Opskurnost urbe

Renata Salecl

a uobi~ajeni ljubazni pozdrav Kako ste? gotovo redovno stie odgovor: U urbi, ili U velikoj urbi. Ne biti u urbi implicira da je ta osoba proma{aj te da nema ni{ta vanoga ~ime bi ispunila svoje vrijeme. ^ak i oni jako bogati ljudi koji sebi mogu priu{titi cjelodnevno lje{karenje na plai, moraju biti busy. Moraju natrpati vrijeme aktivnostima, druenjem, odlascima u udaljena mjesta i, naravno, shoppingom. Kad se druimo, treba vidjeti {to je vi{e mogue ljudi odjednom kako ne bismo gubili vrijeme. Kad se bavimo djecom, moramo raditi vi{e stvari istovremeno na primjer, razgovarati s njima na stranom jeziku, vjebati ili ih pou~avati kasi~noj muzici, tako da vrijeme provedeno s njima bude {to produktivnije upotrijebljeno. ^ak i kad se upu{tamo u romansu, brzo se napreduje. Partner se danas prili~no brzo promijeni, a jo{ bre potrai novi. Uspjeh speed datinga ukazuje na tu novu modu. Ako neko ne moe niti za to nai vremena, rje{enje je opet u vi{estrukosti. Francusko-britansko poduzee Lateliers des chefs shvatilo je ovu potrebu biti {to je mogue bri kad je u pitanju potraga za partnerom, a da se usput ne{to i nau~i. Pa su tako odlu~ili ponuditi brze te~ajeve kuhanja koji se odvijaju tokom stanke za ru~ak, gdje se samci upoznaju dok pripremaju jelo, na brzinu ga zajedno pojedu i zatim tr~e natrag u svoje urede. Za{to toliko urimo? Sjeam se jednog prijatelja koji je razmi{ljao upisati sina u {kolu godinu ranije nego {to je uobi~ajeno u njegovoj zemlji, dok se drugi pitao ~emu to, ironi~no zaklju~iv{i da e rani upis u {kolu pomoi dje~aku da ranije ode u mirovinu. Ovaj komentar se doti~e ~injenice da je brzina na poseban na~in vezana sa smrtno{u. ^esto mislimo da e nam brzina pomoi da pobjegnemo od smrti, meutim, u stvarnosti je naj~e{e obrnuto ona nas njoj pribliava. ^ak i jednostavna radnja kao {to je tr~anje moe biti takav dvosjekli ma~. S jedne
148

Zenike sveske

strane u snano vjebanje se upu{tamo kako bismo si produili ivot, a s druge, stres koji izazivamo u na{em tijelu moe lako izazvati preranu smrt. U dana{njem dru{tvu, shvatanje vremena i brzine se mijenja. Sli~no, moemo vidjeti promjenu u vezi sa shvatanjem smrtnosti. Sve vi{e i vi{e izgleda da zapravo tr~imo u mjestu i da ta brzina ne vodi ka promjeni, ka nekom drugom mjestu, istraivanju novih dimenzija, nego produetku onoga {to je ovdje i sada u vje~nost. Suvremeno dru{tvo prosperira na mogunosti produenja ivota, ru{enja razlika meu generacijama i stvaranja slike o vje~noj mladosti. Uporedo s tom eljom za produenjem ivota moe se uo~iti i naro~ito nijekanje vremena. Ovo je naro~ito prisutno u pokretu tzv. imortalista. U njihovom manifestu, taj pokret trai od dru{tva da sve svoje snage usmjeri na prevenciju bolesti, starenja i smrti takoer. Oni odbijaju ideologiju smrti koja tvrdi kako ljudi moraju prihvatiti kona~nost ivota, kako je starenje tek prirodan ivotni proces. Imortalisti tako vele: U po~etku bija{e San. Pobjeda nad Bole{u, Staro{u i Smru. Pronalazak eliksira mladosti. Do{a{e fizi~ke besmrtnosti. San e se ostvariti.1 Pokreti koji nastoje doku~iti kako produiti ivot ~esto izmi{ljaju nove na~ine kreiranja ljudskog tijela. Ono se ne uzima kao prirodna datost, nego kao ne{to ~ime se stalno moe manipulirati i kontrolirati ga. Transhumanisti se naro~ito nadaju kako e im nove tehnologije pomoi u potrazi za novim na~inima kako se drati podalje od bolesti, ozljeda i invalidnosti. Smatra se kako je stvaranje vje~nog ivota stvar izbora, zbog ~ega imortalisti kau: Mi smo ili posljednji koji e ostariti i umrijeti ili prvi koji e ostati mladima i ivjeti zauvijek. Biramo biti prvi koji e ostati mladi i ivjeti zauvijek.2 Ovdje treba primijetiti da svaka kultura vrijeme i brzinu definira na vlastiti na~in. Ne samo da se mijenja na{a perpsektiva o tome {to je brzina protoka vremena, takoer odreujemo po~etak vremena, njegovo trajanje, razliku izmeu pro{losti, sada{njosti i budunosti, kao i simboli~no zna~enje vremena. U komunizmu ideja vremena vezala se za mogunost novog po~etka i brisanja
1 2

http://immortalism.com/ Ibid. 149

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

svega {to mu je prethodilo. Dobar primjer je stari rumunski vic koji pita: [ta se proslavljalo 08. maja 1821.? Odgovor: Sto godina do osnutka Komunisti~ke partije Rumunije. Vrijeme prije revolucije dakle nije imalo drugog zna~enja smatralo se tek ~ekanjem na taj dogaaj. Percepcija budunosti takoer se ticala ~ekanja. Budue besklasno dru{tvo bilo je cilj ka kojem dru{tvo napreduje. Ovo ~ekanje budunosti nije izgledalo pasivno. Komunisti~ki diskurs ~esto se koristio graevinskim vokabularom ljudi su gradili budunost, postavljali temelje ciglu po ciglu. ^ak se i ljubav ~esto opisivalo kao ~enju za buduno{u koja e doi. To lijepo opisuje kineski pisac Ha Jin u svom romanu ekanje, u kojem pi{e o lije~niku koji 18 godina strpljivo ~eka razvod od svoje supruge kako bi se vjen~ao sa enom koju voli, samo da bi spoznao kako je sve te godine ~ekao tek radi samog ~ekanja. U dana{njem dru{tvu, izgleda kako vi{e nema ~ekanja. ivot zna~i brzinu i zadovoljenje ovdje i sada. Ne iznenauje da New Age ideologije toliko nagla{avaju potrebu ivjeti svaki trenutak, uivati sve {to se nudi sada i ne odlagati ni{ta za budunost. Vrijeme se u dana{njem kapitalizmu takoer shvaa na novi na~in: izgleda da nema granice, nema po~etka i nema kraja. Ako je komunizam imao predstavu da vrijeme iznova po~inje, kapitalizam ju kreira kao da je uvijek bio tu i naprekidno se kree ka budunosti. Ovo zna~enje poprili~no je obuhvaeno pojmom kraj historije Francisa Fukuyame, koji izraava osjeanje da nee doi ni do kakve radikalne promjene u dru{tvenoj organizaciji sad kad je ideja komunizma propala. Meutim, ~ini se da je i pro{lost takoer bez historije. Post-socijalisti~ke zemlje su se, na primjer, s dolaskom kapitalizma, po~ele pona{ati kao da je socijalisti~ki period bio tek kratko zastranjenje, koje se lako moe obrisati iz historijskih knjiga. Budunost se takoer vidi tek kao nastavak onoga {to jest. Vi{e nema ideje o izgradnji nove budunosti, tek o~uvanje onoga {to jest. Novac treba potro{iti i prije no {to se zaradi. U ivotu treba uivati sada. ^ak i ljubav se odnosi na dobiti najvi{e iz ovdje i sada, a ne ~ekati na uitak. Ranih sedamdesetih francuski psihoanaliti~ar Jacques Lacan poprili~no pesimisti~no je predvidio ubrzanje ivota u kapitalizmu, gdje se sve vi{e i vi{e
150

Zenike sveske

proizvodi i ivot postaje urniji na svim frontovima. urba utje~e na subjekt na na~in da urni subjekt ~esto zavr{i na putu samouni{tenja. Paradoks je u tomu {to se individuum s jedne strane vidi kao gospodar koji potpuno kontrolira vlastiti ivot, koji bira njegov pravac i koji je takoer u stanju pro{irivati mogunosti uitka, a s druge strane ista ta individua u~as skon~a na putu destrukcije od prekomjerne upotrebe alkohola, droge, pretjeranog shoppinga, radoholizma etc. Kapitalizam sve vi{e i vi{e proleterskog roba pretvara u slobodnog potro{a~a. Meutim, neograni~ena potro{nja paradoksalno dovodi do trenutka kad pojedinac po~inje tro{iti samog sebe. Sve vrste poremeaja koje danas vidimo (od anoreksije, bulimije, poremeaja nedostatka panje, do deperesije) mogu se tomu pripisati. Dana{nji pojedin/ac/ka takoer djeluje daleko vi{e samodovoljan/a, a manje ovisi o drugima nego {to je to bio slu~aj s prethodnim generacijama. Brzina dana{njeg ivota izmijenila je interakcije meu ljudima. Moda nam se ~ini da komuniciramo sa sve veim brojem ljudi, meutim, te su interakcije ~esto povr{ne i odvijaju se na sigurnoj udaljenosti preko kompjuterskog ekrana. U svojoj knjizi Vrijeme Eva Hoffman pripisuje pojavu poremeaja nedostatka panje ovoj promjeni u interakcijama. Ne samo da se ljudi te{ko koncentriraju na jednu stvar kad ih se neprekidno bombardira s toliko stimulusa (kompjuteri, telefoni), nego imaju problem obratiti panju jedni na druge. Dobiti ne~iju nepomuenu panju je te{ko, a djeca posebno imaju problema sa zauzetim roditeljima koji ih ne primjeuju. Kulturalna promjena se dakle dogaa na na~in da ljudi tragaju za blisko{u, ali se istovremeno nastoje i udaljiti jedni od drugih. Djeca ~esto uivaju u igri ganje. Nastojat e tr~ati vrlo brzo kako ne bi bila uhvaena, ali kad jesu, za nagradu sad ona mogu tr~ati za nekim drugim. Ako je ta osoba njihov roditelj, ona e jedno vrijeme tr~ati brzo, ali e u nekoj to~ki usporiti kako bi dopusti/o/la djetetu da ga/ju uhvati. Ovdje je usporavanje pobjeda koju brini roditelj nastoji pokloniti djetetu. Iako se radi o lanom usporavanju, oboje e to jako cijeniti. U igri mire takoer je rije~ o uitku u skrivanju na na~in da e te u jednom trenutku svakako pronai ali ne tako brzo. Ako se onaj koji nas treba pronai nedovoljno trudi, smatrat emo da nas ignorira i uitak u igri e se uveliko smanjiti.

151

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Kad bjeimo, mi dakle elimo da se na{ poku{aj udaljavanja primijeti. ^esto, meutim, nalazimo poseban uitak u stvaranju nelagode u vezi s na{im poku{ajem da odmaglimo. Na slovena~kim autoputevima de{ava se poseban ritual koji u velikoj mjeri uklju~uje nelagodu. Recimo da imamo osobu koja preti~e kolonu sporih kamiona, a po{tuje ograni~enje brzine. Naj~e{e e se iza nje pojaviti nestrpljivi voza~ koji e biti vrlo nezadovoljan {to voza~ ispred njega ne vozi bre i ne da mu priliku za preticanje. On e svoje nezadovoljstvo pokazati na dva na~ina: blicat e dugim svjetlima i voziti tik uz prvoga voza~a ne ostavljajui nimalo sigurne udaljenosti meu njima. Ovakva situacija o~ito poti~e nelagodu. Iako se dva voza~a nee sresti (osim ako se ne sudare), oni su privremeno ujedinjeni u toj nelagodi. Oba voza~a postaju nervozni zbog blizine koja se iznenada stvorila meu njima. Iako svjesno ne ele ni{ta drugo do razdvojiti se, za trenutak su zaglavili zajedno. Brzina drugog voza~a je o~it poku{aj da se pobjegne ostalima, pretekne ih i ubrza. Taj voza~ meutim neprestano nalijee na nove. Kao da je nervoza (njegova i drugih) ono {to on trai. Njegovu brzinu neko treba prepoznati kako bi on bio zadovoljan. Ali on na neki na~in mora biti ograni~en ograni~enjem brzine ili nekim drugim koji ju po{tuje kako bi na{ao uitak u nezadovoljstvu i tako na{ao izlaz za svoju rastuu agresiju. Smrt je ovdje, takoer, vaan faktor. Ubrzavanje daje poseban uitak upravo zato {to se ~ini da prelazi granicu izmeu ivota i smrti. Za Sigmunda Freuda strepnja je u krajnjoj instanci uvijek povezana sa smru. Iza mnogih nelagoda koje svakodnevno doivljavamo najgori je strah da emo izgubiti ivot. Meutim, po{to je taj gubitak tako traumati~an, ~esto poku{avamo isku{avati smrt provocirati situacije koje nas mogu dovesti blizu smrti i onda nai posebno zadovoljstvo kad joj izbjegnemo. Za individuu nema uitka u transgresiji ako nema granica. Ne elimo da nas uhvate, ali u isto vrijeme stalno isku{avamo granice. I povrh svega, elimo da nas drugi gledaju dok ih isku{avamo.

S engleskog prevela: Venita Popovi

152