KATEHIZACIJA DANAS Cesto: puta se u hagim sveéenitkim krugovima govori © problemu katehizacije. I’»Sluzba Bozja« vise puta se osvrée na to pitanje. Medutim taj je problem tako i razgranjen da se o njemu nikada nece previse pisati ni govoriti. On dosada | nije rijeSen, nego samo tek naéet. To podruéje na’e pastve tako je urgentno da ne trpi odlaganja jer i u ovom slutaju yrijeme radi protiv nas. Stoga ¢u ovdje iznijeti svoje poglede na tu stvar i svoja iskustva u katehizaciji jer i mene kao i _mnogu bra¢u sveéenike mudi ova pzoblematika i ne da spavati. pIdite i nauéavajte sve narode« kazao nam je Krist, a to navtavanje svugdje potima od djece, od onih nevinih. Crkva je dobro shvatila tu duZnost i kodificirala je. »Proprium ac gravissimum officium pastorum praesertim “animarum est eatecheticam populi christiani institutionem curare« (Kanon. 1329). A na drugom mjestu Kodeks kaze: »Fideles omnes ita ‘sunt a*pueritia instituendi. ut non solum. nj eis tradatur ‘quod .catholicae religioni morumque honestati adversatur, sed praécipuum institutio religiosa ac moralis locum obtineat« \(Kanon 1372). U istom Crkvenom Zakoniku se na dva mjesta:: u kanonima 1372, br. 2:i 1113 spominje teSka duznost roditelja da se pobrinu: za vjersko-moralni odgoj svoje djece. Prema tome iz toga se jasno vidi koliko Krist i njegova ” Crkva drée do vjerskog podutavanja mladezi. Ako je i prije bie vjeronauk djece potreban, on je danas kudikamo potrebniji Pa sve da ne postoji ta obveza, morali bismo je sami uvesti danas. Nekada su se birali katehete i na svakoj imalo vecoj Zupi bio je kapelan koji je ujedno vr8io ‘duznost, wjeroutitelja. © ‘A danas imamo tako malo kapelana a potrebe ‘katehizacije ne- isporedivo veée, Nekada smo imali u svakom gradu po vise sarnostalnih kateheta, a danas se gradovi potrostrudili, u njih se slio seoski svijet, a nemamo uopée samostalnih kateheta. Nekada su nas u svakoj Skoli tekala djéca da im odrzimo sat vjeronauka, a danas mi moramo sami nai natina da uz suradnju roditelja privolimo djecu da nam dodu na vjeronauk. Stoga.su danas satovi vjeronauka. ‘tako potrebni,i nena- doknadivi. One .rijeti Kodeksa danas su zvutnije nego ikada i obveza sveéenika teZa nego se obiéno misli. = Mi moramo danas piti toga svjesni da o urednom drzanju katehetske poduke mladezi visi buduénost vjere. Viersko ne- _ gnanje ‘uz strasti je redovito uzrokom teSkih moralnih padovai gubitka vjere. Danas se veé radaju djeca od roditelja koji nisu nikad bili katehizirani i uvjerskim stvarima nisu podu- éeni, Oni neée biti u stanju.ni svoju djecu poduditi. Ne bu- demo li mi prihvatili vruée tu djecu i uéili ih vjerske istine, oni Ge ostati krSteni neznaboSci. Budemo li posve uvjereni dase na nama kola lome, da se radi danas o biti ine biti vjere u narodu, mi éemo. nastojati da u to i roditelje uvjerimo i djecu dobijemo na vjeronauk. Treba samo zasukati rukave.i ne Zaliti ‘truda. Istina, nije kod nas nigdje ova stvar posve u: mirovanju. Svugdje se po- ne&to radi, netko je. uspio yiSe, a netko manje Ali na vise mijesta jo$ katehizacija nije sistematizirana.: Jo’ ima Zupnika, koji se nisu ‘znali-prilagoditi vremenu i prilikama, koji ne gnaju, odakle bi i kako poteli. Kako. praktiéno organizirati Skolu kerscanskog aka u mjestu ili Zupi? Podimo od potetka. Svake se godine u odredeno vrijeme vrai upis djece u osnovnu :Skolu;. to redovno ¢ine Toditelji. Trebalo bi tom zgodom i u te dane najaviti upis i na vjero- nauk. Isti oni roditelji koji su ili radi upisa djeteta u Skolu, navratit ée iu Zupski ured da tamo:prijave dijete za vjero- nauk. Roditelji ¢e na taj natin 'ste¢i.dojam da se ovdje radi o kr¢anskoj Skoli potrebnoj za vjetno spasenje. Veé-tada ée sveéenikupozoriti roditelje da uredno Salju dijete. U toku prve godine Skole na vjeronauku bi trebalo.pri- premati djecu za prvu sv. Prigest. Na koncu prve skolske go- dine obaviti sveéanost prve sv. Priéesti. Skolsku godinu vjero- nauka uvijek potimati zazivom Duha Svetoga i zajednitkom datkom Misom i pripovijedu. U toku Skolske godine odrzavati kontakte sa roditeljima i povremeno ih na roditeljskim sastancima obavjeStavati o- uspjehu njihove djece na satovima vjeronauka. Na tim sastan- cima konstantno uvjeravati roditelje o potrebi. vjeronauéne’ pouke za njihovo dijete, Kazati im da mi na -vjeronauku uéimo njihovu djecu kako ée njih slu8ati i poStivati. Isticati im tom zgodom da 'ée dijete koje napusti Boga napustiti i svoje rodi-’ telje. A da bi ostalo uz Boga, treba da ostane na vjeronauku. Dijete instinktivno bjezi od napora, bje#i od obveze, pa i od vjeronauka. Sjetimo se i mi datkih dana kako smo veselo bacali:kape u zrak kad bi nam bio koji sat. 3kole prost.a naro- tito ako se radilo.o.zadnjem satu kad smo izgladnjeli i umorni nestrpljivo éekali kad ¢e zazvoniti na rutak. Psihologija.dje- teta ostaje uvijek ista..Ne treba se nikako tome ¢uditi Sto se ai danas dijete izmiée obvezi vjeronauka. Velika je pote’ko¢a’ “kateheti-u tome kako ée dijete zadrZati na vjeronauku. Tesko je dijete zagrijati za tu stvar tako da bi ono samo trajno poha- dalo vjeronauk. Stoga je bezuvjetno nuina saradnja roditelja. Danas je nemoguée uredno odréavati katehizaciju bez dobre evidencije, Kad je veé jednom dijete upisano i podlo na satove katehizacije ne gubiti ga vise nikako iz. evidencije. Ne moge se ni zamisliti odrzavanje vjeronauka bez »Popisa daka«, Na vjeronauku bi trebalo obuhvatiti sve osnovne i srednje kole u Zupi. ‘Ukoliko postoji moguénost kooperacije u kate- hizaciji izmedu vie Zupa trebalo bi je ostvariti u onom smislu kako je u zadnjem broju »S. B.« pisao Dr Cedomil Cekada: Jedan je Zupnik nedavno isticao kako je dobro organizirao vjeronauk u Zupi, koju je nedavno preuzeo. Ali kad se potanje o tome razgovaralo, ustanovljeno je da u mjestu-postoje Sred- nja ekonomska Skola i, Skola uéenika u privredi iz kojih ni jedan dak ne dolazi na vjeronauk, Njih Zupnik n: i obus_ hvatio svojim planom jer nije ni znao-da postoje te Skole. . Najbolje bi bilo da Zupnik, odnosno njegov kapelan, dode do popisa svih daka svih Skola i svih odjeljenja na teritoriju dupe. To izgleda nemoguée, ali treba pokuiati-i vidjet ¢e se da ‘se moze. Iz tog popisa vjeroutitelj ée napraviti posebni »Prozivnik«u koji ée svrstati polaznike po razredima i odje- ljenjima, Sastavit ée fiksirani raspored vjeronauka. Svaki put prozivati i biljeziti izostanke. Medu polaznicima sve¢enik ¢e modi prona¢i male apostole koji ¢e na svoj natin djelovati ina druge koji nisu pogli na vjeronauk. Druga briga svecenika je to. da. djecu koja su podla na vjeronauk odrZi na:satovima vjeronauka. Da bi dak smatrao da je vjeronauk ozbiljna i teSka stvar, on to mora opaziti na svom vjerouditelju: koji nikada ne bi smio olako’ propustiti katehezu. Imalo bi se uzeti za pravilo da se nikada djeca ne otpuste kad su veé ‘doSla:sa,izgovorom da taj dan neé¢e biti vjeronauka. Sveenik ¢e ih.uvijek barem prozvati i kazati im nekoliko rijeti, Djeca ée vidjetina sveéeniku da mu je’ vrlo te8ko pri dusi Sto im ne mode odrZati puni sat. Makar bilo i nevrijeme, pa doSao’ mali broj ‘djece, vjero- uéitelj ¢e svaki put djecu oéinski primiti i predavati im; po- hvalit ¢e njihovu 2rtvu. LoSa je praksa sve¢enika koji odmah vraéaju djecu ako ih je premalo doSlo'sa isprikom, da se ne moze katehizacija drzati tako malenoj grupi. Ugledajmo se u Krista koji-u tom svetom paslu Boduke nije ponzavao nikakvih 8teSkoéa ni umora niti gledao na broj. On je Kratehizirao samo. dvojicu uéenika na putu u Emaus a kod zdenca Jakovijeva samo jédnu. uéenicu: Moramo iskreno priznati da je i nama esto puta u gimna- ziji bio yjeronauk najdosadniji predmet a to zato Sto se u to doba po nagim konfesionalnim skolama nije mnogo paznje pri- davalo vjeronauku. Danas bismo satovima vjeronauka u gim- » naziji i srednjim-skolama morali viSe vaznosti davati nego i samim propovijedima. Ako %elimo odriati dake koji nam dolaze, pa i druge predobiti, mi:moramo dobro smisliti i dobro pripremiti svako pojedino predavanje. Ako su profesori na gimnazijama i drugim srednjim 8kolama u_ svojim’ predava- njima zanimijiviji i ljepSe govore nego vjerouéitelj u.kate- hetskoj sali, ne bi se trebalo guditi Sto nam djeca ne dolaze. Ako daci steknu dojam da sveéenik nije potkovan u svojoj struci, oni mu naprosto neée dolaziti. Jedan francuski biskup, je kazao da bi trebalo oduzeti jurisdikeiju. sveceniku koji nespreman dolazi na satove katehizacije. Dobar.i revan é¢ sveéenik iz svih sila nastojati, da nastavu vjeronauka uéini Sto. privlatnijom. Za nize razrede pokazalo se uvijek vrlo uspje3nim popratiti_predavanje vjeronauka sa projiciranjem slika. Dijaprojektor kao i filmovi, raznog sadr- Zaja mogu se’ dobiti kod. nas u Ujubljani. Ako se uvijek trazilo da uéenici prema vjeroutitelju imaju povjerenje, to se onda danas ‘trazi pogotovu. Bez toga zapravo ne¢e biti pravog: uspjeha. Sama pojava katehete, njegova ozbiljnost i strpljivost, njegova blagost i ljubay prema djeci osvojit ¢e mlada srca. Tko bude imao mnogo ljubavi za taj. sveti posao, on ¢e znati.naéi. svoju metodu. Ako kateheta duboko vjeruje u-ono Sto govori, on ée tu svoju vjeru preliti iu slugaoce. Kaze Overberg: »Nekoliko rijeci iz usta vjeroudi- telja koji je sam iskusio utjeinu i umirujuéu moé religije djeluje na uéenika kudikamo krepkije,-nego naljepSi govor onog drugog koji tog uvjerenja ne posjeduje.« To uyjerenje ne¢e nam dati mira, nego ée nas neprestano tjerati na nove i zamagnije akcije u radu.medu mladezi. Sve- éenik dubokog uvjerenja ne¢e mo¢i mirno spavati, ako nije okupio djecu na vejronauk i ako im ne pruza dovoljno du- hoyne hrane. NeGemo ‘se nikada pa ni ovdje pouzdati samo u. svoje Snage jer one su uvijek krhke'i slabe, nego Gemo i ovaj posao , ukopéati sa nepresusivim izvorom. neiscrpive energije, a to je presveta Euharistija. Ima stvari koje se ¢ovjeku oulmaju i 29 ue . 5 \, ostaje pred njima nemoéan, alije Bog svemogué i Njemu se nije ni&ta otelo, Svaki sat vjeronauka poéinjemo i dovr3ujemo molitvom, Dobar kateheta ¢e koji put svoje dake odvesti pred svetohrani’te i's njima zajednitki moliti; poticati ih da ¢e¢e pirmaju hranu jakih. Dobar kateheta ¢e se éesto i u svojim privatnim molitvama sjetiti "svojih polaznika vjeronauka. Jedan na& Zupnik prije vise godina otpoéeo je u svojoj novoj Zupi § predavanjem vjeronauka, ali stvar nije: nikalko ila; dolazilo mu vrlo malo. djece. Ali svaki put je neizostavno katehizirao; pozivad je roditelje na‘sastanak; s oltara i u pro- povijedima je vise puta korio.nemarnost roditelja u podiljanju ajece na vieronauk, ali’sve uzalud. Tada on potne molitvenu akciju. Svr’"i dan u misnom Mementu sjetio se nemarnih daka i roditelja, ‘aki put poslije vjeronauka otigao bi pred sveto- hraniéte sa onom malom grupicom djece i tamo-skupa s njima glasno molio za one koji se oglusise i ne dolaze na vjeronauk. Na istu nakanu svakih petnaest dana ‘odluéivao po jednu misnu intenciju, Vise puta nedjeljom jayno molio s pukom , na tu.nakanu, Takvo stanje trajalo je godinu dana a veé slije- deée godine broj daka se poveéao na vjeronauku te nakon tri godine sva se djeca te Zupe nadoe na satovima vjeronauka. ‘Zpilja je istina: Sto mi sami ne mozemo, mozemo s Bogom, samo mu stayimo na‘ faspolaganje svoje slabe sile. Radimo i molimo te emo uspjeti u svemu pa i u katehizaciji. 0. fra FERDO VLASIC KAJ MORAMO PREDVSEM DOSECI? 1 1, Vpraganje. \ » Besede »predvsem« tukaj ne’jemljem v Zasovnem pome- nu. Ne gre za éas, marveé za vaznost in vrednost, Zato bi se vprasanje lahko tudi glasilo: Za kaj nam pri liturgiéni obnovi prvenstveno in konéno gre, kateri je zadnji cilj in namen, ki ga moramo z liturgitno obnovo imeti. To nam mora biti, jasno in to moramo imeti vedno pred oémi, ’Gotovo nismo ne vem kaj zaéeli tjavdan, gotovo smo ime- li'pred oémi cilj: to bi radi dosegli, da bi verniki pri liturgij ne bili samo gledavci in posluSavei, ampak tudi sodelavei. Konkretno uresnititev tega smo videli y tem, da ‘bodo recimo pri masi duhovniku latinsko odgovarjali, skupno ‘glasno molili , 80