Hasanaginica

usmena balada

Alberto Fortis, putopisac, prvi zabilježio baladu Hasanaginica u 18. stoljeću.

(Alberto Fortis italijanski je putopisac iz 18. stoljeća. U Rimu je kao mladić učio
jezike i prirodne znanosti, proputovao je veliki dio Evrope, a osobito Italiju i
Dalmaciju. Istraživao je prirodu, narodne običaje i poeziju. Narodnu baladu
Hasanaginica Fortis je objavio 1774. godine u Veneciji u svojoj knjizi Put po
Dalmaciji. Od tada su se počeli nizati brojni prijevodi ove balade na razne jezike
svijeta.)

U Čitanci na str. 11 i 12 pročitaj baladu Hasanaginica i razmislite o postavljenim

pitanjima za konkretizaciju doživljaja.

Otkrijmo značenje riječi:

ljubovca – voljena, supruga
pendžer – prozor
muči – šuti
gre – ide
uzatrage – u nezavratak, unatrage
ter – pa
kaduna – gospođa
knjiga oprošćenja – brakorazvodno rješenje koje je mogao dati samo kadija

 Čime te potresla sudbina Hasanaginice? Koji su osjećaji u njoj prevladali? Šta

je tragično u Hasanagicinoj sudbini?
 Kakav je Hasanagicin odnos prema djeci? Potvrdi citatima!
 Zbog čega Hasanaginica želi skriveno proći mimo agina dvora? Kako je
reagirala kad je začula poziv svoje djece: odlučno ili s kolebanjem? Šta je
odala tim postupkom?
 Kakav je bio položaj Hasanaginice kao žene? Ko je odlučivao o njezinom
životu? Koji stihovi odaju neljudskost i okrutnost bega Pinterovića?
 Šta je u pozadini begove okrutne odluke o ponovnoj udaji Hasanaginice? Da li
samo pravo da odlučuje o sestrinoj sudbini ili i osveta Hasanagi zbog
porodične "sramote"? Čime je tu sramotu Hasanaga nanio Pinterovićima?
 Šta je zapravo "skrivila" Hasanaginica? Po društvenim običajima svoga
vremena, sredine i vjere, žena nije smjela odlaziti od kuće. Šta bi se dogodilo
da je taj zakon prekršila? Šta je ipak očekivao Hasanaga?
 Jesu li Hasanagini intimni osjećaji prema Hasanaginici utrnuli? Kako narodni
pjesnik otkriva te osjećaje? Iskazuje li ih Hasanaga direktno ili indirektno? Šta
ga spriječava da ih iskaže otvorenim riječima:
a) ponos, b) strah pred sredinom ili c) bojazan da ga bivša žena ne odbije? Obrazloži
odgovor.
 Kojoj vrsti pjesama pripada ova pjesma? Jesu li u njoj prisutni samo lirski
(osjećajni i likoviti ) ili samo epski (pripovjedni) eleme nti? Pripovijeda li pjesnik
objektivno (hladno i neutralno) o konkretnom događaju ili pjesničkim prikazom
toga događaja probuđuje snažne emocije? Potvrdi uzajamnost i povezanost
epsko-lirskih elemenata u narodnoj pjesmi. Epsko-lirske pjesme s tragičnim
završetkom nazivaju se balade.
 Balada sadrži i dramske elemente - sukob likova, dramsku kompoziciju.
Pribilježi koji događaji čine uvod, zaplet, razvoj, vrhunac, rasplet i epilog
(završetak).
 Za jezik, stil i ritam narodne pjesme karakteristična je upotreba: a) ponavljanja
određenih riječi, stihova ili većih cjelina, b) stalnih epiteta, c) određene vrste
stiha. Pribilježi primjere upotrebe tih sredstava.

 PREPISATI U SVESKE:
 Slavenska antiteza je vrsta poređenja. To se poređenje sastoji iz tri dijela:
pitanja, negacije toga pitanja i odgovora na postavljeno pitanje. Takvo
poređenje susrećemo u narodnoj poeziji slavenskih naroda, pa se zato i
naziva slavenskom antitezom.

Ovo je slavenska antiteza iz balade Hasanaginica:

“Što se b’jeli u gori zelenoj? – stihovi kojima se postavlja pitanje;

Al’ je snijeg, al’ su labudovi?” (pretpostavka)

“Da je snijeg, već bi okopnio, – stihovi kojima se daje negativan odgovor;

labudovi, već bi poletjeli.”

“Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, – stihovi kojima se daje odgovor na pitanje.

nego šator age Hasan-age.”
Odaberi zadatak i uradi u svoju svesku.

HASANAGA (Hasan – rajski cvijet, aga – vlasnik zemlje, vojni starješina)

Argumentovano brani Hasanagu, odnosno njegove postupke. Koristi sva zanja:
historijska, psihološka, sociološka, kulturološka. Obrati pažnju na momenat kad
Hasanaga poručuje Hasanaginici: “Ne čekaj me u dvoru bijelome, ni u dvoru ni u
rodu momu”. Zašto je Hasanaga tako odlučio?

HASANAGINICA
Argumentovano i krajnje pristrasno brani Hasanaginicu. Koristi sva svoja znanja:
historijska, psihološka, sociološka, kulturološka. U svojoj argumentaciji treba da riješi[
ključni momenat u pjesmi: zašto Hasanaginica od stida nije otišla da obiđe muža.

AUTORSTVO
U formi deseterca nastavi pjesmu od momenta (stiha) kada Hasanaga kaže: “Ne
čekaj me u dvoru bijelomu, ni u dvoru ni u rodu momu”. Imaš slobodu da kreiraš niz
događaja onako kako želiš. Pjesma ne mora da ima tužan kraj.
REPORTAŽA
Sadržaj pjesme prevedi u formu novinske reportaže. Zamisli sebe kao savremenika
toga vremena u kome se priča o Hasanaginici dešava. Opiši detaljno uslove u kojima
se događaj zbio, tačno vrijeme i mjesto; opiši likove kako su izgledali, kako su bili
obučeni, kako su živjeli i šta se desilo.
OČEKIVANI ODGOVORI:
OČEKIVANI ODGOVOR ZA I ZADATAK - HASANAGA:
Hasanaga, patrijarhalni gospodar, ranjen u teškoj borbi nadomak dvora, želi da se
vrati zdrav ženi, sestri, majci jer je on zaštitnik, graditelj i čuvar ognjišta. Pored svoje
patrijarhalnosti on je veliki despot, moderan tip supruga koji ne mari za običaje i stid.
Osjetio je gorčinu ratovanja, prošao svijet, upoznao ljude i život.
On boluje „od ljutijeh rana“. Njegova sestra i majka zanemaruju svoj ponos i idu da
ga posjete, ali Hasanaginica ne može da pođe, jer joj ne da stid. Zbog svog stida ne
može da udovolji svom srcu. Ne može da pođe kod muža kada mu je najviše
potrebna, kada mu je potreban ženin topli pogled i zagrljaj. Ona iako voli svoga muža
i starinski ga poštuje, ne donosi nikakvu odluku o posjeti. Aga po tome zaključuje da
ga žena više ne voli, da se u njoj ugasila ljubav, da ona više nema srca. On je
uvrijeđen muž koga karakterišu neispunjena osjećanja. Zato on u bijesu i srđžbi
poručuje:
„Ne čekaj me u dvoru bjelome,
ni u dvoru ni u rodu momu“
Ona ide od kuće. Udaje se, odvaja se od djece. Udaje se za bogatog kadiju.
Hasanaga žali zbog svog postupka i smišlja način da je vrati. U tome mu pomažu
djeca koja presreću majku na putu do svog novog doma i poručuju joj:
„Vrati nam se, mila majko naša,
da mi tebe užinati damo.“
Ali ona to odbija. Hasanaga je htio pomirenje, ali umjesto riječi pomirenja u
svadbenim trenucima po drugi put bijesno joj upućuje krvničke riječi koje će je dotući:
„Hajte amo, sirotice moje
kad se neće smilovati na vas
majka vaša srca kamenoga.“

OČEKIVANI ODGOVOR ZA II ZADATAK:

Odbrana Hasanaginice
 
 Danas je teško opravdati postupke Hasanaginice i lako je sada reći „ma bila je
nesamostalna, nimalo uporna“. Nasuprot svom mužu, koji je imao moderne poglede
na svijet, za koga je bilo glupo povinovati se nepisanim pravilima. Hasanaginica je
bila žrtva vremena u kom je živjela. Bila je odana supruga i majka, ne možemo reći
da nije voljela muža i svoju djecu.. činjenica da je vrijeme zarobilo Hasanaginicu u
četiri zida, da je bila vezana lancima koji su danas samo ružne uspomene prošlosti,
proizvela je u njoj stid, stid koji je u njoj ubio osjećaj samostalnosti. Činjenica da žena
nikada ne postaje „punoljetna“ i sposobna da razmišlja o sebi i svom životu bila je
iznad njene želje da vidi muža. Na drugoj strani on je muškarac, on je imao pravo da
bude ono što je osjećao da je, ali po našem mišljenju nije imao pravo da osuđuje
svoju ženu.
Isti Hasanaga je živio prije dva vijeka, otprilike u Istoriji Srba (Vladimira Ćorovića)
pominje se oko 1806 godine, zna se danas da je taj period bio među odlučujućim u
borbama Turaka i Hercegovaca, Srba i Crnogoraca. Tačno, muškarci su uvijek to
vrijeme bili u prvom planu. Oni su bili vitezovi, vladari, junaci i često su zaboravljali
osjećaj porodičnog glavara. I tada, kao i uvijek kuća je ležala ne na zemlji, nego na
ženi. I u to vrijeme je bilo vrlo teško biti loša žena ili majka. Hasanaginica je živjela u
tom vremenu, ona nije bila toliko ispred kao njen muž. Ona nije obišla toliko svijeta,
nije izlazila iz okrilja svog doma koji je tada bio poput zatvora za žene. Njemu je to
uvijek bilo normalno, a onda kada se razbolio, sjetio se ženskih prava. Tek tada je
očekivao da ona izađe. Nije smio da je otjera od djece samo zbog toga, jer ako je bio
toliki futurista zašto je dopustio da ga vrijeme u kom je živio odvoji od žene koju je
volio. On osuđuje ženu što je dozvolila da je ta pravila zaustave, da krene ka njemu,
a on nije, kao muškarac mogao da se trgne od svega toga, jer njemu očigledno nije
bilo bitno ženino ponašanje prema njemu; njemu je bilo bitno šta će narod da priča.
On je morao da zna da ga žena voli, jer ga je uvijek bez pogovora čekala, s njim
podizala djecu, a on je bio odsutan.
Iz pjesme je lako zaključiti da njihove kćerke nisu male, jer one obavještavaju majku
o ujakovom dolasku. Hasanaga ima futurističke poglede na svijet. Za njega je glupo
da se žensko od stida zatvara. Po njemu kad treba, djevojka treba da izađe bez
obzira na stid. On je pustio sinove da izađu pred majku, a ćerke su stajale na
prozoru. Šta može biti veći povod za izlazak nego molba majci da se vrati. Zašto on
nije pustio ćerke napolje?
 
Zaključak:
Znamo da je ispravno ponašati se skladno vremenu i mjestu u kom živimo, pa šta je
Hasanaginica drugo radila ?
I nemojte ovo miješati sa ljubavlju prema mužu, ona je tu ljubav i te kako dokazala,
ona moli brata da je ne udaje, poslušala je svog muža, odrekla se svoje volje i
poslušala ga (njemu je to odobravanje odgovaralo...). a on joj uzvraća riječima:
„Hod`te amo, sirotice moje,
Kad se neće smilovati na vas
MAJKA VAŠA SRCA KAMENOGA“
 I u tom trenutku je postupila po njegovoj volji, njeno „kameno“ srce nije moglo da
podnese toliki bol i ona je presvisla od tuge. Nakon toga, on više ne izigrava gordost i
ne glumi ponosnog heroja, istrčava i unosi je u okrilje svog doma. Zaključujemo da je
on voli, pa zašto se nije toga ranije sjetio? Zašto je dozvolio da ona nevina strada ?

OČEKIVANI ODGOVOR ZA III ZADATAK:

Pišemo pjesmu „Hasanaginica“

 
„Ne čekaj me u dvoru bijelomu,
ni u dvoru ni u rodu momu.“
Ljubovca ga u dvoru čekaše
nešće ona iz dvora odlazit.
Kad ’no stiže kući Hasanaga,
kad ugleda svoju vjernu ljubu
pomjerit se od čuda ne može,
već besjedi svojoj vjernoj ljubi:
„Šta ti radiš u bijele dvore,
nijesi li pismo pročitala?“
Al besjedi Hasanaginica:
„Pismo tvoje pročitala jesam,
al iz dvora otić mogla nisam,
ne mogu se od djece rastavit.
Već ti mene ubij ako hoćeš,
bolje mrijet, nego bez njih živjet.“
Sažali se aga Hasanaga,
sažali se na njene riječi.
Riječi svoje pogazio lako,
on oprosti svojoj vjernoj ljubi
i živješe kao doslen što su.

OČEKIVANI ODGOVOR ZA IV ZADATAK:

REPORTAŽA 

O Hasanaginici, prelijepoj begovskoj kćeri, koja je svojom mladošću i ljepotom

vezana za Makarsku, čitala sam u Čitanci. Duboko su me dirnule patnje jedne
nedužne i plemenite žene koja je bila rob društvenih normi. Ona je puna odanosti i
obzira prema onima koje voli. Putujući vozom ka moru, niz Hercegovinu, zablistala je
nad umilnim zelenilom kao zvijezda i nestala u pramenovima magle iza planine
nastavljajući borbu žene za čast, gordost i poštovanje. Ta priča živi i danas. O njenim
šalvarama, svilenim, divnoj, sjajnoj kosi, smjernom pogledu, prepunom straha, o
rukama koje su sakupljale rosu od suza.
Njen duh izviruje iz oblaka i možda zato u tom kraju često pada kiša.
 
Lijepa djevojka iz roda Pintorovića udala se za Hasanagu. U Imotskom od nje ne
bješe ljepše djevojke. Sve na njoj bješe lijepo: tanak struk, duge tamne, crvene kose,
prelijep osmjeh koji je krasio njeno bijelo lice. Oblačila je nejljepšu svilu, a miris
njenih šalvara i košulja osjećao se po čitavoj kući. Ona je bila ukras čitavog kamenog
gradića koji se sastojao od nekoliko ulica, dućana i hanova.
Radovao se Hasanaga boravku kući sa svojom ženom i djecom, poslije drugih
putovanja i poslije tuđeg svijeta. Svoju ženu je volio, a baga mi, voljela je i ona njega,
svog divnog junaka koji je jahao najbolje konje i nosio najljepša ratnička odijela.
Radovala se kad dolazi kući. Stidljivo, sagnute glave, tiho zahvaljujući, primala je
njegove poklone. I nije ispoljavala osjećanja, jer bješe tako vaspitana, patrijarhalno i
da zavisi od nekog drugog, oca, muža, brata, da o svojoj sudbini ne odlučuje.
I kada je iznad grada bolovao Hasanaga od teških rana, te su rane i nju pekle kao i
njega. Zbog stidljivosti i smjernosti nije ga posjetila, iako je noćima plakala i danima
gledala u brda gdje se nalazi njegov logor. Aga je njeno ćutanje shvatio kao njenu
ravnodušnost prema njemu i zamjerio što ga nije posjetila. Činilo mu se kao da ga je
i ona ranila, on nije mogao da shvati njen stid, zavisnost od drugih, jer on bješe
čovjek koji je prevazišao njihov način života. Iz bijesa i jada, kad ozdravi, on poruči
da ga ne čeka kući kad se vrati. Zato je brat vodi i ponovo udaje, a sve u duhu
tradicije i vaspitanja.
Tragedija Hasanaginice je u tome što je od muža odbačena bez ikakvog razloga, a
posebno što je silom od djece odvojena. Njena sreća je samo u životu sa njima, jer je
bila dobra i supruga i majka. Od velikog bola prepuklo joj je srce.
Njena sudbina je sudbina mnogih žena tog vremena i podneblja.