BRANKO ĆOPIĆ

Rođen je 1915. u selu Hašani, u Bosni.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u
Beogradu. Učesnik je Narodnooslobodilačke
borbe. Uređivao je dječji list “Pionir”, a nakon
toga se bavio književnim radom. Kao student
objavio je dvije knjige pripovijedaka i knjige
priča za djecu “U zemlji medvjeda i leptirova”.
Objavljena su i četiri romana za djecu: ”Orlovi
rano lete”, ”Magareće godine”, ”Bosonogo
djetinjstvo” i “Bitke u zlatnoj dolini”.
Od zbirki pripovijedaka najpoznatija mu je
“Doživljaji Nikoletine Bursaća”. Otac mu je preminuo 1918. godine
od posledica ranjavanja i španske groznice. Tada je Branku bilo
četiri godine. Odrastao je sa majkom Sofijom, sestrom, bratom i
djedom Radom, koji će kasnije postati jedan od glavnih likova
Ćopićevih djela. Veliki uticaj na njega imali su i stric Nidžo, koji je
radio u rudniku u Americi, a nakon toga postao ratni dobrovoljac,
te ujak Andrija koji mu usadio ljubav prema knjizi. Branko je važio
za čovjeka vedrog duha, uvijek spremnog za šalu, ali je rijetko ko
znao šta leži u dubinama njegove duše. Pao je u depresiju. 26.
marta 1984. godine izvršio je samoubistvo skočivši sa Brankovog
mosta u Beogradu.

Inspiraciju za roman „Orlovi rano lete“ pronašao je u događajima iz sopstvenog

školskog doba koje je opisao u knjizi „Dječji pisci o sebi“:
,,Prvi veliki i prelomni događaj u mom životu bio je polazak u osnovnu školu.
Stariji u selu uvijek su nas plašili školom. Čim nešto skriviš, već ti prijete:
– Ček, ček, poći ćeš ti u školu pa će ti učiteljica oderati kožu sa leđa, a pop će ti
odsjeći jezik.
Naravno, nisam se usudio da sam odem do škole. Odveo me je djed Rade i uz put
mi obećao:
– Ne boj se ti ništa, idi slobodno u razred, a ja ću te čekati iza živice. Ako dođe do
boja ti samo viči i eto mene odmah.
U školi su me čekala razna iznenađenja. Razred pun slika. Ovdje zec, tamo vuk,
onamo zmija,pa medvjed, lav, kamila. I lijepo i strašno. Da nije ostale djece, ne
bih ti se ja, majci, sam usudio da zavirim u razred.
Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio je. Tu je bilo toliko novih drugara,
igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i,
naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i
još s praga pitam djeda:
– Đede, koliko ti je godina?
– Šezdeset — veli on.
– Toliko ima i moj magarac! — kažem ja pobjedonosno.
Starac na to zaprepašćeno grakne i od čuda sjedne na stolac.
– Zar si to u školi naučio, jadan ti sam ja.
Učiteljica nam je bila stroga i znala je išibati prutom nemirna đaka i neznalice.
Zbog toga se jedna velika grupa đaka odmetnu od škole, pa su ujutro odlazili u
jedan veliki gaj i tu se krili čitav dan, sve dok se ne bi završila nastava, a onda
su se vraćali kući kao da toboš idu iz škole.
U tome gaju načinili su čitav logor: kolibu, ognjište itd. Jednog dana saznade se
za taj logor pa ga seljaci, pod komandom strica Nidže, opkoliše, zauzeše na juriš,
a odmetnike pohvataše i dovedoše u školu. To je bio slavan događaj o kome se
dugo pričalo. Pojedine đake iz toga đačkog hajdučkog logora i njihove podvige
opisao sam kasnije u romanu ,,Orlovi rano lete“ slikajući Prokin gaj i dječake
Jovančetove družine.”
Književni rod: epika
Književna vrsta: roman

Mjesto radnje: Bosanska krajina, selo LIPOVO

Vrijeme radnje: Pred početak Drugog svjetskog rata i za vrijeme okupacije (jesen
1940. i proljeće 1941.)
Glavni likovi: Jovanče, Stric, Nikolica, Đoko Potrk, Lazar Mačak i Lunja.
Sporedni likovi: Poljar Lijan, učiteljica, učitelj i Nikoletina Bursać
Tema: Kako je proticalo nemirno i burno dečaštvo Jovančetove družine
Ideja (poruka): Poruka je u naslovu romana. Orao i soko u narodnoj poeziji
simboli su slobode i hrabrosti. Za ove dječake rekli bismo prije da su orlići, ali u
teškim iskušenjima oni su raširili svoja krila i počeli rano, prije nego što se
očekivalo, da lete, to jest, postali su pravi orlovi. Prerano suočavanje sa surovošću
i nepravdom; još nedozreli (dječaci)morali su se boriti za opstanak i slobodu.
Fabula
Roman počinje opisom Prokinog gaja, pošto se na toj sceni zbiva najveći dio
radnje. ( "Zapuštena, gusta i prilično velika šuma, na sat hoda od podnožja
planine" sa obiljem "zapuštenih krošanja". Uz to, tu je i grob hajduka Jovančeta,
na samoj ivici gaja. Tepsija, zaravan u Prokinom gaju, mjesto je gde su djeca
najčešće boravila.
Zaplet nastaje kad početkom te školske godine u selo Lipovo stigne novi učitelj,
"zloćud stariji čovek", pijanac, nevaspitan, mrk, zlovoljan, svadljiv, koji je po kazni
iz grada premješten u selo. Imao je nos crven kao paprika, a obraze podbule - sve
od rakije. Đaci su bili uplašeni i zažalili su za dobrom, leptirastom plavom
učiteljicom Lanom. S tim se nikako nije mogao pomiriti Stric, najviši đak u
razredu, te je za učitelja smislio originalan nadimak- gospodinPaprika. Ova vijest
iz zadnjih redova širila se po poznatom sistemu "javi dalje" i kad je stigla do
polovine učionice, učitelj je primijetio šaputanje i dreknu:
"Šta vi tu šapućete, a"?
Preplašenom đaku, kod kojeg se zaustavio , same izletješe riječi:
"Molim, gospodine Paprika, kažu da se vi zovete gospodin Paprika."
Naravno, učitelj je bijesno tražio da se javi "kum", a Jovanče je hrabro preuzeo
odgovornost na sebe, a Stric je dobio zadatak da nađe prut.
Da ne bi dobio batine, Jovanče iskače kroz prozor i tu nastaje opšta trka za njim
uz šalu i smijeh.U nastavku pisac nas postupno "upoznaje" sa dječacima,
članovima "hajdučke družine" koja se "odmetnula" zbog zuluma njihovog učitelja
Paprike. Družina se postepeno uvećava: prvo Jovanče, zatim Stric, pa Đoko Potrk,
Lazar Mačak….
 JOVANČE
STRIC
LIJAN
MAČAK
PRIKOLICA
POTRK
LUNJA NIK

NIKOLICA
VANJKA

Članovi družine polažu zakletvu na grobu hajduka Jovančeta, čukundjede

njihovog vođe Jovančeta. Uređuju logor na Tepsiji. Grade kolibu za družinu i
kućicu za kuju Žuju i ognjište za vatru. Dok ostala djeca, koja nijesu dobila
batine, idu u školu, družina boravi u logoru, a kad đaci pođu kući i družina
"hajduka" se zajedno sa njima vraća. Dakako, ova tajna nije mogla ostati za dugo.
Logor je prvo "otkrila " djevojčica Lunja, koja posle silnih rasprava sa dječacima
postaje član družine. Lukavi poljar Lijan krene da uhodi hajduke kad su roditelji
ovih dječaka saznali da im sinovi, umjesto u školu, idu negdje u šumu. Ovaj dio
romana kipi od komičnih situacija kao što je i ona kad poljar Lijan nabasa na
tajnu Žujinu kuću i upadne u jamu; ili scena kad roditelji opkole skrovište sa svih
strana. Dječaci su se branili bacanjem krompira na napadače. Na kraju su ipak
savladani, ali u njihovu odbranu staje Nikoletina Bursać, seoska delija, i spasava
ih od kazne. Na uporno navaljivanje seljaka, učitelja Papriku povukoše iz njihove
škole, a u selo se ponovo vrati učiteljica Lana. Tako je okončana hajdučija i svi
dočekaše zimu u školi. Evropom je bijesnio rat. Družina čeka proljeće. Tu se
završava prvi deo romana.
HUMOR U ROMANU
Gotovo sve scene i slike u romanu su pune vedrine, životnosti, djetinje radosti, pa i
šala. Sigurno ste zapazili da su "najsmješnije" ličnosti Stric i Lijan. Prisjetimo se šaljivih
scena:-Kad je Stric rekao da se Dunav uliva u Jadransko more, zatim da se ne uliva
nigde, da ponire pod zemlju kao onaj potočić u Prokinom gaju; kada učitelj pokušava da
tuče Jovančeta, a ovaj pobjegne kroz prozor, a onda cijelo odjeljenje za njim, kobajagi
da ga uhvati, vičući: Aha, drži ga, drži!-Kad Stric izgovara molitvu, obraćajući se
svecima da dovedu u razred našu staru učiteljicu...-Kad bi "ljuta bitka" između dječaka i
njihovih roditelja itd.

Pogledajte MAPU UMA kojom su predstavljeni svi elementi analize romana

DJEČJI
ROMAN

ĐOKO
IVAN POPOVIĆ
Planinsko STRIC VANJKA
selo Lipovo
GLAVNI NIKOLICA S
JOVANČE LIKOVI PRIKOLICOM

LAZAR
NIK MAČAK
ĆULIBRK
ORLOVI
RANO LETE

poljar
Lijan
Sporedni
likovi
Lunja
Nikoletina U Beogradu
U Hašanima
Lana Bursać 26.3.1984.
1.1.1915.

BRANKO
ĆOPIĆ
Slavno
Prolom
vojevanje
Doživljaji
Delije sa Nikoletine
Bihaća Bursaća
Osma
Magareće ofanziva
godine
Pogledaj film i uporedi ga sa knjigom:

Razlika između filma ,,Orlovi rano lete” i knjige

https://youtu.be/l46p2wpM8qA
 15.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

12.
13.
14.

1. Glavni lik u romanu

2. Najviši đak u razredu
3. Mjesto gdje se odvijala radnja
4.Radoznali čovjek koji je špijunirao Jovančetovu družinu
5. Plavokos i krupni dječak
6.Najmlađi dječak u družini
7.Nadimak novog nastavnika
8.Sa Jovančetom otkriva ulaz u pećinu
9.Naziv pisca ovog romana
10. Bio je zadužen da sklapa stihove u družini
11.Razigrana djevojčica u družini
12. Stilska figura ( ima ih najviše)
13. Zaštitnik seoske djece
14. Književni rod
15. Konačno rješenje ukrštenice je _____________________