kratak sadržaj prepričano:

Orlovi rano lete Prvi dio. Učenicima u četvrtom razredu nakon omiljene učiteljice
Lane dolazi neugodna promjena u vidu starijeg strogog čovjeka kojeg odmah
prozivaju: gospodin Paprika. On je bio uvijek loše volje što je najavljivao i svojim
konstantno namrgođenim licem. Isticao se svadljivim temperamentom, a podbuhlo
lice i crveni nos su odavali da je bio sklon alkoholu. Djeca su se inače, kad nisu bila u
školi, igrala u Prokinom gaju, velikoj i zapuštenoj šumi. To se sve prostiralo ne tako
daleko od podnožja planine. Njihovo omiljeno mjesto bila je zaravan zvana Tepsija.
Vođa dječaka koji su

Branko Ćopić
se tamo igrali bio je Jovanče, a pokraj njega su još družinu sačinjavali Lazar Mačak,
Stric i Nikolica s prikolicom. Svatko je bio po nečemu poseban ili po nekoj osobini ili
je znao nekavu specifičnu vještinu. Ulogorili bi se uvijek u Tepsiji i družili po čitav
dan. Gospodin Paprika je uvijek maltretirao djecu pa su počela bježati iz škole.

Nadimak profesoru je dao dječak Stric, inače najviši učenik u razredu, a kako je
nadimak došao do učitelja, vođa Jovanče je preuzeo odgovornost i navukao bijes na
sebe. Tako su svaki dan polako dječaci „hajdučke družine“ bježali iz škole i provodili
vrijeme u Tepsiji. Svatko je morao polagati prisegu na grobu Jovančetovog
šukundjeda. Zatim su gradili i kolibu za družinu, pseću kućicu u kojoj bi boravila kuja
Žuja te ognjište za paljenje vatre. Uloga kuje Žuje odlično bi poslužila kao upozorenje
na kakvog neželjenog posjetitelja. Nisu željeli da im itko njuška i sazna za skrovište.
Vraćali bi se iz Tepsije u isto vrijeme kad su se ostala djeca vraćala kući, da roditelji
ništa ne posumnjaju. Naravno da taj tajni plan nije mogao biti dugog vijeka. Prvo je
na tajni logor naišla djevojčica Lunja, koja je konačno i postala član družine. Nakon
mnogo pokušaja tjeranja i njezinih tvrdoglavih ostajanja iz iskrene zanimacije. Zatim
se potužio učitelj Paprika da djeca izostaju s nastave pa je tako priča došla do
roditelja. Poljar Lijan je dječake i uhodio kad su roditelji saznali da idu u šumu
umjesto škole.

 
S lukavim Lijanom je bilo u tim uhođenjima i smiješnih zgoda. Kao, primjerice, kada
je uhodeći upao u jamu. Bilo je i manje smiješnih događaja, poput onoga kad su ih
roditelji, nakon organizirane potjere, opkolili točno u skrovištu. Nestašni dječaci su im
odgovorili krumpirima. Na sreću, naišao je Nikoletina Bursać, jedan seoski momak,
koji ih je spasio od kazne. Poslije toga, zbog opetovanih pritisaka, učitelj Paprikla je
bio smijenjen, a na njegovo mjesto se opet vratila iz grada omiljena učiteljica Lana.
To je ujedno bio i kraj hajdučenja družine i svi su se tako vratili u školu. Prvi dio
romana završava čekanjem proljeća i pojavom rata.

Orlovi rano lete Drugi dio. Učiteljica Lana svoje učenike obavještava o početku rata
i bombardiranju Beograda. I Nikoletina Bursać, svojevrsni zaštitnik dječaka, odlazi
putem rata. To je sve bilo točka u kojoj je djetinjstvo zaustavljeno. Odjednom je
njihov zadatak, umjesto igre, bilo promatranje neprijatelja. Okupatori su dotle mučili,
krali i ubijali. Dječaci su ozbiljno prionuli pomaganju putem motrenja i obavještavanja
seljana o približavanju. Tako su pomogli Nikoletini da se na vrijeme spasi. Bili su
vrijedni u svojoj aktiviranosti i koristili su dimne signale za obavijesti seljanima.

Dječak Stric se od njih svih prvi izložio realnoj opasnosti koja je, na sreću, završila
samo s njegovim propucanim šeširom. Učiteljica Lana, Lijan i Nikoletina su spas našli
u njihovoj pećini, zahvaljujući Jovančetu i Mačku. Ta ista pećina poslužila je kao
skrovište partizanima pa su i dječaci postali pravi mali partizanski kuriri. Nakon toga
odlaze dječaci u rat s nadom da će se vratiti u svoj gaj i svoju Tepsiju.

Lektira Orlovi rano lete

Mjesto i vrijeme

Dječji roman Branka Ćopića je smješten u selo Lipovo u bosanskoj krajini, a u

vrijeme pred samo otpočinjanje Drugog svjetskog rata.

Lektira Orlovi rano lete

O djelu

Glavna ideja i tema je već očita iz samog naslova. Naime, kako su orlovi i sokoli
uvijek bili simboli slobode u narodonoj poeziji, tako su djeca iz priče prerano raširila
svoja krila i postali poput pravih orlova. Surova realnost ih je prerano otkinula od
bezbrižnosti, veseljem prožetih pustolovina i ostalih ljepota nesputanog djetinjstva.
Ono neizrečeno, pouka nama svima, jest da ratne strahote možda mogu naprasno
prekinuti djetinjstvo, ali ne i pravo prijateljstvo.
Slike u romanu su protkane vedrinom i dječjim pogledom, kao i humorom. Prvi dio
romana obiluje šaljivim situacijama. Krase ga, također, bogate stilske figure.

Lektira Orlovi rano lete

Likovi

Jovanče. Glavni harambaša družine, najcijenjeniji, najodlučniji i nahrabriji od svih

ostalih. Unuk je pokojnog harambaše Jovana, čiji se grob nalazio na samom
krajuProkinog Gaja .

Stric. Pravo ime mu je Stevo, ali je dobio nadimak Stric, jer je najviši od svih.
Domišljat i duhovit dječak koji dosjetkom reagira na učiteljevu okrutnost. Hrabar je i
zamalo završava propucan, no srećom, pretrpio je samo njegov šešir.

Lunja. Jedina djevojčica u grupi koja se lukavstvom infiltrirala u skupinu kad ih je

razotkrila, inače bi to vjerojatno bilo nemoguće. Uvijek je pratila šutke dječake u
onome što rade, promatrala ih je dok bi se igrali. Pronalazila bi ih i u raznim
nepodopštinama, ne samo stvarima poput pecanja oko rijeke, nego i u krađama
lubenica i traženju ptičjih gnijezda. Znali su vikati na nju, zaprijetivši čak kamenjem,
ali znatiželjna plaha djevojčica samo bi se nakratko sklonila iz vidokruga i već kad bi
je dječaci smetnuli sa uma, ona bi provirila iza nekog žbuna ili šuškajući izlazila iza
visokog kukuruza. Bila je zaljubljena u Strica. U drugom dijelu romana se, pak,
zaljubila u Jovančeta.

Lazar Mačak. Najveći majstor u skupini. Nadimak Mačak je bio dobio jer je volio sve
pomno istraživati kao kakva mačka.

Đoko Potrk. Najbrži od svih u skupini i glavni pjesnik među njima. Nadimak Potrk je
dobio jer je jako volio trčati.

Poljar Lijan. Znao se pretvarati i ulagivati. Njegov zadatak, uvjetno rečeno, je bio da
luta uokolo i proganja djecu iz tuđih voćnjaka ili vinograda i da im zabranjuje pecanje
riba. Boreći se vječito s nestašnom djecom i sam je vjerojatno podjetinjio pa se znao
upuštati u prava dječje nepodopštine, smicalice te doskočice. Međutim, nikako nije
bio zločestog ponašanja, niti ikad surov prema djeci.