Projekat "Milwaukee Project" je nastavio sa obezbeđivanje celodnevnog obrazovnog programa

tokom svih vrtićkih godina i dalje tokom predškolske nastave, upravo Iz razloga što je ovaj
projekat pokazao najveće razlike između grupa u pogledu kognitivnih rezultata djece koja su
imala najveći rizik od intelektualnih poteškoća( to jest čije su majke imale nizak IQ) a ujedno je
program predvideo i zapošljavanje majki sa niskim IQ.

„Peri Preschool Project“ odnosio se na djecu sa intelektualnim poteškoćama, hronološke dobi

između tri i četiri godine, IQ između 75 i 80.

Naučnici koji su osmislili Peri preschool project koristili su eksperimentalne modele za testiranje
efikasnosti rane intervencije kod dece sa intelektualnim poteškoćama na osnovu
sociodemografskih karakteristika. Djeca su bila podvrgnuta ranoj intervenciji koja je trajala sve
do polaska u školu i ona djeca koja su imala intelektualne poteškoće su po završetku rane
intervencije u pripremnom predškolskom periodu pokazala bolje rezultate nego djeca iz
kontrolne grupe. Spomenute grupe djece naučnici su nastavili da prate kroz dan je longitudinalne
studije, ali bez dodatne podrške. Analiza longitudinalnih podataka pokazala je da postoje razlike
u IQ postignućima. Od ukupnog broja 71% djece je završilo srednju školu i pokazala su dobra
akademska postignuća tokom školovanja.

Kriterij za ispitivanje razlika longitudinalnih studija Došao je do dva glavna zaključka,

analizirajući rezultate dobijene na pomenutim projektima. Potvrđeno je da ovi programi donose
značajne boljitka u intelektualnom i kognitivnom postignuća djece koja su učestvovala u
eksperimentu. Također je primljeno da su boljitci izraženi u IQ poenima, najveći po okončanju
intervencije, da opstaju tri ili četiri godine nakon toga, a potom vremenom opadaju, kada djeca
nastave sa svojim formalnim školskim obrazovanjem.

Iz ove grupe projekata pokrenut je u Dablinu 1969. Godine Rutland Street preschool project, sa
ciljem da se djeca hronološke dobi od tri do pet godina i socio-ekonomski ugroženih sredina
pripreme za školu. Primjećuje da djeca koja potječu iz loših socio-ekonomski sredina postižu
lošije rezultate na uzrastu od 13 godina, od djece koja su porijeklom iz sredina koje su socio-
ekonomski razvijenije.
Aktivnosti na ovom projektu su se bazirale na Piagetovim principima razvoja sa akcentom na
pripremnost za školu. Prva procjena projekta pokazala je da su djeca iz ovog programa dobro
napredovala tokom pohadjanja predškolskog centra uz pružanje svih pratećih pogodnosti
programa, ali je postepeni pad dječjeg znanja u slijedi o vremenom u školskom sistemu.

Zaključeno je i da programiranog obrazovanja djece sa individualnim poteškoćama rezultiraju

dugoročnim efektima u sljedeće četiri oblasti:

1. Kompletna pripremljenost djece za školu

2. Razvijena sposobnost
3. Stavovi vrijednosni sistem djece
4. Veliki pozitivni utjecaj na porodicu

Dakle, iako je rana intervencija bila povezana sa značajno boljim intelektualnim ili akademskim
učinkom, u odnosu na kontrolnu grupu djece, rane intervencije nisu u potpunosti eliminirali
potrebu za specijalnim obrazovanjem, ponavljanje razreda, podrškom socijalnih i edukativnih
službi.

Zastupljenost pristupa obrazovanju u ranom djetinjstvu 90-ih godina svodi se na 6 programa:

 Bank Street program

 Head Start program
 High Scope program
 Montesori program
 Reggio Emilija program
 Walldorf program

Bank Street- ovaj program predstavlja obrazovni pristup koji se bavi cjelokupnom razvojem
djeteta i zbog toga je neophodno da nastavni bude upoznat sa načinom i programom razvoja
djeteta.
Suštinu programa predstavljaju konkretna iskustva koja čine:, slaganje kocki kuhanje, putovanja
itd.

Djeci je data mogućnost da biraju između pojedinačnih i grupnih aktivnosti u strukturiranom

okruženju sa jasnim očekivanjima. Ova fleksibilnost omogućava djeci da ispituju, diskutiraju i
predviđaju ishode na osnovu svojih zapažanja.

„Rano startovanje“ ( Head Start)- slično kao i prethodni program, suštinu čini razvoj djeteta
( fizički, intelektualni i emotivni). Luis i Archer navode da je cilj programa ranog startovanja,
koji je osmišljen da unapredi jezički i kognitivni razvoj, da predupredi društveni neuspjeh
djeteta. O Toole, navodi da je glavni cilj ranog startovanja, da uključi djete u obrazovni program
koji će unaprediti kompletan razvoj i postaviti temelje za bolje akademsko postignuće u budućim
godinama. U prilog ovome svjedoci istraživanje koje sprovedeno u SAD-u 2004. godine, gdje je
pomenuti program sprovedena djeci hronološke dobi od tri do šest godina. Djeca su bila
podijeljena u dvije grupe postojale eksperimentalna i kontrolna grupa.

Sa djecom u eksperimentalnoj grupi su se provjeravali ključni koncepti spomenutog programa:

1. Upotreba konkretnih zadataka koje dijete treba da savlada uz adekvatnu primjenu

didaktičkih kompleta
2. Osmišljenih aktivnosti koje usmeravaju nastavnici, kroz postavljanje pitanja, traženje
objašnjenja, otvaranje diskusije itd.

Ishod ovog projekta rezultirao je uspješnošću program ranog startovanja, jer je pokazao velike
prednosti po napredak djece koja su činile eksperimentalnu grupu u akademskim postignućima u
školskom sistemu, kao i uspješno angažiranju djece u društvenim aktivnostima, a i u kasnoj
životnoj dobi na veću stopu zaposlenosti u odnosu na ispitanike iz kontrolne grupe.

Pozitivna korelacija je također uočena između učešća u programu ranog startovanja i boljih
ocjena iz prirodnih nauka. Djeca su podijeljena u dvije grupe eksperimentalnu i kontrolnu grupu
i bila su hronološke dobi od pet do sedam godina. U eksperimentalnoj grupi pomoću programa
ranog startovanja pokušalo se utjecati na razvoj osjećaja za brojeve. Danfi tvrdi da razvoj
osjećaja za brojeve kod djece predstavlja značajan faktor za kasnija postignuća u oblasti
matematike. Greeno tvrdi da je razvoj osjećaja za brojeve kod male djece povezan sa
svakodnevnim iskustvima dijeteta i da učešćem u brojčanim iskustvima djeca uočavaju niz
mogućnosti za upotrebu brojeva. Navedene tvrdnje su se i obistinile, jer su djeca iz
eksperimentalne grupe pokazala dugotrajne pozitivne efekte programa i u školskom sistemu. Na
kraju prvog razreda 45% djece iz eksperimentalne grupe obuhvaćeno je programom ranog
startovanja i 22% djece iz kontrolne grupe, više nisu imala poteškoće sa matematikom.

Na osnovu navedenog uočava se dugorocna efikasnost program ranog startovanja na djecu koja
su programom obuhvaćena od najranijeg djetinjstva.

Igra je važan deo programa ranog startovanja, gdje se djeca angažuju u osmišljavanje aktivnosti
da putem igre dođu do konkretnih ciljeva. Nastavnici potiču učenje kroz društvenu interakciju
putem igre. Igra može u programu ranog startovanja biti posmatrana i realizovana sa četiri
aspekta:

1. Igra kao kontekst

2. Igra kao glavna uloga
3. Igra kao sporedna uloga
4. I kada je igra vezana za određeni oblik intervencije

Tokom 21. stoljeća su objavljene mnoge knjige ( jedna od knjiga je ) koje se

prvenstveno bave igrao mi obrađuju različite aspekte igre. Pored igre, program ranog startovanja
ključni akcenat se stavlja i na uključivanje roditelja u samu realizaciju programa. Uključivanje
roditelja u program ranog startovanja ogleda se u radu roditelja u savjetodavna u grupama,
učestvovanje u svakodnevnim dešavanjima na nivou centra i pružanju pomoći vlastitoj djeci u
izvršavanju zadatih aktivnosti. Program ranog startovanja donosi pozitivne efekte, kako djeci
obuhvaćenoj ovim programom tako i njihovim roditeljima.

„Veliki opseg“ (High Scope)- ovaj program obuhvaća tri metode rada: planiraj, uradi, analiziraj.
U ovom programu su zamenjene uloge nastavnika i djece.