Beauvoir, Simone de

BEAUVOIR, Simone de
Beauvoir [bovwa:'ʀ], Simone de, francuska književnica i
filozofkinja (Pariz, 9. I. 1908 – Pariz, 14. IV. 1986). Studirala je filozofiju i
matematiku na Katoličkom institutu u Parizu te književnost i jezike na
Institutu Sainte-Marie na kojima je stekla bakalaureat, a diplomirala
filozofiju 1928. na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne). Predavala je na
fakultetima (Lycée) u Parizu, Marseillesu i Rouenu. Djela su joj prožeta
duhom egzistencijalizma i fenomenologije, a na nju su ponajviše utjecali
Leibnitz, Hegel, Marx, Alexandre Kojève, Jean Hyppolite te Jean-Paul
Sartre kojemu je bila životna suputnica. Nakon objavljivanja prvoga
romana Gošća (L’Invitée, 1943) napustila je sveučilište i posvetila se
književnosti. U romanima Krv drugih (Le Sang des autres, 1945), Svi su
ljudi smrtni (Tous les hommes sont mortels, 1946) te u drami Beskorisna
usta (Les Bouches inutiles, 1945) bavi se čovjekovom odgovornošću
prema bližnjemu, dok roman Mandarini (Les Mandarins, 1954), koji je
dobio Goncourtovu nagradu, svjedoči o njezinu razočaranju humanizmom.
Književnost postupno zamjenjuju eseji (npr. Pir i Kineas – Pyrrhus et
Cinéas, 1944) i memoari, u kojima je srž njezine egzistencijalističke misli.
Kritika je jednoglasno pozdravila memoare Uspomene dobro odgojene
djevojke (Mémoires d’une jeune fille rangée, 1958), Sasvim blaga
smrt (Une mort très douce, 1964). Njezino najznačajnije i najutjecajnije
filozofsko djelo Drugi spol (Le Deuxième sexe, 1949; hrvatski prijevod
2016), u kojem inaugurira feminističko iščitavanje svijeta, isprva je bilo
osporavano ali je postupno zadobilo veliku popularnost. U njem analizira
položaj žena tijekom povijesti na fiziološkoj (biološkoj), psihološkoj i
intelektualnoj razini te pokazuje da su u odnosu na muškaraca one bile ono
ontološko i lingvističko »drugo« te time opresirane. Sukladno stavu
egzistencijalističke filozofije da egzistencija prethodi esenciji, odn. bitak
bîti, čime je »čovjek svoj vlastiti projekt« (Sartre) te time negirajući
esencijalističku pretpostavku da postoji nešto navlastito žensko i navlastito
muško, zauzima stav »da se ženom ne rađa nego postaje«, čime je
formulirala razliku između spola i roda, kojom razdvaja ženu kao biološko
(spol) od žene kao društvenoga i povijesnoga bića (rod). Uzrok je opresije
nad ženama društveno-povijesno reduciranje žene na ono ontološko
»drugo«, čemu se treba usprotiviti putem egzistencijalnog emancipacijskog
stava (egzistencijalni feminizam) koji rod razumije kao društveni
konstrukt. Iako isprva zaboravljeno, djelo je postalo temeljni tekst
feminističkoga pokreta 1970-ih i nezaobilazna literatura suvremenoga
feminizma.

Citiranje:
Beauvoir, Simone de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski
zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 9. 2022.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6485>.