S lijeve obale rijeke Miljacke nalazi se jedna od najljepših zgrada u

Sarajevu. Oronula građevina neobičnog oblika ukrašena je zgrafito

tehnikom koja podrazumijeva urezivanje crteža u malter a njena
fasada je smeđa, rastočena i oguljena. Tri crteža na drugom katu
predstavljaju tri lika, dva iz antičke mitologije, božicu mudrosti
Minervu, rimskog ratnika Perzeja ili Merkura, dok novo doba
predstavlja žena u sjeni svjetlosti suvremene ulične rasvjete. Krov
je izveden kao da je neko perom iscrtao ornament na nebu. Dva
kata su potpuno napuštena dok u prizemlju neko živi ali i taj stan
kao da je naseljen duhovima.
Mama i ja smo često šetale lijevom obalom Miljacke. Mama je
studirala na Akademiji likovne umjetnosti i ta ulica krije njena
najljepša sjećanja te mi često pričala o toj oronuloj ljepotici iz
19.stoljeća. Za tu kuću vezane su tajnovite legende koje joj daju
dodatnu patjnu. Jedna od njih je da je kući živjela lijepa djevojka
slobodnijih svjetonazora koju su posjećivali brojni udvarači. Ovo
mi je prije par godina ispričala mama u jednoj od naših šetnji
ovom ulicom. U to vrijeme kuća me je plašila svojom prazninom,
divljim vrtom ispred te tragovima života na prvom katu. Zvala sam
je kuća duhova. No danas kad šetam s drugaricama zamišljam
prelijepu crvenokosu ženu koja u svojoj kući priređuje zabave s
gramofonom i pločama dok se ispred njenog prozora, onog na
drugom katu ispod crteža žene u sjeni svjetlosti, svaku noć
pojavljuje mladić sa cvijećem i naslonjen na uličnu svjetiljku čeka
da se pojavi Gospođičina sjenka iza zavjesa. Možda je mladić kao
iz Dame s kamelijama iz pristojne obitelji i ne smije se udvarati
ženi poput nje ali je on zaljubljen u nju i ona u njega. Zamišljam
izmaglicu u svitanje i njen tužni pogled na ugašenu svjetiljku
jednog jutra kad ga više nema. Možda je otišao u rat, možda se
razbolio ili se oženio drugom nevjestom.
Druga legenda za kuću a koju mi je mama prepričala je da je u njoj
živjela Gospođica Ive Andrića. Nisam pročitala roman jer nije za
moje godine ali mama mi je opet u jednoj od naših šetnji ispričala
o njoj. Kuća je svjetlo smeđa, a vrt sa davno-uvenulim ružama je
okružuje. Fasada joj je kao što rekoh urađena zgrafito tehnikom.
Vrata su velika i veličanstvena. Krov joj je špicastog piramidalnog
oblika, a prozori sitni, no dovoljno veliki da daju šarm samoj
građevini. Iako je kuća sama po sebi jeziva, tamna i pusta, opet
daje neku ljepotu i nježnost. Samo mogu zamisliti kakva je
unutrašnjost te predivne tajnovite građevine.