MAŠINSKI FAKULTET TUZLA

ENERGETSKO MAŠINSTVO

PROJEKTNI ZADATAK
Termoenergetska postrojenja

Student: Predmetni profesor:

Ajla Šabić I-26/17 Dr.sc. Indira Buljubašić, red.prof.

Asistent:

Meliha Šabanović, bach.ing.maš.

Tuzla 2022
SADRŢAJ
1. UVOD ....................................................................................................................................... 5
Kondenzacijska termoelektrana .......................................................................................... 6
Parne elektrane-toplane ...................................................................................................... 7
Plinsko-turbinske elektrane ................................................................................................ 8
Parno-turbinska postrojenja .............................................................................................. 10
Kombinirana postrojenja .................................................................................................. 10
2. PARNE TURBINE ................................................................................................................. 12
Princip rada ....................................................................................................................... 13
Podjela turbina prema strujanju radnog medija ................................................................ 14
Protutlačne turbine ............................................................................................................ 14
Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare ....................................................................... 15
Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare ................................................................... 16
3. PARNI KOTAO ...................................................................................................................... 17
Plamenocijevni kotlovi ..................................................................................................... 18
Vodocijevni kotlovi .......................................................................................................... 18
Kotlovi prirodne cirkulacije.............................................................................................. 19
Kotlovi prinudne cirkulacije ............................................................................................. 19
Prenos topline u kotlu ....................................................................................................... 20
Dijelovi parnog kotla ........................................................................................................ 21
4. KONDENZATOR ................................................................................................................... 24
5. GENERATOR ......................................................................................................................... 25
6. RASHLADNI TORANJ ......................................................................................................... 26
7. PREDNOSTI I NEDOSTACI TEP-a U ODNOSU NA DRUGA POSTROJENJA .............. 27
8. UTICAJ TEP-a NA OKOLIŠ ................................................................................................. 29
9. PROJEKTNI ZADATAK ....................................................................................................... 30
Usvajanje sheme termoenergetskog postrojenja............................................................... 30
Stepenovanje turbine ........................................................................................................ 31
Bilans toplotnih potrošača ................................................................................................ 32
Bilansi zagrijača vode ....................................................................................................... 34
Zagrijač 2................................................................................................................... 34
Zagrijač 1................................................................................................................... 34
Bilans kondenzatora ......................................................................................................... 35
Bilans međupregrijača ...................................................................................................... 36
Odabir turbina ................................................................................................................... 37
Odabir napojne pumpe...................................................................................................... 39
Odabir kondenzacione pumpe .......................................................................................... 39

2
POPIS SLIKA
Slika 1.1. Renkinov kružni ciklus. .................................................................................................... 5
Slika 1.2. Kondenzaciska termoelektrana. ........................................................................................ 6
Slika 1.3. Kondenzaciska termoelektrana sa međupregrijanjem. ..................................................... 6
Slika 1.4. Parne elektrane-toplane .................................................................................................... 7
Slika 1.5. Šema parne elektrane-toplane ........................................................................................... 8
Slika 1.6. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja. ............................................................ 9
Slika 1.7. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja. .......................................................... 11
Slika 2.1. Parna turbina. .................................................................................................................. 12
Slika 2.2. Strujanje u medjulopatičnim kanalima parne turbine. .................................................... 13
Slika 2.3. Aksijalna i radijalna turbina............................................................................................ 14
Slika 2.4. Regulacija protutlačne turbine ........................................................................................ 15
Slika 2.5. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare ..................................................................... 15
Slika 2.6. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare ................................................................. 16
Slika 3.1. Kotao u sklopu termoelektrane. ...................................................................................... 17
Slika 3.2. Plamenocijevni kotlovi ................................................................................................... 18
Slika 3.3. Vodocijevni kotao s jednim domom i prirodnom cirkulacijom vode. ............................ 19
Slika 3.5. Kotao sa prinudnom cirkulacijom ................................................................................. 20
Slika 4.1. Izmjenjivač topline (Kondenzator). ................................................................................ 24
Slika 5.1. Generator ........................................................................................................................ 25
Slika 6.1. Razhladni toranj .............................................................................................................. 26
Slika 9.1. Shema termoenergetskog postrojenja ............................................................................. 30
Slika 9.2. Bilans toplotnog potrošača I ........................................................................................... 32
Slika 9.3. Bilans toplinskog potrošača II ........................................................................................ 33
Slika 9.4. Bilans zagrijača vode 2 ................................................................................................... 34
Slika 9.5. Bilans zagrijača vode 1 ................................................................................................... 34
Slika 9.6. Bilans kondenzatora. ...................................................................................................... 35
Slika 9.7. Bilans međupregrijača .................................................................................................... 36
Slika 9.8. Slika i specifikacije odabranih turbina............................................................................ 38
Slika 9.9. Izabrana napojna pumpa ................................................................................................. 39
Slika 9.10. Izabrana kondenz pumpa .............................................................................................. 40

3
POPIS TABELA
Tabela 9.1. Stepenovanje VTT ....................................................................................................... 31
Tabela 9.2. Stepenovanje NTT ....................................................................................................... 31

4
 1. UVOD
Parna elektrana je energetsko postrojenje čija je osnovna namjena proizvodnja i transformacija
primarnih oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehaničke energije iskorištava
za proizvodnju električne energije. U osnovi čitavog ciklusa je modificirani Rankinov kružni
ciklus i čitav proces pojednostavljeno prikazan izgleda kao na slici 1.1.

Slika 1.1. Renkinov kružni ciklus. [1]

Ciklus započinje sagorijevanjem prikladnog goriva unutar ložišta parnog kotla (tačka 2 na slici).
Parni kotao se u osnovi projektuje prema vrsti goriva koji koristimo, a gorivo može biti u čvrstom,
tečnom ili gasovitom stanju. Toplota, dobivena sagorijevanjem, se prenosi na radni medij, tj.
vodenu paru, koja se sistemom cijevi odvodi do ekspanzionog uređaja – turbine (3) gdje se vrši
obrtno kretanje. Na istom vratilu na kojem je turbina se nalazi i generator (5), te obrtanjem
turbine, obrće se i generator, što zauzvrat dovodi do pretvaranja mehaničke energije u električnu
energiju. S druge strane, voda nastavlja svoj ciklus tako što će se kondenzovati u tečnu fazu putem
kondenzatora (4), a dalje će se napojnom pumpom (1-2) ponovno ubaciti u kotao, gdje se taj
ciklus završava, a počinje novi. U zavisnosti od nivoa početnog pritiska svježe pare razlikujemo
termoelektrane s podkritičnim pritiskom, gdje se pritisak kreće u granicama od oko 160 do 170
bara, te nadkritičnim pritiskom, koji doseže vrijednosti i preko 220 bara. Hlađenje može biti
protočno i povratno. [1]

Razlika je u tome što se kod protočnog hlađenja, voda za hlađenje kondenzatora uzima iz
prirodnog izvora, bilo rijeke ili jezera, propušta kroz kondenzator i vraća nazad u svoj prirodni
tok. S druge strane, ako ne postoji prirodni izvor vode za hlađenje, ista voda stalno se propušta
kroz kondenzator i stalno se hladi u posebnim instalacijama. Izbor sistema hlađenja vezan je za
osnovnu dilemu oko izbora lokacije termoelektrane – blizu rijeke ili blizu rudnika uglja.Prednost
parnih termoelektrana je u tome što imamo velike jedinične snage, uz visoke parametre svježe
pare (170 bar pri 565°C), te visokoj sigurnosti pogona, pa može biti u neprekidnom radu s
maksimalnom snagom i po nekoliko hiljada radnih sati.

Parne elektrane dijelimo na:

 kondenzacijske parne elektrane

 parne elektrane – toplane. [1]

5
Kondenzacijska termoelektrana

Napojna voda, najnižih parametara biva ubrizgana u parni kotao putem napojne pumpe, najčešće
iz spremnika napojne vode. U kotlu se zagrijava preko tačke isparenja, te mijenja fazu, da bi dalje
došla do pregrijača pare.

Slika 1.2. Kondenzaciska termoelektrana. [1]

U pregrijaču pare, vodenoj pari dodajemo još više toplote dobivene sagorijevanjem u kotlu, zbog
čega ona postaje pregrijana - suhozasićena, što nam daje najbolje osobine za vršenje rada u
turbini. Parametri pare tu mogu doseći vrijednosti pritiska i od 170 bar pri temperaturi do 560°C,
te se kao takva pušta u turbinu. Turbina može se sastojati od samo jednog dijela, međutim, ako se
radi o visokim parametrima, radi postizanja što boljeg toplotnog pada, u klasičnim
termoelektranama imamo najčešće 2 cjeline, visokotlačni dio i niskotlačni dio, s tim da se između
ta dva dijela vodena para odvodi nazad u parni kotao, tačnije u međupregrijač, gdje se ponovno
zagrijava na vrijednosti svježe pare (slika 1.3.).

Nakon izvršenog rada u turbini, vodena para se propušta u kondenzator, gdje se kondenzuje do
početnih parametara, te, najčešće, prosljeđuje kondenz pumpom u spremnik napojne vode, gdje
nastavlja svoj ciklus. [1]

Slika 1.3. Kondenzaciska termoelektrana sa međupregrijanjem. [1]

Radi daljnjeg poboljšanja i približenja idelanom ciklusu, postoje dodatni dijelovi svakog
postrojenja koji povećaju stepen iskorištenja ovakvog postrojenja. Oni predstavljaju zagrijače
napojne vode, gdje se toplina dobija oduzmanjem dijela pare s turbine. Zagrijača napojne vode
može biti dva, tri ili više, u zavisnosti od ekonomske isplativosti takvih ugradbi. [1]

6
I pored svih načina poboljšanja, treba napomenuti da efektivni stepen iskorištenja ovakvog
postrojenja se kreće u rasponu od 25-35%. Pored toga, važno je napomenuti da su potrebne jako
velike količine rashladne vode za kondenzator, što povećava cijenu postrojenja, pogotovo u
slučaju da moramo pribjegavati rješenjima poput korištenja hiperboličkih rashladnih tornjeva.

Najveće postrojenje ovakvog tipa je izgrađeno u Sjedinjenim Američkim Državama –

termoelektrana Cumberland, koja je u pogonu od 1973. godine, s instalisanom snagom od 1,3
GW. [1]

Parne elektrane-toplane

Prva izvedba komercijalne termoelektrane – Pearl Street Station od Thomasa Edisona, izgrađena
1882. godine, je bila ovog tipa, gdje je distribuirala ujedno i električnu i toplotnu energiju, tako da
možemo reći da je ovaj koncept prisutan dugi niz godina, koji, zajedno s skorjašnjim interesom
oko korištenja zelenije energije, predstavlja interesantno područje za proučavanje.

Ova izvedba parne elektrane sadrži sve dijelove kao i kondenzacijska parna elektrana, s jednom
važnom razlikom, a to je da postoji dodatno oduzimanje pare, čija bi se toplina potrošila u
kondenzatoru, koja se koristi za zagrijavanje stambenih i poslovnih prostora ili za neku procesnu
industriju – tipa sušenja materijala, isparavanja vlage, toplina za hemijske reakcije ili destilaciju.
Ovim potezom, stepen iskorištenja čitavog postrojenja može da dosegne vrijednosti do 80%. To
ujedno znači da je i manje goriva potrošeno za da se dobije ista količina korisne energije. [1]

Slika 1.4. Parne elektrane-toplane[1]

Mogućnost oduzimanja pare se javlja ili nakon nekog stepena u turbini ili na izlazu iz turbine.
Najbolji stepen iskorištenja se dobija kada odvedena toplina se koristi u samom postrojenju ili u
blizini istog. Ukupno iskorištenje opada ako se ona mora transportovati na duže razmake. Ovo
zahtijeva jako dobru izolaciju na cijevima, što je neefikasno i skupo, jer s druge

7
strane, električnu energiju možemo transportovati putem žica i kablova, što je relativno prostije od
cijevi, na jako duže razmake uz iste gubitke.

Kao cjelina, Evropska unija generira 11 procenata električne energije koristeći kogeneracijske
termoelektrane, što zauzvrat čini uštedu od 35Mtone dnevno. U budućnosti se cilja na još veću
raširenost kogeneracijskih termoelektrana, sve zbog povećanja ukupne energetske efikasnosti. [1]

Slika 1.5. Šema parne elektrane-toplane[1]

Prema vrsti pokretača (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo koji oblik
energije u mehaničku energiju) dijelimo ih na:

1. plinsko-turbinsko postrojenje (kružna postrojenja)

2. parna turbinska postrojenja
3. kombinirana postrojenja

Plinsko-turbinske elektrane

Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamički pritisak od protoka plinova za direktno turbine.

Naravno različit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija je također drugačiji,
no sam proces koji se događa u turbini je vrlo sličan. Razlika je ta što je pad entalpije u plinskoj
turbini mnogo manji te porast volumena veći. Ukoliko želimo povećati stupanj iskoristivosti
moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Tu se javlja problem hlađenja,
pogotovo samih lopatica. Kako bismo ohladili lopatice koristimo komprimirani zrak iz
kondenzatora. Naravno dovođenje zraka za hlađenje će smanjiti i snagu postrojenja. Današnji
razvoj materijala nam je omogućio da i izborom materijala povećamo otpornost na temperaturu.
Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na bazi nikala koji uspješno podnose
više temperature. Naravno bez obzira na ova dostignuća na području materijala moramo osigurati
hlađenje lopatica. U plinskim elektranama se mehanička energija pretvara u električnu pomoću
plinskih motora, koji se najčešće grade kao četverotaktni motori. [1]

Ove elektrane su obično u sustavu metalurgijskih postrojenja radi iskorištenja plinova iz visokih
peći ili u sustavu kosara i 7 postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji nastaju
pri dobivanju koksa, zatim za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati stupanj
iskoristivosti moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Svako plinsko-

8
turbinsko postrojenje sastoji se od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.upravljanje
turbinom. Sam proces koji se događa u plinskoj turbini nije toliko različit od parne.

Princip rada: Kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava iz okoliša te ga komprimira do
nekog zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje se grije uslijed
izgaranja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja) ekspandiraju u plinskoj
turbini gdje stvaraju moment koji se iskorištava u proizvodnji električne energije i pri radu
kompresora. [1]

Slika 1.6. Prikaz plinsko turbinskog postrojenja [1]

Osnovne razlike između parnih i plinskih termoelektrana:

 parne termoelektrane imaju veći stupanj djelovanja (korisnost): ~40% parne, 25-30%
plinske,
 izgradnja parnih termoelektrana je skuplja (~2:1) i traje duže,
 troškovi goriva po jedinici proizvedene el. energije redovito su manji za parne
termoelektrane, pogotovo ako se radi o termoelektranama na ugljen (~1:2)
 plinske termoelektrane imaju manje troškove pokretanja i zaustavljanja ,
 plinske termoelektrane brže ulaze u pogon i fleksibilnije su u radu: moguća je brža
promjena snage
 plinske termoelektrane su ekološki prihvatljivije: ispuštaju manje količine štetnih plinova ,
 kod plinskih termoelektrana može se javiti problem opskrbe gorivom: - u slučaju da se
plin dovodi plinovodom, potrebni su dugoročni ugovori s isporučiteljom (vrlo često samo
jednim) - u varijanti kad se koristi ukapljeni plin, ovog problema nema, ali su troškovi
(cijena plina) znatno veći.
Prednost plinskih u odnosu na parne elektrana:
 izgradnja parnih termoelektrana ja skuplja i duže traje,
 plinske elektrane imaju manje troškove pokretanja i zaustavljanja,
 plinske elektrane su ekološki prihvatljivije.

9
Nedostatci plinskih elektrana :

 manji stupanj korisnosti (25-30%) ,

 veći troškovi po jedinici proizvedene električne energije,
 može se javiti problem opskrbe gorivom.

Parno-turbinska postrojenja

Proizvedena para uz pomoć topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na
razne načine ekspandira stvarajući moment koji pak služi za proizvodnu električne energije u
generatoru. Koristi dinamički pritisak generatora trošenjem vodene pare za okretanje lopatica
turbine. Najveći broj velikih termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste
parne turbine neposredno spojene sa generatorom. U ovim elektranama toplina dobivena
sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaničku
energiju, a koja se u generatoru pretvara u električnu energiju. Prema drugom zakonu
termodinamike sva toplinska energija ne može biti pretvorena u mehaničku energiju, zato je
toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak primijenjen kao korisna toplina, za
industrijske procese ili grijanje okoline, parno postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog
postrojenja. [1]

Kombinirana postrojenja

Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine ložene prirodnim plinom, parni kotao te parnu
turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo elektricitet, tj. to je ciklus
koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog dijela. Glavne sastavnice su naravno
plinska i parna turbina. Osnovna namjena ovakvih postrojenja je da se iskoristi toplina nastala na
izlazu iz plinske turbine. Pošto ispušni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke
temperature, oko 600°C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje će grijati vodu i proizvoditi vodenu
paru za parnu turbinu. Time povećavamo iskoristivost samog procesa pošto je toplina koju bi inače
izgubili iskorištena za daljnju proizvodnju pare. Iskoristivost takvog postrojenja doseže i do 60%.

U kombiniranom postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru izgaranja gdje se

istovremeno dovodi gorivo za izgaranje. Plinovi izgaranja vrlo visoke temperature vode se iz
komore izgaranja u plinsku turbinu, gdje ekspandiraju dajući koristan rad na vratilu spojenom na
rotor plinske turbine. Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu energiju
koja se šalje u mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator
(generator pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta što je
kod nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više zraka zbog
hlađenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta
neiskorištenog zraka te se taj višak zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U
utilizatoru se napojna voda zagrijava do isparavanja i pregrijava na zadane parametre. [1]

Pregrijana para odlazi iz generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehanički rad
generatoru električne struje. Nakon toga para, sada već niskih parametara, odlazi u kondenzator
gdje kondenzira. Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom vraća u utilizator na ponovno
zagrijavanje. Već je napomenuto da ovim principom povećavamo

10
iskoristivost čitavog procesa. Razlog pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje možemo
vidjeti u temeljnom Carnotovom procesu (izentropsko-izotermnom). Princip je sljedeći: ukoliko
su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline. [1]

Slika 1.7. Shematski prikaz plinsko turbinskog

postrojenja[1]

Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika temperatura „spremnika“ što veća. Naravno
idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovođenja topline bila jednaka
temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvođenja postane jednaka
temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu. Znamo da
kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno temperaturi toplinskih
spremnika te se nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne može promijeniti. [1]

11
 2. PARNE TURBINE
Parne turbine predstavljaju uređaje koje koriste toplotnu energiju iz pare pod pritiskom i koriste je
za mehanički rad na vratilu. Prvi uređaj koji možemo klasificirati kao reakcijska turbina je bila
igračka – Aeolipile, opisana u prvom stoljeću od strane grčkog matematičara Herona. Izumitelj
moderne manifestacije je Charles Parsons, a svoje djelo je predočio 1884. godine. Njegova
turbina, u spregu s dinamom je generirala 7,5 kW električne energije. Pored njegove izvedbe,
poznata je i izvedba Gustafa de Lavala, čija se turbina odlikuje time što paru znatno ubrzava
sapnicama prije nego ih obruši na lopatice turbine.

Turbine se izrađuju u raznim veličinama, počevši od snage manje od 0,75kW koje pokreću pumpe
i kompresore do izvedbi 1,5 GW za generiranje električne energije.Kondenzacijske turbine su
najčešće korištene u termoelektranama. Na izlazu iz ove turbine dobijamo paru u djelomično
kondenzovanom obliku, obično do 90% pri pritisku puno manjem od
atmosferskog.Nekondenzacijske turbine se koriste u procesnoj industriji. Izlazni pritisak se
reguliše ventilom čija vrijednost odgovara datim potrebama. Ove izvedbe najčešće pronalazimo u
rafinerijama, toplanama, u drvnoj i papirnoj industriji i drugim postrojenjima gdje imamo potrebu
za velikim količinama vodene pare na nižim pritiscima. [4]

Turbine s međupregrijanjem se isključivo koriste za generiranje električne energije, gdje je

turbina podijeljena u više cjelina, najčešće u dvije – visokotlačni dio i niskotlačni dio. Između ove
dvije sekcije, cjelokupna količina pare se vraća nazad u postrojenje za zagrijavanje – generator
pare, gdje se ponovno zagrijava na početne parametre, da bi se potom isporučila na drugi dio
turbine, gdje nastavlja svoju ekspanziju.U turbinama s oduzimanjem pare, dio pare se odvaja na
raznim stepenima ekspanzije, te se kao takva koristi za razne industrijske procesne potrebe ili se
transportuje do regenerativnih zagrijača napojne vode za povećanje ukupnog stepena iskorištenja
čitavog postrojenja. Oduzimajući tok može biti kontroliran ventilom ili nekontroliran. [4]

Slika 2.1. Parna turbina[4]

12
Princip rada

Stepen turbine čine nepokretna rešetka pretkola, pričvršćena za kućište i pokretna rešetka radnog
kola, spojena s vratilom. Pod rešetkom se podrazumijeva veći broj identičnih aeroprofila
postavljenih na istom međusobnom odstojanju. Kod turbomašina se misli na kružne rešetke, gdje
su lopatice (aeroprofilna tijela) postavljene osnosimetrično. Lopatice radnog kola zajedno sa
vratilom čine rotor koji se oslanja na ležišta.

Para pod visokim pritiskom nailazi prvo na nepokretne lopatice pretkola. One skreću struju pare i
usmjeravaju je pod određenim uglom. Pri tome se kanali između lopatica sužavaju i time se vrši
ubrzavanje struje. Tako je para skrenuta i primjetno ubrzana. Ukupna energija pare ostaje ista, ali
se njena kinetička energija povećala na račun energije uslijed pritiska i temperature. Tako je para
sada raširena, na nižem pritisku i temperaturi nego prije početka procesa. Ovako ubrzana para
sada struji preko pokretnih lopatica radnog kola koje je samo skreću. Ova promjena smijera
strujanja pare dovodi do stvaranja sile koja gura lopatice suprotno od pravca promjene brzine pare,
a pošto se one mogu slobodno okretati s vratilom, to uzrokuje obrtanje rotora. Para sada izlazi s
istim pritiskom i temperaturom kao i prije radnog kola, ali sa smanjenom brzinom, što znači da je
jedan dio energije predat rotoru kao mehanički rad. Zatim para odlazi u naredni stepen gdje se
proces odvija iz početka, i tako sve do posljednjeg stepena i ulaska u kondenzator. [4]

Slika 2.2. Strujanje u medjulopatičnim kanalima parne turbine[4]

Prethodno opisan proces se odnosi na akcioni stepen. Reakcioni stepen je onaj kod kog se para u
radnom kolu ne samo skreće, nego i dodatno ubrzava. Svaki od ove dvije vrste stepena ima svoje
mane i prednosti.

Akcioni stepeni mogu preraditi veću količinu energije pri dobrom stepenu korisnosti, ali se mora
pribjegavati specijalnim konstrukcijskim rješenjima da bi se smanjio neželjeni prolazak pare kroz
zazore između pokretnih i nepokretnih djelova, što ga čini i skupljim. Reakcioni stepen je
jednostavniji za izradu ali daje manju količinu rada, pa reakciona turbina mora imati veći broj

13
 stepena. Svrha postojanja više stepena je u sljedećem: stepen se može izraditi da ubrzava paru do
enormnih brzina i da jedan stepen prerađuje ogromnu količinu energije; međutim, gubici uslijed
trenja pri ovako velikim brzinama bi bili jako veliki toliki da bi stepen radio sa izuzetno niskim
stepenom korisnosti. [4]

Podjela turbina prema strujanju radnog medija

Po načinu strujanja turbine se dijele na aksijalne i radijalne, prema smjeru strujanja pare u
odnosu na osu obrtanja rotora. Kod radijalnih turbina para struji upravno na osu obrtanja. Sve što
je već rečeno se odnosi i na ovaj tip turbine osim što ovdje centrifugalna sila igra ulogu i u
pojednostavljenom procesu. Samo manje mašine se izvode kao radijalne, dok su velike,
energetske, isključivo aksijalnog tipa. Prema broju stepena, turbomašine se dijele na jednostepene
i višestepene.

Slika 2.3. Aksijalna i radijalna turbina[4]

Kod aksijalnih turbina ponešto veću djelotvornost možemo postići ako se nizvodna turbina rotira u
obrnutom smjeru od uzvodne. Ali komplikacije bi u tom slučaju mogle biti kontraproduktivne.
Kontra-rotirajuću parnu turbinu još poznatu kao Ljungström turbinu, osmislio je švedski inženjer
Fredrik Ljungstrom (1875. - 1964.), u Stockholmu, a patentirao ju je zajedno sa svojim bratom
Birgerom Ljungstrom 1894. Po dizajnu je to zapravo višestupanjska radijalna turbina (sa parom
ugnježdenih turbinskih rotora) koja se koristi najčešće u pomorstvu zbog svoje kompaktnosti i male
težine. Uzeći u obzir sve njezine karakteristike, može se zaključiti da je ukupna efikasnost ove
turbine ipak manja od one Parsonove ili Lavalove turbine.[4]

Protutlačne turbine

Da se omogući iskorištavanje preostale kinetičke energije, para se dovodi među statorske lopatice
drugog stepena, koje skreću mlaz pare i dovode ga u određenom smjeru drugome lopatičnom
vijencu rotora.Taj se postupak ponavlja sve dok se dovoljno ne iskoristi kinetička energija pare. Para
ekspandira do pritiska znatno višega od onoga u kondenzatoru. Tada se para koja je samo
djelomično ekspandirala u turbini iskorištava za tehnološke procese (grijanje, isparavanje, kuhanje.

14
Upotreba je opravdana samo ako ima potrošača koji mogu iskoristiti djelomično ekspandiranu paru.
Najčešće se takva para dovodi u izmjenjivače topline kod potrošača ili toplani, koji djeluju kao
kondenzatori, ali s tim da se entalpija isparivanja iskorištava ili za tehnološke procese ili za grijanje
prostorija. Nasuprot tome, u kondenzacijskoj se turbini entalpija isparavanja odvodi beskorisno u
okolinu.

Slika 2.4. Regulacija protutlačne turbine[4]

Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare

Grade se da se ukloni čvrsta ovisnost mehaničke energije na osovini turbine o unutarnjoj

termičkoj energiji pare na izlazu iz turbine. Sastoji se od visokotlačnog (VT) i niskotlačnog (NT)
dijela, smještenih u odvojena kućišta, na zajedničkoj osovini. U VT dijelu ekspandira sva para
koja se dovodi iz kotla, a nakon ekspanzije dio nje se odvodi potrošačima, a dio u NT dio turbine.
Pred ulazom u NT dio nalazi se protočni ventil, kojim se regulira količina pare za ekspanziju do
kondenzatorskog pritiska. [4]

Slika 2.5. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare[4]

15
Budući da pritisak pare na izlazu iz VT dijela ovisi o količini pare koja struji kroz taj dio turbine,
promijeni li se količina pare kroz NT dio,mijenjat će se i količina kroz VT dio, a time i pritisak
pare za potrošače. Tako se može održati konstantni pritisak pare oduzimanja.

Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare

Danas se uglavnom sve turbine izvode s nereguliranim oduzimanjem.Broj nereguliranih

oduzimanja ovisi u prvom redu o pritisku pare na ulazu u turbinu (s njegovim povećanjem raste i
broj nereguliranih oduzimanja). Izvode se turbine i sa deset nereguliranih oduzimanja pare. Tako
oduzetom parom zagrijava se kondenzat jer se time povećava termički stupanj djelovanja procesa,
zato što se dio pare ne dovodi u kondenzator. Para kojom se zagrijava kondenzat obavlja
protutlačni proces pa sva energija tako oduzete pare ostaje u procesu. Količina pare iskoristiva za
zagrijavanje kondenzata vrlo je ograničena jer je i toplina koju on može preuzeti ograničena. [4]

Slika 2.6. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare[4]

16
 3. PARNI KOTAO
Parni kotao je pronašao francuski fizičar Deni Papen, 1680. godine. Prvi parni kotao sposoban za
praktičnu proizvodnju vodene pare za rad parne mašine napravio je 1710. godine engleski
mehaničar Newcommen. Radom ove parne mašine praktično je dokaza mogućnost pretvaranja
toplotne energije u mehanički rad.

Parni kotao se može definisati kao hermetički zatvoren sud u kome voda isparavanjem prelazi u
vodenu paru pritiska većeg od atmosferskog. Za isparavanje se koristi toplota nastala
sagorijevanjem goriva u kotlovskom ložištu ili dovedena toplota sa strane. Može se reći da je
parni kotao energetski transformator, koji hemijsku energiju sadržanu u gorivu, sagorijevanjem
oslobađa i predaje vodi, prevodeći je u parno stanje određenog pritiska i temperature. Ovakva para
sposobna je da izvrši mehanički rad. Pod kotlovskim postrojenjem se podrazumijeva parni kotao i
svi njegovi pomoćni uređaji koji su potrebni da se bi se iz napojne vode, korištenjem toplote
goriva ili otpadne toplote, proizvela vodena para odgovarajućeg kvaliteta. [2]

Slika 3.1. Kotao u sklopu termoelektrane[2]

Kotlove možemo podijeliti na osnovu većeg broja kriterija, i to:

a) prema veličini pritiska u kotlu:

 kotlovi niskog pritiska (do 16 bar),

 kotlovi srednjeg pritiska (16÷25 bar),
 kotlovi visokog pritiska (25÷60 bar),
 kotlovi vrlo visokog pritiska (iznad 60 bar).

17
 b) Prema načinu strujanja produkata sagorijevanja kroz kotao:

 plamenocijevni kotlovi,
 vatrocijevni kotlovi.

c) Prema načinu cirkulacije vode u kotlu:

 kotlovi prirodne cirkulacije,

 kotlovi prinudne cirkulacije,
 protočni parni kotlovi.

d) Prema načinu sagorijevanja čvrstog goriva:

 kotlovi sa sagorijevanjem u letu,

 kotlovi sa sagorijevanjem u sloju.

Plamenocijevni kotlovi

Kod ovih kotlova, produkti sagorijevanja struje kroz jednu ili više plamenih cijevi, tzv. plamenica,
i dalje kroz dimovodne cijevi oko kojih struji prijemnik toplote, obično voda i vodena para.
Ugradnjom plamene cijevi uronjene u vodeni prostor ekscentrično intenzivira se cirkulacija i
predaja toplote u kotlu. [2]

Slika 3.2. Plamenocijevni kotlovi[2]

Vodocijevni kotlovi

U vodocijevnim kotlovima, osnovni oblik elementa pod pritiskom koji je u dodiru sa produktima
sagorijevanja je cijev, a njihovi sabirnici i razdjelnici u obliku cijevi većeg prečnika obično su van
dodira vrućih produkata sagorijevanja. [2]

18
Kotlovi prirodne cirkulacije

Ako se cirkulacija prijemnika toplote u isparivaču kotla obavlja samo pod djelovanjem sila
uzgona, onda se u tom slučaju radi o kotlovima prirodne cirkulacije.

dimovod

Slika 3.3. Vodocijevni kotao s jednim domom i prirodnom

cirkulacijom vode[2]

Takav parni kotao predstavlja sistem spusnih (hladnih) i podiznih (toplih) cijevi, spojenih sa
kotlovskim bubnjem u kojima se odvija proces isparavanja. U kotlovskom bubnju se vrši
odvajanje pare od mješavine vode i pare. Cirkulacija se ostvaruje na račun razlike gustoće između
stuba vode u spusnim cijevima i gustoće stuba mješavine vode i pare u podiznim cijevima.
Cirkulaciju karakteriše cirkulacioni broj koji predstavlja odnos količine vode koja se dovodi u
kolo (Dc) i količine pare koja se iz kotla odvodi (D), a istovremeno predstavlja i recipročnu
vrijednost količine pare u mješavini na izlazu iz isparivača.

Proračun cirkulacije u prostom cirkulacionom kolu izvodi se tako što se izjednače sile uzgona
prirodne cirkulacije i ukupan pad pritiska u kotlu. Ako voda ulazi u kotao sa temperaturom nižom
od temperature ključanja, onda se ona mora da prvo zagrije dok u tački C ne počne da ključa. Ho
predstavlja dio cijevi u kome se vrši zagrijavanje kao u zagrijaču, dok se sam proces isparavanja
vrši između tačaka C i D. [2]

Kotlovi prinudne cirkulacije

Prinudna cirkulacija vode i pare kod parnih kotlova se ostvaruje pomoću pumpi. Kod kotlova
specijalnih konstrukcija, koji rade sa vrlo visokim pritiscima, visokom temperaturom i velikom
proizvodnjom pare, prirodna cirkulacija vode nije dovoljna za sigurni rad kotla. Porastom
kotlovskog pritiska, razlika u specifičnim težinama vode i pare se smanjuje.

Ovim se smanjuje i brzina cirkulacije vode, te je i zbog toga neophodna prinudna cirkulacija, koja
ima dobru karakteristiku da vrši nezavisnost cirkulacije vode od slučajnih zastoja cirkulacije, što
isključuje mogućnost pregrijavanja kotla i njegovih dijelova, te je i sama

19
konstrukcija kotla pogodnija za iskorištavanje toplote zračenjem, prečnici kotlovskih cijevi mogu
biti manji i sa većim brojem krivina prilagođeni ozidu kotla. [2]

Slika 3.4. Kotao sa prinudnom cirkulacijom[2]

Prenos topline u kotlu

Sagorijevanjem goriva u ložištu kotla oslobađa se potrebna količina toplote. Ova toplota zagrijava
vodu u vodogrejnom kotlu ili pretvara vodu u vodenu paru određenog pritiska u parnom kotlu,
zatim u pregrijaču prevodi zasićenu paru u pregrijanu. Dio ove toplote služi i za zagrijavanje vode
u ekonomajzeru, kao i za zagrijavanje vazduha potrebnog za sagorijevanje. Ukoliko se veći dio
toplote oslobođene u ložištu prenese na vodu u kotlu, na vodu u zagrijaču vode i na vazduh u
zagrijaču vazduha, utoliko će stepen iskorištenja kotla biti veći. Ovo postižemo održavanjem u
što čistijem stanju grejnih i naknadno grejnih površina kotla.
Prenošenje toplote u kotlovima vrži se istovremeno zračenjem, kondukcijom i konvekcijom.
Proces prenošenja toplote odvija se na idući način:

- zračenjem usijanog goriva i produkata sagorijevanja na zagrejvnu površinu kotla

(ozračena površina kotla),
- provođenjem toplote kroz kotlovske limove i cijevi,
- dodirom vode i vodene pare sa unutrašnjim zidovima kotlovskih limova i cijevi,
- strujanjem kroz vodu i vodenu paru. [2]

Količina prenijete toplote na kotao zavisi od veličine ogrjevne površine kotla, razlike u
temperaturi ložišnog prostora i vode u kotlu, koeficijenta prelaza toplote i vremena rada kotla.
Prelaz toplote se povećava većom razlikom temperature produkata sagorijevanja i vode u kotlu,
većom brzinom strujanja dimnih gasova i bržom cirkulacijom vode u kotlu. Najveći dio toplote se
prenosi zračenjem, naročito kod visokih temperatura ložišta, i to u samom ložišnom prostoru.

20
Kod savremenih kotlova to iznosi od oko 80% ukupne oslobođene toplote. To je i razlog što se
kod savremenih kotlova povećava ozračena površina.

Količina prenijete toplote iz ložišta na limove i cijevi kotla računa se po obrascu:

𝑄 = 𝛼1 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑔 − 𝑡𝑧) ∙ ℎ (3.2.)

Količina toplote prenešene sa kotlovskih cijevi na vodu računa se kao:

𝑄 = 𝛼2 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑧 − 𝑡𝑣) ∙ ℎ (3.3.)

Količina toplote prenešene putem zračenja:

4 4
𝑄 = 𝐴 ∙ 𝐶 ∙ [( 𝑇𝑔 ) − ( 𝑇𝑧 ) ] ∙ ℎ (3.4.)
1 100 100

gdje su:

Q – količina toplote [W], α – koeficijenti kondukcije i konvekcije

4
[W/m²K], A – ogrjevna površina kotla [m²], C1 – koeficijent prelaza zračenjem [W/m²K ],
h – vrijeme u satima [h], tz – temperatura unutrašnje strane cijevi [ºC],
Tg – temp. plamena i dimnih gasova [K], tv – temperatura vode u cijevi [ºC],
Tz – temp. ogrjevne površine kotla [K]. [2]

Dijelovi parnog kotla

Kotlovski bubanj je zatvoren valjkasti čelični sud prečnika od 1÷2,5 metara ili više sudova
međusobno spojenih cijevima u kojima se voda pretvara u vodenu paru. Kotlovski doboš ima
vodeni i parni prostor. Nivo vode u dobošu varira u određenim granicama. Najniži dopušteni nivo
vode u dobošu se zove vodena ivica. Ako nivo vode opadne ispod ove ivice, smatra se da je kotao
ostao bez vode, dijelovi kotlovskog lima i cijevi se pregrijavaju, pa može doći do deformacija ili
eksplozije.

Vatrena ivica je visina do koje je dopušteno dopiranje vrelih dimnih gasova. Vatrena ivica mora
biti 10÷15cm ispod vodene ivice. Šamotnim ozidom sprečava se prodiranje vrelih dimnih gasova
iznad vatrene ivice. Najviši nivo vode u bubnju može biti 10÷12cm iznad vodene ivice. Ovo
zavisi od sistema i veličine kotla. Nivo vode u kotlu se obično održava na sredini, između vodene
ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu. Ako nivo vode u bubnju poraste iznad dopuštenog
nivoa, smanjuje se parni prostor kotla što povećava vlažnost zasićene pare. Paroskupljač ili parni
dom je sud koji služi za odvajanje zasićene vodene pare od vode. U njemu se vodene čestice iz
pare donekle odvajaju i vraćaju u bubanj, a para postaje manje vlažna. [2]

Vodeni prostor parnog kotla je prostor ispunjen vodom. Ukoliko je vodeni prostor veći, utoliko je
rad kotla elastičniji, tj. nagle promjene opterećenja odnosno proizvodnje pare blaže se održavaju
na kolebanje pritiska u kotlu. Velika količina vode sa akumulisanom toplotom nadoknađuje
neravnomjernu potrošnju vodene pare i ublažava pad pritiska u kotlu. Kotlovi s malim vodenim
prostorom brzo se pripremaju za pogon, ali daju zasićenu paru sa većim

21
stepenom vlažnosti i kod neravnomjernog opterećenja naglo mijenjaju pritisak. Isparavajuća površina
kotla je površina nivoa vode u kotlu, vodeno ogledalo.

Napojni prostor je prostor između vodene ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu.
Naizmjenično se prazni i puni vodom u zavisnosti od proizvodnje pare, odnosno napajanja. [2]

Slika 3.6. Dijelovi parnog kotla[2]

Ložište je prostor u kome sagorijeva gorivo, na rešetki ako je komadastog oblika ili u ložišnom
prostoru ako je u prašinastom, tečnom ili gasovitom stanju. Ispod rešetke je pepeljara, a na kraju
rešetke koš za šljaku. Sa strane rešetke kroz vazdušne kanala i ispod rešetke kroz procijepe dovodi
se vazduh potreban za sagorijevanje. Ložište nema rešetku, ako se kotao loži ugljenom prašinom,
tečnim ili gasovitim gorivom. U tom slučaju ima ugrađene gorionike. Neka ložišta za
sagorijevanje ugljene prašine imaju malu rešetku za dogorijevanje krupnijih čestica koje ne sagore
u letu, već padaju na dno ložišta.

Dimni kanali služe za odvođenje dimnih gasova iz kotlovskog ložišta u dimnjak. Dimni kanali se
grade tako što veća količina toplote bude predata grejnim površinama kotla. Kod projektovanja se,
pored navedenog, vodi računa da gasovi sa određenim temperaturama moraju napustiti kotao.
Strujanje vode i pare u kotlu i dimnih plinova može biti u istom smijeru, suprotnom ili čak
poprečno.

Dimnjak služi da obezbijedi prirodnu promaju u kotlu i da izbaci dimne plinove u više slojeve
atmosfere. Dimnjak mora da ima odgovarajuću visinu, poprečni presjek i da bude obložen
termičkom izolacijom. Visinu dimnjaka određuju potrebna jačina promaje u kotlu i higijenski
zahtjevi čistoće zraka. Koji će od ova dva biti uticajniji, to zavisi od mjesta izgradnje kotlarnice,
naseljena ili nenaseljena mjesta.

Armatura i apratura kotla služi za bezbijednost rada, kontrolu i eksploataciju kotla. Na kotlu
postoji armatura koja je zakonom propisana. Ostala armatura se postavlja na kotao radi lakšeg i
boljeg korištenja kotla, pouzdanijeg rada i povećanog stepena automatizacije. Kotlovsku armaturu
dijelimo na grubu i fino. U finu armaturu spadaju: vodokazna stakla i probne slavine, automatski
uređaji za napajanje kotla, manometri , termometri, napojne glave, svi ventili za paru i vodu i
sigurnosni ventili, slavine za odmuljivanje. [2]

22
U grubu armaturu spadaju: vrata, zasuni, ventilatori, mlinovi za uglja, gorionici za ugljenu prašinu
i tečna goriva. U aparaturu kotla spadaju svi instrumenti preko kojih se prati rad kotla i vrši ručna
ili automatska regulacija njegovog rada.

Pregrijači pare, zagrijači vode i zagrijači vazuha svi zajedno spadaju u naknadne ogrjevne
površine kotla i služe za povećanje stepena iskorištenja istog, odnosno omogućavaju uštedu
goriva. Pregrijači pare prevode zasićenu paru u pregrijanu, tj. u paru više temperature, ne
mijenjajući joj pri tom pritisak. Temperatura pregrijavanja pare zavisi od namjene kotla. Zagrijači
vode i vazduha su smješteni u izlazni kanal dimnih gasova. Zagrijavaju vodu za napajanje kotla i
zrak za sagorijevanje, koristeći temperaturu izlaznih dimnih plinova. [2]

Sistem s kotlom ima slijedeće prednosti:

- postizanje visokih tlakova pare u najširem rasponu od 0,5 do 30 bar (uz manja ulaganja i
pogonske troškove u odnosu na klasične instalacije),
- mogućnost postizavanja različitih tlakova s istim generatorom,
- velika mogućnost regulacije proizvodnje pare (1:5 odnosno 20 - 100 %) uz normalan
(kontinuiran) rad vrelouljnog kotla (zagrijača),
- manja osjetljivost generatora na kvalitetu napojne vode i vrlo lako čišćenje eventualnih
naslaga (mehaničko),
- nema opasnosti od eksplozije ili oštećenja uređaja kod pomanjkanja vode (osim toga
primarni krug je bez tlaka) i dozvoljen je smještaj u tehnološkom prostoru, bez posebne
kotlovnice,
- potpuno automatiziran pogon, vrlo jednostavan za održavanje,
- prostor koji kompletna instalacija zauzima mnogo je manji od potrebnog prostora za
klasične instalacije s parnim kotlom.
Opisani sustav proizvodnje pare (vrele vode) ima neograničenu primjenu u svim
tehnološkim procesima i grijanjima, a posebno kod potreba za relativno malim količinama pare
visokog tlaka i u slučajevima nepostojanog režima potrošnje.Poseban je problem u kotlovima,
bez obzira na njihovu vrstu, kotlovac ili kamenac, mineralni talog (uglavnom kalcijev karbonat)
koji se grijanjem izlučuje iz vode, nakuplja se kao kora na unutarnjim stijenkama kotlova i cijevi,
što može izazvati pucanje stijenki i eksploziju. [2]

23
 4. KONDENZATOR
Kondenzator je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u tekuće stanje, nakon što
ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces. Pritisak u klasičnom
kondenzatoru je izuzetno mali (podpritisak – oko 0,045 bara). Pošto je kondenzator izmjenjivač
topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta topline predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene na rijekama, moru...,
kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplini. [4]

Slika 4.1. Izmjenjivač topline (Kondenzator) [4]

Kondenzator vodene pare se ugrađuje na izlazu parne turbine, parnog stapnog stroja ili na
povratu s grijača. Oni pretvaraju vodenu paru iz parnog stanja u tekućinu, tj. vodu. Mogu raditi na
atmosferskom tlaku, a uobičajeno rade na malom podtlaku ili vakuumu. Uglavnom se hlade
vodom, bilo slatkom ili morskom, a rijeđe se hlade zrakom, zbog veće cijene uređaja i
nemogućnosti postizanja dovoljno niskih tlakova na izlazu parne turbine.

Parni kondenzatori su ustvari površinski izmjenjivači topline u kojima se izlazna para iz parnih
turbina kondenzira pod tlakom manjim od atmosferskog tlaka. Tlak u kondenzatoru kreće se od
0,02 do 0,08 bar. Da bi stupanj iskorištenja parnoga procesa bio što veći, kondenzacija se mora
odvijati pri što nižem tlaku (temperaturi), a to prvenstveno ovisi o temperaturi rashladnoga fluida
(vode), odnosno o temperaturi okoline. Tamo gdje na raspolaganju nema dovoljne količine
rashladne vode, hlađenje kondenzatora se može vršiti okolnim zrakom, a u tim je slučajevima,
zbog lošijeg hlađenja, tlak kondenzacije veći pa je manji stupanj iskorištenja procesa.

Brzina izlazne pare iz parne turbine, odnosno na ulazu u kondenzator, kreće se od 50 do 120 m/s,
a njena uobičajena vlažnost je 8 do 12 %. Nastoji se da temperatura kondenzata bude što bliže
temperaturi izlazne rashladne vode, te da pri tome kondenzat bude što manje pothlađen, kako se u
kružnome procesu ne bi ponovno trošila toplina za njegovo grijanja. Za veća i dobro projektirana
postrojenja, temperatura podhlađenja kondenzata kreće se od 0,5 do 1 °C. U kondenzatorima se
također vrši sakupljanje raznih povratnih tokova pomoćne pare (za pogon injektora, za grijanje
regenerativnih zagrijača napojne vode, para za brtvljenje i dr.), što zajedno s glavnim kondenzatom
ulaze ponovno u kružni tok procesa. Da bi se u kondenzatoru održao potreban podtlak (vakuum),
iz njega treba neprestano isisavati nekondenzirajuće plinove (zrak, kisik O2, ugljikov dioksid
CO2) koji ulaze zbog propuštanja prirubničkih spojeva, kao i zbog dotoka dodatne vode u kojoj su
oni otopljeni. Isisavanje plinova (zraka), te održavanje podtlaka, vrši se parnim izbacivačima
(injektori ili ejektori) ili rotacijskim vakuumskim crpkama. [4]

24
 5. GENERATOR
Generatori su rotacijski električni strojevi koji mehaničku energiju pogonskog stroja pretvaraju u
električnu energiju. Prema vrsti električne struje koju proizvode mogu biti istosmjerni i izmjenični
koji opet mogu biti jednofazni i trofazni. Jednostavni generator se sastoji od zavojnice koja se
vanjskim utjecajem okreće u stalnom magnetskom polju.Generator se sastoji od pokretnog dijela
(rotor) i od nepokretnog dijela (stator). Da bi nastala električna energija treba okretati rotor.
Generator ima mnogo navoja žica. Svaki navoj žice pokreće izvjestan broj elektrona, a svi navoji
zajedno stvaraju jaku električnu struju. Tako se u generatoru energija gibanja pretvara u električnu
energiju. [4]

Jednostavni generator se sastoji od izvora magnetskog polja (magneta ili elektromagneta), te

vodiča koji se kreće kroz to magnetsko polje tako da siječe silnice magnetskog polja. Pri tome se
u vodiču inducira elektromotorna sila (napon), koja je razmjerna gustoći magnetskog polja (tj.
magnetskoj indukciji) i brzini vodiča, a ovisna je i o kutu po kojim vodič siječe magnetske silnice.
Kako bi se postigli veći inducirani naponi umjesto pojedinačnog vodiča se koristi zavojnica, dakle
niz serijski spojenih vodiča koji se vrte kroz nejednoliko magnetsko polje. [4]

Slika 5.1. Generator[4]

25
 6. RASHLADNI TORANJ
U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput struktura, koji
oslobađaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju se rashladni
tornjevi . Rafinerije petroleja, petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja koriste
ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u smjeru prema
dolje i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima. Inducirani ili tlačni rashladni tornjevi
su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s materijalima koji pojačavaju dodirivanje zraka
koji struji u vis i vodu koja teče prema dolje. U pustinjskim područjima rashladni toranj mogao bi
biti neizbježan od kada će trošak uređivanja vode za hladno isparavanje biti zabranjen.

Ovi imaju nižu efikasnost i višu energetsku potrošnju u ventilatorima od mokrih i isparavajućih
rashladnih tornjeva. Tvrtke za elektriku preferiraju upotrebljavanje rashladne vode iz oceana,
rijeka, jezera, rashladnih umjetnih jezera u zamjenu za rashladni toranj, na području gdje je
ekonomičnije i ambijentalno moguće. Ovaj tip rashlađivanja može sačuvati trošak rashladnog
tornja i može imati nižu energetsku cijenu za pumpanje rashladne vode kroz izmjenjivač topline
postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina može uzrokovati da temperatura vode primjetno poraste.
Pogonska postrojenja koja upotrebljavaju prirodne sastojke vode za rashlađivanje, moraju biti
konstruirana da preduhitre ulazak organizama u rashladni krug, inače će se stvoriti organizmi koji
se prilagođavaju toplijim vodenim postrojenjima i utječu tako da nanesu štetu ako se postrojenje
ugasi za hladna vremena. [4]

Slika 6.1. Razhladni toranj[4]

26
 7. PREDNOSTI I NEDOSTACI TEP-a U ODNOSU
NA DRUGA POSTROJENJA
Termoenergetska postrojenja imaju mnoštvo prednosti kao i nedostataka u odnosu na druga
postrojenja,no veoma je teško zaokružiti tu oblast,jer svako termoenergetsko postrojenje je
specifično za sebe te kada govorimo o prednostima i nedostacima,potrebno je navesti za svako
termoenergetsko postrojenje zasebno njegove prednosti i nedostatke,pa tako kada govorimo o
termoelektranama na ugalj bitno je istaknuti sljedeće prednosti:

- relativno jeftina električna energija (niska i stabilna cijena uglja na svjetskom tržištu);
- zalihe uglja dovoljne su za sljedećih 300 −900 godina (ovisno o proizvodnji električne
energije, odnosno o potrebama za električnom energijom) poznata i pouzdana tehnologija
dobivanja i
- prerade i upotreba uglja. [8]

A nedostaci ovih termoelektrana su:

- nesreće u rudnicima uglja,

- velike količine uglja potrebne za pogon elektrane (elektrana od 500 MW treba oko 3 500
tona ugljena dnevno),
- sagorijevanjem uglja stvaraju se velike količine otpada (otpad može biti opasan i hemijski
i radijacijski),
- emisije azotovih i sumporovih oksida iz termoelektrana odgovorne su za stvaranje kiselih
kiša, a one su opasne za biljni i životinjski svijet i
- emisija dušikova dioksida iz termoelektrana dominantna je komponenta ljudskih emisija
stakleničkih plinova. [8]

Prednosti plinskih termoelektrana su:

- specifične investicije plinskih termoelektrana relativno su niske (više od dvostruko niže od

investicijskih troškova termoelektrana na ugalj),
- troškovi održavanja plinskih termoelektrana znatno su niži od troškova održavanja
termoelektrana na ugalj i
- prirodni plin najčišće je fosilno gorivo – gotovo ne sadržava sumpor pa je emisija sumpor
dioksida u dimnim plinovima termoelektrane na plin neznatna, dok je s druge strane, zbog
visoke učinkovitosti kombinovanih procesa, emisija ugljen dioksida također smanjena u
odnosu na emisije pri iskorištavanju drugih fosilnih goriva.

Nedostaci plinskih termoelektrana su:

- cijena električne energije u plinskoj termoelektrani znatno varira i može postati vrlo skupa
(cijena goriva jako ovisi o geopolitičkim uslovima),
- onečišćenje okoliša zbog isticanja metana te ugljen i azot dioksida na bušotini,
- prirodni je plin skup, posebice su visoki troškovi prijenosa,
- zalihe su plina male, a i očekuju se znatan manjak prirodnog plina nakon 2020. godine,

27
 - plin je vrlo neravnomjerno raspoređen u svijetu u većim ga količinama ima samo u Sibiru
i Skandinaviji te na Bliskom istoku.

Nuklearne elektrane imaju sljedeće prednosti:

- stabilan i pouzdan izvor električne energije,

- konkurentna cijena po kWh električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani,
- nema emisije stakleničkih plinova i
- nudi mogućnost drugih primjena (desalinizacija,kogeneracija − grijanje, proizvodnja
velikih količina vodika bez emisije ugljen dioksida).

Nedostaci nuklearnih elektrana su:

- nastajanje radioaktivnog otpada i

- negativna percepcija javnosti (strah od moguće nuklearne nesreće, zbrinjavanje otpada).

Takođe u sklopu termoenergetskih postrojenja treba spomenuti i postrojenja koja se snadbjevaju

energijom biomase,a prednosti istih su:

- manje emisije kiselih spojeva nego pri sagorijevanju fosilnih goriva,

- neutralna emisija ugljen dioksida (jednaka ili manja od one koju je biljka apsorbovala
procesom fotosinteze) i
- mogućnost zapošljavanja stanovništva u ruralnim krajevima.

Nedostaci postrojenja snadbjevanih energijom biomase su:

- ekonomska neisplativost za proizvodnju električne energije,

- mala snaga i raspršenost proizvodnih jedinica i
- smanjuje se površina poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju hrane, što tu proizvodnju
čini skupljom.

Ne treba zaboraviti i naš najveći izvor energije,a to je upravo Sunce,te elektrane koje se snadbjevaju
energijom Sunca,pa prednosti tih elektrana su:

- neiscrpan izvor energije,

- pogon ni hemijski, ni radioaktivno, ni toplotno ne onečišćuje okoliš,
- pri primjeni nema potencijalnih opasnosti i
- perspektivna i za razvijene i za nerazvijene zemlje.

Kao i sva ostala i ova postrojenja imaju svoje nedostatke,a to su :

- zemljopisno neravnomjerno raspoređena energija,

- oscilacije dozračivanja tokom dana, mjeseca i godine,
- mala gustina energetskog toka,
- proizvodnja dijelova i komponenata solarnih elektrana znatno opterećuje okoliš,
- slaba ekonomska isplativost,
- pri iskorištavanju zauzima velike površine. [8]

28
 8. UTICAJ TEP-a NA OKOLIŠ
Danas je sve manje termoelektrana budući da su veliki onečišćivači prirode. Kod termoelektrana
dva su osnovna učinka koji utjiču na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je učinak koji nastaje
zbog sagorijevanja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplotno onečišćenje rijeka ili jezera.

U ovom poglavlju rađena je analiza samo ovog prvog, odnosno onečišćenjem uslijed sagorijevanja
fosilnog goriva. Sagorjevanje je proces u kojem se hemijska energija sadržana u gorivu
transformiše u unutrašnju energiju koja se opet dalje iskorištava u raznim procesima. Kod
sagorijevanja u atmosferu se ispuštaju plinovi kao što su CO, voda, NOx, različiti ugljikovodici
itd. Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za ljude. No oni izravno utiču
svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija toplotnog zračenja u atmosferi).
Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed sagorijevanja ovisi o sastavu goriva koje sagorijeva u
procesu. [6]

Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor. Ugljik može sagorijevati
potpuno i djelomično. U potpunom sagorijevanju imamo CO2 kao produkt dok kod djelomičnog
sagorijevanja kao produkt imamo CO. Upravo zbog toga veći udio CO imamo u
termoelektranama na ugalj jer je teže osigurati kvalitetno miješanje goriva i zraka.
Sagorijevanjem vodika dobivamo vodu, a sagorijevanjem sumpora SO2. Kod sagorijevanja
težimo što potpunijem sagorijevanju. Da bismo to ostvarili cilj je imati što bolje miješanje zraka i
goriva. Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najteže kod krutog. Za
sagorijevanje potrebno je osigurati minimalnu količinu zraka. O količini sumpora u produktima
sagorijevanja najviše ovisi udio sumpora u samom gorivu. Dakle težimo uglju i nafti sa što manje
sumpora. Kod azota i njegovih oksida gorivo ne utiče toliko na produkciju NOx-a. Isto tako treba
spomenuti i izuzetno veliku količinu pepela kojeg jedna prosječna termoelektrana izbaci u okoliš.

U svrhu zaštite okoliša u posljednjih desetak godina donijelo se mnoštvo zakona i odredbi koje bi
trebale pridonijeti smanjenju zagađenja okoliša iz termoelektrana. Jedan od glavnih parametara je
kontrola i smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja može se vršiti tako da se
odvaja već iz goriva ili iz produkata sagorijevanja. Veći efekt se postiže ukoliko sumporove okside
uklanjamo iz produkata sagorijevanja. Ovakvi postupci zahtijevaju dodatna ulaganja koja
poskupljuju i krajnju cijenu električne energije. Azotove spojeve je najjednostavnije reducirati
postepenim sagorijevanjem. Na taj način možemo smanjiti emisiju dušičnih oksida za oko 50%.[6]

29
 9. PROJEKTNI ZADATAK
Usvojiti tehnološku šemu i izvršiti toplotni proračun šeme kondenzacione termoelektrane čiji su
parametri dati:
- mp=145 t/h
- pt=125 bar
- pk=0,03 bar
- t=560 °C
- Q1=2 MWt
- Q2=3,8 MWt
- Broj regulisanih oduzimanja: 2
- Broj kondenzatora: 1
- Broj napojnih pumpi: 2
- Broj kondenz pumpi: 1
- Broj turbine: 2
- Stepen iskorištenja turbine: 0,88

Usvajanje sheme termoenergetskog postrojenja

Na osnovu datih podataka i parametara usvaja se šema sa sljedeće slike.

Slika 9.1. Shema termoenergetskog postrojenja

30
N asljedećoj slici prikazan je dijagram termoenergetskog postrojenja:

Slika 9.2. T-s dijagram

Stepenovanje turbine

Turbinsko postrojenje je podijeljeno na dva dijela visokotlačni (VTT) i niskotlačni (NTT).

Na osnovu zadatih parametara pare, na izlazu iz kotlovskog postrojenja, 125 (bar)/560 (oC) iz
Molierovog h-s dijagrama očitava se entaplija na ulazu u visokotlačnu turbinu h = 3502.5 [kJ/kg] i
entropija s = 6,663 [kJ/kgK].
Te se dalje usvaja 5 stepeni akcione turbine sa toplotnim padom na pojedinačnom stepenu od Δh
= 120 [kJ/kg].

Tabela 9.1. Stepenovanje VTT

Pritisak na Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na
Redni broj
radnog kola ulazu u izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz
radno kolo radnog kola radno kolo radnog kola radnogkola
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I 125 100 560 505 3502.5
II 100 80 505 450 3273.2
III 80 60 450 390 3152.4
IV 60 45 390 332 3034.2
V 45 10 332 227 2891.6
VI 10 4 227 183 2825

Nakon međupregrijavanja, para se nalazi u stanju 3(p=4bar, t=450°C) I slijedi da je entalpija na

ulazu u NT turbine h=3379 [kJ/kg] I s=8,0507 [kJ/kgK], te se usvaja 6 stepeni akcione turbine sa
toplotnim padom po pojedinačnom stepenu od 100 [kJ/kg], a na reakcionom dijelu toplotni pad po
pojedinačnom stepenu je 60[kJ/kg] pri čemu se usvaja 6 stepeni reakcionog dijela turbine.

Tabela 9.2. Stepenovanje NTT

Pritisak
Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na
Redni broj na ulazu u
izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz
radnog kola radno
radnog kola radno kolo radnog kola radnogkola
kolo
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I (akcioni) 4 3 450 432 3380
II (akcioni) 3 2 432 384 3243
31
 III (akcioni) 2 1,6 384 335 3143
IV (akcioni) 1,6 1,2 335 285 3043
V(akcioni) 1,2 1 285 234,5 2943
VI (akcioni) 1 0,8 234,5 183,2 2843
VII (reakcioni) 0,8 0,6 183,2 151,4 2783
VIII(reakcioni) 0,6 0,5 151,4 120 2723
IX (reakcioni) 0,5 0,4 120 89,3 2663
X (reakcioni) 0,4 0,1 89,3 56,1 2603
XI (reakcioni) 0,1 0,07 56,1 38,86 2543
XII (reakcioni) 0,07 0,03 38,86 29 2483

Bilans toplotnih potrošača

Na sljedećoj slici predstavljena je energetska bilansa I toplotnog potrošača. Količina energije koja se
oduzme u toplotnom potrošaču je 4MWt toplotne energije.
Da bi se ostvarila ta energija oduzima se na IV stepenu niskotlačne turbine maseni protok pare
m1=0,08m, entalpije h4=3043 [kJ/kg].

Postavljanjem energetske bilanse za toplotni potrošač, dobija se entalpija na izlazu potrošača koja će se
koristiti za grijanje napojne vode.

Slika 9.3. Bilans toplotnog potrošača I

32
Energetska bilansa potrošača:
h4˙m1=4 MWt + h”4˙m1

Iz bilansne jednačine potrošača slijedi da je entalpija na izlazu iz potrošača:

h”4 =1917,88 [kJ/kg]

Parametri vode koja preuzima toplinu:

cw=4,186 [kJ/kg]
tw1=50 [°C]
tw2=80 [°C]

Maseni protok potreban za odvođenje topline sa usvojenom ulaznom temperaturom vode I potrebnom
izlaznom temperaturom vode koja će se koristiti za grijanje:
QTP1=mw˙cw∆t
mw=QTP1/cw∆t
mw=31,85 [kg/s]

Na sljedećoj slici predstavljena je energetska bilansa II toplotnog potrošača. Količina energije koja se
oduzme u toplotnom potrošaču je 3 MWt toplotne energije. Da bi se oduzela ta energija oduzima se na
VIII stepenu niskotlačne turbine para masenog protoka m2=0,12m, entalpije h5=2723
[kJ/kg].Postavljanjem energetske bilanse za toplotni potrošač dobija se entalpija na izlazu iz potrošača.

Slika 9.4. Bilans toplotnog potrošača II

33
Energetska bilansa potrošača:
h5˙m2=3 MWt + h”5˙m2
Iz bilansne jednačine potrošača slijedi da je entalpija na izlazu iz potrošača:
h”5=2160,5 [kJ/kg]

Parametri vode koja preuzima toplinu:

cw=4,186 [kJ/kg]
tw1=50 [°C]
tw2=80 [°C]

Maseni protok potreban za odvođenje topline sa usvojenom ulaznom temperaturom vode I potrebnom
izlaznom temperaturom vode koja će se koristiti u industrijske svrhe:
QTP2=mw˙cw∆t
mw=QTP2/cw∆t
mw=23,89 [kg/s]

Bilansi zagrijača vode

Zagrijač 2

Nakon prolaska kroz kondenzator, vodena para se kondenzuje i pomoću kondenzacione pumpe dolazi
do zagrijača II, u njemu se toplina koju nosi para koja je oduzeta sa niskotlačne turbine predaje
napojnoj vodi.

Slika 9.5. Bilans zagrijača vode 2

Bilansna jednačina:

m2˙h”5+mkond˙h8=(m-m1)˙h9
mkond=m-m1-m2=0,8˙m=35,552 [kg/s]
h8=h´0,04=121,42 [kJ/kg]
h9=387,4 [kJ/kg]

34
Iz bilansne jednačine dobijemo parameter pare na izlazu iz zagrijača (h9).

Zagrijač 1

Slika 9.6. Bilans zagrijača vode 1.

Bilansna jednačina:

m1˙h”4+(m-m1)h9=m˙h10
h10=509,84 [kJ/kg]
Iz bilansne jednačine dobijemo parameter pare na izlazu iz zagrijača (h10).

Bilans kondenzatora

Potrebno je također odrediti maseni protok rashladne vode kroz kondenzatore. Iz postavljene
energetske bilanse, određujemo maseni protok kroz jedan kondenzator, a ti podaci koje dobijemo važit
će i za drugi kondenzator jer su oni isti. Poznati podaci su:
- m6´=m6”=m7´=m7”=mkond/2=17,78 [kg/s]
- h6´=h6”=h6=2483 [kJ/kg]
- h7´=h7”=h7=h´(0,03)=101,04 [kJ/kg]
- ∆tw=15 [K]
- cpw=4,18 [kJ/kgK]

Slika 9.7. Bilans kondenzatora

35
Potrebna količina rashladne vode kroz jedan kondenzator:
Qodv1=mw1˙cpw∆tw
Qodv1=m6´(h6-h7)=42,35 [MW]
mw1=Qodv1/cpw∆tw=669,54 [kg/s]

Bilans međupregrijača

Postavljanjem bilansa za međupregrijač može se odrediti koliko je potrebno dovesti toplote u

međupregrijač da bi bila zadovoljena energetska bilansa. Poznati podaci su:
- m=44,44 [kg/s]
- h2=2674 [kJ/kg]
- h3=3443 [kJ/kg]

Slika 9.8. Bilans međupregrijača

Qdov=m(h3-h2)
Qdov= 34,17 [MW]

36
Odabir turbina

Podaci o visokotlačnoj turbini;

Pritisak svježe pare na ulazu u VT turbinu p = 125 [bar] Temperatura na ulazu u turbinu
t = 560 [°C]
Pritisak na izlazu iz VT turbine p = 4 [bar]
Temperatura na izlazu iz VT turbine t = 143 [°C]
Broj radnih kola N=6
Tip radnih kola Akciona
Pad po jednom radnom kolu turbine 120 [kJ/kg]
Stepen iskorištenja VT turbine ηt = 0,88
Snaga VT turbine N = 27,517 [MW]

Snaga turbine pri izentropskoj ekspanziji:

NVTTa = m(h1 − h2) = 31,997 [MW]

Snaga turbine pri politropskoj ekspanziji:

NVTT = m(h1 − h2) 𝜂𝑡 = 28,157 [MW]

Za ove karakteristike visokotlačne parne turbine, usvajamo jednoosovinsku, dvokućišnu, dvoizlaznu

visokotlačnu turbinu SST-300 proizvođača Siemens-a narednih karakteristika:

- nominalna snaga N = 45 MW
- broj obrtaja n = 12000 min-1
- parametri svježe pare pred stop ventilom p = 140 bar
- t = 540 °C [2]

Zbog parametara pritiska i temperature na ulazu u VTT usvajamo turbinu SST-300 snage 45 MW.

Slika 9.9. Parna turbina SST 300 [5]

37
 Podaci o niskotlačnoj turbini;

Pritisak svježe pare na ulazu u NT turbinu p=4 [bar]

Temperatura na ulazu u turbinu t = 450 [°C]
Pritisak na izlazu uz NT turbine p = 0,03 [bar]
Temperatura na izlazu iz NT turbine t = 29 [°C]
Broj radnih kola N = 12
Tip radnih kola 6 akcionih 6 reakcionih
i
Pad po jednom radnom kolu turbine 100 [kJ/kg] i 60 [kJ/kg]
Stepen iskorištenja NT turbine ηt = 0,88
Snaga NT trubine N = 30,055 [MW]

Snaga turbine pri izentropskoj ekspanziji:

NNTTa=m(hI-hIV)+(m-m1)(hIV-hVIII)+(m-m1-m2)(hVIII-hXII)
NNTTa = 34,948 MW

Snaga turbine pri politropskoj ekspanziji:

NNTT = NNTTa ∙ η t = 30,754 MW

Toplina dovedena u kotlu:

Qdov=m(h1-h11)+Qdov,mp= 159,23 [𝑀𝑊]
Ukupna snaga postrojenja:
NUK = NVTT + NNTT = 58,911 [MW]

Snaga napojne pumpe:

NNP =m(h11-h10)= 1 [MW]

Snaga na stezaljkama generatora:

NG = (NVTT + NNTT) ∙ 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝐺 = 57,572 [𝑀𝑊]

Stepen iskorištenja postrojenja:

ηp=(NG-NNP)/Qdov= 0,342

38
Za ove karakteristike niskotlačne parne turbine, usvajamo jednoosovinsku, dvokućišnu, dvoizlaznu
niskotlačnu turbinu SST-400 proizvođača Siemens-a narednih karakteristika:
- nominalna snaga N = 60 MW
- broj obrtaja n = 3000 - 8000 min-1
- parametri svježe pare pred stop ventilom p = 140 bar
- t = 540 °C [2]

Slika 9.1. Parna turbina SST 400 [5]

Odabir napojne pumpe

Napojna pumpa bira se prema sljedećim podacima:

protok napojne pumpe: mp = 44,4 [kg/s]

zaprerminski protok: v = 159,8 [m3/h]
pritisak na ulazu u napojnu pumpu: p = 1,2 [bar],
temperatura na ulazu u napojnu pumpu: t = 104 [°C]
,
pritisak na izlazu iz napojne pumpe: p = 125 [bar].

39
Izabrana je sljedeća napojna pumpa naziva Boiler Feed Pump PE 150-120, karakteristika:

kapacitet: mp = 145 [t/h],

maksimalna temperatura pumpanja: T = 160 [°C],
snaga motora: N = 1000 [kW],
broj obrtaja: n = 2973 [min-1].

Slika 9.11. Izabrana napojna pumpa[9]

Odabir kondenzacione pumpe

Kondenzaciona pumpa bira se prema sljedećim podacima:

maseni protok kondenzacione pumpe : m = 35,55 [kg/s],

zapreminski protok kondenzacione pumpe: V = 127,98 [m3/h],
pritisak na ulazu u pumpu: p = 0,04 [bar],

40
Izabrana je Condensate Pump KsV 500-85-1, karakteristika:

kapacitet: mp = 500 [m3/h],

maksimalna temperatura pumpanja: t = 142 [°C],
snaga motora: N = 250 [kW],
broj obrtaja: n = 1985 [min-1].

Slika 9.12. Izabrana kondenz pumpa[9]

41
LITERATURA

[1] H. Požar, “Osnovi energetike – drugi svezak”, Zagreb 1978.

[2] M.Gulič, Lj.Brkić, P.Perunović – Parni kotlovi, Beograd 1992.
[3] M.Bogner – Termotehničar 1, Beograd 2004.
[4] David Petrović – 'Termoenergetska postrojenja, Beograd, 2000.
[5] http://www.siemens.com/entry/cc/en/
[6] http://www.energy.gov/index.htm
[7]http://www.mechscience.com/steam-turbine-introduction-and-principle-operations/
[8] http://energysectornetwork.com

[9] https://www.google.com/search?q=boiler+feed+pump&sxsrf=AOaemvJ1VY0KU21K
7_Uet3FHb0yJXPMw5g:1633612493673&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ah
UKEwjO3YrjsLjzAhW7hv0HHQpCDlQQ_AUoAXoECAEQAw&biw=1366&bih=6
57&dpr=1

42