jer nije bio ozenjen, nije postio po njihovu obredu, odnosno da je bio druge vjere, i to su bili ra- zlozi zasto su uhiceni.'6 Konagno rjegenje pitanja postavijanja novog marcanskog biskupa zbilo se 24. studenoga 1686., kad je Marko Zorei¢ ustoligen kao biskup u Maréi, bez ikakva prosvjeda Krajisni- ka ili svecenstva i kaludera. Zoréié je obavijestio Kollonicha da mu je zagrebacki biskup Borkovié predlozio neka ne trazi naslov svidnickog biskupa, jer ga Rim kao latinski na- slov neée odobriti, pa ga nije mogao dobiti ni Pavao Zoreié, veé bi bilo bolje kad bi Mar- ko od cara dobio gréki naslov biskupa Albae Graecae, odnosno Beograda. Beogradska se biskupija prostirala prema Osijeku ispod Fruske gore, gdje se nalaze 24 manastira grékog obreda, te obuhvaéala i Srijem, a Pavao Zorei¢ trazio je taj naslov misleéi da ée ga dobiti ako te krajeve osvoji carska vojska, sto znaéi da je nastojao prosiriti jurisdikcijsku vlast i na novooslobodene krajeve Ugarske i Hrvatske, o kojima nije nista stajalo u ispravi koju jeu Rimu dobio prvi maréanski biskup Simeon. Medutim, savjet biskupa Borkoviea Mar- ku Zorci¢u o trazenju odgovarajuéega biskupskog naslova, kojim bi se kao jurisdikeijsko podruéje maréanskog biskupa oznaéili i novooslobodeni krajevi, nije mogao imati uspje- '5 Isto, 721-725. 6 Isto, 714-716, 60CCP 50 (2002), str. $1-74 ha, jer iz Rima sve do povetka 1688. godine nisu stizale vijesti o Markovu posveéenju. Tek je 20. veljaée 1688. papa Inocent XI. izdao ispravu jednaku onoj kakvu je dobio Pa- vao Zoréié, a u predstavei kardinala Ciba, koja je prethodila papinoj ispravi, stajalo je da je Marko Zoréié imenovan platejskim biskupom i apostolskim vikarom za raskolnike grckog obreda koji stanuju u 45 Zupa u zagrebackoj biskupiji, dakle i ovoga je puta juris- dikeijsko podrugje novoga maréanskog biskupa ograniéeno na manje podrudje nego je to bilo u vrijeme prvog biskupa Simeona. O daljnjoj djelatnosti Marka Zoréiéa kao maréan- skog biskupa u izvorima nema drugih podataka, ali se iz pisma carskog ispovjednika Stet- tingera moze zakljuciti da je preminuo u prvoj polovini 1688. godine.” Tijekom kratkotrajnog razdoblja u kojem je Marko Zoréi¢, uz pomoé zagrebackog bisku- pa Borkoviéa i nadbiskupa, a od rujna 1686. godine kardinala Leopolda Kollonicha, na- stojao satuvati rezultate djelovanja svoga brata Pavla, jasno se vidjelo da je pitanje sjedi- anjenja pravoslavnih Krajisnika s Katoliékom erkvom u Hrvatskoj bilo na samom posetku, te da je ovisilo o politickim éimbenicima koji su ga trebali podréati. Medutim, upravo je nedostatak polititke podrske vladajucih struktura zaustavio bilo kakvo napredovanje ide- Je orkvenog sjedinjenja pod jurisdikeijskom vlaséu maréanskih biskupa, a to je postalo najotitije kad se postavilo pitanje pod éiju bi erkvenu vlast trebali doci pravoslavni krséa- ni iz novooslobodenih krajeva, buduci da je zagrebacki biskup Borkovié preporucio Mar- ku Zoréiéu da zatrazi prikladniji biskupski naslov, kojim bi pod svoju jurisdikciju dobio i pravoslavne iz krajeva koje je oslobodila carska vojska. Becki je dvor, ponesen velikom Pobjedom kod HarSanja 12. kolovoza 1687., poéeo kovati opsezne planove o daljnjem potiskivanju Osmanlija na istok, koje je trebalo poceti oslobadanjem Beograda, sto bi omoguéilo prosirenje carske vlasti na Srbiju ina Bosnu, a krajnji je cilj bilo uspostavlja- nje carske viasti i nad Moldavijom, Vlaskom i Bugarskom, pa su problemi glede Maréan- ske unije i ckvene unije postali sporedni.'* Problemu sjedinjenja pravoslavnih krS¢ana iz novooslobodenih krajeva s Rimom pozor- ‘ost su u to vrijeme posvetili élanovi isusovackog reda, a najopSirniji je prijedlog o naci- nu sjedinjenja s Rimom kardinalu Leopoldu Kollonichu iznio isusovac Ferencz Ravasz, Koji je taj prijedlog izradio ponukan ¢injenicom da je dio pravoslavnih vjernika uniju pri- hvacao samo prividno, dok su se mnogi vraéali natrag pravoslavlju. Ravasz je predlozio da bi grvki, vlaski ili rutenski pravoslavni sveéenici, Zele li biti sjedinjeni s Katolickom erkvom, trebali ispovjediti katoli¢ku vjeru prema obrascu Firentinskog sabora pred latin- skim biskupom u ¢ijoj bi se biskupiji nalazili, a istu bi ispovijest vjere u pocetku ponav- ali pred katolickim predstavnicima na svaki blagdan, dok bi kasnije trebali ispovjediti vjeru dvaput godisnje, na Novu godinu i na Uskrs, a one koji bi to odbili uéiniti javno je trebalo oznaéiti raskolnicima. Sjedinjenim sveéenicima bilo bi zabranjeno ponovno krsti- ti osobe koje su veé ranije krstili katoliéki svecenici, a ako bi nedostajalo grkokatoli¢kih svecenika, grkokatolici su morali poéi rimokatoli¢kom sveceniku i sudjelovati u bogo- slugju s katolicima. Ravasz je preporudio kao pozeljno pohadanje jednog i drugog bogo- sluzja rimokatolicima i grkokatolicima, zatim zajednicko sudjelovanje grkokatoli¢kog i "” SIMRAK, nay, dj., 50-56, '* Tade SMICIKLAS, Dyjestogodisnjica aslobodenja Slavonije, 1, Zagreb, 1891., 133-141 61Z. Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata rimokatoli¢kog svecenstva u javnim procesijama, a ako bi procesija zavrsavala u grkoka- toli¢koj crkvi ili prolazila kraj nje, trebalo ju je pozdraviti zvonjavom zvona. Ravasz je upozorio da se osobama grékog obreda ne smije sprijecavati prijelaz na rimski obred, ali da se rimokatoliku ne moze dozvoliti prijelaz na gréki obred, da se grkokatoli¢kom sve- éenstvu nije moglo odobriti sklapanja drugog braka ako im premine supruga, i da u mje- stima gdje su postojale rimokatolicke crkve nije bilo potrebno podizati grkokatoliéke, veé bi se u rimokatolickim crkvama odréavalo bogoslugje i za grkokatolike. Clanovi isuso- vatkog reda nadzirali bi skole za unijatsko sveéenstvo, a zbog opcepoznate niske razine obrazovanosti svecenstva i vjernika grékog obreda trebalo je sastaviti katekizam koji bi osim poglavlja 0 yjeri sadrzavao i poglavje 0 sjedinjenju s Katolickom crkvom i o kr- Scanskom naéinu Zivota. Ravasz je preporucio tiskanje O¢enaia i liturgijskih tekstova ko- ji se koriste kod krstenja i posvecenja na glagoljici i latinici, zatim uvodenje gregorijan- skog kalendara kako bi rimokatolici i unijati blagdane slavili istog dana, ¢ime bi se izbje- gao obi¢aj da sjedinjeni u vrijeme rimokatolickih blagdana obavljaju poslove na posjedi- ma rimokatolika, a Ravaszev je prijedlog sadrzavao i napomenu da unijatsko sveéenstvo tijekom bogosluzja ne smije spominjati ni jeruzalemskog, niti bilo kojeg drugog patrijar- ha, Sto je dotad bio éest obi¢aj, veé samo papino ime i ime habsburskog vladara. Opsimi Ravaszev prijedlog mogao se ostvariti samo pod pretpostavkom da ¢e ga podrzati viasti, odnosno ako bi beéki dvor vodio pobjedonosni rat s Osmanlijama. Prvi se pokuSaj uredenja grkokatoli¢ke crkvene hijerarhije zbio veé pocetkom 1688. godine, kad je car Leopold I. 30. ozujka 1688. na preporuku kardinala Kollonicha i Dvorskog ratnog vijeéa, potvrdio Longina Rajica, srijemskog episkopa koji je prije rata stolovao u manastiru Ho- povu, zbog njegovih zasluga tijekom rata s Osmanlijama, kao unijatskog biskupa, pod uvjetom da bude podlozan papi i caru, te ako prizna vlast tadasnjega latinskoga srijem- skog biskupa i njegovih nasljednika kao vikar za krS¢ane grékog obreda, i bude mu poko- ran i podlozan.® Iste godine u Peéuhu je zabiljezeno sjedinjenje pravoslavnog paroha i 200 vjernika s Rimom, au studenom 1688. godine carskog je povjerenika u oslobodenim krajevima Tuglia Miglia posjetio Job Raji¢, iguman manastira sv. Nikole u Orahovici, koji je obeéao da ée on, 17 Zupa koje su pod njegovom viaséu, manastir kaluderica, te svjetovnjaci i svecenstvo u Srijemu prihvatiti uniju, nakon Gega su svecenici, predstojnici manastira i svjetovne osobe svecano sjedinjeni 18. sijeénja 1690. s Katoliékom crkvom u Peéubu pred srijemskim biskupom Franjom Janyjem. »Grei« ili »RaSani«, kako ih je na- zvao autor izvora, prisegnuli su da ¢e vjerovati sve sto vjeruje i nauava Katolicka erkva, a dopusteno im je bilo zadrzati stari obred. Sjedinjeno sve¢enstvo i vjernici obvezali su se da ée barem triput godisnje rimokatolicki svecenik odr2ati bogosluzje u grkokatoliékoj cr- kvi i obratno, da ée prihvatiti isusovce kao propovjednike u crkvama i kao utitelje katekiz- ma, da ¢e mladi¢e koji bi Zeljeli postati svecenici upucivati u isusovacke skole, te da unijati u onim mjestima gdje su izmijeSani s rimokatolicima neée u blagdanske dane obavljati jav- ne poslove. U prisezi je svaka prisutna osoba morala istaknuti da vjeruje u ishod Duha Svetoga od Oca i Sina, u Katoli¢ku crkvu kao majku i uciteljicu svih crkava iu rimskog » NILES, nav dj., 780-786, ™ Isto, 748-749; Joseph FIEDLER, Beitrdge zur Union der Valachen (VLachen) in Slavonien und Syrmien, Wien, 1867., 17-18. 62CCP 50 (2002), str. 51-74 prvosveéenika kao nasljednika Petra apostola i namjesnika Isusa Krista! Povjerenik Mi- glio istodobno je molio cara Leopolda I. da biskupski naslov dodijeli i Jobu Raji¢u, zbog njegova primjerenog ponasanja prilikom sklapanja unije u Pecuhu, a vee 1694. godine Jo- ba Rajiéa naslijedio je Petar Ljubibratié, raniji beogradski arhimandrit, koji je isto tako Zbog zasluga u ratu dobio 31. oZujka 1694. naslov srijemskog biskupa, ali je morao pri- hyatiti polozaj vikara latinskoga srijemskog biskupa.” Medutim, navedeni dogadaji glede uspjesnog provodenja sjedinjenja pravoslavnih krséa- na iz podrugja oslobodenih od Osmanlija ovisili su ponajprije o vojnim uspjesima Monar- hije, a neuspjesi na vojnom polju morali su se odraziti i na problematiku erkvene unije. To se jasno pokazalo pocetkom 1690. godine, kad se carska vojska, prisiljena ratovati na dvije boji8nice, protiv Osmanlija i protiv Francuske u Europi, poéela u Srbiji povlaciti na sjeveru prema Beogradu, sto je predlozio zapovjednik Ludwig Badenski, koji je namjera- vao vojsku povuéi preko Save i Dunava i dobro utvrditi Beograd, dok su hrvatske postroj- be trebale braniti Savu i Unu. Kako se s vojskom prema sjeveru pocelo povlaciti i stanov- ni8tvo koje se bojalo osmanlijske odmazde, becki je dvor bio prisiljen poduzeti odredene mjere, pa je 6. travnja 1690. izdao proglas poznat kao »Litterae invitatoriae« kojim su svi krscani podlozni ugarskoj kruni iz »Albanije, Srbije, Mizije, Bugarske, Silistrije, Ilirije, Makedonije i Rascije«, kao i ostali krS¢ani koji su Zivjeli pod osmanlijskom vlaséu, po- zvani da se pridruze carskim postrojbama u borbi protiv Osmanlija, da vojsei pruze po- trebnu pomoé, a zauzvrat ée carski zapovjednici narod zastiti od neprijatelja i éuvati red i mir. Leopold I. obeéao je svima koji prihvate njegovu vlast da ée stititi slobodu vjeroispo- vijesti, dozvoliti slobodno biranje vojvoda, osloboditi narod od javnih nameta i poreza, osim starih obiéajnih prava, koja su pripadala viadarima prije osmanlijske provale, a isprava je sadrZavala i obecanje da Ge samo u sluéaju rata biti obvezni snositi troskove za uzdréavanje vojske, ali samo dobrovoljno i prema moguénostima, dok bi se stare slobode vratile nakon zavrsetka rata. Na kraju ovog proglasa car Leopold I. pozvao je sve stanov- nike krajeva koji su se povlacili pred Osmanlijama da ne napustaju domove, veé da se pri- druze carskoj vojsci, jer im se pruzila rijetka prilika da se oslobode neprijatelja.® U tim se nepovoljnim politiékim okolnostima becki dvor okrenuo i peckom patrijarhu Arseniju III. 2 NILLES, nav dj, 786-790; Joseph FIEDLER, Die Union zwischen der Donau und der Drau wohnenden Be- kenner des Griechiesch-Orientalischen Glaubens, Wien, 1862., 8-12. ® SIMRAK, nav. dj., 95-99. ® 0 sadréaju posljednjeg dijela Leopoldova proglasa postoje razli¢ita tumacenja, jer su gotovo svi srpski povje- sniari tvrdili da je ovom ispravom car Leopold |. pozvao izbjeglice da se pred Osmanlijama sklone preko Sa vei Dunava, gdje 6c im i vrijediti obecane povlastice, dok je samo Hlarion Ruvarae, temeljem sadrzaja proglasa objavijenog kod Kréeli¢a, koji se nalazi i kod Csaplovicsa, tvrdio da je car pozvao izbjeglice da ne napustaju domove pred Osmanlijama, pa su i povlastice trebale vrijediti samo na podrugju ispod Save i Dunava, iz kojeg se morala povuci carska vojska. Ruvarvevo tumagenje nisu prihvatili ostali povjesniéar, jer bi to znatilo da Leopold 1. nije namjeravao dodijeliti tako opsczne povlastice odmah na posetku povlaéenja na sjever, vee tek onda kad je postalo razvidno da se izbjeglice i crkvena hijerarhija na elu s patrijarhom Cmnojeviéem neée vise ‘moéi vratiti u staru postojbinu, pa bi upitnima postale i sve kasnije interpretacije politi¢kog i vjerskog polozaja i djelovanja patrijarha Arsenija II]. Cmojevia. Opsrinije: B. A. KERCHELICH, De Regnis Dalmatiae, Cro- atiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, Zagreb, 1770., 435; llarion RUVARAC, O peckim patrijarsima od Makarija do Arsenija III. Crnofevica, Zadar, 1888., 104-106; Jobann von CSAPLOVICS, Slavonien und zum Theil Croatien, Il, Pesth, 1819., 28-29; Jovan TOMIC, Deset godina iz istorije srpskog naroda i crkve pod Turcima (1683-1693,), Beograd, 1902., 167-180, 192-215; SIMRAK, Arsenije Il. Crnojevi¢ i unija, 16-19. 63Z. Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata Cmojevicu, kojeg je Leopold I. zamolio da iskoristi ugled i potakne Arbanase i Srbe da se pridruze carskoj vojsci u borbi protiv Osmanlija, no patrijarh Cmojevié prvo je u Bet uputio jenopoljskog episkopa Izaiju Dakovica s pismima od kojih je jedno sadréavalo zahtjeve erkvene hijerarhije Pecke patrijarsije i predstavnika naroda, a drugo je pismo bi- lo osobno patrijarhovo pismo Leopoldu I. Episkop Dakovié urucio je Leopoldu I. molbu da se povlastice koje je car obe¢ao u manifestu prosire i na stare doseljenike u Ugarsku i Hrvatsku, dakle na pravoslavne Krajisnike u Vojnoj krajini, kao i na sve ostale krajeve koje su ranije osvojili Osmanlije, sto je Leopold I. i uéinio 21. kolovoza 1690., odobrivsi patrijarhu Arseniju III. Crojeviéu i svjetovnim i crkvenim predstavnicima ngrékog obre- da i raskog naroda« u Grékoj, Bugarskoj, Raskoj, Hercegovini, Dalmaciji, Podgorju, Je- nopolju, Ugarskoj i Hrvatskoj, dakle na ¢itavom podruéju koje su pecki patrijarsi drzali svojim jurisdikeijskim teritorijem, da Zive prema obitaju Istoéne erkve raskog obreda, da slobodno Koriste julijanski kalendar i sami slobodno biraju svoga crkvenog poglavara, koji ¢e neometano upravljati svim crkvama grékog obreda i postavljati biskupe i sveceni- ke, a ujednio im je obeéao zastitu od bilo kakvih zahtjeva crkvenih (Katolickih) ili svje- tovnih (drzavnih) vlasti, koji nisu smjeli ometati patrijarha prilikom kanonskih vizitacija, Leopoldovom ispravom predviden je povratak onih crkava koje su Osmanlije ranije razo- rili i povratak dobara crkvenoj hijerarhiji, kao i oslobadanje od pla¢anja desetine, kontri- bucija i smje8taja vojske."* Dakovieva misija bila je za patrijarha Crnojeviéa vrlo uspjeSna, jer je prosirenjem njegove ctkvene, a i svjetovne vlasti nad gotovo svim pravo- slavnim kr$éanima koji su ranije Zivjeli i izvan granica Osmanlijskog Carstva, Arsenije TIL. Cmnojevié mogao pravoslavnima u Ugarskoj i Hrvatskoj nametnuti crkvenu, a i svje- tovnu vlast, iako su oni u jurisdikeijskom pogledu, barem nominalno, prihvacali vlast maréanskih biskupa. Kad je u rujnu 1690. godine Beograd ponovno pao u ruke Osmanli- ja, patrijarh Cmojevié povukao se na dréavni teritorij Habsburske Monarhije, a prva mu je briga bilo sprje¢avanje djelovanja unijata medu pravoslavnim kréanima, ¢ijim se vjer- skim i syjetovnim predstavnikom dr2ao, a to je znatilo i borbu s mar¢anskim biskupima kao najizravnijim suparnicima, koji su podruéje Vojne krajine i novooslobodene krajeve u kojima su Zivjeli pravoslavni kr8¢ani dréali svojim jurisdikeijskim podrugjem, kao i pa- trijarh Crnojevie. % Osvmemo li se na misiju jenopoljskog episkopa Izaije Dakoviéa, odnosno sadréaj ove isprave kojom je ju- risdikcija patrijarha Crnojevica prosirena i na Ugarsku i Hrvatsku, kao i na oslobodene krajeve sjeverno od Save i Dunava, mozemo zakljusiti da je ispravna teza I. Ruvarca kako su povlastice koje je cer Leopold I. ‘obecao proglasom iz travnja 1690. trebale vrijediti samo za krajeve juzmo od Save i Dunava, iz kojih je pu- eanstvo bjezalo s carskom vojskom pred Osmanlijama, jer u protivnome episkop Dakovié ne bi morao odla- Ziti u Beé i dvor nagovoriti da prosiri spomenute povlastice na tako Siroko podrueje. U skladu s tom éinjeni- com mozemo zakljuciti da je tekst koji je objavio Kréeli¢ tocan, odnosno da iz njega nije potrebno ukloniti negaciju »nong, éime se mijenja i tumaéenje sadréaja izvora, Sto su Ginili mnogi autori, opravdavajuei taj po- stupak navodnim Kréeli¢evim netotnim prepisivanjem teksta Leopoldove isprave. Opsimije: CSAPLO- VICS, nav. dj. U., 30-34; SIMRAK, nav. dj., 23-24.CCP 50 (2002), str. 51-74 Maréanska biskupija od 1689. do 1699. godine Prvi porazi carske vojske poéetkom 1690. godine zbili su se kad je na mjestu marcanskog biskupa veé bio Izaija Popovie, maréanski kaluder kojeg je Becu ranije preporucio novi zagrebacki biskup Aleksandar Mikulié, koji je caru Leopoldu I. napomenuo da je Popovié prikladan za nasljednika Marka Zoréiéa jer je bio pravi unijat kojeg je zaredio jos Pavao Zortié, poznavao je narodni jezik i greki obred, a bio je i vikar maréanske biskupije dok Je mjesto biskupa bilo prazno, Kao Popovicevu prednost Mikulié je spomenuo i poznava- nje latinskog jezika, buduéi da je skolovan kod isusovaca u Zagrebu, a bili su mu skloni i kaluderi iz Lepavine, Gomirja i Marée, pa je Mikuli¢ Leopoldu I. predlozio da Popovic dobije naslov svidnickog biskupa, odnosno vikara zagrebackog biskupa za pravoslavne krScane u zagrebackoj biskupiji, dok je Dvorsko ratno vijeée moralo prisiliti krajiske 2a- povjednike na suradnju s novim biskupom.”* Izaija Popovic osobno je Mikuligevu predstavku donio u Beé, no tamo nije nai8ao na naj- bolji prijem, jer je kardinal Kollonich veé racunao na jednu drugu osobu, nekog Rusina Koji je dobro poznavao i crkvenoslavenski, za razliku od Popovica, koji nije razumio la- tinski jezik, ali je ear ipak bio skloniji Popovicu. Popoviéevo postavljanje za marcanskog biskupa zapelo je sve do o2ujka 1689. godine, jer je Leopold I. u meduvremenu preko Mi- kulica zatrazio misljenje od kaludera Marée, Gomirja i Lepavine o najprikladnijoj osobi za cast biskupa, pa je Mikulié obavijestio sve kaludere da njihov odgovor mogu u Zagreb donijeti dva kaludera, ali im je zabranio organiziranje krajiskih skupova na kojima bi se raspravljalo o izboru novog biskupa.* Provjera Popoviéeve prikladnosti za biskupsko mjesto po¢ela je u Rimu u listopadu 1689. godine, kada su kardinali Propagande uputili papi Aleksandru VIII. prijedlog da Izaiju Popoviéa, monaha bazilijanca grékog obreda, imenuje vikarom »raskolnitkih Vlaha« u zagrebackoj biskupiji, da mu dodijeli naslov platejskog biskupa u nevjemickim krajevi- ma, ali da ga prije toga posveti biskup grékog obreda uz asistenciju jos dvojice biskupa grékog ili latinskog obreda. Taj je prijedlog podrzao i bivsi apostolski nuncij u Becu kar- dinal Buonvisi, koji je napomenuo da Popoviéa podrzava kardinal Kollonich, sto je dobra preporuka, pa je po zavrsetku postupka papa Aleksandar VIII. izdao breve za Izaiju Popo- viéa, »platejskog biskupa u nevjemi¢kim krajevimac, s ovlaséu da ga na grékom obredu posveti biskup istocnog obreda uz asistenciju dvojice prezbitera postavljenih u crkvenom dostojanstvu istoga grékog ili latinskog obreda, a mjesec dana nakon imenovanja u Rimu car Leopold I. postavio je Popovica za svidnickog biskupa i najvi8eg pastira i predstavni- ka vlaskog naroda u Hrvatskoj, uz uvjet da bude pokoran papi, caru i zagrebackom bisku- pu, nakon ¢ega je slijedilo i posveéenje u Beéu.” Biskupovanje Izaije Popoviéa u Maréi odvijalo se u vrijeme kad se u ovim krajevima po- Javio patrijarh Arsenije III. Cmojevié, koji je zahvaljujuéi vrlo sirokim povlasticama, u Kojima se nigdje nije spominjalo postojanje martanske biskupije ni njezina jurisdikeijska nadle2nost, i nepreciznosti dvora glede njihovih tumagenja, nastojao pod svoju crkvenu 2 SIMRAK, nav. dj., 57.; NAZ, Libelti supplices, 1, 94 % LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-1, 198-199, » SIMRAK, nav. dj., 58-60; NAZ, Ecelesiastica, 8/271. 65Z. Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata vlast podvrgnuti sve kr8éane grékog obreda bili oni unijati ili ne, ¢ime je izravno ugrozio polozaj Izaije Popoviéa kao unijatskog biskupa. Patrijarh Crnojevié prvo je 1691. godine unistio skromne unijatske uspjehe postignute izmedu Dunava i Drave tijekom 1689/90. godine, kad je carska vojska pobjedonosno napredovala, a zatim je 25. travnja 1691. naja- vio zagrebackom biskupu Aleksandra Mikuliéu da ée u Hrvatsku poslati egzarha Stefana i zamolio Mikuli¢a da odobri vizitaciju krséana grékog obreda, na sto je Mikulié 13. svib- nja odgovorio potvrdno.”* Medutim, Mikuliéevo odobrenje egzarhu Stefanu da vizitira krscane grékog obreda kao posljedicu je imalo nemire u marcanskoj biskupiji, o éemu je Mikuliéa izvijestio sam Popovié u pismu Mikulicu od 11, prosinca 1691., u kojem je upo- zorio da je Arsenije III. Crnojevié Popovicu najavio dolazak u Maréu za Bo2ié, i da je ta vijest obradovala mnoge pravoslavne krS¢ane u Krajini, za koje je Popovié bio krivovjer- nik, jer je posvecen u Becu, pa se nitko od sveéenika nije htio zarediti kod Popoviéa, veé su éekali dolazak patrijarha, ili éak odlazili k njemu na redenje izvan granica maréanske biskupije. Na kraju pisma Popovié je Mikuliéu naveo da se patrijarh Crnojevié jednom od tih svecenika koje je zaredio usudio dodijeliti zupu koja je inaée spadala pod maréanski samostan.”? Istodobno je i krizevacki zapovjednik Thum dojavio Mikuliéu da je patrijarh dosao u Le- pavinu, odakle mu je u Krizevce poslao jednog episkopa s ispravama koje su potvrdivale da je patrijarh »bazilijanske vjere« i da za njegov dolazak zna i kardinal Koloni¢, a buduéi da je pokazao carske isprave, Thurn mu je dozvolio vizitaciju Varaadinskog generalata uz uvjet da se glede vizitacije javi i zagrebackom biskupu Mikuliéu. Sam Izaija Popovié bio je u teskom polozaju, jer mu je patrijarh Crnojevi¢ iz Lepavine, gdje je boravio, porugio da nije zadovoljan sto ga Izaija nije dosao osobno posjetiti, i naredio mu je da to uéini, pa je Popovié obavijestio Mikuliéa da ¢e otiéi k patrijarhu, ali da je ovaj najavio dolazak iu Maréu, Patrijarh Crnojevié javio se 2. sijeénja 1693. Mikuliéu opsirnim pismom, u kojem je naveo da je veé prije tri godine Zelio pohoditi Hrvatsku, ali da to dotad nije uéinio zbog obveza prema caru, pa ¢e tek sad vizitirati crkve, samostane i kaludere koji zive prema obi¢aju i pravilima grékog obreda, jer mu je to dozvolio car Leopold I., a Mikulicu je po- rucio da ga ne stigne posjetiti, veé je trazio odgovor na pitanje tko bi u Hrvatskoj mogao proglasiti vazecima povlastice, kao sto je to ucinjeno u Ugarskoj u Komaronu i Ostrogo- nu, Patrijarh nije zaboravio Mikuligu napomenuti da nema ni8ta protiv toga da Popovié bude podloznik zagrebackog biskupa, ali da Popovié mora i njega, patrijatha, priznati kao erkvenog poglavara.*? Djelovanje patrijarha Crnojevi¢a u Varazdinskom generalatu, odnosno na jurisdikeij- skom podrugju mar¢anske biskupije, prisililo je zagrebackog biskupa Mikulica da trazi savjet i pomoé kod kardinala Kollonicha, koji je u sijeénju 1693. Mikulicu preporusio da svima koje je zaredio »pseudopatrijarh« Cmojevie treba zabraniti obavljanje svecenicke 2 SIMRAK, nav. dj, LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-1, 200, 201, 2 LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco orientalis, A-1., 203; Dimitrije VITKOVIC, »Putovanje patrijarha Arsenija III, Crnojevica u Hrvatskus, Srpski Sion, XIV, Sremski Karlovei, 1906., 387-388; S. MIHALDIC, »Crkvena i politidka delatnost patrijarha Arsenija Camojeviea u Baranji«, Duhovna straza, 1934., 156-165. * VITKOVIC, nav. dj., 388-390; ISTI, »Dva pisma patrijarha Arsenija III Crnojeviéa«, Srpski Sion, 3., Srem- ski Karlovei, 1906,, 74-75; LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-I, 204, 205, 207 66CCP 50 (2002), str. 51-74 sluzbe pod prijetnjom kanonskih kazni, a onima koji su postavljeni za svecenike nakon redenja kod Cmojevica trebalo je zabraniti vrsenje sluzbe i oduzeti crkveno dobro, ali je valjalo pripaziti je li kod redenja koja je izvrsio Crnojevié bilo zlih namjera ili ne, jer je 0 tome ovisila vrsta, odnosno visina kazne kojom ée se kazniti zaredeni, posebno ako nisu i svjesni postojanja zabrane takva nacina redenja. Medutim, Kollonicheva preporuka Mikulicu nije mogla pomoéi Izaiji Popoviéu, koji se Zalio Mikulicu da patrijarh Crnoje- vi¢ i dalje u Zupe postavija svecenike koje je on zaredio, a Popoviéevu se pozivu na odgo- vornost u Marcu nisu htjeli odazvati. Kardinal Kollonich bio je zatecen tim prilikama, jer nije oekivao da bi se Arsenije II]. Crnojevié usudio protiv volje drzavnih i crkvenih ka- tolickih vlasti posvecivati episkope i zaredivati svecenstvo, a kardinala je posebno smeta- lo sto je Popovic otisao u Lepavinu razgovarati s Cmojevicem, jer je to bio vanjski znak iskazivanja pokornosti patrijarhu, sto se moglo kazniti i izopéenjem, pa je upozorio Mi- kuliéa da Popovié to vise ne smije uciniti, jer bi mogao izgubiti biskupiju i primanja koja mu pripadaju, napomenuvsi da su sva redenja koja je uéinio Arsenije III. Cmojevié neva- jana, i ta bi redenja tek trebalo provjeriti, dok je Popovicu preporuéio da od Mikuli¢a za- tradi oprost i odrjesenje od potinjene pogreske. Patrijarhovu prijetnju da ée uskratiti voj- nigku pomoé caru Leopoldu I. ako mu se ne udovolji zahtjevima Kollonich je prokomen- tirao napomenom da je car patrijarhu dozvolio da samo s narodom s kojim je do8ao moze mimo Zivjeti u to¢no odredenim mjestima, te da se ne moze mijeSati ni u crkvene niu svjetovne poslove.! Kritike i upozorenja kardinala Kollonicha nisu mogle pomoéi maranskom biskupu [zai Popovieu da sprijeti sirenje utjecaja Arsenija III. Crnojevica medu Krajignicima, jer ga je narod svuda odusevijeno primao, a Popovicu su poruéili sa skupa kod erkve sv. Petke u Krizevcima da se mora odreci zagrebatkog biskupa kad je tim krajevima prosao patrijarh, odnosno da ée se kaluderi odreéi Popoviéa ako ostane vjeran Mikulicu. Krajignici su za- prijetili da ée se odreéi i kaludera ako ostanu vjerni biskupu Popovicu, i zaprijetili im smréu, dok su Popoviéu preporusili da trazi blagoslov carigradskog (!) patrijarha i dopu- sti povratak kaludera u Zupe. Popovié je Mikuliéa obavijestio da je krizevacki pukovnik Thum porucio da bi se molba patrijarhu glede Popovica trebala poslati ne radi stvame Po- poviéeve podloznosti Crojevicu, veé radi umirenja nemira, koji nisu nikad bili toliko izrazeni, pa bi molba mogla smiriti Krajisnike.” Sam patrijarh Crojevi¢ odbacio je u Ijeto 1693. godine Kollonicheve optuzbe da ometa sjedinjenje s Katolickom crkvom, odnosno da Zeli osnovati novi patrijarhat na Stetu drugih biskupa, veé je objasnio da se samo dréao povlastica i carevih darovnica, a poz- vao se ina odredbe cara Justinijana I. o nadbiskupiji Justinijani Primi kad je trazio da mu se pod vlast podvrgnu erkve, manastiri i kr8éani grékog obreda, dodajuci da nista nema protiv Katolicke erkve. Patrijarhovo djelovanje bilo je tema rasprave i u Rimu, kojem je odgovor o Arseniju IIT. Crnojevieu poslao sjedinjeni mletacki biskup Melenti- je Tipaldi (1658.-1730.). Prema Tipaldiju je Izaiju Popovica postavio papa da u Nje- mackoj upravlja Vlasima grékog obreda, ali da ga je Arsenije III. Crojevié, inaée pra- 4 VITKOVIC, nav. dj., 390-391 ® LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, A-1., 206. 67Z. Kudeli¢, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata voslavni (»raskolnik«), zahvaljujuci povlasticama koje mu je dao car Leopold I. pozvao da mu iskaze poslusnost, ukorio sto je sjedinjen s Katolickom crkvom, govoredi da je papa Antikrist, a latini krivovjerci. Prema Tipaldiju je Crnojevié pobunio vjernike pro- tiv katoliékog biskupa Popoviéa, koji se od straha za zivot i moguénosti da izgubi bi- skupsku sluzbu, odrekao katolicke vjere pod Crnojeviéevim pritiskom, a kako je patri- jath tijekom vizitacije prikupio mnogo novea i materijalnih dobara, Tipaldi je predlozio da Cmojevié bude protjeran iz svih katoli¢kih zemalja sa svim njegovim biskupima i re- dovnicima, i da mu se oduzme novac, o emu bi precizne podatke trebalo traziti kod za- grebackog biskupa. Kada je sredinom 1693. godine Arsenije III. Cmojevié napustio podrugje maréanske bi- skupije, smirili su se i KrajiSnici, ¢emu je Popovié pisao Mikulicu u listopadu te godine, obavijestivsi ga da je vizitirao Varazdinski generalat, gdje je primljen srdaéno. Kardinal Kollonich javio je zagrebackom biskupu Mikulicu da ée i dalje pomagati Izaiji Popoviéu, koji bi red u Krajinu morao uvesti mimim putem, ali je napomenuo da bi se u slucaju nude mogla upotrijebiti i druga sredstva. Tijekom vizitacije u okolici Krizevaca Popovié je primijetio da su ve¢ prije njega u to podrugje stigli kaluderi odani Arseniju III. Crnoje- viéu pod izgovorom da prikupljaju milostinju, a zapravo su bunili Krajisnike protiv sjedi- njenja. Mali je uspjeh Popovié postigao tijekom vizitacije u selu Srijecak kod Donjeg Lapea, gdje je nekoliko vojvoda prisegnulo da ¢e priznati rimskog papu kao poglavara, biti pokorni Katoliékoj crkvi i vjerovati sve sto ona vjeruje, a biskup Mikulié u to je vrije- me protestirao kod Kollonicha zbog namjere dvora da u Pakracu i Siracu naseli patrijarha Cmojevica i narod koji je s njim stigao, jer bi to znadilo unistenje unije u Hrvatskoj, pa je predlozio da, ako je to bas bilo nuzno, erkvena jurisdikcija nad novim doseljenicima pri- padne grkokatoliékomu maréanskom biskupu kao vikaru zagrebackog biskupa za kr8éane grékog obreda u zagrebackoj biskupiji.* Medutim, iznenadnom smréu zagrebackog biskupa Aleksandra Mikuliéa u proljeée 1694. godine maréanski se biskup Izaija Popovié nasao u teskom polozaju, jer novi je zagre- batki biskup Stjepan Seli8¢evié postavljen tek 10. sijetnja 1695., pa se Popovié mogao ti- jekom 1694, godine osloniti samo na kardinala Kollonicha, koji je nastojao dvoru ukazati da ne smije olako udovoljavati zahtjevima patrijarha Crnojeviéa, jer bi to samo Skodilo maréanskoj biskupiji. Koloniéeva upozorenja odnosila su se na Crnojeviéev prijedlog 0 potvrdivanju sedam episkopa Srpske pravoslavne crkve podnesen 28. lipnja 1694, caru Leopoldu I, kojim je car trebao potvrditi Izaiju Dakovica za temisvarskog, Stefana Meto- hijea za srijemskog, Jeftimija Drobnjaka za segedinskog, Jeftimija Popovica za beograd- sko-budimskog, Jefrema Tetovea za mohatkog i sigetskog, Spiridona Stibicu za vrsackog i Jefrema Banjanina za jenopoljskog i varadskog episkopa. Patrijarhov je prijedlog prosli- jeden Kollonichu, koji je sastavio opsiran komentar glede Crnojevi¢evih zahtjeva, pa je kao prvo istaknuo da Arseniju III. Crnojeviéu nije dano pravo da moze po svim dijeceza- ma Ugarske i Hrvatske obavljati vizitacije, jer to pravo nije imao ni jedan katoliéki nadbi- skup, pa ¢ak ni kardinali, veé je car Leopold I. primio »Rasciane gréke vjere« pod svoju 3 SIMRAK, nav. dj., 70-71 ™ Isto, 73-74; LOPASIC, Monumenta ecclesiae graeco-orientalis, 208, 210-216. 68CCP 50 (2002), str. $1-74 zastitu i odredio im za boraviste otok Sveti Andrija kod Budima, dopustivsi im da, ako ne 2ele prihvatiti sjedinjenje mogu ostati u staroj vjeri i koristiti stari kalendar. No Kollonich Je upozorio dvor da Arseniju III. nije dopusteno imati erkvenu jurisdikeiju izvan spome- nutog otoka nad ostalim kr8éanima grékog obreda u Ugarskoj, koji su pripadali pod juris- dikciju munkacskog biskupa, posveéenog u Rimu i podredenog egerskom i varadskom biskupu, dok su u Hrvatskoj spadali pod jurisdikeiju platejskog ili svidnickog biskupa u zagrebackoj biskupiji. Negativno misljenje o Arseniju III. Cmnojeviéu Kollonich je pot- krijepio podacima o vizitaciji koju je Crnojevi¢ obavio u Slavonskom generalatu, gdje je za materijalnu naknadu dopustao bigamiju, rastavljao supruznike, premlade mladiée za- redivao za sveéenike, a maréanskog biskupa pokusao odvratiti od sjedinjenja, To mu, do- duse, nije uspjelo, ali je uspio prisiliti maréanskog biskupa da ga prizna starjeSinom, iako ovaj nije htio prisegnuti na poslusnost, i taj se dogadaj trebao prijaviti Rimskoj kuriji, no 2bog visih je razloga ublazen i zataskan, Kollonich je optuzio Cmojeviéa da je one koji su pribvatili uniju noveano kaznio, a druge odvracao od unije, pa je i one koji su nekoliko godina ranije u Pecuhu prihvatili uniju uspio nagovoriti da je odbace. Iz tih je razloga predlozio caru da Crnojevicev zahtjev ne bi trebalo prihvatitii zato sto je Arsenije III. Cr- nojevié odrzavao sumnjive veze i s visegodisnjim zatogenikom Durdom Brankoviéem, nastojeci ga osloboditi, a na kraju je upozorio cara Leopolda I, da samo car ima pravo predloziti i potvrditi biskupe, a nikako patrijarh Cmojevié, jer se kraljevskim autoritetom he mogu potvrdivati »raskolnicki« biskupi, buduéi da nisu primljeni u Ugarsku nikakvim zakonskim ¢lankom.?* Kollonichev prijedlog dvor nije uvazio zbog pogorsanja politickih prilika pocetkom 1695. godine, kada je novi sultan Mustafa II. namjeravao pokrenuti vojni pohod protiv Monarhije i njezinih saveznika, pa je u takvoj situaciji dobro dosla i pomoé patrijarha Cr- nojevica. Tri mjeseca nakon sto je papa Inocent XII. potvrdio Stjepana Seliscevi¢a zagre- backim biskupom, Leopold I. je 4. o2ujka 1695. izdao ispravu kojom je potvrdio ranije dodijeljeno pravo Arseniju III.Cmojevicu da postavija biskupe njegova obreda i odre- Auje teritorij njihove jurisdikeije, obeéavsi novim episkopima zastitu drzavne vlasti, Patrijarh Cmnojevié dobio je pravo na sve crkvene prihode u Pozeskoj i Srijemskoj 2u- Paniji koje ée davati doseljenici pravoslavne vjere, a ta je odluka proslijedena i ugar- skom palatinu, hrvatskom banu te nadbiskupima u Ostrogonu, Kalocsi i Ba¢koj. Ovom Je ispravom dvor onemoguéio svjetovnim i crkvenim vlastima da pod svoju upravnu i crkvenu vlast podvrgnu hijerarhiju Srpske pravoslavne crkve, a istog je dana car potvr- dio predlozene episkope, s tim da je Stefan Metohijac postavijen za gornjokarlovackog i zrinopoljskog, Jeftimije Popovic za varadskog i egerskog, a Izaija Dakovié za te- misvarskog i jenopoljskog episkopa. Zanimljivo je da se u toj ispravi ne spominje ka- snija pakracka eparhija, a niti se spominje Atanazije Ljubovié, sarajevski metropolit ko- jije tijekom Beékog rata prebjegao u Dalmaciju.® ® Jovan RADONIC, »Prilosc istorii Srba u Ugarsku krajem XVII. i potetkom XVIII. vekaw, Letopis Matice sepske 223-224, sv. 1-2, Novi Sad, 1904., 203-205, 209. * CSAPLOVICS, nav, dj., 36-39; Stevan CAKIC, Velika seoba Srba 1689/90 i patrijarh Arsenije III Crnojevie, Novi Sad, 1982., 240-243. 69Z. Kudeli¢, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata Leopoldova povelja od 4. o2ujka 1695. potpuno je uévrstila polozaj Arsenija III. Cmoje- viea i hijerarhije Srpske pravoslavne erkve u Monarhiji, a zahvaljujuéi nejasnim odredba- ma glede zastite prava unijata, odnosno nepostojanja preciznih odredaba 0 polozaju mar- ¢anske biskupije i jurisdikciji njezinih biskupa u novim okolnostima, patrijarh Cmojevi¢ mogao je pod svoju jurisdikeiju podvrgnuti sve krscane istocnog (gr¢kog) obreda, bez ob- zira jesu li oni bili grkokatolici ili pravoslavni. Istodobno je polozaj maréanskog biskupa Izaije Popoviéa otezan jo8 vise kad se u Karlovackom generalatu pojavio nekadasnji da- brobosanski metropolit Atanazije Ljubojevié (Ljubovie), koji je, prema podacima senj- sko-modruskog biskupa Sebastijana Glaviniéa iz 1696. godine, dosao u Medak i sagradio kuriju. Ljubojeviéa je Glavinié oznacio raskolnikom koji moze druge kr8éane odvratiti od jedinstva s Katolikom crkvom, zabranio mu boravak u Lici i gradnju kurije jer za to nije imao dopustenje cara Leopolda I., odnosno jer su »Rasciani ili Vlasi«, kako je pravoslav- ne nazvao Glavinié, imali biskupa u Maréi, kojeg je postavio car Leopold I., a papa potvr- dio, pa se nije moglo dopustiti da drugi biskup ulazi u Popovicevu biskupiju. Ljubojevi- evo odstranjenje trazio je i 2upnik Nikola Uzelac, koji je u Kosinju dréao bogosluzje na oba obreda.” Iako je Dvorsko ratno vijeée bilo neugodno iznenadeno kad je dobilo vijest 0 Ljubojevi- éevu boravku, a car Leopold I. zatrazio odgovor na pitanje koje je vjere Ljubojevic, zasto se preselio u Medak i zbog Cega senjski biskup dréi lo3im to Sto se Ljubojevié ne pokora- va Izaiji Popovicu, kad je sam Glavinié napisao da Lika i Krbava spadaju pod jurisdikeiju senjsko-modruske biskupije, sve nedoumice oko Atanazija Ljubojeviéa prestale su kad je hrvatski ban Adam Batthyjani 23. rujna 1696. Ljubojevicu kao biskupu prascianskog na- roda izmedu Une i Kupe i njegovim kaluderima« izdao povelju kojom mu je dopustio obavljati bogosluzje, istaknuvsi da ih nitko u tome ne smije ometati, jer su stavijeni pod carsku zastitu, Ban Batthyani napomenuo je u ispravi da Ljubojevica nitko ne treba ome- tati u vrsenju bogosluzja na njegovu obredu, Ljubojevié je dobio pravo kaznjavanja kri- vaca prema crkvenim zakonima, i to posebno kaludera i svecenstva ako su bili skitnice bez stalnog mjesta boravka, a ban je isto tako zabranio drugim biskupima da vrse crkvenu Vlast na podrugju koje je ovom ispravom pripalo Atanaziju Ljubojevicu.® Uevrscenjem Atanazija Ljubojevi¢a u Karlovackom generalatu polozaj maréanskog bi- skupa Izaije Popoviéa postao je sve nezavidniji, jer pitanje ouvanja erkvene unije, odno- sno zastite prava maréanske biskupije nije bilo prioritetno beékom dvoru. Zbog opée rat- ne situacije dvor je nastojao pridobiti patrijarha Arsenija III. Crnojeviéa, crkvenog i poli- tigkog predstavnika pravoslavnih krSéana, za saveznika, a dvor je djelomiéno strahovao i od moguéeg iseljavanja patrijarha i njemu podredenog puéanstva u Rusiju, ako se tako Si- roke povlastice ne bi dodijelile, sto je zagrebackom biskupu Seliscevicu javio kanonik Petar Crnkovic iz Bega, Razlitit odnos dvora prema maréanskom biskupu Popovicu i pa- trijarhu Crnojeviéu najbolje se vidio u novéanoj potpori, jer je za patrijarha Cmojeviéa godisnje bilo odredeno 300 forinti iz ugarske dvorske kancelarije, dok se pitanje redovite #7 LOPASIC, Spomenici hrvaiske krajine, Il, 49-51 » SIMRAK, nav. dj., 115-119; LOPASIC, nav. dj., 39-40, 48; LOPASIC, Monumenta ecclesiae gra- eco-orientalis, A-I, 230. 70CCP 50 (2002), str. 51-74 godignje place za maréanskog biskupa protezalo cijelo vrijeme biskupovanja lzaije Popo- vi¢a, Koji je preminuo 23. veljasce 1699. i nije poznato kako je rijeseno. Jedina odluka dvora koja je mogla poboljsati polozaj grkokatolika bila je Leopoldova isprava 0 carskoj zastiti sjedinjenih vjernika i hijerathije, objavljena tek 16. veljace 1699., kojom su zasti- Cena vjerska prava i polozaj grkokatolitke hijerarhije i vjernika u Monarhiji, a stalezima i vojnim zapovjednicima u Ugarskoj i Hrvatskoj nalozeno je da unijatima priznaju ista pra- va kao i rimokatolicima. Kao dogmatska osnova unije vrijedilo je priznanje papina pri- mata, valjanost beskvasnog kruha kod sakramenta cuharistije, vjera u postojanje cistilista te ishod Duha Svetog od Oca i Sina. Svjetovnim je viastima bilo zabranjeno sprjegavati sjedinjenje pravoslavnih s Katoli¢kom erkvom, loge postupanje prema grkokatolickom sve¢enstvu, koje je ovom poveljom oslobodeno rabote, zatim izbacivanje grkokatoli¢kih svecenika iz njihovih Zupa i crkvenih dobara, a bili su izjednadeni u svim pravima s rimo- katolitkim sveéenstvom.” Ova isprava, koja je izdana nakon sto je dvor uvidio da je zbog neodgovarajuéeg postupa- nja dréavnih vlasti prema sjedinjenoj crkvenoj hijerarhiji i vjernicima sama ideja unije dosla u pitanje zbog djelovanja patrijarha Cmojevia, nije mogla bitnije poboljsati polo- 2aj marcanskih biskupa i sjedinjenih vjernika, jer su marcanski biskupi i dalje ovisili o la- tinskim biskupima u éijim su se biskupijama nalazili sjedinjeni kr8éani, od kojih su mora- li traziti dozvolu vizitiranja vjernika, Polozaj patrijarha Arsenija III. Cmojeviéa i crkvene hijerarhije Srpske pravoslavne crkve bio je povoljniji, jer su zahvaljujuei povlasticama betkog dvora patrijarh i episkopi Srpske pravoslavne crkve imali puno veéu samostalnost glede uredenja crkvenih poslova i politi¢kog djelovanja na mnogo prostranijem podruéju, pa ih predstavnici drzavnih viasti i Katolicke crkve nisu mogli podvrgnuti svojoj vlasti, a niti sprijetiti da odlaze medu grkokatolike, koji su nakon toga ponovno prihvaéali vlast Patrijarha Crnojeviéa. S$ druge strane, polozaj maréanskog biskupa Izaije Popoviéa i nje- govih nasljednika bio je nepovoljniji jer su se Rim i Be€ stalno sukobljavali oko patronat- skog prava, odnosno prava postavljanja maréanskih biskupa, pa je Rim Izaiji Popoviéu kao platejskom biskupu ograni¢io crkvenu jurisdikciju na zagrebacku biskupiju, imeno- vavsi ga apostolskim vikarom za »raskolnicke Vlahe«, dok je becki dvor Popoviéu kao svidniékom biskupu erkvenu jurisdikciju prosirio na sve pravoslavne u Hrvatskoj i Slavo- niji, Te Ginjenice nisu mogle pomosi maréanskim biskupima da uévrste svoj polozaj, jer su se istodobno morali suoviti s nesklonoséu krajiskih vojnih zapovjednika da im pruze Potrebnu zastitu od sirenja jurisdikcije hijerahije Srpske pravoslavne crkve i na jurisdik- cijsko podruéje maréanske biskupije, kao i s odbijanjem Krajignika da prihvate marcan- ske biskupe zbog strahovanja da bi prihvacanje unije, koje je pretpostavijalo i njihovu Podloznost zagrebackim biskupima, moglo znatiti i pretvaranje u podloznike zagre- backih biskupa, odnosno gubitak ranije stecenih povlastica. Buduéi da je becki dvor u razdoblju od 1683. do 1699. godine sve odluke, pa i one koje su se odnosile i na vjersku problematiku, donosio pod utjecajem ratnih zbivanja, izbjegavao je bilo kakve postupke Koji bi pogorsali unutrasnje prilike u Vojnoj krajini, sto se najbolje pokazalo kod postupa- » Dimitrije VITKOVIC, »Patrijarh Arsenije II]. Cmojevie u Pakracue, Starine JAZU XXXVI, Zagreb, 1918., 181; NILLES, nav. dj., 224-226, 7Z. Kudeli¢, Maréansko-svidnicka biskupija tijekom Beckog rata nja dvora prema patrijarhu Arseniju II. Cmojeviéu. Pragmatiéni politicki razlozi koje je Monarhija tada stavijala na prvo mjesto, i zbog kojih je patrijarhu Crnojevicu bilo dopu- steno djelovati i na podrueju maréanske biskupije, onemoguéili su mar¢anskim biskupi- ma djelotvorno suprotstavljanje presizanjima erkvene hijerarhije Srpske pravoslavne cr- kve i patrijarha Crnojeviéa, Posljedice politiékih odluka beékog dvora prvo su se osjetile u Pakracu, gdje je 1704. patrijarh Cmojevié uklonio grkokatolickog biskupa i postavio pravoslavnog episkopa, a izravno ih je osjetio i Popovi¢ev nasljednik u Maréi Gabrijel Turvinovie, koji se 1704. godine zalio zagrebaékom biskupu da su mu poslusnost iskazi- vala jo samo dvanaestorica svecenika, te 1706. novom viadaru Josipu I. da mu karlo- vatki general Porzia nije odobrio vizitaciju Karlovackog generalata, jer je patrijarh Crno- Jevié kaluderima i Krajisnicima s tog podrugja porucio da se odupru mar¢anskom bisku- Pu, Zato Sto ¢e, zahvaljujuci carskim povlasticama, za episkopa Karlovackog generalata imenovati Atanazija Ljubojevica, ranije spomenutoga dabrobosanskog biskupa, Pogubne posljedice djelovanja patrijarha Crnojeviéa za unijatsku mar¢ansku biskupiju i njezinu hi- Jerarhiju najbolje oslikavaju podaci da je u zagrebackoj biskupiji 1686. godine bilo 45 zu- pau kojima su Zivjeli pravoslavni kr8éani, koji su trebali spadati pod jurisdikeiju maréan- skog biskupa, dok je zagrebaéki biskup Mirko Esterhazy u pismu upuéenom u Rim 1711. godine, pet godina poslije smrti patrijarha Arsenija II]. Cmojevi¢a, naveo da je u njego- voj biskupiji preostalo jos svega 6 unijatskih 2upa, dok su ostalo preuzeli pravoslavni sveéenici.” U razdobliu nakon Betkog rata polozaj maréanske biskupije i njezinih biskupa nije se znatnije poboljsao, jer su odluke dvora glede crkvene jurisdikcije i odnosa hijerarhije Srpske pravoslavne crkve i mar¢anskih sjedinjenjih biskupa isto tako nastajale pod utje- cajem politickih prilika u kojima se Monarhija nalazila u 18. stoljecu, pa su se maréanski biskupi ponovno nalazili u nezavidnijem polozaju nego hijerarhija koju je ustrojio pecki patrijarh Arsenije III. Crnojevic. Tijekom 18. stoljeca maréanski su biskupi i dalje bili predmet spora izmedu Rima i Beta oko patronatskog prava, zbog éega su dulje vrijeme cekali potvrdu i posvecenje iz Rima, nisu uZivali podrsku krajiskih vojnih vlasti glede si- renja unije medu pravoslavnim KrajiSnicima, a moguénost djelovanja i dalje im je bila ograni¢ena zbog zahtjeva latinskih biskupa da moraju prihvatiti polozaj vikara za krSéane grékog obreda koji Zive u tim biskupijama. Crkvena hijerarhija koju je ustrojio Arsenije IIL, Cmojevié nalazila se u puno boljem polozaju jer nije ovisila ni o kakvom autoritetu osim o caru, a povlastice su patrijarhu i episkopima omoguéavale obavljanje crkvene i svjetovne viasti bez ikakva ograni¢enja na mnogo Sirem podruéju nego sto su to mogli maréanski biskupi. Medu razloge koji su izazvali opadanje znaéenja mar¢anske biskupije i maréanskih biskupa za krSéane grékog obreda u Monarhiji svakako valja ubrojiti i gubi- tak polozaja politi¢kih predstavnika Krajisnika pred dréavnim vlastima, odnosno zastitni- ka dodijeljenih povlastica, koji su maréanski biskupi imali sve do Pavia i Marka Zoréiéa. Tu su ulogu dolaskom na podruéje Monarhije preuzeli pravoslavni episkopi Srpske pra- voslavne crkve, éije su postupke krajiski zapovjednici tolerirali zbog bojazni od mogueih “ SIMRAK, Arsenije III. Crnojevi¢ i unija, 54, 118; Janko SIMRAK, »Jedanaesti martanski viadika Grgur Ju govie (1707 -1709)«, Spomenica grkokatolika Krizevacke biskupije 2a godinu 1936, Zagreb, 1936., 133; NAZ, Ecclesiastica, 8/366, n2CCP 50 (2002), str. 51-74 krajiskih nemira, dok su se svi marcanski biskupi od Pavla Zoréiéa pa nadalje u prisezi morali odreéi bilo kakvog politickog djelovanja medu Krajisnicima, a ta je éinjenica, uz odbijanje promjena postojeceg obreda i vjerske tradicije karakteristi¢nih za pravoslavne kxSéane, izazivala otpor velikog broja Kraji8nika zahtjevima maréanskih biskupa da pri- hvate njihovu jurisdikciju i u 18. stoljecu. Zagrebacki biskupi, koji su upozoravali Bee i Rim na neodrZivost takvog stanja, nisu uspjeli potaknuti dvor da promijeni ranije donese- ne odluke glede polozaja i djelovanja patrijarha i episkopa Srpske pravoslavne crkve, i ta- ko poboljsa polozaj sjedinjene martanske biskupije i njezinih biskupa, a takav je odnos dvora prema ovoj problematici rezultirao i ukinuéem grkokatolicke marcanske biskupije i premjeStanjem njezina sjedista u Krizevce 1777. godine. Zakljuéak U povijesti grkokatoli¢ke martanske (svidnicke) biskupije Becki je rat predstavljao presud- no razdoblie tijekom kojeg je becki dvor, zbog slozenih politiékih prilika, donosio odluke koje su imale dalekosezne posljedice za kasniji polozaj ove grkokatoliéke biskupije i pro- vodenje sjedinjenja (unije) pravoslavnih kriéana u Ugarskoj i Hrvatskoj s Katolickom cr- kvom. Smréu maréanskog biskupa Pavla Zoréiéa pocetkom 1685. godine, na samom poéet- ku rata s Osmanlijama, postavijeno je pitanje izbora novoga grkokatoli¢kog biskupa, kojeg pravoslavni kaluderi i Kraji8nici nisu bili spremni prihvatiti, veé su novoga maréanskog bi- skupa, kojeg je vladar samo morao potvrditi, nastojali izabrati sami, To je izazvalo bojazan da bi maréanskim biskupom mogla postati osoba koja je bila samo prividno sjedinjena s Katolickom crkvom, pa je zagrebacki biskup Martin Borkovié u suradnji s kardinalom Le- opoldom Kollonichem nastojao u Maréi ustoligiti Pavlova brata Marka Zorvi¢a, grkokato- lickog svecenika kojem nisu bili skloni kraji8ki zapovjednici, zabrinuti da bi njegovo ime- novanje moglo izazvati krajiske nemire usred rata s Osmanlijama. lako je becki dvor Marka Zorciéa pocetkom 1686. godine potvrdio maréanskim biskupom, tijekom svoga kratkotraj- nog biskupovanja do proljeéa 1689, godine on nije mogao mnogo usiniti glede sirenja unije kako zbog nesklonosti krajiskih vojnih vlasti da mu pruze potrebnu podrsku tako i zbog spora beckog dvora i Rimske kurije glede njegova imenovanja, odnosno pitanja moze li gr- Kokatoli¢ki biskup dobiti naslov latinske biskupije, koji je zavréen tek pocetkom 1688, go- dine, nakon éega o Marku Zoréicu nije vi8e nista poznato. Izborom Markova nasljednika Izaije Popovica u jesen 1689. godine, oko kojeg nije bilo veeih sporova izmedu krajiskih predstavnika, zagrebackog biskupa i beckog dvora, na miran je naéin rijeseno pitanje usto- licenja odgovarajuceg biskupa, no njegovo je biskupovanje obiljezio dolazak peékog patri- Jarha Arsenija III. Cmojeviéa u Varazdinski generalat, koji je, pozivajuei se na carske po- Vlastice, svojoj jurisdikciji nastojao podvrgnuti sve kr8éane grékog obreda, bili oni grko- katolici ili pravoslavni. Lako je Popovié nastojao tz pomoé kardinala Kollonicha sprijetiti Sirenje utjecaja Arsenija III. Cmojeviéa medu Krajisnicima, Crnojeviéev je utjecaj medu KrajiSnicima jaéao zahvaljujuei povlasticama beckog dvora, pa je mar¢anski grkokato- licki biskup izgubio naklonost Krajisnika i svecenstva, koji su se okrenuli patrijarhu Cr- nojevicu, Polozaj maréanskog biskupa Izaije Popoviéa nije se mogao poboljgati zbog vanjskopoliti¢kih prilika u kojima se Monarhija nalazila, a posebno nakon sto je dvor, unatoé upozorenjima kardinala Kollonicha da se jurisdikcijsko podrugje patrijarha Crno- BZ. Kudelié, Maréansko-svidnicka biskupija tifekom Beckog rata jeviéa zapravo prostiralo samo na otoku Svetog Andrije kod Budima, potvrdio episkope koje je predlozio patrijarh Crnojevié i obeéao novim episkopima drzavnu zastitu. Poja- vom dabrobosanskoga pravoslavnog metropolita Atanazija Ljubojevica u Karlovackom generalatu, kojem je 1696. godine slobodno djelovanje potvrdio hrvatski ban Adam Batt- hyani, na nekad se jedinstvenom podruéju grkokatoli¢ke martanske biskupije ucvrstila pravoslavna erkvena hijerarhija, kojoj ée drzavne vlasti i krajiski vojni zapovjednici biti vise skloni ne samo tijekom Beckog rata nego i kasnije, Polozaj marcanskih biskupa nije bitnije poboljsala ni carska isprava o zastiti grkokatoli¢ke hijerarhije i vjernika, jer su gr- kokatoli¢ki biskupi, kao vikari rimokatoli¢kih biskupa, bili u nepovoljnijem polozaju od episkopa Pravoslavne erkve, a zbog nepreciznih odredaba beckog dvora glede granica cr- kvene jurisdikeije grkokatolickih maréanskih i pravoslavnih biskupa sporovi o erkvenoj jurisdikciji nastavili su se iu 18. stoljeéu. Summary THE BISHOPRIC OF MARCA AND SVIDNA DURING THE WAR OF VIENNA During the long history of the bishopric of Maréa (Svidna) the War of Vienna was rather impor- tant period during which the emperor's court in Vienna made some decisions that afterwards be- came significant for the development of the Greek-Catholic community and for the attempted uni- on between Orthodox and Catholic believers in Hungary and Croatia. Already at the beginning of the war, the question of the new Greek-Catholic bishop was arisen. Namely, the old bishop Pavao Zoréié died in 1685, and Orthodox monks together with some part of borderline soldiers (krajisni- ci) did not want to recognize the new bishop who was appointed by the court in Vienna, This ca- used fear at Vienna court because it was possible that borderline soldiers support someone who would only seemingly accept union, and therefore Martin Borkovi¢ bishop of Zagreb and cardinal Leopold Kollonich supported Marko Zor¢ié (brother of recently passed bishop), who was Gre- ek-Catholic priest. Although Vienna court appointed Marko Zorci¢ to the position of the bishop of Maréa and Svidna, he could not do much concerning the union during his short practice (1689) The reasons for his failure were numerous but the most important were: resistance of the borderli- ne soldiers and unsolved argue between Vienna court and papal curia. Soon after when this argue was settled, at the beginning of 1688, Marko Zorcié »disappears« from the extant sources. The appointment of the new bishop Izajija Popovic in 1689 signed that argue between borderline sol- diers and the Vienna court was settled. Nevertheless, this period was not peaceful because in that time the patriarch Peé Arsenije III Crnojevié came to the region of Varaédin and tried to extend his jurisdiction over all the believers who used Greek liturgy. Although Popovi¢ tried, together with cardinal Kollonich, to reduce influence of the Orthodox patriarch, he did not manage. Soon afther, Crnojevié had support of borderline soldiers and emperor's permission to perform his ac- tivities. Therefore later on bishops of Maréa and Svidna gradually lost their influence but continue ed even in the eighteenth century to fight for their jurisdiction. 4